Optika

Medicinska fizika i biofizika, 2020/21.

1/
Uvod

● Dio fizike koja proučava pojavu i ponašanje svjetlosti

–interakcija svjetlosti s materijom
–konstrukcija uređaja za korištenje
–detekcija svjetlosti

●Svjetlost je elektromagnetski val, valnih duljina

između 400-750 nm

2/
Povijesni pregled

● Najstarije područje fizike (4. st. p. K.)

● Euklid (300. p. K.)
–Pravocrtno rasprostiranje "zraka vida"
● Ptolomej
–Eksperimentalno utvrđivanje zakona loma svjetlosti
● 17. stoljeće
–Gallilei i Kepler, konstrukcija optičkih uređaja i
teorijski razvoj optike
–Dominis i Getaldić 3/
Povijesni pregled

● 18. st. Općeprihvaćena je korpuskularna teorija

–Newton

●Uočavanjem pojave interferencije i ogiba dolazi do

razvoja valne teorije
–Huygens

● 1904. - Einstein,
fotoefekt

4/
Podjela

● Optika se dijeli na:

–Geometrijsku – proučava isključivo svjetlost kao
česticu (pravocrtno širenje). Opisuje zakonitosti koje
se odnose na optičke sustave, na pojave širenja
svjetlosti kroz prozirna sredstva, odbijanje i lom
svjetlosti
– zasniva se na valnoj teoriji svjetlosti
–Fizikalnu
(Youngov pokus)

5/
Youngov pokus

6/
Osnovni pojmovi

● svjetlost - elektromagnetski val, 400 - 750 nm

●zraka svjetlosti - infinitezimalno uzak snop kojim ima
smjer gibanja valne fronte
●paralelni snop - širina snopa mala prema
udaljenostima na kojima se promatra događaj, a
intenzitet se ne mijenja s udaljenošću
● izvor svjetla
● reflektor svjetla
●optičko sredstvo - prozirna tvar kojom se može širiti
svjetlost
7/
Osnovni pojmovi

● granica dva sredstva - dioptar - ravni ili sferni - stvara sliku

● Indeks loma – n = c / v
● Dogovori:
–ishodište koordinatnog sustava - u centru sustava
–pozitivna os u smjeru rasprostiranja svjetlosti
–zakoni geometrijske optike - za paraaksijalne zrake
– sin θ ≈ tg θ ≈ θ
Gaussove aproksimacije - stigmatičnost, od točkastog
●

predmeta nastaje točkasta slika

8/
Sjena

Sjena je tamno područje gdje je svjetlosni izvor

●

blokiran od nepropusnog objekta.

–zauzima trodimenzionalni volumen iza objekta,
ukoliko se izvor svjetlosti nalazi ispred
–poprečni presjek joj je dvodimenzionalna silueta.

9/
10 /
11 /
Zakoni geometrijske optike

● Zakon pravocrtnog širenja svjetlosti

● Zakon nezavisnih svjetlosnih snopova

● Zakon odbijanja svjetlosti

–Zrcalna refleksija
–Difuzna refleksija

12 /
13 /
Zakon loma svjetlosti

● Snellov zakon
–Ovisnost upadnog i izlaznog kuta svjetlosti na granici
dvaju sredstava

Indeks loma – omjer brzine svjetlosti u vakuumu i

●

prividne brzine svjetlosti u sredstvu

●Fermatov princip – svjetlost prelazi onaj put za koji joj
je potrebno najmanje vremena
14 /
● duljine dijagonala:
𝑑1 = 𝑥 2 + ℎ2
𝑑2 = 𝑦2 + 𝑎 − 𝑥 2

●vrijeme potrebno svjetlosti

za prelazak traženog puta:
𝑑1 𝑥 2 + ℎ2
𝑡1 = =
𝑣1 𝑣1
𝑑2 𝑎 − 𝑥 2 + 𝑦2
𝑡2 = =
𝑣2 𝑣2

●ukupno vrijeme iz točke A u

točku B 2 2 𝑥 +ℎ 𝑎 − 𝑥 2 + 𝑦2
𝑇𝑢𝑘 = 𝑡1 + 𝑡2 = +
𝑣1 𝑣2

● stacionarna
𝑑𝑇 točka:
𝑥 𝑎−𝑥
= − =0
𝑑𝑥 𝑣1 𝑥2 + ℎ2 𝑣2 𝑎−𝑥 2 + 𝑦2
15 /
iz skice je vidljivo da je:

pa se jednadžba

može zapisati kao:

16 /
Totalna refleksija

● Prelazak iz gušćeg sredstva u rjeđe

17 /
Primjena totalne refleksije

● Svjetlovod
–Optička vlakna

–Primjena u medicini

18 /
Fatamorgana

● Optička pojava u atmosferi

19 /
20 /
Ravni dioptar

Dva optička sredstva različitih indeksa loma, koja su

●

međusobno odvojena ravninom

● Dva slučaja:
–Iz optički gušćeg u optički rjeđe sredstvo
–obrnuto

21 /
Ravni dioptar
ℎ
● Iz skice: 𝑡𝑔𝛼𝑡 =
𝑥3
ℎ
𝑡𝑔𝛼𝑢 =
𝑥1
Gaussove
●

aproksimacije
𝑡𝑔α𝑢 sinα𝑢 𝑛2
= =
𝑡𝑔α𝑡 sinα𝑡 𝑛1
ℎ
𝑥1 𝑛2
=
ℎ 𝑛1
𝑥3
𝑥3 𝑛2
=
𝑥1 𝑛1

𝑥3 𝑛1 = 𝑥1 𝑛2
● jednadžba konjugacije ravnog dioptra
22 /
 Planparalelna
ploča
optičko sredstvo omeđeno
●

dvama paralelnim ravninama

sinα 𝑛2
● Točka A: =
sinβ 𝑛1
𝐷
● Trokut ABC: cos𝛽 =
𝐴𝐵
Δ
sin α − β =
● Trokut ABE: 𝐴𝐵
𝐷
𝛥 = 𝐴𝐵 ⋅ sin 𝛼 − 𝛽 = ⋅ sin 𝛼 − 𝛽
cos𝛽
𝐷
Δ= sinαcosβ − cosαsinβ
cosβ
= 𝐷 ⋅ sinα − 𝐷 ⋅ cosα𝑡𝑔β
= 𝐷 ⋅ sinα 1 − 𝑐𝑡𝑔α𝑡𝑔β
23 /
 Optička prizma

● Dva ravna dioptra koja međusobno zatvaraju neki kut

–Kut prizme – A
–Kut devijacije – δ
● 1°
β1 + β2 + 𝑥 = 180°
𝐴 + 𝑥 = 180°

● 2° ሺα1 − β1 + α2 − β2 ሻ+𝑦 = 180°

δ + 𝑦 = 180°

α1 + α2 − β1 − β2 = δ
α1 + α2 − β1 + β2 = δ
α1 + α2 − 𝐴 = δ 24 /
 Sferni dioptar

●Granica između dva homogena izotropna optička

sredstva različitih indeksa loma rastavljenih sfernom
plohom
● f1 – žarišna daljina predmeta
● f2 – žarišna daljina slike

𝑓1 𝑓2
+ =1
𝑥1 𝑥2

25 /
debela leća
●duljina puta svjetla kroz leću vrlo
važna u konstrukciji slike
●dvije glavne ravnine - slika jedna

drugoj
●sijeku optičku os u glavnim točkama

●dvije čvorne točke - na optičkoj osi -

kroz koje prolaze zrake koje se ne

lome već prolaze kao kroz
planparalelnu ploču
 Tanka leća
zanemarujemo put svjetlosti kroz leću

slika je uvijek realna osim ako je

predmet bliže leći od fokusa slika je uvijek virtualna i umanjena
predmeta
Leće

Ako je udaljenost među tjemenima mala,

govorimo o tankoj leći

28
Jakost leće
●Recipročna vrijednost njene žarišne udaljenosti
●Izražava ne i dioptrijama [D=m ]
-1

1
𝐷=
𝑓

29
Konvergentna leća
●Naziva se još i pozitivna
●Sastavljena je od dvije konveksne površine

●Slika kod konvergentne leće je realna i obrnuta

(osim ako se predmet nalazi između fokusa i

tjemena)

30
Divergentna leća
●Naziva se još i negativna leća
●Za nju vrijede iste jednadžbe kao i za

konvergentnu, ako se poštuje pravilo o

predznacima

31
Izvori i slike
●Realna slika nastaje na mjestu gdje se nakon
loma i refleksije ponovno sijeku zrake svjetlosti iz
nekog izvora
●Virtualna slika - nakon loma i refleksije naše oko

stvara sliku izvora u produžetku realnih zraka

32
 Izvori i slike

realan izvor - realna slika realan izvor - virtualna slika

virtualan izvor - realna slika virtualan izvor - virtualna slika

33
Ravno zrcalo
●Svaka ravna ploha koja pravilno reflektira
svjetlost, odnosno paralelan svjetlosni snop kao
paralelan snop
●Realnom predmetu odgovara virtualna slika i

obratno

Zraka svjetlosti između

dvaju točaka prelazi put za
koji joj je potrebno
najmanje vremena

34
Sferno zrcalo
●Dio kugline plohe kojoj je jedna strana glatka tako
da reflektira svjetlost
●Ono može biti udubljeno (konkavno), ili izbočeno

(konveksno)

35
Jednadžba sfernog zrcala
1 1 1
+ =
𝑎 𝑏 𝑓
●Gdje su a i b udaljenost predmeta, odnosno slike,
a f žarišna udaljenost
●Žarišna udaljenost je polovica udaljenosti između

tjemena i središta zakrivljenosti

●Linearno povećanje zrcala

𝑦′ 𝑏
𝑀= =−
𝑦 𝑎

36
Optički instrumenti
●Povećalo (lupa) – najjednostavniji optički
instrument
◦Konvergentna leća male žarišne daljine (manje od
25 cm) pomoću koje se dobivaju uvećane virtualne
slike malih predmeta
◦Lupa se postavlja tako da je predmet između
njenog žarišta i optičkog središta, bliže žarištu.

37
Mikroskop
●Optički mikroskop služi za
povećanja koje se ne mogu dobiti
pomoću lupe, niti se mogu vidjeti
golim okom
●Mikroskop se sastoji od dvije

konvergentne leće koje se nazivaju

objektiv i okular

38
Mikroskop
●Objektiv je jaka konvergentna leća male žarišne
daljine koja se nalazi bliže predmetu
●Okular je konvergentna leća koja je bliže oku i

djeluje kao obična lupa

◦Predmet se stavlja ispred objektiva tako da daje
realnu obrnutu i uvećanu sliku
◦Ta slika postaje novi predmet za okular koji tu
sliku još više poveća i stvara konačnu sliku

39
Mikroskop

OKULAR
OBJEKTIV

40
Mikroskop
●Tipično povećanje optičkog mikroskopa je do
1500x
●Teorijska rezolucijska granica iznosi oko 200 nm

(difrakcija)
●Difrakcija se izbjegava korištenjem kraćih valnih

duljina
● Upotreba imerzijskog sredstva –

nema, dodatnog loma

41
Abbeova teorija o rezoluciji
mikroskopa
●Preparat promatra kao optičku rešetku
●Dolazi do ogiba na “pukotinama” unutar preparata

𝜆
𝑑=
𝑛sin 𝜗ൗ2

●Gdje je θ polovina otvornog kuta mikroskopa

●Numerička apertura mikroskopa

42
Rayleighov kriterij
●Model ogiba na okrugloj pukotini
●Leću promatra kao pukotinu,

granica rezolucije je poklapanje

centralnog maksimuma slike jednog
objekta s prvim minimumom slike
drugog objekta

1,22𝜆 0,61𝜆
𝑅𝑃 = 𝑓=
𝐷 𝑛sin 𝜃ൗ2

43
Vrste mikroskopa
◦TOM – transmisijski optički mikroskop
◦ROM – Refleksijski optički mikroskop
◦Interferencijski
◦Fazni-kontrastni
◦Konfokalni pretraživački fluorescentni mikroskop
◦Elektronski

44
Oko
●Oko je najvažniji optički sustav
●Promjer ljudskog oka iznosi približno 24 mm, i

približno je sfernoga oblika

●Ispunjen je prozirnom tekućinom koja se naziva

staklenina
●Svjetlost najprije prolazi kroz prednji dio oka koji

se naziva rožnica, te nakon toga prolazi kroz leću,

te se formira slika na stražnjem dijelu koji se
naziva mrežnica

45
Oko

46
 Rezolucija oka
Y'
Y

zjenica je kružni otvor dimenzija 2 - 8 mm. Zbog ogiba,

slike dva detalja nisu točkaste. Za dijametar zjenice d=4
mm i svjetlost valne duljine 500 nm, kutna udaljenost
minimuma i maksimuma je

 1,22 
  1,22  1.5  10 4 rad Y  f2
d d
veličina slike na mrežnici je tada 3,6 mm
f2 je stražnja žarišna daljina leće oka, što upravo odgovara
veličini oka (24 mm)
snaga rezolucije za predmet na D = 25 cm od oka je 38,5
mm
1,22 
RP  Y  D
d

zbog pogrešaka leće (sferne i kromatske aberacije)

rezolucija je slabija i iznosi oko 100 mm
Kromatična aberacija
● različiti su fokusi za različite boje
fokusna udaljenost ovisi o indeksu loma
●

koji je različit za različite valne duljine

● n(plave svjetlosti) > n(crvene svjetlosti) pa je
● f(plave svjetlosti) < f (crvene svjetlosti)
Kromatične aberacije

leća ne fokusira zrake različitih

valnih duljina u istu točku
fokusna udaljenost ovisi o indeksu
loma, a n je funkcija valne duljine
n (plave svjetlosti) > n (crvene svjetlosti)

f (plave svjetlosti) < f (crvene svjetlosti)

ispravak sistemom leća

 Astigmatizam
tangencijalna
nastaje zbog nejednolike
fokalna ravnina zakrivljenosti leće
korekcija - cilindrična leća
sagitalna
fokalna
ravnina
- ili zakrivljen zastor

fokus

objektiv
fokus objektiva
Kratkovidno oko

 u akomodacijskom miru oko od

a paralelnog snopa stvara sliku ispred
mrežnice – DT je konačno udaljena
ispred oka
 na mrežnici će stvoriti sliku od
divergentnog snopa, koji ima izvor u DT
 korekcijska leća mora od beskonačno
dalekog predmeta stvoriti virtualnu
sliku u DT a ona postaje realan predmet
za oko u miru
1 1 1
  
   f
Dalekovidno oko
 oko u akomodacijskom miru od
 paralelnog snopa stvara sliku iza
mrežnice
 na mrežnici - slika konvergentnog
snopa kojem je virtualni izvor u DT oka
 korekcija – leća koja će od predmeta
stvoriti realnu sliku u DT, a ona je
predmet za oko u akomodacijskom
miru

1 1 1
  
  f
f=
Starovidno oko

 starovidno oko gubi moč

akomodacije – BT točka se
udaljuje
 ne vidimo predmete bliže od BT
 korekcijska leća mora od
predmeta u točki DJV stvoriti
virtualnu sliku u BT oka i ona je
realni predmet za oko

1 1 1 1 1 1
     
 25  b f  25   f
Interferencija
●Nastaje pri pojavi (zbrajanju) dvaju ili više
koherentnih svjetlosnih valova
●Koherentni – jednaka frekvencija i stalna fazna

razlika
●Youngov pokus na dvije pukotine

●Pojava svijetlih i tamnih pruga interferencije

55
Difrakcija (ogib)
●Pojava kada svjetlosni val prolazi pored prepreke.
◦Skretanje svjetlosti u geometrijsku sjenu zapreke
ili pukotine
●Među ogibnim zrakama nastaje interferencija

(svijetle i tamne pruge)

●Pruge ogiba su uže što je valna duljina svjetlosti

kraća

56
Optička rešetka
●Niz uskih pukotina koje su međusobno paralelne i
vrlo blizu jedna drugoj
●Razmak između dvije pukotine naziva se

konstanta optičke rešetke

57
Optička rešetka
●Svijetle pruge dobiju se interferencijom ogibnih
valova u smjerovima pod kutom prema prvotnom
smjeru širenja vala
●Uvjet za maksimume je:

𝑘𝜆 = 𝑑sin𝛼, ሺ𝑘 = 1,2,3...ሻ

58
 𝑘𝜆 = 𝑑sin𝛼, ሺ𝑘 = 1,2,3...ሻ

𝑑𝜃′ 𝑚
=
𝑑𝜆 𝑑cos𝜃′

𝐿 𝑑𝜃′
𝑅 = = 𝑁𝑚 = 𝐷
𝜆 𝑑𝜆

59
Spektroskopija
Spektroskopija je proučavanje interakcije
između materije i izračene energije
Prema prirodi interakcije između energije i
materijala.
◦Apsorpcijska spektroskopija
◦Emisijska spektroskopija
◦Interferencijska spektroskopija
Elastičnog raspršenja, neelastičnog raspršenja,
impedancijska, koherentna…
prijenos energije električnog ili magnetskog
polja na električne ili magnetske osobine sustava
mijenja energiju sustava i daje informacije o
strukturi i funkciji sustava
Karakteristike spektra
Spektar - raspodjela intenziteta jedinične valne
duljine (apsorbancije, ekstincijskog
koeficijenta…) o energiji fotona (valnoj duljini,
frekvenciji, valnom broju)
položaj linije - energija prijelaza
intenzitet linije - broj istovrsnih prijelaza
Spektroskopija
Spektroskopija je proučavanje interakcije
između materije i izračene energije
Prema prirodi interakcije između energije i
materijala.
◦Apsorpcijska spektroskopija
◦Emisijska spektroskopija
◦Interferencijska spektroskopija
Apsorpcijska spektroskopija
Nastaje kada je izvor zračenja apsorbiran od
materijala
Linije u apsorpcijskoj spektroskopiji se nazivaju
prema efektima koje ih uzrokuju (vibracijske,
rotacijske ili kombinirane)
Energija koja uzrokuje QM promjenu utvrđuje
frekvenciju apsorbirane linije
Frekvencije mogu biti pomaknute zbog različitih
efekata
Emisijska spektroskopija
Tehnika koja pregledava valne duljine fotona,
koje emitiraju atomi ili molekule tijekom
prijelaznih stanja
Uzorku se dovodi energija i on emitira
specifične fotone
Uređaj za emisijsku spektroskopiju sastoji se od
◦Uzorak kojem se dovodi energija,
◦Spektrograf
◦Detektor
Detektiraju se linije koje uzorak emitira
Zagrijavanjem uzorka emitira se energije u
obliku svjetla (E=hν).
Interferencijska spektroskopija
Načešće se koristi u FT spektroskopiji
Uređaji koji proizvede interferenciju su
Michleson interferometer i Faby Perot
interferometar
◦Superponiraju nekoliko svjetlosnih zraka jedne s
drugima
 Vrste spektroskopije (prema
energiji)
Radiofrekventno područje –prelasci između
magnetskih spinskih stanja jezgri u magnetskom
polju – NMR i EPR
◦NMR roucava spinove jezgre, pod utjecajem jakog
vanjskog magnetskog polja.
◦EPR spinovi elektrona, i slabija polja
Mikrovalno područje – prelasci između
rotacijskih stanja molekula s električnim dipolnim
momentom, polarnih molekula – mikrovalna
spektroskopija
Infracrveno područje – prelasci između
vibracijskih stanja molekula – IR-spektraokopija
Vidljivo i UV područje – prelasci elektronskih
stanja valentnih elektrona
X-zrake – prijelasci između unutrašnjih ljusaka
atoma – rentgenska strukturna analiza
Dijagram spektrometra (s jednom zrakom) koji
se najčešče koristi u spektroskopiji (UV i VIS)
Uređaju u spektroskopiji
Spektrometar s prizmom ili rešetkom
Svjetlost s pukotinese kolimira preko leće L1 i
raspršuje pomoću prizme ili rešetke i fokusira
pomoću leće L2 u ravnini P gdje se stvara slika
Uređaji s prizmom
Konvencionalni uređaj s prizmom je prikazan na
slici
Postavka za male ili srednje uređaje za koje nije
važno da budu monokromatori
Rezolucija uređaja s prizmom je dana preko izraza
(gdje je t duljina baze prizme):

Tipična vrijednost za disperziju dn/dλ kod

vidljivog/UV područja je 3*10-4 nm-1. Ako se gornja
granica za bazu prizme uzme 100 mm, dobije se 30
000 kao limit za rezoluciju spektrometra
Uređaj s rešetkom
Difrakcijska rešetka se sastoji od niza uskih vrlo
bliskih ekvidistantnih pukotina na ravnini ili
zakrivljnoj plohi
Mogu se dobiti urezivanjem, ili holografski
Za rezoluciu postoje tri ekvivalentna izraza:

Maksimalna rezolucija iznosi 500 000

Interferometrijski
spektrometri
● Shema
●Interferencijske zrake su proizvedene pomoću podjele
ulazne zrake na pokupropusnom zrcalu.
●Michelsonov interferometar koristi samo jedno

polupropusno zrcalo
●Interferogram monokromatske zrake je čista sinusna

funkcija. Pomicanjem zrcala snimaju se valne duljine, i

dobiva se karakteristična modulacia svih valnih suljina
●Potrebno je napraviti inverznu FT interferograma da bi

se dobie spektralne linije