Atila (procjena godine rođenja od 395. do 406. – smrt 453.) bio je vladar Huna od 434.

do svoje
smrti u martu 453. Bio je i vođa plemenskog carstva u Srednjoj i Istočnoj Europi koje je
obuhvaćalo Hune, Ostrogote, Alane i Bugare. Tijekom njegove vladavine smatran je
najstrašnijim neprijateljem Zapadnog Rimskog Carstva i Bizanta. Dvaput je prešao Dunav i
opljačkao Balkan, ali nije uspio zauzeti Konstantinopolis. Nakon pohoda na Galiju napao je Italiju
i opustošio sjeverne rimske provincije, ali nije uspio zauzeti sam Rim. Planirao je daljnje pohode
protiv Rimljana i Bizanta, ali je umro 453. Nakon Atiline smrti, njegov bliski savjetnik i saveznik
Ardarik kralj Gepida poveo je germansku pobunu protiv hunske vladavine, nakon čega se
Hunsko Carstvo brzo raspalo. Atila je ostao zabilježen kao značajni lik u germanskoj herojskoj
legendi. Nema sačuvanog izvještaja iz prve ruke o Atilinom izgledu, ali postoji mogući izvor iz
druge ruke u rukopisu mezijskog povjesničara Jordana, koji citira opis Atile iz djela bizantskog
povjesničara Priska.

»Rođen je da bi potresao svijet. Bio je pošast za sve narode, koji su se pak plašili jezivih
govorkanja o njemu iz drugih zemalja. Držao se oholo i kolutao je očima tako da se moć njegova
ponosna duha odražavala u njegovim kretnjama. Doista je ljubio ratovanje, no bijaše uzdržljiv
na djelu; bio je izniman savjetnik, velikodušan prema moliteljima i blag prema onima koji
uživahu njegovu zaštitu. Bijaše nizak rastom, širokih grudi i velike glave, malih očiju, tanke brade
s pokojom sijedom, ravna nosa i tamne puti, čime je odavao svoje podrijetlo. «

Priskovi zapisi navode da je Atila bio na gozbi slaveći svoju posljednju ženidbu s lijepom mladom
djevojkom Ildikom (ime sugerira gotičko ili ostrogotsko podrijetlo). Usred veselja, međutim,
imao je masovno krvarenje i umro. Nije poznata priroda krvarenja: možda je imao krvarenje iz
nosa i ugušio se jer nije reagirao zbog pijanstva, ili je podlegao unutarnjem krvarenju zbog
puknuća varikoziteta jednjaka. Varikoziteti jednjaka su proširene vene koje se formiraju u
donjem dijelu jednjaka, često uzrokovane kroničnom prekomjernom konzumacijom alkohola.
Varikoziteti su vrlo krhki i lako mogu puknuti, što dovodi do smrti zbog krvarenja.

Još jedan izvještaj o njegovoj smrti prvi je put zabilježio rimski povjesničar Marcelin Komes 80
godina nakon navedenih događaja. Izvještava da je "Attila, kralj Huna i uništavatelj europskih
pokrajina, proboden rukom i oštricom svoje žene". Jedan moderni analitičar sugerira da je on
ubijen, ali većina odbacuje ove izvještaje kao glasine, preferirajući izvještaj Atilinog suvremenika
Priska, kojeg je u 6. stoljeću prenio povjesničar Jordan.
Prema Prisku , Atila je umro nakon gozbe kojom su proslavili njihov brak 453. godine nove ere,
na kojoj je pretrpio ozbiljno krvarenje iz nosa i ugušio se u omamljenosti:

"Nedugo prije nego što je umro, oženio se vrlo lijepom djevojkom po imenu Ildico, nakon
bezbrojnih drugih žena, kao što je bio običaj njegove rase. Prepustio se pretjeranom veselju na
svom vjenčanju, i kao ležao je na leđima, težak od vina i sna, nalet suvišne krvi, koja bi inače
potekla iz njegova nosa, potekla mu je u smrtonosnom toku niz grlo i ubila ga, budući da je bila
spriječena u uobičajenim prolazima. Tako je pijanstvo sramotno usmrtilo kralja slavnog u ratu.
Sljedećeg dana, kada je prošao veliki dio jutra, kraljevski poslužitelji su posumnjali da su neki
bolesni i, nakon velike pobune, provalili su na vrata. Tamo su pronašli smrt, Attila je to postigao
izljevom krvi, bez ikakve rane, a djevojka spuštena lica plače ispod vela."

U nordijskim verzijama namjerno je ubila Attilu, osvetivši se za smrt svojih rođaka.

Samson i Dalila (kosa)

Morte di Attila, Ferenc Paczka