Epidaur (Grčka) 1

Epidaur (Grčka)
Ovo je glavno značenje pojma Epidaur (Grčka). Za druga značenja, pogledajte Epidaur.

Epidaur
Ἐπίδαυρος

Osnovni podaci
Država Grčka
Periferija Peloponez

Prefektura Argolida

Stanovništvo 4,471 (2001)

Visina 0-100 m m
Koordinate [1]
37°29′N 23°08′E Koordinate: 37°29′N 23°08′E [1]
Vremenska zona Srednjoeuropsko vrijeme (UTC+2)

- Ljeto (DST) Srednjoeuropsko ljetno vrijeme (UTC+3)

Registarska oznaka AP

Službena stranica [2]

www.epidavros.gr

Karta

Položaj grada na karti Grčke

Epidaur (Grčka) 2

Epidaur (grčki: Ἐπίδαυρος,

Epidauros) je maleni grad u
Saronskom zaljevu na Peloponezu,
prefektura Argolida. Najslavniji je po
starogrčkom istoimenom polisu u
njegovoj blizini čije je Asklepijevo
Kazalište u Epidauru
svetište proglašeno UNESCO-vom
svjetskom baštinom 1988. godine.

Povijest
Epidaur je bio neovisan od prijestolnice Argosa, te nije bio uključen u pokrajinu Argolidu sve do Rimskog Carstva.
Postoje još dva istoimena grčka grada, kolonija Epidaur u Iliriji (Cavtat) i kolonija Epidaur (Limera) u Lakoniji[3].
Polis Epidaur je s okolicom činio neovisnu teritoriju "Epidauriju" koja je bila slavna kao rodno mjesto Apolonovog
sina Asklepija, boga liječništva. Asklepije se štovao na tom mjestu još u 6. stoljeću pr. Kr. kada je starije svetište
Apolona Maleatasa na vrhu brda Kynortion postalo premalo. Epidaur je postao poznat po Asklepijevom svetištu
koje se danas nalazi 8 km od modernog grada. Kao najslavnije liječilište antike, svetište je u 4. i 3. stoljeću pr. Kr.
doživjelo opsežnu izgradnju kompleksa s monumentalnim građevinama (Asklepijev hram, velika stoa, tolos, stadion
i kazalište). Njegova slava i napredak nastavili su se kroz cijeli helenizam, dok ga 87. pr. Kr. nije opljačkao rimski
general i diktator Sula, a 67. pr. Kr. gusari.
U 2. stoljeću Rimljani su ga djelomično obnovili, ali su ga 395. godine potpuno uništili Goti. Usprkos pokrštavanju
Grčke i postupnom propadanju grčkih hramova, Epidaur je ostao poznat kao liječilište sve do katastrofalnih potresa
522. i 551. godine, ali tada kao kršćansko liječilište.
Francuski arheolozi su u 19. stoljeću prvi istraživali ovaj arheološki lokalitet, a Grčko arheološko društvo je od
1870.-1926. iskopalo većinu spomenika. Obnova kazališta je započeta 1954. do 1963. godine, a potpuna obnova
Asklepijevog svetišta otpočela je 1984. i još traje pod budnim okom grčkog ministarstva kulture[4].

Asklepijevo svetište u Epidauru

Asklepijevo svetište je bilo najveće liječilište staroga
svijeta, osobito u vrijeme klasičnog razdoblja stare
Grčke. Bolesnici su hodočastili tu i provodili noć u
velikoj dvorani za spavanje (enkoimitiria) gdje im je u
snovima božanstvo davalo savjete što da učine kako bi
ozdravili. Arheološkim iskapanjem pronađena je
gostinjska kuća s 160 soba za noćenje. U blizini se
nalaze i izvri mineralne vode koji su vjerojatno rabljeni
za liječenje.

Plan svetišta
Epidaur (Grčka) 3

Asklepijevo svetište u Epidauru

Svjetska baština - UNESCO

Godina uvrštenja: 1988.(12. zasjedanje)

Vrsta: Kulturno dobro

Mjerilo: i, ii, iii, iv, vi

Ugroženost: ne

Poveznica: [5]
UNESCO

Kazalište u Epidauru
Kazalište u Epidauru, promjera 114 m, je najveće grčko kazalište koje je moglo primiti 12,000 gledatelja. Kao dio
Asklepijevog svetišta, od 1988. je na UNESCOvom popisu svjetske kulturne baštine. Ono je djelo arhitekta Polikleta
mlađeg iz 350. pr. Kr. i savršeno je sačuvano. Bilo je predviđeno za dramu koja se razvila iz izvedbi zbornih oda za
vrijeme Dionizijskih svečanosti. Za te su svečanosti bila potrebna mjesta okupljanja za zbor i gledatelje. Zbor, koji je
pjevao i plesao, izvodio je na orkestri (kružnom plesnom podiju sa žrtvenikom u sredini) jedan sastav koji je odredio
velik dio kasnijeg razvoja grčkog kazališta.
Izvorna 34 reda klupa, Rimljani su proširili s još 21. U Epidauru se klupe protežu na više od pola kruga oko orkestre
i nisu građene prema standardnom polumjeru, širok prolaz (parados) ih dijeli vodoravno, a gornje su klupe strmije
od donjih. Ovakav položaj poboljšavao je akustičnost. Otkriće potvrđeno znanstvenom studijom iz 2007. godine
znanstvenika Nica F. Declercqa i Cindy Dekeyser sa Tehnološkog sveučilišta u Georgiji, SAD[6].

Plan kazališta Pogled sa klupa Arheološki muzej u Epidauru Stadion u Epidauru

Epidaur (Grčka) 4

Izvori
• Laurie Schneider Adams, A History of Western Art, McGraw Hill, New York, 2001. ISBN 0-7-231717-5
• Velike arhitekture svijeta, urednik John Julius Norwich, Marjan tisak, Split, 2005. ISBN 953-214-266-5
• Marilyn Stokstad, Art History (Wolume One), Pearson Prentice Hill, New Jersey, 2005. ISBN 0-13-145529

Bilješke
[1] http:/ / stable. toolserver. org/ geohack/ geohack. php?pagename=Epidaur_(Gr%C4%8Dka)&
params=37_29_N_23_08_E_region:GR_type:city(4. 471)
[2] http:/ / www. epidavros. gr/
[3] Aulus Hirtius,(De Bello Alexandrino c.14)
[4] Olga Psychogiou, Epidaur na stranicama Grčkog ministarstva kulture. posjećeno 15. rujna 2009. (http:/ / odysseus. culture. gr/ h/ 3/ eh351.
jsp?obj_id=2374)
[5] http:/ / whc. unesco. org/ en/ list/ 491
[6] Tom Chao, "Mystery of Greek Amphitheatre's Amazing Sound Finally Solved", LiveScience, posjećeno 4. svibnja 2005.

Poveznice
• Umjetnost stare Grčke

Vanjske poveznice
• Kolekcija fotografija na ourplaceworldheritage.com (http://www.ourplaceworldheritage.com/custom.
cfm?action=WHsite&whsiteid=491)
Izvori rabljeni u članku i suradnici 5

Izvori rabljeni u članku i suradnici

Epidaur (Grčka) Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?oldid=3953250 Doprinositelji: Jure Grm, Orijentolog, Prof saxx, Sombrero

Izvori, licencije i suautori slika

Slika:Disambig.svg Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Disambig.svg Licencija: Creative Commons Attribution-Sharealike 2.5 Doprinositelji: Stephan Baum (converted
to SVG by different users, see below)
Slika:Palea-Epidavros.jpg Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Palea-Epidavros.jpg Licencija: Creative Commons Attribution-Sharealike 2.5 Doprinositelji: Oder
Zeichner: David Gavin Original uploader was Halix at de.wikipedia
Slika:Flag of Greece.svg Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Flag_of_Greece.svg Licencija: Public Domain Doprinositelji: (of code) cs:User:-xfi- (talk)
Datoteka:Greece location map.svg Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Greece_location_map.svg Licencija: Creative Commons Attribution-Sharealike 3.0
Doprinositelji: Lencer
Datoteka:Epidauros Theater Panorama 02 2008-09-11.JPG Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Epidauros_Theater_Panorama_02_2008-09-11.JPG Licencija: Creative
Commons Attribution-Sharealike 3.0,2.5,2.0,1.0 Doprinositelji: Michael F. Mehnert
Datoteka:GR 08-04-21 Plan HT Epidauros.JPG Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:GR_08-04-21_Plan_HT_Epidauros.JPG Licencija: Creative Commons Attribution
3.0 Doprinositelji: Angela Monika Arnold, Berlin
datoteka:Flag of UNESCO.svg Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Flag_of_UNESCO.svg Licencija: Trademarked Doprinositelji: Mouagip
Slika:20100408 epidaure05.JPG Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:20100408_epidaure05.JPG Licencija: Creative Commons Attribution 3.0 Doprinositelji: Jean
Housen
Slika:GriechTheater2.PNG Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:GriechTheater2.PNG Licencija: Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 Unported Doprinositelji:
Flammingo
Slika:07Epidaurus Theater08.jpg Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:07Epidaurus_Theater08.jpg Licencija: Creative Commons Attribution-Sharealike 2.0
Doprinositelji: Fingalo
Slika:GR 08-04-21 Museum2 Epidauros.JPG Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:GR_08-04-21_Museum2_Epidauros.JPG Licencija: Creative Commons Attribution 3.0
Doprinositelji: Angela Monika Arnold, Berlin
Slika:Epidauros-Stadion-1.JPG Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Epidauros-Stadion-1.JPG Licencija: GNU Free Documentation License Doprinositelji: Leo2004

Licencija
Creative Commons Attribution-Share Alike 3.0
//creativecommons.org/licenses/by-sa/3.0/