ETIKA OKOLIŠA – 2.

SKRIPTA

„VREDNOVANJE KRAJOBRAZA“

POJAM I POVIJESNE MIJENE KRAJOBRAZA

- „krajobraz je najkompleksniji i najheterogeniji simbol svih vremena prema kojemu
čeznemo“ (Eisel)
- krajobraz je također izložen posljedicama utjecaja proturječnih procesa globalizacije i
lokalizacije
- obilježja kulturnog identiteta u Hrvatskoj:
o tradicionalna (obitelj, nacija, religija, domovina)
o moderna (inovacije, ekonomija, tržište)
o postmoderna (civilno društvo, novi socijalni pokreti, multikulturalnost)

- Pojam krajobraza
o 1. definicija
▪ „manji dio Zemljine površine koji se ističe posebnim izgledom u
kojem prevladava jedan prirodni element ili rezultat društvenog
rada“
o prirodni krajobraz
▪ nastao pod utjecajem prirodnih procesa bez ljudskog utjecaja
▪ izgled im je rezultat isključivo prirodnog djelovanja, takvi su krajobrazi
rijetki
o kulturni krajobraz
▪ nastao pod zajedničkim utjecajima prirode i čovjeka, tj. kultiviranja
prirode
▪ prvobitni izgled izmijenjen je djelovanjem ljudi
o „Konvencija o europskim krajobrazima“
▪ krajobraz je visoko pozicioniran za budućnost jer „pridonosi dobrobiti
čovjeka i jačanju europskog identiteta“
▪ krajobraz je određeno područje viđeno ljudskim okom, čiji je karakter
rezultat međusobnog djelovanja prirodnih i ljudskih čimbenika
▪ on je kulturna i povijesna tvorevina u tri velike epohe: sakupljača i
lovca, sjedilaštva i poljoprivrede te industrijske epohe
o fizički i analitički smisao krajobraza
▪ fizički
• suma pojavnosti na zemljinoj površini koja je nastala na osnovu
međusobnog djelovanja prirodnih i antropogenih procesa
▪ analitički
• primjenjuju se razne sintagme radi preciziranja njegovog
sadržaja: seoski, tradicionalni, urbani, industrijalizirani,
zagađeni...

o 2. definicija – Alexander von Humboldt

▪ krajobraz je totalni karakter nekog zemljinog okruženja

1
 o krajobraz s obzirom na način proizvodnje i rada (u našim prostorima)
▪ seljačko-tradicionalni
▪ industrijsko-modernizirani

- Povijesne mijene krajobraza

o 6 razdoblja veće promjene krajobraza u zadnjih 5000 godina:
▪ 1) oko 3000 pr. Kr.
▪ 2) 100. god. pr. Kr. – 900 god.
▪ 3) kasni srednji vijek do renesanse (10.-16. st.)
▪ 4) humanizam do početka industrijalizacije (17. – 18. st.)
▪ 5) industrijsko preoblikovanje naselja i agrarnih površina (19. st.)
▪ 6) iscrpljivanje krajobraza (20. st.)
o uzimajući u obzir poljoprivredu i način iskorištavanja zemlje Hrvatska se može
podijeliti u 4 regije:
▪ slavonsko-ravničarska
▪ srednjohrvatska brežuljkasta
▪ goransko-lička planinska
▪ jadranska regija

VREDNOVANJE KRAJOBRAZA
- Rene Descartes
o razdvaja svijet na subjektivni (res cogitans) i objektivni (res extensa)
- Galileo Galilei
o mjeri se sve što je mjerljivo, a ono što nije mjerljivo treba učiniti mjerljivim
o za krajobraz to znači objektivni izmjeriti njegovu vrijednost
- vrednovanje krajolika ne odnosi se samo na estetsko vrednovanje, nego i
objektivno ekonomsko vrednovanje
- cilj vrednovanja nije samo zaštita i potencijalno korištenje krajobraza nego i njegovo
plansko oblikovanje
- u Europi, s obzirom na društvene procese
o prvo nastaje briga za zaštitu prirode
o 60-ih nastaje briga za krajobraz (projekt izgradnje i promjene u ruralnim
prostorima)
o 80-ih nastaje pristup integralnog oblikovanja krajolika na regionalnoj razini
o kod nas je situacija drugačije i ta vrednovanja kasne zbog sporijeg razvoja,
nekontroliranih promjena okoliša, neučinkovitosti institucija...

2
- 3 pristupa u vrednovanja prirode i krajobraza
o 1) ekonomsko vrednovanje
▪ konzumno
• vrednovanje u vezi sa zabavom, korištenjem slobodnog
vremena, stanovanjem i turizmom
▪ nekonzumno
• spoznavanje da postoje vrijedni krajobrazi, mogućnost kasnijeg
konzumiranja njihovih vrijednosti
▪ neposredno (direktno)
• procjena vrijednosti nekog krajobraza, npr. koliko tržišno
vrijedi i koliko dobit donosi eksploatacija tog prostora
▪ posredno (indirektno)
• struktura krajobraza posredno utječe na vrijednost nekih
djelatnosti
▪ opcijsko (potencijalno)
• vrednovanje se odlaže za neko buduće vrijeme, i ne devastira se
▪ krajobraz je javno dobro i ne bi se smjelo monopolizirati uživanje u
pogledu ni u neposrednom dodiru s njim
o 2) ekološko vrednovanje
▪ krajobraz ima neku intrinzičnu vrijednost
▪ sam po sebi ima neku vrijednost koji se teško može ili uopće ne
može novčano izraziti, a i nema ni potrebe za to
▪ netaknuta priroda je vrijednost po sebi i ne treba nikakvo opravdanje
▪ pitanje vrednovanja krajobraza kao moralno pitanje – što treba
učiniti a što ne, što je zabranjeno a što poželjno
o 3) estetsko vrednovanje
▪ krajobraz nije sam po sebi lijep, njegovu ljepotu treba proizvesti u
vlastitim očima
▪ čovjek je konstitutivni čimbenik krajobrazne ljepote („rekreacija“,
„odmaranje u divljini“)
▪ tamo gdje dominira egzistencijalna nužnost preživljavanja i ekonomska
bijeda teško se postiže estetski užitak
• npr. stanovnici mnogih dijelova Afrike ne uživaju u ljepotama
krajobraza
• tj. uživaju, ali u sasvim drugačijem smislu, zemlju smatraju kao
spiritualni predmet
▪ za estetsko vrednovanje i doživljaj krajobraza potrebna je nekakva
distanca, odnosno slobodan subjektivni odnos uživanja
• zbog toga se o estetici krajobraza u ruralnom društvu može
govoriti tek nakon 15. st.
▪ konkretizacija estetskih obilježja – skala sa 4 kvalitativna obilježja:
• ravnoteža (harmonična, uravnotežena, neskladna, kaotična)
• mjerilo (intimno, malo, srednje, veliko)
• ograđenost (zatvoren, ograđen, otvoren, izložen)
• tekstura (glatka, teksturirana, gruba, vrlo gruba)
• boja (monokromna, prigušena, raznobojna, napadna)
• raznolikost (jednolična, jednostavna, promjenjiva, složena)
• cjelovitost (jedinstvena, prekinuta, rascjepkana, kaotična)
• oblik (ravan, uglast, zakrivljen, krivuljast)

3
 - Vrednovanje neovisno i ovisno o korisnicima krajobraza
o 1) ovisno o korisnicima
▪ urbanisti i prostorni planeri nisu neposredni korisnici nekog krajolika,
pa ga vrednuju u svojim planovima određujući namjenu tog prostora
o 2) neovisno o korisnicima
▪ vrednovanje se odvija od strane korisnika krajobraza i njihovog
doživljaja i ukusa
▪ u prvom planu stoje ljudi kao subjekt procjene vrijednosti i doživljaja

- Raznolikost krajobraza kao vrijednost krajobraza

o vizualna izmjena većeg broja raznolikih slika u nekom prostoru povećava
doživljajnu vrijednost krajobraza
o npr. posjetitelj u nekom naselju želi prvo vidjeti starije dijelova urbanih i
ruralnih cjelina, a manje poželi šetat nekim novim naseljem punim nebodera

„EKOFEMINIZAM – NOVI IDENTITET ŽENE“

PRETPOSTAVKE UTEMELJENJA EKOFEMINIZMA
a) Spolni identitet, spolne uloge i simboličke veze žena s prirodom
- među spolovima očite su biološke razlike
- na temelju bioloških razlika među spolovima, utemeljene su i socijalne razlike
- osnovne pretpostavke patrijarhalnih društava na sve te razlike:
o 1) socijalne razlike među spolovima „prirodna“ su posljedica bioloških
razlika
o 2) socijalne razlike podrazumijevaju sociopsihološke i institucionalne razlike
položaja različitih spolova
o 3) te socijalne razlike odraz su utjecaja socijalizacije i učenja spolnih uloga,
koje su u patrijarhalnim društvima tradicionalne
o 4) spolne uloge su stereotipna očekivanja glede „primjerenog“ socijalnog
ponašanja pripadnika muškog i ženskog spola
o 5) primjena tradicionalnih spolnih uloga dovodi do različitih
tradicionalističkih diferencijacija i podjela među spolovima
o 6) uloge žena uglavnom su manje priznate i hijerarhijski su podređene
ulogama muškaraca
o 7) prema ekofeminističkom gledištu, uspostavljena je simbolička i
konceptualna povezanost žena s prirodom

4
 b) Feminizam „prvog“ i „drugog“ vala
- pitanje feminizma staro je koliko i ljudska rasa, ali se početak može tražiti tek kada su
se počeli objavljivati radovi o ženskim protestima početkom 17. st.
- 1. val feminizma
o 18. st., vrijeme liberalizma u Europi
o masovna mobilizacija žena za ostvarivanje političkog prava glasa
- 2. val feminizma (neofeminizam)
o 1960.-e i 1970.-e, zemlje Zapada
o uspio je pomaknuti žensku socijalnu i političku poziciju u smjeru
ravnopravnosti
o smatralo se da je glavni uzrok spolno diskriminatorskih odnosa patrijarhat
o „prirodna“ spolna podjela rada polazila je od muškarčeve fizičke,
intelektualne i socijalne superiornosti, te iz ženske inferiornosti
o muškarac je poistovjećivan s javnom sferom djelovanja, a žena je
poistovjećivana s privatnom sferom djelovanja ili sa obiteljskim područjem,
zbog njezine biološke funkcije reprodukcije
o zbog toga je jedini način obrata ove situacije bilo prodiranje u javnu sferu
politike, te je tako „žensko pitanje“ postalo političko pitanje
o žene su sve više postajale svjesne seksističkih stavova i praksi, shvatile su da
su ti sami stavovi prihvaćeni putem socijalizacije u seksističkim i
tradicionalnim spolnim ulogama, pa su se počele suprotstavljati takvom tipu
odnosa

EKOFEMINISTIČKA RAZMATRANJA
- teoretsko usmjerenje ekofeminizma utemeljeno je na historijsko/simboličkoj vezi žena
s prirodom i to
o njihov odnos demonstrira se na način da proizlazi iz međusobnog
približavanja interesa između feminizma i ekologije
- Degradacija žena i prirode
o žene i priroda degradirane su na niži stupanj hijerarhije bića u odnosu prema
muškarcu
o tzv. „destrukcija prirode i potčinjenost žena“
o posebno „žensko iskustvo“ čini žene podobnijima za poistovjećivanje s
neljudskim bićima, ekološkim procesima i sustavima, a muškarci to iskustvo
nemaju
o žene žive i rade u međusobnoj suradnji, unutar organskog procesa rasta koji
ima je omogućio stvaranje posebne vrste odnosa između njih i prirode
o ovu ekofeminističku koncepciju bliskosti žena i prirode izrazila je Vandana
Shiva
o identifikacija žena s ostatkom prirode nastaje uz pomoć jedinstvenih
bioloških procesa u ženskim tijelima (ovulacija, menstruacija, trudnoća,
rađanje djece) pa je zato specijalna veza između žene i prirode utemeljena
u ženskim reprodukcijskim sposobnostima
o isto tako, identifikacija s ostatkom prirode proizlazi iz ženske opresije i
potčinjavanja žena
o i eksploatacija okoliša, i eksploatacija žene su ekocentrične, jer su žena i
priroda u istoj razini značajnosti, a povređivanje prirode vrijeđa i ženu

5
- a) Ekofeminizam i obrana liberalnog feminizma
o što se tiče liberalnog feminizma, smatra da je upravo takva feministička
pozicija konzistentna s ekološkom brigom, budući da ona implicira dubinsku
ekologiju
o ekofeministice ustrajavaju na pronalaženju historijskih i simboličkih veza
između dominacije nad ženama i dominacijom nad prirodom, te se tako
vraćaju u povijest razvoja industrijskog i kapitalističkog društva
o razvoj takvog društva i uspon znanosti, koji su doveli do destrukcije prirode,
išli su ruku pod ruku s razvojem sustava dominacije prema ženama
o što se ide dalje u prošlost, više dolazi do izražaja identifikacija žena s prirodom
▪ npr. u srednjem vijeku poštovanje prema prirodi često se izražavalo u
terminima poštovanja za „našu veliku majku“
o kasnije, međusobno uvjetovani razvoj znanosti i kapitalizma doveo je do
promjena u stavovima prema ženama i prirodi
o ženska ekonomska uloga potkopana je zamjenom kućanstva za tvornicu, i
one se počinju karakterizirati kao resursi, a ne kao ekonomski partneri
o kapitalizam je, sa svojom vjerom u napredak kroz znanost i industriju, nastavio
karakterizirati prirodu kao puku mehaničku stvar za iskorištavanje u interesu
proizvodnje muškaraca, a ženu kao sredstvo za ispunjenje reproduktivni
potreba muškaraca
o veliki problem nalazi se u tome što je u nekim kulturama priroda povezana sa
ženom, dok se žene istovremeno drže u pozicijama ekstremne subordinacije
o židovsko-kršćanski pogled na svijet bio je pogled hijerarhije i dominacije
▪ Bog stoji iznad muškarca koji stoji žene, djece i ostatka prirode
▪ takav pogled je antropocentričan – priroda se vidi kao stvorena za
muškarca, isto kao što je i žena stvorena za zadovoljavanje
muškarčevih potreba
o liberalni feminizam isto tako zastupa mišljenje da je u korijenu krize okoliša
većinom kriza prevelikog populacijskog rasta
▪ ljudska populacija trebala bi se stabilizirati na razini nižoj od današnje
▪ te promjene ne mogu se dogoditi bez da se žene ohrabruje na druge
uloge u društvu osim onih uloga supruga i majki

- b) Ekofeminizam i divljina
o ovime se zapravo sugerira zamjenjivanje „identiteta gospodara“ s
ekofeminističkim ekološkim identitetom sebe, koji je definiran
međuovisnošću s „Drugima“
o na taj način zauzima se za nužnost obnavljanja i vrednovanja ljudskih odnosa s
divljinom te za potrebu redefiniranje i očuvanja koncepta Divljine
o ali, u ekofeminizmu, teorijsko utemeljenje divljine još uvijek nije
uspostavljeno
▪ ne slažu se s definicijom divljine iz 1964. gdje je ona definirana kao
„netaknuta priroda“ od čovjeka zato što smatraju da na Zemlji
takvih područja više nema

6
 o oštećeni odnosi između divljine i ljudi koji su se pojavili naslijedili u zapadnoj
kulturi kulturu nastali su kroz 2 glavna oblika ekofeminističkog pogleda na
divljinu:
▪ 1) Alijenacija od divljine
• ekofeministice (Susan Griffin, Riane Eisler i Val Plumwood)
utvrdile su da je zapadno otuđenje od prirode i od divljine
proizvod ideološkog pomaka kojeg stvaraju elite kako bi
održavali određene muške grupe na vlasti
• takve muške grupe („identitet gospodara“) odlučuju o tome da
su žene bliže materijalnom svijetu prirode, a muškarci idealnom
svijetu duha
▪ 2) Vrednovanje divljine
• očuvanje divljine značajno za ekofeminizam iz nekoliko
razloga:
o 1) svi oblici dominacije međusobno su povezani
o 2) oslobađanje žena ne može se postići bez da se
oslobode drugi koji su vezani sa prirodom
o 3) budući da je divljina podređeno Drugo zapadne
kulture, ekofeminizam se mora baviti očuvanjem i
proširenjem divljine

- Ekofeminizam i dubinska ekologija

o ekofeminizam se smatra suprotstavljenim gledištu „dubinske ekologije
(ekozofije)“
o ove dvije struje imaju različite pristupe ekološkim pitanjima
o najznačajnija razlika je u njihovom razumijevanju uzorka krize okoliša
▪ ekofeministice tvrde da androcentrizam, odnosno muški pogled na
svijet, zaslužuje najveće kritike i da je muški dio ljudske vrste zbog
svog privilegiranog položaja uzrokovao ekološku krizu
▪ dubinski ekolozi misle da je antropocentrizam krivo gledište koje je
dovelo do krize okoliša

- Ekofeminizam i specijacizam
o neke feministice smatraju da nema sličnosti između diskriminacije životinja i
diskriminacije žena u smislu simboličkih veza između žena i prirode, budući
da korijen diskriminacije životinja nije patrijarhat, kao u slučaju žena

7
„ČOVJEK I PRIRODA U SVJETSKIM RELIGIJAMA“
- u središtu svih religija je spasenje svijeta i čovjeka
- sve religije se slažu s tim da je svijet čovjeku darovan bez njegove prethodne
zasluge, da u njemu bude sretan, da ga voli i da mu bude dobro
- stvoritelj je čovjeku prepustio svijet da njime upravlja, mora ga čuvati i biti pažljiv
prema njemu, jer je to jedini svijet
- ako ga svojim nerazboritim djelovanjem ugrozi, dovest će i sebe u opasnost
- svijet i čovjek sudbinski su vezani

HINDUIZAM
- znanje čovjeka izbavlja i oslobađa od patnje postojanja
- to spasonosno znanje nalazi se u Vedama, zbirkama tekstova u kojima je objavljeno
natprirodno znanje koje čovjeku daje vlast nad svijetom i prirodom
- najstariji tekst u Vedama – Rgveda, govori o postanku svijeta i čovjeka
- u početku je u svijetu bilo sve maglovito i neshvatljivo
- ono je što je u početku postojalo stvorilo je vodu, iz koje je rođeno zlatno jaje, a
iz jajeta je rođen Brahma
- Brahma je to jaje podijelio na dva dijela – iz gornjeg je stvorio nebo, a iz donjeg
zemlju
- Bog je istodobno i svijet, ali i ono što nadilazi taj svijet
- to nešto što je apsolutno i neizrecivo sadržano je u imenu Brahman
- Brahman je Istina, neiscrpna i vječna – udaljavanje od prirode značilo bi udaljavanje
od te spasonosne istine
- put prema spasonosnom znanju iscrtan je u Vedama
- „atman“ – čovjekovo sebstvo, „najdublja bit, nazbiljskija zbilja“
o prožima neposredno i čovjeka i prirodu
o čovjek i priroda je isto, čovjek je svijet i svijet je čovjek
- život prirode i čovjeka poistovjećuje se s dahom
- Brahman svojim dahom održava kozmos, sav svijet i prirodu, bez njega bi se sve
ugasilo i nestalo
- nema razlika između čovjeka i prirode, postoji jedino međuzavisnost i uzajamno
djelovanje
- priroda svojim razaranjem sudjeluje u ciklusima božanskog razaranja i stvaranja,
ciklusi rađanja i propadanja djelo su samoga Brahmana
- nakon smrti dolazi život, nakon kraja slijedi početak, i to tako ide sve dok se atman ne
stopi s Brahmanom
- put spasenja prirode i čovjeka je u moralnom djelovanju, u kojem treba biti nesebičan,
u toj mjeri da se ljudi prestanu vezivati za materijalni svijet
- univerzalno spasenje događa se kroz moralno djelovanja „karma-marga“ i putem
Božje ljubavi „bhakti-marga“

8
BUDIZAM
- Buddha je poricao ideju vječnog i nepromjenjivog Brahmana
- zamijenio ga je svojim naukom, dharmom – ideja prolaznosti, vječno nastajanje i
nestajanje
- u istom su kolu rađanja i umiranja prirode i čovjeka
- kada se neznanje i grijesi nagomilaju, ljudski vijek se skraćuje i čitav univerzum
propada
- čovjek odlučuje o vlastitoj sudbini kakvoćom međuodnosa,i zato bi morao
svakodnevno preispitivati svoj odnos prema prirodi i cjelokupnoj stvarnosti
- kada uništava i ugrožava bića, sve dovodi u pitanje
- svi oblici života na Zemlji jednako su važni, i stoga čovjek ima zadatak da ništa
živo ne povrijedi, jer svojim ponašanjem treba njegovati i štititi život na Zemlji
- u budizmu isto postoji čežnja za prvobitnim idealnim stanjem – Buddha je u svojoj
egzistenciji živio s divljim životinjama u potpunom miru i sve ih je ispunjavao svojom
dobrotom
- tada je u prirodi vladalo jedinstvo, a tu ravnotežu narušila je nestalnost i
nepromjenjivost

ŽIDOVSKO-KRŠĆANSKA TRADICIJA
- Stari zavjet
o čovjek i priroda su prema židovskoj tradiciji božja stvorenja
o kad je u prirodi sve bilo uređeno i dotjerano pojavi se čovjek: slika Božja
o Stvaranje se u Starom zavjetu krivo interpretira, kada se kaže da se „ljudima
jamči vlast“ nad zemljom, Stvaranje ne potiče i ne podržava bezobzirni odnos
prema prirodi
o Izraelci zemlju doživljavaju kao „zemlju-majku“ i „zemlju-ženu“
o „podložiti zemlju“
▪ obrađivati zemlju
o „vladati zemljom“
▪ čuvati zemlju kao najdragocjeniji dar, koji potječe od Boga
o kao što je i bog sve stvorio na dobro, tako i čovjek treba biti dobar i pažljiv
prema svakom stvorenju
o čovjekova je svrha da promiče i čuva život
o priroda mu je dana kao izvor hrane, a životinje da mu budu na pomoć
o sve što mu je dano, treba usmjeravati prema zajedničkom dobru
o priroda je lijepa i dobra, zanimljiva i poželjna, ali ne može ju se odjednom
konzumirati i trošiti
o konfliktni odnos čovjeka prema prirodi
▪ želio bi zavladati samim životom i svim stvorenjima, i taj grijeh uzrok
je nasilništva prema prirodi

9
 - Novi zavjet
o teži se ponovnom uspostavljanju izgubljene ravnoteže
o čovjek je sa iscrpljivanjem prirode otišao predaleko
o zgrtanje, bogaćenje i uvećavanje moći produbljuje čovjekovo prokletstvo i
trajno ga udaljuje od pravoga znanja koje oslobađa od prevelike navezanosti
o Isus čovjeka opominje slikama iz prirode – ljudski život uspoređuje sa
pšenicom koja svojom sjetvom, rastom i dozrijevanjem govori o životu koji
može poći u prazno, ali ako urodi plodovima ljudski će život biti ispunjen
o ako čovjek ne remeti ritam i sklad prirode koji je odredio Stvoritelj, bit će sve
u redu, „kako na nebu, tako i na zemlji“

- Islam
o iskustvo prirode je surovo na prostorima gdje se razvio islam, jer je i ona sama
surova i nemilosrdna
o čovjek se sa njom mora svakodnevno boriti za život, s njom se ne može
poistovjetiti niti u njoj može prepoznati zajedništvo stvorenja
o muslimanu je dobro u prirodnom svijetu samo ako si sam stvori „umjetne
svjetove“
o priroda i čovjek su u Islamu u jednosmjernom odnosu – ona vrijedi samo
onoliko koliko je čovjeku korisna i upotrebljiva
o priroda je čovjeku dana da s njom postane sretan i zadovoljan i da se u tom
sretnom ozračju maksimalno stavi u službu zahvalnosti i povjerenja Alahu
o onako kako odlučuje i kako djeluje, tako će se čovjeku i vraćati nagrade i
kazne

NIKOLA VISKOVIĆ: „STABLO I ČOVJEK: PRILOG

KULTURNOJ BOTANICI“
- biljke se oduvijek i svugdje vezuju za ideje života, plodnosti, ritmova godišnjih
doba, vječnog rađanja i smrti, besmrtnosti i ljekovitosti
- biljke je najneposredniji temelj svakog života
- postoje sveprisutna vjerovanja o biljnim afrodizijacima, o „stablu života“, i o „stablu
spoznaje“ koji fizički i duhovno rađaju čovjeka
- stablo nosi sva ova značenja koja se vezuju uz biljke (trajnost, plodnost, ciklus rađanja
i smrti), ali u njemu se ta značenje mnogo impresivnija nego kod drugih biljaka, jer
ono iz godine u godinu raste
- u mnogim kulturama stablo je simbol jedinstva i vječnosti prirode – kozmičko stablo,
stablo života
- simbolička i mitološka pozadina stabla kroz mitologije i vjerovanja:
o Grčka, Egipat, Mezopotamija (priča o Inanni i stablu Huluppu), Kina (drvo kao
osnovni element svijeta uz vodu, vatru, zemlju i metal), Japan (stablo sakaki),
Indija (kozmičko stablo Ašvattha), simbolika Biblije (stablo života i stablo
spoznaje), Nordijska mitologija (kozmičko stablo Yggdrasil), Šamanski obredi
(bijela breza)

10
DARKO POLŠEK: „SUDBINA ODABRANIH“
- knjiga „Sudbina odabranih“ bavi se problematikom pitanje eugenike
- najviše se bavi eugenikom kao pitanjem povrede ljudskih prava
- Eugenika
o kontroverzna doktrina koja se bavi poboljšavanjem bioloških i genetskih
osobina naroda i rasa
o postoje goleme razlike između povijesnog nasljeđa eugenike i današnjih i
budućih oblika eugenike
o desničarska eugenika
▪ navi se sprječavanjem rađanja nesposobnih i potiče rađanje sposobnih
kako bi se unaprijedila „genetska slika“ naroda ili rase
o ljevičarska eugenika
▪ promovirala je da kapitalizam dovodi do reprodukcije nesposobnih
pojedinaca, i da se ne smije izjednačiti socijalni uspjeh i genetske
kvaliteta pojedinaca
▪ bogati nisu genetski obdareniji
o liberalna eugenika
▪ slobodan izbor pojedinca za pitanje eugenike
o „laissez faire“ eugenika
▪ osporava liberalnu eugeniku jer smatra da je državna intervencija u
genetski kod naroda ili čovječanstva jedino sredstvo kojim se može
postići poboljšanje rase

CIFRIĆ: „PRAVO NA ŽIVOT ILI IZUMIRANJE: BIOLOŠKA

RAZNOLIKOST KAO VRIJEDNOST
- kroz dvojno stvaranje kultura, poljoprivredne i ljudske, nastaju dva tipa raznolikosti:
o biološka raznolikost
▪ zasnovana prirodnim i biološkim različitostima
o kulturna raznolikost
▪ zasnovana kulturnim nasljeđem i objašnjenjem svijeta
- čovjekovo kulturno djelovanje usmjereno je na dva prostora:
o kultiviranje još nekultiviranog prirodnog svijeta
o kultiviranje već kultiviranog kulturnog svijeta („antropobiotička ekumena“)
- sve veća ugroženost biološke raznolikosti nije ostavila druge mogućnosti modernom
društvu nego da ih zaštiti pa na taj način okoliš postaje „politizirani okoliš“
- sve većom zastupljenošću znanstvenih i tehnoloških potencijala zbiva se proces
biotičke i kulturne homogenizacije čija su obilježja:
o smanjenje raznolikosti, stvaranje podjednakih uvjeta za život, sve veći
broj biljnih i životinjskih vrsta
- u članku se prezentiraju i uspoređuju rezultati istraživanja iz 2005. i 2007. godina, koji
objašnjavaju odnos prema opstanku živih bića i svijest o raznolikosti biotičkog svijeta
- cilj istraživanja je bio istražiti percepciju „prava na život“ i „motiva čovjekovog
postupanja prema živom svijetu“
- velika većina ispitanika preferirala je jednakost prava vrste na život i motive etičke
dužnosti i odgovornosti za živi svijet
- postoje značajne razlike među ispitanicima (spol, religioznost, politička orijentacija...)

11