1.

Narod, nacija i nacionalni identitet i suverenitet u

globalizacijskim procesima

Narod i nacija, iako često korišteni kao sinonimi, imaju razlike. Narod obuhvaća etnički
definiranu skupinu s povijesnim, jezičnim, i kulturnim identitetom. Povijesno gledano, narod
prethodi naciji, a postaje nacija kad postane politički svjestan i organiziran. Nacionalizam,
stavlja naglasak na odnos prema naciji, bilo pozitivan kroz domoljublje ili negativan kroz
isključivost i ksenofobiju.

U proučavanju nacije razlikuju se primordijalistički i konstruktivistički pristupi. Globalizacija

značajno utječe na kulturne identitete, jezik, film, glazbu i sport. Kulturni simboli, baština i
jezik igraju ključnu ulogu u oblikovanju nacionalnog identiteta, no globalizacija često dovodi
do homogenizacije kulturnog izraza.

Sport, osobito nogomet, postaje važan faktor nacionalnog ponosa i globalne scene. S druge
strane, globalizacija nosi izazove poput smanjenja jezične raznolikosti, ali također pruža
prilike za kulturnu razmjenu. Unatoč određenim negativnim aspektima, poput gubitka jezika,
globalizacija može poticati svijest o ljudskim pravima.

Razumijevanje i upravljanje globalizacijom ključni su kako bi se sačuvala kulturna raznolikost i

poštivali identiteti. Važno je pronaći ravnotežu između otvorenosti prema globalnom
zajedništvu i očuvanja jedinstvenosti lokalnih kultura.
 2. Globalizacija i suverenitet
Međunarodni poredak, koji je svoje korijene imao u Westfalskom miru iz 1648., temeljio se
na suverenosti država unutar vlastitih granica. Međutim, suverenitet i teritorijalni integritet,
ključni elementi moderne države, suočavaju se s dubokim izazovima uslijed procesa
globalizacije. Ovaj fenomen transformira tradicionalne koncepte suverenosti, jer se države
sve više pridružuju nadnacionalnim organizacijama poput NATO-a ili Europske unije, odričući
se dijela svoje suverenosti radi zajedničkog djelovanja u globalnim okvirima.

Globalizacija izaziva kompleksne napetosti između ideje suvereniteta država i potrebe za

međunarodnim odlučivanjem. Dok neki promatrači tvrde da globalizacija dovodi do
postupnog ukidanja suverenosti nacionalnih država, drugi ističu da taj proces rezultira
reaktivnim buđenjem nacionalističkih pokreta, potaknutih strahom od gubitka nacionalnog
identiteta.

Anti-/alterglobalizacijski pokreti, uključujući ikoničke događaje poput Occupy Wall Street ili
aktivnosti Svjetskog socijalnog foruma, predstavljaju heterogenu skupinu koja prosvjeduje
protiv rastuće globalne ekonomske nejednakosti. Unutar tih pokreta, lijevi aktivisti teže
stvaranju solidarne globalizacije koja bi uzimala u obzir socijalnu pravdu, dok desni, zabrinuti
za nacionalnu ekonomiju i identitet, naginju prema nacionalizmu kao odgovoru na izazove
globalizacije.

Ova dinamika ne samo da odražava kompleksnost suvremenog međunarodnog sustava, već i

ukazuje na evoluciju društvenih, političkih i ekonomskih paradigmi. Globalizacija i
antiglobalizacijski pokreti nastavljaju oblikovati svjetski poredak, a razumijevanje ovih
dinamika ključno je za sagledavanje budućnosti međunarodnih odnosa.
 3. Multikulturalnost u Hrvatskoj i svijetu

Multikulturalnost označava društvo koje uključuje raznovrsne etničke, jezične, vjerske

i druge skupine unutar zajedničkog političkog okvira. Ključna ideja je prihvaćanje,
poštovanje i učenje o kulturnoj raznolikosti, s uvjerenjem da ona obogaćuje društvo
pružajući nove perspektive i iskustva pojedincima.

Primjeri multikulturnih država uključuju Kanadu, koja aktivno promovira svoju

anglofono-frankofonu zajednicu, te SAD, gdje se koncept kulturnog pluralizma
zamijenio idejom "melting pota". U kontrastu s tim, Hrvatska, iako obilježena
povijesnom isprepletenošću različitih kulturnih krugova, suočava se s izazovima u
stvarnom ostvarivanju multikulturalnosti, posebice u kontekstu etničke
homogenizacije od 1990-ih.

Važno je naglasiti da, unatoč povijesnom nasljeđu i ideji multikulturalnosti, stvarno

življenje tog koncepta može otežati niz faktora, uključujući političke, socijalne i
kulturne dinamike društva.
 4. Ljudska prava u svijetu i Hrvatskoj

Prva polovica 20. stoljeća obilježena je najvećim ratnim sukobima, donoseći teška
stradanja i zanemarivanje ljudskih prava. U tom kontekstu, Povelja Ujedinjenih
naroda iz 1945. internacionalizirala je ljudska prava, a 1948. Opća skupština UN-a
donijela je Opću deklaraciju o ljudskim pravima kao temeljni međunarodni
dokument. Navedena deklaracija afirmira da su sva ljudska bića rođena slobodna i
jednaka u dostojanstvu i pravima, neovisno o boji kože, spolu, vjerskom ili političkom
uvjerenju, nacionalnosti, društvenom statusu itd.

Tri ključne kategorije ljudskih prava obuhvaćaju gradanska i politička, ekonomska i

socijalna prava te prava treće generacije poput prava na zdrav okoliš. U
međunarodnom pravu, osim Opće deklaracije, postoje i brojne konvencije koje štite
ljudska prava. Vijeće Europe i Europski sud za ljudska prava igraju značajnu ulogu u
zaštiti prava na Starom kontinentu, dok Amnesty International, kao globalna
organizacija, djeluje na promicanju i zaštiti ljudskih prava diljem svijeta.

Unatoč postignutom napretku, rodna neravnopravnost ostaje izazov. Indeks rodne

neravnopravnosti mjeri reproduktivno zdravlje, osnaživanje te participaciju na tržištu
rada. Unutar društava, još uvijek postoje vidljive nejednakosti, poput staklenog
stropa koji ograničava napredovanje žena na radnom mjestu. Borba za ravnopravnost
žena zahtijeva trajnu pozornost i angažman.

Svake godine, Međunarodni dan žena podsjeća nas na potrebu za jednakim pravima.
Unatoč obrazovanju, žene se često suočavaju s poteškoćama u zapošljavanju te
obavljaju veći dio neplaćenog rada u domaćinstvu. Diskriminacija, nasilje i stvaranje
uvjeta za stvarnu ravnopravnost ostaju izazovi koje društva moraju svladati.

U kontekstu povijesnih borbi za prava, poput Pokreta za građanska prava u SAD-u,

suočavamo se s izazovima današnjice. Black Lives Matter pokret, potaknut nasilnom
smrću Afroamerikanca Georga Floyda, naglašava hitnost potrebe za borbom protiv
rasizma i ostvarivanjem stvarne jednakosti.

U istom duhu, pokreti za LGBT prava stvaraju svijest o borbi protiv diskriminacije.
Stonewallska pobuna označava prekretnicu u povijesti LGBT zajednice, a
Međunarodni mjesec ponosa svake godine slavi raznolikost i borbu za prava
seksualnih i rodnih manjina. Unatoč postignutom napretku, mnoge zemlje još uvijek
kriminaliziraju homoseksualnost, ističući važnost edukacije i promicanja tolerancije.
 5. Vlastiti identitet kao građanina Hrvatske, Europe i Svijeta

Raznolikost identiteta oblikuje svakoga od nas, naglašavajući važnost razumijevanja

da jedan identitet ne isključuje drugi. Netko može osjećati pripadnost hrvatskoj naciji,
istovremeno se osjećajući Europejcem i građaninom svijeta. Identiteti nisu statični,
već podložni promjenama, dok se istovremeno ne svi građani Hrvatske identificiraju
isključivo s hrvatskom nacijom.

Hrvatska, osim što je domovina hrvatskog naroda, također je dom nacionalnih

manjina koje zajedno čine raznoliko stanovništvo. Svi stanovnici Hrvatske, bez obzira
na osobna obilježja, dijele hrvatsko državljanstvo sa svim njegovim specifičnostima.
Prethodna poglavlja već su se bavila temeljnim obilježjima hrvatskog nacionalnog
identiteta.

Državljanstvo Europske unije dodatno obogaćuje identitet, pružajući određena prava

koja nisu dostupna državljanima trećih zemalja. Sloboda kretanja, rada i života unutar
Unije doprinosi izgradnji europskog identiteta. Europske vrijednosti poput ljudskog
dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava te poštivanja i
promicanja ljudskih prava smatraju se temeljem europskog identiteta. Osoba koja
dijeli ove vrijednosti s pravom se smatra Europejcem.

Ideja kozmopolitizma naglašava shvaćanje cijelog svijeta kao svoje domovine. Biti
građanin svijeta, odnosno kozmopolit, znači prihvaćati svijet kao zajednički dom.