Uspomene

Važan dio našeg život su uspomene. Dobre ili loše kroz čitav život su uz nas. Jedino što je na
nama jest to da odlučimo kojih se želimo prisjećati.
Za mene one su vitalan dio mojih osjećaja. Uz njih mogu biti tužna, sretna, nervozna, i
emocionalna na načine za koje nisam znala da mogu biti. Uspomene su mi često sjećanja na
prošlost. Kao kada sam imala sedam godina i stariji brat bi išao sa mnom u školu. U njima
pronalazim sentimentalnost i osjećaj spokoja. Trenutci u životu koji mi stvaraju velik stres,
ublaženi su prisjećanjem na dane u djetinjstvu kada nisam imala niti jednu brigu osim toga hoću
li se taj dan družiti s prijateljima ili ne. Naravno, osim osjećaja, uspomene su također materijalne
stvari poput nakita, poklona, plišanih igračaka. Moja plišana mačka, koja na žalost nema ime,
veoma je značajan dio mog djetinjstva. Volim ju iz razloga što sam ju dobila u najtežem trenutku
svog života. Bila sam dijete od devet godina i tek izašla iz bolnice. Nisam znala što me čeka i
nisam bila spremna saznati. No, ta bezimena mačka, pružila mi je dovoljno snage da prevaziđem
taj strah nepoznatoga. Osim što mi je pomogla pronaći snagu i hrabrost u trenutku slabosti,
poklonila mi ju je vrlo draga i brižna osoba. Što me dovodi do toga kako su i pokloni često
uspomene ljudima. Možda samo dobili poklon, ili čak naslijedili nešto, od osobe koja nije više
tu. To nešto za bilo koju drugu osobu možda se čini bezvrijedno, pa možda i bez veze, ali za nas
to može biti najvrijednija stvar koju posjedujemo. Rekla bi da pokloni imaju jednaku
sentimentalnu vrijednost kao i sjećanja na sretne trenutke iz prošlosti. Oboje povezujemo sa
ljudima koji nam donose osjećaj sreće i radosti.
Kao što sam na početku rekla uspomene su vitalan dio života. Na kraju sve ono što smo
proživjeli, ili ćemo proživjeti, ili trenutno proživljavamo, sjećat ćemo se svega. Nije bitno je li
loša ili lijepa uspomena, sve one potiču nas da razmišljamo o sebi samome i o tome kako postati
bolja osoba.