Baščanska ploča

Baščanska ploča zasigurno je najpoznatiji hrvatski epigrafski spomenik. Nastala je nakon

smrti kralja Zvonimira, tj. oko 1100. godine. Izvorno je služila kao pregradna ploča, odnosno
plutej između prostora za svećenstvo i prostora za puk. Pronađena je u benediktinskoj crkvi
svete Lucije u Jurandvoru kraj Baške, na otoku Krku. U njoj je na trinaest redaka uklesan
tekst koji je hrvatski crkveno-slavenski jezik Važnost Baščanske ploče krije se u tome što je
na njoj prvi put na hrvatskoj jeziku, pisano glagoljicom, spominje ime i kraljevski naslov
tadašnjega kralja Zvonimira. Sam tekst govori nam da su Kvarnerski otoci zajedno sa otokom
Krkom u tome trenutku bili djelom hrvatskog kraljevstva. Sam tekst pisan je prijelaznim
tipom glagoljice, odnosno glagoljicom koja je prelazila iz oble u uglatu glagoljicu.

Bašćansku ploču pronašao je župnik Petar Dorčić ugrađenu u pod crkve. Veoma brzo za
ploču se zainteresirao Ivan Kukuljević Sakcinski, koji je htio prenijeti ploču iz Jurandvora
kako bi se ona restaurirala i pohranila na primjerenije mjesto. Tekst ploče u potpunosti je
pročitan tek 1875, od strane Franje Račkoga. Na samome tekstu ploče postoje određenja
oštećenja te nije moguće sa sigurnošću reći kako tekst s ploče glasi. Zbog toga i postoje
određena razilaženja u tumačenju teksta.

Baščanska ploča izuzetno nam je bitan povijesni dokument. Iz njega saznajemo da je kralj
Zvonimir nedvojbeno postojao, te također vidimo koji je teritorij obuhvaćalo njegovo
kraljevstvo. No osima kao povijesni dokument, baščanska ploča nam je bitna i kao književni
izvor. Stoga ćemo u nastavku više pažnje posvetiti njezinoj književnoj vrijednosti.

Sam tekst ploče može se podijeliti na nekoliko dijelova

1. Invokacija

2. zapis opata Držihe u kojemu govori da je hrvatski kralj Zvonimir poklonio crkvi svete
Lucije zemljište za što navodi svjedoke

3. kletvu protiv onih koji bi darovanje zanijekali

4. obveza redovnika te crkve koji neka mole za darovatelje i svjedoke

5. zapis opata Dobrovita u kojemu navodi da je on sagradio crkvu svete Lucije sa svojih
devetero redovničke braće za vrijeme kneza Kosmata
Iz samog sadržaja teksta možemo zaključiti da tekst nije nastao odjednom i da ga nije
napisala jedna osoba. Smatra se da je tekst nastao u vrijeme upravljanja dvaju opata, odnosno
za vrijeme opata Držihe i Dobrovita.

Sam tekst ima snažan kršćanski prizvuk i jasnu kršćansku simboliku koju lagano možemo
iščitati iz toga što tekst počinje sa slovom A, a završava sa O, što simbolizira Alfu i Omegu,
odnosno početak i kraj.

U svojemu članku Ante Stamać navodi kako je neobično važno zalaganje Branka Fučića da
se izučavanjem Baščanske ploče rekonstruira čakavsko- crkvenoslavenski tekst, te da se taj
tekst pročita na glas i pokuša razumjeti. Autor smatra da je moment u koje u tekst s ploče
prestaje biti samo „mrtav zapis“, već čitanjem postaje postaje svjedokom „živog jezika“ i
pokazuje nam kako se sve hrvatski jezik kroz povijest razvijao.

Kao velikog autoriteta po pitanju Baščanske ploče, autor navodi i Eduarda Hercigonju.
Hercigonja je ploču nazvao „ epigrafskim monumentom koji se i pored svoje prvotne
praktične namjene otkriva kao književna poruka. U tekstu je vidljivo ritmičko pulsiranje,
tempo i fluidnost njegove tekstovne strukture“ Hrvatski institut za jezik i jezikoslovlje,
govoreći o Baščanskoj ploči, navodi sljedeći Hercigonjin citat: „Ova proza otkriva se kao
osebujna ritmička struktura zasnovana na različitoj dispoziciji članaka: susljednosti i
alterniranju specifičnih prozodijskih konstrukcija, sekvenci komponiranih od članaka s istim
ili različitim brojem jedinica.”

Hercigonjina raščlamba teksta ploče ukazala je na jednu činjenicu koju s može nazvati
iznenađujućom. Naime prema Hercigonjinoj razdiobi i prema jednostavnom brojanju ima
točno 24 članaka „Ta je brojka inače indeks više stvari: umnožak broja 12, koji je
reprezentant duodecimalne kvantifikacije i dodakaedarske koncepcije svijeta, zatim umnožak
triju ranokršćanskih realija duha i četiriju strana svijeta“ Ovime se pokazuje snažan kršćanski
duh teksta, koji smo i prethodno spomenuli rekavši kako tekst počinje sa Alfa, a završava sa
omega. Osim toga ovo Hercigonjino otkriće pokazuje i jednu snažnu transcendentalnost koja
se može napisati kroz naizgled običan kartularni tekst.

Sumirano, Hercigonja navodi tri bitne stavke teksta:

1. Estetsko ostvarenje teksta

2. Ritmičnost teksta
3. Izokolija

U svojemu članku autor također navodi i impresiju Ivana Slamniga. Slamnigu je tekst sa
baščanske ploče okarakterizirao kao nekom vrstom kasnijeg hrvatskog stiha u prenatalnom
stanju. Ukoliko uzmemo u obzir da je Slamnig sigurno jedan od najplodnijih i najkvalitetnijih
hrvatskih pjesnika u 20 stoljeću, onda ove riječ dodatno dobivaju na težini.

Autor smatra kako bi Slamnigovo i Hercigonjino zanimanje za Baščansku ploču u budućnosti

moglo pokrenuti brojna nova istraživanja Smatra kako bi se u budućnosti mogli očekivati i
novi zaključci , pogotovo na kulturološkom polju. Očekuje kako će se pronalaziti sve
snažnije uzajamne veze između naših prototipova s bizantskom i srednjovjekovnom
latinskom književnošću

Autor se u tekstu dotiče i pravne naravi Baščanske ploče. Navodi da je ona pravni dokument,
ali da nije čisto diplomatičkog podrijetla, već da ima izuzetno snažan i bitan narativni
moment. Baščanska ploča ima funkciju kartulara, odnosno svojevrsne gruntovnice
(modernim rječnikom rečeno) u kojoj samostan upisuje svoje posjede. No kao što smo
prethodno napomenuli, tak tekst ima izuzetno važnu narativu i umjetničku vrijednost,

„Bašćanska ploča svojim je kompozicijskim svojstvima tipična isprava u

književnogenološkom smislu, pisana prema razvidnim pravilima artis dictandi
rasprostranjene diljem srednjovjekovnog (postkarolinškog) latiniteta Ploča dakle realizira
bitne elemente strukture isprave kao rezultata notarskog umijeća, u koje je uostalom, nakon
Engleske i južne Francuske, u to doba stao intenzivnije prodirati i narodni jezik pri
oblikovanju pravnih tekstova“

Ovom tvrdnjom ne samo da se ukazuje na književnu vrijednost teksta, već se i u kulturno

političkom smislu hrvatsku pozicionira među zemlje zapadno-europskog habitusa.

Zanimljivo je da se u tekstu ploče nalazi i kletva za onoga tko bi se usudio uzurpirati posjede
koje ovaj samostan drži. Ono što je značajno, osim samoga teksta, jest i položaj kletve.
„Središnje mjesto kletve odaje jezgrenu misao, upravo smisao čitava obrambenog zapisa
ploče“ Kletva se naime nalazi gotovo u samom središtu teksta. Ovo se opet može povezati sa
idejom o Alfi i Omegi, odnosno početku i kraju. Središnji dio teksta može se promatrati kao
alfa i omega čitavog ovog teksta, odnosno kao izvorište iz kojega sve počinje. Također
svjedoči nam i o duhu ljudi prije gotovo tisuću godina, te o njihovom pogledu na svijet.

I na posljetku dotaknimo se samoga pisma, odnoso glagoljice kojoj je tekst i napisan. Iako
postoje određeni prijepori, gotovo sigurno možemo potvrditi da je glagoljica stvorena od
strane svete brače Ćirila i Metoda. Glagoljica je nastala po uzoru na grčki alfabet, kako bi se
među Slavenima proširila pismenost. Glagoljica koja se koristi na Baščanskoj ploči jest
prijelaz iz oble u uglatu glagoljicu. Istražujući stranicu Hrvatskog instituta za jezik i
jezikoslovlje pronašao sam informaciju da se usporedno s glagoljičnima javlja se i nekoliko
latiničnih i ćiriličnih slova. To su slova (I, M, N, O, T, V), a jednaka je pojava zabilježena i
na drugim spomenicima hrvatske glagoljice 11. i 12. stoljeća.

Na jednome mjestu bilježi se znak za prednji nazal ę. U to vrijeme taj znak ima samo
grafijsku vrijednost. Također možemo zaključiti kako se u tekstu Bašćanske ploče zrcali
čakavski fonološki sustav. U gramatici i leksiku uočljivo je miješanje i preklapanje
čakavskoga i crkvenoslavenskoga idioma.