Primjerom onoga što je ljudskom iskustvu znano Allah, dž. š.

, čovjeku pomaže
razumjeti svijet i njegovu ulogu u njemu. Kada nam Uzvišeni govori o našoj nemoći,
odnosno kada poredi našu moć sa Svojom svemoći ne stidi se navesti primjer mušice
koja: „Ako vam nešto uzme vi to od nje oteti ne možete“, veli On. A kada čovjeku
želi prikazati vrijednost dijeljenja, sadake, vakufa, onda to poredi sa zrnom iz kojeg
nikne sedam klasova, a u svakom po stotinu zrna. A kada nam Uzvišeni želi govoriti o
vrijednosti lijepe riječi, tada to poredi sa duboko ukorijenjenim i vrlo plodonosnim
stablom. Ružnu riječ Uzvišeni poredi sa stablom iščupanim i besplodnim. Kada našu
pažnju želi usmjeriti ka prolaznosti i dunjalučkoj ništavnosti, Uzvišeni to čini poredeći
sa biljem koje uzbuja i ozeleni poslije kiše, pa ipak biva sasušeno i vjetrovi ga
raznesu. A kada čovjeku želi predočiti život u zajednici, skladan život u složnoj
zajednici, Allah, dž. š., to opet čini primjerom, primjerom zajednice s kojom mi
životni prostor djelimo, a koja ljudima proizvodi lijek i hranu, koja nam pokazuje da
je moguće živjeti u slozi i jedinstvu ako se zakoni Božji poštuju. Evo šta Uzvišeni
kaže o toj zajednici na čijem primjeru bi se mi trebali učiti: „Gospodar tvoj je
nadahnuo pčelu, pravi kuće u brdima i u onome što ljudi naprave. Zatim hrani se sa
plodova različitih, pa idi stazama Gospodara svoga ponizno. Iz utorba njihovih izlazi
piće boja različitih u kojem je lijek ljudima. To je uistinu dokaz za ljude koji
razmišljaju.“ (Nahl 68 – 69)
U ovom primjeru je uistinu dokaz ljudima koji razmišljaju. Pčele žive u
složnoj zajednici, a nju su organizirale po nadahnuću Božjem. Uzvišeni kaže: „Pčelu
sam nadahnuo“, a kada kaže „nadahnuo“, kaže evha. Ovaj glagol znači i objavio. Pa je
Uzvišeni tako pčelu nadahnuo, a nama objavio. Ona organizira svoju zajednicu po
nadahnuću, a čovjek bi trebao po uputstvu, po objavi. Uistinu je u toj pčelinjoj
zajednici dokaz za ljude koji razmišljaju. Razmišljajmo!
Uzvišeni kaže da ona, pčela, sa različitih plodova hranu donosi, i kada to sa
različitih mjesta uzeto sjedini, ona načini proizvod koji zajednici snagu donosi. Nas je
Uzvišeni načinio različitim fizički, intelektualno…, ali nam je i objavio, naredio da se
svi čvrsto Allahovog užeta držimo i nipošto da se razjedinjujemo. Poslanik je sve
razlike među ljudima u drugi plan gurnuo i ljude, sljedbenike svoje u čvrstu zajednicu
udružio, a postupio je po receptu iz objave. Allah, dž. š., kaže: „Allah, dž. š., je
ujedinio srca njihova, da si potrošio svo bogatstvo koje na Zemlji postoji, ti srca
njihova ujedinio ne bi, ali ih je Allah ujedinio. On je uistinu silan i mudar.“ (Enfal 63)
La ilahe illellah je matica oko koje se trebamo okupljati, ona nas sebi zove. To
potire i u drugi plan stavlja sve razlike među nama i čini nas zajednicom koja je
odlučna ostvariti cilj jer put do tog cilja zna. Allah, dž. š., poslaniku Muhammedu, a.
s., je takav recept dao, rekavši mu da može sve što je na Zemlji bogatstva podijeliti da
bi ljude ujedinio, ali ih ujediniti može samo ono što je svima nam zajedničko, La ilahe
illellah.
Sa različitih mjesta pčele donose nektar u košnicu, i kada ga sjedine, bez
obzira na njegovo različito porijeklo, one načine proizvod koji zajednici daje snagu.
Allah, dž. š., od ljudi traži da ono što im je kao kvalitet, kao sposobnost dao, a svakog
je Allah, dž. š., nećim obdario, da to stave u službu zajednice, da od toga načine
zajednički proizvod kako bi zajednica bila snažna, a taj proizvod se zove sloga,
jedinstvo, zove se znanje šta je cilj i kojim putem do njega doći. Ako nas ne uvezuje
Allahovo, dž. š., uže tada smo mi na stranke suprostavljene podijeljeni. Ako nas ne
uvezuje Allahovo, dž. š., uže tada smo mi zbir pojedinaca gdje svako ima neki
kvalitet, ali bez zajednice ne može dati rezultat kao kad se pčele sa cvijeta ne bi vratile
u košnicu i ne bi ono što su s njega uzele donijele i s drugim sjedinile koje su također
na cvjetovima bile, to bi bezvrijedno ostalo.
I sada zamislimo, kada bismo svi ono što znamo, ono što najbolje radimo
unijeli i ugradili u prosperitet naše zajednice, naše države? U toj pčelinjoj zajednici
ako nema matice, nema ni zajednice. Ako nas ne okuplja, ne ujedinjuje ono što je
iznad našeg ličnog interesa, ono što nam je svima zajedničko, nećemo biti jaka
zajednica. Muhammed, a. s., je ljude ujedinio po receptu od Gospodara svjetova,
čime, La ilahe illellah, ujedini ih. Ti oko Poslanika okupljeni bili su sposobni, jaku
zajednicu su načinili jer su te svoje sposbnosti u službu zajednice stavili. Kao takvi
čvrstu državu napraviše.
Naše društvo, mi, nismo tomu dorasli zato što kvalitete i sposobnosti koje nam
je Allah, dž. š., podario koristimo da samo meni, samo pojedincu bude dobro, često na
štetu zajednice. Allah, dž. š., nam je omogućio da se obrazujemo kako bi zajednici
doprinjeli, a ne od zajednice uzimali.
Uzvišeni Allah je nadahnuo pčelu, i svaka u tom društvu pčelinjem odgovorno
radi ono što joj je zadaća. Nju je nadahnuo, a nama objavio da svi radimo ono što
najbolje umijemo i možemo i k tomu još nam naredio da se u dobročinstvu
pomažemo, nipošto u grijehu i neprijateljstvu. I da smo razmišljajući posmatrali tu
zajednicu s kojom djelimo životni prostor i od nje učili, ne bismo danas strepili šta će
biti s nama i domovinom nam. A koliko smo obavezni o zajednici brinuti, sebe u nju
ugraditi poslušajmo šta veli Alija, r. a.: „Rekao sam:’ Gospodaru smiluj mi se’,
Poslanik me upozori i reče mi: ‘Uopšti to, nemoj moliti samo za sebe, moli za
zajednicu. Ne govori smiluj se meni, već smiluj se nama.“ Vidite, šta ti vrijediš bez
zajednice? Sve svoje kvalitete, sve sposbnosti svoje trebamo u službu zajednice
staviti, služiti joj predano zbog naše djece. Da smo razmišljajući čitali znakove oko
nas i učili iz objave, iz primjera u objavi poslanoj nam, ne bismo danas strepili za našu
budućnost i upirali oči u strance.
Uzvišeni Bože, daj nam razboritost da znakove Tvoje čitamo i iz njih pouku
uzimamo.