REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br: 68 Pn-3852/10-109

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Romani Hukelj, u pravnoj stvari tužitelja
Pavao Markulin Grgić (OIB 33119931015) iz Zagreba, Vlaška 80, kojeg zastupa punomoćnik
Nino Martinović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika KONČAR - KUĆANSKI APARATI
d.o.o. (OIB 33117935448) Zagreb, Slavonska avenija 16, kojeg zastupa punomoćnik Jasmina
Češo-Žanić, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne
rasprave dana 06. ožujka 2018. godine u prisutnosti punomoćnik stranaka, dana 09. travnja 2018.
godine,

p r e s u d i o j e:

Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 380.800,00 kn i naknaditi mu troškove

parničnog postupka u iznosu od 112.066,50 kn, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom
od dana donošenja ove presude (09.04.18.) do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja
kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna
poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o
obveznim odnosima, u roku 15 dana.

Obrazloženje

Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je teško ozlijeđen kao beba starosti gotovo
10 mjeseci na način da je dopuzao do kupaonice i najvjerojatnije povukao vratašca filtera dok je
perilica za rublje radila uslijed čega je zadobio opekline opasne po život. Tužitelj štetu od
tuženika potražuje, jer je isti bio proizvođač perilice i jer smatra da na perilici postoji
konstruktivna pogreška na način da zaštitni filter nema dovoljno dobro osiguranje od otvaranja. S
obzirom na zadobivene ozljede tužitelj od tuženika, prema konačno postavljenom, povišenom
tužbenom zahtjevu potražuje naknadu štete i to:
-za pretrpljene fizičke bolove 32.000,00 kn;
-za pretrpljeni strah 30.000,00 kn;
-za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 230.000,00 kn;
-za duševne boli zbog naruženosti 60.000,00 kn i
-za tuđu pomoć i njegu 28.800,00 kn ili ukupno 380.800,00 kn, uz naknadu parničnog troška, sve
sa kamatom do dana donošenja ove presude.
Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka ne spori da je proizvođač perilice, ističe
prigovor isključive krivnje tužitelja, jer smatra da proizvod nema nedostatke, da je proizveden po
svim standardima i da je filter višestruko zaštićen i ne može se otvoriti iz jednog pokreta.
Nadalje, tijekom postupka tuženik osporava način štetnog događaja na način kako to tvrdi i
 68 Pn-3852/10-109
2

opisuje tužitelj, smatra da je perilica opasna stvar i da postoji doprinos tužitelja kroz propust
nadzora njegovih roditelja. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti i potražuje naknadu
parničnog troška.
Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u izvod iz registra, medicinsku
dokumentaciju, fotografije, garantni list i upute za upotrebu, ateste, proveden je uviđaj na licu
mjesta, saslušani su svjedoci Nada Šimunović, Čedna Lončarić i Nataša Markulin Grgić,
provedeno je tehničko i medicinsko vještačenje.
Tijekom dokaznog postupka nije proveden dokaz saslušanjem predstavnika tuženika, nije
izvršen uvid u prijemni list hitne pomoći, i nije proveden dokaz vještačenjem po vještaku
pedijatru, jer je i bez provođenja tih dokaza činjenično stanje utvrđeno u cijelosti.
Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev osnovan u
cijelosti.
Baka tužitelja Nada Šimunović logično i uvjerljivo iskazuje da su ona i njezin suprug
kupili perilicu za rublje u jesen 1991. godine, a uvidom u garantni list utvrđeno je da se radi o
perilici rublja tip P15.T, koja je proizvedena u srpnju 1991. godine po tada društvu Končar
štednjaci d.o.o, a kojeg je pravni slijednik sada naznačeni tuženik, kako to proizlazi iz izvatka iz
sudskog registra. Iz inicijalne liječničke dokumentacije, otpusnog pisma, proizlazi da je tužitelj u
Kliniku za dječje bolesti zaprimljen dana 22.05.1997. godine, zbog opsežnih opeklina, koje je
zadobio vrućom vodom.
Svjedokinja Čedna Lončarić nema neposrednih saznanja o samom štetnom događaju,
osim što je iz njezinog iskaza utvrđeno da se štetni događaj desio u stanu iznad stana u kojem živi
njezina majka, a tu činjenicu potvrđuje i baka tužitelja, kao i njegova majka, saslušana
svjedokinja Nataša Markulin Grgić. Iz iskaza bake i majke tužitelja utvrđeno je da se događaj
desio uobičajenog dana oko podneva, baka je upalila perilicu za rublje, pripremala ručak i iz
stana izašla odnijeti zimsku odjeću u garažu, a u stanu uz tužitelja, koji je rođen 30.07.1996.
godine, bila je i njegova godinu dana starija sestra Maruša i njih su se dvoje igrali u sobi koja je
nasuprot kupaonice. Majka tužitelja malo se igrala sa djecom, onda je otišla sa Marušom
napraviti joj sok, tužitelj je ostao sam u sobi, a s obzirom na svoju dob tada je intenzivno puzao.
Nekako istovremeno baka se vratila iz garaže, majka je nadgledala da ručak ne zagori i odjednom
su čule vrisak tužitelja radi čega je majka otišla u sobu gdje se tužitelj igrao, tamo ga nije bilo, pa
je krenula prema kupaonici i tada je vidjela tužitelja u vreloj vodi. Iznijela ga je iz kupaonice,
počela mu skidati garderobu uslijed čega je s njega počela otpadati i koža. Pozvana je hitna
pomoć, a baka tužitelja nadalje iskazuje da je tek nakon što je pozvala hitnu pomoć u kupaonici
vidjela vodu koja je istu preplavila i filter koji je bio izbačen, odnosno nalazio se na podu
kupaonice.
Baka tužitelja opisuje svoju perilicu na način da iskazuje da je filter za vodu bio u obliku
jedne "klapnice" koja se mogla lakše otvoriti nego na drugim mašinama i da ona pretpostavlja da
je tužitelj dirao tu "klapnicu" i da je kipuća voda izašla iz filtera. Nadalje, baka tužitelja iskazuje
da je perilicu uredno servisirala, da se jednom pokvario programator i da je znala curiti voda,
odnosno pjena kod pranja većih stvari, poput zastora.
S obzirom da je tužitelj u spis uz garantni list dostavio i fotografije sporne perilice, a tip
iste sud je utvrdio i na provedenom uviđaju, ovaj sud nespornim utvrđuje činjenicu da se radilo o
perilici tipa P15.T, proizvedenoj po tuženiku. Prateći upute za rukovanje predmetne perilice sud
nadalje utvrđuje da se u uputama navodi da postoji cjedilo (filter) koji treba povremeno očistiti uz
preporuku proizvođača da se poklopac cjedila povuče prema sebi i cjedilo lagano izvuče iz
ležišta. Nadalje, razgledavajući upute za upotrebu sud utvrđuje da jedino upozorenje vezano uz
rad perilice jest onaj da se ne otvaraju na silu vrata, a nakon tog upozorenja slijedi opis i način
otvaranja vrata nakon što završi program rada perilice.
Provedenim vještačenjem po vještaku dipl. ing. Zvonku Rumenjaku sud u ovom postupku
nije mogao utvrditi činjenice odlučne za rješenje ovoga spora, jer na odlučna pitanja vještak nije
 68 Pn-3852/10-109
3

ponudio odgovore u skladu sa pravilima struke. Tako vještak nije mogao odgovoriti koja je sila
potrebna da bi se otvorile "klapne", tj. vratašca iza kojih se nalazi filter, neki su njegovi zaključci
dani temeljem pretpostavki koje nisu tehnički obrazložene, pa tako vještak ističe da se korisnici
ne odnose prema perilici s dužnom pažnjom, ne održavaju ju, da se u konkretnom slučaju morao
zamijeniti filter s mehanizmom i slično.
Radi takvog paušalnog nalaza i mišljenja koji nije potkrijepljen pravilima struke, dakle
tehničkim izračunima, a koja znanja vještak ima i radi kojih je sud i odluči provesti vještačenje,
sud navedeni nalaz i mišljenje nije prihvatio i utvrđenje vještaka u ovom predmetu uopće nije
cijenio kao dokaz.
Nakon toga provedeno je vještačenje po Tehničkom fakultetu u Rijeci i Fakultetu
elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu. Navedene su ustanove po pribavi cjelokupne
tehničke dokumentacije sporne perilice dale identični nalaz i mišljenje te je iz istih utvrđeno da je
predmetna perilica tj. tuženik kao njegov proizvođač zadovoljio svu zakonsku regulativu da bi
istu proizvodio, da je predviđeni vijek trajanja za perilicu bio 7 godina. Međutim, ustanove
posebno navode da su upute za oslobađanje i vađenje filtera već same sugerirale da otvaranje
poklopca nije neka zahtjevna radnja, jer u tekstu uputa za upotrebu stoji da se cjedilo lagano
izvuče iz ležišta, a da čak ne postoji upozorenje da je to potrebno učiniti kada je stroj izvan
pogona. Pri tome je Tehnički fakultet u Rijeci usporedio upute drugog tipa perilice, koju je
također proizvodio tuženik, pa je u tim uputama jasno naznačeno upozorenje da postoji opasnost
od opeklina, jer stoji dalje napomena da voda u pumpi može biti vruća, pa prije skidanja filtera
treba pričekati da se voda ohladi. Provedenim vještačenjem utvrđeno je da se klapna i filter mogu
otvoriti i izvući i za vrijeme rada perilice, a da je provedenom tehničkom analizom utvrđeno da je
za takvu radnju potrebna minimalna sila, koja je tako mala da to može učiniti i dijete, time što je
ta sila manja ako perilica radi, a uz to tijekom rada perilice već je dovoljna sila koja djeluje kroz
mlaz vode da sama izbaci filter iz kućišta, dakle uopće nije potrebno ručno izvlačenje. Vezano uz
starost konkretne perilice ustanove utvrđuju da u uputama za upotrebu nema nikakvih upozorenja
i naznaka o potrebi mijenjana filtera.
Gore navedenom valja dodati i činjenice utvrđene tijekom uviđaja, a kojem uviđaju je
prisustvovao i prof. dr. Damir Jelaska, osoba koja je za Fakultet u Splitu pripremila nalaz i
mišljenje te je pregledom sporne perilice utvrđeno da se tijekom rada iste poklopac filtera vrlo
laganim pokretom otvara i da je u mlazu voda potekla iz perilice. Nadalje, tijekom uviđaja na
perilicu je postavljen potpuno novi poklopac filtera i ispitivanje mogućnosti otvaranja istoga, a
ponovno tijekom rada perilice, doveo je do istog rezultata dakle, da je potrebna vrlo mala snaga
da bi se poklopac otvorio i da voda u mlazu izlazi van. Takvim je pokusom u bitnome tijekom
uviđaja utvrđeno da starost filtera uopće ne mijenja silu potrebnu za otvaranje poklopca.
Mjerodavna odredba za utvrđivanje odgovornosti tuženika jest odredba čl. 179 st. 2
Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91 - u daljnjem tekstu ZOO), a koja propisuje da
proizvođač odgovara i za opasna svojstva stvari ako nije poduzeo sve što je potrebno da štetu,
koju je mogao predvidjeti, spriječi upozorenjem, sigurnom ambalažom ili drugom
odgovarajućom mjerom. Pri tome tuženik odgovora bez obzira na krivnju (stav sjednice
građanskog odjela Vrhovnog suda V/85, od 28.06.1985. godine).
Navedena odredba znači da se tuženik kao proizvođač ne može osloboditi odgovornosti
samom činjenicom što je prije nego što je započeo proizvoditi spornu perilicu zadovoljio sve
zakonske uvjete, jer je prema tada važećim propisima zadobio sve ateste, a kako proizlazi iz
dokumentacije koja prileži spisu.
Naime, tuženik u uputama uopće nije stavio upozorenja vezana uz mogućnost otvaranja
poklopca tijekom rada perilice, pristup i mogućnost otvaranja poklopca toliko je jednostavan i
lagan da poklopac može otvoriti i dijete, a da tijekom rada perilice već sama sila koja djeluje kroz
mlaz vode može sama izbaciti filter iz kućišta, bez da se isti ručno izvlači. Pri tome je sve
navedeno zasigurno bilo poznato tuženiku, jer je u uputama drugog tipa perilice sam tuženik
 68 Pn-3852/10-109
4

jasno naznačio upozorenja da postoji opasnost od opeklina, jer u pumpi može biti vruća voda i da
prije skidanja filtera treba pričekati da se voda ohladi. I sam način na koji je tuženi tehnički
riješio poklopac, neovisno o tome što je imao sve ateste i neovisno o tome što tuženi tvrdi da je
predmetnu perilicu proizvodio temeljem kupljene licence, dovode do utvrđenja ovoga suda da je
mogao predvidjeti štetu do koje može doći radi izuzetno laganog otvaranja poklopca i da u
odnosu na to nije poduzeo sve što je potrebno, a najmanje što bi se očekivalo jest da o tome
barem napiše upozorenje na uputama za upotrebu. Komparacije radi, ne mogu se zanemariti
načini otvaranja poklopca i filtera drugih proizvođača, a kako to dokazuje tužitelj, pa je tako
utvrđeno da za neke perilice treba metalnim novčića ili drškom žice maknuti poklopac da bi se
pristupilo filteru, a neke mašine imaju za to posebno napravljen otvarač.
Ovakvo tehničko rješenje vezano uz poklopac i filter čine opasna svojstva perilice i za
takva svojstva tuženik, kao proizvođač, odgovara za pretrpljenu štetu tužitelju.
Pri tome tuženik neosnovano pokušava tijekom postupka dokazati da je tužitelj u kontakt
sa vrućom vodom mogao doći i kroz činjenicu da je konkretna perilica imala vanjski odvod,
cijev. Naime, iako zasigurno zainteresirana za ishod ovoga spora, baka tužitelja tijekom svojeg
iskaza životno i logično opisuje "cijeli užas", pa tako iskazuje da je prvo zvala hitnu pomoć, a tek
onda u kupaonici vidjela izbačeni filter, slijedom čega se kao nesporno utvrđuje da je tužitelj,
tada beba stara 10 mjeseci puzajući došla do kupaonice i laganim pritiskom otvorila poklopac iza
kojeg se nalazi filter, a tada, s obzirom na nalaz i mišljenje dvije ustanove i nije bilo potrebe da se
filter izvlači iz kućišta, jer je već i sila koja djeluje kroz mlaz vode dok perilica radi dovoljna da
sama izbaci filter iz kućišta. Pri tome nastavno nisu točni navodi i tvrdnje tuženika da bi perilica
za rublje predstavlja opasnu stvar, čak niti u ovom konkretnom slučaju, gdje se perilica nalazi
unutar stana, u kupaonici i radi, jer je to uobičajena i normalna svakodnevna pozicija i svrha
perilice. Ne može se ovdje raditi niti o propuštenom nadzoru roditelja nad bebom, jer se očekuje
da beba takve dubi puže i da se tako slobodno kreće. Ono što se ne očekuje je, a u konkretnom se
slučaju desilo, jest da beba u dobi od 10 mjeseci može otvoriti poklopac perilice, jer bi bilo
očekivati da je za takvu radnju potrebna određena vještina i jača sila.
Sud nije našao potrebnim saslušavati predstavnika tuženika, Krešu Pavlinića, na okolnost
da se radi o ispravnoj perilici, jer kako je već rečeno radi se o perilici koja ima opasna svojstva, a
koje je tuženik kao proizvođač mogao predvidjeti i spriječiti bilo upozorenjem bilo drugačijim
tehničkim rješenjem otvaranja poklopca.
Činjenica da otac tužitelja radi na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu nije
razlog da se od vještačenja izuzmu drugi fakulteti u Hrvatskoj, a kako je to predlagao tuženik.
Naime, tuženik je zahtjev za izuzeće svih fakulteta obrazlagao činjenicom da fakulteti
međusobno surađuju, a koji navod se može prihvatiti. Međutim, zahtjev neovisnosti zahtjeva da
onaj tko pristupa izradi nalaza i mišljenja mora biti i formalno i de facto neovisan o onima koji su
sudjelovali u događajima. Upravo je ta činjenica ovdje zadovoljena, jer niti jedan od dva fakulteta
koji je u ovom predmetu sačinio nalaz i mišljenje ni na koji način nije sudjelovao u događaju koji
je predmet vještačenja, neke činjenice sud je i sam neposredno utvrdio tijekom uviđaja,
mogućnost lagano otvaranja poklopca iza kojeg se nalazi filter, kao i činjenicu da tijekom rada
mašine uz otvaranje poklopca vode počinje istjecati iz mašine. Dakle, sve zajedno radi se o
objektivnoj nepristranosti koja daje dovoljno jamstva kojima se isključuje svaka legitimna dvojba
u vezi moguće pristranosti oba fakulteta pa prijedlogu tuženika nije udovoljeno.
Upravo radi svega gore navedenog sud je nalaze i mišljenja obje ustanove, Fakulteta u
Rijeci i Splitu, prihvatio kao jasne, obrazložene i sačinjene u skladu s pravilima struke,
provjerene uviđajem na licu mjesta i potvrđene iskazom svjedoka.
Zaključno treba istaknuti da se šteta desila unutar predviđenog vijeka trajanja perilice, da
tuženik nije postavio nikakva posebna upozorenja ni prepreke oko promjene filtera, da je perilica
uredno radila i da nije bilo redovitih istjecanja vode kroz filter, kako to tvrdi tuženik, već je voda
znala istjecati prilikom većih pranja, poput npr. zavjesa. U ovom konkretnom slučaju, a kako je
 68 Pn-3852/10-109
5

već rečeno do štete je došlo uslijed vrlo jednostavne mogućnosti otvaranja poklopca tijekom rada
perilice i izbacivanja kipuće vode koja je teško ozlijedila.
Iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka dr. Franke Vidrih i dr. Ante Čizmića utvrđeno je da
je tužitelj 22.05.1997. godine zaprimljen u Kliniku za dječje bolesti Zagreb, a koja je referentni
centar za opekline dječje dobi, i to zbog opsežnih opekotina (cca 30%), koje je zadobio vrućom
vodom. Takvo citiranje liječničke dokumentacije ukazalo je nepotrebnim pribaviti prijemni list
hitne pomoći, a radi utvrđivanja uzroka tj. razloga prijema, a kako je to predlagao tuženik.
Vještaci dalje navode da je tužitelj zadobio opekline obje ruke, trbušne stjenke i obje
noge, da je prvobitno u bolnici bio sve do 30.06.1997. godine i da se tijekom tog razdoblja
pristupilo transplantaciji kože uz tri operacije, težak postoperacijski tijek. Nakon toga slijedila je
potreba za pojačanom kućnom njegom nad tužiteljem, redoviti pregledi kod plastičnog kirurga, a
usprkos toga pedijatar u nalazu 6 godina nakon opeklina navodi da tužitelj još uvijek ima teške
posljedice i da mu je i dalje potrebna kućna njega. Gotovo 10 godina po štetnom događaju tužitelj
se i dalje liječi, pristupa se kirurškim operacijama na nogama i hospitalizaciji, nakon toga
vađenju imobilizacije. Nakon 13 godina nakon štetnog događaja tužitelj boravi na Klinici za
plastičnu kirurgiju gdje se ponovno rade određene transplantacije.
Međutim, tako dugotrajan tijek liječenja nije uspio tužitelja zaliječiti, a stanje njegovog
tijela posebno je vidljivo iz fotografija koje prileže spisu, a vještaci zaostale ožiljke, deformaciju
lijevog stopala i šepanje opisuju kao unakažnjenje, dakle, naruženje teškog stupnja. Osim toga,
tijekom pregleda vještaci utvrđuju da je ožiljcima zahvaćen veći dio trbušne stijenke, prednji
dijelovi nogu, osim područja desnog stopala, sve sa vidljivom hipertrofičnim ožiljnim
promjenama, uz izraženu deformaciju lijevog stopala, posebice prstiju s dubokim ožiljcima. Osim
tako zaostalog naruženja zaostale su i tegobe u vidu bolova lijevog stopala, svrbež u području
opečenih dijelova tijela, koji je posebno izražen ljeti. Tužitelj ne može trčati, šepa na lijevu nogu,
ima ograničene kretnje lijevog gornjeg nožnog zgloba u srednjem stupnju, deformaciju lijevog
stopala uz ograničenu kretanju prstiju lijevog stopala u težem stupnju te opsežne i duboke ožiljke
ruku i nogu koje zahvaćaju oko 30% tjelesne površine. Dakle, tužitelju je pod ožiljcima gotovo
1/3 tijela. Takva klinička slika razvila je kod tužitelja i poremećaje na emotivnoj strani koje su
dovele do onemogućavanja njegovog normalnog funkcioniranja u društvu vršnjaka, do socijalne
izolacije, jakog osjećaja srama, potrebe za prikrivanjem tegoba i izbjegavanjem aktivnosti koje su
uobičajene za dječaka njegove dobi. Tako vještaci navode da je postao vegetarijanac, a to je
njegov način pronalaska hrane koja bi mu trebala pomoći da ispravi probleme s ožiljcima na koži,
u školi nitko ne zna da je strada i da ima ožiljke, prikriva se, izbjegava plažu, nikada nije htio
nositi ortopedsku obuću, povučen je, samozatajan. Sve zajedno dovodi do toga da su njegove
opće, radne i životne sposobnosti smanjene u omjeru od 55% radi čega trpi duševne boli u
svakodnevnom životu.
Ocjenjujući trajanje fizičkih boli vještaci navode da je bol jakog intenziteta trajala 20
dana, srednjeg intenziteta 3 mjeseca i blagog još 7 mjeseci. Uz to trpio je i primarni strah, koji je
bio intenzivan i kratkotrajan u trenutku stradavanja, a da se strah kao jedna od primarni emocija
javlja vrlo rano, u dobi djeteta između 6 - 8 mjeseci. Nadalje, vještaci objašnjavaju da se u drugoj
polovini prve godine dana dijete prvi puta emocionalno vezuje i da je radi toga rada i
najosjetljivije na odvajanje. Radi toga je očekivana separacijska anksioznost koja traje do 24 - 36
mjeseci starosti, a vrhunac dostiže u dobi od 18 mjeseci. Kod djece te dobi očekivano je teže
odvajanje i duži adaptacijski period i nove osobe i okruženja. Radi navedenog kod tužitelja je
sekundarni strah jakog intenziteta trajao oko 3 tjedna, srednjeg oko 3 mjeseca, a blažeg 7 mjeseci.
U takvoj ocjeni u obzir je uzeta separacijska anksioznost malog djeteta, dakle strah od odvajanja
od roditelja, strah od nepoznatih osoba, nepoznate sredine, bolnih manipulacija.
S obzirom na sve gore navedeno, tužitelju je bila potrebna pojačana skrb i njega roditelja,
provođenje vježbi i masaža opečenih dijelova tijela radi čega mu je tuđa pomoć i njega bila
potrebna 5 mjeseci 8 sati dnevno, 7 mjeseci 4 sata dnevno i 6 mjeseci 2 sata dnevno.
 68 Pn-3852/10-109
6

Tijekom usmenog očitovanja na pismeni nalaz i mišljenje vještaci su posebno ponovno

naglasili da je tužitelj dječak, sada u dobi od 15 godina, koji ima opečen veliki dio površine kože,
kraću nogu sa jakim deformitetom stopala uz izrazito teško tjelesno naruženje, u odnosu na
socijalne kontakte vještaci ponovno ističu osjećaj nelagode i srama, emocionalni život mu je
takav da u doba adolescencije kada bi trebao stupiti u interakcije s djevojkama tužitelju takvo što
ne pada na pamet. Postao je vegetarijanac tražeći alternativne načine svojih tjelesnih tegoba u
hrani, ne želi nositi ortopedske cipele, nitko u njegovoj školi ne zna za njegove tegobe, on se čak
niti fizički ne može baviti nekom rekreativnom aktivnošću. Sve tako opisano, a suprotno
prigovorima tuženika, teško se može povezati sa razvodom braka njegovih roditelja, kako to
iskazuju vještaci, a ovaj sud prihvaća u cijelosti. Sve su njegove psihičke tegobe uvjetovane
njegovim stradavanjem.
Na temelju svega gore iznesenog sud je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio u cijelosti, jer
su vještaci nalaz i mišljenje sačinili nakon što su pregledali tužitelja i cjelokupnu medicinsku
dokumentaciju a u usmenom očitovanju posebno uspostavili uročnu vezu između ozljeđivanja i
psihičkih trauma tužitelja.
Nije bilo potrebe u nastavku postupka provesti dokaz vještačenjem po vještaku pedijatru
na okolnost motoričkih, objektivnih i ostalih sposobnost djeteta u dobi od 9 mjeseci, jer je
tehničkim vještačenjem utvrđeno da dijete te dobi može otvoriti poklopac filtera, a iskaz majke
tužitelja iz kojeg je utvrđeno da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja puzao, se prihvaća kao opće
poznata činjenica, jer djeca u dobi od 9 mjeseci pužu.
Imajući u vidu sve gore navedeno, a primjenjujući odredbu čl. 200 ZOO-a, cijeneći
pritom dob tužitelja u trenutku ozljeđivanja, tijek i trajanje liječenja, duljinu i trajanje fizičkih
bolova i straha, pretrpljene duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženosti, ovaj sud
nalazi da se radi o iznimno teškom slučaju u kojem se trpljena tužitelja uzajamno uvjetuju i
prepliću tako da ih je nemoguće razlučiti pa se tužitelju dosuđuje jedinstvena naknada za ukupnu
nematerijalnu štetu i materijalnu štetu s osnova tuđe pomoći i njege u zatraženom iznosu od
380.800,00 kn.
Kako se o naknadi štete odlučuje prema stanju na dan donošenja ove presude, to je u
skladu sa zahtjevom tužitelja na dosuđeni iznos tijek kamate određen od dana donošenja ove
presude.
Odluka o naknadi parničnog troška tužitelja temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 Zakona o
parničnom postupku (NN 148/11, 25/13 - u daljnjem tekstu ZPP), a kamata na parnični trošak
tužitelju je određena temeljem čl. 30 Ovršnog zakona (NN 112/12). Kamatna stopa i na glavno
potraživanje i na parnični trošak određena je po čl. 29. ZOO-a (NN 35/05, 78/15).
Odlučujući o naknadi parničnog troška sud je primijenio Tarifu o nagradi i naknadi
troškova za rad odvjetnika, a važećoj za vrijeme poduzimanja svake pojedine parnične radnje, pa
se tako trošak tužitelja sastoji od: sastava tužbe, pristupa na roč. 16.03.00, 08.06.00. po 3.650,00
kn; sastav podneska 10.05.02, roč. 06.05.05, 13.07.10, 21.06.13, 27.02.18. po 2.500,00 kn; sastav
podneska 26.11.13. 500,00 kn; roč. 06.03.09, 17.11.10, 04.02.11, 07.12.12, 06.09.13, 16.11.16,
14.03.17, 15.09.17, 06.03.18, podnesak 17.06.13, 07.09.16. po 5.000,00 kn ili ukupno 78.950,00
kn, što je uvećano za 19.737,50 kn PDV-a i 13.379,00 kn troškova tehničkog i financijskog
vještačenja, kao i troškova uviđaja. Zbrojeno sve zajedno daje trošak tužitelja u iznosu od
112.066,50 kn.

U Zagrebu, 09. travnja 2018. godine

SUTKINJA:
ROMANA HUKELJ, v.r.
 68 Pn-3852/10-109
7

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno
obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno
- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na
kojem se presuda objavljuje.
Žalba se podnosi pisano, u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:
1.tužitelju po pun.
2.tuženiku po pun.

Za točnost otpravka - ovlašteni službenik

Ljiljana Janječić