Rene Descartes tvrdi da po tome što je u našem pojmu boga
uključen nužni bitak, s pravom se zaključuje, da bog postoji. Također spominje pojam supstancije. Smatra da pod to možemo razumijevati samo stvar, koja tako postoji, da joj za njeno postojanje nije potrebna nikakva druga stvar. Nadalje, ta supstancija koja je samo jedna može se razumijeti kao sam bog. Sve druge supstancije postoje samo uz božju pomoć. Naziv za supstanciju se razlikuje u značenju za boga i za stvorove. Pod zajedničkim pojmom postoji tjelesna i duhovna (misaona) supstancija jer su to ,,stvari,, koje postoje uz božju pomoć. Naime, ona sama po sebi ne može djelovati na nas. Na temelju općeg suda možemo je prepoznati po bilo kojem njezinom atributu. A kad zaključujemo da postoji neki atribut, onda nužno mora biti neka stvar ili supstancija kojoj bi se taj atribut mogao dati. Descartes tvrdi da svaka supstancija ima jedno posebno svojstvo njezine prirode. Priroda tjelesne supstancije proteže se u duljinu, širinu i dubinu, dok se priroda misaone sastoji od mišljenja. Također tvrdi da sve što nalazimo u duhu predstavlja različita stanja mišljenja. Smatra da se protežnost može predočiti bez lika i kretanja, a mišljenje bez zamišljanja i osjećanja. Mia Šestan, 4.b