Anomalije i upale jezika

Rad je koncipiran na način da se sastoji iz tri dijela sa različitim ciljevima.

UPOZNAVANJE PRIKAZ ZNAČAJ

SA PROMJENA NA PREGLEDA
ANATOMIJOM, JEZIKU KOJE SE SLUZNICE
HISTOLOGIJOM JAVLJAJU U JEZIKA I RANOG
I SKLOPU OTKRIVANJA
FUNKCIJOM ANOMALIJA I OBOLJENJA
JEZIKA UPALA

Svrha ovog rada jeste:

► prikazati spoznaje i saznanja o anomalijama i upalama jezika i njihovim kliničkim manifestacijama
► predstaviti kliničku sliku i terapijske procedure
► ukazati i obrazložiti važnost prepoznavanja promjena na jeziku nastalih uslijed anomalija i upala
► istaknuti važnost pregleda sluznice jezika pri pregledu usne šupljine i ranom otkrivanju oboljenja.
Jezik (lat. lingua)

 Jezik je mišićni organ koji je smješten na dnu usne šupljine i predstavlja vrlo važnu strukturu orofacijalnog
sistema.
 Sluznica usne šupljine, a posebno sluznica jezika predstavlja ogledalo zdravlja koje pruža vrlo važne
dijagnostičke podatke ukoliko se oni pravilno tumače.
 Kod zdravih osoba sluznica jezika je svijetloružičaste boje, vlažne površine, dobre prokrvljenosti, osjetljiva
je i ima optimalnu debljinu.
 Zbog svog položaja u usnoj šupljini, velike pokretljivosti i specifične građe na jeziku se dešavaju razne
promjene. Promjene ovise o etiološkim faktorima, lokalnoj i opštoj odbrani organizma.
 Anomalije i upale mijenjaju strukturne karakteristike sluznice jezika i klinički se očituju u promijeni njene
boje, morfologije, konzistencije, volumena i osjetljivosti.
 RAZVOJ JEZIKA

► Jezik se razvija iz tri osnove.

► Prednja osnova (tuberculum impar) nastaje kao mala

izbočina između prvog i drugog škržnog luka. Od prednje
osnove se razvija tijelo i vrh jezika, do terminalne brazde.

►Stražnje osnove se razvijaju kao dva uzvišenja, po jedno

sa svake strane, a nastaju spajanjem drugog i trećeg
škržnog luka. Iz stražnjih osnova se razvija korijen jezika,
od termnalne brazde prema nazad.

►Sulcus terminalis dijeli područje prednjih od područja

stražnjih osnova.
 ANATOMIJA JEZIKA

► Anatomski, jezik je građen iz tri dijela.

► Zadnja trećina jezika je njegov fiksni dio i naziva se korijen

jezika (radix linguae).

► Prednja dvije trećine čine mobilni dio jezika koji se naziva

tijelo jezika (corpus linguae).
radix linguae
sulcus terminalis
► Posljednju trećinu jezika čini vrh jezika (apex linguae).
dorsum linguae
► Sredinom dorzalne površine jezika pruža se medijalna
corpus linguae
brazda (sulcus medianus linguae), a između srednje i zadnje
sulcus medianus linguae trećine je udubljena linija (sulcus terminalis linguae).

apex linguae
► Razlikujemo ventralnu i dorzalnu stranu jezika.
► Tijelo jezika (corpus linguae) sadrži mnogobrojne
jezične papile.

► Papile dorzalnoj površini jezika daju baršunast

izgled i čine je hrapavom.

► Razlikujemo četiri vrste papila:

1. Papillae filiformes
2. Papillae fungiformes
3. Papillae foliate
4. Piallae vallatae
HISTOLOGIJA JEZIKA

► Histološki, jezik je građen iz sluznice,

podsluznice i mišićnog sloja.

► Sluznicu jezika gradi mnogoslojni pločasti

neoroženi epitel i lamina propria. Sluznica
dorzalne površine jezika je nepokretna i sadrži
mnošvo papila.

► Podsluznica jezika sadrži male pljuvačne

žlijezde koje luče mukozni i serozni sekret.

► Mišićna vlakna jezika su udružena u snopove

koji su odvojeni vezivnim tkivom i međusobno se
isprepliću u tri ravnine.
 FUNKCIJE JEZIKA

► Jezik se smatra najjačim mišićnim organom u tijelu.

Učestvuje u važnim funkcijama organizma kao što su:

• sisanje
• uzimanje hrane
• žvakanje
• pripremanje zalogaja
• gutanje i
• proizvodnja zvukova.

► Jezik služi i kao organ za okus i opip.

 Anomalije jezika

► Anomalije jezika se međusobno razlikuju po učestalosti. Neke anomalije jezika su jako rijetke,
dok se neke javljaju svakodnevno.

► Anomalije jezika mogu biti:

• urođene i
• stečene.

► Također , anomalije mogu biti samostalne ili se javljati udruženo sa drugim promjenama.
 MACROGLOSSIA
(prolapsus linguae, hypertrophia linguae congenita,
elephantiasis linguae)
► Macroglossia predstavlja razvojnu anomaliju jezika.
► Pravu macroglossiu treba razlikovati od edema jezika.
► Tegobe, ali i posljedice koje se javljaju kod uvećanja
jezika ovise o dva faktora:
• starosne dobi pacijenta i
• stepena uvećanja jezika.
► Klinička slika:
Jezik zauzima cijelu usnu šupljinu, a nekada prolabira i van
usne šupljine. Sluzokoža jezika je suha. Jezik je izbrazdan i
često obložen. Zbog slabe ventilacije i nemogučnosti
održavanja oralne higijene iz usta se osjeti neprijatan zadah.
Prednji zubi su protrudirani i rastavljeni zbog pritiska koji
vrši uvećan jezik.
► Terapijski postupak ovisi o dva faktora:
• stepen uvećanja jezika i
• uzroka bolesti.
MICROGLOSSIA

►Microglossia predstavlja razvojnu

anomaliju jezika koju karakteriše
izrazito mali jezik.
► Jezik je malen zbog čega nedostaje
stimulacija rasta mandibule.
► Mandibula je manja i obično se
nalazi u retralnom položaju.
► Jezik može biti smanjen kod nekih
neuroloških stanja, duboke starosti i
dr.
 DIGLOSSIA

► Diglossia predstavlja rijetku anomaliju koja se javlja zbog poremećaja u razvoju jezika.

► Klinička slika:

Na bočnim stranama jezika sa ventralne strane dolazi do dupliranja tkiva što daje izgled dvostrukog
jezika.
 AGLOSSIA
► Aglossia predstavlja rijetku
malformaciju koja je karakterizirana
djelimičnim razvitkom ili potpunim
odsustvom jezika.
► Etiologija:
Nije u potpunosti poznata.
► Klinička slika:
Kliničkim pregledom kod pacijenta se uz
epiglotis uočava mali bedem koji
predstavlja ostatak jezika. Ovo stanje je
uglavnom inkopatibilno sa životom zog
nedostatka jezika i prisustva drugih
anomalija.
► Terapija:
Podrazumijeva multidisciplinarni pristup
kako bi se ostvarila funkcijska i estetska
rehabilitacija pacijenta.
ANCYLOGLOSSIA

► Ancyloglossia predstavlja morfološko

– funkcionalnu anomaliju koja nastaje zog
prekratkog frenuluma linguae ili zbog
njegove pogrešne lokalizacije.
► Klinička slika:
Jezik je vezan za pod usne šupljine, ne
može se izbaciti izvan usta, niti se vrhom
jezika može dohvatiti nepce.
► Terapija:
Najbolja terapija jeste da se sačeka da se
jezik razvije u potpunosti i na taj način
deblokira. Teži slučajevi podrazumijevaju
hiruršku intervenciju.
 LINGUA BIFFIDA

► Lingua biffida je rijetka anomalija

koja nastaje zbog nepotpunog srastanja
očnih nastavaka jezika, posebno u
području vrha jezika.
► Ova anomalija se može javiti u dvije
forme:
• potpuna i
• nepotpuna
► Nepotpuni oblik se manifestuje kao
duboka brazda koja se pruža duž
dorzalne površine jezika, dok se potpuni
oblik uočava kao rascijepljeni vrh jezika.
► Najčešće se radi o asimptomatskom
poremećaju koji ne zahtijeva terapiju.
STRUMA LINGUALIS

► U toku razvoja štitne žlijezde, njen

jedan dio ili cjelokupna žlijezda mpže
ostati u području korijena jezika.
► Tumorozna tvorevina stvara tegobe u
smislu poremećaja ishrane, disanja i
govora.
► Postoji mogućnost da je to jedino
tkivo štitne žlijezde koje proizvodi
hormon.
► Zbog toga uklanjanje žlijezde u
području jezika zahtijeva trajnu
nadoknadu hormona.
► Terapija:
Anomalija se liječi hirurški uz
konsultaciju sa endokrinologom.
 LINGUA PLICATA
► Lingua plicata može biti razvojna anomalija
koja se nasljeđuje autosomno dominantno ili može
biti stečena.
► Klinička slika:
Ova anomalija jezika se karakteriše brazdama
različite dubine i dužine, postavljenim uzdužno ili
poprečno. Brazde mogu biti simetrične ili
asimetrične. Ukoliko se jave tegobe kod
pacijenata, manifestuju se u obliku pečenja i
bolova. Stepen razvijenosti anomalije nema nikave
veze sa težinom tegoba.
► Histopatološka slika:
Brazde su obično prekrivene epitelom različite
debljine koji može biti stanjen ili prekinut.
► Terapija:
• održavanje oralne higijene u području brazdi
(blaga dezinficijentna sredstva i adstrigensi)
• antimikotočna terapija (kod nalaza candidae
albicans)
• lokalni anestetici (ublažavanje tegoba)
 Upale jezika

► Upale jezika se mogu javiti na površini jezika (glossitis superficialis) ili mogu zahvatiti dublje
slojeve (glossitis profunda).

► Površne promjene na jeziku su mnogo češće nego duboke.

► Dublje promjene mogu nastati kao posljedica:

• povrede
• infekcije agresivnom vrstom mikroorganizma
• djelovanja specifičnih ili malignih procesa.
 GLOSSITIS AREATA
► Etiologija: hereditet,SUPERFICIALIS
alergija, poremećaj metabolizma,
psihosomatski poremećaji, nedostatak vitamina B.
► Klinička slika:
Uočava se atrofija epitela dorzalne površine jezika u jednoj ili
više jezičnih zona. Površina jezika je crvena i bez filiformnih
je papila, a sa prisutnim fungiformnim papilama. Promjena je
oštro ograničena od okoline bijelom ili žućkastom vijugavom
linijom parakeratotičnog epitela.
► Histopatološka slika:
Epitel je centralno stanjen, a na periferiji se uočava
hiperkeratoza. Proces je praćen upalnom ćelijskom infiltracijom
u subepitelnom vezivnom tkivu.
► Diferencijalna dijagnoza:
• psorijaza, lichen, leukoplakija, erythematodes, lues
► Terapija:
• simptomatska (u slučaju pojave tegoba)
• dezinficijensi, lokalni anestetici, vitamini A i B
GLOSSITIS RHOMBICA
MEDIANA
► Etiologija:
Smatra se da Candida albicans uzrokuje ovu promjenu i da je
ovo tip hronične hiperplastične kandidijaze.
► Klinička slika:
Promjena ima nepravilan romboidni izgled. Površina lezije je
somotasta , bez papila i elastično tvrde je konzistencije. Lezija
je bezbolna.
► Histopatološka slika:
Uočava se zadebljanje i parakeratoza epitela. U subepitelnom
vezivnom tkivu je prisutna upalna ćelijska infiltracija
limfocitima i plazma ćelijama.
► Terapija:
• simptomatska (u slučaju pojave tegoba)
• ukoliko se radi o infekciji kandidom, mogu se ordinirati
mikostatici (nistatin, amfotericin B, oronazol).
 LINGUA VILLOSA
► Etiologija:
U etiološke faktore koji doprinose nastanku ovog oboljenja
ubrajaju se: bakterije koje produkuju pigment, dugotrajna
upotreba antibiotika, kortikosteroida, oralnih dezinficijenasa,
loša oralna higijena, gastrointestinalna oboljenja, krvne
diskrazije, poremećaji metabolizma, pušenje.
► Klinička slika:
Promjena je lokalizirana na dorzalnoj površini jezika, ispred
sulcus terminalis linguae, a nastaje kao posljedica uvećanja
filiformnih papila. Između uvećanih papila se deponuje
pigment, bakterije, gljivice i ostaci hrane. Pacijent može imati
osjećaj gađenja, neprijatan zadah iz usta i osjećaj pečenja
jezika.
► Terapija:
• održavanje oralne higijene (četkanje jezika ili skidanje
naslaga)
• oralni dezinficijensi
• vitamini A i B
• 0, 1 % kenalog mast
PAPILITIS LINGUAE

► Etiologija: hronične iritiacije uzrokovane karioznim zubima i lošim protetskim radovima,

infekcije oralne šupljine i gornjih respiratornih puteva.
► Klinička slika:
U kliničkoj slici prisutno je jednostrano uvećanje folijatnih papila koje su inflamirane i bolne.
Papile su otečene, crvene ili lividne. Pacijent osjeća pečenje ili bolove koji mogu iridirati u vrat
ili potiljak.
► Histopatološka slika:
U histološkom preparatu se može vidjeti epitelom prekrivena papila. U subepitelijalnom vezivu
je prisutna limfocitarna ćelijska infiltracija.
► Diferencijalna dijagnoza:
U diferencijalnoj dijagnozi treba misliti na tumore, posebno na karcinom jezika.
► Terapija:
• ukloniti sve lokalne iritanse
• oralni dezinficijensi
• lokalni anestetici
VARICES SUBLINGUALIS

► Varices sublinguales su male ili velike, okrugle ili uzdužne,

crvenkasto lividne tvorevine koje su lokalizirane na ventralnoj
strani jezika i pripadaju proširenim venoznim krvnim sudovima.
► Ventralna strana jezika izgleda kao posuta makom ili
kavijarom.
► Promjena je uvijek lokalizirana na ventralnoj i nikada ne
prelazi na dorzalnu stranu jezika.
► Terapija:
Liječenje nije potrebno.
 MöLLER – HUNTER
GLOSSITIS
► Najčešće se javlja u sklopu perniciozne anemije.
• Pernicioznu anemiju prate afte, angularni stomatitis, suhoća
usta, pečenje, parestezije na jeziku i poremećaj okusa. U ustima
je čest nalaz Candide albicans.
► Neki autori smatraju da postoji razlika između Möller-ovog i
Hunterovog glossitisa.
► Arndtov znak – predstavlja pojavu anemičnih polja kada se
jezik izbaci van usne šupljine.
► Diferencijalna dijagnoza: geografskijezik, erythema
exudativum multiforme, erupcije izazvane lijekovima
► Terapija:
• eliminacija etiološkog faktora
• u slučaju nalaza kandide ordiniraju se mikostatici i alkalizira
se oralna sluzokoža
• vitamini A i B
• oralni dezinficijensi
GLOSSITIS
GRANULOMATOSA

► Najčešće se javlja u sklopu Melkerson Rosenthalovog syndroma.

► Klinička slika:
Jezik je uvećan, sa impresijama na vrhu i bočnim stranama. Zbog bolova i pečenja jezik je
slabije pomičan. Na sredini dorzalne površine jezika se može uočiti veoma duboka fisura.
Prisutna je atrofija papila. Pacijent osjeća pečenje i parestezije, a uvećan i izbraudan jezik
otežava govor i ishranu.
► Histopatološka slika:
Histopatološki uočavaju se granulomi građeni od epiteloidnih ćelija, đinovske ćelije tipa
Langhans, limfocitarna i plazmocitarna ćelijska infiltracija u vezivu.
► Terapija:
Kao kod Melkersson Rosenthalovog syndroma.
 ZAKLJUČAK

 Bolesti usne šupljine mogu da naruše opšte zdravlje, ali i zdravlje usne šupljine može biti narušeno zbog
postojanja sistemske bolesti.
 Anomalije i upale mijenjaju strukturne karakteristike sluznice jezika i klinički se očituju u promjeni njene
boje, morfologije, konzistencije, volumena i osjetljivosti.
 Promjene na jeziku ovise o etiološkim faktorima, lokalnoj i opštoj odbrani organizma.
 Prepoznavanje karakterističnih simptoma i znakova na sluznici jezika omogućava pravovremenu dijagnozu
i liječenje.
 Detaljan pregled jezika bi trebao da bude sastavni dio pregleda usne šupljine.
 Uloga stomatologa je da prepozna nastale promjene na sluznici jezika, uputi pacijenta na pretrage kako bi
se postavila definitivna dijagnoza, te da učestvuje u multidisciplinarnom liječenju pacijenta.