Cimbenici rizika i za8tite i intervencije: zdravstveni i medicinski timbenici vo je drugo od tri poglavija koja istrazuju rizike i za8titne Zimbenike | interveneije relevantne 2a kognitivne starenje. U poglavlju 4.A raspravlja se o éimbenicima nnatina Zivota 1 fizitkom okruzenju, a u poglaviju 4C raspravlja se 0 opéim pristupima sanaciji i daju zakljuéne napomene i preporuke © moguénostima za sljedeée korake u promicanju zdravog kognitivnog starenja, Ovo se poglavije bavi mnogim vanjskim timbenicima i komorbiditetima koji ‘mogu utjecati na spoznaju, Osnovni ukupni izazov je da treba nautiti mnogo vie 0 tome kako ti Zimbenici utjeéu na kognitivno starenje - posebno, imaju li dugorotne ‘uéinke na kognitivne funkeije, Neki od tih éimbenika (npr. odredenilijekovi, deri) mogu rezultiratilako prepoznatljivim kratkoroénim rizicima kognitivaog pada, sto je wnekim sluéajevima moguée potpuno preokrenuti; Osim toga, ovi Zimbenici mogu posredovati u dugoroénijim promjenama kognitivne putanje, Za druge timbenike, kao Sto su komorbiditeti i izlozenosti koji se javljaju tijekom razdoblja od nekoliko ‘godina, istrativatka pitanja opéenito se usredototuju na mjeruu kojoj Ge lijegenje ili, smanjenje komorbiditeta (npr. Dijabetes ili nekontrolirana hipertenaija) il smanjenje ili uklanjanje izlozenosti utjecati na dugoroéne kognitivne funkcije Potrebna sui dalinja istraZivanja bfolo8kih mebanizama na kojima se temelji utjeca} tih Eimbenika na kognitivne promjene i u kojoj je mjeri svaki od njih uzrok ili posrednik« promjena, Kao i kod svih aspekata kognitivnog starenja, kognitivne funkcije mogu se uvelike razlikovati i unutar pojedinca tijekom vremena i medu pojedincima, Svaki dio ovog poglavija usredotoden je na odredeni rizik ili zaititni faktor i safima dokaze iz dostupnih opservacijskih studlja i Intervencijske studije,zatim zavrSava saZetim komentarom o snazi dokaza LJEKOVI Sve se vise prepoznaje da odredene klase lijekova uzrokuju pad 1 oSte¢enje kognitivnth sposobnosti; Ovi potencijalno sprijeteni Stetni dogadajtimaju rizike koji su funkcija doze, trajanja i individualne osjetljivosti (kao Sto je veé postojece kognitivno oSteéenje ili demencija ili genetska Sminka). Utjecaj ovih lijekova na ddugorodne kognitivne funkeije podrutje je istrativanja koje jew tijeku. Uloga zdravstvenih djelatnika koji su zainteresirani 2a sprjetavanje Stetnih Uéinaka lijekova otezZana je stalnim priljevom novih znanja © uéineima |Stariea 151 {nterakeljama th lijekova, sozenim reZimima Iijefenja koji su potrebnt za ljetenje ‘mnogih bolesti | vigestrukim pruateljima 2dravstvenih usluga koji su ukljugeni a skrb 0 mnogim starijim osobama, Ne samo da Je zdravstvenim djelatnicima izazov biti u toku s lijekovima koje propisuju i upravljati lijekovima za pojedinatne ppacijente; Takoder im je teSko utvrditi mogu li lijekovi koje su propisalt imati ‘negativne ili pozitivne kognitivne uéinke kada se daju zajedno s drugim lijekovima, U Sjedinjenim Dréavama starije odrasle osobe predstavijaju oko 13 pasto populacije, ali im je propisano vige od 40 posto propisanih lijekova. U prosjeku, pojedincima u ddobi od 65 do 69 godina propisuje se 14 razligitih lijekova godisnje (ASCP, 2015). Visoka stopa upotrebe Iijekova na recept povezana je sa znatajnim stopama cozbiljaih Stetnih dogadaja Ujekova, koji se smatraju sprijetenima u 27 posto ambulantnih, 28 posto hospitaliziranih i 42 posto pacijenata s dugotrajnom njegom (Bates I sur, 1995; Fick i Semla, 2012), Osim toga, neki lijekovi s potencijalom za negativne utinke na spoznaju dostupni su bez recepta, Dokazi iz opservacijskih studija Tako su brojne studije pokazale da moze postojati povezanost izmedu ovih klasa lijekova i demencije, potencijal 2a neprepoznatu demenciju ili druga zbunjujuéa stanja u mnogim od ovih stuaija sprjetava uspostavljanje bilo kakve uzroéne veze. Lijekovi za kriterije piva Na temelju sveobuhvatnog i sustavnog pregleda i postupka panela sa smjernicama koji je ukudivao ocjenjivanje dokaza i razdoblje javnog komentiranja kriteiji piva Ameriékog gerijatrijskog drustva (AGS) za Po- tentialno neprikladna uporaba lijekova u starijih odraslih osoba preporutila je ibjegavanje brojnih Iijekova i Klasa lijekova kod starijih odraslih osoba zbog nithovog potencijala za izazivanje kognitivnog pada ili delirija (AGS, 2012; vvidi tablicu 48-1). lako je detaljan pregled svih tih Iijekova izvan opsega ovog iavje8éa, posebno €e se razmotriti uporaba antikolinergitkih i benzodiazepinskih lijekova jer su i dalje w zajednitkoj uporabi i posebno su izlozeni riziku od neprimjerene uporabe kod starijih asoba. Ancikolinergitki ljekovi (ukljuéujuei ancihistaminike) Ovisno o ispitivano) populaciji, oko 20 do 50 posto starijih osoba u Sjedinjenim Dr¥avama propisuje barem jedan antikolinergi¢ki lijek u bilo kojem trenutku (Campbell | sur, 2009), lako postoje odredene indikacije za ove klase lijekova, kao Sto su za lijetenje alergija, mutnine, depresije, gréa miSi¢a i mnogih drugih ‘medicinskih stanja, neke od uporaba mogu biti neprikladne. Umjesto toga, trebalo bi razmotriti utinkovite manje toksiéne alternative Nekoliko sustavnth pregleda dokumentiralo je povezanost antikolinergikih lijekova s kratkoroénim i dugorognim Stetnim kognitivnim uéincima w_starijih codraslih osoba (Campbell | sur, 2009; Kalisch Ellet i sur, 20144; Tannenbaum { sur, 2012). Kalisch Ellet i kolege (2014) analizirali su administrativne zahtjeve australskih veterana od 2010, do 2012, godine i otkrili da kori8tenje dva ill vide antikolinergitkih lijekova poveéava rizik od hospitalizacije 2bog zbunjenosti ilSraiea 182 demencije. Popis lijekova s jakim antikolinergizkim svojstvima nalaai se u tablicl 43-2, Kliniékd pregled 27 studija koje su ukijuéivale antikolinergitne testove i mjerenje kkognitivnih performansi otkrio je da je 25 pokazalo povezanost izmedu antikolinergiéne aktivnosti lijekova i deliija, kognitivnog oSteéenja ili demencije (Campbell i sur, 2009), U velikoj studiji trogradske populacije na vige od 6900 starijih osoba (Carriere i sur, 2009), utvrdeno je da je kontinuirana uporaba antikolinergi¢kib lijekova povezana s 1,4 do 2,0 puta veéim rizikom od kognitivnog pada, Osim toga, rizik od incidentne demencije poveéan je 4 kod kontinuiranih korisnika tijekom getverogodisnjeg razdablja pragenja (omjer opasnosti 1,65, Interval pouzdanosti od 95 9% [CI] 1,0-2,7). Rizik se poveCavao s trajanjem kontinuirane uporabe, a takoder je bio veéi medu onima s osnovaim kognitivnim ‘oteéenjem I demencijom (Tannenbaum i sur, 2012). Mnogi antihistaminici dostupni su u pripraveima bez recepta, ukljuéujuél one Koji se koriste za prehladu, gripu, ublatavanje alergija 1 spavanje (‘PM" formulacij). Buduéi da su ti antihistaminici, kao Sto je difenbidramin, moéna antikolinergiéna sredstva, vaino je educiratiSiru javnost o potencijalnim rizicima, ukdjutujuél rizike od kognitivnog pada, ‘TABLICA 4B-1 Kriterii piva Amerigkog gerijatrijskog drustva za poteneijalno neprikladnu uporabu lijekova u starijih odraslih osoba zbog interakcife lijekova i bolest ili sindroma lijekova koji mogu pogorSati bolestilisindrom Preporuka kvalteta Bolest i okaza i snaga sindrom tile Logitka podioga _preporuke Deli} syitriekli&ki __‘Wabjegavajteu _Preporuka: izbjegavajte antidepresivi Sih odrasiy kvalitet soba iis dokaza:umjerena Antikolinergicl —yigokim rizikom saga preporake: jaka (vidjetitablicuod deliija zbog 482) iaazivana i pogorsanja Benzodiazepini Klorpromazin Kortikosteroidi ‘Antagonisti H2 lina a stariih odraslin osoba; ‘ko se bjekovs prestanu koristis kroniéno, eceptora—suzavajte kako Meperidin biste abjegl simptome Sedativna aor hipnotika Tioridazin Demencija Antikolinergici _Izbjegavafte zbog Preporuka: Ib i (vidjeti rabieu®*POvelinih levalitetu hrognitiono aéinaka srediénjeg dokaza: Visoka esteéenje 18-2) vEanog sustava, ‘naga preporuk Benzodiazepini —Iebjegavajte vonisti aa0ipsihotike 2a faerie tora Probleme w Ha receptora ee Zolpidem Gomencije, osim ipsihotic, KO Anse nnefarmakoloske ronigna | opsie nisu spjele, a pacijent‘sranes 180 ‘TABLICA 4B-2 Lij potrebna je prijetnja sebt i wuporaba rusia ;poraba,—gpripsinoticl st povezanis poveéanim Fiaikom od cerebrovaskal (moZdanog udara) osobas ddemenciiom T2VOR: AGS, 2072, Ponovno lskano we doputenje John Wiley & Sons, nc Benzodiazepini Obiéno se Koristi za ljedenje anksioznost, nesanice | uznemirenosti kod starijih soba, benzadiazepini (npr. Alprazolam, lorazepam, Klorazepat | Klonazepar) poveeani su s izrazito povedanim rizikom za delirij, kognitivno oBteéenj, padove, prijelome i nesreée motornih vozila (Bilieti de Gage | sur, 2012; de Vries i sur, 2013). U nedavnom sustaynom pregledu 68 klinickih ispitivanja (Tannenbaum i sur, 2012), benzodiazepini su dosijedno bili povezani s armnesti¢kim (ukdjuéujui gubitak paméenja) i neamnetickim kognitivnim oSteéenjem neuropsiholoskim testiranjem. S cbzirom na rizike, uporabu ove Kase ljekova treba padlivo procijenti za uporabu kovi s jakim antikolinergickim svojstvima ‘Antimustarinia (urnarna Antiparkinsonska Relaksantl sheletih Anuhistaminic _Antidepresi’ __ishontimenoja)__sredstva Amps __Antspazmediet___miSiéa Ciprohepradin ——Dokaepin Proklorperszinhiossaming Dimeakiérnat ——Imipramin Prometazin Propant Dienhidramin — Noreiplin ‘Tortgazin Tothicen Shopels [ldroksinin Loratadin Trimipramin ‘Teifuoperazin Mein IZVOR: AGS, 2012. Ponovno tslano uz dopustenje John Wiley & Sons, Ine fd strane starjih osoba, s njihovom uporabomn rezerviranom za indikacije kao Sto si rapadaji ili druga neuroloska stanja, povlagenje alkohola, teSki generalizirani anksiozni poremeéaj, anestezija i skrb na kraju Zivota, Dokazi iz intervencijskih studija Nekoliko studija provedenih u posljednjem desetljeéu testiralo je intervencije usmjerene na sn snjenje broja visokoriziénih ili Stetnih Ijekova - kao i ukupnog broja lijekova - koje starije odraste osobe uzimaju s ciljem smanjenja nepotrebnih ‘nuspojava,ukdjuéujuéi Kognitivnl pad, Nekoliko studija usredototilo se na smanjenje uunosa lijekova navedenih na kriterijima piva (AGS, 2012; Fick { Semla, 2012, Fick etal, 2003; Ray et al, 1986), Desetogodiinje longitudinalno istrativanje starijih Zena otirilo je da imaju visoku uéestalost neprikladne uporabe Ijekova 1 veliko antikolinergitno optereéenje; to se posebno odnasilo na Zene koje su kasnije u ‘Zivotu razvile demenciju (Koyama et al, 2013). Studija Gurwitza i kolega (2000) otkrila je da se 68 posto Stetnth dogadaja lijekova koji se mogu sprijetiti dogodilo u fazi narutivanja (propisivanja) skrbi ‘Takvi nalazi pomogli su potaknuti rszvoj ratunalne podréke odlutivanju i obrazovanja kao strategiie za smanjenje Stetnih dogadaja Iijekova u razliitim okruzenjima skrbi (Alldred i sur, 2013). Brojne studije otkrile su staistiékl znaéajan pad neprikladnog propisivanja nakon implementacije ratunalnog sustava podrSke odlutivanju’ koji je koristio elektronigki zdravstveni Karton kako bi upozorio pruzatelje usluga na uporabu neprikladnih lijekova (Agostini | sue, 2007; Mattison | sur, 2010; Raebel i sur, 2007; Smith i sur, 2006; Tamblyn i sur, 2003) ali nijedna od tih studija nije mjerila utjeca} na kognitivne ishode u starijih odraslih osoba, Jos jedna intervencija koja se pokazala uspjeSnom u prestanku uzimanja neki lijekova kod starijih odraslih osoba je uporaba konzultanta Wjekarnila? samostalno ii kombinaciji s drugim komponentams (Laukazewskt i sur, 2014), Sustavni pregled utjecaja antikelinergi¢kog prekida na kognitivne ishode w starijih odraslih osoba od strane Salahudeena i kolega (2014) pronaSao je pozitivne rezultate strategija osnadivanja, poput pomaganja starijim osobama Intervenaije rfunalne padre adluivanj (CDS) mogu obubvaéat rate rasine pode, al votin intervencia CDS-2 za uporabu likora upozrit éedavatljaushug prije negosto se liek ‘ropie (kadadavael uslga plas une l propist lek) ponudi e predlotenyalternativy [je prstup ponsSanj i bez ijekova, Ui aternativa bez jove ®Konaultantlekarnil savjetaju ses drughn adravstvenim radncia,paljentia i njegovateljina o visokeriataum bjkovins, problemima s doxiranjem, nuspojavama,kumulatvnom optreéenju 1Nekovima tinteraketjama iva iekova kako bi se osiguralaodgovarajuéa uporabalicko, Konzutantfrmaceut praktictrajuw sani akrutenins ul u2ujudsubakutn se otpomognate stambenecbjkte, pstiatrise holnie, programe hoepicia te lant neg kr sajednic (ASCH, 2014), Odrasli uée 0 svojim lijekovima i zdravstvenom stanju i pomazu im da prewzmnu inicljativu za zajednitke odluke 0 zdravstveno} zaStiti za ukidanje benzodiazepina, Dosadaénji napori farmaceutske industrije u oglaSavanju izravno potroSacima pokazali su se uéinkovitima w utjecaju na potranju javnosti za odredenim lijekovima (Rosenthal i sur, 2002). U drugoj studi, istrazivaéi su koristili klaster randomiziranog dizajna koji je dodijelio ljekarne zajednice bilo skupini za lijegenje ilk Konteolnoj skupini, s tim da je skupini 2a lijedenje osiguran proces osm: ivanja uusmjeren na smanjenje neprikladne upotrebe benzodiazepina od strane pacijenata, Nakon 6 mjeseci, 27 pasto terapljske skupine prekinulo je uporabu benzodiazepina usporedbi s 5 posto kontrolne skupine. Proces osnazivanja, koji je pomogao starijim odraslim osobama da steknu Kontrolu { preuzmu initjativu za rjeSavanje problema, tukijuéivao je detaljan interyju s pacijentima, samoprocjenu, obrazovanje, prijedloge za sigurnije zamjene ber lijekova i koriStenje vrSnjaékih prvaka (Tannenbaum i su, 2014)Staniea 156. Jedan antihistaminsk lijek bez recepta kojl obiéno koriste starije odrasle osobe u okruzenju zajednice 1 koji pogorSava spoznaju je difenbidramin. Intervencije 2a smanjenje primjene ovog lijeka provedene su prvenstveno u bolnicama, Stualja Agostinija i kolega (2007) koristila je ratunalno upozorenje koje je podsjetilo ppruzatelje usluga na nuspojave lijeka i opasnosti difenhidramina kod starjih odraslih osoba i sugeriralo pristupe bez lijekova (poput toplog mlijeka i tehnika opustanja). Ova studija je primjetila smanjenje rizika od 18 posto w narudzbama za sedativno-hipnotitke lijekove, Druga bolniéka intervencija koristila je raéunalno upozorenje i iaravnu komunikaciju izmedu Iijegnika | Wekarnika kako bl se postiglo smanjenje propisivanja difenbidramina za 52 posto (Fasnight | sur, 2004). Obje ove studije bile su ograniéene njihovim prospektivnim dizajnom prije intervenelje. Do danas nisu objavljena istraZivanja o intervencijama za ogranigavanje bezreceptne kupnje difenhidramina ii drugih povezanth antihistaminika od strane starijih odraslih osoba, Sazetak IstraZivanja su pokazala da se uporaba visokoriziénih ili potencijalno neprikladnth lijekova koji negativno utjetu na spoznaju moze uéinkovito smanjiti il ogranititi tehnikama kao Sto su ragunalna podrSka odlutivanju, farmaceuti ‘konzultanti a u novije vrijeme i pristup obrazovanju izravno potrosaéima, Medutim, ‘zbog razlititih metodoloSkih, Kliniékih i etiékih pitanja joS nije bilo istraZivanja koja bi utvrdila utjecaj tih inicijativa na odrZavanje ili poboljSanje spoznaje Odredivanje utjecaja ovih lijekova na kognitivno starenje zahtijevat ée pailjivo provedene longitudinalne studije, Intervencije prekida uzimanja Iijekova moraju. padljivo razmotriti utinke na pojedince, kao i razliite po- zvutne preferencije pojedinaca 1 razligiti odgovori na lijekove i starenje, Raspon alternativa bez lijekova ograniéen je nedastatkom snaznih i individualiziranih dokaza za alternative bez lijekova w starijih odraslih osoba i nedostatkom naknade za uporabu alternativa, Nekoliko intervencijskihstudija imalo je umjerena metodoloska ogranigenja i uvelike su se razlikovale w naginu mjerenja kognitivnih funkeija. U buduénosti bi studije trebale primjenjivati osjethive | potvrdene mjere spoznaje | trebale bi razmotriti pitanja doziranja, kumulativne uéinke optereéenja lijekovima, uéinkovite natine pruzanja pritagodenih alternativa i utjeca) povlatenja jekova, MEDICINSKA STANJA Dokazi o tome mode li lijegenje medicinskih stanja sprijetiti ili preokrenuti kognitivni pad i utjeca} medicinskih tretmana na dugoroéne kognitivne funkeije su komplicirani. Odredena stanja, poput moZdanog udara, mogu rezultirati akutnim i ‘tedkim kognitivnim padom, s moguénoséu da se u nekim slufajevima vrati dio te kognitivne funkeije tijekom veemena. Za moddani udar i ova druga stanj, kognitivna pputanja pojedinca mode se uvelike odrediti akutnim dogadajem, Za druge vrste stanja, posebno ona u kojima je prevencijai rano lijefenje u fokusu (poput dijabetesa ill nekontrolirane hipertenzije), postoje mnoge nepoznanice o tome u kojoj meri napori prevencije i lijegenja dovode do poboljSanja kognitivnog zdravlja i kako ti‘sranes 187 ‘naporl utjetu na kognitivno starenje tijekom Zivotnog vijeka, Na primjer, smanjenje pojave mofdanog udara bit ée korisno za kognitivno 2dravije; Medutim, ostaje joS ‘mnogo toga za nautiti o uéincima na kognitivne funkclje ljegenja pojedinih imbenika rizika 2a mozdani udar kao Sto je hiperlipidemija, Stovige, a neka stanja (npr Hipotireoza), prednosti lijegenja toliko su uvjerijive - neovisno o pitanju uéinaka lijeéenja na spoznaju - da ispitivanja koja pokazuju uéinkovitost na spoznaju nisu potrebna ili etigki opravdana, Za ta stanja prikazant su samo opservaciiski podaci, uz pretpostavku da ée se pacijenti s tim stanjima lijetiti i prikupiti bilo kakvu poteneijalnu kognitivns ki pretilost) kognitivni ishod) su vain jer mogu utjecati na odluke o naginu ili agresivnosti ijegenja. Na primjer,stupan) Kontrole glikemije ili kevnog taka koji se trazi za starije osobe s dijabetesom moZda Ge trebati uzeti u obzir Stetne posljedice hipoglikemije ii hipotenzije, ist. Za druga stanja (npr: dijabetes, Cerebrovaskularne i kardiovaskularne bolesti U Sjedinjenim Dréavama, mofdani udar ili cerebrovaskularna nesreéa, Koja se Javljau otprilike 24 od svakih 1.000 soba u Sjedinjenim Dréavama (Leys et al, 2005), glavni je wzrok invaliditeta u starijih odraslih osoba i treéi vodeti uzrok smrti u to) skupini (Gorina i sur, 2006), Mote do¢i do znatnog preklapanja izmedu klinigkih manifestacija kognitivnog pada povezanog sa starenjem { onih povezanih s dijagnosticiranim ili nedijagnosticiranim kardiovaskularnim | cerebrovaskularnimn bolestima (npr. stanja koja se mogu pokazati kao hiperintenziteti bijele wari [leukoaraloza] s magnetskom rezonancijom [MRI]). Moze se oéekivati da ée lijedenje cerebravastaularnih i kardlovaskularnih imbenika rizika sprijediti neke od tih dogadaja i, posljediéno, povezane kognitivne padove. Kognitivni pad i demencija dobro su prepoznati nastavak mozdanog dara Na primjer, jedno je istrativanje otkrilo demenciju u 26 posto starijih osoba procijenjenih 3 mjeseca nakon moddanog udara (Tatemichi i sur, 1994). Veliki motdani udari mogu dovesti do postupnog pada kognitivnog funkcioniranja, dok vigestruki mali moZdani udari mogu rezultirati samo skromno ubrzanim tijekom kognitivnog pada. Dok su blati stupnjevt cerebrovaskularnih bolesti (kao Sto su mikrovaskularne bolesti ili prolazna ishemija) povezant $ kognitivnim padom, konzistencija i stupanj povezanosti nisu bili jasni, U sustavnom pregledu 16 populacijskih studija (Sava i Stephan, 2010), utvrdeno je da je pojava mo%danog ‘udara povezana s udvostrugenjem rizika od incidentne demencije u starijoj populaciji. U sustavnom pregledu 30 studija (koje su ukljutivale ukupno 7,565 pacijenata), uestalost nove demencije nakon prvog mo%danog udara bila je 74 posto (95% Cl 48-100) u prvoj godini i 1,7 posto godisnje (95% Cl 14-2,0) nakon toga (Pendlebury, 2009), Dvije studije koje su pregledali Savva i Stephan (2010) sugerirale su da utjeca) moZdanog udara na buduéi rizik od demencije moze biti jati kod Iu sa specifiénim genetskim faktorom rizika za Alzheimerovu bolest (onl Koji su APOE #4 negativni), ali povezanost u tri druge studije nije bila dosljedna, Odbor podriava napore 2a poboljSanje kardiovaskularnog zdravlja starijih odraslih osob, medu ostalim upravljanjem kevnim tlakom, kontrolom kolesterala f odrZavanjem 2drave tjelesne teZine (vidi poglavlje 6). Hipoglikemiju i hipotenaija‘anes 158 treba izbjegavati jer njihove dobro dokumentirane stete vjerojatno nadmaSuju sve ppotencijalne Koristl, Dugorogni utjecaji na Kognitivne starenje uglavnom su nnepoznati Hipertenaija Hipertenaija je prisutna u otprilike 65 posto Ijudi u dobi od 60 godina i starijih (Hajjar 1 Kotchen, 2003) i identificrana je u sustavnim pregledima kao vatan imbenik rizika koji se potencijalno mote sprijetiti za kognitival pad i demenciju s povetanim omjerom opasnosti izmedu 1,24 1 1,59, ovisno o studiji (Etgen et al 2011), lako se studije donekle razlikuju u svojo} definiciji hipertenzije, opéenito, vvetina studija smatrala je da je sudionik hipertenzivan ako je prosjeéni sistoligki Jkrvni tlak bio je 140 mmbig ii visi, prosjeéni dijastolitki krvni tlak bio je 90 mmiig ill vie, ii je sudiontk trenutno primao antihipertenzivne lijekove. Dokazi iz opservacijskih studija Postoje pouzdani uzduzni podaci koji podupiru vezu izmedu krvnog tlaka i ‘kognitivnog pada (Elias i sur, 2012; Etgen i sur, 2011) s dosljednijim asocijacijama na hipertenziju srednjih godina; nasuprot tome, hipertenzija kasnog ivota moda nije kritigni €imbenik rizika za kognitivno starenje (Qiu i sur, 2005) Novije studije takoder su sugerirale vadnu ulogu za modifikaciju statusom APO! a (Andrews et al, 2015; Bangen et al, 2013), Utjecaj hipertenzije na spoznaju vjerojatno posreduju brojni mehanizmi, ukljuzujuéi bolesti malih i velikih kr-valh Zila, mikroinfarkte, leukoaraiozu i promjene u mozdanom metabolizma (Gasecki et al, 2013), Opservacijske studije takoder pokazuju da kognitivna funkeija starijth odraslih ‘soba mode imati koristi od antihipertenzivnih lijekova (Rouch et al, 2015). Stoga ée kontrola krvnog tlaka vjerojatno ostati vazan cilj prevencije u bilo kojem rmultifaktorskom pristupu spretavanju kognitivnog pada poveranog s dobi (vidi poglavije 4C), Dokazi tz ntervencijskih studija Dokazi iz ispitivanja ljegenja krvnog tlaka, kao Sto su ADVANCE, HYVET-COG SCOPE, variraju, pri Zemu neki pokazuju korist, a drugi ne prijavljuju nikakav uéinak na spoznaju, Nedavna meta-analiza otkrila je da antihipertenzivai lijekovi nisu imali maéajan utjeca) na uéestalost Alzheimerove bolesti, kognitivna oSteéenja ill kognitival pad (Chang-Quan 1 sur, 2011). To moze odrazavati raalike u Klasama lijekova koji se koriste za terapiju hipertenzijom, kao I u vremenu I trajanju lijeGenja (Rouch et al, 2015; Staessen i sur, 2011). Kako bi se bolje razumjeli uéinctlijegenja kervnog tlaka, tele ispitivanje intervencije sistoli¢kog krvnog tlaka (SPRINT) pratt €e tijek kognitivnog pada kod Ijudi koji se podvrgavaju intenzivnoj kontroli ‘krvnog tlaka, Sazetak Tako dokazi iz Klinigkth ispitivanja ne pokazuju jas Lijedenja hipertenzije,a dugoroéni utjecaj na kognitivno starenje nije poznat,vidljive su koristi za sprjedavanje se¥anog i mozdanog udara, a obje su povezane s xt Kognitivnu korist odSsranea 160. kognitivnim padom, Medutim, kod starijih osoba posebno je vaino odrZavatl razboritu terapij, s izbjegavanjem pretjeranog lijedenja, Sto je povezano s Stetnim kognitivnim uincima, kao | padovima, Hiperlipidemija Hipertipidemija, ili visoka razina lipida u krvi (ukljugujuéi trigliceride i kolesterol), prisutna je u otprilike 50,8 posto starije amerizke populacije (Crawford etal, 2010). Dokazi iz opservacijskih studija Vige velikih opservacijskih studija temeljenih na populaciji otkrilo je da je hiperlipidemija, osobito hiperkolesterolemija, povezana s kognitivnim padom, s omjerom opasnosti u raspomu od 1,¢ do 1,9 (Etgen i sur, 2011). Regulacija lipida igra ‘kijuénu ulogu w neuronsko} plastitnosti i predivijavanju (Ledesma i sur, 2012), a poput hipertenzije, hiperlipidemija moze biti jadi faktor rizika u kognitivnom padu srednijih godina nego u kasnom #ivotu (Reynolds et al, 2010; van Vliet, 2012), Osim toga, neke opservacijske stuelje otkrile sw uporabu statina (lijekova kojé smanjuj razinu kolesterola) za zaititu od kognitivnih o8teéenja (Etgen i sur, 2011), Longitudinalna studija Steenlanda 4 kolega (2013) okupila je grupu - 1,244 korisnika statina i 2,363 ne-korisnika - i dala im bateriju kognitivnih testova nnekoliko puta tijekom 3,4 godine. Kontrolirali su nekolike poteneijalno zbunjujuéih stanja, ukljugujuéi dijabetes, hipertenziju | stéane bolesti, te tratili razlike promjenama u kogoitivnom funkcioniranju izmedu korisnika | ne-Korisnika statina Otkrili su da su judi koji su imali normalnu spoznaju na poéetka | koji su koristil statine imali bolje rezultate na testovima trajne paénje i izvrSnog funkcioniranja od nih Koji nisu Korisnici, Sligne koristi za spoznaju uogene su u_ velikim, opservacijskim skupinama starijih odraslih osoba bez demencije (Bettermann i sur, 2012; Salomon i sur, 2009), Dokazi tz Intervencijskih studija Za razliku od gore navedenih nalaza, nekoliko velikih randomiziranih kontroliranih ispitivanja (RCT), ulljufujuéi Studiju zaStite srea i PROSPER Ispitivanje (Prospektivna studija Pravastatina u starijih osoba u riziku), nisu pokazala zaftitni uéinak lijegenja statinom na kognitivno funketoniranje (McGuinness i sur, 2009), Cochrane sustavni pregled iz 2009. godine pronagao je dva velika RCFa koja nisu pokazala nikakvu korist statina na kognitivnim mjerama ‘unatoz tome sto su postighi smanjenje kolesterola u serumu (McGuinness i su, 2009), Sliéno tome, nedavna meta-analiza pronaila je nedosljedne dokaze o uéink statina na spoznaju medu Ijudima koji su bili kognitivno netaknuti(Richardson i sur, 2013). Neka izvje8éa o sigumosti nakon stavljanja lijekova na twai8te sugeriraju da bi statini zapravo mogli narusiti spoznaju, Sto je potaknulo Upravu za hranu i lijekove (FDA) da izda upozorenje o potencijalnom gubitku paméenja povezanom s over klasom lijekova (FDA, 2012), ako novija meta-analiza nije izvijestila © poveéanom riziku od Stetnih kognitivnih weinaka povezanih s uupotrebom statina (Richardson i sur, 2013), U skladu s tim studijama, sustavni pregled klinigkih ispitivanja lijegenja kardiovaskularnih Eimbenika rizika iz 2010. godine kako bi se sprijetio pad kognitivaih sposobnosti zakljudio je da nema ofite kognitivne Koristi od lijegenja hiperlipidemije i da lijegenje hipertenzije ima samo sugestivan éinak na kognitivni pad (Ligthart i sur, 2010), Savetak Jako su studije 0 prednostima lijegenja hiperlipidemije na kognitivno zéravije imale nedosljedne rezultate (Plassman i sur, 2010), smajernice klinigke prakse i dalje preporucuju da se visoke razine lipida lijefe zbog blagotvornog uéinka na kardiovaskularne i cerebrovaskulare bolesti (Etgen i sur, 2011), Bit Ce potrebna daljnja istradivanja kako bi se utvrdio bilo kakav specifiéan utjecaj koji lijekovi za sniavanje lipida imaju na dugoroéno kognitivno funkcioniranje. Dijabetes melitus i metabolidki sindrom Dijabetes se javlja u oko 27 posto starije ameriéke populacije (CDC, 2011). Osim toga, procjenjuje se da je metabolitki sindrom prisutan u oko 42 posto populacije w ddobi od 70 godina | vile (Ford et al, 2002). Metaboligki sindrom definira se kao sudionict koji imaju tr il vise od sled visoki krvni tlak, glukozu visokog posta I lipoproteine niske visoke gusto¢e Metaboliéki sindrom Eesto je neprepoznat, pa je njegova prevalencija nedovoljno prijavijena (Giannini i Testa, 2003), 1: pretilostu trbuhu, hipertrigliceridemiju, Dokazi iz opservacijskih studija Utvrdeno je da su i dijabetes i metaboliéki sindrom povezani s dugoroénim kkognitivnim padom i poveéanim rizikom od demencije u popretnim i dugoroénim opservacijskim studijama (Plassman i sur, 2010; Spauwen i sur, 2013; Yaffe i sur, 2004). Dijabetes je povezan s priblizno 1,2-strukim poveéanjem rizika od kognitivnog pada, blagog kognitivnog oitegenja { demencije (McCrimmon 4 sur, 2012; Plassman | sur, 2010). Kontrola glikemije mo! povezanosti (Valle et al, 2012) i mo%e pridonijeti neurodegenerativnom i vaskulariom oSteéenju (Biessels 1 sur, 2014). Buduéi da metaboliéki sindrom ukljuéuje bit presudan timbenik u ove} | kardiovaskularne i metaboligke kemponente, to mo%e biti posebno presudan Eimbenikrizika za ubrzano kognitivno starenje (Yafle, 2007). Dokazi iz intervencijskih studijaSseaiea 182 Osobe s dijabetesom tipa 2 imaju veéi riaik 2a razvo) Kardiovaskularnih [ cerebrovaskularnih bolesti | mogu imati viSe Koristi od agresivnog lijegenja hipertenaije i hiperlipidemije, Trenutno su rezultati Klini&kih Ispitivanja nedosljedni uu pogledu toga poboljgava li stroga kontrola glukoze kognitivne ishode kod dijabetesa tipa 2, a to se mora odvagnuti u odnosu na dokaze da preagresivni napori za smanjenje razine Se¢era u krvi mogu poveéati smrtnost medu visokoriaiénim osobama (ACCORD i sur, 2008). Stovise, veliki RCT proveden w osoba s dijabetesom tipa 2 koji je ispitivao uéinke intenzivnog snizavanja krvnog tlaka (na sistoligki cilj od 120 mmiig) i lijetenje lipida fenofibratom, nije pronaSao nikakvu Korist od bilo koje od dvije intervencije na Sirok raspon mjera spoznaje (uldjuéujuél Mini-Mental State Examination [MMSE], test zamjene znamenkastih simbola i Stroop, Rey | testovi slusnog verbalnog ueenja). U preliminarnim ispitivanjima, dugod)elu) uéi {ntranazalni inzulin pokazao Je obeCanje u poboljSanju kognitivnih funkeija u odraslih s blagim kognitivnim oSteéenjem (MCI) ili ranam Alzheimerovom boleséa (Claxton i sur, 2015; Obrt i sur, 2012), Trenutno nedostaje dosijednih dokaza iz klinigkih ispitivanja da stroga kontrola glukoze poboljSava kognitivne ishode kod aijabetesatipa 2, ali postoje vaéni dokazi da stroga kontrola moze pove¢ati smrtnost (NHLBI, 2014); nadalje, hipoglikemija moze nastetiti spoznaji (NHLBI, 2014.; Yaffe et al, 2012) Sazetak Rano prepoznavanje i razborito upravijanje dijabetesom i sindromom ima potencijalnu korist za kognitivno zdravlje smanjenjem rizika za kardiovaskularne { cerebrovaskularne bolesti, ali joS mnogo toga treba nauéiti 0 iravnom utjecaju tih Zimbenika na kognitivno starenje. Postoje specifiéna pitanja koja se titu utinaka koje lijetenje ovih stanja moze imati na kognitivne funkcije koji zabtijevaju paénju, Odbor smatra da bi svi ciljevi kontrole glikemije trebali biti u skladu sciljevima koje je izdalo Ameritko udruzenje za dijabetes (ADA, 2014). Gojaznost Gotovo jedna treéina Amerikanaca u dobi od 60 godina i starijih ima ozbilinu prekomjernu tedinu ili je pretila sto se definira kao indeks tjelesne mase (BMI) od 30 kg/m? ili vei (Wang i Beydoun, 2007), Dokazi iz opservacijskih studija Tako je potrebno vise longitudinalnih studija (Plassman i sur, 2010), pojavljuju se ddokazi koji podupira postojanje promjena u mozgu povezanih pretiloséu i disfunkelje a spozna)i (Sellbom i Gunstad, 2012). Dok uéinel pretilosti mogu biti posredovani kroz druge putove, kao Sto su kroz dobro opisane udinke dijabetesa il metaboligkog sindroma (f. upala, inzulinska rezistencija, endotelna disfunkcija i mikrovaskularne bolesti) i kroz komplikacije pretilosti, kao Sto je opstruktivna ‘apnea u snu, pretilost takoder moze poveéati rizik od kognitivnog starenja izravno ‘kroz prisutnost viska masnog tkiva i izluéivanje upalnih proteina kao Sto je leptin, ‘koji su povezani s kognitivnim oSteéenjem i padom (Gustafson, 2012; Holden i sun, 2009; Zeki Al Hazzouri i sur, 2013), Meta-analiza takoder sugerira da se utinct BMISsaniea 18 ‘na spoznaju mogu razlikovati Izmedu srednjih godina | Kasnog Bivota (Anstey I sur, 2o11) Dokazi iz intervencijskih studija Randomizirano istrazivanje medu sredovjetnim osobama s_prekomjernom tjelesnom teZinom ilt pretilim osobama koje je usporedivalo energetsid ograniéena niskokaloriénu prehranu s konvencionalnom prehranom s niskim udjelom masti bez promjene unosa kalorija pronaélo je poboljSanje vremenskog uéinka na radnu memoriju u obje skupine nakon 1 godine, ali bez razlika izmedu skupina; ove dijete risu imale utjecaja na br2inu mentalne obrade (Brinkworth sur, 2008). Nedavni RCT medu pretilim starijim asobama usporedio je uéinke éetirirezima - prehrane usmjerene na smanjenje unosa kalorija 2a 500-750 keal / dan ispod zabtjeva, vjedbanja pomoéu visekomponentnog progresivnog programa treninga, 1 pprehrane i vje2banja, {nijednog - i otkrio da su on! koji su dodijeljeni samo prehrant imali botje rezultate od kontrolne skupine na modificiranom MMSE-u, ali ne { oni koji su dodijeljeni samo za vjeZbanje; Kombinacija prehrane i vjeZbanja nije bila udinkovitija od samog vjezbanja. Udinei same prehrane na druge mjere, ukljuéujuéi ‘teénost popisa rijedt i test izrade staza, dijelove A i B, nisu bili znaéajni (Napoli i sur, 2014), Metaanaliza iz 2011, godine zakljuéila je da je gubitak tezine imao nedosljedne uéinke na paméenje i skromne korisne uéinke na paénju / izvrSnu funkeiju, opéenito u pretilih ispitanika (Siervo et al, 2011), Medu pretilim osobama srednjih godina, barijatrijska Kirurgija rezultirala je poboljSanjem testa uéenja verbalnog popisa u usporedbi s pretilim kontrolama kada su procijenjene 24 Imjeseca nakon operacije (Alosco i sur, 2014), Satetak Jako tofan mehanizam kojim pretilost doprinosi kognitivnom padu ostaje nejasan, s obzirom na njegovu prevalenciju i ozbiljnu povezanu com primjene, morbidna pretilost moze djelovati na posrednizke putove (npr. Kroz dijabetes i hipertenaiju) kako bi protzvela dugotrajno kognitivne ofteéenje (Etgen | sur, 2011; Plassman i sur, 2010), Ovdje pregledane studije su one koje se usredotoduju na sam gubitak tezine, a ne na bilo koju odredemu prehranu; posebne dijete obuivagene su poglavijem 4A. Potrebna su daljnja istrazivanja utinka mrSavijenja i barijatrjske kirurgije na kognitivne ishode. Delirij thospitaltzacija Gotovo svaki pojedinac dotivjet ée barem jednu akutnu medicinsleu bolest, operaciju ili hospitalizactju, a gotovo tre¢ina starije ameritke populacije svake se ‘godine hospitalizira (HHS, 2013). Delirj, akutni poreme¢aj paznje i zbunjenosti, najéeSéa je komplikacija akutne bolesti i hospitalizacije za starije osobe u Sjedinjenim Dréavama, koja se javlja kod oko 2,6 milijuna osoba godiinje (HHS, 2011). Do 50 poste svih Amerikanaca u dobi od 65 godina i starijh razvit ée deli} tijekom hospitalizacije,s poveranim poveéanim rizicima institueionalizacije | smrti Sto dovodi de troskova zdravstvene zastite koji prelaze 160 milijardi dolara godiSnje (Gnouye i sur, 2014),‘aries 164 Dokazi iz opservacijskih studija Delirij fako uobitajen, delirij se moze sprijeiti u oka 30 do 50 posto sluéajeva (nouye i sur, 2014), | treba ulotiti sve napore da se to sprijeti, jer znatajno poveéava rizik osobe za dugorodni Kognitival pad i demenciju, Sustavnt pregled | metaanaliza pronaili su dvije studije koje su ukljuéile 241 pacijenta pokazujuél poveéani omjer iagleda za incidentnu demeneiju nakon delirja (Witlox i sur, 2010), Druga studija na 225 paeijenata s kardiokirurgijom u dobi od 60 godina i starijih pokazala je da je delirij neovisno povezan s kognitivaim padom nakon 1 godine nnakon operacije; vremenski obrazac Kognitivnog funkcioniranja pokazao je w ppoéetiu strm pad nakon kojeg e usiijedilo poboljSanje, ai s rezidualnim o8teéenjern (Saczynski i sur, 2012), Studija provedena na 821 pacijentu s odjelom intenzivne njege (IL) otkrila je da je dulje trajanje delirja neovisno povezano s lo8ijom lobalnom kognitivnom funkeijom i izvrSnom funkeijom nakon 3 i 12 mjeseci pracenja (Pandharipande i sur, 2013) Stetni utjecaj deliija na kognitivmu putanju. uveéan je medu pacijentima s osnovnom demeneijom (Fong etal, 2009; Gross | sur, 2012) Nedavni sveobubvatni pregled otkrio je est budueih studija koje dokumentiraju povezanost delirja s dugoroénim Kognitivnim padom nakon hospitalizacije, bez obzira na to je li se pragenje dogodilo uskoro (2 mjeseca) ili dude vrijeme (12 ‘mjeseci) nakon toga (Mathews i sur, 2014), Medutim, neke od studija u over, sustaynom pregledunisu imale osnovno (pred-hospitalizacijsko) kognitivno testiranje, Razligita reala. Sinovi za hospitalizaciju (akutna bolest, kirurgija, Intenzivna njega, palijativna skr’) ‘mogu imati razligite prognosti¢ke implikaci}e 2a kognitivnl pad. Hospital prepoznaje kao glavni stresor za starije odrasle osobi cija Bez obzira na prihvacanje dijagnoze, hospitalizacija se sve vide vazan neovisni doprinos kognitivnom i funkcionalnom padu (Krumholz, 2013). Studija provedena na 1,870 starijih odraslih soba u zajednict pokazala je neovisno 2,4-struke poveéanje stope kognitivnog pada nakon prve hospitalizacije, éak | nakon Kontrole demografskih Eimbenika, tezine bolesti | predbolnigke kognitivne putanje (Wilson | sur, 2012), UUsjecaj hospitalizacije bio je najveéi na kratkorogno paméenje i izvrsno funkcioniranje, Druga studija na 2,929 pacijenata primljenih u bolnicu ii JL koji su pprageni nakon toga medijan od 4 godine otkrila je poveéanu stopu kognitivnog pada rnakon hospitalizacije ii boravka na intenzivno} njezi i poveéan omjer opasnosti 2a, incidentnu demenciju pri praéenju od 14 (95% CI 1,1-1.7) i 2,3 (95% Cl 09-5,7) akon hospitalizacije i boravka na intenzivno) njezi, adnosno (Ehlenbach i sur, 2010) Mathews 1 kolege (2014) pronasli su Sest studija (pet poteneijalnih i jedna retrospektiva) koje pokazuju da je akutna hospitalizacija povezana s dugoroénimn kognitivaim padom, ali nekoliko od tih studija nije ukljuéivale formalno predulazno kognitivno testiranje. Unatoé ograniéenoj i heterogeno) prirodi tih studija, pojavijuje se dosljedna slika koja ukazuje na vatan doprinos delirija, akutne bolesti 1 hospitalizacije dugoroénom kognitivnom padu, a moZda i demenciji, Dokazi iz intervencijskih studijaKatallairana snadinim opservacijskim dokazima saZetim gore, prevencija delirija pojavila se kao prioritet u prevenciji kognitivnog pada nakon velike bolesti hospitalizacije ili operacije. Mjerodavne smjernice | sustavni pregledi preporucuju -viSekomponentne, nefarmakoloske intervencijske strategie usmjerene na pacijente s Gimbenicima rizika delirija i koje provode kvalificirani interdisciplinarni timovi (Greer et al, 2011; O'Mahony i sur, 2011). Dva nedavna sustavna pregleda i metaanalize (Struéno povjerenstvo AGS-a 2014; Hshieh et al, 2014) od 10 1 14 intervencijskih studija, dokumentirali su uéinkovitosttih pristupa, Intervencije su se ‘uglavnom temeljile na Programu Zivota statjih osoba u bolnici @iji je levorni model Siroko rasprostranjen s dosljednom utinkovitoseu) (Inouye, 2000; Inouye i sur, 1999, 2006, Rubin i sur, 2011; Zaubler et al, 2013) { ukljutio je sljedece pristupe: kognitivaa orijentacija, paboliSanje sna (tj, nefarmakoloski protokol spavanja | higijena spavanja), rana pokretjivost 1 / ili fizitka rehabilitactja, prilagodbe za coteéenje vida i sluha,nu- trition { nadopunjavanje teku¢ine, lijetenje boli, odgovarajuéa upotreba lijekova, odgovarajuéa oksigenacija. i preveneija zatvora (HELP, 2014), Krugovi Interdiseiplinarnog tima 4 pove Jane strategije kako bi se osiguralo pridr2avanje preporut ih intervencija bili su vazni za ueinkovitost protokola, Najmanje pet studija pokazalo je vezu “doza i odgovor” izmedu razine pridréavanja | uéinkovitosti intervencije (Holt i sur, 2013; Inouye i sur, 1999, 2000, 2003; Vidan i sur, 2009), Osim prevencije incidentnog delirija, ove studije pokazale su dosljedan blagotvoran utjecaj na sljedece ishode: kognitivni pad, funkcionalni pad, duljinu boravia u bolnici, smjestaj u staraékim domovima, padove i trotkove zdravstvene zaitite, U metaanalizi 14 studija, 1 studija pokazalo je znaéajno smanjenje trajanja i uéestalosti delirija (omjer Sansi: 0,47; 9596 Cl 0,38-0,58) (Hshieh etal, 2014) Sazetak Bude da ée jedna treéina starijth Amerikanaca svake godin biti hospitaligirana zbog akutne bolesti ili operacije, stavljajuéi th uw poveéani rizik od delirija i naknadnog Kognitivnog pada, uz to Sto se suogavaju s povezanim veéim morbiditetom, smrtnoséu | trofkovima zdravstvene zaitite, odbor vjeruje da je provedba dokazano isplativih viSekomponentnih nefarmakoloskih strategija prevencije delirija od vitalne vatnosti. Te bi resime trebali provoditi interdisciplinarni timovi i biti usmjereni na pacijente s dokazanim cimbenicima rizika, koji bi trebali imati Kognitivne procjene prije ili neposredno nakon prijema w bolnicu ili operacije (HELP, 2014), Potrebno je nautiti vise o dugoroénim utjecajima Aeliria na kognitivno starenje, Velika kirurgija i opéa anestezija Povezanost velike kirurgije i opée anestezije s kognitivnim padom dobila je nedavnu Siroku pozornost. Prethodna epidemioloska istrativanja dokumentirala su trajni kognitivni pad nakon velike operacije, no pretpostavija se da bi ta) pad mogao biti vie posijedica preoperativnih putanja pacljenata nego posljedica operacije ili anestezije (Selnes | sur, 2012). Neke od starijih studija nisu imale presurgiéne osnovne kognitivne putanje i neadckvatno su kontrolirale potencijalne zbunjujuéeSearles 166 ‘anes 187 -arijable.Stoga je bilo teSko utvediti moi Ii se bilo kakvo kognitivno ostecenje koje nnastaje nakon operacije pripisati operacifi ili anesteziji (Avidan 1 Evers, 2011; Rudolph i sur, 2010; van Dijk I sur, 2000) umjesto povezanog komorbiditeta, deliija ill stresora povezanih s hospitalizacijom, Nadalje, prethodna istraZivanja nisu pokazala nikakvu razliku u kognitivnim ishodima izmedu pacijenata koji je primio opéu i regionalny anesteziju (Newman I sur, 2007), Ovo je vazno podrutje istragivanja koje bi moglo pomoéi u istradivanju dugoroénih utjecaja na ‘kognitivno starenje OSTALA ZDRAVSTVENA STANJA Niz drugih medicinskih stanja moze biti povezan s kognitivnim promjenama i padom, Buduéi da su prevencija i lijeenje svakog od ovih stanja bili predmet opseénih istrazivanj, iako nisu bili usmjereni na kognitivne ishode, ovo izvjesce ne saéima intervencijsku literatura, Za svako stanje malo se zna o tome kako ‘medicinsko stanje moze ili ne mora utjecati na kognitivno starenje, Poremeéaji stitnjate | hipo- i hipertireoza odavno su identificirani kao glavni reverzibilni uzroct kkognitivnog pada i pregledani su u mnogim slutajevima kognitivnog oBtecenja Medutim, doprinos smanjenoj spoznaji subkliniékom bole8éu stitnjaée, definiranim kao abnormalne razine hormona koji stimulira razine tiroksina (74) i trijodtironina (T3), manje je jasan. Prisutnost subklini¢ke bolest Stitnjaée poveéava se s godinama, sa stopama od 7 do 25 posto kod osoba i ddobi od 60 godina i staijih (Ceresini i sur, 2009; Etgen i sur, 2011), Unedavnom sustaynom pregledu 11 stuelja, ulljueujuéi Sest prospektivaih studija temeljenih na populacji I pet studija popreénog presjeka, Sest studlja podrZalo je povezanost izmedu subklinizke hipotireoze i kognitivnog o8teéenja (Annerbo i Lol, 2013). Zbunjujuéi utjecaj alkutne bolesti, komorbiditeta 1 Ujekova = koji mogu ‘zmnatajno utjecati na razine TSH, 74 1 73 - nije bio kontroliran u mnogim studijama (Roberts i sur, 2006}. $ obzirom na nedosljednu povezanost i mali broj studia, subklini¢ka bolest Stitnjate u ovom trenutku se ne smatra glavnim timbenikom rizika za pad kognitivnih sposobnosti; Medutim, i dalje je od interesa za buduéa istradivanja i moguéi razvoj preventivnih intervene, itojagu (TSH) uw uvjetima normalne Kroniéna bolest bubrega Kroniéna bolest bubrega, definirana kao oBteCenje bubrega ii brzina glomerularne filtracije (GFR) manja od 60 mL/min/1,73 m®, vrlo je rasprostranjeno stanje, prisutno u vige od 45 posto odrastih asoba u dobi od 70 godina i starijih (Anand et al, 2014), Novi dokazi ukazuju na to da je kronigna bolest bubrega neovisan doprinos smanjenju kognitivnih funkeija. Procjenjuje se da ée 70 posto pacijenata s hhemodijalizom u dobi od 55 godina i starjih imati umjereno do teSko kognitivno ostegenje (Elias sur,2013); Medutim, éak i bladi stupnjevi oSteéenja bubrega povezani su s kognitivnim o8teéenjem, Nedavni sustavni pregled i metaanaliza koja je ukljutivala sedam studija popresnog presjeka i 10 prospektivnth studija svige od 54,000 sudionika koji su bili prije dijalize, ali s blagim do teskim oSte¢enjem bubrega pokazali su poveéani relativni rizik za kognitivni pad od 1,65 (95% Cl 1,32-2,05) i 1.39 (95% Cl 1.15- 1168), Zak i nakon prilagodbe zbunjujucim cimbenicima (Etgen i sur, 2012). Vazno je rapomenuti da su recenzenti pronaili odnos doze | odgovora s tebim stupnjevima zatajenja bubrega (GFR >60) stvarajuéi veéi rizikt za kognitivnl pad od blatih stupnjeva o8teéenja bubrega (roving od 45 do 60 ili GFR <45), Postoji nlz moguéil mehanizama koji bi potencijalno mogli objasniti povezanost kroniéne bolesti bubrega s Kognitivaim padom,ukdjuéujuéi vaskularne éimbenike rizika (hipertenzija, dijabetes, hiperlipidemija, kardiovaskularne blest), cerebralna ishemija / moZdani uudar, povien! homocistein, hiperkoagulabilnost, oksidativni stres, upala, anemia, metaboliéke derangemente _—(hiperparatirecidizam, _pothranjenost, hipoalbuminemija), polifarmacija, depresija i poreme¢aji spavanja (Elias i sur, 2013; Etgen et al, 2012) Mnogi od nji predstavljaju vaéne potencijalne ciljeve za sekundarnu prevenciju kognitivnog pada medu osobama s kroninom bubreznom Doleséu, Rak Otpriike 9 milijuna osoba, ili 3 posto amerigke populacje,predivjeli su rak (Anderson-Hanley i sur, 2003), Na kognitivno funkeioniranje med pacjentima s rakom mote utjecati sama zloéudna bolest, kao | uéinel povezanih.tretmana, ukljugujuél Kemoterapiju, operacu, zragenje, hormonsku terapiju 4 bioloske Ujekove, sami i u kombinae Metaanaliza 30 studija koje su ukljudivale ukupno 838 pacljenata pregledanih nakon 1 mjeseca do nekoliko godina nakon lijegenja raka pokazala je znaéajno smanjenje rezultata neuropsiholoskih testiranja zbog gore navedenih wzroks, s najveéim utjecajem na podrutja tzvrSnog funkcioniranja i verbalnog paméenja (Anderson-Hanley i sur, 2003), Dvostruka stuelja na 702 pretivjelaraka pokazala je da je blizanac koji je imao rak znatno vjerojatnije (relativn rizik [RR] 2.10, 95% CL 1.36-3.24) za razvo) kognitivnog pada od ko-blizanca (Heflin i sur, 2005), Osim toga, rizik od demencije je udvostruéen,iako nije dosegao statistifku znaéajnost. Tako su ove studije sugestivne, dokazi da rak i njegovo lijetenje dovode do kogntivnog oBteéenja i demencije ostaju jednakl, posebno u svjetlu poteneljalnog ~bunjujuéeg vaskuarnih bolesti, drugih komorbiditeta | njihovog lijeenja.Stovige, malo je starijih Hud ukjuzeno w veéinu isptivanja raka | naknadaih studi. U sustavnom pregledu 88 Zlanaka (Bial et al, 2006) nisu se mogl donijetizakljudei o spoanaji zbog male { heterogene prirode studija, zajedno $ nedostatkor ukljuéenih starijih ‘soba. Taj vakan jaz morat Ge se rijeStDepresija Depresija je Gest problem mentalnog zdravlja tijekom cijelog Zivotnog vijeka, a svaka peta odrasla osoba u SAD-u dozivjela je barem jednu depresivau epizodu tijekom divota (Byers i Yaffe, 2011), Prevalencija depresije kreée se od 7 do 36 posto ustarijih odraslih populacija (Crocco i sur, 2010) Depresija srednjih godina dosljedno je povezana s otprilike dvostrukim poveéanim rizikom 2a naknadni Kognitivnl pad ili demeneiju (Byers i Yaffe, 2011), Tako je sligna povezanost dokazana za depresiju kasnog Zivota, oprez je opravdan tumagenju ovih studija jer demencija ima dugu prodromalnu fazu i moze koegeistirati s kognitivnim padom ili demencijom; Utvrdivanje predstavija Ii depresija uzrok, utinak, manifestactju zajednitkog mehanizma ili sluéajnu pojavu ‘mate biti izazovno. Ipak, nedavni sustavni pregled podréao je snaznu vezu izmedu kkasne depresije i naknadne demencije, snajjatim rizikom za vaskularnu demenciju, Metaanaliza 23 populacijske studije koje su ispitivale depresiju kasnog Zivota i koje su ukijuéivale vi8e od 49,000 judi pokazale su znaéajno poveéan rizik za demenciju svih wzroka (RR 185, 95% Cl 1,67-2,04), Alzheimerovu bolest (RR 1,65, 95% Cl 1,42-1,92) i vaskularnu demenciju (RR 2,52, 95% Cl 1,77-3,59) (Diniz i sur, 2013), Raniji pregled 13 studija koje su ukljugivale vise od 32,000 Ijudi pronaSao je rel ne rizike od 1.5 do 6.0:2a kognitivni pad il demeneiju (Plassman | sur, 2010) Potencijalni mehanizmi Kojima depresija moze pridonijeti kognitivnom padu demenciji ukljuéuju promjene u glukokortikoidno-stresnom hormonskom putu i hipokampalno] atrofiji, upalne promjene, vaskulame bolesti s_ukljugenoséu frontalno-striatalnog puta i ubrzano taloenje beta-amiloida (Byers i Yaffe, 2011; Crocco et al, 2010), Dok toéna veza izmedu depresije i spoznaje éeka pojasnjenje, s obzirom na uéestalast depresije i potencijalne implikacije, njezina prevencija i intervencija trebali bi biti vazan cilj u poboljSanju funkcioniranja i kvalitete Zivota starijih odrastih osoba, ‘TRAUMATSKA OZLJEDA MOZGA ‘Trauma mozga moZe se pojaviti w bilo kojoj dobi, a dramatiéno varira u svojoj tebini, komorbidnim uéincima i Klini¢kim ishodima, Mode se pojavitivige puta istom pojedincu, na primjer od ponovijenih padova, od ponavijajuéih potresa mozga uw sportskom sudjelovanju, iz vojne sluzbe il iz vibe oaljede povezane 5 kronitnom zlouporabom tvari. Padovi su vodeét wzrok traume ‘mozga medu starijim odraslim osobama, Traumatska ozljeda mozga (TBI) Eesto se dijeli na Dlage i teSke kategorije; iako su Kriteriji za ove kategorije proglaseni i korisni oni zahtijevaju dodatna istradivanja i validaciju (Areiniegas Silver, 2001), ‘Teiki TBI obigne je poveran s nekim razdobljem kome, hospitalizacije i mozga (npr Prodorna rana, krvarenje ili pomaknuto ili uni8tena moédano tkivo). Mogu se pojaviti trajnl patoloski problemi, ukijuéujuei hidrocefalus, vaskularni komproms 1 fibrozu. Ovi nastavel ozljede mozga mogu dovesti do dugoroénih kognitivnih oSteéenja, koja uzrokuju 2nagajne funkcionalne poteSko¢e (Vincent i sur, 2014), dugot sine rehabilitacije. ObiEno postoji grubo anatomsko oBtedSseaniea 170. Putanje nakon teskog TBI treba bolje razumjeti, ukljuéujuél adredivanje &imbenika rizika za poboljSanje i Stetnih uainaka na kasniju Bivotnu kognitivnu funkeiju. Blagi TBI moze biti povezan s potresom mozga, ali nesvjestica ée vjerojatno biti kratka, a blagi TBI rjede zahtijeva hospitalizaciju ili dugotrajnu rehabilitacju Preostali simptomi TBI, takozvani sindrom nakon potresa mozga - razdrailjivost, slavobolja, umor i vrtoglavica ~ mogu trajati danima ili tjednima (Eisenberg i sur, 2014) i mogu biti frustrirajuéi za pacijente i Kliniéare i mogu ometati konvencionalnu kognitivnu procjenu, Sto se tige pojedinaénih ili viestrukih blagih eplzoda TBI za Koje se Gini da se rjeSavaju klinizke "normalnosti", sredisnja sw pitanja dovode li do kasnijeg poveéanja rizika ad kognitivnih dekrenata i ako jest, koji je raspon ozbiljnost i kako se mogu identificirati oni s veéim rizikom. Mnoge, ali nei sve studije smatraju da je TBI povezan s kognitivaim smanjenjima uu kasnijem ivory u usporedbi s kontrolnim skupinama, Sto je odredeno 1 kognitivnim testiranjem i anatomskim 1 fizioloSkim karakteristikama mozga (Ashman I sur, 2008; Broglio I sur, 2012; Konrad et al, 2011; Moretti { sur, 2012), Osim toga, starija dob u vrijeme TBI-ja i veéi interval tzmedu ozljede i procjene neovisno su povezant s loSijim kognitivnim ishodima (Ponsford i Schonberger, 2010. Ponsford i sur, 2008; Senathi-Raja i sur, 2010). Neke naknadne studije od 30 ili vie {godina (Isoniemi i sur, 2006) otkrile su razlike w nekim elementima kognitivnih performansi zmedu Iu s proslim TBI i kontrolnim skupinama (Barnes etal, 2014), Medutim, jedan sustavni pregled utvrdio je da se kroniéno Kognitivno o8teéenje Dlagih bolesnika s'TBI dogodilo samo medu onima koji su imali komplikacije u svor kKlinigkom tijeku (Godbolt i sur, 2014), TBI je opéenito povezan s poveéanim rizikom fod demencije medu ameri¢kim vojnim veteranima (Barnes i sur, 2014), Dokazi za dugoroénu ulogu blage TBI u kronitnim kognitivnim o8teéenjima su mjeSoviti 1 daleko od konatnih. Ovo je izazovne podrutje za proutavanje zbog razlika u vrstama i tedini ozijeda, odabiru odgovarajucih kontrolnih skupina, potrebi 2a dugotrajnim praéenjem, prisutnosti komorbiditeta i postojanja mnogih alternativnih potencijalnih uzroka kognitivnih promjena, Definicije Kognitivnog oSte¢enja takader se razlikuju, fake je dugorotne studije teSko provesti, one su kljutne za procjenu ove izloZenostl | posebno su vane jer imaju poteneijal za jatanje napora u podruéju javnog zdravlja usmjerenih na prevenciju TBI. Satetak za medicinska stanja Dokazi za doprinos medicinskih stanja ispitanih u ovom odjeljku © procesu kognitivnog starenja su sve veCi, ali utjecaj i mehanizmi esto ostaju nejasni. Osim ‘toga ciljane intervencijske strategije za sprjetavanje kognitivnog pada povezanog s ‘tim stanjima nisu dobro ispitane. To je prioritet za buduéa istradivanja, GUBITAK SLUHA 1 VIDA Promjene u osjetu i percepeiji sa starenjem mogu imati znafajne uéinke na ddnevnu funkeju, a istrazivanja koja su u tijeku istrazuju ulogu sluha i gubitka vida w kkognitivnim performansama, Gubitak vida { niska oStrina vida, koji su uobiéajeni ‘medu starijim odrastim osobama, povezani su sa smanjenom kognitivnom funkeijom(Clemons i sur, 2006), ali precizan uéinak ovisi o vrsti oéne bolesti (Keller | sur, 1999; Tay et al, 2006), Promjene vida pavezane s dobl ukdjuéuju: pad oStrine vida | raspon vizualnog smjestaja, gubitak osjetljivesti kontrasta, smanjenje sposobnost! vvigualne prilagodbe tami, pad osjetivosti boje 1 poveéanu osjetljivost na odsjaj (Czajai Lee, 2003), Neki uzroci oiteéenja vida, kao Sto su katarakta ili retinitis, povezani su s patologijom u onim strukturama; Drugi mogu biti povezani s bolestima mozga, kao to su neurodegenerativna stanja, gdje postoje temeljni problemi w vizualno- prostorno} percepeii. Mehanizmi Kojima se opadajuéa oBtrina vida odnosi na kognitivno starenje nisu uvijek jasni, ali mogu ukljutivati smanjenu drustvenn aktivnost i poveéan rizik od padova, sta moze davesti do oaljede glave (Wood et al, 2011). Neke vrste a’teéenja vida, poput smanjenog bliskog vida, mogu biti Zimbenici rizika za kognitivno oSte¢enje (Reyes-Ortiz { sur, 2005). Takoder, buduéi da se 1 kognitivne promjene i gubitak vida pojavljuju polako, moze biti tesko odrediti Sto je bilo prvo. Ipak, postoje razumno jaki dokazi da je oStegenje vida faktor rizika za kognitivne promjene, Zak i nakon Kontrole mentalnog statusa i komorbiditeta (Clemons i sur, 2006; Lin j sur, 2004; Reyes-Ortizi sur, 2005) Gubict sluha povezani s dobi ukljutuju gubitak osjetijivosti za Eiste tonove, osobito visokofrekventne tonove; poteskoce w razumijevanju govora, osobito ako je govor iskrivijen ili ugraden u buku; problemi povezani s lokalizacijom zvukova i binauralnim sluhom; i poveéana osjtljivost na glasnost (Schieber i Baldwin, 1996). lako ozbiljan gubitak sluha moze oteéatiprocjenu kognitivnih funkeija, ovo osjetilno o8teGenje identificirano je u nekoliko stuclja kao Gimbenik rizika za kognitivni pad, incidentnu demenciju i ozbiljnost kognitivne disfunkeije (Lin et al, 2011, 2013; Uhlmann i sur, 1989). Studije kombiniranog, ‘tegen sluha i vida takoder su otkrile povezanosts kognitivnim starenjem (Lin et al, 2004), Postojege neurodegenerativne bolesti mogu sprijeiti totno slulno testiran Bez obzira na odnos izmedu oBteéenja vida ill slusnog ote: enja i kognitivnih funkcija, pobol)Sanje i maksimiziranje osjetiIne funkeije vabno je za kvalitetu Zivota | opéu funkeiju i pokretjivest starijih odraslih osoba, a to treba rijeSiti (Genther et al, 2013; Lin i sur, 2004). Te promjene mogu utjecat i na interakeije sa zdravstvenim sustavom, Na primjer, promjene vida povezane s dobi mogu oteZati starijo) osobi itanje naljepnica na botici s lijekovima, Sto zauzvrat moze utjecati na pravilnu uporabu lijekova na recept. Sliéno tome, promjene sluha povezane s dobi mogu otezati starijoj odrasloj osobi da se ukljuti u razgovor ili da razumije usmene upute, posebno kada je govor br. ‘SPAVATI Dokazi iz opservacijskih studija Epldemioloske studije samoprijavijene kvalitete sna opéenito su. pokazale povezanost izmedu lofijih kognitivnlh funkeija, simptoma nesanice i loSe kvalitete sna (Fortier-Brochu I sur, 2012; Schmutte { sur, 2007), fako su rezultati studlja koje su procjenjivale kognitivno ostecenje i obrasce spavanja bli mjeSoviti, Neke stuaije‘vanes 172 su pokazale otprilike dva do éetiti puta poveéanje rizika od kognitivnog pada ill costeéenja medu onima koji su prijavili poremeéaje spavanja (Elwood i sur, 2011; Jelii€ i sur, 2002; Potvin i sur, 2012; Sterniczuk | sur, 2013), dok drugt nisu pronasl, nikakvu povezanost (Foley et al, 2001; Jaussent et al, 2012; Merlino i sur, 2010; ‘Tworoger i sur, 2006). Razliiti rezultati u studijama koje Koriste samoprijave 0 obrascima spavanja mogu djelomino biti posijedica heterogenosti metoda i dizajna istradivanja, Vetina studija koje su koristile objektivne mjere za odredivanje kvalitete sna podréale su veci rizik od kognitivnog pada, oSte¢enja i Alzheimerove bolesti povezane s poremeéenim snom, mjereno neinvazivaom aktigrafijom, Uuldjuéujuéi pover: sna | budenje nakon potetka spavanja (Blackwell i sur, 2006, 2011; Lim etal, 2013a). Nadalje, pokazalo se da bolja konsolidacija sna smanjuje uéestalost kognitivnog pada (Lim et al, 2013b). opservacijske studije sugeriraju da moze postojati povezanost obliku slova U izmedu trajanja sna i spoznaje, s loSijim kognitivnim ishodima povezanim s dugim i kratkim spavanjem- sno duie vrijeme potrebno za spavanje, poveéanu fragmentaciju tions u usporedbi s vide srednjih duljina sna od 7 do 8 sati (Yaffe etal, 2014), Neuredeno disanje tijekom spavanja, koje obiéno ukijuéuje apneje (prestanak disanja) i hipopneje (smanjeno ili plitko disanje), takoder je povezano s oSteéenjima kognitivaih funkeija, U nekim studijama popreénog presjeka, pokazatelji disanja poremeGenog spavanja povezani sus losijom spoznajom (Beebe i sur, 2003; Spira et al, 2008), ali nisu sve studije to pronaéle (Blackwell etal, 2011; Foley i sur, 2003), Prospektivne studije pokazale su da starije odrasle osobe s disanjem poremeéenim spavanjem imaju vei kognitivni pad (Cohen-Zion i sur, 2004) i poveéan rizik od MCL ill demencije od onih bez poremecenog dlsanja tijekom spavanja (Yaffe et al, 2011), Zajedno, ovi rezultati sugeriraju da se poboljSanje sna moze pokazati korisnim za kognitivne ishode medu starijim odraslim osobama, Dokazi iz intervencijskih studija Pokazalo se da su brojni tretmani uéinkoviti u poboljSanju sna medu starijim draslim osobama, ali malo je istrazivanja procijenilo kognitivne prednosti ovih tretmana, Mala studlja medu starijim odraslim osobama s nesanicom pokazala je poboljSanja u kvaliteti sna (zaspati prije 1 ostati spavati) i kognitivnim performansama nakon 8 tjedana rafunalnog programa kognitivnog treninga (Ilalmov 1 Shatil, 2013). Tjelovjetba, prvenstveno aerobna, takoder je pokazala potencijal 2a dobrobit sna i dobrabiti medu starijim odraslim osobama sa i ber. nesanice (Benloucit i sur, 2004; Montgomery | Dennis, 2002. Reid I sur, 2010), alt potrebna su daljnjaistrativanja kako bi se procijenili uéinci na kognitivno starenje. Dokazani su i obeavajuti rezultati za primjem syjetlosne terapije za ublazavanje poreme¢aja spavanja i cirkadijalnog ritma u osoba s Alzheimerovom boleséu i drugim demencijama, iako kognitivne koristi jo8 nisu utvrdene (Hanford i Figueiro, 2013; McCurry i sur, 2011; Salama j sur, 2011), Nekoliko malih istrazivanja pokazalo je da inhibitor! acetitkolinesteraze mogu poboljSati san i kognitivne ishode { meda zdravim odraslim osobama i medu onima ¢ Alzheimerovom boleséu (Ancoli-Israel | sur, 2005; Cooke i sur, 2006; Hornung i sur, 2009; Mizuno i sur, 2004; Moraes Wdos | sut, 2006; Schlichs 1 Arendt, 2006}; medutim, koristi se moraju odvagnuti spotencijalnim nuspojavama (Inglis, 2002), a potrebna su veta potencijalna Ispitivanja kako bi se utvrdili dugorogn! ishodl. Disanje poremeteno spavanjem obeéavajucl je promjenjivi faktor rizika za pobol/Sanje kognitivnih ishoda; Medutim, vrijeme i trajanje njegovog lijeéenja, kao i optimalna populacijalijeenja,joS uvijek nisu jasni. Metaanaliza 13 studija lijecenja otkaila je poboljSanja u paZnji, ali veéina istrazivanja bila je kratkoroéna i nedovolino razvijena (srednja veligina wzorka $4) (Kylstra i sur, 2013), U jedno rmaloj tromjeseénoj studi pacijenata s apnejom u smu, ontinuirano lijetenje pozitivnim tlakom difnih putova (CPAP) rezultiralo je ppoboljfanom kognitivnom funkeijom u nekoliko domena koje su odgovarale PoveCanju volumena sive tvari u hipokampalnim i frontalnim regijama (Canessa i sur, 2011), Druga mala studija otkrila je da je uskladena uporaba CPAP-a tijekom 3 mjeseca povezana sa Sirokim pobol/Sanjima kognitivnog funkcioniranja, kao Sto sit paZnja, psihomotorna breina, izvrino funkcioniranje i neverbalni odgodent opoziv (Aloia i sur, 2003). Rezultati nedavnog ispitivanja dugoroéne studlije utinkovitosti povitivnog tlaka apneje (APPLES) pokazali su poboljSanja izvr8ne funkeije med pacijentima s teSkom opstruktivnom apnejom w smu nakon CPAP terapije tijekom 2 6 mjeseci, ali nema poboljSanja na testovima paknje, psihomotorne funkeije il paméenja (Kushida | sur, 2012). Druga studija koja je procjenjivala funkeionalne promjene MRI u 17 sudionika koji su bili podvrgnuti 2 mijeseca lijefenja CPAP-om sugerirala je da lijegenje poboliSava kognitivne funkcije, ali da potencijal za preokretanje oite¢enja neurona mote biti ograniéen (Prilipko i sur, 2012) Pokazalo se da su odredena abe¢anja za odredene lijekove, kao Sto su donepezil i ‘uticason, u lijegenju opstruktivne apneje u snu i poboljéanju kognitivnih ishoda; medutim, dokari trenutno nisu dovoljni da bi se preporuéila primjena terapije lijekovima u lijeéenju opstraktivne apneje u snu, a potrebne su i dodatne studije ‘medu veéim populacijama s dugim trajanjem pragenja (Mason i sur, 2013) Satetak U agregatnim, opservacijskim i interveneljskim studijama sugeriraju da nesanica i poremeéaji spavanja mogu narusiti Kognitivne funkelje kod starijih odraslih asoba i dda njihovo lijegenje ima potencijal ublatiti taj uéinak. Dugorogni eine! na kognitivno starenje nisu poznat. Veéina intervencijskib ispitivanja bila je mala | kratkorogna, a potrebna su dodatna istrativanja medu vecim populacijama I dulje praéenje (Mason | sur, 2013). Lijetenje disanja poremeéenog spavanja ima posebno obe€anje za poboljSanje kognitivnih Ishoda Glavni oslonac trenutnog.lijecenja opstruktivne apneje u snu sastoji se od nefarmakolo$kih pristupa, ukljuéujuéi CPAP i smanjenje teZine GENETSKI CIMBENICI: STATUS APOE Napredak u genetici 1 molekularnoj biologiji potaknuo je znaéajna istrazivanja ‘moguée genetske osnove za kognitivno osteéenje povezano s dobi. Veéina tih istraZivanja “faktora rizika’ pokuala je identificirati genetske prediktore i korelate Alzheimerove bolest i drugih neurodegenerativnih demencija, Tremutno se povecavainteres 2a moguée genetske utjecaje na druge kognitivne promjene u kasnom ivetu, negativne i pozitivne, Do danas, gen (i okolne genetske regije) za koje je utvrdeno da su najuze povezani sa smanjenom kognitivnom funkeljom u kasnijem Zivotu sekundarnom Alzheimerovo} bolesti je alel APOE e4 (Davies I sur, 2014). To je utvrdeno u mnogim studijama I safeto u metaanalizi Smalla | kolega (2004), Medutim, iako je ova) nalaz vazan 2a upotrebu u kliniékor predvidanju ili u procjeni ranih ili obitelskih kognitivnih sindroma, odbor nije upoznat nis jednom ameritkom nacionalnom struénom skupinom koja je preporuéila rutinski APOE ¢4 probir kod asimptomatskih odraslia soba, Nadalje, dokazi sugeriraju da alel APOE 24 ima razligite kognitivne utinke w razliitim godinama (Qiu i sur, 2004). ‘Tebko je procijeniti znaéaj drugih gena i srodnih genetskih markera koji su identificirani u razliitim studijama vezanim wz kognitivno odréavanje (Payton, 2009), Studije imaju nekoliko metodoloskih znatajki koje ometaju usporedbu, Uukljuéujuéi rarigite studijske populacije, snaga asocijacije je obiéno mala, nalazi se razlikuju u razligitim ispitivanim populacijama, studije esto ne uzimaju u obzir relevantna komorbidna stanja, razliite studije pronalaze povezanost $ razligitim kognitivnim ishodima, a bioloske inte (Adamezuk i sur, 2012). Nedavna meta-analiza izvijestila je o vie od 20 genetskih lokusa koji su pokazali skromne, ali znaéajne uéinke na rizik od demencije (Bertram i Tanzi, 2008). U barem jednoj nedavnoj studijt pridruZivanja na razini genoma, finilo se da je jo8 jedna ‘genetska lokacija (na kromosomu 11) povezana s kognitivnim odréavanjem kod starijih odraslih osoba (Yokoyama i sur, 2014), Mogu postojati i drugi takvi genetski Gimbenici, Stoga se i dalje identificiraju nove i potencijalno vazne genetske varijante koje se mogu pokazati relevantnima za odrZavanje kognitivnih performansi kasnog ivota (Sweet et al, 2012; Yokoyama etal, 2014), i drugi genetski Eimbenici, kao Sto kelje postoje medu ukljugenim genima su epigenetske odrednice, takeder mogu biti operativni (Akbarian et al, 2013), Sazetak Sve u svemu, Eini se da, iako genetske sile moraju biti u konaéniet vane u kognitivnom starenju,istrazivanje je w ranoj fazi, odredeni geni i srodni mehanizmi nisu identificiranl, a istrativatka potraga se nastavija, Trenutno, togna uloga ‘genetskih Zimbenika u kognitivnom odrZavanju i padu ostaje nejasna, s malo razloga uuovom trenutku za provodenje genetskog testiranja medu starijim osobama u opéo} populaciji bilo 2a predvidanje Kkognitivnog riaika ili za usmjeravanje odluka 0 Iijedenju. Oéito su potrebna daljnja istraéivanja u ovem podrug)u