[NCBI Bookshelf. servie ofthe National Library of Medicine, National Institutes of Health National Institutes of Health (US); Biological Sciences Curriculum Study. NIH Curriculum Supplement Series [Internet]. Bethesda (MD): National Institutes of Health (US); 2007. Informacije o mentalnim bolestima i mozgu Definiranje mentalnih bolesti* Svi ponekad u Zivotu mozemo biti "tuzni" ili "plavi". Svi smo gledali filmove 0, Ludak i njegov zloginatki pohod, s temeljnim wzrokom mentalne bolesti. Mi Ponekad se Eak i Sale da su Ijudi ludi ili ludi, iako to znamo Ne bismo smijeli. Svi smo bili izlozeni mentalnim bolestima, ali da li stvamo, razumjeti ili znati Sto je to? Mnoge naSe predrasude su netogne. A mentalna bolest moze se definirati kao zdraystveno stanje koje mijenja osobu razmisljanje, osjeéaji ili ponaSanje (ili sva tri) i to uzrokuje osobu uznemirenost i poteskoée u funkeioniranju. Kao i kod mnogih bolesti, mentalnih Bolest je u nekim sluéajevima tekka, a u drugima blaga. Pojedinci koji imaju mentalni Bolest ne mora nu?no izgledati kao da je bolesna, pogotovo ako je njihova bolest blagi. Drugi pojedinci mogu pokazati eksplicitnije simptome kao sto je zbunjenost, Uznemirenost, ili povlagenje, Postoji mnogo razlititih mentalnih bolesti, ukljuéujuéi depresiju, shizofreniju, manjak paZnje poremeéaj hiperaktivnosti (ADHD), autizam i opsesivno- Kompulzivni poremeéaj. Svaka bolest mijenja ¢ovjekovu misli, osje¢aji ili ponasanja na razliéite nagine. U ovom modulu, mi Gemo na Times raspravlja o mentalnim bolestima opéenito, au drugim vremenima, raspravija o specifignim mentalne bolesti. Depresija, shizofrenija i ADHD bit ée predstavijeni u veéem detalj od ostalih mentalnih bolesti Nisu sve bolesti mozga kategorizirane kao mentalne bolesti. Poreme¢aji kao Sto su epilepsija, Parkinsonova bolest i multipla skleroza su poremeéaji mozga, ali oni smatraju se neuroloskim bolestima, a ne mentalnim bolestima, Zanimljivo Granice izmedu mentalnih bolesti i ovih drugih poremeéaja mozga ili neuroloskih poremeéaja donekle se zamagluje. Dok znanstvenici nastavljaju istrazivati mozgove judi koji imaju mentalne bolesti, uée da je mentalna bolest povezana s promjene u strukturi mozga, kemiji i funkejji i to) mentalnoj bolesti doista ima biolosku osnovu. Ovo istrazivanje koje je u tijeku, na neki nagin, wzrokuje Znanstvenici kako bi smanjili razlike izmedu mentalnih bolesti i ovih drugih poreme¢aji mozga. U ovom dodatku kurikulumu ogranitit éemo nau raspravu o mentalne bolesti za one bolesti koje se tradicionalno Klasificiraju kao mentalne bolesti, kako je navedeno u prethodnom stavku. Mentalne bolesti u populaciji2 Mnogi Iiudi osje¢aju da je mentalna bolest rijetka, neSto Sto se dogada samo Ijudima sa Zivotnim situacijama vrlo razligitim od njihovih, i koje nikada neée utjecati njima, Studije epidemiologije ‘mentalnih bolesti pokazuju da je ovo uvjerenje daleko Od toénog, Zapravo, glavni kirung izyjeStava da su mentalne bolesti tako uobigajeno je da je malo amerigkih obitelji netakmuto njima.# Malo je ameritkih obitelji netaknuto mentalnom boleSéu, Mentalne bolesti u odraslih Slika 1.Znanstvenici procjenjuju da je jedna od svake éetiri osobe pogodena mentalnim bolest izravno ili neizravno. ak i ako vi ili lan obitelfi niste izravno iskusili mentalnu bolest, to je Vrlo vjerojatno ste pomnavali nekoga tko jest. Procjene su da je barem jedan kod Eetiri osobe pogodene su ‘mentalnim bolestima izravno ili neizravno. Razmottite sljedeée statistika da biste dobili predodzbu o tome koliko su ragireni uéinci mentalnih bolesti su u druétvu: 4 25:44 + Prema nedavnim procjenama, oko 20 posto Amerikanaca, ii otprilike svaka peta osoba starija od 18 godina pati od Dijagnosticirani mentalni poremeéaj u odredenoj godini, + Cotiri od 10 vodecih uzroka invaliditeta- glavni depresija, bipolarni poremeéaj, shizofienija i opsesivno-kompulzivni poremeéaj - su mentalne bolest. * Oko 3 posto stanovnistva ima vise od jedne mentalne bolesti u isto vrijeme. + Oko 5 posto odraslih osoba toliko je ozbiljno pogodeno mentalnim bolestima da ometa njihovu sposobnost funkcioniranja u druStvu. Ovi teSke i trajne mentalne bolesti ukljuduju shizofreniju, bipolarni poremeéaj, drugi teski oblici depresije, panika poremeéaj i opsesivno-kompulzivni poremeéaj + Otprilike 20 posto lijeéniékih pregleda povezano je s anksioznim poremeéajima kao Sto su napadi panike. + Osam milijuna Ijudi ima depresiju svake godine + Dva milijuna Amerikanaca ima poremeéaje shizofrenije, a 300,000 novih Sluéajevi se dijagnosticiraju svake godine. Mentalne bolesti u djece i adolescenata Mentalne bolesti nisu rijetkost medu djecom i adolescentima, Oko 12 Milijun djece mlade od 18 godina ima mentalne poremeéaje.4 Nacionalna udruga za mentalno zdravije™> sastavio je neke statistike o mentalnim bolestima u djece i adolescenata: + Problemi s mentalnim zdravijem pogadaju svaku petu mladu osobu w bilo kojoj s obzirom na vrijeme. + Procjenjuje se da dvije trecine svih mladih Kjudi s mentalnim zdravijem Problemi ne primaju pomoé koja im je potrebna, + Manje od jedne tregine djece mlade od 18 godina koja imaju ozbilinu Problem mentalnog. zdravlja prima sve usluge mentalnog zdravlja. + Cal I na svakih 38 djece moze biti depresivno, Depresija u Adolescenti mogu biti éak 1 od 8. esti vodeéi + Samoubojstvo je treéi vodeéi uzrok smrti djece u dobi od 15 do 24 godine i uzrok smrti za djecu od 5 do 15 godina + Shizofrenija je rijetka u djece mlade od 12 godina, ali se javlja u Oko 3 od 1000 adolescenata. + Izmedu 118.700 i 186,600 mladih u maloljemitkom pravosudnom sustavu imaju barem jjednu mentalnu bolest.+ Od 100.000 tinejdzera u maloljetni¢kom pritvoru, procjenjuje se da ih je oko 60 postotak ima bihevioralne, kognitivne ili emocionalne probleme. Znakovi upozorenja za mentalne bolesti> Svaka mentalna bolest ima svoje karakteristitne simptome. (Vidjeti odjeljak 10. za informacije o rnckim specifitnim bolestima.) Medutim, postoje neka opéa upozorenja znakovi koji bi vas mogli upozoriti da je nekome potrebna profesionalna pomoé.* Neki od Ovi znakovi ukljuéuju: + izrazena promjena osobnosti, + nemoguénost suoéavanja s problemima i svakodnevnim aktivnostima, * Eudne ili grandiozne ideje, + prekomjeme tjeskobe, + dugotrajna depresija i apatija, + izrazene promjenc u obrascima prehrane ili spavanja, + razmiSljanje ili razgovor 0 samoubojstvu ili ozjedivanju sebe, + ekstremne promjene raspolozenja - visoke ili niske, + louporaba alkohola ili droga, i + pretjerani bijes, neprijateljstvo ili nasilno ponaSanje. Osoba koja pokazuje bilo koji od ovih znakova trebala bi potraziti pomoé kvalificiranog zdravlja profesionalan. Dijagnosticiranje mentalnih bolesti? ‘Struénjaci za mentalno zdravije Da bi joj se dijagnosticirala mentalna bolest, osobu mora procijeniti kvalificirani struénjak koji ima strugnost u mentalnom zdraviju, Struénjaci za mentalno zdravije ukljuéuju psihijatre, jatrije medicinske sestre, socijalni radnici i sayjetnici za mentalno zéravlje. internist i pedijatri obitno su kvalificirani za dijagnosticiranje uobitajenog ‘mentalnog poremegaji kao Sto su depresija, anksiozni poremeéaji i ADHD. U mnogim slugajevima, ovisno o pojedincu i njegovim simptomima, mentalni zdravstveni djelatnik koji nije psibijatar uputit ée pacijenta na psihijatar. Psihijatar je lijeénik (MD) koji je primio dodatna obuka iz podrugja mentalnog zdravlja i mentalnih bolesti, Psihijatri procjenjuju mentalno stanje osobe u koordinaciji s njezinim ili njezino fizitko stanje i moze propisati lijekove. Samo psihijatri i drugi doktori znanosti mogu propisati lijekove za lijegenje mentalnih bolesti Mentalne bolest jagnosticiraju se simptor Za razliku od nekih dijagnoza bolesti, lijetnici ne mogu napraviti test krvi ili kulturu nekih mikroorganizmi kako bi se utvrdilo ima li osoba mentalnu bolest. MoZda zmanstvenici ée razviti diskretne fiziolotke testove za mentalne bolesti u buduénost; Do tada, medutim, struénjaci za ‘mentalno zdravlje morat ée dijagnosticirati mentalne bolesti na temelju simptoma koje osoba ima, Temeljenje dijagnoze na simptome, a ne na kvantitativnom medicinskom testu, kao sto jetest kemije krvi, Bris grla, rendgenske snimke ili analiza urina nije neobiéna. Lijednici dijagnosticiraju mnoge bolesti, ukljuéujuéi migrene, Alzheimerovu bolest i Parkinsonovu bolest samo na temelju njihovih simptoma, Za druge bolesti, kao Sto su astma ili mononukleoza, lijeénici se oslanjaju na analizu simptoma kako bi dobili dobru predod?bu o tome sto je Problem je, a zatim koristiti fizioloski test pruziti dodatne informacije ili potvrditi njihovu dijagnozu. Kada struénjak za mentalno zdravije radi s osobom koja bi mogla imati mentalno bolest, on ili ona ée, zajedno s pojedincem, odrediti koji su simptomi pojedinac ima, koliko dugo simptomi traju i kakav je njegov ili njezin Zivot biti pogoden. Struénjaci za mentalno zdravlje éesto prikupljaju informacije putem intervju tijekom kojeg pitaju pacijenta o njegovim simptomima, ‘tajanje vremena nastanka simptoma i ozbiljnost Simptomi, U mnogim sluéajevima, profesionalac ée takoder dobiti informaeije o pacijent od Zlanova obitelji kako bi se dobila sveobuhvatnija slika, Lijetnik vjerojatno ée provesti fizidki pregled i konzultirati pacijentovu povijest kako bi presudio Izvan drugih zdravstvenih problema. Strusnjaci za mentalno zdravlje procjenjuju simptome kako bi postavili dijagnozu mentalnog Bolesti. Oslanjaju se na kriterije navedene u dijagnostici i Statistitki prirugnik za mentalne poremeéaje (DSM-IV; trenutno, etvrti izdanje), koje je objavilo Ameritko psihijatrjsko udruzenje, za dijagnosticiranje specifigna mentalna bole: , DSM-IV daje opéi opis poremeéaja i popis tipiénih simptoma, DuSevni zdravstveni djelatnici odnose se na DSM-IV kako bi potvrdili da su simptomi pacijenta Izlozbe odgovaraju onima odredene mentalne bolesti. Iako DSM-IV pruza vrijedne informacije koje pomazu struénjacima 7a mentalno zdravije u dijagnosticiranju mentalnih bolest, ovi struénjaci shvaéaju da je vazno ptomatrati pacijente tijekom odredenog vremenskog razdoblja razumjeti mentalnu bolest pojedinca i njezinu Usinci na njegov ili njezin Zivot, Predstavljamo DSM-IV kriterije za specifigne bolesti o kojima se raspravlja u ovom modulu u odjeljku 10., Jnformacije 0 Specificne mentalne bolesti § Za svaku mentalnu bole: Struénjaci za mentalno zdravlje procjenjuju simptome kako bi postavili dijagnozu mentalnog Bolesti Mentalne bolesti i mozak* Izvaz mentalna bolest jasno ukazuje na to da postoji problem s umom. Ali Je lito samo um u apstraktnom smislu, ili postojifizitka osnova za mentalno Bolesti? Dok znanstvenici nastavijaju istrazivati mentalne bolesti i njihove uzroke, Sve vise ude o tome kako funkcioniraju bioloSki procesi zbog kojih mozak funkeionira mijenjaju se kada osoba ima mentalnu bolest. Osnove funkeij mozga Prije razmi8ljanja o problemima koji se javljaju u mozgu kada netko ima mentalne bolesti, korisno je razmisljati o tome kako mozak normalno funkeionira, Mozak je nevjerojatno sloZen organ. Cini samo 2 posto na¥eg tijela teZina, ali tro$i 20 posto kisika koji udiSemo i 20 posto Energija koju uzimamo, Kontrolira gotovo sve Sto mi kao ljudi dozivijavamo, ukljucujudi kretanje, osjecanje naieg okolifa, reguliranje naSeg nedobrovoljnog tijela procesi kao Sto su disanje i kontroliranje na¥ih emocija, Stotine tisuéa kemijskih reakcija javljaju se svake sekunde ‘umozgu; Te reakeije su temelj misli, akeije i ponaganja kojima odgovaramo na okoli Podrazaje. Ukratko, mozak diktira unutarnje procese i ponaanja koja Dopustite nam da preZivimo. Slika 2.Neuron, ili Zivéana stanica, je funkcionalna jedinica Zivéanog sustava, neuron ima procese koji se nazivaju dendriti koji primaju signale i akson koji Odasilje signale drugom Kako mozak uzima sve te informacije, obraduje ih i uzrokuje odgovor? Osnovna funkcionalna jedinica mozga je neuron. Neuron je specijalizirana stanica koji mogu proizvesti razlitite radnje bog svojih preciznih veza s drugim neuroni, osjetilni receptori i mi8iéne stanice. Tipitan neuron ima éetiri struktumo i funkcionalno definirana podrudja: stanitno tijelo, dendriti, aksoni i aksonski terminali Stanitno tijelo je metaboli¢ko srediste neurona, Jezgra se nalazi u Ovdje se dogada stanitno tijelo i vecina sinteze proteina stanice. Neuron obigno ima vige vlakana zvanih dendriti koji se protezu od stanice tijelo. Ti se procesi obigno granaju pomalo poput grana drveéa i sluze kao glavni aparat za primanje ulaza iz drugih ivéanih stanica, Stanitno tijelo takoder dovodi do aksona, Akson je obitno mnogo duzi od dendriti; U nekim slugajevima akson moze biti dugatak i do 1 metar. Akson je. dio neurona koji je specijaliziran za prijenos poruka dalje od stanitnog tijela i prenijeti poruke drugim éelijama, Neki veliki aksoni okruZeni su masnim izolacijski materijal zvan mijelin, Sto omoguéuje elektriénim signalima da putuju niz akson na visoj razini brzine. Pri svom kraju, akson se dijeli na mnoge fine grane koje su se specijalizirale otekline zvane aksonski terminali ili presinapti¢ki terminali, Aksonski terminali zavrSavaju u blizini dendrita drugog neurona. Dendriti jednog neurona primaju poruka poslana s aksonskih terminala drugog Miesto gdje aksonski terminal zavréava u blizini prijemnog dendrita naziva se sinapsa. Stanica koja Salje informacije naziva se presinapti¢ki neuron, a stanica koja prima informacije naziva se postsinapti¢ki neuron. Vazno je napomenuti da je sinapsa nije fiziéka veza izmedu dva neurona; Ne postoji citoplazmatska veza izmedu dva neurona, Medustanitni Prostor izmedu presinapti¢kih i postsinapti¢kih neurona naziva se sinapti¢ki prostor ili sinaptiki rascjep. Formira se prosjetni neuron Oko 1000 sinapsi s drugim neuronima. Procijenjeno je da U Ijudskom mozgu ima vise sinapsi nego zvijezda u naSoj galaksiji. Nadalje, sinaptigke veze nisu statidne, Neuroni tvore nove sinapse ili ojacati sinaptitke veze kao odgovor na Zivotna iskustva. Ova dinamika Promjena neuronskih veza temelj je uéenja sole Sika 4, signala i kemikalija poruke u procesu koji se naziva neurotransmisija,Neuroni komuniciraju pomogu elektriénih signala i kemijskih poruka. Informacije u obliku clektrignog impulsa odvode se od Stanino tijelo neurona duz aksona presinaptitkog neurona prema aksonu terminali, Kada elektriéni signal dode do presinapti¢kog aksonskog terminala, on ne moze prijeéi sinaptitki prostor ili sinapti¢ki rascjep. Umjesto toga, elektriéni Signal pokreée kemijske promjene koje mogu prije¢i sinapsu na utjecati na postsinapti¢ku stanicu, Kada elektrigni impuls dosegne Presinaptigki saksonski terminal, membranske vretice zvane vezikule se kreéu prema membrani aksonskog terminala, Kada vezikule dodu do membrane, stapaju se s ‘membranom i oslobadaju njihov sadr2aj u sinaptiéki prostor. Molekule sadrZane u vezikulama su kemijski spojevi koji se nazivaju neurotransmiteri. Svaka vezikula sadr2i mnoge molekule neurotransmitera, Oslobodene molekule neurotransmitera plutaju preko sinaptidkog rascjepa, a zatim verati se za posebne proteine, nazvane receptor, na postsinaptici neuron, Molekula neurotransmitera vevat ée se samo za odredenu vrstu receptor. Vezanje neurotransmitera na njihove receptore uzrokuje da neuron Generirajte elektrigni impuls, Elektrigni impuls se zatim udaljava od Dendrit zavrSava prema tijelu stanice. neurotransmiter stimulira elektriéni impuls u postsinaptikom neuronu, oslobada se iz receptora natrag u sinapticki prostor. Specifiéni proteini zvani transporteri ili pumpe za ponovnu Pohranu nose neurotransmiter natrag u Presinapti¢ki neuron, Kada se molekule neurotransmitera, vrate u presinapti¢ki terminal aksona, mogu se prepakirati u vezikule za oslobadanje Sljedeéi put kad elektrigni impuls stigne do aksonskog terminala. Enzimi prisutni u sinaptigki prostor razgraduje molekule neurotransmitera koje se ne uzimaju natrag gore u presinapti¢ki neuron. ‘akon Sto Zivéani sustav koristi razne neurotransmiterske molekule, ali svaki neuron Specijalizirana je za sintezu i izlugivanje jedne vrste neurotransmitera, Neki od previadavajuéih neurotransmitera w ‘mozgu ukljuéuju glutamat, GABA, serotonin, dopamin, i noradrenalin, Svaki od ovih neurotransmiteri imaju specifiénu raspodjelu i funkeiju u mozgu; Specifignosti svakog od njih su izvan opsega ovog modula, ali nekoliko imena pojavit ée se u odnosu na odre bolesti ene mentalne Istrazivanje funkcije mozga Struénjaci za mentalno zdravije temelje svoju dijagnozu i lijecenje mentalnih bolesti o simptomima koje osoba pokazuje. Cilj za ove profesionalce u lijeSenje pacijenta je ublazavanje simptoma koji ometaju Zivot osobe kako bi osoba mogla dobro funkcionirati. Znanstvenici, na S ruge strane, imaju drugatiji ci. Zele nautiti o kemikalij ili, strukturne promjene koje se javljaju u mozgu kada netko ima mentalnu bolest. Ako Znanstvenici mogu odrediti Sto se dogada ‘umozgu, oni mogu koristiti to znanje razviti bolje tretmane ili pronaéi lijek = 7 Slika 5. Znanstvenici koriste razme tehnike snimanja kako bi istraZili ‘Tehnike koje zmanstvenici koriste za istraZivanje mozga ovise o pitanja koja postavljaju. Za ncka pitanja znanstvenici koriste molekularne ii biokemijske metode za istraZivanje odredenih gena ili proteina u neuronima, Za druga pitanja, manstvenici Zele vizualizirati promjene u mozgu tako dda Oni mogu saznati vige 0 tome kako se aktivnost ili struktura mozga mijenja. Povijesno zledano, znanstvenici su mogli ispitati mozak tek nakon smart, ali nove slike Postupei omoguéuju znanstvenicima prougavanje mozga kod Zivih Zivotinja, ukljuéujuéi Ljudi, Vano je shvatite da se ove tehnike snimanja mozga ne Koriste 2a dijagnosticiranje mentalnog Bolesti. Mentalne bolestidijagnosticiraju se skupom simptoma koje pojedinaéni eksponati. Tehnike snimanja opisane u nastavku stavei ne bi omoguéili strugnjaku za mentalno zdravlje dijagnosticiranje ili lij pacijent uéinkovitije, Neke od tehnika su takoder invazivne i izlovite pacijente malim koli zraéenja. Istrazivatke studije koje koriste ove Testovi se uglavnom ne provode s djecom ili adolescentima. Jedna opsezno koristena tehnika za prouéavanje mozdane aktivnosti i kako mentalne bolesti ijenja mozak je poritronska emisija tomografija (PET). PET mjeri prostornu raspodjetu i kretanje radioaktivne kemikalije ubrizgane u tkiva Zivih subjekata, Jer pacijent je budan, tehnika se moze koristiti za istrazivanje odnosa izmedu bihevioralnih i fizioloskih w&inaka i promjena u ‘moddanoj aktivnosti. LIUBIMAC skeniranje moze otkriti vrlo male (nanomolame) koncentracije ‘molekula tragaga i postiéi prostomu rezolueiju od oko 4 milimetra. Osim toga, raéunala mogu rekonstruirati slike dobivene PET skeniranjem u dvi ili tri dimenzije. PET zahtijeva uporabu spojeva koji su oznaéeni pozitronskim emitiranjem Izotopi. Pozitron ima {stu masu i vrtnju kao elektron, ali suprotan naboj; elektron ima negativan naboj, a pozitron ima poritivan naboj. Ciklotron ubrzava protone u jezgru dusika, ugliik, kisik ili fluor za stvaranje ovih izotopa. Dodatni proton Cini izotop nestabilnim. Da bi ponovno postao stabilan, proton se ‘mora pokvariti u neutron i pozitron. Nestabilni pozitron putuje dalje od mjesta proizvodnje i rasipa energiju na putu. Na kraju, pozitron sudara se s elektronom, sto dovodi do emisije dvije «gama zrake na 180 stupnjevi jedni od drugih. Gama zrake dosezu par detektora koji snimaju. Dogadaj. Zato sto detektori reagiraju samo na istovremene emisije, Znanstvenici mogu precizno ‘mapirati mjesto na kojem su generirane gama ztake, Radioaktivne kemikalije koje se koriste za PET vrlo su kratkog vijeka. Poludivot ( vrijeme da se polovica radioaktivne naljepnice raspadne) uobigajene uporabe radioizotopi se kreéu od otprilike dvije minute do manje od dva sata, ovisno © specifiénom spoju. Buduéi da PET skeniranje zahtijeva samo malo kolidine (nekoliko mikrograma) kratkotrajnih radioizotopa, ova tehnika moze biti Sigumo se koristi kod Ijudi PET skeniranje moZe odgovoriti na razligita pitanja o funkeiji mozga, ukljuéujuti i gdje Neuroni su najaktivniji. Znanstvenici koriste razlitite radioaktivno oznagene spojeve za istraZiti razligita bioloska pitanja. Na primjer, radioaktivno oznavena glukoza moze identificirati dijelove mozga koji postaju aktivniji kao odgovor na specifi¢an poticaj. Aktivni neuroni metaboliziraju vige glukoze nego neaktivni neuroni. Aktivni neuroni emitiraju vise pozitrona, a to se pokazuje kao erveno ili Zuto na PET skeniranju u usporedbi s plavom ili Ijubiéastom u podrugjima gdje neuroni nisu jako aktivni. (Razligite tehnike poboljSanja ratunala mogu koristti drugadiju shermu boja, ali koristenje spektra s crvenom bojom koja ukazuje na visoku aktivnost i plavom koja ukazuje na nisku aktivnost je uobiéajena.) Znanstvenici mogu koristiti PET za mjerenje promjena u aktivnosti odredenih podrugja mozga kod osobe koja ima mentalnu bolest. Znanstvenici mogu ‘Takoder istrazite kako se mentalno bolesni mozak mijenja nakon Sto osoba primi lijevenje. PET snimanje nije jedina tebnika koju istrazivati koriste kako bi istrazili kako Mentalna bolest ‘mijenja mozak, Razlitite tehnike pruzaju razlitite informacije znanstvenicima, Druga vazna tchnika je magnetska rezonaneija (MRI). Za razliku od PET-a, koji otkriva promjene u razina aktivnosti, MRI se koristi za promatranje struktumih promjena u mozgu. Za primjer, MRI studije otkrivaju da su komore ili prostori unutar mozak, veéi su kod pojedinaca koji imaju shizofreniju uusporedbi s onima zdravih pojedinaca, Ostale tehnike koje znanstvenici koriste za istrazivanje funkeija u Zivom mozgu ukljucuje izraéunatu emisiju jednofotona tomografija (SPECT), funkcionalna magnetska rezonaneija (fMRI) i elektroencefalografija (EEG). Svaka tehnika ima svoje prednosti, a svaka pruva razlitite informacije o strukturi mozga i funkeija, Znanstvenici esto koriste vise od jedne tehnike prilikom provodenja svojih istrazivanje.‘Znanstvenici vjeruju da mentalne bolesti proizlaze iz problema s komunikacijski sustay u mozgu. Uzroci mentalnih bolesti® U ovom trenutku, znanstvenici nemaju potpuno razumijevanje onoga sto uzrokuje mentalno Bolesti. Ako razmislite 0 struktumoj i organizacijskoj sloZenosti mozak zajedno sa slozeno8éu udinaka koje mentalne bolesti imaju na Misli, osjeéaji i ponaSanja, nije iznenadujuée da je otkrivanje Uzroci mentalnih bolesti zastrasujuéi su zadatak. Podrugja neuroznanosti, psihijatrija i psihologija bave se razligitim aspektima odnosa izmedu biologija mozga, misli i osjeéaja pojedinaca i kako Njihovi postupci ponekad izmaknu kontroli, Kroz ovo multidiseiplinamo istraivanje, Znanstvenici pokuSavaju pronaéi uzroke mentalnih bolesti, Jednom znanstvenici ‘mogu odrediti uzroke mentalne bolesti, oni mogu koristiti to znanje za razvoj novog tretmani ili pronagi lijek. Biologija mentalnih bolesti Slika 6. Znanstvenici razumiju da su mentalne bolesti povezane s promjenama u neurokemikalije. Na primjer, kod ludi koji imaju depresiju, manje od Neurotransmiter serotonin (mali krugovi) oslobada se u sinaptik prostor nego kod Ijudi koji to ne ine (vi8e...) ‘Veéina znanstvenika vjeruje da su mentalne bolesti posljedica problema s komunikacija izmedu neurona u mozgu (neurotransmisija). Za Na primjer, razina neurotransmitera serotonina niza je kod pojedinaca koji imaju depresiju. Ovaj nalaz doveo je do razvoja odredenih lijekova za bolest. Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI) djeluju smanjenjem koligine serotonina koji se vraéa u presinapti¢ki neuron. To dovodi do poveéanje koligine serotonina dostupnog u sinapti¢kom prostoru za vezanje na receptor na postsinaptikom neuronu, Promjene u drugim neurotransmiterima (osim serotonina) moze se pojaviti u depresiji, time se dodaje sloZenost uzroka na kojem se temelji bolest. Znanstvenici vjeruju da moze doéi do poremeéaja w neurotransmiterima dopamin, ghitamat i noradrenalin kod osoba koje imaju shizofteniju, Jedan pokazatelj da dopamin moze biti vazan neurotransmiter u Shizofrenija dolazi iz opazanja koje ovisnici o kokainu ponekad pokazuju simptomi sligni shizofreniji. Kokain djeluje na neurone koji sadrze dopamin u mozgu poveéati koliginu dopamina u sinapsi. Cimbenici rizika za mentaine bolesti Jako znanstvenici u ovom trenutku ne zmaju uzroke mentalnih bolesti, oni identificirali su Eimbenike koji dovode pojedince u opasnost. Neki od ovih éimbenika su okoli8, neki su genetski, aneki drustveni, Zapravo, svi ti &imbenici Najvjerojatnije se kombiniraju kako bi utjecali na to hoée li se netko mentalno razboljetGenetski, okolisni i drustveni &imbenici medusobno djeluju kako bi uljecali na to hoge li Netko se psihitki razboli Okoli8ni éimbenici kao Sto su ozljeda glave, loSa prebrana i izloZenost toksinima (ukljuéujuéi olovo i duhanski dim) moe poveéati vjerojatnost razvoja mentalna bolest. Geni takoder igraju ulogu u odredivanju razvija li netko mentainu bolest, Bolesti koje ée najvjerojatnije imati genetsku komponentu ukljuéuju autizam, bipolami poremeéaj, shizofrenija i ADHD. Na primjer, opazanje da djeca s ADHD-om imaju mnogo veéu vjerojatnost da ée imati brata ili sestru ili roditelja s ADHD-om podréava ulogu genetike u utvrdivanju je li netko izlozen riziku od ADHD-a. U studijama blizanaca, ADHD je znatno vjerojatnije da ée biti prisutan u Identiéni blizanac nego bratski blizanac. Isto se moze reéi i za shizofreniju i depresija. Mentalne bolesti nisu potaknute promjenom jednog gena; Znanstvenici vjeruju da interakeija nekoliko ‘gena moze potaknuti mentalne Bolesti. Nadalje, kombinacija genetskog, okoliSnog i druStvenog, Cimbenici mogu odrediti je li sluéaj mentalne bolesti blag ili teZak. Socijalni dimbenici takoder predstavljaju rizike i mogu nastetiti pojedincu, posebno Djedie, mentalno zdravije. Drustveni &imbenici ukljucuju: + teSka roditeljska nesloga, + smart lana obitelji ili bliskog prijatelja, + mentalna bolest roditelja, + kriminal roditelja, + Pretrpanost + ckonomske tetkoée, + alostavijanje + zanemarivanje, i * izlozenost nasilju. Lijeéenje mentalnih boles U ovom trenutku, veéina mentalnih bolesti ne moze se izlijetiti, ali se obiéno mogu li uginkovito minimizirati simptome i omoguéiti pojedincu da funkeionira u radu, Skola ili druitveno okruzenje, Za potetak lijetenja, pojedinac mora vidjeti kvalificirani struénjak za mentalno zdravije. Prva stvar koju lijeénik ili neSto drugo struénjak za mentalno zdravije ée razgovarati s pojedincem kako bi saznao vise 0 njegovim simptomima, koliko dugo su simptomi trajali i kako je osoba Zivot je pogoden. Lijeénik ée takoder obaviti fizicki pregled kako bi Utvidite postoje li drugi zdravstveni problemi, Na primjer, neki simptomi (takvi kao emocionalne promjene) mogu biti uzrokovane neuroloskim ili hormonalnim problemima povezanim s kronignim bolestima kao Sto su bolesti stea, ili mogu biti nuspojava odredeni lijekovi, Nakon procjene ejelokupnog zdravlja pojedinca i stanje dijagnosticirano, lijegnik ée razviti plan lijetenja. Lijegenje moze ukljuvivati i lijekovi i psihoterapija, ovisno o bolesti i njezinoj tezini.U ovom trenutku, veéina mentalnih bolesti ne moze se izlijetiti, ali obiéno mogu biti tretira uginkovito kako bi se smanjili simptomi i omoguéilo pojedincu da funkeija u radnom, Skolskom ili drustvenom okruzenju. Lijekovi Slika 7. Lijekovi su jedan dio uéinkovitog plana lijezenja mentalnog Bolesti Lijekovi se éesto koriste za lijedenje mentalnih bolesti. Kroz televizijske reklame i Easopis, Reklame, postajemo sve svjesniji tih lijekova. Da biste postali u potpunosti uéinkoviti,lijekovi za lijetenje mentalnih bolesti moraju se uzimati nekoliko dana Tli nekoliko tjedana, Kada pacijent poéne uzimati lijekove, vaino je za Doktor da prati pacijentovo zdravije. Ako lijek uzrokuje neporeljno nuspojave, lijeénik moze promijeniti dozu ili se prebaciti na drugi lijek To proizvodi manje nuspojava. Ako lijek ne ublazava simptomi, lijetnik moze propisati drugi lijek.” Ponckad pojedinci koji imaju mentalnu bolest ne Zcle uzeti svoje lijekovi zbog nuspojava. Vazno je zapamtiti da je sve Lijekovi imaju i pozitivne i negativne uéinke. Na primjer, antibiotici revolucionirali su lijegenje nekih bakterijskih bolesti. Medutim, antibiotici éesto utjegu na korisne bakterije u Ijudskom tijelu, Sto dovodi do nuspojava kao Sto su kao muénina i proljev. Psihijatrijski lijekovi, kao i drugi lijekovi, mogu ublaziti simptomi mentalne bolesti, ali takoder ‘mogu proizvesti neZeljene nuspojave. Ljudi koji uzimaju lijekove za lijegenje bolesti, bilo da se radi o mentalnoj bolesti ili Druga bolest, trebala bi raditi sa svojim lijetnicima kako bi razumjeli koji lijekovi uzimaju, zaSto ga uzimaju, kako ga uzimati i koje nuspojave na koje treba pazit Povremeno, mediji izyjeStavaju prige u kojima nuspojave psihijatrijski lijekovi povezani su s potencijalno ozbiljnim posljedicama, kao Sto su samoubojstvo. U tim slugajevima obitno je vrlo te8ko odrediti koliko suicidalno ponaSanje bilo je posljedica mentalnog poremeéaja i koja je uloga Lijekovi su mozda bili. Lijekovi za lijeéenje mentalnih bolesti mogu, kao Sto su drugi lijekovi, imaju nuspojave. Psihijatar ili lijeénik obiéno mogu prilagodite dozu ili promijenite lijek kako biste ublazili nuspojave. Psihoterapija Psihoterapija je metoda lijetenja u kojoj mentalno zdravlje struénjak (psihijatar, psiholog ili drugi struénjak za mentalno zdravlje) i pacijent raspravlja 0 problemima i osje¢ajima, Ova rasprava pomaze pacijentima razumjeti osnovu njihovih problema i pronaéi rjeSenja, Psihoterapija moze poprimaju razligite oblike. Terapija moze pomoéi pacijentima + promijeniti obrasce razmisljanja ili ponak * razumjeti kako proSla iskustva utjecu na trenutna ponaSanja, + reSavati druge probleme na odredene natine, iti # nauditi vjes inc samoupravljanja bolestima, Psihoterapija se moze pojaviti izmedu terapeuta i pojedinca; terapeut i pojedinac i élanovi njegove obitelji ii terapeut i grupu. Cesto Lijegenje mentalnih bolesti najuspje3nije je kada sejoterapija koristi u kombinacijas lijekovima, Za tekke mentalne bolesti, lijekovi ublaZavaju Simptomi i psihoterapija pomazu pojedincima da se nose sa svojim Bolesti> Kao Sto ne postoje lijekovi koji mogu odmah izlijetiti mentalne bolesti, Psihoterapija nije jednokratni dogadaj. Vrijeme u kojem osoba provodi psiboterapija moze biti u rasponu od nekoliko posjeta do nekoliko godina, ovisno o priroda bolesti ili problema, Opéenito, Sto je problem ozbiljniji, Dugotrajnija psihoterapija bi trebala biti.> Stigma mentalnih bolesti” "Posljednja velika stigma dvadesetog stolje¢a je stigma mentalnog bolest.” -Tipper Gore, supruga bivSeg potpredsjednika SAD-a*” Slika 8. Rije&i mogu povrijediti. Mnoge pogtdne rijedi i fraze koriste se u odnosu na mentalna bolest. Medutim, ove rijeti zadrZavaju stereotipnu sliku, a ne stvarnost o mentalnim bolestima. PokuSajte ne koristiti ove rijedi i potaknite studenti ih ne koriste. (vise...) "Mentaino bolesni Ijudi su ludi, Iudi, ludi." "Mentalno bolesni Ijudi su moraino loi." "Mentalno bolesni Ijudi su opasni i trebali bi zauvijek biti zatvoreni u azilu." "Mentalno bolesni judi trebaju nekoga da se brine 0 njima." Koliko Sesto smo uli komentari poput ovih ili videni ove vrste prikaza u filmovima, televizijskim emisijama, Ili knjige? Mozda smo &ak i krivi za, I sami komentiramo poput njih. Ima li istine iza ovih prikaza, ili Je li to negativno gledite zasnovano na naSem neznanju i strahu? Stigme su negativni stereotipi o skupinama Ijudi. Uobigajene bolesni su jgme o ljudima koji su mentalno + Pojedinci koji imaju mentalnu bolest su opasni. + Pojedinci koji imaju mentalnu bolest su neodgovomni i ne mogu napraviti Zivotne odluke za sebe, + Ljudi koji imaju mentalnu bolest su djetinjasti i moraju biti zbrinuti od strane roditelja ili skronika, + Ljudi koji imaju mentalnu bolest trebali bi jednostavno preboljetito.!! Svake od tih predrasuda o Ijudima koji imaju mentalnu bolest temelji se na la2nom informacija zadréati posao, Velo malo Ijudi koji imaju mentalnu bolest opasni su za drustvo. Veéina mo: pohadati Skolu i Zivjeti samostalno, Osoba koja ima mentalni bolest ne moze jednostavno odlusiti prijeci preko toga kao ni netko tko ima razligite kroniéne bolesti poput dijabetesa, astme ili sréanih bolesti konzerva, Mentalna bolest, kao i one druge bolesti, uzrokovana je fiziékim problemom u Tijelo. Stigme protiv pojedinaca koji imaju mentalnu bolest dovode do nepravdi, ukljuéyj diskriminirajuée odluke u vezi sa stanovanjem, zaposljavanjem i obrazovanjem. Prevladavanje stigme koje se obiéno povezuju s mentalnim bolestima jo8 je jedan izazov koji L judi koji imaju‘mentalnu bolest moraju se suotiti. Doista, mnogi Ijudi koji uspje8no upravljati svojim mentatnim bolestima izvjeSée da je stigma s kojom se suotavaju na mnogo nadina vite onesposobljavajuéi od same bolesti. Stigmatizirajuéi stavovi prema mentalnim bolestima koje drZe i javnost i oni koji imaju mentalnu bolest dovode do osjeéaja stam i krivnja, gubitak samopostovanja, drustvena ovisnost i osjeéaj izolacije i beznade.!!* Jedna od najgorih posljedica stigme je da Ljudi koji se bore s mentalnom boleséu mozda nerado trav lijetenje To bi u veéini sluéajeva zmaéajno ublazilo njihove simptome. Pruzanje tognih informacija jedan je od nagina za smanjenje stigmi o mentalnim bolestima, Zagovaraéke skupine prosvjeduju protiv stereotipa nametnutih onima koji su mentalno bolesni Oni zahtijevati da mediji prestanu iznositi netoéne poglede na mentalne bolesti i da Javnost. prestaje vierovati u te negativne stavove. Moéan naéin suprotstavljanja stereotipi o mentalnim bolestima javijaju se kada gradani upoznaju Ijude koji wSinkovito upravijaju ozbiljnom ‘mentalnom boleScu: zadrZavaju radna mjesta, osiguravaju sebe, i Zive kao dobri susjedi u zajednici. Interakcija s ljudima koji imaju mentalne bolesti, dovode u pitanje pretpostavke osobe { mijenjaju Zovjekovu stavovi o mentalnim bolestima. Pruzanje totnih informacija jedan je od na¢ina za smanjenje stigmi o mentalnim Bolesti Stavovi o mentalnim bolestima se mijenjaju, iako je dug put pred nama Prije nego Sto Ijudi private da je mentalna bolest bolest s bioloSkom osnovom. A istraZivanje Nacionalne udruge za mentalno zdravlje pokazalo je da 55 posto Ijudi koji nikada nisu dijagnosticirani s depresijom prepoznati da je depresija je bolest i To nije neSto iz Sega bi se judi trebali "trgnuti"54 Ovo je znatajno. povecanje u odnosu na 38 posto ispitanike u istrazivanju 1991. godine koji su prepoznali depresiju kao bolest. Posljedice nelijeéenja mentalnih bolesti® ‘Veéina Ijudi ne razmislja dvaput prije odlaska lijetniku ako imaju takvu bolest kao bronhitis, astma, dijabetes ili stane bolesti. Medutim, mnogi Ijudi koji imaju Mentalna bolest ne dobiva tretman koji bi ublazio njihovu patnju. Studije procijeniti da dvije treéine svih mladih s duSevnim smetnjama nije primanje pomoéi koja im je potrebna i manje od tretine djece mlade od dobi 18 koji imaju ozbiljan problem s mentalnim zdravljem dobivaju sve usluge mentalnog zdravlja Mentaine bolesti kod odraslih esto se takoder ne lijege, Koje su posijedice Pustiti mentalne bolesti da se ne lijeée? U myjnu 2000. ameriéki glavni kirurg odr2a0 je konferenciju 0 mentalnom odgoju diece Zdravie. Bivsi glavni kirurg, dr. David Satcher, naglasio je vazmost mentalno zdravlje djece izjavom: "Djeca i obitelji pate jer propustenih prilika za preveneiju i ranu identifikaciju, rasejepkanih usluge i niski prioriteti za resurse, Nadjatavanje svega ovoga je pitanje stigma, koja i dalje okruzje mentalne bolesti."4 tc Posljedice mentalnih bolesti u djece i adolescenata mogu biti znatajne. Mnogi struénjaci za mentalno zdravlje govore o nakupljenim deficitima koji se javljaju kada se mentalne bolesti kod djece ne lijege. Za potetak, mentalne bolesti mogu narwsiti uéenikovu sposobnost uéenja, Adolescenti Sija se mentalna bolest ne lei Brzo i agresivno imaju tendenciju da sve vise zaostaju u Skoli. Oni su. vjerojatnije je da ée napustiti kolu i manje je vjerojatno da ée biti potpuno funkcionalni Slanovi drugtva kada odrastu.*> Takoder sada znamo da je depresivno poreme¢aji u mladih Ijudi daju veéi rizik za bolesti i meduljudske i psihosocijalne poteSkoée kojetraju nakon zavrSetka depresivne epizode. Nadalje, mnoge odrasle osobe koje pate od mentalnih aja imaju problema koji nastao je u dictinjstvu.* Depresija u mladosti moze predvidieti u odraslom Zivotu.?” Poreme: ij hiperaktivnosti s nedostatkom paznje, jednom Smatra ustrajati u odrasloj dobi i moze biti povezani s druitvenim, pravnim i profesionalnim problemima.!4 Mentaina bolest naruSava sposobnost uécnika da uéi, Adolescenti éiji su mentalni Bolest se ne lijedi brzo i agresivno ima tendeneiju pada sve dalje i dalje Iza u skoli \Visoka uéestalost mentalnih bolesti ima veliki uljecaj na druStvo, Samo depresija uzrokuje da poslodavei izgube vise od 23 milijarde dolara svake godine zbog smanjene produktivnosti i izostajanje zaposlenika.*® Studija globalnog tereta bolesti, koju je provela Svjetska zdravstvena organizacija, procijenila teret svih bolesti u jedinice koje mjere izgubljene godine zdravog Zivota zbog prerane smat ili invaliditeta (Zivotne godine prilagodene invaliditetu ili DALY-ovi). Vi8e od 15 posto ukupnih DALY-a bilo je zbog mentalne bolesti.7° 1996. godine Sjedinjene Drzave potroiile su vike od 69 dolara milijarde za izravno lijetenje mentalnih bolesti. Neizravni troskovi mentalnog bolest zbog izgubljene produktivnosti na radnom mjestu, Skole ili domovi predstavljali su Gubitak od 79 milijardi dolara za ameritko gospodarstvo 1990.44 Lijecenje, ukljucujuéi psihoterapiju i lijedenje lijekovima, isplativo je za pacijenti, njihove obitelji i drustvo, Prednosti ukljucuju manje posjeta drugim lijetnitke ordinacije, dijagnosticki laboratoriji i bolnice za fizitke bolesti koje temelje se na psiholoskoj nevolji; smanjena potreba za psihijatrijskom hospitalizacijom; manje dana bolovanja i zahtjeva za invalidnost; i povecana stabilnost radnih mjesta, Suprotno tome, Troskovi nelijeéenja mentalnih poremeéaja mogu se vvidjeti w unistenim odnosima, gubitku posla ili lo§ radni uéinak, osobna tjeskoba, zlouporaba opojnih droga, nepotrebno medicinsko Zahvati, psihijatrijska hospitalizacija i samoubojstvo.> Informacije o specifignim mentalnim bolestima® Dijagnoza mentalne bolesti rijetko je jednostavna i jasna. Nema nepogreSivi fiziolo8ki testovi koji odreduju ima li osoba mentalnu bolest. Dijagnoza zahtijeva da kvalificirani zdravstveni radnici identificiraju nekoliko specifiénih simptome koje osoba pokazuje. Svaka mentalna bolest ima karakteristiéne znakove i Simptomi koji su povezani s osnovnom bioloskom disfunkeijom. Sljedege Odjeljci opisuju simptome i ishode tru mentalnih botesti koje su Istaknuto w ovom dodatku kurikulumu: depresija, nedostatak paZnje poremeéaj hiperaktivnostii shizofrenija Depresija Depresija ili depresivni poremeéaji vodeéi su uzrok invaliditeta u Sjedinjene Dréave, kao i Sirom svijeta. Pogada oko 9.5 posto Odrasli Amerikanci u odredenoj godini.?® Gotovo dvostruko vise 25 By tile da do 2,5 posto 2 ena nego muskara imaju depresiju25 Epidemioloske di su izvij doce i 8,3 posto adol sscenata u Sjedinjenim DrZavama pate od depresije. Simptomi depresije Depresija je vi8e od logeg raspolozenja ili osjeéaja tuge. Svatko povremeno dozivljava te osjeéaje, ali to ne predstavija depresija. Depresija zapravo nije jedna bolest; Ima ih tri, glavne viste depresivnih poremegaja.?> 27 Oni su + veliki depresivni poremeéaj,!”+ distimija i + bipolarni poremeéaj (maniéna depresija). Dok su neki od simptoma depresije uobi¢ajenitijekom prolazne "plave boje" raspoloZenje" veliki depresivni poremeéaj dijagnosticira se kada osoba ima pet ili viSe godina simptoma gotovo svaki dan tijekom dvotjednog razdoblja.2” Simptomi depresije ukljucuju: + twino raspolozenje, + gubitak interesa za aktivnosti u kojima se nekada uzivalo, + promjena apetita ili tezine, + oversleeping ili poteskoce sa spavanjem, * fizitko usporavanje ili wznemirenost, * gubitak energije, + osje¢aj bezvrijednost ili neprikladne krivnje, + poteSkoée s koncentracijom i + ponavijajuée misli o smrti ili samoubojstvu. fvoti su Kada Ijudi imaju depresiju, njihovi ko pogodeni: oni imaju problemi s izvodenjem na postu ili u 8koli i ne zanima ih normalno obiteljske i dru’tvene aktivnosti. U odraslib, nelijegeni veliki depresivni Epizoda traje u prosjeku devet mjescei. Najmanje polovica Ijudi koji Dozivite epizodu Velike depresije imat ée jo8 jednu epizodu depresija u nekom trenutku,“* U djece depresija traje u prosicku sedam do devet mjescci s simptomi sligni onima u odraslih.“* Simptomi u djece mogu ukljudivati + tuga + gubitak interesa za aktivnosti u kojima su nekada uéivali, + samokrititnost, * osjegaje da su nevoljeni, + beznade o buduénosti, + mislio samoubojstvu, + razdrazljivost + neodlusnost, + poteikoée s koncentracijom i + nedostatak energije Djeca i adolescenti s depresijom imaju veéu vjerojatnost od odraslih simptomi anksioznosti i opéi bolovi i bolovi, bolovi u trbuhu i glavobolje. Veéina djece i adolescenata koji imaju veliki depresivni poremeéaj takoder ima jo§ jednu mentalnu bolest kao Sto je anksiozni poremeéai, disruptivno ili antisocijalno ponaSanje ili poremeéaj zlouporabe opojnih droga. Djeca Aadolescenti koji pate od depresije imaju veéu vjerojatnost da potine samoubojstvo Kao i drugi mladi. Kao i kod odraslih, epizode depresije vjerojatno ée ponavljati se. Distimija je manje teSka od velikog depresivnog poreme¢aja, ali je vise kronian. U distimiji, depresivno raspolozenje zajedno s najmanje dvije druge Simptomi depresije traju najmanje dvije godine kod odraslih ili godinu dana u djece ili adolescenata.?” Ovi simptomi modda nisu kao ‘onemoguéavanje, ali oni sprjetavaju pogodene Ijude da dobro funkcioniraju ili osje¢aju dobar. Distimija éesto potinje u djetinjstvu, adolescenciji ili rano Odrasloj dobi.25 U prosjeku, aa nelijetena distimija traje Cetiri godine u djece i adolest ‘Treéa vista depresivnog poremeéaja je bipolami poremeéaj, koji se naziva i maniéna depresija, Osoba koja ima bipolami poreme¢aj izmjenjuje se izmedu epizode velike depresije i manije (razdoblja abnormalno i uporno poviseno raspolozenje ili razdra2ljivost). Tijekom maniénih razdoblia, osoba ée takoder imati tri ili vise sljedegih simptoma: + pretjerano napuhano samopostovanie, + smanjena potreba za spavanjem, * poveéana priéljivost, + trhatke misli, © distrakeija, + poveéana aktivnost usmjerena na ciljilifiziéka wmemirenost, i + prekomjemo sudjelovanje u ugodnim aktivnostima koje imaju visoku razinu potencijal za bolne posljedice.27 Dok su u manignoj fazi, adolescenti se mogu upustiti u rizitno ili nepromi8ijeno ponaSanje poput brze vornje i nesigumog seksa Bipolami poremeéaj Zesto povinje tijekom adolescencije ili mlade odrasle dobi. Odrasli s bipolanim poreme¢ajem esto imaju jasno definirane epizode manije i depresija, s razdobljima manije svake dvije do éetiri godine. Djeca i Adolescenti s bipolarnim poremeéajem, medutim, mogu brzo kruZiti izmedu depresija i manija mnogo puta u jednom danu.2? Bipolarni poremeéaj umladih moze biti teSko razlikovati od drugih mentalnih bolesti jer se simptomi esto preklapaju s onima drugih mentalnih bolesti kao sto su kao ADHD, poremeéaj ponaSanja ili poremeéaj opozicife, Uzroci depresije (depres! joremeéajl) Depresija, kao i druge mentalne bolesti, vjerojatno je uzrokovana kombinacijom bioloskih, okolignih i drustvenih imbenika, ali ogni uzroei su jo§ nije poznato. Godinama su znanstvenici rislili da je niska razina odredenih neurotransmiteri (kao Sto su serotonin, dopamin ili noradrenalin) u Mozak je uzrokovao depresiju. Medutim, zanstvenici sada vjeruju da je ‘medudjelovanje &imbenika koji dovode do depresije mnogo je slozenifi, Genetski uzroci imaju predlozeno je iz obiteljskih studija koje su pokazale da izmedu 20 i 50 postotak djece i adolescenata s depresijom ima obiteljsku anamnezu depresija i da su djeca depresivnih roditelja vie od tri puta Vjerojatnije je da ée djeca s nedepresivnim roditeljima dozivjeti depresivno poremeéaj.“4 Abnormalna endokrina funkcija, posebno hipotalamusa ili hipofize, moze igratiulogu u uzrokujudi depresiju. Ostali timbeniei rizika za depresivne poreme¢aje u mladih ukljuéuju © stres © puSenje cigareta, © gubitak roditelja, * raspad romantigne veze, * poremecaji paznje, © poremecaji uwenja, # rlostavijanje * zanemarivanje, i © druge traume, ukljuéujuéi dozivljavanje prirodne katastrofa,22 Depresija, kao i druge mentalne bolesti, vjerojatno je uzrokovana kombinacija bioloSkih, okolignih i drustvenih éimbenika, ali Toni uzroci jo¥ nisu poznati Znanstvenici su proutavali promjene u mozgu povezane s depresivnim Poremeéaji. Slikevne studije koje koriste PET pokazale su da je moZdana aktivnost u odredena podrugja zmatno su smanjena kod depresivnog pojedinca, dok aktivnost u drugim regijama mozga je poveéana u usporedbi s istom pojedinac nakon uspjeSnog lijegenja.'* PET snimanje takoder ima Pokazalo se da depresivni pacijenti imaju nize vezanje receptora neurotransmitera poteneijal u nekim dijelovima mozga.** Znanstvenici koji gledaju Promjene u mozgu bipolamih bolesnika pronadene su smanjenje veligine mali mozak (dio mozga koji regulira ravnotevu i kontrolira pokreti), promjene u metabolizmu nekih kemijskih spojeva i smanjenje aktivnosti odredenih regija mozga (prefrontalni korteks) tijekom faze depresije.*? Lijesenje depresije Za lijetenje se Koriste razni antidepresivi i psihoterapije depresija. Najutinkovitiji tretman za ‘veéinu Ijudi je kombinacija lijekovi i psihoterapija23 Manogi od nas su svjesni da su lijekovi dostupni za lijegenje depresivnih poremeéaji - oglase vvidimo na televiziji i u €asopisima, Do 70 postotak osoba s depresijom moze se uéinkovito lijetiti lijek.# Lijekovi koji se koriste za lijetenje depresivnih poremeéaja obigno djeluju na neurotransmisijski put. Na primjer, neki lijekovi utjecati na aktivnost odredenih neurotransmitera, kao Sto su serotonin ili Norepinefin. Razlitti depresivni poreme¢aji zabtijevaju razlitite lijekove Terapije. Na primjer, pojedinci koji imaju bipolarni poremeéaj & nj, kao Sto je litij,tijekom maninog faza i kombinacija stabilizatora raspolozenja i antidepresiva tijekom njihove depresivne faze. Lijekovi obitno dovode do ublaZavanja simptoma depresije unutar Sest do osam tjedana. Ako jedan lijek ne ublazava simptome, lijeEnici mogu propisati Drugi antidepresivni lijek. Kao i kod lijekova za lijetenje drugih mentalnih bolesti, pacijenti su pomno praéeni od strane svog lijesnika za simptome depresija i za nuspojave. Pacijenti koji i dalje uzimaju svoje lijekovinnajmanje Sest mjeseci nakon oporavka od velike depresije su 70 posto manje vjerojatno da ée dovivjeti recidiy.! Paihoterapija pomaze pacijentima da naute utinkovitije naéine suotavanja s Problem u njihovim Zivotima, Ove terapije obiéno ukljutuju 6 do 20 tjedno sastanaka. Te planove lijegenja trebalo bi revidirati ako nema poboljSanja simptoma u roku od tri ili Setiri mjeseca.* Kombinacija lijekova i psihoterapije utinkovita je u veéini sluéajeva i predstavija standardnu skrb; medutim, lijetnici mogu zaposliti i druge metode. Jedna terapija koja je vrlo uéinkovita kod antidepresiva i psihoterapija nije uéinkovita je elektrokonvulzivna terapija (ECT) ili terapija elektroSokovima.”? ECT nije obitno se Koristi u djece i adolescenata. Kada se izvr8i ECT, pojedinac je anesteziran i dobiva elektritni udar u specifitnom dijelovi mozga. Pacijent svjesno ne dozivijava Sok. ECT moze pruziti dramatiéno i brzo olakSanje, ali utinei obiéno traju prilitno kratko vrijeme. Nakon ECT-2, pojedinei obiéno uzimaju antidepresive Lijekovi. Kombinacija lijekova i psihoterapije uéinkovita je u U veéini sluéajeva. Prije nekoliko godina, bilini dodatak gospine trave dobio je velika paznja u medijima kao ‘retman bez recepta za blage do umjerena depresija. Medutim, mnoge tvrdnje nisu imale dobro znanstveni dokazi koji ih podupiru. Utinkovitost i sigumost sv. Ivanova gospina trava ostaje neizvjesna, a njezina uporaba opéenito nije preporuéen.>! ‘Suoéavanje s depre: Ljudi koji imaju depresiju (ili drugi depresivni poremeéaj) osjecaju se iscrpljeno, Bezvrijedno, bespomoéno i bezmadno. Te negativne misii i osjeéaji koji dio su depresije zbog kojih se neki judi osjeéaju kao da odustaju, Kao tretman stupa na snagu, te misli poéinju nestajati, Neke strategije koje mogu pomogi osoba koja ¢eka da lije¥enje stupi na snagu ukljutuje * postavljanje realistignih ciljeva u svjetlu depresije i preuzimanje razumna koligina odgovornosti; # razbijanje velikih zadataka u male, postavijanje nekih prioriteta, i &initi sto moze kao Sto * PokuSavam biti s drugim Ijudima i povjeriti se netko - obiéno je bolje nego biti sam i tajanstven; + sudjelovanje u aktivnostima zbog kojih se Zovjek moze osjecati bole; + dobivanje blage vjeZbe, odlazak u kino ili utakmicu s loptom, ili sudjelovanje u vjetskim, drustvenim ili drugim aktivnostima; + o€ekujuéi da ée se nedije raspolozenje poboljati postupno, a ne odmah (za bolje se osjeéati potrebno je vrijeme); + odgadanje vanih odluka dok se depresija ne podigne i raspravijanje o velikim odlukama s obitelji ili priateljima koji imaju objektivniji pogled na situaciju; + Prisjeéajudi se da ée pozitivno razmisljanje zamijeniti negativno Misleéi da je to dio depresije kao nedija depresija reagira na lijedenje; i * Dopustanje obitelji i prijatelja da pomognu.?>‘Samoubojstvo Potencijalna, tragitna posljedica nelijevene depresije je samoubojstvo, 1997. preko 30.000 Ijudi w Sjedinjenim DrZavama umrlo je od samoubojstva, a samoubojstvo je bilo Treéi vodeéi uzrok smrti medu djecom u dobi od 10 do 24 godine.?2: 25 Vise od 90 posto tih [judi imalo je mentalnu bolest, obiéno ili depresivni poremeéaj ili poremeéaj zlouporabe opojnih droga.?5 Istrazivanje iz Nacionatnog instituta za mentalno zdravije procjenjuje da ih je tak sedam postotak adolescenata koji razviju veliki depresivni poremeéaj postaju #rtve samoubojstva.2? Znakovi opasnosti da tinejdzer moda razmislja o samoubojstvu ukljucuju + prolazi kroz dramatignu promjenu osobnostis + Poklanjanje cijenjene imovine; + pisanje biljedki ili pjesama o smrti; + govoriti o samoubojstvu, &ak i u Sali + davanje komentara poput: "Ne mogu vise izdrZati" ili "Neéu biti problem za vas mnogo duze"; + prethodno poku8aj samoubojstva; + bjeZeti od kude; i +s drugim simptomima ili &imbenicima rizika za depresiju, kao Sto su poteskoée u slaganju s roditeljima i prijateljima, potesko¢e u skoly, ili se ponaSa dosadno ili povuteno. Djeca i adolescenti koji su suicidalni prijavljuju osjeéaje depresije, Ijutnja, tjeskoba, beznade i bezvrijednost. Osjecaju se bespomoéno promijeniti frustrirajuée okolnosti ili pronaéi rjeSenje za njihove probleme. Osim depresije, obiteljskih sukoba i samoubilatke smrti Rodak, prijatel ili poznanik dimbenici su rizika za samoubojstvo medu djeca i adolescenti.4 U slugaju tude osobe samoubojstvo, djeca ili tinejdzeri mozda ée trebati intervenciju kako bi sprijedili osjeéaje krivnja, trauma ili socijalna izolacija, Programi koje nude &kolski profesionalei RjeSavanje tih problema move biti od iznimne pomodi u utvrdivanju OzaloSéeni mladiéi kojima ée mozda trebati pomoé. Jaynozdraystveni pristupi sprieéavanju samoubojstva ukljuéuju uspostavijanje telefona krizne vvruée linije, ograniéavanje pristupa metodama samoubojstva (na primjer, vatreno oruzje), sayjetovanje medija za smanjenje samoubojstava "imitatora”, probir tinejdzera za timbenike rizika od samoubojstva i obuku struénjaka za poboljSanje prepoznavanje i lijetenje poreme¢aja raspolozenja, IstraZivanje o Uginkovitost ih metoda ukazuje na to da probir i osposobljavanje strategije su korisnije za sprjetavanje samoubojstava medu mladima nego Druge metode su.4 Poremeéaj hiperaktivnosti s nedostatkom paznje (ADHD) Najgesce se dijagnosticira poremeéaj hiperaktivnosti s nedostatkom paznje (ADHD) poremeéaj ponaSanja u djetinjstvu, U bilo kojem Sestomjeseénom razdoblju ADHD utjeze na Procjenjuje se da 4,1 posto mladih u dobi od 9 do 17 godina. Djegaci su dva do tri puta vise vjerojatno od djevojaka razviti ADHD25 Iako je ADHD obiéno Povezan s djecom, poremeéaj moze trajati u ‘odrasloj dobi.!? Jedan istrazivaé® procijenila je da éak dvije trecine djece ocjenjivao je s ADHD- ‘om i nastavio imati poremeéaj u dvadesetim godinama, i da mnogi od onih koji vise ne odgovaraju kliniékom opisu ADHD-a Ipak, imao je znaéajnih problema na poslu ili u drugim druStvenim okruzenjima.‘Simptomi ADHD-a Tri prevladavajuéa simptoma ADHD-a su oslabljena sposobnost reguliranja razina aktivnosti (hiperaktivnost), za obavljanje zadataka (nepaznja) i za inhibirati ponaSanje (impulzivnost).!? Pojedinci koji imaju ADHD mogu prikaz preteZno hiperaktivnog/ impulzivnog ponaSanja, pretezno nepazljivo ponaanje, ili kombinacija obojc. Djeca i adolescenti s ADHD-om * Sesto su nepopulami medu svojim vrinjacima, + imaju problema u Skoli, + imaju veée stope o7ljeda od svojih vrinjaka, + imaju poteskoéa s obra¢anjem pozomosti na detalje, + lako se ometaju, + teko i neugodno zavrsiti kolske zadatke, + odgoditi stvari koje zahtijevaju kontinuirani mentalni napor, + napraviti nepadljive pogreske, + su neorganizirani, *# Gini se da ne slufate kada vam se obrati i + neuspjesno izvrSavanje zadataka,!® 30-44 The DSM-IVS odreduje nekoliko uyjeta uz gore navedeni simptomi prije postavljanja dijagnoze ADHD-a. Za dijagnozu ADHD, ponaSanja moraju + pojaviti se prije sedme godine, + nastaviti najmanje Sest mjeseci, © biti Gi ili tei nego u druge djece iste dob, i + uzrokovati disfunkeiju u najmanje dva podrudja Zivota, kao Sto je Skola, kuéne, poslovne ili drustvene postavke.!? Dijagnoza ADHD-a moze se pouzdano postaviti pomoéu dobro testirane dijagnostike metode interyjua, Medutim, zasad ne postoji neovisni valjani test za ADHD. Medu djecom, ADHD se &esto javlja zajedno s drugim uéenjem, ponaSanjem, ili problemi s raspoloZenjem kao Sto su poteskoée u ueenju, oporbeni prkos poremeéaj, anksiozni poremecaji i depresija Uzroci ADHD-a Toéni uzroci ADHD-a nisu poznati; Medutim, istrazivanja su pokazala da éimbenici koje mnogi Ijudi povezuju s razvojem ADHD-a ne uzrokuju Poreme¢aj. Na primjer, ADHD nije wzrokovan ‘manjim ozljedama glave, oSteéenjem u mozak od komplikacija tijekom rodenja, alergija na hranu, vi8ka Seera unos, previse televizije, loSe Skole ili loSe roditeljstvo.”» ! Nije otkriven niti jedan uzrok ADHD-a, Umjesto toga, broj znatajnih &imbenika rizika koji usjetu na neurorazvoj i pona&anje izraz je upleten. Dogadaji kao Sto su alkohol i duhan za majke Koristenje koje utjetena razvoj fetalnog mozga moze povetati rizik za ADHD. Ozljede mozga od toksina iz okoliSa kao Sto je nedostatak Zeljeza takoder su umijeSani Znanstvenici su istraZili ulogu neurotransmitera dopamina u razvoj ADHD-a jer ovaj neurotransmiter igra kljuénu ulogu u reguliranje pokreta, poveéanje motivacije i budnosti te izazivanje nesanica. Opazanje da ADHD ima tendeneiju snaznog rada u obiteljima sugerira da bolest ima genetsku komponentu. Djeca koja imaju ADHD obiéno imaju barem jednog bliskog rodaka koji takoder ima poremeéaj.”* Jedna skupina istrazivata otkrila je da je dijete dije identian blizanac ima ADHD je 11 do 18 puta vjerojatnije da ée razviti poremeéaj od neblizanca, Istrazivanja pojedinih gena ukljugenih u ADHD usmjerena su na gen dopaminskih receptora (DRD) na kromosomu 11 i dopaminskom transporteru gen (DAT1) na kromosomu 5.4 Studije koje su u tijeku nastavljaju se ispitati ove gene i druge kao imbenike u ADHD-u. Najvjerojatnije, a kombinacija nekoliko gena i okoli’nih gimbenika odreduje da li osoba ima ADHD. Slikovne studije pokazale su razlike u mozgu djetaka s ADHD-om u usporedbi s djeéacima koji nemaju ADHD. Istrazivadi su otkrili da su odredeni dijelovi mozga su u prosjeku manji kod djeéaka s ADHD-om.§ Druge studije su otkrile da je ukupni volumen mozga manji kod djevojéica koje imaju ADHD nego u kontrolnim subjektima; Ovi rezultati podudaraju se sa slignim nalazima o mozak djeéaka s ADHD-om.? Znanstvenici su nagadali da Promjene u odredenim regijama mozga mogu biti ukljuéene u nemoguénost inhibirati misli, to je simptom ADHD-a. éenje ADHD-a Razlititilijekovi i bihevioralne intervencije koriste se za lijevenje ADHD-a. NajéeSée koristeni lijekovi su metilfenidat (Ritalin), d-amfetamin i drugi amfetamini, Ovi lijekovi su stimulansi. koji utjetu na razinu neurotransmitera dopamine na sinapsa,*” Devet od 10 dj poboljs tijekom uzimanja jednog ovih lijekova. Kada se koriste kako su propisali kvalificirani lijetnici, ti se lijekovi uzimaju u obzir sasvim sigumo. Nuspojave povezane s umjerenim dozama su smanjene apetit i nesanica, Ove nuspojave se obiéno javljaju rano u lijegenju i Zesto se smanjuje s vremenom. Neke studije su pokazale da su stimulansi koristi se za lijetenje ADHD-a smanjuje stopu rasta, ali krajnja visina nije Intervencije koje se koriste za lijetenje ADHD-a ukljuduju nekoliko oblika psihoterapije, kao Sto su kao kognitivno-bihevioralna terapija, trening socijalnih vjeStina, grupe za podrsku i Obuka tina roditelja i odgajatelja. Kombinacija lijekova i Psihoterapija je utinkovitija od bilo kojeg lijetenja u poboljSanju socijalne vjestine, odnosi roditelja i djeteta, postignuéa éitanja i agresivnost Simptomi.”4 Lijetenje ADHD-a kombinacijom lijekova i psihoterapije je vi8e uéinkovit od bilo kojeg lijegenja samog u poboljSanju socijalnih vje8tina, odnosi roditelja i djeteta, postignuca itanja i agresivnost Simptomi. Osim gore opisanih dobro uspostavljenih tretmana, neki roditelji a terapeuti su isprobali razne prehrambene intervencije za lijevenje ADHD. Nekoliko studija otkrilo je da neka djeca imajukoristi od takvih Tretmani. Ipak, nema dobro uspostavljenih prebrambenih intervencija dosljedno se pokazalo da je udinkovit za lijeéenje ADHD-a2* ‘Suogavanje s ADHD-om Kao Sto simptomi pokazuju, ADHD ometa svakodnevni Zivot osobe. Lijeéenje je dostupno za pomoé pojedincima i ublaavanje simptoma, ali Neke jednostavne strategije — ukljutujuéi one navedene u nastavku —takoder moze pomoti. + Trazenje od utitelja ili Sefa da ponavljaju upute (a ne pogadajuéi Sto su), + Razbijanje velikih zadataka ili zadataka posta u male, jednostavne zadatke. Postavite rok za svaki zadatak i dajte nagradu kao Sto je svaki od njih zavrSen, * Izrada popisa onoga Sto treba utiniti svaki dan, Planirajte najbolje redoslijed za izvrSavanje svakog zadatka, Zatim napravite raspored za njih. Koristite kalendar ili dnevni planer da biste bili u toku. + Radim u mimom podrugju. Radite jednu po jednu stvar. Skratite Pauze. + Pisanje stvari koje treba zapamtiti u bilje2nici pomogu Sestar. Nosite knjigu cijelo vrijeme. + Knjizenje biljeski kao podsjetnika na stvari koje treba utinit. * Spremanje slignih stvari zajedno. + Stvaranje rutine, Pripremite se za Skolu ili rad na isti nagin Vrijeme, na isti natin, svaki dan. + VjeZanje, uravnotezena prehrana i dovoljno sna. Shizofrenija Shizofrenija pogada oko 1 posto populacije ili 2,2 milijuna Odrasli u SAD-u, MuSkarei i Zene su jednako pogodeni.> >? Bolest Obigno se pojavijuje kod mladih Ijudi u tinejd: skim ili dvadesctim godinama. lako djeca stariji od pet godina mogu razviti shizolteniju, to je rietko prije adolescencija! Kod djece se bolest obitno razvija postupno i éesto mu prethode kaSnjenja urazvoju motora ili govora razvoj. Sizofrenija u djetinjstvu ima tendenciju da se teze lijeti i ima manje povolina prognoza nego Sto se formira poéetak odrasle osobe. imptomi shizofrenije Postoje mnogi mitovi i zablude o shizofreniji, Shizofrenija je nije viSestruka ili podijeljena osobnost, kao ni pojedinei koji to imaju Bolest stalno nesuvisla ili psihotiéna, lako mediji testo prikazuju Pojedinci sa shizofrenijom kao nasilni, u stvarnosti, vrlo malo pogodenih Ludi su ‘opasni za druge.>? Zapravo, pojedinci s Sizofrenija je vjcrojatnije da ée biti Zrtve nasilja nego. nasilne sebe. Shizofrenija ima teske simptome. Dijagnoza shizofrenije zahtijeva da najmanje dva dolje navedena simptoma bit ée prisutna tijekom znadajnog dijela u razdoblju od mjesee dana: + Zablude (lazna uyjerenja kao Sto su zavjere, kontrola uma ili progon); * halucinacije (obigno glasovi koji kritiziraju ili komentiraju ponaSanje osobe);+ neorganizirani govor (nerazumljiy ili teZak za razumjeti); + grubo neorganizirano ili katatonigno ponaSanje; i + negativni simptomi kao Sto su ravne emocije, nedostatak lica izrazi i nepaynja prema ‘osnovnim potrebama za brigom o sebi, kao Sto su: kupanje i jelo.* Medutim, prisutnost bilo kojeg od prva dva simptoma je dovoljna dijagnosticirati shizofreniju ako su zablude posebno bizame ili ako halucinacije se sastoje od jednog ili vi8e glasova koji odrZavaju tekuéi komentar 0 ponaSanju ili mislima osobe.> DSM-IV odreduje dodatne kriterije za dijagnozu shizofrenija: + socijalna ili profesionalna disfunkeija, + postojanost poremecaja najmanje Sest mjeseci, + iskijutivanje poremeéaja raspolozenja, + iskljudivanje zlouporabe opojnih droga ili zdravstvenog stanja koje uzrokuje sligni simptomi, i + razmatranje moguéeg sveprisutnog razvojnog poremeéaj.“* Tick sizotrenije zatno varita od jee osobe do sljedeEi. Vesna Ludi kei imaju shizoftenju dozivijavaju barem jednu, i Obitno vise, recidiva nakon njihove prve psihotiéne epizode.? Recidivi su razdoblja intenzivnijih simptoma bolesti (halucinacije i Zablude). Tijekom remisija, negativni simptomi povezani s emocijama ili Osobna njega je obiéno joS uvijek prisutna. Oko 10 posto pacijenata ostaje tekko bolesni dulje vrijeme i ne vraéaju se na prethodno stanje mentalnog funkcioniranja, Nekoliko dugoroénih studija otkrilo je da koliko i jedna treéina do polovica osoba sa shizoftenijom znagajno se poboljSava ili éak se i potpuno oporave od svoje boles 4 Uzroci shizofrenije Kao i ostale mentalne bolesti o kojima se ovdje raspravljalo, znanstvenici joS uvijek rade utvrditi Sto uzrokuje shizofreniju. Takoder kao i drugi mentalni bolesti, genetski i okoliSni dimbenici koji najvjerojatnije djeluju u interakeiji bolest. Nekoliko studija sugerira da je neravnoteza kemikelija neurotransmiterski sustavi mozga, ukljuéujuéi dopamin, GABA, glutamat i norepineftin neurotransmiterski sustavi ukljuéeni su u razvoj shizofrenije.2° 36 Studije obitelji, blizanaca i posvajanja podrZavaju ideju da genetika igra vaZna uloga u bolesti Na primjer, djeca ljudi s Shizofrenija je 13 puta vjerojatnija, a identigni blizanci 48 puta vjerojatnije je da ée razviti bolest nego ljudi opéenito stanovnistvo.*4 Znanstvenici i dalje promatraju gene koji bi mogli igrati ulogu u izazivanju shizofrenije. Jedan gen od interesa za amanstvenike koji Studija shizofrenija kodovi za enzim koji razgraduje dopamin u sinapsa.!2 Istrage kojima se potvrduje uloga toga i Ostali geni su u tijeku. Slikovne studije otkrile su razlike u strukturi i funkeiji mozga u Osobe sa shizofrenijom u usporedbi s kontrolnim osobama, Mozak Slikovne studije pokazuju da mladi Ijudi koji imaju shizofreniju imaju strukturne razlike u mozgu u usporedbi s pojedincima koji to ne éine imaju shizofreniju, Te promjene ukljuéuju smanjeni ukupni volumen mozga (gornji dio mozga, koji je podijeljen u polovice), smanjenu koliginu sive tvari (tkivo koje éini veéinu mozga i sastoji se uglavnom od tijela neuronskih stanica i dendriti), poveéane mofdane klijetke (Supljine iliprostori, u mozak koji je ispunjen cerebrospinalnom teku¢inom) i drugo Abnormalnosti.>-39 41 PET skenovi identiénih blizanaca imaju otkrio da blizanac sa shizofrenijom ima nigu moZdanu aktivnost u frontalni reznjevi (prednji dio mozdanih reznjeva) nego blizanac koji nema shizofreniju.47 Jedna skupina istrazivata koristila je MRI za povremeno skeniranje mozga tinejd%era s potetkom djetinjstva Shizofrenija petogodisnjeg razdoblja. Oni Utvrdeno je da tinejdzeri sa shizofrenijom gube Setiri puta vecu koliginu neurona u odredeno podrutje mozga koje tinejdzeri u kontrolnoj skupini izgubiti.** dobno uskladena kontroina skupina tijekom ijesenje shizofrenije Ne postoji lijek za shizofreniju; medutim, uéinkoviti tretmani koji Zine Dostupna je bolest kojom se moze upravljati za veéinu oboljelih. Optimalno Lijecenje ukljuéuje antipsihotike u kombinaciji s razliéitim psihoterapijske intervencije.“4 (Od 1950-ih lijeénici koriste antipsihotike, kao Sto su klorpromazin i haloperidol, za ublazavanje halucinacija i zabluda Tipitno za shizofreniju. Nedavno, noviji (koji se naziva i atipitni) Antipsihotici kao Sto su risperidon i klozapin pokazali su se vise efektivan. Rano i trajno lijedenje koje ukljucuje antipsihotike lijekovi su vazni za dugorotno poboljSanje tijeka bolest. Pacijenti koji prestanu uzimati lijekove vjerojatno ée dozivjeti reeidiv svoje bolesti.> Ludi koji lijeée shizofreniju najbolje kombiniraju lijekove s psihosocijalnim rehabilitacija (trening Zivotnih vjestina).!” Terapije koje se kombiniraju podrska obitelji i zajednice, obrazovanje te bihevioralne i kognitivne vjeStine za rjeSavanje specifignih izazova pomosi shizofrenim pacijentima poboljSati svoje fumkcioniranje i kvaliteta njihovih Zivot, Optimalno lijegenje shizofrenije ukljuéuje antipsihotike i psihoterapiju Pronalazenje pomoéi za nekoga s mentalnim bolestima’’ Kao utitelj povremeno mozete imati uéenike koji pokazuju simptome ili koji imaju znagajni imbenici rizika za mentalnu bolest. Prvi korak za pomoé njima Usenici se trebaju obratiti Skolskoj sestr ili savjetniku. Ti pojedinei treba znati odgovarajuce sljedege korake koje treba poduzeti, ukljuéujuéi usmjeravanje uenika roditelji ili skrbnici da se obrate svom lijedniku ili svom gradu ili okrugu mentalno Zdravstvene usluge. Ako mislite da prijatelj ili kolega mogu imati mentalnu bolest, obrabrite ga ili nju posjetiti lijetnika. Lijednici mogu uputiti strugnjake za mentalno zdravlje u Zajednica. Osim toga, vaSi dr2avni ili Zupanijski zdravstveni odjeli mogu ponuditi usluge za osobe koje se bore s mentalnom boleséu. Nacionalno mentalno zdravlje Udruga ima pridruzenu mrezu u cijeloj zemlji. Programi koje nudi podruynice NMHA ukljuéuju grupe za podrsku, javno obrazovanje i kampanje zagovaranja, rehabilitacija i stambene usluge. Mozete pristupiti partnerskoj mrezi NMHA putem svoje web stranice: http:/vww:nmha.org/navisection/affiliate.cfm. Odjeljak Dodatni resursi za utitelje opisuje druge mrezne resurse o mentalne bolesti (stranica 53). Reference 1. Agencija za 2dravstvenu politiku i istrazivanje. Lijegenje depresije - novije farmakoterapije. Sazetak, IzvjeSée 0 dokazima/Procjena tehnologije, broj 7. 1999, Preuzeto 27. lipnja 2001, odhtip:/vww-ahepr-gov/elinic/deprsumm.htm. [Besplatni ‘anak PMC-a: PMC4781268) (PubMed: 11487802] 2, Ameridko psihijatrijsko udruZenje. Psihijatrijski lijekovi. 1993a, Preuzeto 18. prosinea 2002, iz. hitp://wwwpsych.org/public_info/medication.cfim. 3. Amerigko psihijatrijsko udruzenje. Psihoterapija. 1993b. preuzeto 19. prosinca, 2002, od itp:/iwww-psych.org/public_info/psythera.cfm, 4, Ameritko psihijatrijsko udruZenje, Mentalna bolest (pregled). 1994, Preuzeto 11. sijeénja 2003, od http://www.psych.org/public_infoloverview.cfm. 5. Ameritko psihijatrijsko udruZenje. Dijagnosticki i statisti¢ki prirudnik za mentalne poremeéaje, 4. izdanje, revizija teksta (DSM-IV-TR). Washington, DC: Ameri¢ki psihijatrijski tisak; 2000. 6. Barkley RA. Poremeéaj hiperaktivnosti s nedostatkom paznje. 1998. Preuzeto 8. srpnja 2001, od http:/Avww.sciam.com/1998/0998issue/0998barkley. html, [PubMed: 9725940] 7, Stand B, Fellman W, Greenbaum J, Matlen T, Markel G, Mortis H, Robin AL, Tzelepis A. Mitovi o ADD/ADHD. 2001. Preuzeto 8. stpnja 2001, od hitp://www.add.org/content/abe/myths html. 8. Castellanos FX, Giedd JN, Marsh WL, Hamburger SD, Vaituzis AC, Dickstein DP, Sarfatti SE, Vauss YC, Snell JW, Lange N, Kaysen D, Krain AL, Ritchie GF, Rajapakse JC, Rapoport JL. Kvantitativna magnetska rezonancija mozga u poremeéaju hiperaktivnosti s nedostatkom painje. Arhiva opée psihijatrije, 1996; 53:607-616, [PubMed: 8660127] 9, Castellanos FX, Giedd JN, Berquin PC, Walter JM, Sharp W, Tran T, Vaituzis AC, Blumenthal JD, Nelson J, Bastain TM, Zijdenbos A, Evans AC, Rapoport JL. Kvantitativna magnetska rezonancija mozga kod djevojtica s poremeéajem nedostatka paznje / hiperaktivnosti, Athiva opée psihijatrije. 2001; 58:289-295, [PubMed: 11231836] 10. Komisija za obrazovanje o ponaganju i druStvenim znanostima, Nacionalno istraZivacko vijeée. Kako ljudi uée: mozak, um, iskustvo i Skola, Washington, DC: National Academies Press; 2000. 11. Corrigan P, Lundin R. Ne zovite me orasima. Tinley Park, IL: Recovery Press; 2001 12, Egan MF, Goldberg TE, Koachana BS, Callicott JH, Mazzanti CM, Straub RE, Goldman D, Weinberger DR. Uginak COMT Val '°8/!58 Met genotip na funkcij frontalnog reZnja i rizik za shizofreniju, Zbomik radova Nacionalne akademije znanosti SAD. 2001; 98:6917-6922, [Besplatni tlanak PMC-a: PMC34453] [PubMed: 11381111] 13, George M. Depresija PET skeniranje, 1993. preuzeto 13. srpnja 2001, iz bttp://www.nimh.nib. gov/hotsci/scandep. html. 14, Jaska P. Informativni list o poremeéaju hiperaktivnosti s nedostatkom paznje (ADHD/ADD). 1998. preuzeto 18. srpnja 2001, od http://www.add.org/content/abe/factsheet. htm, 15, Zajednigki odbor za nacionalne standarde zdravstvenog obrazovanja, Nacionalni standard zdraystvenog obrazovanja: postizanje zdravstvene pismenosti. Atlanta, GA: Ameri¢ko drustvo za rak; 1995, 16. Loucks-Horsley S, Love N, Hewson PW, Stiles KE. Osmisljavanje strugnog usavrSavanja, nastavnika znanosti i matematike. Tisuéu hrastova, CA: Corwin Press; 1998 17. Nacionalni savez za mentalno bolesnu shizofreniju. 2001. Preuzeto 27. lipnja 2001, od bttp://www.nami.org/helpline/schizophrenia.html 18, Nacionalni instituti za zdravlje. Dijagnoza i lijeéenje poremeéaja hiperaktivnosti s nedostatkom paznje. I7java o konsenzusu NIH-a, 1998. Preuzeto 8. stpnja 2001, od hitp://odp.od nih gov/consensus/cons/110/110_statement.htm. [PubMed: 10868163] 19,Nacionalni institut za mentalno zdravlje. Poreme¢aj hiperaktivnosti s nedostatkom paznje. 1996. Preuzeto 3, stpnja 2001, iz. http://www.nimh.nih.govipublicat/adhd efi. 20. Nacionalni institut za mentalno zdravlje. Shizofrenija. 1999a, Preuzeto 3. srpnja 2004, od bttp://www.nimh.nih.gov/publicat/schizoph.cfm. 21. Nacionalni institut za mentalno zdravlje. Arhivski zapis — rano prepoznavanje i lijecenje shizofrenije i bipolamog poremeéaja u djece i adolescenata, 1999. Preuzeto 17. stpnja 2001, od http://www.nimh.nih.gov/events/earlyrecognition.cfm, 22. Nacionalni institut za mentalno zdravlje. Depresija u djece i adolescenata: Informativni list za lijetnike, 2000a, Preuzeto 27. lipnja 2001, iz bttp://www.nimh.nih. gov/publicat/depchildresfact.cfm. 23. Nacionalni institut za mentalno zdravlje. Depresija. 2000b, Preuzeto 27. lipnja 2001, od bttp://www.nimh.nih. gow/publicat/depression.cfi. 24, Nacionalni institut za mentalno zdravlje. Istrazivanje NIMH-a 0 lijetenju poremeéaja hiperaktivnosti s nedostatkom paznje (ADHD): Studija multimodalnog lijeéenja - pitanja i odgovori. 2000c. Preuzeto 27. lipnja 2001, od http://www.nimh.nih. gov/events/mtaga.cfm. 25. Nacionalni institut za mentalno zdravije. Brojevi se raéunaju: Mentalni poremeéaji u Americi, 2001a, Preuzeto 3. stpnja 2001, iz http:/Awww.nimh.nih.gov/publicat/numbers.cfin. 26. Nacionalni institut za mentalno zdravlje. Utjecaj mentalnih bolesti na drutvo. 2001b. Preuzeto 27. lipnja 2001, od http:!'vww:nimh.nih. gov/publicat/burden.cfm. 27. Nacionalni institut za mentalno zdravije. Istrazivanje depresije na Nacionalnom institutu za mentalno zéravlje. 2001¢. Preuzeto 27. lipnja 2001, od |itp:/iwww.nimh.nih,gov/publicat/depresfact.cfim, 28. Nacionalni institut za mentalno zdravije. Nevidljiva bolest: depresija. 20014. Preuzeto 27, lipnja 2001, od http:/wwww.nimh.nih. gov/publicat/invisible.cfin, 29. Nacionalni institut za mentalno zdravlje. Bipolarni poremeéaj. 2001e. Preuzeto 17. stpnja 2001, od http:/iwww.nimh.nih.govipublicat/bipolar.cfm. 30. Nacionalni institut za mentalno zdravlje, Poremeéaj hiperaktivnosti s nedostatkom paznje. 2001f, Preuzeto 27. lipnja 2001, od http://www-nimh.nih.gov/publicat/helpchild.cfim, 31. National Institute of Mental Health, Information about St. John’s wort. 201g. Retrieved July 13, 2001, from hitp://www.nimh.nih.gov/publicat/stjohnswort.efi. 32. National Institute of Mental Health, When someone has schizophrenia. 2001h. Retrieved June 28, 2001, from http://www.nimb.nih,gov/publicat/schizsoms.cfm. 33. National Mental Health Association, Did you know? Retrieved July 3, 2001, from bttp://www.nmha.org/infoctr/didyou.cfin. 34, National Mental Health Association. Depression survey reveals dramatic changes in public opinion: Disease or state of mind? 2001. Retrieved July 18, 2001, from http://www inmha.org/newsroom/system/news.vw.cfm?do—vwé&rid=3 16, 35. National Research Council. National Science Education Standards, Washington, DC: ‘National Academies Press; 1996. 36. Pearlson GD. Neurobiology of schizophrenia. Annals of Neurology. 2000;48:556-566, [PubMed: 11026439] 37. Pfizer Inc. Mental illness stigma and bias assailed at historic White House conference. Pfizer Views. 2000. Making News. Retrieved July 15, 2003, from http:/iwww xviewsmakingnews.com/policy/mental_health, shtml. 38, Rapoport JL, Castellanos FX, Gogate N, Janson K, Kohler $, Nelson P. Imaging normal and abnormal brain development: New perspectives for child psychiatry. Australian and New Zealand Journal of Psychiatry. 2001;35:272-281. [PubMed: 11437799]Rapoport JL, Giedd J, Kumra S, Jacobsen L, Smith A, Lee P, Nelson J, Hamburger S. Childhood- set schizophrenia, Progressive ventricular change during adolescence. Archives of General Psychiatry. 1997;54:897-903, [PubMed: 9337768] 40, 4 42, 43 44, 45, 46. 47, 48, Ratey J. An update on medications used in the treatment of attention deficit disorder. FOCUS Archives, National Attention Deficit Disorder Association, 1998. Retrieved July 8, 2001, from hitp://www.add.org/images2/medupdate.htm. Sowell ER, Toga AW, Asatnow R. Brain abnormalities observed in childhood-onset schizophrenia: A review of the structural magnetic resonance imaging literature. Mental Retardation and Developmental Disabilities Research Review. 2000;6:180-185. [PubMed: 10982495} Stoll AL, Renshaw PF, Yurgelun-Todd DA, Cohen BM, Neuroimaging in bipolar disorder: What have we leamed? Biological Psychiatry. 2000;15:50S-S17. [PubMed: 11018223] Thompson PM, Vidal C, Giedd IN, Gochman P, Blumenthal J, Nicolson R, Toga AW, Rapoport JL. Mapping adolescent brain change reveals dynamic wave of accelerated gray matter loss in very early-onset schizophrenia. Proceedings of the National Academy of Sciences USA. 2001;98:11650-11655. [PMC free article: PMCS8784] [PubMed: iment of Health and Human Services. Mental health: A report of the surgeon general. 2000, Retrieved July 8, 2001, from http://www.surgeongeneral gov/Library/MentalHealth/home-html US. Public Health Service. Report of the surgeon general’s conference on children’s mental health: A national action agenda, 2000. Retrieved June 27, 2001, from http://www surgeongeneral.gov/emh/childreport.htm, [PubMed: 20669515] Veggeberg SK. The big story in depression: What isn’t happening. Brainwork—The Neuroscience Newsletter. 1997. Retrieved July 3, 2001, from http:/www dana.org/articles/bwn_1097.cfm. Weinberger D, Torrey EF, Berman K. Schizophrenia PET scan, 1990, Retrieved July 13, 2001, from http://www.nimh.nih. gov/hotsci/scanschi.htm. Yatham LN, Liddle PF, Shiah IS, Scarrow G, Lam RW, Adam MJ, Zis AP, Ruth TJ. Brain serotonin? receptors in major depression: A positron emission tomography study. Archives of General Psychiatry. 2000;57:850-858, [PubMed: 10986548] Glossary accrued deficits The delays or lack of development in emotional, social, academic, or behavioral skills that a child or adolescent experiences because of untreated mental illness. The mental illness keeps the individual from developing these life skills at the usual stage of life. An individual may never fully make up for these deficiencies. acute Refers to a disease or condition that has a rapid onset, marked intensity, and short duration. antidepressant ‘A medication used to treat depression. anxiety‘An abnormal sense of fear, nervousness, and apprehension about something that might happen in the future. anxiety disorder Any of a group of illnesses that fill people's lives with overwhelming anxieties and fears that are chronic and unremitting. Anxiety disorders include panic disorder, obsessive-compulsive disorder, post-traumatic stress disorder, phobias, and generalized anxiety disorder. attention deficit disorder (ADD) Sce attention deficit hyperactivity disorder. attention deficit hyperactivity disorder (ADHD) ‘A mental illness characterized by an impaired ability to regulate activity level (hyperactivity), attend to tasks (inattention), and inhibit behavior (impulsivity). For a diagnosis of ADHD, the behaviors must appear before an individual reaches age seven, continue for atleast six months, bbe more frequent than in other children of the same age, and cause impairment in at least two areas of life (school, home, work, or social function), autism ‘A mental illness that typically affects a person's ability to communicate, form relationships with others, and respond appropriately to the environment. Some people with autism have few problems with speech and intelligence and are able to function relatively well in society. Others are mentally retarded or mute or have serious language delays, Autism makes some people seem closed off and shut down; others seem locked into repetitive behaviors and rigid patterns of thinking. axon ‘The long, fiberlike part of a neuron by which the cell carries information to target cells bipolar disorder ‘A depressive disorder in which a person alternates between episodes of major depression and ‘mania (petiods of abnormally and persistently elevated mood). Also referred to as manic- depression. cerebrum ‘The upper part of the brain that consists of the left and right hemispheres. chronic Refers to a disease or condition that persists over a long period of time. cognition Conscious mental activity that informs a person about his or her environment. Cognitive actions include perceiving, thinking, reasoning, judging, problem solving, and remembering conduct disorder A personality disorder of children and adolescents involving persistent antisocial behavior. Individuals with conduct disorder frequently participate in activities such as stealing, lying, truancy, vandalism, and substance abuse.delusion A false belief that persists even when a person has evidence that the belief is not true, dendrite he specialized fibers that extend from a neuron’s cell body and receive messages from other depression (depressive disorders) ‘A group of diseases including major depressive disorder (commonly referred to as depression), dysthymia, and bipolar disorder (manic-depression). See bipolar disorder, dysthymia, and major depressive disorder, Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders, 4th Edition (DSM-IV) ‘A book published by the American Psychiatric Association that gi s characteristic symptoms of different mental illnesses. Physicians and other mental health professionals use the DSM-IV to confirm diagnoses for mental illnesses. disease A synonym for illness. See illness disorder An abnormality in mental or physical health. In this module, disorder is used as a synonym for illness dysthymia ‘A depressive disorder that is less severe than major depressive disorder but is more persistent. In children and adolescents, dysthymia lasts for an average of four years. electroconvulsive therapy (ECT) A treatment for severe depression that is usually used only when people do not respond to ‘medications and psychotherapy. ECT involves passing a low-voltage electric current through the brain, The person is under anesthesia at the time of treatment. ECT is not commonly used in children and adolescents. clectroencephalography (EE ‘A method of recording the electrical activity in the brain through electrodes attached to the scalp. electroshock therapy See electroconvulsive therapy. frontal lobe ‘One of the four divisions of each cerebral hemisphere. The frontal lobe is important for controlling movement and associating the functions of other cortical areas. gray matter‘The portion of brain tissue that is dark in color. The gray matter consists primarily of nerve cell bodies, dendrites, and axon endings. hallucination The perception of something, such as a sound or visual image, that is not actually present other than in the mind. hypothalamus ‘The part of the brain that controls several body functions, including feeding, breathing, drinking, temperature, and the release of many hormones. illness ‘A problem in which some part or parts of the body do not function normally, in a way that interferes with a person's life. For the purpose of this module, other terms considered to be synonyms for illness include disease, disorder, condition, and syndrome. ‘magnetic resonance imaging (MRI) ‘An imaging technique that uses magnetic fields to take pictures of the structure of the brain, ‘major depressive disorder A depressive disorder commonly referred to as depression, Depression is more than simply being sad; to be diagnosed with depression, a person must have five or more characteristic symptoms nearly every day for a two-week period, Feelings of intense mental and physical hyperactivity, elevated mood, and agitation. ‘manic-depression See bipolar disorder. ‘mental illness Ahealth condition that changes a person's thinking, feelings, or behavior (or all three) and that causes the person distress and difficulty in functioning, ‘mental retardation ‘A condition in which a person has an IQ that is below average and that affects an individual's earning, behavior, and development. This condition is present from birth. myelin ‘A fatty material that surrounds and insulates the axons of some neurons. neuron (nerve cell) A unique type of cell found in the brain and body that processes and transmits information, neurosis, A term no longer used medically as a diagnosis for a relatively mild mental or emotional disorder that may involve anxiety or phobias but does not involve losing touch with reality.neurotransmi sion The process that occurs when a neuron releases neurotransmitters that relay a signal to another neuron across the synapse. neurotransmitter ‘A chemical produced by neurons that carries messages to other neurons. obsessive-compulsive disorder (OCD) An anxiety disorder in which a person experiences recurrent unwanted thoughts or rituals that the individual cannot control. A person who has OCD may be plagued by persistent, unwelcome thoughts or images or by the urgent need to engage in certain rituals, such as hand washing or checking. oppositional defiant disorder A disruptive pattem of behavior of children and adolescents that is characterized by defiant, disobedient, and hostile behaviors directed toward adults in positions of authority, The behavior pattern must persist for at least six months. panic disorder ‘An anxiety disorder in which people have feelings of terror, rapid heart beat, and rapid breathing that strike suddenly and repeatedly with no warning. A person who has panic disorder cannot predict when an attack will occur and may develop intense anxiety between episodes, worrying when and where the next one will strike: phobia An intense fear of something that poses litle or no actual danger. Examples of phobias include fear of closed-in places, heights, escalators, tunnels, highway driving, water, flying, dogs, and injuries involving blood. pituitary gland ‘An endocrine organ closely linked with the hypothalamus. The pituitary seeretes a number of hormones that regulate the activity of other endocrine organs in the human body. positron A positively charged particle that has the same mass and spin as—but the opposite charge of — an electron, positron emission tomography (PET) ‘An imaging technique for measuring brain function in living subjects by detecting the location and concentration of small amounts of radioactive chemicals. postsynaptic neuron, ‘The neuron that receives messages from other neurons, presynaptic neuron The neuron that sends messages to other neurons by releasing neurotransmitters into the synapse,sychiatrist ‘A medical doctor (M.D.) who specializes in treating mental diseases. A psychiatrist evaluates a person's mental health along with his or her physical health and can prescribe medications. psychiatry ‘The branch of medicine that deals with identifying, studying, and treating mental, emotional, and behavioral disorders. psychologist ‘A mental health professional who has received specialized training in the study of the mind and emotions. A psychologist usually has an advanced degree such as a Ph.D. psychosis A serious mental disorder in which a person los hallucinations or delusions s contact with reality and experiences psychotherapy A treatment method for mental illness in which a mental health professional (psychiatrist, psychologist, counselor) and a patient discuss problems and feelings to find solutions, Psychotherapy can help individuals change their thought or behavior patterns or understand how past experiences affect current behaviors, receptor A molecule that recognizes specific chemicals, including neurotransmitters and hormones, and transmits the message into the cell on which the receptor resides, relapse The reoccurrence of symptoms of a disease. reuptake pump ‘The large molecule that carries neurotransmitter molecules back into the presynaptic neuron from which they were released, Also referred to as a transporter. tisk The chance or possibilty of experiencing harm or loss. risk factor ‘Something that increases a person's risk or susceptibility to harm. schizophrenia A chronic, severe, and disabling brain disease, People with schizophrenia often suffer terrifying symptoms such as hearing intemal voices or believing that other people are reading their minds, controlling their thoughts, or plotting to harm them. These symptoms may leave them fearful and withdrawn. Their speech and behavior can be so disorganized that they may be incomprehensible or frightening to others. selective serotonin reuptake inhibitors (SSRIs)A group of medications used to treat depression. These medications cause an increase in the amount of the neurotransmitter serotonin in the brain. serotonin A neurotransmitter that regulates many functions, including mood, appetite, and sensory perception. single photon emission computed tomography (SPECT) A brain imaging process that measures the emission of single photons of a given energy from radioactive tracers in the human body. stigma A negative stereotype about a group of people. St. John's wort An herb sometimes used to treat mild cases of depression, Although the popular media have reported successes using St. John’s wort, it is not a recommended treatment. The scientific evidence for its effectiveness and safety is not conclusive. symptom ‘Something that indicates the presence of a disease, synapse The site where presynaptic and postsynaptic neurons communicate with each other, synaptic space ‘The intercellular space between a presynaptic and postsynaptic neuron, Also referred to as the synaptic cleft syndrome A group of symptoms or signs that are characteristic of a disease. In this module, the word syndrome is used as a synonym for illness transporter A large protein on the cell membrane of axon terminals. It removes neurotransmitter molecules from the synaptic space by carrying them back into the axon terminal that released them. Also referred to as the reuptake pump. ventricle One of the cavities or spaces in the brain that are filled with cerebrospinal fluid. vesicle Amembranous sac within an axon terminal that stores and releases neurotransmitters, Footnotes 1 Relevant to Lessons 1, 2, and 5 2 Relevant to Lesson 33. Relevant to Lessons 2, 3,4, and 5 4. Relevant to Lessons 1,2, and 4 5. Relevant to Lessons 2, and 3 6 Relevant to Lessons 4 and 5 7 Relevant to Lessons 1,2, 3,4, ands. & Relevant to Lessons 4 and 5 9 Relevant to Lessons 2, 3,4, 5, and 6 10. Inthis module, the term depression refers to major depressive disorder. We will use the terms dysthymia and bipolar disorder specifically when we are referring to those types af depressive disorders, II. Relevant to Lessons 1, 2,3, 4,5, and 6 Copyright © 2007-, BSCS. Bookshelf Ds NBK20369