Miroslav Krleža napisao je socijalno-psihološku dramu Gospoda

Glembajevi iz ciklusa o Glembajevima uz djelo U agoniji i Leda.

Drama je napisana 1928. godine u razdoblju hrvatskog modernizma.
U njemu su prikazane društvene, psihološke i moralne dileme i
tematike. U središtu je lik Leone Glembaj, Ignjatov sin iz prvog braka,
slikar i intelektualac koji se nakon 11 godina iz Zapadne Europe vraća
u obiteljski dom. Leone Glembaj suočava se s podvojenošću morala i
obiteljskog nasljeđa, tj. “obiteljske kletve”. Na lika vidno utječu smrt
dragih osoba: sestre Alise, majke Basilides-Danielli i brata Ivana, ali i
unutarnji sukob koji proizlazi iz biološke razlike između glembajevske
(očeve) krvi i danijelijevske (majčine) krvi.

Leone Glembaj bio je izuzetno inteligentan i umjetnički nadaren

slikar. Na početku drame L. Glembaj sa sestrom Angelicom,
udovicom starijeg Glembajevog sina Ivana, raspravlja o umjetnosti i
smislenosti umjetničkog stvaranja, te negativno komentira portrete
svojih predaka. Naime, on negativno gleda na svoje pretke, naziva ih
varalicama i ubojicama koji su na zločinu utemeljili svoje ogromno
bogatstvo. Nakon proslave Glembajevi raspravljaju o smrti siromašne
starice Rupert i samoubojstvu njezine snahe Fanike Canjeg koja se
bacila s prozora Glembajevske palače jer su je odbili kad je dosla
prositi novac kako bi “singericom” prehranila sebe i dijete. Raygovor
članova obitelji o cijelom slucaju prikazuje ih u pravom svjetlu.

U ulomku radnja je smještena 1913. godine na proslavi jubileja

obiteljske tvrtke i obitelji Glembaj, tj. na početku same drame. On
misli da je korijen svakog razmišljanja čulnost i razum.Do zamučenja
dolazi kada dođe do unutarnjeg sukoba čulnosti i razuma kod nekog
pojedinca. Glembaj se divi 48. posebnom izdanju Eulerove Mehanike
koju je noćas pronašao na svojem ormaru. Uspoređuje ga s filozofom
Kantom. Vidljivo je da je Leone Glembaj jako strastven oko
umjetnosti pokazujuči veliki intuzijazam oko matematike, glazme i
slikarstva. On smatra :”matematika je, ako se govori simbolicno, blize
nepoznatome od govora ili od slike.”, također nalaže: “matematička
formula može jasno da kaže ono što ne mogu ni govor ni slika, pa ni
glazba, koja je jos uvijek relativno najmatematičnija!”. U navedenim
rečenicama Krleža jasno je prikazao Glembajevu strast za umjetnošću
i matematikom koristeći se uskličnim znakom na kraju rečenice.
Leone Glembaj smatra kako je iza svake naslikane slike abstraktna
matematička koordinacija i kako ga to spriječava da postane više od
diletanta, amatera koji se bavi umjetnošću iz privatnog interesa ili
mu bavljenje tim poslom donosi zabavu ili zadovoljstvo.
Kao pravi modernistički lik Leone Glembaj pojedinac je vođen svojim
nasljeđenim naturalističkim nagonima koji se suprostavljaju
njegovom razumu. U prikazu njegova lika veliku ulogu igraju obiteljski
odnosi i njegovi morali. Zbog osječaja nepravde i ne slaganja s
očevim i baruničnim moralima Leone Glembaj u naglom poletu ubija
barunicu škarama time dokazavši da su njegovi nagoni prevladali.
Leone Glembaj je lik čija je sudbina određena ne slaganjem s
mišljenjem i moralima njegove obitelji i njegovom glembajevštinom,
odnosno njegovim naslijeđenim karakteristikama. Ubivši maćehu,
Leone Glembaj dokazuje svoju animalnu prirodu kojom ga je
opteretila Glembajevsko obiteljsko nasljeđe.