See discussions, stats, and author profiles for this publication at: https://www.researchgate.

net/publication/341788205

Rječnik pojmova u logopediji

Book · June 2014

CITATIONS READS
0 585

1 author:

Ahmet Kantic
Herzegovina University
8 PUBLICATIONS 0 CITATIONS

SEE PROFILE

Some of the authors of this publication are also working on these related projects:

Auditory Processing Disorders View project

All content following this page was uploaded by Ahmet Kantic on 02 June 2020.

The user has requested enhancement of the downloaded file.

 AHMET KANTIĆ

RJEČNIK POJMOVA U
LOGOPEDIJI
AHMET KANTIĆ / RJEČNIK
POJMOVA U LOGOPEDIJI

Biblioteka
Obrazovanje
Knjiga 13.

2
IZDAVAČ:
Centar za kulturu i obrazovanje Tešanj

ZA IZDAVAČA:
Amir Brka

RECENZENTI:
Prof. dr. sc. Mladen Heđever
Prof. dr. sc. Sadeta Zečić

LEKTOR:
Fatima Kantić, prof.

CIP - Katalogizacija u publikaciji...

Štampa: Grafik-komerc Tešanj

Tiraž: 500

3
 mr. sc. Ahmet Kantić

RJEČNIK POJMOVA
U LOGOPEDIJI
Sa spiskom dijagnoza
navedenih u posljednjoj, desetoj reviziji
Međunarodne klasifikacije bolesti MKB 10.

Tešanj, 2014.

4
 UVOD

Ovaj rječnik je nastajao u više faza. Izvorno sam

želio za vlastite potrebe sintetizirati sve izraze,
frekventnije pojmove i dijagnoze koje sam koristio, kao i
one koje sam upoznavao čitajući stručnu literaturu.
Nadalje, radeći već godinama kao logoped u
zdravstvenoj ustanovi, često sam dolazio u kontakte sa
drugim logopedima, kako u zdravstvenom tako i u
obrazovnom, te nevladinom sektoru. Shvatio sam da je
mojim kolegama (a pogotovo studentima) potrebno na
jednom mjestu objediniti pojmove iz područja logopedije
- s ciljem postizanja terminološke uniformnosti koja bi, u
konačnici, svima omogućila lakši rad.
Sve to me navodilo ka objedinjavanju osnovnih
pojmova, definicija i dijagnoza, koje bi korisniku
ovakvog rječnika, omogućile bazična znanja o nekom
pojmu ili problemu. Naravno, cjelovita spoznaja o nekom
problemu moguća je tek uz detaljnije korištenje stručne
literature.
Konačno, ova publikacija predstavlja elementaran
terminološki rječnik. Sadrži preko hiljadu pojmova,
definicija i dijagnoza. U izradi je korištena sva
raspoloživa literatura: leksikoni, enciklopedije, kao i
stručni časopisi.
Prilog sadrži i šifre svih za logopede relevantnih
dijagnoza koje su navedene u medicinskom šifrarniku
bolesti, odnosno u posljednjoj, desetoj reviziji
Međunarodne klasifikacije bolesti (MKB 10).
Ovim nije u potpunosti obuhvaćena sva navedena
problematika, ali je ipak dat referentan okvir koji može

5
biti izazov budućim generacijama profesionalaca da ga
prošire i obogate novim pojmovima i sadržajima.
Rječnik može koristiti logopedima, ljekarima i svim
drugim profesionalcima koji rade sa osobama sa
patologijom govorno-jezičke komunikacije. Posebno
može koristiti studentima edukacijsko-rehabilitacijskih
fakulteta, kao i roditeljima djece sa posebnim potrebama
i svim drugim osobama koje direktno ili indirektno
participiraju u brizi i radu sa osobama sa patologijom
govora.
April 2014. godine

Autor

6
 UPUTE ZA KORIŠTENJE RJEČNIKA

Svi termini u rječniku dati su abecednim redom. Uz

svaki termin, ukoliko je to bilo moguće, u zagradi je
(italic) navedena inačica na latinskom, grčkom ili
engleskom jeziku. U nastavku je dato kratko objašnjenje
teksta koje ima za cilj dati osnove o datom pojmu, ili
uputi čitaoca na drugi, sličan ili srodan pojam. To je
učinjeno na način, tako što je ispred riječi ili pojma u
tekstu, koji direktno upućuje na povezani pojam,
stavljena strelica, a sama riječ ili pojam su boldirani (npr.
Pri čitanju i pisanju manifestuju se totalna → aleksija i
→ agrafija.)

7
Rječnik pojmova u logopediji

a - samoglasnik, prvo slovo u latiničnom pismu.

abdukcija (lat. abductio) – odmicanje.
adicija u govoru - dodavanje → glasova ili slogova
ispred, sredini ili na kraju riječi, a obično nastaje
kao posljedica nepoznavanja leksike maternjeg
jezika.
adijadohokinezija (lat. adiadochokinesia) - predstavlja
nesposobnost za obavljanje brzih antagonističkih
pokreta. Karakteristična je za neka moždana
oboljenja. → dijadohokinezija.
aditus – ulaz u → larinks.
adukcija (lat. adductio) - primicanje.
aerofobija (grč. aerophobia) - gubitak vazduha usljed
jakog straha.
aerofagija (grč. aerophagia) - gutanje vazduha.
afazija (grč. aphasia) - stečeni gubitak ili poremećaj
jezičkih funkcija koji nastaje kao posljedica
oštećenja moždanih struktura. U ranom uzrastu
najčešće je posljedica traumatskih povreda glave,
dok se u starijem dobu javlja kao jedan od osnovnih
pratilaca raznih dementnih stanja ili kao posljedica
moždanih udara. Ispoljava se različitim
nepravilnostima u jezičkoj strukturi - od blagih
teškoća pri prisjećanju određenih riječi, do potpune
nemogućnosti da se → govor razumije i/ili
produkuje.

8
afazija globalna - predstavlja težak oblik poremećaja
komunikacije koji zahvata sve govorne
modalitete. Pored poremećaja → govornih i
jezičkih sposobnosti, karakterišu je i oštećenja
neverbalnih kognitivnih procesa (pamćenje,
mišljenje i sl.). Spontani govor je nefluentan i
krajnje oskudan. Pri čitanju i pisanju manifestuju se
totalna → aleksija i → agrafija.
afazija lentikularna (grč. aphasia lenticularis) - afazija
prouzrokovana lezijom asocijativnih vlakana u
kortikalnim centrima.
afazija motorna (grč. aphasia motoria) – naziva se još i
ekspresivna ili Brokina afazija. Nastaje kao
posljedica lezije treće frontalne vijuge lijeve
hemisfere. Karakterišu je nefluentan, kolebljiv
spontani govor uz otežanu artikulaciju i sintaksički
pojednostavljene i → agramatične rečenice.
Auditivno razumijevanje je znatno manje oštećeno
nego sama ekspresivna funkcija govora.
afazija senzorna (grč. aphasia sensoria) – zove se još i
receptivna ili Vernikeova afazija. U slučajevima
žarišnih oštećenja, lezija je lokalizovana u zadnjem
dijelu prve temporalne vijuge. Glavne karakteristike
su poremećaj auditivnog razumijevanja, fluentna
govorna produkcija, laka → artikulacija uz
prisustvo velikog broja verbalnih tj. semantičkih →
parafrazija, te izražen → paragramatizam i →
logoreja.
afemija (grč. aphemia) - gubitak sposobnosti oralne
verbalne komunikacije usljed moždanih lezija.
afereza (lat. apherese) - patološko izostavljanje →
glasova na početku riječi.

9
afonija (grč. aphonia) - bezglasnost, odsustvo
(izgubljena sposobnost) → fonacije, potpuna ili do
nivoa jedva čujne fonacije.
afrikati (lat. affricare) – složeni → suglasnici (c, č, ć, đ,
dž); glas složen od dva suglasnika npr. c (t + s).
aftongija (grč. aphtongia) - poremećaj → fonacije, →
artikulacije, → ritma i → tempa govora usljed
toničkih grčeva mišića u laringo-faringealnom
traktu.
agitofazija (grč. agitophasia) - ekstremno brz → govor
uz omisiju i distorziju glasova i slogova.
agitografija (grč. agitographia) - patološki ubrzano
pisanje koje karakteriše izostavljanje i
nerazgovjetno pisanje slova.
aglosija (grč. aglossia) - potpuno odsustvo
artikulacionog → govora usljed strukturalnih
anomalija (jezika, usana, nepca ili zuba).
agnozija (grč. agnosia) - odsustvo sposobnosti
prepoznavanja značenja opažaja uz očuvanu
perceptivnu sposobnost čula.
agrafija (grč. agraphia) - nemogućnost pisanja koja se
javlja usljed ozljeda u zadnjoj trećini druge
frontalne vijuge (Eksnerov centar). To je motorna
oblast iz koje se regulišu pokreti pisanja.
Piramidalni putevi i pokreti ruku obično nisu
oštećeni.
agramatizam - govorno jezičko izražavanje koje
karakteriše nepravilan redoslijed riječi, kao i
neadekvatni glagolski oblici i izostavljanje
pomoćnih riječi.
agravacija govornih poremećaja – svjesno, namjerno
preuveličavanje postojećih znakova poremećaja →

10
 govora, radi sticanja neke koristi ili oslobađanja od
odgovornosti.
akalkulija (lat. acalculia) - potpuni gubitak sposobnosti
računanja.
akatafazija (grč. acataphasia) - poremećaj u
sintaksičkom oblikovanju → govora i → jezika
koji semantički dezintegriše govor, a da osoba ne
uviđa niti koriguje greške.
akcent (lat. accentus) - naglasak.
alalija (grč. alalia) - funkcionalno uslovljeno odsustvo
artikulisanog → govora u djeteta sa normalnim
sluhom i intelektualnim sposobnostima, na uzrastu
od dvije i više godina.
alalija otogena (grč. alalia otogenes) – gluhonijemost
→ surdomutizam.
aleksija (grč. alexia) – je neurološki poremećaj koji se
karakteriše nemogućnošću čitanja ili razumijevanja
pisanih riječi.
alofon (grč. allophone) - varijanta glasa koji čini →
fonem; pozicijska varijanta fonema; slobodna
varijanta fonema koja ima distinktivnu funkciju.
alolalija (grč. allolalia) - pogrešna govorna produkcija
bilo kog tipa, nastala usljed oštećenja centra za
govor.
alternacija (lat. alternare) - promjena osnovnog →
glasa u riječi koja povlači i promjenu značenja;
promjena tona pjevanog glasa.
alveola (lat. alveolus) - udubljenje, jamica; područje iza
gornjih sjekutića i početka tvrdog nepca.
alveolaran - izgovor → glasa kontaktom jezika i alveola.
amforofonija (grč. amphorophonia) - dvozvučnost,
dvozvučno slušanje → glasa.

11
amimija (grč. amimia) - djelimična ili potpuna
nesposobnost za gestovno-mimičko izražavanje.
amuzija (grč. amusia) - djelimično ili potpuno oštećenje
muzičkih sposobnosti.
anartrija (grč. anarthria) - potpuna nesposobnost
fonetske artikulacije.
anomija (grč. anomia) - smanjena sposobnost
zapamćivanja i prisjećanja naziva objekata, lica ili
pojava, uz očuvanu sposobnost identifikacije istih.
anosmija (grč. anosmia) - djelimični ili potpuni gubitak
čula mirisa.
anticipacija - spoznaja koja prethodi iskustvu; u čitanju -
predviđanje riječi prema kontekstu i prije nego što
se riječ pročita; u pisanju - predviđanje slova koje
bi moglo doći sljedeće prema onom koje se već
pojavilo u prethodnoj riječi.
antonimi - riječi suprotnog značenja.
apeks (lat. apex) - vrh (npr. jezika).
apikalan glas - govorni glas koji se gradi vrhom jezika.
apneja (grč. apnoea) - odsustvo disanja.
apraksija (grč. apraxia) razvojna – je motorički →
govorni poremećaj koji pogađa djetetovu
sposobnost da planira i slijedi glasove koji su
neophodni za jasan i razumljiv → govor. Djeca sa
razvojnom apraksijom govora, imaju teškoća u
pripremanju i koordiniranju svojih mišića za
govornu produkciju. Preciznije rečeno, oni imaju
teškoća u planiranju i izvođenju visoko profinjenih
i specifičnih serija pokreta jezika, vilica, usana koji
su potrebni za razumljiv govor.

12
arhifonem (grč. archiphonema) - ukupnost bitnih oznaka
dvaju → fonema čije suprotstavljanje dovodi do
neutralizacije.
aritenoidne hrskavice (lat. cartilago arytenoidea) -
parne laringealne hrskavice.
artificijalan glas - vještački, neprirodan → glas.
artificijalan larinks - vještački → larinks, mehanička,
elektronska ili pneumatska laringealna proteza, koja
se upotrebljava kod laringektomiranih pacijenata.
artikulacija (lat. articulatio) - izgovor, formiranje
govornih glasova; sveukupnost pokreta i položaja
→ govornih organa (usne, jezik, zubi, meko
nepce, glasnice) pri izgovoru glasova.
artikulaciona baza - položaj govornih organa u
mirovanju; skup artikulacionih osobina koje
karakterišu jedan jezik.
artikulaciona topognozija - spoznaja mjesta dodira i
položaja govornih organa prilikom izgovaranja
određenog glasa.
artikulema - skup artikulacionih pokreta govornih
organa pri izgovaranju određenog → glasa.
artikulirati (lat. articulate) - tvoriti glasove, izgovarati
glasove funkcijom artikulatora.
asilabija (lat. asyllabia) - nesposobnost sastavljanja
glasova u slogove.
asimilacija (lat. assimilatio) - uticaj jednog → glasa na
drugi.
atak glasa - početak emitiranja glasa kao proizvod
usklađivanja → ekspirijuma, subglotičkog pritiska
i aktivnosti mišića grkljana.

13
ataksafazija (grč. ataxaphasia) - nesposobnost
strukturiranja redoslijeda riječi u rečenici usljed
mišićne diskoordinacije → govornih organa.
ataksiartrija (grč. ataxiarthria) - skandirajući → govor,
riječi su podjeljene dužim pauzama između
slogova, a rečenice pauzama između riječi.
ataksofemija (grč. ataxophemia) - nesposobnost voljnih
pokreta i koordinacije → govornih organa, uz
očuvanu mišićnu snagu tih organa.
atonacija (grč. atonare) - gubljenje zvučnosti govornog
glasa.
atonalan (grč. atonus) – bez → tona, bezglasan.
atonalnost (lat. atonicitas) - odsustvo → tona, zvučnosti
glasa.
atonija (grč. atonia) - smanjeni normalni tonus;
smanjenje napetosti mišića dijelova efektornog
sistema, uslijed čega dolazi do poremećaja u
formiranju i izgovoru glasova.
automatski govor - oblik → govora koji podrazumijeva
produkciju automatizovanih govornih sekvenci
(brojanje, dani u sedmici i sl.). Automatski govor
kod afazičara je manje oštećen od propozicionog
govora, te često zadržavaju mogućnost produkcije
nekih elemenata automatskog govora.
avokalija (lat. avocalia) - izgubljena sposobnost
pjevanja.
azafolalija (grč. asapholalia) - govor koji ima
nerazgovjetnu → artikulaciju. Logopat izgovara
glasove izolovano, ali ih ne može korektno
izgovoriti u slogovima i riječima.

14
B

b - bilabijalni zvučni suglasnik, drugo slovo abecede.

babling (engl. bablyng) - anglosaksonski termin za
„brbljanje“ tj. glasovnu igru u preverbalnoj fazi
razvoja govora.
balbuties - → mucanje
batarizam - stariji naziv za brzopletost → tahifemija
i/li → mucanje
barifonija (grč. baryphonia) - fiziološki poremećaj
artikulacije → glasa, težak zvuk glasa.
bariglosija (grč. baryglossos) - poremećaj glasovne
artikulacije usljed patološki ograničene
pokretljivosti jezika.
bariton - dubok muški glas na prelazu između tenora i
basa.
bas – nizak, najdublji muški glas.
batipneja (grč. batyphnoea) - duboko disanje.
bejbi sajn lengvidž (engl. baby sign language) -
anglosaksonski termin za gestovni govor bebe
(govor tijela), kojim beba pokušava da izrazi svoje
emocije.
betacizam - nesposobnost izgovora glasova b i p, ili
zamjena ovih glasova drugim → konsonantima.
bifon (lat. biphone) - bisilabičan glas.
bilabijalan glas - dvousneni → glas; gradi se učešćem
obje usne.
bilabiodentalni (lat. bilabiodentalis) - dvousneno-zubni.
bilabionazalni (lat. bilabionasalis) - dvousneno-nosni.
bilabiovelarni (lat. bilabiovelaris) – dvousneno-
zadnjenepčani.

15
bilingvizam - dvojezičnost, sposobnost pojedinca da
upotrebljava dva → jezika.
biofizička teorija – teorija o postanku → glasa koja je
nastala kao logička reakcija na mioelastičnu i
neurohronaksičnu teoriju koristeći određene
elemente i jedne i druge teorije.
blokada govora - nevoljni, nagli prekid → govora usljed
inhibicije u programiranju sadržaja govora ili u
realizaciji izgovora. Tipično za → mucanje i stanje
spapstične afonije, mada se može javiti u govoru
svakog čovjeka kao situaciono reagovanje u stanju
straha, uzbuđenja.
boja glasa - zbir zvučanja viših harmonijskih tonova koji
određuju boju glasa (zvuče harmonijski u odnosu
na osnovni ton) → tembr.
bradiartrija (grč. bradyarthria) - usporen, monoton i
spastičan → govor usljed mišićne hipertonije
govornih organa. Udružena je sa bezizražajnošću
lica i teškoćama pri gutanju. Nastaje usljed lezija u
corpus striatum-u.
bradifazija (grč. bradyphasia) - patološki usporen →
govor usljed dugotrajnog razmišljanja i govorno-
jezičkog oblikovanja iskaza. Uzrokovana je
kortikalnim cerebralnim oštećenjima i javlja se u
sklopu → afazije.
bradifemija (grč. bradyphemia) - abnormalna
usporenost → govora udružena sa poremećajima
artikulacije, javlja se u skolopu neurotskih
poremećaja.
bradifrazija (grč. bradyphrasia) - patološki usporen →
govor koji se javlja u sklopu psihoza.

16
 - bradyglossia) - patološki usporen →
bradiglosija (grč.
govor usljed strukturalnih anomalija i/li disfunkcije
govornih organa.
bradilalija i

17
C

c – sibilant suglasnik, treće slovo abecede, osnovni ton

svakog muzičkog sistema, simbol za svaku
konstantu.
centar artikulacije - mjesto ili regija na kome se
određeni → glas artikuliše.
cerebralni glas - retrofleksni glas ili suglasnik, tj.vrsta
prednjenepčanog suglasnika koji se izgovara vrhom
jezika, savinutim unatrag, tako da čini pregradu sa
tvrdim nepcem.
cesativni glas (fr. cessave – prestati) - završni glas.
ciklički izgovor – izgovor koji se ponavlja u pravilnim
razmacima.
cirkumfleksna intonacija (lat. circumflexus) – zavijen,
savinuti; dugi silazni naglasak i znak kojim se on
bilježi; znak koji označava dužinu (ˆ); blaga
dvovrhna intonacija.

čitanje - čitanje i pisanje spadaju u najsloženije

psiholingvističke sposobnosti i mehanizme
ljudskog mozga. Za njihovu realizaciju potrebne su
brojne vještine sa područja percepcije, pamćenja,
motorike. Čitanje se u osnovi sastoji od dvije
komponente: identifikacije i interpretacije znakova.
Identifikacija (prepoznavanje → grafema) je sama
tehnika čitanja, a interpretacija podrazumijeva
razumijevanje pročitanog kao i služenje pročitanim
sadržajem.

18
D

d - okluzivni zvučni dentalni suglasnik, šesto slovo

abecede.
datizam (lat. datismus) - nepotrebno ponavljanje
sinonima, pogrešno izgovaranje glasova kod
upotrebe nematernjeg jezika.
daktilologija (grč. dactilologia) - sporazumijevanje
prstima; ručna abeceda.
dašni glas - globalni → glas; glas h koji nastaje trenjem
zračne struje o lako zatvorene glasnice.
deaspiracija (lat. deaspiratio) - gubitak aspiracije u →
govoru.
decibel (decibel-dB) – je logaritamska jedinica koja se
koristi za izražavanje odnosa između dvaju
fizikalnih vrijednosti količine, u akustici često za
glasnoću ili intenzitet. Decibel je jedna desetina od
bel-a, jedinice nazvane u čast Alexander Graham
Bell.
deformacija glasa – distorzija glasa, akustičko
izobličenje govornog glasa.
deglutinacija (lat. deglutination) - otcjepljenje prvog
glasa neke riječi koji se hvata kao član.
dekodiranje govora – kompleksni proces primanja
poruke. Ukloniti neki kod, iščitati ga, iščitati slova
ili brojke. Opozitno → enkodiranje.
dekompozicija (lat. decompositio) - rastavljanje,
raščlanjivanje akustičke strukture glasa.
delabijalizacija (lat. delabialisation) - gubitak
labijalnosti; prestanak izgovaranja zaobljenim
usnama.

19
demutizacija - stari termin koji podrazumjeva
organizovani rad sa gluhim licima, čiji je zadatak,
da se na osnovu razvoja kompenzacionih
mehanizama, kod gluhe osobe formira → govor na
bazi optičko-kinestetičkog pamćenja artikulacionih
pokreta za svaki glas.
denazalizacija (lat. denasalisation) - smanjenje,
nedostatak ili gubitak nazalne komponente
govornog → glasa.
denazalnost (lat. denasality) - prigušen izgovor nazalnih
konsonanata m, n i nj.
dentalan (lat. dentalis) - dentalni glas, zubni suglasnik.
dentalizacija (lat. dentalisatio) - promjena govornog
glasa u dentalni glas.
dentalni afrikat - zubni sliveni suglasnik.
dentalni frikativ - zubni tjesnački suglasnik.
dentalni glas - zubni glas, zubni suglasnik.
dentalni nazal - zubnonosni suglasnik.
dentalni okluziv - zubni tjesnačni suglasnik.
depalatalizacija (lat. depalatalisatio) - pretvaranje
mekih (palatalnih) suglasnika u tvrde.
desenzitizacija – u terapiji govornih poremećaja
podrazumijeva postepeno smanjivanje osjetljivosti i
reaktivnosti na manifestirane govorne teškoće, a
koja se primjenjuje kao terapijska tehnika naročito
kod tretmana → mucanja i psihogenih disfonija.
desonorizacija - obezvučenje.
devokalizacija - asimilacija glasa i disanja, zbog čega
dolazi do akustičkog izjednačavanja fonetski sličnih
glasova, odnosno do zamjene zvučnih glasova
bezvučnim i obrnuto.

20
dezafrikacija (lat. dessafrication) - gubitak
afrikativnosti tj. zatvoreno-tjesnačkog obilježja
glasa.
difonija (grč. diphonia) - nenormalan izgovor dvaju
glasova različite visine tona odjednom, koji nastaje
povredom larinksa, kada glasnice djelomično
okludiraju i stvaraju dva glotisa.
diftong (grč. diphtongus) - dvoglasje; složeni → glas
koji nastaje neprekidnim klizanjem iz jednog
vokala u položaj drugog → vokala u istom slogu.
diftongija (grč. diphtongia) - bitonalni glas; stvaranje
dvostrukog glasa u larinksu usljed lezije glasnica ili
paralize laringealnog nervusa recurensa, tako da
svaka glasnica produkuje svoj → ton, jedna
normalan, a druga patološki glas.
digitalni logopedski set – profesionalni logopedski set,
čiji se rad zasniva na DSP tehnologiji (digitalna
obrada zvučnog signala koja koincidira sa načinom
na koji ljudski mozak obrađuje zvučni signal).
Uređaj posjeduje više od 50 programa, uključujući
30 diskontinuiranih perceptivnih optimala za svaki
glas našeg jezika, kao i → zakašnjelu auditivnu
spregu za trertman mucanja. Autorsko djelo
Mladena Heđevera danas predstavlja standardnu
opremu u logopedskom kabinetu.
dignatija (lat. dignathia) - dvogrba vilica.
digraf (lat. digraph) – dvoslov; slog od dva slova, glasa.
digram (grč. digrama) - kombinacija dva slova za
izgovor jednog → glasa ili fonema u ma kojem
njegovom položaju u jezičkom kontekstu.
dijadohokinezija (lat. diadochokinesia) - je sposobnost
vršenja nekoliko antagonističkih pokreta u brzom

21
 slijedu. Pri govoru, to bi značilo brzo ponavljanje
nekoliko različitih zvukova u nizu kao npr. P – T –
K. P dobijamo usnama, T vrhom svog jezika, a K
korjenom jezika.
dijafon (grč. diaphone) - fonem nekog narječja, koji uz
sitne fonemske razlike, odgovara fonemu nekog
drugog narječja.
dijafonem (grč. diaphonema) – apstrakcija četvrtog
stepena tj.one apstraktne fonološke jedinice, koje
bez obzira na nesaglasnost njihovih konkretnih
glasovnih realizacija, tvore osnovu komunikacije i
uzajamnog sporazumijevanja.
dijafonija (grč. diaphonia) - disonancija, nesklad u →
glasu.
dijapazon (grč. diapason) - registar, opseg zvukova koje
ima jedan instrument ili → glas.
dijastema (grč. diastema) - razmak između dva zuba,
pretežno gornja sjekutića, koji može uzrokovati
smetnje pri izgovoru dentalnih glasova.
dilej (engl. delay) - zakašnjenje u vremenu; pojava kada
jedan isti zvučni signal dopre do našeg uha u
sukcesivnom vremenskom pomaku.
diplofonija (grč. diplophonia) - dvoglasje
prouzrokovano nekompletnom, unilateralnom
paralizom n. recurensa ili lezija na glasnicama.
diseneja (lat. dyseneia) - nepravilna → artikulacija
glasova usljed gluhoće ili nagluhosti.
diselizija (lat. dyselisia) - nekontrolisano umetanje
intermedijalnog neutralnog vokala.
disfagija (grč. dysphagia) - neuromotorni poremećaj koji
se ogleda u otežanom hranjenju, tačnije gutanju,
čak i pljuvačke i tečne hrane. Djeca sa disfagijom

22
 obično jedu jako sporo, ne jedu dovoljno količinski,
podložni su čestim respiratornim infekcijama,
stalno su mokra zbog pljuvačke koja se sliva van
usta. Logopedski tretman podrazumijeva vježbe
stimulacije neuromišićnih refleksa gutanja i
žvakanja.
disfazija (grč. dysphasia) razvojna - kompleksan
poremećaj u jezičkom razvoju uzrokovan nekom
moždanom disfunkcijom, koja se manifestuje
poremećajem posobnosti da se razumije, strukturira
i izrazi jezička misao; patološki proces govornog
razvoja koji po strukturi i sadržaju nije u skladu sa
uzrastom djeteta i njegovim jezičkim potrebama.
Osnovni simptomi su kašnjenje u progovaranju,
nepravilan izgovor velikog broja glasova i →
agramatičan govor, uprošten do nivoa rečenice od
dvije riječi, bez priloga, pridjeva itd.
disfemija (grč. dysphemia) - funkcionalni poremećaj
kvaliteta fonacije → glasa, usljed povećanog
tonusa mišića govornih organa i njihovog
spasticiteta.
disfluentan govor - poremećaj govornog toka u obliku
zastoja, prekida, hezitacije, ponavljanja glasova,
slogova, riječi, blokada. Javlja se kod djece pri
prelazu iz niže u višu govorno-jezičku fazu
(fiziološko mucanje). Tipičan simptom kod →
mucanja i → tahifemije.
disfonija (grč. dysphonia) - svaki poremećaj → glasa
(jačine, visine, boje, kvaliteta) različite etiologije, a
najčešće po tipu promuklosti. Uzroci su razni, od
respiratornih infekcija, hormonskih poremećaja pa
do psiholoških problema.

23
disfonija durabilna (grč. dysphonia durabilis) - trajna,
perzistentna → disfonija.
disfonija endokrinogena (grč. dysphonia
endocrinogenus) - → disfonija usljed poremećaja
funkcije endokrinog sistema.
disfonija funkcionalna (grč. dysphonia functionalis) -
→ disfonija čija etiologija ne ukazuje na neki
organski poremećaj.
disfonija hiperkinetička (grč. dysphonia hypercinetica)
- → disfonija prouzrokovana hiperkinezijom
disfonija hipokinetička (grč. dysphonia hypocinetica) -
→ disfonija usljed smanjene, ograničene kinetike
disfonija intermitentna (grč. dysphonia intermittens) -
→ disfonija koja se pojavljuje povremeno, sa
prekidima.
disfonija neurogena (grč. dysphonia neurogenes) -
poremećaj fonacije čija etiologija ukazuje na
patologiju nervnog sistema.
disfonija organska (grč. dysphonia organicus) -
poremećaj fonacije prouzrokovan organskom
patologijom.
disfonija psihogena (grč. dysphonia psychogenes) - →
disfonija psihogenog karaktera.
disfonija pseudalna (grč. dysphonia pseudalis) - lažna
→ disfonija.
disfonija spastična (grč. dysphonia spasmodicus) -
spazmodični poremećaj fonacije.
disfonija traumatska (grč. dysphonia traumaticus) -
poremećaj fonacije usljed traumatskog oštećenja
fonatornog mehanizma.
disfrazija (grč. dysphrasia) - teškoće i nekoherentnost u
formiranju govornog i pisanog izraza usljed

24
 psihotičnih oboljenja, a uz očuvanu funkciju →
govornih organa i nervnog sistema.
disglosija (grč. dysglossia) - poremećaj artikulacije
glasova uzrokovan strukturnim anomalijama →
govornih organa (urođenim ili stečenim).
disgrafija (grč. dysgraphia) - specifične teškoće u
pisanju. Podrazumijevaju se teškoće djeteta da
savlada vještinu pisanja prema pravopisnim
načelima određenog jezika. Opšti izgled rukopisa je
neuredan, slova su nečitka, neujednačena po
veličini, nejednakih međusobnih razmaka i
izgledaju izduženo, nedograđeno i bezoblično.
Češće se javlja kod dječaka.
disgramatično - gramatički manjkavo; pogrešno u
odnosu na gramatiku, gramatički netačno.
disilabičan (lat. dissyllabic) – dvosložan.
diskalkulija (lat. dyscalculia) - problem u savladavanju
matematičkih vještina, uprkos adekvatnom
obučavanju. Osobe sa diskalkulijom, zbog
specifičnih neuroloških ispada, nisu u mogućnosti
da barataju brojevima na način na koji većina ljudi
može. Problem je primjetan čak i pri sabiranju
prostih brojeva.
diskriminacija slova u riječima – prva faza početnog
čitanja i pisanja u kojoj su neophodne vježbe
pažnje, vizuelne percepcije, intelektualnog napora
djeteta da uoči razliku između njemu sličnih
glasova (po izgledu – homovizuelna, ili po njihovoj
akustičkoj strukturi – homofona).
dislalija (grč. dyslalia) - poremećaj artikulacije;
nepravilan izgovor glasova koji se manifestuje
izostavljanjem (omisija), zamjenom (supstitucija) i

25
 izmjenjenim, nestandardnim izgovorom (distorzija)
jednog ili više glasova; poremećaj i ograničenje
funkcije efektornog sistema u respiratornom,
rezonatornom i artikulatornom dijelu.
disleksija (grč. dyslexia) - problem savladavanja
pisanog → jezika, uprkos adekvatnom obučavanju.
Manifestuje se zamjenom vizuelno sličnih slova,
dodavanjem ili oduzimanjem slogova, ubacivanjem
riječi koje ne postoje u tekstu i sricanjem. Češće se
javlja kod dječaka.
dislogija (grč. dyslogia) - nepotpun jezički razvoj
uslovljen mentalnom insuficijencijom.
dismimija (grč. dysmimia) - oštećenje izražajne snage
gestova i mimike.
disodija (grč. dysodia) - nedostatak intenziteta → glasa
usljed atrofičkog rinitisa.
disonancija (engl. dissonance) - nesklad, neslaganje u
akustici → glasa.
disortografija (grč. dysortographia) – poteškoće u
usvajanju pravopisa maternjeg jezika.
dispneja (grč. dyspnea) - teško disanje.
dispneumija (grč. dyspneumia) – smetnje u izgovoru
glasova usljed nesposobnosti pravilnog i efikasnog
iskorištavanja zračne struje; poremećaj funkcije
respiratornog mehanizma.
dispneumoritmija (grč. dyspneumorhithmia) -
funkcionalni poremećaj govornog disanja.
dispraksija (grč. dyspraxia) - problem u nemogućnosti
ili nepravilnosti voljne kontrole pokreta raznih
mišića. Uzroci su razni, kao i simptomi. Najčešće
se prepoznaje po kašnjenju u razvoju motorike,
nespretnošću, nevoljnim pokretima pri izvođenju

26
 ustaljenih radnji. U oblasti govorno-jezičkog
funkcionisanja osnovni simptom je kašnjenje u
progovaranju.
disprozodija (grč. dysprosodia) - poremećaj sposobnosti
adekvatnog naglašavanja → glasova i slogova u
riječima, kao i riječi u rečenicama.
disritmija govora - poremećaj ritma govora uz otežano
govorno disanje i prateće greške pri govornoj
artikulaciji.
distembrija (grč. dystimbria) - poremećaj, nedostatak →
tembra glasa.
distinktivna obilježja govora - minimalna obilježja
postojanja, ili nepostojanja nekog artikulacionog ili
akustičkog svojstva kojim se jedna → fonema
razlikuje od druge. Prema Jakobsonu, za opis
fonema u svim fonološkim sistemima dovoljno je
dvanaest parova inherentnih distinktivnih obilježja i
to: vokalnost/nevokalnost,
konsonantnost/nekonsonantnost,
kompaktnost/difuznost, napetost/opuštenost,
zvučnost/bezvučnost, nazalnost/oralnost,
prekidnost/neprekidnost, stridentnost/blagost,
glotalizovanost/neglotalizovanost, niska/visoka
tonalnost, labijalizovanost/nelabijalizovanost i
palatalizovanost/nepalatalizovanost.
distonirati (lat. dystonare) - pjevati ili svirati odviše
visoko ili nisko.
distonoritmija (lat. dystonorhithmia) - funkcionalni
poremećaj inflekcije i modulacije → glasa.
distorzija glasa (lat. distorsia) - iskrivljenje, izobličenje,
deformacija glasa; artikulaciono-akustičko

27
 odstupanje od standardnih izgovornih normi; →
dislalija.
dizartrija (grč. dysarthria) - neuro-motorni poremećaj
govora, koji pogađa govornu muskulaturu a nastaje
usljed oštećenja perifernog i/li centralnog nervnog
sistema. Karakterišu ga poremećaji disanja i
produkcije → govora. Govor je isprekidan,
promukao, neujednačene visine i intenziteta, ili pak
vrlo usporen. Prateći je simptom cerebralne
paralize, Parkinsonove bolesti, multiple skleroze,
moždanog udara, povreda mozga.
dječji rječnik – ukupan fond riječi koje dijete određenog
uzrasta koristi u komunikaciji sa drugim ljudima
(aktivni riječnik), zajedno sa fondom riječi čije
značenje razumije ali ih ne koristi u aktivnoj
komunikaciji (pasivni riječnik).
dorzalna artikulacija – artikulacija glasova pri kojoj su
leđa jezika primarni artikulator.
dramatofrazija (lat. dramatophrasia) - pompezan,
patetičan govor; dramatičan govor koji nije u
skladu sa situacijom. Javlja se u sklopu paranoje ili
šizofrenog poremećaja.
durabilan glas - trajan → glas.

e - samoglasnik, deveto slovo abecede.

egocentričan govor – glasan govor za sebe; govor koji
nema komunikativnu funkciju čak i kada se odvija
u prisustvu drugih osoba.

28
egofonija (lat. aegophonia) - meketav, jareći glas;
posebna vrsta → bronhofonije.
eho (lat. echo) - odjek.
ehofrazija (grč. echophrasia) - prinudno, automatsko
ponavljanje riječi i fraza koje se čuju od
sagovornika. Javlja se u sklopu afazičnog sindroma.
ehografija (lat. echographia) - oblik → agrafije pri
kome pacijent može kopirati štampani ili pisani
tekst ali ne može da shvati, odnosno razumije
napisano; bolestan nagon da se napisana slova i
riječi ponavljaju.
ehoizam (grč. echoismus) - podržavanje zvukova;
onomatopeja.
eholalija (grč. echolalia) - nehotično, automatsko
ponavljanje riječi i rečenica drugih osoba.
ehologija (lat. echologia) - nehotično ponavljanje riječi i
rečenica koje se javlja kod mentalno insuficijentnih
osoba.
ehomatizam (grč. echomatismus) - patološki nagon za
ponavljanjem zvukova i glasova.
ehomimija (grč. echomimia) - automatsko, nehotično
patološko imitiranje mimike i gestova sagovornika.
ehoterapija – terapija mucanja zasnovana na → Li
efektu, koja podrazumijeva uključivanje doziranog
kašnjenja auditivne povratne govorne sprege.
ejekcija (lat. eiectio) - artikulacija glasa pri kojoj dolazi
do fonatorne smetnje usljed stezanja muskulature
grkljana.
ejektivan glas - glotiziran glas; pojačana aspiriranost pri
artikulaciji glasa; konsonant koji se tvori snažno
istisnutim zrakom kroz laringealni otvor, dok
glotida ostaje otvorena.

29
eksahalcija (lat. exhalatio) - izdah; ispuštanje zraka →
ekspiracija.
ekskurzija (lat. excursio) - napetost pri artikulaciji
usljed čega dolazi do poremećaja → fonacije i →
artikulacije.
eksofazija (grč. exophasia) - vokalna, čujna ekspresija.
ekspiracija (lat. expiratio) - izdisanje.
ekspirijum (lat. expirium) - izdah.
eksplozivan govor - disritmičan, ubrzan i glasovno
pojačan → govor sa naglim prekidima u
fluentnosti, ali bez ponavljanja i produžavanja
glasova i slogova. Uzrokovan je oštećenjem
cerebralne kontrole govora.
ekspozicija (lat. expositio) - izlaganje nečega; izlaganje
artikulatornog i fonatornog mehanizma određenim
uslovima funkcije.
ekspresija (lat. expressus) - izražavanje; izgovor (glasa,
sloga, riječi).
elektivni mutizam (grč. aphrasia voluntaria) nastaje u
djetinjstvu (predškolski ili rani školski uzrast).
Ovakva djeca ne žele da govore u određenim
društvenim situacijama. Dijete prestaje da govori sa
osobama iz šire okoline, posebno sa nastavnicima i
odraslim osobama ali govori sa svojim ukućanima i
djecom iste hronološke dobi. Ovakvi prekidi
verbalne komunikacije sa okolinom mogu trajati od
nekoliko sati do nekoliko godina. Javlja se u sklopu
govornih neuroza.
elektroaerometrija - metoda i tehnika električno-
elektronskog ispitivanja, proučavanja, mjerenja i
registrovanja stanja, kapaciteta i ponašanja oralne
zračne struje u toku → fonacije.

30
elektrofonometrija - metoda i tehnika električno-
elektronskog ispitivanja, proučavanja i mjerenja
stanja i funkcije → glasnica.
elektrofonogram – elektrofonometrijski zapis.
elektroglotografija - metoda i tehnika električno-
elektronskog ispitivanja, proučavanja i
registrovanja stanja i funkcije glotisa.
elektroglotogram - elektroglotografski zapis.
elektrolaringografija - metoda i tehnika električno-
elektronskog ispitivanja, proučavanja
i registrovanja stanja i funkcije laringealnog trakta.
elektrolaringogram - elektrolaringografski zapis.
elektromanometrija - metoda i tehnika električno-
elektronskog ispitivanja, proučavanja i
registrovanja pritiska nazalne zračne struje u toku
→ artikulacije.
elektromiografija - metoda i tehnika električno-
elektronskog ispitivanja, proučavanja i
registrovanja stanja i funkcije mišićnih struktura
orofacijalnog i faringolaringealnog trakta.
elektromiogram - elektromiografski zapis.
eliziopatija (grč. elisiopathia) - ispuštanje glasova usljed
deficita auditivne pažnje i memorije.
elongacija glasa – izduženje → fonacije.
eluzija (lat. eludere) - patološko izbjegavanje izgovora
određenog → glasa.
embololalija (grč. embololalia) – sinonim za
embolofraziju, podrazumijeva pojavu u govoru koju
karakteriše često umetanje besmislenih riječi u
rečenice ili suvišnih glasova i slogova pri
izgovaranju riječi. Česta pojava kod psihotičnih
stanja.

31
emfatičan (grč. emphaticus) - naglašen, istaknut → glas,
slog, ton; kitnjavost u glasu i tonu.
emisiopatija (lat. emissiopathia) - patološki povećan
protok zračne struje sa obe strane → jezika, usljed
čega dolazi do poremećaja artikulacije glasa.
emocionalni govor - oblik inferiornog govora koji potiče
iz korteksa nedominantne hemisfere, a javlja se u
afazičara kao emocionalna reakcija na konkretnu
govornu situaciju.
endofazija (grč. endophasia) - nevokalni, nečujni govor;
→ unutrašnji govor
enkodiranje govora - složeni proces odašiljanja govorne
poruke tokom kojeg se jezički sadržaj pretvara u
odgovarajući kod, kako bi se jednim od sredstava
jezičkog izraza (govor, pismo, gesta) prenijela
sagovorniku željena poruka.
epifarinks (grč. epipharynx) - gornji dio ždrijela.
epiglotis (grč. epiglottis) - neparna hrskavica služi kao
pokolopac grkljana tj. natkriva ulaz u lumen
larinksa i tako štiti disajne puteve pri aktu gutanja.
epiglotski glas – nadgrkljanski glas.
etacizam - svaki oblik pogrešnog izgovora glasa e.
etiologija - uzrok; postupak utvrđivanja uzroka bolesti,
poremećaja itd.
etiološka terapija - uzročna terapija; dijagnostička
terapija; traženje osnovnih uzroka patološkog stanja
→ glasa.
eufonija (grč. euphonia) - milozvučnost, sklad; ugodan
→ glas ili kombinacija glasova u govoru.
euritmija (grč. eurythmia) - takt; ritmičnost u govoru,
muzici i igri.
ezofagus (grč. oesophagus) – jednjak.

32
ezofagealan govor - govor jednjakom; supstitucioni
govor dobiven potiskivanjem zraka dovedenog u
jednjak, koji se po principu eruktacije
(podrigivanja), izbacuje kroz ušće jednjaka tj. kroz
novoformirani pseudoglotis.

f - labiodentalan bezvučni suglasnik; deseto slovo

abecede.
facijes (lat. facies) - lice.
falset (tal. falsetto) - najviši tonovi muškog glasa, veoma
tanki i prigušeni tonovi, koji nalikuju ženskom
glasu.
falsetni glas - visok, tanak glas pri čijem nastajanju ne
vibrira grudni koš, već samo šupljine govornih
organa, te se još zove i „glas glave“.
faringalizacija - promjena glasa do koje dolazi usljed
stješnjavanja ždreonog prolaza; glas koji se gradi
pomicanjem korijena jezika unazad.
faringealna artikulacija - artikulacija ždrijelom.
faringealan formant - formant (prvi, najdublji) koji se
stvara u faringo-bukalnoj duplji.
faringealan glas - glas koji se stvara ždrijelom, odlikuje
se hrapavom rezonancijom (kao arapsko h).
faringealan suglasnik - suglasnik za čiju je artikulaciju
karakteristično dodirivanje korijena → jezika sa
unutrašnjim zidom ždrijela.

33
faringo-bukalna regija - ždreona duplja, zajedno sa
dijelom oralne duplje koji ostaje iza tačke →
artikulacije.
farinks (grč. pharynx) – ždrijelo.
faringoskopija (grč. pharyngoscopia) - posmatranje
ždrijela pomoću čeonog ogledala.
finalan - krajnji, završni glas, slog.
fistula (lat. fistula) - cijev; falset, čeoni glas.
fistulirati - pjevati falsetom.
fizikalna fonetika - grana fonetike koja proučava zvučne
talase koji nastaju artikulacijom glasova.
fiziofonem (grč. physiophonem) - fiziološki
okarakterisan glas, onakav kao što se čuje.
fiziofonetika (grč. physiophonetica) - fiziološka
fonetika; grana fonetike koja proučava fiziološke
osnove gradnje govornog i pjevanog → glasa.
fiziologija glasa - fiziološka osnova → glasa.
fiziološka akustika - grana fonetike koja proučava način
tvorbe glasa funkcijom dijelova efektornog sistema.
fiziološko disanje - respiracija radi izmjene gasova koja
nije povezana sa govorom; biološko disanje.
fiziološko mucanje - govorna disfluentnost tokom
govorno-jezičkog razvoja djece manifestovana kroz
višestruko ponavljanje slogova, riječi i glasova
usljed nerazvijene koordinacije centralnih govorno-
jezičkih procesa i izvršne, motorne funkcije →
govornih organa.
fluentan govor - tečan govorni tok praćen usklađenim
procesima mišljenja, govora i afektivnog tona;
govor bez tenzije govornih organa ili govorne
anksioznosti.

34
fon (grč. phone) - glas, zvuk; akustička jedinica za
mjerenje čujnosti glasa (normalan govor oko 40
fona); konkretna realizacija fonema.
fonacija (lat. phonatio) - stvaranje, tvorba ili
(pro)izvođenje govornih glasova; čin ili proces
izgrađivanja → fonema uz svijesno i svrsishodno
aktiviranje dijelova efektornog sistema.
fonacijska struja - struja zraka koju respiratorni
mehanizam potiskuje i protjeruje kroz dušnik do
grkljana.
fonacijski aparat - kompleks organa koji učestvuju u
proizvođenju glasa i govora. Čine ga organi za
respiraciju, fonaciju, rezonanciju, artikulaciju, te
nervni i endokrini sistem.
fonacijski automatizmi - pokreti određenih dijelova
fonacijskog aparata koji su oformljeni tokom učenja
fonacije, a izvode se spontano, automatski.
fonacijsko disanje - disanje za vrijeme → govora.
fonastenija (grč. phonastenia) - slabost glasa; slabost
intenziteta glasa funkcionalnog porijekla.
fonatoričan (grč. phonatorius) - koji omogućava,
prouzrokuje ili proizvodi govorne glasove.
fonem (grč. phonema) - ljudski govorni glas koji se
izdvaja analizom oralnog govora; izgovoreni glas
koji pripada standardnom glasovnom sistemu
određenoga jezika.
fonematika (grč. phonematica) - prelazak varijanata u
samostalne foneme; fonetsko formiranje govornog
glasa.
fonematički (grč. phonematic) - fonemski; koji se odnosi
na glasove i zvukove; koji pripada glasu ili zvuku.

35
fonemska struktura - broj → fonema nekog jezika.
Bosanski jezik ima trideset fonema (glasova) i to:
pet vokala i dvadeset pet konsonanata.
fonemski kapacitet - sposobnost pojedinca za tačnu
diferencijaciju i pravilno izgovaranje svih →
fonema (glasova), u različitim položajima
(inicijalni, medijalni, finalni) u riječima.
fonemski sluh - podrazumijeva dobru auditivnu
percepciju, kao i međusobno razlikovanje govornih
glasova → fonema.
fonetika (grč. phonetica) - grana lingvistike koja
proučava → foneme i glasove, tj. glasovne
elemente određenog jezika; skup zvukovnih
osobina riječi, govora, skupine jezika ili narječja.
fonetizirati se - promjeniti se tako da svako slovo
predstavlja određeni govorni → glas (pismo,
pravopis).
foneza (phonesis) - emisija → glasa; produkcija ili
stvaranje glasa u govoru; pokreti artikulatora pri
stvaranju govornog glasa.
fonički (grč. phonicus) - koji se odnosi na → glas ili koji
je za njega karakterističan.
fonija (grč. phonie) - jedinica, mjera koja služi kao
osnova pri ocjenjivanju stepena čujnosti fonema.
fonijatrija (grč. phoniathria) - grana medicine koja se
bavi proučavanjem i liječenjem morbidogenih i
traumatogenih stanja fonatornog mehanizma;
medicinska disciplina koja se bavi medicinskim
aspektima patologije verbalne komunikacije.
fonika - nauka o zvuku; zvukovna strana → jezika;
sistem ili sastav glasova nekog jezika.
fonirati - produkovati glasan zvuk, vokalizirati.

36
fono - glas; kao odredbenica u složenicama označava da
se nešto odnosi na→ glas, → govor.
fonofobija (grč. phonophobia) - patološki strah od
glasnog → govora, osobito kod slučajeva sa
laringealnom paralizom ili parestezijom (poremećaj
čulnih osjećanja) → larinksa, pacijenti se služe
šapatom iz straha da ih neko ne čuje kada govore.
fonogram (grč. phonogramma) - grafički znak koji
označava određeni zvuk ili zvukovnu jedinicu (glas,
slog, riječ).
fonologija (grč. phonologia) - grana lingvistike koja
proučava unutrašnji sastav → jezika tj. skup
distinktivnih znakova ili fonema, čijom promjenom
se mjenja ili se može promjeniti značenje.
fonološka struktura – red javljanja glasova i njihovi
spojevi u jednom jeziku. U nekom jeziku se mogu
povezivati samo određeni glasovi sa drugim tačno
određenim glasovima. Ti spojevi su konzistentni u
nekom → jeziku i nazivaju se klasteri.
fonološki razvoj djeteta - je proces identificiranja i
formiranja → fonema koji obuhvata period od
pojave prve riječi, u prvoj godini života, do sticanja
sposobnosti upravljanja artikulatornim
mehanizmom u osmoj godini života.
fonometar – aparat za mjerenje akustičkih osobina →
glasa.
fonometrija (grč. phonometria) - mjerenje akustičkih
osobina → glasa (u eksperimentalnoj fonetici).
fonomimija (grč. phonomimia) - oponašanje glasa ili
govora, kretnjama ili mimikom.
fonon (grč. phonon) - najmanja čestica zvuka – kvant
zvuka.

37
fononeuroza - funkcionalni poremećaj → glasa nastao
pod uticajem neurotskih faktora, bez značajnijeg
organskog nalaza.
fonopat – lice sa smetnjama, poteškoćama,
poremećajima ili gubitkom → glasa tj. patologijom
glasa.
fonopatija (grč. phonophaty) - patologija → glasa.
fonoped - defektolog-logoped subspecijalista na polju
fonopedije.
fonopedija (grč. phonopedia) - grana logopedije koja se
bavi proučavanjem patologije → glasa i
rehabilitacijom fonopata kroz prevenciju, higijenu,
dijagnostiku, tretman i fonoprotetiku; defektološka
disciplina koja se bavi biološkim, mentalnim,
socijalnim i kulturnim aspektima patologije glasa.
fonoponoza - poremećaj → glasa koji nastaje usljed
njegove neadekvatne upotrebe i prenaprezanja.
fonopsija (grč. phonopsia) - obojeno čujenje oralnog
izraza.
fonoskop - aparat sa skalom koja pokazuje broj treptaja
jednog → tona.
fonostilistika (engl. phonostylistics) - naučna disciplina
koja se bavi proučavanjem osobina normalnog
oralnog izraza.
fonotip - fonetski simbol.
formant - koncentracija akustičke energije u strukturi
govornog → glasa (komponenta spektrograma).
frekvencija (lat. frequentia) - osnovna karakteristika
svakog zvučnog talasanja; broj treptaja glasnica u
sekundi.
frekvencijski opseg govora - akustički raspon →
govora izražen u hercima (Hz). Bitne

38
 komunikativne karakteristike ljudskog govora se
realizuju u frekvencijskom opsegu od 80 do 12000
Hz. Za realizaciju nekih glasova bitna su viša, a za
druge glasove, niža frekventna područja. Područje
od oko 1000 Hz je najaudiabilnije, jer se elementi
po kojima se veliki broj glasova međusobno
razlikuje upravo realizuje u tom frekventnom
području.
frenum (lat. frenum) – vezica.
frenulum (lat. frenulum) - pojačana vezica koja
ograničava pokretljivost.
frenulumlingve (lat. frenulumlinguae) - podjezična
vezica koja, ako je suviše kratka, može ograničavati
normalne pokrete vrha → jezika pri →
artikulaciji.
frenulum usneni (lat. frenulum labialis oris) – vezica
ispod (gornje) usne.
frenulum sublingvalis (lat. frenulum sublingualis) - →
frenulumlingve
frikativi (lat. fricare) – glas trenik; glasovi koji se mogu
izvoditi dok nam traje daha, kao npr. f, v, s, z, š itd.
frikativan (lat. fricative) - trljajni, tjesnačni.
frikcija (lat. fricatio) - trljanje, trenje ekspirijuma u
procesu govora kada se ne stvara potpuna pregrada
u govornim organima, već zrak prolazi kroz tjesnac
formiran ovisno o mjestu tvorbe glasa.
frontalna aleksija - poremećaj čitanja karakterističan za
pacijente sa Brokinom afazijom. Ispoljava se
teškoćama u prepoznavanju slova (literalna
aleksija) i cijelih riječi (verbalna aleksija).
frontalni glas - glas prizveden prednjim dijelom jezika u
području tvrdog nepca.

39
frontirani glas - glas koji nastaje potiskivanjem jezika
naprijed iz ranijeg položaja.
funkcionalni govorni poremećaji - nastaju usljed
hipofunkcije ili disfunkcije → govornih organa ili
drugih organa bitnih za percepciju i ekspresiju
govora, bez organskih anomalija u njihovoj
strukturi.

g – zvučni grleni suglasnik; jedanaesto slovo abecede.

gamacizam (grč. gammacismus) - nepravilan izgovor
glasa g; zamjenjivanje glasova k i g.
gest - pokret tijela, posebno ruku, kojim je popraćen →
govor da bi se pojačao govorni iskaz.
gestovni govor - sistem znakova koji se ostvaruje
uslovnim, konvencionalnim pokretima ruku,
popraćenim mimikom lica, radi verbalnog
izražavanja, a koristi se uporedo sa artikulisanim
govorom ili kao zamjena za njega.
genetička metoda dijagnostike - nastojanje da se shvati
jedna pojava tragajući za njenim porijeklom i
razvojem; traganje za uticajem gena u određivanju
strukture i funkcije fonatornog mehanizma.
giberizam (lat. giberismus) - ispuštanje finalnih →
konsonanata i veoma teško kombinovanje
inkopatibilnih konsonanata u drugim dijelovima
riječi.
gingiva (lat. gingiva) - desni, sluznica koja pokriva zubni
nastavak gornje ili donje vilice i vrat zuba.

40
gingivalan glas - glas koji se gradi pritiskom vrha jezika
na kraj donje desni.
glas - glas koji nastaje titranjem glasnica pri izgovoru,
kriku i pjevanju; zvuk proizveden ljudskim ili
životinjskim glasom; najmanja fonetsko-akustička
jedinica; najmanja fonetska i artikulacijska jedinica
koja se analizom može izdvojiti iz riječi.
glasan (lat. vocalis) - sonoran; govorni glas koji se
izgovara sam po sebi, bez pomoći drugoga, jak
glas, zvučan – koji sadrži zvučanje glasa.
glasomjerje - prozodija; nauka o prozodiji (akcentu i
dužini slogova).
glasotvoran - koji služi stvaranju glasa.
glasotvorna lokalizacija - mjesto artikulacije glasa;
izgovorna lokalizacija; lokalizacija tvorbe glasa.
glasnice - prave (lat. plicae vocales) - mišićno-vezivni
nabori koji se pružaju od ugla štitaste hrskavice do
vokalnog nastavka aritenoidne hrskavice.
glasnice – lažne (lat. plicae vestibularis) - ventrikularni
nabor.
glasnost (lat. vocalitas) - glasnoća; što je glasno i dobro
se čuje; veličina auditorne senzacije koja zavisi od
intenziteta (jačine) i frekvencije (visine) zvuka.
glasovi bosanskog jezika - prema akustičkim
osobinama se dijele na → vokale i → konsonante.
Termini vokal i konsonant su latinskog porijekla i
imaju internacionalnu upotrebu, dok su termini
samoglasnik i suglasnik domaće riječi motivirane
prirodom ovih grupa glasova: samoglasnik je
samostalan glas (može da stoji sam i nosilac je
sloga), dok suglasnik traži dopunu samoglasnikom
(ne stoji sam i ne može biti nosilac sloga).

41
glasovna alternacija - glasovna izmjena ili promjena;
fonetska alternacija.
glasovna formacija - glasovni kompleks; glasovna ili
fonetska tvorba; fonetski sastav.
glasovna higijena - higijena glasa
glasovna promjena - fonetska promjena; svaka
promjena govornog → glasa ili zvuka koja može
biti strukturalna, unutrašnja, spontana, devijantna,
patološka itd.
glasovna simbolika - simboliziranje određenih radnji i
događaja pomoću prvobitnih glasova; srodnost
između zvuka i riječi i njenog značenja.
glasovne razlike - razlike u izgovoru → glasa u
različitim jezicima i dijalektima jednog jezika;
razlike koje nastaju međusobnim uticajem glasova.
glasovni govor - govor glasovima; artikulisani govor
glasovni klaster - spoj dva → glasa u karakterističnu
govornu grupu. Glasovi se međusobno spajaju po
određenim fonetskim zakonima.
glasovni proces - fonetski proces; promjena u izgovoru
→ foneme u toku govora.
glosofaringealni (grč. glossopharyngicus) - jezično-
ždrijelni.
glosografija (grč. glossographia) - metoda i tehnika
snimanja funkcije jezika u procesu → govora i
pjevanja.
glosolalija (grč. glossolalia) - govorljivost, brbljivost;
patološka brbljivost kod šizofrenije.
glosoliza (grč. glossolysis) - oduzetost funkcije →
jezika.
glosoplegija (grč. glossoplegia) - obostrana oduzetost →
jezika. Jezik je nepokretan, te je govor

42
 onemogućen ili teško oštećen, a sam govor
djelimično ili potpuno nerazumljiv.
glosoragija (grč. glossoragia) – krvarenje jezika.
glosospazam (grč. glossospassmus) - grč jezika.
glotalan glas (grč. glotal) - glas koji se gradi u grkljanu.
glotalna artikulacija (lat. artculatio glottidalis) -
glotalni naglasak.
glotida (grč. glottide) - organ za stvaranje glasa koji čine
glasnice, sluznica grkljana i otvor između glasnica;
glasna cijev (rima glotidis) otvor u gornjem dijelu
grkljana između glasnica.
glotograf (grč. glotograph) - instrument za ispitivanje i
snimanje stanja i funkcije glotisa; metoda za
proučavanje vibracija glasnih žica bez
laringoskopije.
gnato (grč. gnattos) – vilica.
gnatošiza (grč. gnathoschisis) - rascjep vilica.
gnatospazmija (grč. gnathospasmus) - grč mišića lica ili
vilica koji onemogućava artikulaciju glasa.
govor - psihofizička funkcija, odnosno proces produkcije
glasova i riječi kao sredstva za izražavanje misli i
komunikaciju među ljudima. Govoru prethodi
misao koja se razvija, konkretizuje i transformiše
putem riječi. Složenim psiholingvističkim
procesima, misli se oblikuju u riječi i gramatičke
strukture, što se naziva procesom verbalizacije.
Riječi kao nosioci značenja mogu biti izražene
artikulisanim govorom i putem pisanih simbola
(pisani govor). Govor se realizira procesima
respiracije, → fonacije i → artikulacije, pod
kontrolom govornih centara i auditivne povratne

43
 sprege, u korelaciji sa endokrinološkim i čulnim
sistemom.
govorna apraksija, dječija (engl. Childhood apraxia of
speech) - djelimična ili potpuna nesposobnost za
obavljanje govornih pokreta u uslovima
neoštećenosti motornog govornog aparata i
razumijevanja govora. Nastaje usljed oštećenja
funkcije nekih dijelova korteksa, ili zbog difuznih
oštećenja mozga.
govorna audiometrija - tehnička procedura mjerenja
razumljivosti → govora (u uslovima oštećenja
sluha) pomoću skala riječi koje su akustički
izbalansirane. Ovim postupkom ispituje se prag
razumljivosti izražen u decibelima (dB) i procenat
razumljivosti izražen na audiogramu u procentima.
govorna brzina (engl. speaking rate) - izraz za
subjektivnu procjenu, koliko brzo ili sporo neka
osoba govori.
govorna identifikacija - proces usvajanja i identifikacije
govornih obrazaca druge osobe (modela) zasnovan
na trajnoj komunikaciji i postojanom
emocionalnom odnosu između subjekta i modela. U
određenim slučajevima kao posljedica ovoga, mogu
se javiti greške u artikulaciji, razumijevanju
značenja pojedinih riječi (semantika) ili korištenju
određenih sintaksičkih i gramatičkih pravila.
govorna terapija - sistem procedura i metoda
usmjerenih ka razvijanju, dogradnji i korekciji
govorno-jezičkih funkcija (verbalnog i pisanog
govora) → logopata radi identifikacije ili
sprečavanja problema verbalne komunikacije sa
socijalnom sredinom.

44
govorni organi - organi koji učestvuju u govoru i
omogućavaju → govor. Pošto su za govorni proces
neophodni emitovanje, prijem i realizacija riječi, u
govorne organe u širem smislu ubrajaju se organi
koji primaju i percipiraju govor (slušni organi i
kortikalni centri za percepciju i razumijevanje,
posebno Vernikeov centar), kao i oni koji realizuju
govor (Brokin motorni centar i govorni organi u
užem smislu, koji izvode govorne pokrete). U
govorne organe u užem smislu, spadaju organi za
disanje, fonaciju i artikulaciju.
govorni poremećaji - odstupanje od govornih standarda
koji su ustaljeni za određeni uzrast u pogledu
načina i sadržaja govora. Sa aspekta govornika i
sagovornika, svako govorno odstupanje koje skreće
pažnju sa sadržaja, na način govora i tako remeti
govornu komunikaciju.
govorni rezonatori - osam rezonatora koji čine
rezonatorski mehanizam i koji, zajedno sa
dijelovima ostalih mehanizama formiraju pjevani i
govorni → glas. To su laringealni,
laringofaringealni, orofaringealni, nazofaringealni,
nazalni, prednjooralni, zadnjooralni i labiodentalni
rezonator.
govorni ritam - predstavlja naizmjenično smjenjivanje
zvučnih segmenata i pauza u govoru. Zvučni
segmenti kao ritamski elementi su: slog, takt i fraza.
Segmentiranje ritamskih elemenata govora
uslovljeno je akcentom, intonacijom i tempom.
govorni fidbek (engl. feedback) - autoregistrovanje,
autokontrola i autoprocjena sopstvenog govora
putem slušne, taktilne i kinestetičke povratne

45
 sprege koje se integrišu na nivou centralnog
nervnog sistema.
govorno područje sluha - prostire se na audiogramu u
rasponu od 512 do 4 096 Hz i od 35 do 80 dB. Ono
je manje i uže od muzičkog i akustičkog polja
fiziološke mogućnosti slušanja.
grafema (grč. grapheme) - pisani znak za glas; slovo;
pismena predodžba glasa.
graforeja (grč. graphorrhoea) - morbidno pisanje slova,
slogova i riječi bez reda i smisla.
grafomanija (grč. graphomania) – bolest koja se očituje
u neodoljivoj potrebi za pisanjem tobože književnih
djela.
grafospazam - poremećaj funkcije mišićnih grupa koje
učestvuju u → pisanju. Ispoljava se u vidu grčenja
pojedinih grupa fleksora ili ekstenzora, u pokušaju
da se uspostavi njihovo sinergičko djelovanje pri
obavljanju grafomotorne aktivnosti. Motorna snaga
mišića je očuvana kao i njihova funkcija u svim
onim aktivnostima koje se ne odnose na pisanje.
grleni glasovi - glasovi koji se artikulišu grlom; u čijem
formiranju učestvuju uvula, larinks, epiglotis i
zadnji kraj nepca; glasovi k, g i h.
gutural (lat. gutturalis) – grkljanski (laringealni); grleni
→ glas.
guturalizacija (lat. gutturalisatio) - premještanje
artikulacije glasa u zadnji dio usne duplje, prema
mekom nepcu.
guturalizam (lat. gutturalismo) – guturalni način
izgovora ili artikulacije → glasa.

46
guturofonija (lat. guturophonia) - hrapav, grlen, škripav
→ glas usljed spastičke konstrikcije faringealnih
mišića tokom fonacije.
guturotetanija (lat. gutturotetania) - otežana ili
nepravilna gradnja i izgovor glasova g i h usljed
kontrakcije faringealnih mišića.

h - bezvučni grleni (guturalni) suglasnik-spirant;

dvanaesto slovo abecede.
haplologija (grč. haplologia) - gubljenje slogova u
izgovoru riječi. Nastaje kao posljedica izuzetno
brzog → govora, a u dječijem dobu kao posljedica
„gutanja“ glasova i slogova kao i zbog nedovoljne
akustičke pažnje pri izgovoru (npr. bon umjesto
balon).
harmonik - je komponenta nekog složenog zvuka, a
frekvencija harmonika je cijeli višekratnik osnovne
frekvencije (ako je osnovna frekvencija F, onda su
frekvencije viših harmonika 2F, 3F itd.). Na
primjer, ako je osnovna frekvencija (prvog ili
nultog harmonika) 30 Hz , frekvencije sljedećih
harmonika su: 60 Hz (2. harmonik), 90 Hz (3.
harmonik), 120 Hz (4. harmonik), itd.
harmonizacija - usaglašavanje → tona i → glasa.
heilo (grč. cheilo) – usne.
heilognatija (grč. cheilognathus) - rascjep usne ili vilice.
heilognatopalatošiza (grč. cheilognathopalatoschisis) -
urođeni rascjep gornje usne, tvdog i mekog nepca.

47
heilošiza (grč. cheiloschisis) - urođeni rascjep gornje
usne; zečije usne.
herc (Hz) - jedinica za frekvenciju nazvana u čast
Heinricha Hertz-a; broj treptaja u jedinici vremena;
jedinica za mjerenje frekvencije → glasa; broj
sukcesivnih kompresija i razrjeđenja zvučnih talasa
u vremenu od jedne sekunde.
hereditarni govorni poremećaji - nasljedni, genetski
uslovljeni govorni poremećaji.
heredopatija (lat. heredopathia) - nasljedna bolest,
poremećaj, hendikep.
heterofazija (grč. heterophasia) - nesvjesno kazivanje ili
pisanje nečega, drugačije nego što se namjeravalo.
heterofemija (grč. heterophemia) - izgovaranje,
kazivanje ili pisanje nečega što se nije namjeravalo
učiniti.
heterofoničan (grč. heterophonicus) - raznozvučan →
glas, glas sa promjenjivom zvučnošću.
heterofonija (grč. heterophonia) - abnormalan kvalitet
ili izobličen → glas; raznozvučnost; različit izgovor
jednog glasa.
heteroftongija (grč. heterophtongia) - nenormalnost →
glasa; govorenje drugačijim ili promjenjenim
glasom.
heterografija (grč. heterographia) - patološka pojava
manifestovana kao pisanje slova ili riječi koje
bolesnik nije htio da napiše.
heterografsko pismo - pismo u kojem se jedan isti
grafički znak koristi za označavanje različitih
glasova u različitim riječima.
heterogram (grč. heterogramma) - pisani znak, slovo
preuzeto iz drugog pisma.

48
heterolalija (grč. heterolalia) - izgovaranje drugačijih
riječi od onih koje je govornik zamislio da kaže.
heteroleksija (grč. heterolexia) - slučajna zamjena slova
u riječi, tokom čitanja, tako da se ne može shvatiti
pročitani tekst.
hezitacija u govoru - oklijevanje, zastoji tokom →
govora, obično praćeni nesigurnošću i strahom.
hiperfonija (grč. hyperphonia) - pretjerano jak → glas,
koji može ukazivati na nagluhost ili psihotična
stanja.
hipergnatija (grč. hypergnathia) - prekomjerna
razvijenost vilice.
hiperkinezija (grč. hyperkinesis) - nenormalna,
prekomjerna pokretljivost.
hipermimija (grč. hypermimia) - prekomjerna upotreba
pokreta pri govorenju.
hipernazalan (grč. hypernansalis) - povećana nazalnost
→ glasa ili izgovora.
hipoakuzija - nagluhost; slušno oštećenje manjeg obima
konduktivnog ili senzornog tipa.
hipofonija (grč. hypophonia) - nedovoljno jak → glas;
patološki slaba glasnost govora.
hipofrazija (grč. hypophrasia) - patološko siromaštvo
ideja i nedostatak želje za → govorom, javlja se u
sklopu psihoza.
hipoglosni živac (lat. n. hypoglossus) - živac koji
inerviše jezik; XII kranijalni živčani par.
hipognatija (grč. hypognathia) - nerazvijena vilica.
hipokinezija (grč. hypokinesis) - umanjena sposobnost
kretanja.
hiponazalan (grč. hyponasalis) - smanjena nazalnost →
glasa ili izgovora.

49
hirologija - dvoručna abeceda; kinetički pokreti obje
ruke kojima se formiraju slova analogna štampanim
slovima.
holo (grč. holos) – cijelo.
holofraza – jedna cijela riječ koja u podtekstu sadrži
čitavu rečenicu. Karakteristična faza ranog učenja
govora djece (npr. daj...(mi vode)), drugi elementi
se situaciono podrazumijevaju.
homofon (grč. homophonos) - dva grafička znaka koji
označavaju isti glas.
homofonija (grč. homophonia) - identičnost po izgovoru
ali ne i po značenju; drugačiji izgovor → grafema
jednog jezika.
homograf – riječ koja se jednako piše kao i riječ drugog
značenja (npr. luk – biljka, luk – nešto savijeno).
homogram (grč. homogramme) - različiti glasovi ili
foneme koji se označavaju istim grafičkim znakom.
homologan – istosmislen, istoimen, odgovarajući.
homonimija (grč. homonymio) - istoimenost,
sazvučnost.
horeartrija (engl. choreatic speech, jerrky speech) -
hronično → mucanje, tik govor; grčevit, isprekidan
govor koji prati horeu, a nastaje usljed lezije u
bazalnim ganglijama.

i - gornji vokal prednjeg reda; trinaesto slovo abecede.

ideofon (grč. ideophon) - elemenat ili dio
onomatopejskih glasova.

50
idiofonija (grč. idiophonia) - upadljiv, neprijatan → glas
jedne osobe kao njena govorna navika.
idioglosija (grč. idioglossia) - patološko ubacivanje
osobitih glasova u izgovaranju riječi; individualni,
nekonvencionalni jezik koji kod sagovornika
ostavlja utisak stranog, nepoznatog jezika.
idiografija (grč. idiographia) - specifičan, nestandardan,
karakterističan rukopis samo jedne osobe.
idiolalija (grč. idiolalia) - abnormalan, nerazumljiv
izgovor; ekstremna suspstitucija vokala i →
konsonanata što govor čini nerazumljivim.
idiom - specifična frazeološka jedinica, ustaljeni izraz
svojstven jednom → jeziku; osobeni izrazi jednog
jezika.
imisija (lat. immissio) - uvlačenje nepotrebnih →
glasova u riječi.
imitacija glasa (lat. imitatio) - podržavanje načina
izgovora glasa, sloga ili riječi.
implozija (lat. implossio) - zatvaranje u užem smislu
(prasak); prva faza → artikulacije zatvorenih
suglasnika; produkcija okluziva usisavanjem zraka.
imploziv (lat. implosiva) - implozivan glas, zatvoreni
suglasnik.
impostacija glasa (tal. impostare) - postavljanje
artikulacionih organa u određeni položaj radi što
boljeg i tečnijeg izgovora glasa.
inartikulisan (lat. inarticulus) - neraščlanjen, nejasno
izgovoren, neartikulisan.
individualni tretman govora - sistem terapijskih
procedura usmjeren na razvijanje ili korekciju
određenih govorno-jezičkih funkcija, koji je
prilagođen psihofizičkom profilu → logopata, vrsti

51
 i težini govorno-jezičkih nedostataka i/li
poremećaja i kooperativnosti okoline (porodica,
škola, vršnjaci). Tretman može biti samo →
logopedski ili timski. Timski tretman integriše
logoped.
infleksija (lat. inflexio) - promjena jednog → glasa pod
uticajem drugog.
inhalacija (lat. inhalatio) – udisanje.
inherentna obilježja fonema - obilježja koja
diferenciraju → foneme, ali ne i njihove
suprasegmentne vrijednosti. To su stalni,
neodvojivi invarijantni dijelovi foneme, bez kojih
ona ne može da se percipira niti pojedinačno, niti u
opoziciji prema drugoj fonemi. Inherentna obilježja
omogućavaju, takođe, percepciju određene foneme
i pored velikog broja individualnih i pozicionih
varijanti prilikom njene konkretne realizacije.
inicijalni glas - početni glas u riječi.
inicijalno mucanje - → mucanje kloničkog tipa koje se
karakteriše kratkotrajnim, čestim i brzim
ponavljanjem početnih slogova u riječi.
inkoherentan govor (engl. incoherent) - nepovezan,
besmislen, protivrječan → govor.
inspiracija (lat. inspiratio) - udah, udisanje zraka.
inspiratorna artikulacija - artikulacija glasa udahnutim
zrakom.
inspirijum (lat. inspirium) – udisaj.
interdentalna artikulacija - interdentalno artikulisanje
glasa.
interdentalni (lat. interdentalis) – međuzubni.
interdentalni sigmatizam (lat. sigmatismus
interdentalis) - poremećaj artikulacije dentalnih (s,

52
 z, c), postdentalnih (ć, đ, š, ž) i alveolarnih (č, dž)
→ glasova, koji se izgovaraju uz atipične šumove
niskih i srednjih frekvencija, što mijenja
distinktivna obilježja i otežava diferencijaciju
sigmatičnih glasova. Nastaje usljed interdentalne
protruzije → jezika tokom izgovora tih glasova,
kao i usljed anomalija u građi i funkciji organa za
artikulaciju.
interkonsonantski (lat. inerconsonanticus) -
interkonsonantni glas, glas između dva konsonanta.
intersubjektivno polje - odnos između dvije ličnosti u
međusobnoj komunikaciji. Zasniva se na prvim
dodirima i oblicima manipulacije kojima se majka
obraća svome novorođenčetu, prilikom njege i
maženja. Sa razvojem čula na daljinu (pogled, sluh)
i razvojem govora, ovo se polje bogati
diferenciranim oblicima emocija.
intervokalan (lat. intervocalis) - intervokalni → glas;
glas između dva vokala.
intonacija (lat. intonatio) - modulacija glasa; visina;
kvalitet tona; muzički ton govora; melodija jezika;
rečenična melodija.
ipsilateralan (lat. ipsilateralis) – na istoj strani; istostran.
izgovarati (lat. pronunciare) - artikulisati → glas.
izgovor (lat. pronunciatio) - način na koji se izgovara;
način na koji se izgovara glas; fonetika glasa.
izjednačenje (lat. assimilatio) - širi naziv koji obuhvata
potpunu asimilaciju, kontrakciju, palatalizaciju,
velarizaciju i labijalizaciju.
izofona (grč. isophone) - krivulja koja povezuje
frekventna područja jednake psihoakustičke
glasnoće ljudskog uha.

53
izofonska linija - odnosi se na fonetske razlike.
izofonski (grč. isophonus) - koji se odnosi na izofonu;
istog ili jednakog zvuka; koji ima jednak zvuk.
izoton (grč. isotonos) - jednak po naglasku.
izostaviti (lat. omittere) - ispuštanje.
izostaviti glas (lat. omisio) .- ispustiti → glas.
izraz (lat. enuntiare) - način → govora ili pisanja.

j – zvučni palatalni frikativ; četrnaesto slovo abecede.

jednačenje (lat. aequatio) - pretvaranje, prenaglašavanje
konsonanata u određenim glasovnim pozicijama u
riječi; u širem smislu obuhvata još i kontrakciju, →
palatalizaciju, → labijalizaciju, → velarizaciju i
preglas.
jednoglasje (grč. monotonia) - jednoglasnost; odsutnost
tonskog kolorita.
jezik (grč. glotta) - mišićno-sluzokožni organ u usnoj
duplji koji pored funkcije žvakanja i recepcije
ukusa ima centralnu ulogu u procesu →
artikulacije glasova i riječi, kao govorni organ.
jezik (2) – apstraktni sistem znakova za sprazumijevanje
i pravila za njihovo kombiniranje; sistem
simboličke komunikacije, sredstvo i sistem
konvencionalnih glasovnih i pisanih simbola
pomoću kojih čovjek, kao član određene socijalne
zajednice, izražava i razmjenjuje misli i stupa u
komunikaciju.

54
jezički poremećaji - potpuna ili djelimična nesposobnost
ze jednu ili više jezičkih dimenzija: recepciju,
percepciju, memoriju, integraciju, programiranje i
ekspresiju verbalnih i/li pisanih jezičkih simbola
kao sredstava za komunikaciju. Jezički poremećaji
mogu, ali ne moraju biti udruženi sa → govornim
poremećajima.
jotacizam (lat. iotacismus) - pogrešan izgovor ili
nepostojanje glasa j u govoru; u lingvistici
prekomjerna upotreba glasa, čak i tamo gdje mu
nije mjesto.
jugularan (lat. jugularis) – grlen.
jugulum (lat. jugulum) - podgrlac, guša.

k - grleni suglasnik; petnaesto slovo abecede.

kakofonija (grč. cacophonia) - nesklad, splet → glasova
koji loše zvuče; odnos tonova koji djeluju
nemelodično, neharmonično; neprijatan govorni
glas.
kakofrazija (grč. cacophrasia) - teškoće i nepravilnosti
u govorno-jezičkom izražavanju ideja usljed
psihotičnih poremećaja i bolesti.
kakologija (grč. cacologia) - nepravilan izraz; pogrešan
ili neprijatan izgovor ili dikcija.
kakumen (lat. cacumen) - vrh; apeks.
kakuminal (lat. cacuminal) - glas koji se gradi vrhom
jezika.

55
kakuminalni suglasnik - suglasnik koji se gradi
prijanjanjem vrha jezika tvrdom nepcu.
kampilognatija (grč. campilognathia) - iskrivljenost
vilice.
kapacizam - → distorzija ili → omisija glasa k.
kaprilokvija - isprekidan glas koji podsjeća na
meketanje koze.
kardinalan (lat. cardinalis) - glavni, kardinalni →
samoglasnik; osnovni vokal; jedan od niza
samoglasnika koji nisu uzeti ni iz kojeg konkretnog
jezika, sa karakterističnim položajem jezika i jasno
definiranim akustičkim kvalitetima.
katafazija (grč. cataphasia) - nepotrebno ponavljanje →
glasova, riječi i rečenica, pri prvobitnom izgovoru
upotrebljenih u normalnom obliku, kao posljedica
organskih oboljenja ili oštećenja CNS-a.
katenizacija (grč. catenisatio) - postupak spajanja →
glasova u manje ili veće izgovorne skupine ili
cjeline.
kimografija (grč. kymographia) - metoda i tehnika
registrovanja i proučavanja stanja i funkcije
muskulature i artikulatora u toku → artikulacije.
kinem – kinema (grč. kinema) - artikulacijska jedinica
ili predstava → foneme; strukturna jedinica
fonetičnog, pokretnog, artikulacijskog jezika.
kinestezija (grč. kinesthesia) - osjećaji pokreta koji
određuju pojave povratne sprege u psihofonetskoj
organizaciji govornog mehanizma.
kinetički jezik - sporazumijevanje pokretima, gestovima
i mimikom.
kinetički ton - → ton u kome visina glasa varira u toku
čitavog njegovog trajanja.

56
kinezika (grč. kinesica) - grana nauke koja proučava
sveukupnost tjelesnih pokreta, izražajnih gestova,
koji učestvuju u međuljudskom sporazumijevanju
kada je isključena oralna verbalna komunikacija.
kineziologija (grč. kinesiologia) - grana nauke koja
proučava kretanje, gibanje dijelova efektornog
sistema a posebno artikulatornog mehanizma.
klauzalan (lat. clausus) – zatvoren.
klauzalan vokal - zatvoreni → samoglasnik.
klesostenija (lat. klesosthenia) - funkcionalna slabost →
glasa.
klinička logopedija - logopedska naučna disciplina
(istraživačka, teorijska i aplikativna) koja se bavi
proučavanjem, opisivanjem, identifikovanjem,
preventivom, dijagnostikom i tretmanom →
logopatije tj. rehabilitacijom lica sa patologijom
verbalne komunikacije.
kloničan (grč. klonos) – trzajan.
kloničko mucanje - → govorni poremećaj koji se
karakteriše u obliku nehotičnih prekida govornog
toka, uz brzo, višestruko ponavljanje glasova ili
slogova u riječima. Nastaje usljed kratkotrajnih,
ritmičkih grčeva mišića govornih organa koji su
prekidani opuštanjem mišića u više - manje
pravilnim intervalima (klonički grčevi).
klonotoničko mucanje - → mucanje koje se
manifestuje kloničkim i toničkim grčevima
govornih organa.
klonizam (grč. clonismus) - stanje pojave trzaja.
klonograf (grč. clonographium) - sprava za mjerenje i
registrovanje grča mišića.

57
klonus (grč. clonus) - trzanje, grč; kratkotrajna mišićna
kontrakcija.
klonusni (grč. clonicus) - koji se trza, igra.
kod (engl. code) – šifra; skup uslovnih znakova (glasova,
slogova) koji se upotrebljavaju u prenosu,
odašiljanju informacije (kodni znak, kodni glas,
kodno slovo itd.).
kodiranje (eng. encoding) – pretvaranje i odašiljanje
informacije kodnim znakovima; proces prevođenja
jedne poruke u simbol, ili simbola u poruku.
kognat (lat. cognatus) - zvučni par bezvučnog →
suglasnika.
koherencija glasova - povezanost; kombinatorna
zavisnost glasova.
kombinovani govorno-jezički poremećaji - mogu se
javiti tokom razvoja djeteta, a ispoljavaju se kao
dva ili više → govornih, odnosno govorno-jezičkih
poremećaja i to u vidu odloženosti ili nemogućnosti
progovaranja, zaostajanja u razvoju govora i
izgovaranju glasova u razvoju riječnika, usvajanju
gramatike i strukture rečenice, poremećajima →
ritma i → tempa govora, kao i teškoćama u
razumijevanju značenja verbalne poruke.
komunikacija (lat. communicare) - interakcija,
sporazumijevanje, saobraćaj; davanje i primanje
informacije.
komunikacija verbalna - komunikacija riječima,
usmena i pismena.
komunikacijski kanal – put poruke od govornika do
slušaoca (akceptora).
komunikativna intonacija - intonacija komunikacije;
intonacija ili melodija saopštenja.

58
komunikativna jedinica – jedinica govorne (oralno ili
grafemski izražene) informacije.
konfabulacija - izmišljeno pričanje ili „sjećanje“ na
događaje koji se nisu desili, a kao da su doživljeni.
Karakteristika je mnogih organskih moždanih
oboljenja, a pacijenti su uvjereni u istinitost svojih
priča.
kongenitalan (lat. congenitus) - prirođen, urođen.
konkomitante mucanja - manifestacije, znaci →
mucanja i reaktivnosti → logopata na svoj govorni
poremećaj; sekundarne manifestne karakteristike
mucanja kao: vidljivi i/li čujni znaci grčeva
govornih organa i drugih dijelova tijela tokom
govornih blokada.
konsonant (lat. consonans) - → suglasnik,
neslogotvorni glas; glasovi pri čijem izgovoru, zrak
iz pluća prolazi kroz prepreke u ustima. Dijele se na
sonante i prave konsonante.
konsonantan vokal - sonorni vokal u → diftongu.
konsonantizacija - čujenje suglasnika; uzimanje,
davanje ili dobijanje suglasničke vrijednosti.
konsonantiziran vokal - konsonantski vokal;
polusamoglasnik.
konstrikcija (lat. constrictio) - stezanje, stegnuće.
konverzaciona metoda u logopedskom radu - metoda
razgovora, dijaloška ili erotematska metoda. Njeni
bitni elementi su pitanja i odgovori. To je verbalni
postupak namjernog izazivanja govornih reakcija sa
ciljem utvrđivanja izražajnih mogućnosti →
logopata, kao i procjene njegove ličnosti.
koprolalija (grč. coprolalia) - nekontrolisana upotreba
psovki i vulgarnih izraza ili fraza. Znak je

59
 siromaštva govornog iskaza, a ponekad u
slučajevima opsesivnih neuroza i psihoza.
korekcija (lat. correctio) - popravljanje, popravka.
korektivno čitanje - primjenjuje se u slučajevima kada
su tehnika čitanja i mogućnost razumijevanja
pročitanog teksta dovoljni, da bi pomoću njih
mogao da se koriguje neki drugi vid govornog
oštećenja.
korelacija (lat. correlatio) - uzajamna uslovljenost;
međusobni odnos; povezanost u harmoničnu
cjelinu.
korelacija fonološka - dva niza → fonema,
suprotstavljenih u parovima jedan drugome i
obilježenih postojanjem zajedničke diferencijalne
oznake.
korelacija nazalnosti - označava prisustvo ili odsustvo
→ nazalnosti.
korelacija zvučnosti - označava prisutnost ili odsutnost
vibracije → glasnica za vrijeme artikulacije.
korona (lat. corona) - kruna, vijenac; muzički znak
iznad note koji joj produžuje trajanje.
koronalni glas - glas izgovoren rubom jezika; rubni →
suglasnik.
koronalna artikulacija (lat. coronal articulation) -
formiranje → glasa dodirom vrha jezika sa dijelom
usne šupljine.
kriptogeno mucanje - oblik → mucanja sa
dominantnim unutrašnjim, internalizovanim
blokadama govora, bez vidljivih ili čujnih
manifestacija.
kvalitet (lat. qualitas) - kakvoća; kvalitet → glasa; u
fonetici se upotrebljava za označavanje prirode

60
 glasa koja je određena njegovim → tembrom
(vokali) ili načinom izgovora (konsonanti).
kvalitet naglaska - stepen jačine naglaska.
kvalitet vokala - boja, kakvoća ili → tembr
samoglasnika.
kvantitet glasa - trajanje, dužina; količina → glasa,
sloga.

l - alveolarni suglasnik; šesnaesto slovo abecede.

labav - nedovoljno napet; nedovoljna napetost
muskulature efektornog sistema koja učestvuje u
gradnji i produkciji → glasa.
labijalan glas - → glas izgovoren usnama.
labijalizam (lat. labialismus) - nastojanje da se svaki →
glas artikuliše izraženim učešćem usana.
labijalizacija (lat. labialisatio) - davanje glasu obilježja
labijalnog suglasnika; modifikacija glasa
zaokruživanjem usana.
labiodental (lat. labiodentalis) – usnenozubni.
labiodentalan glas - usnenozubni → glas.
labiodorzalan glas (lat. labiodorsalis) - → glas koji se
artikuliše usnama i leđima jezika.
labiografija - metoda i tehnika registrovanja i
proučavanja pokreta usana u → artikulaciji.
labionazalan (lat. labionasalis) - usnenonosni glas,
izgovor.
labiovelaran (lat. labiovelaris) - usnenovelaran.
lagoheilija (grč. lagocheilia) - zečija usna.

61
lalacija - nerazumljiv → govor, govorna igra u
prelingvalnoj fazi razvoja govora.
lalija (grč. lalia) - → govor; kao odrednica u
složenicama označava da je nešto u vezi sa
poremećajem u govoru ili izgovoru.
lalofobija (grč. lalofobia) - patološki strah od → govora.
laloneuroza (grč. laloneurosis) - govorna neuroza;
psihoneuroza, koja se manifestuje poremećajem →
govora.
lalopatija (grč. lalopathia) - opšti termin za bilo koji
poremećaj ili nedostatak u → govoru, koji ometa
komunikaciju.
laloplegija (grč. laloplegia) - oduzetost → artikulatora;
paraliza govornih organa.
lambdacizam (grč. lambdacismus) - nepravilna
artikulacija i upotreba glasa l ili zamjena glasa l
nekim drugim, sličnim glasom.
lamprofonija (grč. lamprophonia) - jasnoća → glasa.
laringealan (grč. laryngealis) - grkljanski, grleni,
guturalni, glasnički.
laringemfraksija (grč. laryngemphraxia) - začepljenje
grkljana.
laringektomija (grč. laryngectomia) - hirurško isjecanje
grkljana.
laringofon (grč. laryngophone) - vrsta mikrofona koji se
prianja uz grlo govornika.
laringogram (grč. laryngogramme) - laringografski
zapis.
laringologija (grč. larryngologia) - grana medicine koja
se bavi proučavanjem i liječenjem bolesti grkljana.
laringoplegija (grč. laryngoplegia) - oduzetost grkljana.

62
laringoskopija (grč. laryngoscopia) - unutrašnji pregled
grkljana.
laringostenoza (grč. laryngostenosis) - suženost
grkljana.
laringostroboskopija (grč. laryngostroboscopia) -
metoda pregleda → larinksa, kada se pod snažnom
stroboskopskom svjetlošću posmatraju → glasnice
i sve karakteristike njihovih vibracija.
larinks (grč. larynx) – grkljan.
laterali - suglasnici l i lj se formiraju se pomoću
prepreke koju stvara jezik u kontaktu sa tvrdim
nepcem, pri čemu vazdušna struje teče sa obje
strane jezika – lateralno.
lateralni sigmatizam (lat. sigmatismus lateralis) -
artikulacioni poremećaj koji se ispoljava tako, da se
pri izgovoru suglasnika nelaterala, najčešće →
frikativa i → afrikata, javljaju šumovi koji su
karakteristični za izgovor → laterala l i lj. U
osnovi poremećaja je pogrešan smijer zračne struje
koja se pri izgovoru ovih glasova emituje sa jedne
ili obje strane jezika, umjesto sredinom jezičnog
žlijeba.
legastenija (lat. legastenia) - podrazumijeva razne
atipične oblike teškoća, koje se javljaju prilikom
učenja čitanja i savlađivanja pravopisa u djece sa
normalnom inteligencijom i normalnim sluhom i →
govorom. Praćena je slabom verbalnom
memorijom i manuelnom nespretnošću.
leksema - riječ kao jedinica rječnika jednog → jezika sa
svim njenim gramatičkim oblicima i mogućim
frazeološkim proširenjima.

63
leptofonija (grč. leptophonia) - slabost → glasa; glas
niskog intenziteta.
leskenema (lat. leschenema) - šizofrena, senilna ili
histerična govorljivost.
letargičan govor - polusvjestan, pospan → govor;
morbidno siromaštvo ideja i pomanjkanje želje za
govorom koje se javlja kod depresija i psihoza.
Li-efekat (engl. Lee efect) - suština efekta se ogleda u
tome, da ukoliko se kod osobe koja normalno
govori i prima informacije o svom govoru
istovremeno taktilonom, kinestetskom i auditivnom
povratnom spregom, pomoću delay aparata odloži
auditivna povratna sprega, tada će se u govoru javiti
zastoji slični → mucanju. Zbog dvostrukog
primanja informacija o svom govoru dolazi do
poremećaja u njegovoj automatskoj kontroli. Kod
ljudi koji mucaju, odložena auditivna povratna
sprega, uz dozirano odlaganje, daje suprotan efekat
→ fluentan govor.
lingve (lat. lingua) – jezik.
lingvistička faza - period aktivne upotrebe → jezika;
započinje pojavom prve riječi i traje do potpunog
ovladavanja fonetikom, gramatikom i sintaksom
datog jezika. Prve riječi se upotrebljavaju u funkciji
iskaza, sa širom porukom → holofraza, koje
odrasli obično iskazuju rečenicama.
lipoeneja (grč. leipoeneia) - ispuštanje finalnih glasova i
bezvučnih suglasnika unutar riječi usljed redukcije
sluha kod djece.
lipofemija (grč. leipophemia) - tvrd, nerazgovjetan →
govor uslovljen ispuštanjem → eliziopatija,

64
 inkompatibilnih konsonanata ili izgovorom samo
inicijalnog vokala.
lipolalija (grč. leipolalia) - patološka omisija slabijih →
konsonanata (u težim slučajevima pacijent
izgovara samo → vokale), što je uslovljeno
patološkim stanjem auditivne memorije i auditivne
diskriminacije.
lipologija (grč. leipologia) - govor koji karakteriše →
omisija svih finalnih → konsonanata i vrlo
otežana kombinacija konsonanata u drugim
dijelovima riječi, u težim slučajevima, pacijenti
izgovaraju samo prve vokale u riječi.
literalna aleksija - nemogućnost prepoznavanja slova,
koja se ispoljava zamjenjivanjem sličnih →
grafema i teškoćom njihovog zapamćivanja,
najčešće kod mentalno insuficijentnih osoba.
literalna disleksija - vrsta → disleksije koja se
manifestuje zamjenom sličnih → grafema,
teškoćom njihovog zapamćivanja, kao i teškoćama
u prepoznavanju slova.
logagnozija (grč. logagnosia) - nesposobnost
razumijevanja govornih → glasova i njihovih
simbola.
logagrafija (grč. logagraphia) - poremećaj sposobnosti
izražavanja pisanim simbolima (pisanjem).
logastenija (grč. logasthenia) - poremećaj sposobnosti
shvatanja, razumijevanja → govora usljed
oštećenja ili oboljenja centralnog nervnog sistema.
logatom .- grupa suglasnika jednog jezika koja ne čini
riječ ili sintagmu i nema neko značenje, a može biti
mono ili disilabičnog oblika. Koristi se u

65
 psiholongvistici za testiranje auditivne percepcije ili
memorisanja glasova i riječi.
logicizam - usklađenost mišljenja, govora i jezičkog
izraza.
logodedalija - slatkorječivost, uljepšavanje govornog
izraza.
logofobija (grč. logophobia) - strah od → govora koji
ima karakteristike patološki postojanog uslovnog
refleksa. Nastaje na bazi ponavljanja veoma
neprijatnih govornih iskustava, najčešće usljed
mucanja i pretvara se u autonomnu reakciju i
determinantu govornog ponašanja.
logogram (grč. logogramma) - pisani znak koji
predstavlja jednu ili više riječi određenog jezika ili
više jezika.
logoklonija (grč. logoclonia) - prisilno ponavljanje
posljednjih slogova i riječi.
logokofoza (grč. logocophosis) - gluhoća centralnog tipa
za riječi; vrsta senzorne → afazije koja se
manifestuje tako što pacijent ne razumije tj. ne
shvata riječi koje čuje.
logolatrija - pretjerano poštovanje riječi ili razuma, vjera
u svemoć riječi, obožavanje rječitosti.
logomanija - pretjerana govorljivost; pomama za →
govorom kao znak duševnog oboljenja.
logometrija - subdisciplina → logopedije i fonetike koja
se bavi egzaktnim mjerenjima normalnih i
patoloških obilježja govora i glasa tokom
dijagnostike i rehabilitacije.
logoneuroza (grč. logoneurosis) - poremećaj → govora
na neurotskoj osnovi; neuroza znatno obilježena →
govornim poremećajem; koegzistencija govornog

66
 poremećaja i neuroze u uzročno-posljedičnom
odnosu.
logopat - lica sa patologijom funkcije oralno-verbalne
komunikacije: → govora, → glasa, → jezika, →
čitanja i → pisanja.
logopatija (grč. logopathia) - opšti naziv za sve oblike
govorno-jezičkih poremećaja ili nedostataka koji
ometaju verbalnu komunikaciju.
logoped (engl. speech language pathologists) - educiran i
specijaliziran stručnjak za logopediju: proučavanje,
prevenciju, dijagnostiku, tretman, protetiku,
rehabilitaciju → logopata.
logopedija (grč. logopaedia) - interdisciplinarna nauka
koja se bavi proučavanjem patologije oralne
verbalne komunikacije (→ glas, govor, jezik,
čitanje, pisanje) i gestovno-mimičkog izražavanja,
te re/habilitacijom logopata tj. lica sa patologijom
oralno-verbalne komunikacije.
logopedska anamneza - podaci dobijeni od → logopata,
njegove porodice (heteroanamneza), o aktuelnim
govorno-jezičkim problemima, o komunikaciji
logopata u porodici i van nje, o ukupnom razvoju
govora i jezika, kao i problema zbog koga se obraća
logopedu.
logopedska dijagnostika - skup postupaka i procedura
pomoću kojih → logoped ispituje i utvrđuje vrstu,
stepen, uzroke i posljedice govorno-jezičkih
poremećaja, odnosno kvantitet i kvalitet
komunikacije → logopata sa okolinom.
logopedska rehabilitacija - obuhvata cjelokupan
tretman lica sa govorno-jezičkim poremećajima
usmjeren ka postizanju maksimalno mogućeg

67
 govorno-jezičkog nivoa → logopata, njihove
komunikacije i socijalizacije. U procesu
rehabilitacije primjenjuju se najsavremenije metode
→ logopedije primjerene određenoj vrsti govornog
poremećaja u cilju ponovnog uspostavljanja
oštećenih ili izgubljenih govorno-jezičkih funkcija.
logopedski dosije - skup podataka, stručna
dokumentacija → logopeda o jednom → logopatu,
koja obuhvata logopedsku anamnezu, nalaze
logopedske dijagnostike, dijagnostički zaključak,
nalaze drugih stručnjaka i podatke o toku i
rezultatima tretmana.
logopedski intervju - razgovor → logopeda sa
pacijentom radi dobijanja neophodnih podataka za
određivanje dijagnoze, utvrđivanje prognoze i
programiranje tretmana.
logoplegija (grč. logoplegia) - paraliza dijelova
artikulatornog mehanizma.
logoreja - patološka brbljivost, predugo i preopširno
disprozodično govorenje često nepovezanog
sadržaja i bez osjetljivosti govornika na reakcije
svog sagovornika ili slušaoca.
logos (grč. logos) - govor, riječ, nauka.
logospazam (grč. logospasmus) - grč → govornih
organa koji dovodi do naglog prekida govornog
disanja, fonacije, otežanog izgovora → glasa kao i
otežanog prenosa artikulacije na slijedeći glas.

68
M

m - bilabijalni suglasnik; osamnaesto slovo abecede.

makrofonija (grč. macrophonia) - nenormalna jačina →
glasa, izgovora.
makrofonizam (grč. macrophonus) - prejako zvučenje
govornog i pjevanog → glasa.
makroglosija (grč. macroglossia) - prevelik jezik →
megaloglosija; jednostrano ili obostrano uvećanje
jezika.
makrognatija (grč. macrognathia) - prevelika vilica.
makroheilija (grč. macrocheilia) – abnormalna veličina
usana.
makrolabija (grč. macrolabia) - suviše debele usne.
makron (lat. macron) - dug; dijakritički znak koji se
stavlja na samoglasnik (-) da bi se označilo da je
njegov izgovor dug.
maksila (lat. maxilla) - gornja vilica, čeljust.
mandibula (lat. mandibula) - donja vilica.
mastikacija (lat. masticatio) – žvakanje.
medijalni glas - → glas u sredini riječi. Ne zvuči isto
kao izolovan glas jer je pod uticajem progresivne i
regresivne asimilacije.
megafonija (lat. megaphonia) – pretjerano jak glas →
hiperfonija.
megaloglosija (grč. megaloglossia) - pretjerano velik
jezik.
mehanizam artikulacije - skup stanja i procesa na nivou
artikulatornog mehanizma kroz koje prolazi gradnja
glasa funkcijom artikulatora.

69
mehanizam fonacije - skup stanja i procesa na nivou
fonatornog mehanizma kroz koje prolazi →
fonacija, generisanje osnovnog laringealnog glasa.
melodija govora - dizanje i spuštanje → glasa.
melodija rečenice - zvučna krivulja koja nastaje kao
rezultat slijeda intonacija ili visina glasova, a
posebno melodijskih akcenata.
melodijski akcenat - akcenat riječi koji je karakterističan
intonacijskim oblikom (uzlazni, silazni i dr.).
melodijski naglasak - melodijski, fonski ili muzički
naglasak (slogovna intonacija).
metacizam (grč. metacismus) - opterećenje i
sukobljavanje riječi sa suglasnikom m.
metafonija (grč. metaphonia) - promjene → tembra
vokala pod uticajem susjednog glasa.
metakomunikacija - neverbalne poruke koje prate govor
i pokazuju šta govornik misli i osjeća, kao i to šta
osjeća slušalac i kako to on razumijeva (intonacija,
gest, očni kontakt).
metalofonija (grč. metallophonia) - hrapav, oštar,
isprekidan, piskav → glas koji zvuči disonantno.
metateza - premještanje → glasova ili slogova u
riječima, usljed brzine govora, psihološkog
uzbuđenja ili zbog težine izgovaranja određenih
konsonantskih skupova.
metonimija - stilska figura za koju je karakteristična
zamjena pojma (predmeta) nekim pojmom koji je
sa prethodnim u logičkoj (prostornoj, vremenskoj,
uzročnoj) vezi (npr. sjeda kosa – starost). Koristi se
za procjenu zrelosti jezičke razvijenosti djece u
semantičkom testu.

70
mikrofonija (grč. microphonia) - prirodno slab glas;
audiofrekventni zvuk – pištanje, odnosno jaki
kontinuirani ton koji nastaje usljed blizine
mikrofona i zvučnika.
mikroglosija (grč. microglossia) - patološki nerazvijen
→ jezik.
mikrognatija (grč. micrognathia) - kongenitalno
nedovoljna razvijenost vilica, različite patologije.
mikroheilija (grč. microcheilia) - nenormalno male
usne.
mikterofonija (grč. micterophonia) - izgovaranje kroz
nos; unkanje; rinofonija.
mimika i gestovi - kompleks tjelesnih pokreta (posebno
muskulature lica) u svjesnoj i podsvjesnoj funkciji,
kojima se izražavaju sopstvena psihička i psihička
stanja.
mitacizam (grč. mytacismus) - prekomjerna upotreba
suglasnika m, dodavanjem m na kraju riječi.
modulacija (lat. modulatio) - je proces variranja ili
mijenjanja jednog ili više svojstava nekog
periodičnog signala, naprimjer zvuka ili glasa;
mjerenje, odmjeravanje; spuštanje i dizanje →
glasa.
mogifonija (lat. mogiphonia) - poteškoća govora usljed
prevelike ili napete upotrebe govornog i pjevanog
glasa, a ispoljava se kao nedostatak intenziteta →
glasa.
mogigrafija (grč. mogigraphia) - predstavlja neurotski
sindrom koji se manifestuje teškoćama u pisanju.
Pacijent pri pisanju dobija grč mišića šake ili
prstiju, ruka mu podrhtava, grčevito se trza pa je
rukopis, uprkos svim naporima, nečitljiv.

71
mogilalija (grč. mogilalia) - težak i mučan spastičan
izgovor u sklopu → mucanja, → afazije ili kod
gluhe djece tokom učenja govora.
monema - svaka govorno-jezička jedinica semantičkog
nivoa; najmanja lingvistička jedinica koja se sastoji
od jedne ili dvije → foneme i ima određeno
značenje (npr. za, o, pa, u).
monoftong (grč. monophtongos) – jednoglasnik.
monoftongacija (grč. monophtongatio) - promjena
diftonga u monoftong ili u jednostavan →
samoglasnik.
monosilaba (grč. monosilaba) - riječ koja se sastoji samo
od jednog sloga (npr. sin, već, vrt, na).
monoton (grč. monotonos) - sa jednakim glasom;
jednako napet; jednoličan.
morfema - najmanja jedinica jezičke strukture koja ima
samostalno značenje ili gramatičku funkciju.
mucanje (lat. balbuties, dysarthria spastica,
logoneurosis) - poremećaj ritma i tempa govora u
obliku spastičnih, naglih, nehotičnih prekida
govornog toka, ponavljanja i/li produžavanja
glasova i slogova, te pojave hezitacija i blokada u
govoru. Nastaje usljed prekida u automatskoj
kontroli govora i koordinaciji disanja, fonacije i
artikulacije. Grčevi govornih organa mogu biti
klonički → kloničko mucanje ili tonički →
toničko mucanje. Simptomi grčeva mogu biti čujni
i vidljivi za okolinu (manifestno mucanje) ili bez
spoljašnjih znakova, u obliku nijemih blokada
(unutrašnje internalizovano mucanje). Intenzitet
mucanja je različit a procjenjuje se na osnovu
učestalosti spastičkih prekida govora, njihove

72
 dužine trajanja i psihofizičkih pojava koje te
prekide prate.
mutacija glasa - promjena → glasa koja može biti
razvojna, patološka, fonetska, fonološka.
mutacizam (lat. mutacismus) - patološko ponavljanje
nazalnog suglasnika m; omisija ili supstitucija glasa
m.
mutizam (lat. mutismus) - nijemost; voljno ili nevoljno
odsustvo → govora i pored intaktnih centara za
govor u korteksu, kao i strukturalno i funkcionalno
normalnih govornih organa.
muzitacija (lat. mussitatio) - pokretanje usana bez
artikulacije → glasa.

n - nazalni suglasnik; devetnaesto slovo abecede.

nabor (lat. plica) - elastični (laringealni) mišićni nabor;
glasnice.
naglasak (lat. accentus) – akcenat.
naglasiti - izgovoriti sa naglaskom; staviti ili odrediti
naglasak.
nazalan (lat. nasalis) – nosni.
nazalan glas (lat. phone nasalis) - nosni izgovor →
glasa; nazalni suglasnik.
nazali – nosni glasovi (m, n).
nazalizacija (lat. nasalisatio) - prelazak oralnog → glasa
u odgovarajući nazalni glas.
nazalnost (lat. nasalitas) - nazalni ili nosni način
izgovora; nazalni kvalitet zvuka i glasa; patološka

73
 nazalnost usljed promjena stanja i funkcija u
nazofaringealnom traktu.
nazolabijalan (lat. nasolabialis) – nosnousnen.
nazofarinks (lat. nasopharynx) - nosni dio ždrijela.
nazus (lat. nasus) – nos.
neartikulisan (lat. inarticulatus) - nerazgovjetan,
fonetski neoformljen, nefonološki jer ne vrši
fonološku funkciju.
neartikulisani glasovi - nepravilno izgovoreni →
glasovi ili glasovi kojih nema u standardima jednog
jezika.
nedostatak govorne stimulacije - smanjena ili
neadekvatna govorna stimulacija koja ne vodi
računa o jezičkim mogućnostima i mentalnom
iskustvu djeteta i koja dovodi do odloženog
govornog, odnosno jezičkog razvoja, kao i do →
govornih poremećaja.
negativistično govorno ponašanje kod djece - prekid ili
znatna redukcija govorne komunikacije sa
okolinom, koji mogu trajati nekoliko sati, nedelja,
mjeseci, pa čak i godinu i više dana. Javlja se u
sklopu neurotičnog ili psihotičnog funkcionisanja
djeteta. Može se ispoljiti kao potpuno odsustvo →
govora, kao smanjeno govorenje (pasivni
negativizam) ili u obliku stalnog govornog
oponiranja i protivrječja (aktivni negativizam).
neologizam - kovanica, novostvorena riječ.
nepčan (lat. palatal) – palatalan.
nepčano resičan glas - glas artikulisan primarnom
funkcijom palatouvularnog trakta.
nepčano-zubni glas - glas artikulisan primarno nepčano-
zubnim kontaktom jezika.

74
nespecifične smetnje - za razliku od specifičnih smetnji,
predstavljaju šire područje, u kojem se neke
smetnje očituju (npr. uz teškoće u čitanju koje su
specifične smetnje pojavljuju se i raspršena pažnja,
nemir ili otežano izgovaranje riječi, koje su
nespecifične smetnje).
neurofonija (grč. neurophonia) - disajni grč praćen
snažnim uzvikom koji liči na urlanje.
neurolingvistika - grana lingvistike koja proučava
neurološke osnove razvoja i upotrebe → jezika.
neverbalni govor → gestovni govor
nosotaksija – defektološka - klasifikacija anomalija,
psihofizičkih smetnji i oštećenja, poremećaja i
hendikepa.
nosotaksija – logopedska - klasifikacija anomalija,
poteškoća, ograničenja, smetnji, poremećaja, oralne
verbalne komunikacije.
nistafonija (lat. nystaphonia) - gubitak glasa noću.

o – srednji vokal zadnjeg reda; dvadeset i prvo slovo

abecede.
obezvučen (lat. obscuratos) glas - pri čijoj artikulaciji →
glasnice ne titraju; glas koji je izgubio zvučnost.
obojenost (lat. infectio) - naziv za promjene
samoglasnika pod uticajem susjednog ili bliskog →
vokala.
odvikavanje od loših govornih navika - proces
potiskivanja loših i usvajanja novih govornih

75
 navika, koji se zasniva na fiziološkoj zakonitosti o
stvaranju novih dinamičkih veza u centralnom
nervnom sistemu, kao i veza između ovog sistema i
receptornih i efektornih govornih sistema
(auditivnih, vizuelnih, kinestetičkih, motornih).
Loše govorne navike nastaju kao rezultat formiranja
patološkog uslovnog refleksa, a odvikavanje od njih
znači gašenje tog refleksa i prihvatanje dobrih
govornih navika.
ogledalsko pisanje - obrnuto pisanje slova i brojeva, kao
da se oslikavaju u ogledalu, obično privremenog
karaktera; posljedica nerazvijenosti vještine pisanja
kod predškolske djece ili trajnije kod mentalno
insuficijentnih osoba.
oklijevanje u govoru - → hezitacija u govoru
okluzija (lat. occlusio) - zatvaranje, začepljivanje.
okluzivi (lat. occludere) – vrsta → suglasnika koji se
proizvode zaustavljanjem zračne struje; pregrada
pri tvorbi glasova (između usana, između jezika i
zubi isl.); glasovi p, b, t, d, k, g.
oksifonija (grč. oxiphonia) - kreštavost → glasa.
oligo (grč. oligos) - malo.
oligofrenija (grč. oligophrenia) - mentalna
insuficijencija.
oligopneja (lat. oligopnoe) - usporeno disanje.
oligofonija (grč. oligophonia) - patološki → glas -
fonacija usljed nepravilne gradnje fonatornog
mehanizma.
omisija (lat. omissio) - izostavljanje, propuštanje.
omisija glasova - razvojno ili patološko izostavljanje
pojedinih → glasova.
onto (grč. onto) - biće, jedinka.

76
ontogeneza (grč. ontogenesis) - nastajanje jedinke;
razvoj svake jedinke pojedinačno.
opozicija (lat. oppositio) - suprotstavljanje, suprotnost;
minimalna fonička razlika → fonema.
opresija (lat. oppressio) - stezanje, gušenje.
opservacija (lat. observatio) – posmatranje.
opstrukcija (lat. obstructio) - začepljenje.
optička afazija - rijedak tip → afazije koji se karakteriše
gubitkom ili smanjenom sposobnošću za
imenovanje vizuelno prikazanih objekata. Pacijenti
pri tom mogu da prepoznaju predmete i opišu
njihovu funkciju, što ih razlikuje od pacijenata sa
vizualnom agnozijom, koji predmete prepoznaju tek
kada se prezentuju drugim modalitetima (taktilno,
auditivno).
optička aleksija - poremećaj čitanja napisanog teksta i
nota.
optimala glasa - najjači mogući frekventni pojas koji
propušta i ističe odgovarajuće psihoakustičke
osobine jednog → glasa.
optimalna visina tona - kvalitetan → glas dobijen
maksimalnim intenzitetom a minimalnim trošenjem
energije.
oralan (lat. oralis) – usni.
oralna stereognozija - osjećaj položaja → jezika i
drugih organa (grla, nosa, usana) prilikom
izgovaranja pojedinih glasova.
oralni govor - glasovni ili verbalni način izražavanja i
komuniciranja na određenom jeziku, koji služi kao
konvencionalno sredstvo → komunikacije.
organski govorni poremećaji - uzrokovani su fiziološko
- anatomskom nezrelosću, odnosno oštećenjem →

77
 govornih organa. Za razliku od funkcionalnih
poremećaja, poznat im je uzrok (npr. cerebralna
paraliza, rascjep nepca, gubici sluha i sl.).
ortofonija (grč. orthophonia) - pravilan izgovor →
glasa; glas sa korektnom fonacijom.
ortologija (grč. orthologia) - umješnost pravilnog
izgovora – → govora.
ortotonija (grč. orthotonia) - pravilan izgovor; pravilan
naglasak; govor punim → glasom i naglaskom.
oslabljenje (lat. attenuatio) - atenuacija; prelaz jakog
bezvučnog → suglasnika u slab, zvučni.
oslonac glasa – apođo (tal. appoggio) - subjektivni
osjećaj disajne podrške i voljnog kontrolisanja
disanja tokom → fonacije.
osobine glasa - glas je rezultat emitovanja laringealnog
zvuka koji se mijenja pod uticajem rezonancija u
obližnjim šupljinama. Te šupljine formiraju organi
koji zatvaraju zračne puteve: hipofarinks, ždrijelo,
usta, usne, rinofarinks i nosne šupljine. Osobine
glasa su : intenzitet, visina i boja. Intenzitet glasa
odgovara amplitudama zvučnih vibracija. Visina
odgovara frekvenciji zvukova i ovisi o elastičnosti
glasnica, njihovoj masi i širini. Boja glasa nastaje
kao rezultat kombinacije osnovnog laringealnog
zvuka i vibracija koje se stvaraju u rezonacijskim
šupljinama.
osteofonija (grč. osteophonia) - provođenje zvuka kroz
kost.
oštrina (lat. acutas) - jačina.
oštrina glasa - svojstvo → glasa izgovorenog pojačanim
tonom, posebno sa vokalskim elementom koji
dobija oštar naglasak; visina ili podizanje glasa;

78
 stepen povišenja glasa koji u izgovorenim
glasovima ovisi o većoj ili manjoj napetosti
glasnica.
otogen (lat. otogenes) - porijeklom iz uha, sluha;
uhotvoran.
otvoren (lat. apertus) - naziv kojim se karakteriše način
izgovora → glasa; bez smetnji prolazu zračne
struje.
otvoren glas - svojstvo glasa čiji izgovor pretpostavlja
otvorenost prolaza zračne struje u procesu
artikulacije.
otvoren naglasak - termin za naglasak koji omogućuje
da se → suglasnik čuje baš onda, kada intenzitet →
samoglasnika počinje opadati.
otvoren vokal - vokal a; samoglasnik koji se artikuliše
tako što se usta potpuno otvore, usna duplja se ne
mijenja a na njenom dnu jezik leži položen.
otvorena nazalizacija (lat. rhynolalia aperta) - otvorena
nazalizacija – unkanje.
otvorena nazalnost (lat. rhynophonia aperta) - otvorena
nazalnost govora.
otvorenost – otvor (lat. apertura) - proširenje prolaza
zračne struje pri → artikulaciji glasova koji se
smatraju otvorenim.
otvrdnuće glasa - velarizacija; prelaz kvaliteta mekog u
kvalitet tvrdog glasa; proces suprotan omekšavanju
glasa.
ozvučenje – sonorizacija - prelazak ili promjena od
bezvučnog u zvučni → glas; prelazak bezvučnog
suglasnika u njegov zvučni parnjak.

79
P

p - bilabijalni bezvučni suglasnik; dvadeset i drugo slovo

abecede.
pahiheilija (grč. pachycheilia) - zadebljalost usana.
palatalizacija (lat. palatalization) - umekšavanje;
glasovna promjena pri kojoj zadnjonepčani
suglasnici k, g, h kada su u vezi sa palatalnim
samoglasnicima e i i, prelaze u palatale č, ž, š, ili c.
z, s.
palatalna dislalija (grč. dyslalia palatalis) - patološka
→ artikulacija uzrokovana palatošizom.
palatalni glasovi - nepčani → glasovi čije se mjesto
tvorbe nalazi na nepcima: č, ć, đ, dž, š, ž, lj,nj, j i
samoglasnici e i i.
palatalnost - prisustvo elemenata glasa j u artikulaciji
drugih suglasnika (npr. t + j = ć, l + j = lj).
palatofonija (lat. palatophonia) - poremećaj → glasa
usljed rascjepa nepca koji se karakteriše glotalnom
plozijom i nazalizacijom.
palato-glosalni (lat. palatogllosus) - nepčano-jezični.
palatognat (lat. palatognathus) - osoba sa rascjepljenim
nepcem
palatografija (lat. palatographia) - metoda i tehnika
registrovanja i proučavanja kontakta između →
jezika i nepca u toku → artikulacije.
palatogram - otisak, fotografija, grafički crtež koji
pokazuje tačke dodira jezika na nepcima u trenutku
izgovaranja → palatalnog glasa.
palatolabijal (lat. palatolabialis) - glas kod koga je →
artikulacija istovremeno palatalna i labijalna.

80
palatolalija (lat. palatolalia) - poremećaj u izgovoru
glasova uzrokovan rascjepom mekog i/li tvrdog
nepca → palatošiza.
palatoplastika - hirurška intervencija na nepcu sa ciljem
korekcije anatomske anomalije i uspostavljanja
normalne funkcije nepca.
palatoplegija (lat. palatoplegia) - oduzetost nepca.
palato-stafilno (lat. palatostaphylinus) - nepčano-
resičan.
palatošiza (lat. palatoschisis) - urođena mana
artikulatornog sistema; rascjep nepca.
palatum (lat. palatum) - nepca; gornji zid usne duplje.
palatum durum - tvrdo nepce.
palatum mole - meko nepce.
paligrafija - učestalo ponavljanje riječi ili dijelova
rečenica tokom pisanja.
palikinezija - uzastopno ponavljanje istih gestova i
pokreta.
palilalija (grč. palilalia) - poremećaj → govora
karakterisan čestim nevoljnim ponavljanjem
posljednjih slogova riječi, posljednje riječi u
rečenici ili čitave kratke rečenice.
pantomima - izražavanje predstava, htijenja, mišljenja,
osjećanja, pomoću pokreta čitavog tijela, posebno
muskulature lica (mimika) ili ruku (gestom), koji su
praćeni izrazom lica.
parabetacizam (grč. parabetacismus) - nesposobnost →
artikulacije glasova p i b.
paracizam (grč. paracismus) - nesposobnost →
artikulacije glasova t i d ili njihova zamjena
drugim glasovima.

81
paradeltacizam (grč. paradeltacismus) - poremećaj →
artikulacije glasova t i d, u smislu njihove →
supstitucije ili → distorzije.
parafazija (grč. paraphasia) - poremećaj govora koga
odlikuje nepravilna struktura → govora i → jezika.
Poremećen je redoslijed riječi u rečenici ili glasova
u riječi; zamjenjena jedna riječ drugom, ili neki
glasovi u riječi drugim.
parafemija (grč. paraphemia) - poremećaji upotrebe i
regulacije govornog disanja, do čega dolazi usljed
neuroloških problema i hipertonije mišića.
Prouzrokuju supstituciju tj. prelazak iz jednog u
drugi glas: p-f, b-v, t-sz, č-š i sl.
parafonija (grč. paraphonia) - bilo koji vid poremećaja
→ glasa; veoma visok glas; hronična promuklost i
hrapavost glasa.
parafrazija (grč. paraphrasia) - konfuzan, inkoherentan
→ govor, posljedica psihičkih oboljenja.
paragamacizam (grč. paragammacismus) -
nesposobnost → artikulacije glasova k i g.
paragramatizam - oblik senzornog → agramatizma
koga karakteriše fluentan, logoroičan govor uz
nestabilnost u upotrebi gramatičkih pravila. Greške
u govoru i pisanju se sastoje u neadekvatnoj
upotrebi pomoćnih riječi, vremena, odredbi i
nerazlikovanju imenica.
parakuzija - nepravilna, pogrešna ili izopačena
percepcija slušnih podražaja, zbog organskog
oštećenja srednjeg uha.
paralalija (grč. paralalia) - → supstitucija glasova
usljed ograničene sposobnosti diskriminacije
govornih glasova.

82
paralambdacizam (grč. paralambdacismus) - pogrešan
izgovor glasa l; zamjena glasa l drugim glasovima
(v, u).
paraleksija - zamjena, izostavljanje ili dodavanje
glasova ili riječi, pri tihom ili glasnom čitanju, što
nije uslovljeno poremećajima artikulacije.
paralogija (grč. paralogia) - opšti naziv za
neadekvatnosti u sadržaju → govora; namjerno
pogrešno odgovaranje na dobro shvaćeno pitanje.
paramimija (grč. paramimia) - oblik → apraksije koga
karakteriše neadekvatna upotreba mimike i gesta.
paraneja - zamjena težih → glasova, onim koji su slični
po mjestu i načinu izgovora a lakši su za izgovor.
paranomija (grč. paranomia) - teškoće i nepravilnosti u
imenovanju stvari, pojava, osoba i sl.
pararotacizam (grč. pararhotacismus) - nepravilan,
nestandardan → distorzovan izgovor glasa r ili
njegova zamjena drugim glasom.
parartaija (grč. pararthaia) - artikulacija neželjenih →
glasova i supstitucija željenih neželjenim
glasovima, što je uzrokovano traumom,
degeneracijom ili zaustavljanjem.
parasigmatizam (grč. parasigmatismus) - nepravilna, →
distorzovana artikulacija glasova s, z i c ili njihova
zamjena drugim glasovima.
paratetizam (grč. paratetismus) - nepravilna, →
distorzovana artikulacija glasova t i d ili njihova
zamjena drugim glasovima.
parazetacizam (grč. parazetacismus) - nepravilan
izgovor → glasova š, z, ž ili njihova supstitucija
drugim glasovima.

83
pasivni rječnik - ukupan broj riječi koje neka osoba
razumije kada ih čuje ili pročita, ali ih ne
upotrebljava u aktivnom → govoru.
patolingvistika - nauka koja se bavi patološkim
pojavama u jezičkom razvoju i funkcionisanju.
patološki govor - govor koji fonološki, leksički,
sintaksički i/li semantički ne odgovara hronološkoj
dobi individue i govorno-jezičkim normama
njegove okoline.
patološki izgovor - artikulacija koja fonološki, leksički
i/li sintaksički ne odgovara hronološkoj dobi
individue i govorno-jezičkim normama njegove
okoline.
pedolalija (grč. pedolalia) - dječiji → govor; supstitucija
i omisija finalnih konsonanata, razvojne ili
patološke etiologije.
perseverancija (lat. perseverantio) - istrajnost,
postojanost, (ponavljanje) u određenom obliku
ponašanja; u → čitanju: ponovljeno čitanje istog
sloga, dijela riječi ili cijele riječi.
pisanje - vještina pravilnog grafičkog oblikovanja slova
rukom i sredstvom za pisanje. Složeni psihomotorni
proces u kojem učestvuje veliki broj mišića ruke,
šake i prstiju, a sve njih koordinira CNS – od
korteksa do prstiju. Razvijenost grafomotorike se
stiče vizuelno-motornim percipiranjem →
grafema, koji se vježbanjem automatiziraju, pa
pisanje postaje automatizirana radnja usklađena sa
misaonim procesom.
pivot riječ - najčešće upotrebljavana riječ u početnoj fazi
progovaranja. Koristi se kao sastavni dio iskaza (to
bato, to pas, to mjau i sl).

84
pleofonija (lat. pleophonia) - punoglasje; punoglasnost.
plozivi (lat. explosio) - → okluzivi.
pneumatometrija (lat. pneumatometria) - mjerenje
udisanog i izdisanog zraka.
pneumon (lat. pneumon) - vazduh; zrak.
polifonija (lat. polyphonia) - višeglasnost;
mnogoglasnost.
polipneja (lat. polypnoea) - ubrzanost disanja.
politonija (lat. polytonia) - različitost tonova; korelacija
glasova i riječi u fonološkom sistemu.
položaj (lat. positia) - pozicija → glasa u riječi.
poremećaj fonematskog sluha - umanjena sposobnost
za akustičku percepciju i diskriminaciju govornih
glasova, usljed čega se javlja nepravilan → izgovor
koji ne odgovara govornim normama za određeni
hronološki uzrast.
poremećaj slušnog procesiranja - PSP (engl. auditory
processing disorders – APD) je senzorni poremećaj
koji najčešće pogađa slušanje, razumijevanje
govora i učenje, te stvara poteškoće u procesiranju
auditivnih informacija. PSP nije poremećaj sluha,
recepcije ili smanjene slušne osjetljivosti, već
poremećaj uzrokovan poteškoćama u razumijevanju
podražaja tj. akustičkog signala. PSP može biti
povezan s teškoćama slušanja, razumijevanja
govora, jezičkog razvoja i učenja.
posebne jezičke teškoće (engl. specific language
impairment) - termin se odnosi na djecu sa
neočekivanim i zabrinjavajućim tokom jezičkog
razvoja, a da razlozi za to nisu dokučivi. Jezički
razvoj im je usporen, ali i drukčiji. U drugim
područjima razvoja, ona su skladno razvijena, imaju

85
 normalnu oštrinu sluha, motorički, emocionalni,
socijalni i kognitivni razvoj su u skladu sa
očekivanjima za djetetovu dob, a nisu
dijagnosticirana ni teža neurološka oštećenja.
Smatra se da su posebne jezične teškoće, u bliskoj
vezi sa pojavom → disleksije kod određenog broja
djece.
postalveolaran (lat. postalveolaris) - iza alveola.
postalveolaran glas - glas koji se → artikulira u
gornjem dijelu alveola na području koje graniči sa
tvrdim nepcem.
postbukalan (lat. postbuccalis) glas - izausni glas; koji
se → artikulira na području iza usana.
postdentalan (lat. postdentalis) glas - izazubni; koji se
→ artikulira kontaktom jezika sa područjem iza
zuba; glasovi t i d.
postpozicija (lat. postpositio) - stavljanje jednog →
glasa poslije drugog.
potpun izgovor - razgovijetan izgovor pri kojem se jasno
čuju svaki → glas i slog.
pozicija (lat. positio) - položaj; mjesto koje zauzima →
glas u slogu ili riječi.
precipitirajući faktori mucanja - koji intenziviraju i
ubrzavaju nastajanje i održavanje → mucanja.
predentalni (lat. praedentalis) - glas koji se tvori
kontaktom → jezika i gornjih zuba ili sasvim blizu
njih.
predintelektualne funkcije - funkcije memorije, pažnje,
percepcije, motorike kao preduslovi za složenije
funkcije mišljenja, → govora, → čitanja ili →
pisanja.

86
prednji (lat. anterior) - frontalni → glas koji se
artikuliše u prednjem dijelu usne šupljine.
predorzalan (lat. predorsalis) - glas koji se gradi
prednjim dijelom jezika.
prelaženje (lat. transitio) glasa - glasovna promjena;
prelaženje iz → artikulacije jedne u artikulaciju
drugog glasa.
prelaženje naglaska - promjena naglaska od jednog
sloga na drugi ili od jedne riječi na drugu.
prelingvalna faza govora - period komunikacije koji
prethodi pojavi → govora kod djece. Poklapa se sa
prvom godinom života i obilježena je značajnim
procesima na planu fonetskog razvoja, saznajnog
napredovanja kao i razvoja rane preverbalne
komunikacije, koji čine pripremu za usvajanje
jezičkog sistema i uspješno progovaranje.
prepalatalni (lat. praepalatalis) glas - prednjonepčani →
suglasnik čija artikulacija nastaje u prednjem dijelu
tvrdog nepca.
prepozicija (lat. praepositio) - stavljanje jednog → glasa
ispred drugog.
primarno mucanje - mucanje u početnoj fazi razvoja, u
lakšem obliku, koje dijete ne doživljava kao
problem tokom komunikacije. Ispoljava se u obliku
kraćih zastoja, oklijevanja → hezitacija u govoru,
ponavljanja i produžavanja glasova i slogova (→
kloničko mucanje). Ne javlja se stalno, već
periodično – situaciono, a učestalost i intenzitet su
varijabilni. Za razliku od → fiziološkog mucanja,
praćeno je spasticitetom lakšeg stepena, te naglim
prekidima disanja i → fonacije tokom govora.

87
progenija (lat. progenia) - isturenost donje vilice, koja
uzrokuje nepravilnu → artikulaciju, dentalnih i
labiodentalnih glasova.
prognatija (lat. prognathia) - isturenost gornje vilice i
zuba u odnosu na čelo i bradu.
prolongacija glasova - upadljivo produžen i
hipertoničan izgovor pojedinih glasova, usljed
toničkih grčeva → govornih organa.
protruzija (lat. protrusio) - isticanje; pomjeranje prema
naprijed.
prozodija - nauka o kvantitativnim dimenzijama →
glasova i njihovom ponašanju u riječima. Elementi
prozodije su: dužina (trajanje), visina (jačina) i
glasnost (amplituda).
pselizam (grč. pselismus) - nepotpuna, nepravilna,
nerazgovjetna → artikulacija kod djece sa zečijom
usnom i gotskim nepcem.
pselizam univerzalni (grč. pselismus universalis) -
nerazgovjetan → govor zbog toga što fonopatska
ličnost korektno artikuliše samo mali broj glasova.
psihofonastenija (grč. psychophonasthenia) - slabosti,
poremećaji → glasa izazvani psihogenim
faktorima.
psihogeni poremećaji govora - poremećaji govorne
komunikacije (verbalne, pisane, gestovno-mimičke)
izazvane psihogenim faktorima neurotskog ili
psihotičnog tipa.
psihogeno mucanje - mucanje koje je provocirano i
održava se pretežno na bazi psiholoških faktora
neurotskog ili psihotičnog tipa bez evidentne
organske etiologije. Može se javiti i kod djece i kod
odraslih. Nastaje naglo, poslije traumatskog

88
 iskustva. Ovisi o karakteristikama ličnosti, a
generalno je jako varijabilno i izraženog je
situacionog karaktera.
psofolalija (grč. psopholalia) - razvojno ili patološko
brbljanje, igranje artikulatorima pri čemu se
nesvrsishodno i nesvjesno artikulišu govorni
glasovi.

r - apikoalveolarni vibrant; sonant; dvadeset i treće slovo

abecede.
radiks lingve (lat. radix linguae) - korijen jezika.
radiks nazi (lat. radix nasi) - korijen nosa.
receptor (lat. receptor) - primalac.
recesija naglaska - premještanje, pomicanje naglaska;
pomicanje naglaska na početak.
recidivi govornih poremećaja - ponovno pojavljivanje
→ govornog poremećaja, poslije perioda njegovog
nestajanja, bilo pod uticajem logopedske terapije ili
spontano. Prije svega se odnose na neurotski tip
mucanja ali i na psihogene disfonije.
reduciran glas - skraćen izgovor glasa.
reduciran vokal - nepotpun; neoformljen →
samoglasnik; ispadanje vokala.
redundanca - zaliha informacija koja omogućava
percepciju govornih signala pri dešifrovanju
poruka. To je višak informacija koji omogućava da
se poruka sačuva i u uslovima nepovoljnim za →
komunikaciju (buka, slaba pažnja i sl.).

89
registri glasa - čujni efekti tokom emitovanja → tona,
koji se baziraju na skladnom radu čitavog →
fonacijskog aparata, a posebno na interakciji
larinksa, subglotičkih i infraglotičkih struktura. Tri
su osnovna registra glasa: grudni, srednji i registar
glave.
regresivna promjena glasa - promjene sljedujućeg →
glasa u prethodni glas.
rehabilitacija (lat. rehabilitatio) - vraćanje bolesnom i
hendikepiranom čovjeku statusa habilitirane,
integrirane i socijalizirane ljudske jedinke.
rekursija (lat. recursio) - odstupanje, opuštanje; treća
faza → artikulacije u kojoj se artikulatori vraćaju u
neaktivan, neutralan položaj.
relaksacija (lat. relaxatio) - opuštanje, smanjenje
napetosti, opuštenost.
repetitivni govor - oblik → eholaličnog načina
izražavanja, koji se karakteriše ponavljanjem većeg
broja riječi iz pitanja u odgovoru, radi „dobijanja
vremena za odgovor“. Karakterističan je za
mentalno insuficijentne osobe.
retardacija (lat. retardatio) - patološko usporavanje
fizičkog ili mentalnog razvitka; patološko
zaostajanje u razvoju sposobnosti verbalne
komunikacije sa zaostajanjem i u mentalnom
razvoju (retardatio mentalis).
retrofleksivna artikulacija - artikulacija glasa
savijanjem prednjeg dijela jezika prema natrag.
reverberacija zvuka - odjek ili prizvuk je pojava
postojanja zvuka (zvučanja) i poslije isključenja
njegovog izvora.
rezonantne duplje - → govorni organi

90
rinofonija (grč. rhinopohonia) - patološki nazalizovan
→ glas i → govor, usljed prevelike rezonancije
nosnih šupljina ili disfunkcije velofaringealnog
sfinktera; povećana i za uho neprijatna nazalnost.
rinoglosija (grč. rhinoglossia) - govor osoba sa →
palatošizom; gust, debeo, neartikulisan govor u
kome su svi glasovi osim nazala modifikovani; svi
zvučni glasovi postaju nazalni, a svi bezvučni
šmrkavi.
rinolalija (grč. rhinolalia) - govor kroz nos; unjkanje;
patološka nazalizovanost govora.
rinolalija aperta (grč. rhinolalia aperta) - otvoreno
unjkanje; → nazalizovanost kompletnog govora
udružena sa poremećajima artikulacije pojedinih
glasova, najčešće ploziva, afrikata i frikativa.
Nastaje usljed nezatvaranja hoana (otvora u
zadnjem dijelu nosa, koji povezuju nos sa
ždrijelom), zbog pareze ili paralize mekog nepca,
disfunkcije resice i/li velofaringealne pregrade.
rinolalija klauza (grč. rhinolalia clausa) - zatvoreno
unjkanje; karakteriše je → denazalizacija
(gubljenje nosnog tona) nazalnih suglasnika (m, n,
nj), pa se pri izgovoru ovih suglasnika čuju
nenazalni glasovi koji se formiraju u istom
području (b, d, g). Ovaj oblik rinolalije je
uzrokovan nedostatkom nazalne rezonancije usljed
anomalija ili disfunkcije nozdrva, nosne pregrade,
n. trigeminusa, resice, zbog čega su nosni otvori –
rezonatori potpuno ili djelimično zatvoreni.
rinolalija mješovita (grč. rhinolalia mixta) - ovdje su
prisutne karakteristike i otvorene i zatvorene →
rinolalije, usljed istovremenog prisustva

91
 funkcionalnih deficita nepca i zatvorenosti nosnih
otvora.
ritam (lat. rhytmos) - jednakomjerno izmjenjivanje
nekog elementa u određenim njihovim odnosima.
ritam slogovni - ritam koji se temelji na slogovnim
intervalima.
rotacizam - izostavljanje, zamjena ili nepravilan izgovor
glasa r → pararotacizam.
rotacija glasova - inverzija glasova u riječi.

s - bezvučni dentalni suglasnik; dvadeset i četvrto slovo

abecede.
saliva (lat. saliva) – pljuvačka.
salivacija (lat. salivatio) - lučenje pljuvačke iz
submaksilarne i sublingvalne žlijezde.
samoglasnik (lat. vocalis) – → vokal (a, e, i, o, u).
segmentacija (lat. segmentatio) - podjela fonskih
jedinica na najmanje sastavne dijelove.
sekvencioniranje - praćenje slijeda slova ili brojeva.
selekcija (lat. selectio) - izbor; izbor određenih
elemenata → glasa.
senzorni sistem - dio organizma oralne verbalne
komunikacije koji vrši senzornu funkciju, tj. odnosi
se na osjete (vid, sluh, dodir, njuh i okus) položaj ili
pokret.
sibilant (lat. sibilare) - piskav glas.

92
sigmatizam (grč. sigmatismus) - poremećaj izgovora
glasova s i z; → distorzija, pogrešan izgovor ili
nesposobnost izgovora nekih frikativnih suglasnika.
silabacija (grč. syllabae) - podjela riječi na slogove;
razlikovanje slogova u riječi; podjela
artikulacijskog sastava na fonetskoj osnovi.
silabički (grč. silabicus) - slogotvoran, glas koji tvori
slog; koji se odnosi na slog ili se tiče njega.
silazan (lat. descendens) - onaj koji silazi, koji se spušta
ili pada; koji se karakteriše postupnim slabljenjem
mišićne napetosti u procesu artikulacije.
simbol (grč. symbollus) - znak; vještački ugovoreni znak
za raspoznavanje, upozorenje, ukazivanje ili jezičko
komuniciranje.
simbolizacija - označavanje pomoću ugovorenih
znakova, simbola (glasovi, slova i sl).
simulacija govornih poremećaja - svjesno, namjerno
izazivanje i prikazivanje → govornih poremećaja
radi postizanja nekog benefita ili oslobađanja od
obaveze, odgovornosti i sl.
sindrom (grč. syndrome) - skup povezanih simptoma;
grupa simptoma koji zajedno signaliziraju da
postoji neko patološko stanje.
sintaksa - dio gramatike koji proučava sastav ili
strukturu rečenice i način povezivanja riječi u
rečenici.
skandirajući govor - → ataksiartrija
sonant (lat. sonare) - zvonki glas; zvonki i jako zvučni
otvoreni → suglasnik pri čijoj tvorbi i uprkos
okluziji, ekspirijum slobodno teče uz treperenje
glasnica, što ih približava vokalima (m, n, nj, l, lj, j,

93
 v); slogotvoran glas; glas koji može biti nosilac
sloga; sonorni suglasnik.
spanopneja (grč. spanopnoea) - sporo disanje.
spazam (grč. spasmus) – grč.
spazam govornih organa - grč govorne muskulature
koji dovodi do poremećaja govora → mucanja.
Postoje dva osnovna oblika grča: → tonički i →
klonički. Klonički grč kratko traje, obično zahvata
mišiće organa za artikulaciju, a manifestuje se
učestalim ponavljanjem glasova ili slogova. Tonički
grč nastaje kao posljedica povećane napetosti
mišića respiracionih, fonacijskih i artikulacijskih
organa, dugotrajan je i intenzivan, a ako se javi na
početku govora, dovodi do afoničnih stanja.
spazam laringealan (grč. spasmus laryngis) - grč →
glasnica koji nastaje usljed mehaničkog, toksičkog
ili nervnog nadražaja glasnica i praćen je
simptomima gušenja.
spazmoartrija (grč. spasmoarthria) - spastičan govor
prouzrokovan pojačanom inervacijom i
kontrakcijom mišića efektornog sistema.
spazmofemija (grč. spasmophemia) - →mucanje,
→spazam govornih organa
specifične smetnje - usko područje neke smetnje sa
najizraženijim karakteristikama važnim upravo za
to područje, npr. samo → čitanja, → pisanja ili
matematičkih operacija.
spektar zvuka - ukupnost prostih, sinusoidnih zvučnih
talasa, određenih frekvencija, faza i amplituda, na
koje se može rastaviti složeni zvuk.

94
spektograf - spektralni analizator; aparat kojim se vrši
frekvencijska i intenzitetska analiza kompleksnog
zvuka i pravi zapis analize – spektogram.
spirant (lat. spirare) - strujni glas, suglasnik koji se gradi
frikcijom zračne struje koja prolazi kroz stješnjeni
prolaz (f, h, s, z, š, ž, v); strujni ili → frikativni
glas.
spirometrija - metoda funkcionalnog ispitivanja
fiziologije disanja, radi određivanja vitalnog
kapaciteta pluća i radi ispitivanja patoloških pojava
u disajnim funkcijama.
stakato govor - patološki poremećaj govornog →
tempa koji se karakteriše iznenadnim, nevoljnim
prekidima, oštrim naglascima, „presjecanjem“ riječi
bez ikakve metričke zavisnosti na logatome koji
nemaju slogovnu vrijednost. Riječ se dezintegriše u
logičkom, akcenatskom i tonskom pogledu, bez
obzira na njenu dužinu. Javlja se u sklopu
neuroloških i psihogenih oboljenja.
starteri - ustaljeni pokreti tijela, slogovi ili riječi koji se
koriste tokom govornih blokada kod → mucanja,
kao poštapalice.
strefoleksija - oblik→ disleksije koji se karakteriše
tendencom da se slova čitaju obrnuto, kao u
ogledalu (npr. b kao p).
strident (lat. stridens) - hrapav, škripav glas koji nastaje
tokom ekspirijuma, a otkriva smetnju prilikom
prolaska zračne struje kroz larinks.
subglotički pritisak - intenzitet ekspirijuma potreban za
formiranje glasa.
sublingvalan (lat. sublingualis) – podjezičan.
submaksilaran (lat. submaxilaris) - podviličan.

95
subvokalni govor - govor „u sebi“, lišen glasne fonacije.
Javlja se kod djece tokom razvoja sposobnosti →
čitanja.
suglasnik (lat. consonans) - koji nastaje opstrukcijom,
blokiranjem ili bilo kakvom drugom restrikcijom
slobodnog prolaska zraka, koji dolazi iz pluća kroz
usnu šupljinu.
sukcesivne funkcije - procesi razlikovanja, pamćenja i
reproduciranja vremenskog redoslijeda stimulansa,
aktivnosti ili simbola (npr. pamćenje i
automatizirano reproduciranje nizova riječi,
brojeva, muzičkih ritmova, pokreta itd.).
supstitucija (lat. substitutio) - zamjena, zamjenjivanje.
supstitucija glasova - zamjena govornih glasova koji se
ne mogu izgovoriti, sa nekim drugim glasovima
koje osoba može izgovoriti, a koji su po pravilu
akustički slični.
surditas – gluhoća.
surdoaudiologija - naučna disciplina koja se bavi
pedagoškim i psihološkim aspektima oštećenja
sluha, kod djece predškolskog i školskog uzrasta, a
radi njihove govorno-jezičke rehabilitacije.
surdomutizam (lat. surdomutitas) – gluhonijemost.
svjesna sinteza razvoja - metoda koja se primjenjuje u
terapiji svih vrsta govornih poremećaja, smetnji i
anomalija u psihofizičkom razvoju, kao i
poremećaja u kontroli mokrenja i defekacije.
Podrazumijeva ranu, kontinuiranu i
polidimenzionalnu stimulaciju senzornih i motornih
funkcija i emocionalne maturacije. Autor metode je
Cvetko Brajović.

96
Š

š - bezvučni frikativ; dvadeset i peto slovo abecede.

šapat (lat. sussurus, murmor) - nesonoran izgovor ili
govor u kojem nema razlike između zvučnih i
bezvučnih → glasova.
šaptav glas - glas bez zvuka; bezvučni samoglasnik i
zvučni suglasnik.
širok (lat. latus) glas - glas pri čijoj se artikulaciji mišići
olabave, čime se obezbjeđuje veći prolaz zračne
struje.
šistoglosija (grč. schistoglossia) - račvast jezik.
šizofazija (grč. schisophasia) - besmislen, inkoherentan,
nepovezan → govor („salata od riječi“), uzrokovan
demencijom ili duševnom bolešću.
štitna hraskavica (cartilago thireoideus) - jedna od
neparnih hrskavica grkljana.
šum (lat. rumor) - nepravilno vibriranje → glasnica;
nepravilno treperenje bez određenog rasporeda
frekvencija i amplituda; zvuk sa nejasno izraženom
tonalnošću.
šumni glasovi - glasovi u čijem stvaranju, ekspirijum
nailazi na potpunu ili djelimičnu pregradu koju čine
→ artikulacioni organi, te se čuje i osjeća
neravnomjerno treptanje ili šum. To su svi
suglasnici, a tvore se u parovima u istoj
artikulacionoj regiji, s'tim što je jedan glas zvučan,
a drugi bezvučan, dok jačina šuma zavisi od
prirodne prepreke.

97
T

t - plozivni suglasnik; dvadeset i šesto slovo abecede.

tahilalija (grč. tachilalia) - brz izgovor, abnormalno
ubrzan → govor, najčešće prozodijski oštećen, uz
očuvanu razumljivost.
tahifemija (grč. tachiphemia) - sindrom govorno-
jezičkih deficita i poremećaja u receptivno-
gnostičkoj i ekspresivnoj sferi, koji se manifestuje
kratkotrajnom i površnom slušnom pažnjom,
pretjerano brzim i nespretnim govorom, uz
izostavljanje i nepravilan izgovor glasova i slogova,
nesređenom jezičkom organizacijom i →
mucanjem različitog stepena. Praćenje i
razumijevanje ovakvog govora je otežano.
tahifrazija (lat. tachiphrasia) - patološki brz, tzv.
brbljivi govor, uslovljenim psihogenim faktorima.
tahipneja (lat. tachipnoea) - ubrzano disanje.
taktilan (lat. tactilis) - opipljiv, koji pripada čulu dodira.
tanifonija (lat. tanyphonia) - slab i piskav, metalan →
glas kome nedostaju snaga i volumen, usljed
prekomjerne napetosti mišića grla, ždrijela i jezika.
tembr (fr. timbre) - jedna od osobina → glasa;
karakteristična obojenost koju glasu daju njegovi
harmonijski obertonovi koji se naslažu na osnovni
ton ili šum; boja glasa; suprasegmentna obojenost
govora koja mu daje određena ekspresivno
emocionalna svojstva.
tempo (tal. tempo) govora - brzina govora.
tepanje - nezreo govor koji se karakteriše izostavljanjem,
zamjenom ili → distorzijom glasova u riječima;
uprošćen govorni stil odraslih u obraćanju djeci.

98
tetizam (grč. thetismus) - je govorni poremećaj kod kog
veći broj suglasnika pri izgovoru prelazi u d ili t.
ton (grč. tonos) - zvuk, glas proizveden vibriranjem
glasnica; zvuk kome se može odrediti određena
visina.
tonalan - koji nosi ton ili visinski akcenat.
tonem - naglasak ili naglasni elemenat koji je sam po
sebi dovoljan, da se mogu razlikovati dvije, inače
jednake riječi, ili dva oblika.
tonetika - grana fonetike koja proučava intonaciju,
prirodu ili fonološku upotrebu melodijskih
svojstava → govora.
toničko mucanje - govorni poremećaj izazvan
dugotrajnim i spornim kontrakcijama mišića
govornih organa (tonički grčevi) koje naglo
prekidaju govorni tok, uz prekid disanja, fonacije i
izgovora glasa na početku riječi ili u sredini riječi.
Grčevi se mogu širiti na pojedine dijelove lica, na
vrat i ekstremitete, traju nekoliko sekundi ili duže i
zahtjevaju veliki napor da bi se govor nastavio.
Smatra se težim govornim poremećajem od →
kloničkog mucanja.
tonifonija (grč. tonyphonia) - slab i piskav, metalan →
glas kome nedostaju snaga i volumen, usljed
prekomjerne napetosti mišića grla, ždrijela i jezika.
toniran - obilježen tonom ili visinskim naglaskom; koji
ima muzički ili tonski naglasak.
tonzila (lat. tonsillae) – krajnici u grlu.
tragofonija (grč. tragophonia) - breketav glas;
breketanje.
traheja (grč. trachea) – dušnik.

99
trahifonija (grč. trachyphonia) - hrapavost glasa
prouzrokovana promjenjenim stanjem traheje.
transpozicija (lat. transpositio) - premještanje;
prenošenje ili mijenjanje položaja ili pozicije →
glasa.
tranzicija u fonetici - prelaz od jednog glasa ka drugom.
Obzirom da se → glasovi u → govoru ne javljaju
izolovano, već u sukcesivnom slijedu, tako dolazi
do njihovog međusobnog prilagođavanja.
traumatsko mucanje - mucanje nastalo neposredno
poslije fizičke ili psihičke traume. Najčešće je jačeg
intenziteta, a dužina trajanja zavisi od tipa i stepena
traume, reaktivnosti na mucanje i preduzetih
terapijskih mjera.
tremor (lat. tremere) - drhtavica, tresenje.
tromofonija (lat. tromophonia) - drhtav → glas pri
govorenju, različite etiologije.
tvrd glas - nepravilan, napet → glas; nepalatalizovan
glas.

u - samoglasnik zadnjeg reda; dvadeset i sedmo slovo

abecede.
umekšan glas - mek glas; glas pri čijoj artikulaciji →
jezik širim dijelom gornje površine kontaktira sa
nepcem; glas čija gradnja je približena mekom
nepcu; palatalizovan glas.
unutrašnji govor - subvokalni → govor koji se obavlja
„u sebi i za sebe“.

100
unjkanje - uobičajeni narodni izraz za → nazalizaciju.
usneni (lat. oralis) govor - oralan govor; govor ustima.
usnenonosni (lat. labionasalis) - labionazalni; glas koji
se tvori zajedničkim pokretima usana i opuštanjem
mekog nepca, što dovodi do rezonancije nosne
duplje.
uski glas - glas pri čijoj gradnji dolazi do napetosti
mišića jezika, što dovodi do sužavanja prolaza
zračne struje; → glas koji se artikuliše tako što se
jezik podiže, donja vilica opušta, a usne se
približavaju i prave uzak prolaz zračnoj struji.
usta (lat. oris) - sastoje se od usne duplje i usnih zidova.
usna duplja (lat. cavum oris) - osnovni artikulacioni
prostor u kojem se formiraju govorni glasovi u
zavisnosti od položaja jezika, kojim se pri njihovom
izgovoru, stvaraju pregrade (eksplozije) i tjesnaci.
usporen govorno-jezički razvoj – ova dijagnoza se
postavlja kod djece čiji je → govor još uvijek u
razvoju (djeca u dobi do tri, četiri godine). Djeca
razumiju govor svoje okoline, ali se služe
rečenicama koje nisu primjerene njihovoj
hronološkoj dobi. Naime, djeca u dobi od tri godine
već bi se trebala služiti gramatički ispravnim
rečenicama i to ne onim najjednostavnijim, (kod
neke djece te dobi već se u govoru mogu naći
uzročne, vremenske pa čak i objektne rečenice).
Izgovor još nije čist, nesistemske greške česte su
kod dužih riječi, prilozi, vremena i brojevi još nisu
usvojeni, rječnik je sužen, ali je struktura rečenice
ispravna.
uzdah (lat. inspiratio) - udisanje zraka.

101
uzlazni glas - glas pri čijoj → artikulaciji dolazi do
naprezanja artikulatora, glas koji je obilježen
promjenom melodijske krive u smjeru povišenja.
uzlazni naglasak - slogovni naglasak, obilježen
najvećom intenzivnošću na kraju sloga.
uzlazni ton - uzlazna intonacija.
uvula (lat. uvula) – resica.
uvularni glas - nastaje vibriranjem resice usljed
intenzivnog govornog → ekspirijuma i pri tome se
javlja uvularni prizvuk glasa r.

v - frikativni suglasnik, dvadeset i osmo slovo abecede.

varifona (lat. phonema varium vel liberum) - nehotične i
nedistinktivne varijante → fonacije do kojih se
dolazi kod oponašanja određenog glasa.
velaran (lat. velaris) – nepčan.
velarizacija glasa - promjena koja nastaje u kvalitetu
glasa usljed pomjeranja → artikulacije prema
mekom nepcu.
velum (lat. velum) - meko nepce, zastor, veo.
ventrikularni glas - promukli, duboki → glas koji se
stvara približavanjem ventrikularnih nabora; glas
generiran lažnim glasnicama, usljed navike, napora
ili patološkog stanja pravih glasnica.
ventrilokvizam (lat. ventriloquismus) - govorenje
trbuhom; trbuhozborstvo.
verbalizacija - prelazak neverbalnog u verbalno.

102
verbalizam - razmetanje riječima, prekomjerna upotreba
riječi i fraza, često i nesvrsishodno; nekritično
prihvatanje definicija, uz dosta govorenja i
nedostatak pravog značenja i značaja riječi.
verbalna aleksija - gubitak sposobnosti glasnog →
čitanja kod osobe, koja je prije bolesti ili povrede
mozga znala da čita.
verbalna inteligencija - mentalna sposobnost jedne
ličnosti da obavlja složene kognitivne operacije, na
bazi problemskih situacija za čije je rješavanje
neophodno uviđanje bitnih odnosa izloženih
riječima.
verbigeracija - izvještačeno i na isti način ponavljano
kazivanje riječi i rečenica, besmislenih u datim
okolnostima i u odnosu na prethodno i kasnije
kazivanje.
verbomanija - → logoreja
verbotonalna metoda – primjenjuje se na području
rehabilitacije, učenja stranog jezika i usvajanja
maternjeg jezika (autor verbotonalnog sistema je
Petar Guberina).
vitalni kapacitet pluća - količina zraka koja se može
izdahnuti poslije maksimalnog udaha.
vježbe disanja kod govornih poremećaja -
podrazumjevaju proces uspostavljanja kontrole
govornog disanja, kojim se postiže bolja
povezanost → govora, glasovna izražajnost pri
nijansiranju značenja, veća dužina iskaza, trajanje
→ glasa, trajanje pauza, a pravilnim disanjem se
poboljšava i sama → fonacija.

103
vokal (lat. vocalis) - samoglasnik; glasovni, govorni,
zvučan; vokali se prema pokretima jezika u usnoj
duplji dijele na:
- vokale prednjeg reda (i, e) i vokale zadnjeg reda
(a, o, u).
- prema izdignutosti jezika dijele se na: visoke (i,
u), srednje (e, o) i niske (a).
- prema veličini otvora za prolaz fonacijske struje
dijele se na: zatvorene (i, u), srednjeotvorene (e,
o) i otvorene (a),
- a prema visni tona imaju slijedeći poredak od
najvišeg prema najnižem: i, e, a, o, u.
Karakteristike svih vokala su nelokalizovanost,
zvučnost i tonska akustička struktura. Oni čine
jezgro sloga i nosioci su akcenta kao i snage
govornog iskaza.
vokalan (lat. vocalicus) - koji se odnosi na glas; glasni;
samoglasnički.
vokalizacija (lat. vocalisatio) - jasan izgovor ili
artikulacija → vokala u govoru ili pjevanju;
artikulacioni poremećaj koji se ispoljava
izgovaranjem suglasnika kao samoglasnika; pojava
da suglasnik dobija slogotvornu funkciju (npr.
suglasnik r).
vrskanje - šuškanje; narodni izraz za → interdentalni
sigmatizam.

104
Z

z - dentalni zvučni suglasnik; dvadeset i deveto slovo

abecede.
zadnjenepčani glasovi - velarni glasovi, koji se
formiraju podizanjem korijena jezika prema
sagitalnom dijelu mekog → nepca. To su suglasnici
k, g, i h.
zakašnjela auditivna sprega (engl. DAF – Delayed
Auditory Feedback) - metoda logopedskog rada
zasnovana na → Li efektu (prema autoru Lee B. S.
koji je prvi opisao ovaj efekt) se sastoji u
vremenskom odlaganju slušanja sopstvenog govora
pomoću specijalnog aparata, a u cilju korekcije →
mucanja.
zamjena glasova - → supstitucija glasova.
zamukao - mukli glas; → glas koji se obično ne izgovara
u sredini ili na kraju riječi.
zaostajanje u govornom razvoju - podrazumijeva
zakašnjelo javljanje → govora, odnosno usporen
govorno-jezički razvoj djeteta. Smatra se da je
prosječno vrijeme progovaranja između prve i
druge godine života. Zaostajanje u govornom
razvoju ne mora uvijek biti patološko, ali je ipak
potrebno konsultovati pedijatrijsku i druge
specijalističke službe, kao i obavezno provjeriti
stanje sluha i potražiti mišljenje → logopeda.
zatvor (lat. occlusio) - pregrada; tvorba zatvorenih →
suglasnika; zatvaranje usne duplje na određenom
mjestu od usnica do glotide; postoji labijalna,
dentalna, palatalna, velarna, nazalna, laringealna i
kombinovana okluzija – zatvor; druga faza

105
 artikulacije zatvorenih glasova (implozija, okluzija i
plozija).
zatvoren (lat. occlusivus) - pregrađen, okludiran; onaj
koji zatvara; zatvorena → artikulacija; zatvoren
glas.
znak (lat. signum) - simbol koji služi za komuniciranje
među ljudima.
zub (lat. dens) – zub.
zubnonosni (lat. dentonasalis) - dentonazalni glas koji se
gradi tako što se, pri artikulaciji donja usna
približava gornjem nizu zuba, a zračna struja
protiče kroz nos.
zvonkast (lat. sonoritas) - sonornost, zvučnost; količina
zvuka u izgovoru govornog → glasa; stepen
perceptivnosti tj. slušnosti glasa.
zvučan (lat. sonorus) - sonoran; glas pri čijoj je
artikulaciji → fonatorni mehanizam u pokretu.
zvučnost (lat. sonoritas) - treperenje → glasnica koje
prati izgovor → vokala i zvučnih → konsonanata.

106
POJMOVNIK

a
adijadohokinezija
abdukcija
adicija u govoru
aditus
adukcija
aerofobija
aerofagija
afazija
afazija globalna
afazija motorna
afazija senzorna
afemija
afereza
afonija
afrikati
aftongija
agitofazija
agitografija
aglosija
agnozija
agrafija
agramatizam
agravacija govornih poremećaja
akalkulija
akatafazija
akcent
alalija

107
alalija otogena
aleksija
alofon
alolalija
alternacija
alveola
alveolaran
amforofonija
amimija
amuzija
anartrija
anomija
anosmija
anticipacija
antonimi
apeks
apikalan glas
apneja
apraksija
arhifonem
aritenoidne hrskavice
artificijalan glas
artificijalan larinks
artikulacija
artikulaciona baza
artikulaciona topognozija
artikulema
artikulirati
asilabija
asimilacija
atak glasa
ataksafazija

108
ataksiartrija
ataksofemija
atonacija
atonalan
atonalnost
atonija
automatski govor
avokalija
azafolalija

b
babling
balbuties
batarizam
barifonija
bariglosija
bariton
bas
batipneja
bejbi sajn lengvidž
betacizam
bifon
bilabijalan glas
bilabiodentalni
bilabionazalni
bilabiovelarni
bilingvizam
biofizička teorija
blokada govora

109
boja glasa
bradiartrija
bradifazija
bradifemija
bradifrazija
bradiglosija
bradilalija
bradileksija
bradilogija
bradipneja
brokin motorni centar za govor
bronhofonija
buka
bukalan
bukalna regija

c
centar artikulacije
cerebralni glas
cesativni glas
ciklički izgovor
cirkumfleksna intonacija

čitanje

110
D

d
datizam
daktilologija
dašni glas
deaspiracija
deformacija glasa
deglutinacija
dekodiranje govora
dekompozicija
delabijalizacija
demutizacija
denazalizacija
denazalnost
dentalan
dentalizacija
dentalni afrikat
dentalni frikativ
dentalni glas
dentalni nazal
dentalni okluziv
depalatalizacija
desonorizacija
devokalizacija
dezafrikacija
difonija
diftong
diftongija
dignatija
digraf
digram

111
dijadohokinezija
dijafon
dijafonem
dijafonija
dijapazon
dijastema
dilej
diplofonija
diseneja
diselizija
disfagija
disfazija
disfemija
disfluentan govor
disfonija
disfonija durabilna
disfonija endokrinogena
disfonija funkcionalna
disfonija hiperkinetička
disfonija hipokinetička
disfonija intermitentna
disfonija neurogena
disfonija organska
disfonija psihogena
disfonija pseudalna
disfonija spastična
disfonija traumatska
disfrazija
disglosija
disgrafija
disgramatično
disilabičan

112
diskalkulija
diskriminacija slova u rječima
dislalija
disleksija
dislogija
dismimija
disodija
disonancija
disortografija
dispneja
dispneumija
dispneumoritmija
dispraksija
disprozodija
disritmija govora
distembrija
distinktivna obilježja govora
distonirati
distonoritmija
distorzija glasa
dizartrija
dječiji riječnik
dorzalna artikulacija
dramatofrazija
durabilan glas

e
egocentričan govor
egofonija

113
eho
ehofazija
ehografija
ehoizam
eholalija
ehologija
ehomatizam
ehomimija
ehoterapija
ejekcija
ejektivan glas
eksahalcija
ekskurzija
eksofazija
ekspiracija
ekspirijum
eksplozivan govor
ekspozicija
ekspresija
elektivni mutizam
elektroaerometrija
elektrofonometrija
elektrofonogram
elektroglotografija
elektroglotogram
elektrolaringografija
elektrolaringogram
elektromanometrija
elektromiografija
elektromiogram
eliziopatija
elongacija glasa

114
emfatičan
eluzija
embololalija
emisiopatija
emocionalni govor
endofazija
enkodiranje govora
epifarinks
epiglotis
epiglotski glas
etacizam
etiologija
etiološka terapija
eufonija
euritmija
ezofagus
ezofagealan govor

f
facijes
falset
falsetni glas
faringalizacija
faringealna artikulacija
faringealan formant
faringealan glas
faringealan suglasnik
faringo-bukalna regija
farinks

115
faringoskopija
finalan
fistula
fistulirati
fizikalna fonetika
fizifoonem
fiziofonetika
fiziologija glasa
fiziološka akustika
fiziološko disanje
fiziološko mucanje
fluentan govor
fon
fonacija
fonacijska struja
fonacijski aparat
fonacijski automatizmi
fonacijsko disanje
fonastenija
fonatoričan
fonem
fonematika
fonematički
fonemska struktura
fonemski kapacitet
fonemski sluh
fonetika
fonetizirati se
foneza
fonički
fonija
fonijatrija

116
fonika
fonirati
fono
fonofobija
fonogram
fonologija
fonološka struktura
fonološki razvoj djeteta
fonometar
fonometrija
fonomimija
fonon
fononeuroza
fonopat
fonopatija
fonoped
fonopedija
fonoponoza
fonopsija
fonoskop
fonostilistika
fonotip
formant
frekvencija
frekvencijski opseg govora
frenum
frenulum
frenulumlingve
frenulum usneni
frenulum sublingvalis
frikativi
frikcija

117
frikativan
frontalna aleksija
frontalni glas
frontirani glas
funkcionalni govorni poremećaji

g
gamacizam
gest
gestovni govor
genetička metoda dijagnostike
giberizam
gingiva
gingivalan glas
glas
glasan
glasomjerje
glasotvoran
glasotvorna lokalizacija
glasnice - prave
glasnice – lažne
glasnost
glasovi bosanskog jezika
glasovna alternacija
glasovna formacija
glasovna higijena
glasovna promjena
glasovna simbolika
glasovne razlike

118
glasovni govor
glasovni klaster
glasovni proces
glosofaringealni
glosografija
glosolalija
glosoliza
glosoplegija
glosoragija
glosospazam
glotalan glas
glotalna artikulacija
glotida
glotograf
gnato
gnatošiza
gnatospazmija
govor
govorna apraksija, dječija
govorna audiometrija
govorna brzina
govorna identifikacija
govorna terapija
govorni organi
govorni poremećaj
govorni rezonatori
govorni ritam
govorni fidbek
govorno područje sluha
grafema
graforeja
grafomanija

119
grafospazam
grleni glasovi
gutural
guturalizacija
guturalizam
guturofonija
guturotetanija

haplologija
harmonik
harmonizacija
heilo
heilognatija
heilognatopalatošiza
heilošiza
herc
hereditarni govorni poremećaji
heredopatija
heterofazija
heterofemija
heterofoničan
heterofonija
heteroftongija
heterografija
heterografsko
heterogram
heterolalija
heteroleksija
hezitacija u govoru

120
hiperfonija
hipergnatija
hiperkinezija
hipermimija
hipernazalan
hipoakuzija
hipofonija
hipofrazija
hipoglosni
hipognatija
hipokinezija
hiponazalan
hirologija
holo
holofraza
homofon
homofonija
homograf
homogram
homologan
homonimija
horeartrija

i
ideofon
idiofonija
idioglosija
idiografija
idiolalija

121
idiom
imisija
imitacija glasa
implozija
imploziv
impostacija glasa
inartikulisan
individualni tretman govora
infleksija
inhalacija
inherentna obilježja fonema
inicijalni glas
inicijalno mucanje
inkoherentan govor
inspiracija
inspiratorna artikulacija
inspirijum
interdentalna artikulacija
interdentalni
interdentalni sigmatizam
interkonsonantski
intersubjektivno polje
intervokalan
intonacija
ipsilateralan
izgovarati
izgovor
izjednačenje
izofona
izofonska linija
izofonski
izoton

122
izostaviti
izostaviti glas
izraz

j
jednačenje
jednoglasje
jezik
jezik
jezički poremećaji
jotacizam
jugularan
jugulum

k
kakofonija
kakofrazija
kakologija
kakumen
kakuminal
kakuminalni suglasnik
kampilognatija
kapacizam
kaprilokvija
kardinalan
katafazija

123
katenizacija
kimografija
kinem
kinestezija
kinetički jezik
kinetički ton
kinezika
kineziologija
klauzalan
klauzalan vokal
klesostenija
klinička logopedija
kloničan
kloničko mucanje
klonotoničko mucanje
klonizam
klonograf
klonus
klonusni
kod
kodiranje
kognat
koherencija glasova
kombinovani govorno-jezički poremećaji
komunikacija
komunikacija verbalna
komunikacijski kanal
komunikativna intonacija
komunikativna jedinica
konfabulacija
kongenitalan
konkomitante mucanja

124
konsonant
konsonantan vokal
konsonantizacija
konsonantiziran vokal
konstrikcija
konverzaciona metoda u logopedskom radu
koprolalija
korekcija
korektivno čitanje
korelacija
korelacija fonološka
korelacija nazalnosti
korelacija zvučnosti
korona
koronalni glas
koronalna artikulacija
kriptogeno mucanje
kvalitet
kvalitet naglaska
kvalitet vokala
kvantitet glasa

l
labav
labijalan glas
labijalizam
labijalizacija
labiodental
labiodentalan glas

125
labiodorzalan
labiografija
labionazalan
labiovelaran
lagoheilija
lalacija
lalija
lalofobija
laloneuroza
lalopatija
laloplegija
lambdacizam
lamprofonija
laringealan
laringemfraksija
laringektomija
laringofon
laringogram
laringologija
laringoplegija
laringoskopija
laringostenoza
laringostroboskopija
larinks
laterali
lateralni sigmatizam
legastenija
leksema
lentikularna afazija
leptofonija
leskenema
letargičan govor

126
Li-efekat
lingve
lingvistička faza
lipoeneja
lipofemija
lipolalija
lipologija
literalna aleksija
literalna disleksija
logagnozija
logagrafija
logastenija
logatom
logicizam
logodedalija
logofobija
logogram
logoklonija
logokofoza
logolatrija
logomanija
logometrija
logoneuroza
logopat
logopatija
logoped
logopedija
logopedska
logopedska dijagnostika
logopedska rehabilitacija
logopedski dosije
logopedski intervju

127
logoplegija
logoreja
logos
logospazam

m
makrofonija
makrofonizam
makroglosija
makrognatija
makroheilija
makrolabija
makron
maksila
mandibula
mastikacija
medijalni glas
megafonija
megaloglosija
mehanizam artikulacije
mehanizam fonacije
melodija govora
melodija rečenice
melodijski akcenat
melodijski naglasak
metacizam
metafonija
metakomunikacija
metalofonija

128
metateza
metonimija
mikrofonija
mikroglosija
mikrognatija
mikroheilija
mikterofonija
mimika i gestovi
mitacizam
modulacija
mogifonija
mogigrafija
mogilalija
monema
monoftong
monoftongacija
monosilaba
monoton
morfema
mucanje
mutacija glasa
mutacizam
mutizam
muzitacija

n
nabor
naglasak
naglasiti

129
nazalan
nazalan glas
nazali
nazalizacija
nazalnost
nazolabijalan
nazofarinks
nazus
neartikulisan
neartikulisani glasovi
nedostatak govorne stimulacije
negativistično govorno ponašanje kod djece
neologizam
nepčan
nepčano resičan glas
nepčano-zubni glas
nespecifične smetnje
neurofonija
neurolingvistika
neverbalni govor
nosotaksija – defektološka
nosotaksija – logopedska
nistafonija

o
obezvučen
obojenost
odvikavanje od loših govornih navika
ogledalsko pisanje

130
oklijevanje u govoru
okluzija
okluzivi
oksifonija
oligo
oligofrenija
oligopneja
oligofonija
omisija
omisija glasova
onto
ontogeneza
opozicija
opresija
opservacija
opstrukcija
optička
optička aleksija
optimala glasa
optimalna visina
oralan
oralna stereognozija
oralni govor
organski govorni poremećaji
ortofonija
ortologija
ortotonija
oslabljenje
oslonac glasa
osobine glasa
osteofonija
oštrina

131
oštrina glasa
otogen
otvoren
otvoren glas
otvoren naglasak
otvoren vokal
otvorena nazalizacija
otvorena nazalnost
otvorenost – otvor
otvrdnuće glasa
ozvučenje

p
pahiheilija
palatalizacija
palatalna dislalija
palatalni glasovi
palatalnost
palatofonija
palato-glosalni
palatognat
palatografija
palatogram
palatolabijal
palatolalija
palatoplastika
palatoplegija
palato-stafilno
palatošiza

132
palatum
palatum durum
palatum mole
paligrafija
palikinezija
palilalija
pantomima
parabetacizam
paracizam
paradeltacizam
parafazija
parafemija
parafonija
parafrazija
paragamacizam
paragramatizam
parakuzija
paralalija
paralambdacizam
paraleksija
paralogija
paramimija
paraneja
paranomija
pararotacizam
parartaija
parasigmatizam
paratetizam
parazetacizam
pasivni riječnik
patolingvistika
patološki govor

133
patološki izgovor
pedolalija
perseveracija
pisanje
pivot riječ
pleofonija
plozivi
pneumatometrija
pneumon
polifonija
polipneja
politonija
položaj
poremećaj fonematskog sluha
poremećaj slušnog procesiranja
posebne jezičke teškoće
postalveolaran
postalveolaran glas
postbukalan
postdentalan
postpozicija
potpun izgovor
pozicija
precipitirajući faktori mucanja
predentalni
predintelektualne funkcije
prednji
predorzalan
prelaženje
prelaženje naglaska
prelingvalna faza govora
prepalatlni

134
prepozicija
primarno mucanje
progenija
prognatija
prolongacija glasova
protruzija
prozodija
pselizam
pselizam univerzalni
psihofonastenija
psihogeni poremećaji govora
psihogeno mucanje
psofolalija

r
radiks lingve
radiks nazi
receptor
recesija naglaska
recidivi govornih poremećaja
reduciran glas
reduciran vokal
redundanca
registri glasa
regresivna promjena glasa
rehabilitacija
rekursija
relaksacija
repetitivni govor

135
retardacija
retrofleksivna artikulacija
reverberacija zvuka
rezonantne duplje
rinofonija
rinoglosija
rinolalija
rinolalija aperta
rinolalija klauza
rinolalija mješovita
ritam
ritam slogovni
rotacizam
rotacija glasova

s
saliva
salivacija
samoglasnik
segmentacija
sekvencioniranje
selekcija
senzorni sistem
sibilant
sigmatizam
silabacija
silabički
silazan
simbol

136
simbolizacija
simulacija govornih poremećaja
sindrom
sintaksa
skandirajući govor
sonant
spanopneja
spazam
spazam govornih organa
spazam laringealan
spazmoartrija
spazmofemija
specifične smetnje
spektar zvuka
spektograf
spektrograf
spirant
spirometrija
stakato govor
starteri
strefoleksija
strident
subglotički pritisak
sublingvalan
submaksilaran
subvokalni govor
suglasnik
sukcesivne funkcije
supstitucija
supstitucija glasova
surditas
surdoaudiologija

137
surdomutizam
svjesna sinteza razvoja

š
šapat
šaptav glas
širok glas
šistoglosija
šizofazija
štitna hraskavica
šum
šumni glasovi

t
tahilalija
tahifemija
tahifrazija
tahipneja
taktilan
tanifonija
tembr
tempo
tepanje
tetizam
ton
tonalan

138
tonem
tonetika
toničko mucanje
tonifonija
toniran
tragofonija
traheja
trahifonija
tonzila
transpozicija
tranzicija u fonetici
traumatsko mucanje
tromofonija
tvrd glas

u
umekšan glas
unutrašnji govor
unjkanje
usneni
usnenonosni
uski glas
usta
usna duplja
usporen govorno-jezički razvoj
uzdah
uzlazni glas
uzlazni naglasak
uzlazni ton

139
uvula
uvularni glas

v
varifona
velaran
velarizacija glasa
velum
ventrikularni glas
ventrilokvizam
verbalizacija
verbalizam
verbalna aleksija
verbalna inteligencija
verbigeracija
verbomanija
verbotonalna metoda
vitalni kapacitet pluća
vježbe disanja kod govornih poremećaja
vokal
vokalan
vokalizacija
vrskanje

z
zadnjenepčani glasovi

140
zakašnjela auditivna sprega
zamjena glasova
zamukao
zaostajanje u govornom razvoju
zatvor
zatvoren
znak
zub
zubnonosni
zvonkast
zvučan
zvučnost

141
Dodatak I – Spisak šifara kojima se služimo u
logopedskoj dijagnostici a koje se nalaze u
medicinskom šifrarniku bolesti MKB - 10
(deseta revizija koja je trenutno u upotrebi)

(R47-R49) - Govor i glas

o R47 Poremećaji govora, nesvrstani drugamo
o R47.0 Disfazija i afazija
o R47.1 Dizartrija i anartrija
o R47.8 Drugi i nespecificirani poremećaji govora
o R48 Disleksija i druge disfunkcije izražavanja,
nesvrstane drugamo
o R48.0 Disleksija i aleksija
o R48.1 Agnozija (nemogućnost spoznavanja)
o R48.2 Apraksija (nemogućnost izražavanja)
o R48.8 Druge i nespecificirane disfunkcije
izražavanja
o R49 Poremećaji glasa
o R49.0 Disfonija
o R49.1 Afonija
o R49.2 Hipernazalnost i hiponazalnost govora
o R49.8 Drugi i nespecificirani poremećaji glasa

(F70-F79) Mentalna retardacija

o F70 Laka mentalna retardacija
o F71 Umjerena mentalna retardacija
o F72 Teža mentalna retardacija
o F73 Teška mentalna retardacija
o F78 Ostala mentalna retardacija
o F79 Nespecifična mentalna retardacija

142
F80 Specifični poremećaji razvoja govora i
jezika
o F80.0 Specifičan poremećaj artikulacije
o F80.1 Poremećaj ekspresivnog govora
o F80.2 Poremećaj receptivnog govora
o F80.3 Landau-Kleffnerov stečeni gubitak govora
s epilepsijom
o F80.8 Drugi poremećaji razvoja govora i jezika
o F80.9 Poremećaj razvoja govora i jezika,
nespecifičan
o F81.0 Specifičan poremećaj čitanja (Dyslexia
specifica)
o F81.1 Specifičan poremećaj spelovanja (Disordo
separatonis litterarum specificus)
o F81.2 Specifičan poremećaj računanja (Disordo
arithmeticalis specificus)
o F81.8 Drugi poremećaji razvoja sposobnosti za
školovanje (Disordines evolutionis facultatum
scholasticarum alii)

F90 Hiperkinetski poremećaj

o F90.0 Poremećaj aktivnosti i pažnje (Poremećaj
hiperaktivnosti i deficita pažnje - ADHD)
o F90.1 Hiperkinetski poremećaj ponašanja
o F90.8 Drugi hiperkinetski poremećaji
o F90.9 Hiperkinetski poremećaj, nespecifičan
o F98.5 Mucanje (Battarismus)
o F98.6 Eksplozivni govor sa prekidima (Oratio
festinans cum interruptionibus)

143
Q35 Rascijepljeno nepce
o Q35.0 Rascijepljeno tvrdo nepce, obostrano
o Q35.1 Rascijepljeno tvrdo nepce, jednostrano
o Q35.2 Rascijepljeno meko nepce, obostrano
o Q35.3 Rascijepljeno meko nepce, jednostrano
o Q35.4 Rascijepljeno tvrdo nepce s rascijepljenim
mekim nepcem, obostrano
o Q35.5 Rascijepljeno tvrdo nepce s rascijepljenim
mekim nepcem, jednostrano
o Q35.6 Rascijepljeno nepce, medijalno
o Q35.7 Rascijepljena resica (uvula)
o Q35.8 Rascijepljeno nepce, nespecificirano,
obostrano
o Q35.9 Rascijepljeno nepce, nespecificirano,
jednostrano
o Q36 Rascijepljena usna
o Q36.0 Rascijepljena usna, obostrano
o Q36.1 Rascijepljena usna, medijalno
o Q36.9 Rascijepljena usna, jednostrano
o Q37 Rascijepljeno nepce s rascijepljenom usnom
o Q37.0 Rascijepljeno tvrdo nepce s rascijepljenom
usnom, obostrano
o Q37.1 Rascijepljeno tvrdo nepce s rascijepljenom
usnom, jednostrano
o Q37.2 Rascijepljeno meko nepce s rascijepljenom
usnom, obostrano
o Q37.3 Rascijepljeno meko nepce s rascijepljenom
usnom, jednostrano
o Q37.4 Rascijepljeno tvrdo i meko nepce s
rascijepljenom usnom, obostrano
o Q37.5 Rascijepljeno tvrdo i meko nepce s
rascijepljenom usnom, jednostrano

144
 o Q37.8 Nespecificirano rascijepljeno nepce s
rascijepljenom usnom, obostrano
o Q37.9 Nespecificirano rascijepljeno nepce s
rascijepljenom usnom, jednostrano

Q38 Ostale prirođene malformacije jezika, usta i

ždrijela
o Q38.0 Prirođene malformacije usana, koje nisu
klasificirane na drugom mjestu
o Q38.1 Ankyloglossia
o Q38.2 Macroglossia
o Q38.3 Ostale prirođene malformacije jezika
o Q38.4 Prirođene malformacije žlijezda slinovnica
i kanala
o Q38.5 Prirođene malformacije nepca, koje nisu
svrstane drugamo
o Q38.6 Ostale prirođene malformacije usta
o Q38.7 Faringealna vreća
o Q38.8 Ostale prirođene malformacije ždrijela

145
Dodatak II – Tabela najfrekventnijih šifara
kojima se služimo u logopedskoj dijagnostici
koje se nalaze u medicinskom šifrarniku bolesti
MKB – 10.
(stručni urednik hrvatskog izdanja mr. sc. dr. med.
Marina Kuzman, izdano1994.g.)
Tabela 1. Najfrekventnije šifre logopedske dijagnostike
Dijagnoza Šifra
Nedovoljno razvijen govor F 80.9
Usporen razvoj govora F 80.9
Zaostao razvoj govora F 80.9
Dislalija s lingv. slabošću F 80.2
Dislalija F 80.0
Disfazija F 80.1
Afazija R 47.0
Dizartrija R 47.1
Mucanje F 98.5
Brzopletost F 98.6
Rinolalija R 49.2
Disfonija R 49.0
Rehab. poslije laringektomije R 49.1
Raz. porem. čitanja i pisanja F 81.0
Disleksija F 81.0
Disgrafija F 81.8

146
Pogovor recenzenata

prof. dr. sc. Mladen Heđever,

redoviti profesor u trajnom zvanju
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u
Zagrebu

Rječnik pojmova u logopediji prvo je ovakvo

djelo iz logopedije na ovim prostorima koji sustavno i
dovoljno detaljno obrađuje ključne pojmove u logopediji
i srodnim disciplinama koje su povezane s logopedijom
(lingvistika, fonetika, audiologija, fonijatrija, neurologija,
anatomija).
Rječnik je raspoređen abecednim redom,
sistematično, jednostavno i razumljivo. Pojmovi su
objašnjeni jasno i sažeto a prema potrebi neki su pojmovi
obrazloženi detaljnije. Rječnik je aktualan, obuhvaća
važeću stručnu terminologiju ali isto tako opisuje i
pojmove koji su rijetko u upotrebi ili koji se danas sve
rjeđe koriste. Autor je koristio sve trenutno dostupne,
relevantne i raspoložive izvore informacija koji se odnose
na obrađenu problematiku, a termini koji su obrađivani
su standardno prihvaćeni u svjetskoj stručnoj
terminologiji (terminologiji struke).
Rječnik nije samo rezultat analize i sinteze
pojmova koji se mogu pronaći u stručnoj literaturi nego
sadrži i nove pojmove i klasifikacije koje su dio
međunarodnih klasifikacija medicinskih dijagnoza i
bolesti.

147
 Primjena ovog rječnika u praksi biti će veoma
značajna, kako logopedima tako i ostalim stručnim
suradnicima koji su direktno ili indirektno vezani za
djecu i odrasle sa poteškoćama u govorno-jezičnoj
komunikaciji.
Mnogi će pojmovi iz ovoga rječnika pružiti kratka
i sažeta pojašnjenja stručnih pojmova korisna ne samo
logopedima, medicinarima i lingvistima, već i
defektolozima, rehabilitatorima, pedagozima i
psiholozima; dakle, svim stručnjacima koji surađuju s
logopedima.
Stoga se ovaj rječnik može preporučiti svakom
stručnjaku koji na bilo koji način dolazi u doticaj s
patologijom govora, jezika i sluha, odnosno s
populacijom djece i odraslih (od poteškoća u školovanju,
poput čitanja ili pisanja, pa do populacije odraslih koji
zbog različitih oštećenja mozga, oštećenja sluha ili
vokalnog trakta imaju poteškoće u govorno-jezičnoj
komunikaciji).
Osobito će biti koristan studentima logopedije i
kao i drugim smjerovima Edukacijsko-rehabilitacijskog
fakulteta te roditeljima djece sa teškoćama i svim drugim
osobama koje direktno ili indirektno participiraju u brizi i
radu sa osobama sa patologijom govora odnosno
govorno-jezične komunikacije.
Rječnik je po svojoj stručnosti jedinstven na
području bivše zajedničke države te će zbog sličnosti
jezika i gotovo iste stručne terminologije biti koristan
svim navedenim stručnjacima susjednih zemalja a ne
samo u Bosni i Hercegivini.

148
 Sa zadovoljstvom preporučujem izdavačima da ga
štampaju i ponude javnosti, kako bi ovo vrijedno djelo
bilo dostupno i korišteno u profesionalnom radu
stručnjaka kao i u procesu njihova obrazovanja.

Zagreb, 16.05.2014.

149
 prof. dr. sc. Sadeta Zečić, redovni profesor
Pedagoški fakultet Univerziteta u Sarajevu

Rukopis rječnika kojeg sam dobila na recenziju je

obima 151 stranica, A5 formata. Rječnik je nastao kao
rezultat višegodisnjeg iskustva autora u radu sa djecom
sa patologijom verbalne komunikacije, te studioznom
analizom različitih i brojnih stručnih udžbenika, časopisa
kao i recentne naučne literature. Obrađeni sadržaji u
rječniku obuhvaćaju pojmove, terminologiju, definicije,
etiologiju, te fenomenologiju različitih govorno-jezičkih
poremećaja.
Rječnik je stručno napisan i naučno je utemeljen,
a u isto vrijeme se odlikuje jednostavnošću i
praktičnošću. Osnovni cilj ovog djela je doprinos razvoju
i unapređenju teorijske i praktične strane problema
patologije verbalne komunikacije.
Ovo je veoma važan rječnik, prvi ovakve vrste na
našim prostorima i šire, koji će ponuditi logopedskoj
struci bogatstvo terminologije, kojima se koriste
logopedske nauke u svijetu.
Analizirajući napisano uočava se da je rječnik
sistematski napisan, opisujući ključne pojmove koji
razjašnjavaju tematiku poremećaja govora i jezika. Autor
definira osnovne termine govora, jezika i komunikacije
pristupajući im sa savremenog aspekta, unošenjem
najnovijih, za ovu oblast, relevantnih pojmova i
dijagnoza.
Djelo je zaokruženo abecednim popisom
pojmova, sa prilozima koji su u skladu sa međunarodnom
klasifikacijom bolesti i srodnih zdravstvenih problema i
dijagnostičkim statističkim priručnikom za duševne

150
 poremećaje, koji su izuzetno aplikativni u svakodnevnom
logopedskom radu.
Nesumnjivo je da će ovaj rječnik biti pomoć
fakultetima, stručnim institucijama, stručnim
logopedskim udruženjima, da odrede aktuelne šifre
usluga za kojima traga i zdravstvo i obrazovanje već
desetinama godina i unificirati termine vezane za iste ili
slične poteškoće u logoterapiji.
Radujemo se što jedan mladi kolega, entuzijasta, čini
veliku stručnu pomoć nauci i praksi sa izdavanjem
ovakvog rječnika za logopediju. Preporučujem rukopis
rječnika pojmova u logopediji za štampanje, s'
uvjerenjem da će knjiga biti od istinske koristi svim
profesionalcima, studentima, kao i roditeljima djece sa
patologijom verbalne komunikacije.

Sarajevo, 25.04.2014.

151

View publication stats