Mudrosti stvaranja Iblisa

Uzvišeni Allah stvorio je Iblisa koji je osnova izopačenosti i pokvarenosti

i od kojeg kreću sva zla ovog svijeta, kao što su kriva vjerovanja, zabludjela
uvjerenja, slijeđenje strasti, povođenje za sumnjama i tome slično. Iblis je
glavni uzročnik ljudske zablude i nesreće i on ljude navodi da čine djela
koja izazivaju Allahovu srdžbu. Međutim, Iblis svojim postojanjem
prouzrokuje i mnoge pozitivne posljedice i u njegovom postojanju kriju se
mnoge mudrosti.Prije nego što kažemo nešto o tim mudrostima, potrebno
je ukazati na jednu vrlo bitnu stvar. Naime, mi tvrdimo da u svemu onome
što Uzvišeni Allah čini i u svemu onome što naređuje postoji određena
mudrost i stanovita korist, međutim, nije nužno da nama, ljudima, ta
mudrost uvijek i u svim situacijama bude potpuno jasna. Dužni smo, dakle,
vjerovati da u svemu što Uzvišeni Allah čini postoji određena vrsta
mudrosti, bez obzira postala nam ona jasna ili ne, jer On nije svim Svojim
stvorenjima omogućio da te mudrosti dokuče i shvate, već ih je podučio
samo onome što On želi i hoće. Štaviše, mnogo je više onoga što je ljudima
ostalo skriveno i nepoznato od onoga što im je poznato i što znaju. Zbog
toga, musliman je obavezan čvrsto vjerovati da nijedno Allahovo djelo niti
naredba nisu lišeni velike i zapanjujuće mudrosti, pred čijom veličinom
zastaje um, pa makar on i ne shvatao sve detalje i pojedinosti te mudrosti
jer, kako pravilo kaže, nepoznavanje određene stvari nije dokaz da ta stvar
ne postoji. Naprimjer, određene segmente medicine, poput operativnih
zahvata, poznaju samo ljekari koji su specijalisti u toj oblasti, a sličan je
slučaj i u oblasti inžinjeringa i ostalih vrsta nauka i vještina, međutim, to
što svi ljudi ne poznaju ove oblasti nikako ne znači da one ne postoje ili da
ih treba poricati.
 Nakon što smo potvrdili ovo pravilo, navodimo nekoliko mudrosti koje
su, prema mišljenju islamskih učenjaka, prouzročene stvaranjem Iblisa:
●Ljudi postaju svjesni moći Uzvišenog Gospodara da Svojom voljom
stvori sušte suprotnosti. Tako je Uzvišeni Allah stvorio Iblisa, to
najgroznije i najodvratnije biće, koje je uzročnik svakoga zla, kao što je
nasuprot njega stvorio Džibrila, jedno od najčasnijih i najneporočnijih bića,
koje je izvorište svakog dobra, pa neka je uzvišen Onaj koji je stvorio oba
ova bića! Allahova moć manifestira se i u stvaranju noći i dana, vreline i
studeni, vode i vatre, bolesti i lijeka, smrti i života, ljepote i ružnoće…
Svaki od negativnih elemenata ističe ljepotu i pozitivnost svoje suprotnosti.
Ovo je jedan od najjasnijih dokaza koji ukazuju na savršenstvo Allahove
moći, na Njegovu veličinu i apsolutnu vlast koja je samo Njegova
privilegija. On je stvorio sve ove suprotnosti, stavio ih jedne naspram
drugih i učinio da svaka od njih djeluje protiv druge. Sve spomenuto
odvija se isključivo Allahovim upravljanjem i Njegovim rukovođenjem, u
čemu se opet ogleda Njegova mudrost i svemoć, jer, ukoliko bi jedna od
suprotnosti izostala u potpunosti, nestalo bi i mudrosti u vezi sa njom, a
Njegova svemoć bila bi dovedena u pitanje.
● Uzvišeni Allah Svojim štićenicima pruža priliku da na najdosljedniji
način upotpune sve stepene ibadeta i tako Mu iskažu svoju
pokornost. Ovo se ostvaruje kroz ustrajno suprotstavljanje Allahovih
iskrenih robova Iblisu i njegovim sljedbenicima, izazivanje njihove srdžbe
kroz bogobojaznost i pokornost Uzvišenom Allahu, te traženje utočišta kod
Allaha, moleći Ga da ih zaštiti od prokletog Iblisa, njegovih štićenika i
njihovih spletki. Na ovaj način Allahovi iskreni robovi ostvaruju nebrojene
ovosvjetske i onosvjetske koristi, koje, ako Iblis i njegove sluge ne bi
postojale, ne bi mogli ni ostvariti. Iskrenu ljubav prema Allahu, usrdno
obraćanje samo Njemu, oslanjanje samo na Njega, strpljivost,
bespogovorno zadovoljstvo sa Njim i Njegovom odredbom i tome slično,
ubrajamo u Allahu najdraže vidove ibadeta, a ništa od spomenutog nije
moguće ostvariti osim kroz ustrajno suprotstavljanje strastima, borbu sa
samim sobom, te kroz poniznost pred Uzvišenim Gospodarom i davanje
prednosti ljubavi prema Njemu nad svim drugim što postoji. Povod za sve
spomenute vrste ibadeta jeste stvaranje i postojanje prokletog Iblisa.
● Iskušenja i nevolje. Iblis je, između ostalog, stvoren i kako bi bio
povod za ljudska iskušenja, kroz koja će se razdvojiti dobri od onih loših.
●Značenja Allahovih imena dolaze do izražaja, kao i sve ono što ona
podrazumijevaju i što je vezano za njih. U imena Uzvišenog Allaha
ubrajaju se i imena kao što su Er-Rāfi‘ (Onaj koji uzdiže onoga koga On
želi), El-Hāfid (Onaj koji spušta onoga koga želi), El-Muizz (Onaj koji
uzvisuje), El-Muzill (Onaj koji unizuje), El-Hakem (Apsolutni Sudac), El-
Adl (Najpravedniji). Svako od ovih Allahovih imena podrazumijeva
postojanje onoga na što se ona odnose i što ona svojim značenjem i
podrazumijevaju, tako da je stvaranje Iblisa istaknulo značenja imena
Uzvišenog Allaha, što se, ako bi svi ljudi bili vjernici i Allahu pokorni, ne bi
desilo.
● Na površinu izlazi ono što se nalazi u ljudima, tj. u njihovoj prirodi,
bilo da se radi o dobru ili zlu. Ljudska priroda počiva na dvjema
osnovnim karakteristikama, a to su dobro i zlo, odnosno ružno i lijepo,
međutim, one ostaju skrivene u ljudima baš kao što je plamen skriven u
kresivu sve do trenutka dok se on ne upali. Što je kresivo za vatru, to je
šejtan za ljudsku prirodu, odnosno, stvaranjem šejtana priroda pokvarenih
i loših ljudi izlazi na vidjelo, te njihova volja za činjenjem ružnih djela
svima postaje očita, baš kao što je slanje poslanīkā bio povod da na vidjelo
izađe priroda dobrih ljudi, nakon čega i njihova volja za činjenjem dobra
također postaje očita. Na ovaj način Najmudriji od svih mudrih daje da iz
dobrih ljudi na površinu izađe i vidljiva postane njihova dobrota, koja je do
tada bila u njima skrivena, kao što na sličan način daje da iz pokvarenih
ljudi na površinu izađe i svima očitom postane njihova zloba i
pokvarenost. Nakon toga, Allahova mudrost pokazuje se na objema
skupinama, te postaje legitimno da se i nad jednom i nad drugom, shodno
zasluzi, primijeni Njegov propis, da bi se potom svima obznanilo ono što je
Uzvišeni Allah, shodno Svom sveobuhvatnom znanju, znao oduvijek.
●Ukazuju se mnogobrojni Allahovi znakovi, kao i čudesna moć u
Njegovom djelovanju. Nevjerstvo i zlo, koje su počinile izopačene i
pokvarene duše nevjernika i silnika, bili su povod da Uzvišeni Allah
pošalje mnoga čuda i jasne znakove Svoje moći. Takav je primjer sa
Velikim potopom, silovitim vjetrom kojim je uništen narod Ād, uništenjem
naroda Semud, propasti naroda poslanika Luta, preobražajem vatre, u koju
je bačen poslanik Ibrahim, alejhis-selam, u hladnu i spasonosnu, sa svim
čudima koja je Uzvišeni Allah pokazao preko poslanika Musaa, kao i sa
svim ostalim sličnim čudesima i jasnim dokazima. Kada bismo, hipotetički,
zamislili da nevjerstvo i nevjernici, kao i poricatelji vjere, ne postoje niti da
su ikada postojali, nijedno od spomenutih čuda i jasnih znakova, koje ljudi
prepričavaju kroz generacije i koje će sa koljena na koljeno prenositi
dovijeka, ne bi se ni ukazali. Uzvišeni Allah nije Iblisa ostavio da sve do
Sudnjega dana ljude zavodi i navodi ih na krivi put iz neke počasti prema
njemu, već samo kako bi ga još više ponizio i kako bi se ovaj prokletnik još
više ogriješio, što će, naravno, samo povećati njegovu kaznu i
umnogostručiti njegovu patnju. Ovdje još valja napomenuti da je Uzvišeni
Allah Iblisa učinio nekom vrstom testa za ljude, kako bi se kroz stepen
podložnosti njemu i njegovom djelovanju odvojili dobri od loših, o čemu je
već ranije bilo govora, a imajući u vidu da će ljudi na Zemlji egzistirati sve
do Sudnjega dana, to svakako znači da će i Iblis postojati sve dok postoje i
ljudi, a Uzvišeni Allah najbolje zna.