Mažuranić, Ivan, hrvatski književnik, političar i pravnik (Novi

Vinodolski, 11. VIII. 1814 – Zagreb, 4. VIII. 1890). Studij filozofije, započet u Zagrebu, završio je u
madžarskom Szombathelyu 1835., pravo završio na Kraljevskoj akademiji znanosti u Zagrebu 1837.
Radio je kao gimnazijski profesor u Zagrebu, a zatim kao odvjetnik u Karlovcu, gdje je napisao
najznačajnija književna i publicistička djela. Od 1850. u Beču je obnašao najviše političke funkcije
vezane uz Hrvatsku: zamjenik generalnoga prokuratora i državni nadodvjetnik, predsjednik
Privremenoga dvorskoga dikasterija za Hrvatsku i Slavoniju, predsjednik Hrvatske dvorske kancelarije.
Zaslužan je za osnivanje Stola sedmorice 1862. Bio je djelatan u radu Hrvatskoga sabora 1861. Kao
ban 1873–80. potaknuo je živu reformsku djelatnost kojom su u Hrvatsku uvedeni mnogobrojni
moderni instituti, uglavnom preuzeti iz austrijskog zakonodavstva. Tada su uvedeni odgovornost bana
(vlade) Saboru, dioba sudstva i uprave te neovisnost sudaca, moderna upravna organizacija,
racionalnija sudbena organizacija i racionalniji kazneni postupak, moderniji penološki sustav, sloboda
tiska i porotno suđenje, uređeno je pravo na javno okupljanje, donesen je zakon o zavičajnoj
pripadnosti, liberaliziran izborni postupak, uvedeni su zametci nekih javnih službi (statistička služba,
javno zdravstvo, unaprjeđenje poljoprivrede), laicizirano je i poboljšano pučko školstvo i osnovano
Zagrebačko sveučilište. Mažuranićeve reforme po intenzitetu i značenju nemaju premca u razdoblju
do 1918., ali su za vlasti bana K. Khuen-Héderváryja (1883) bile stavljene izvan snage ili umrtvljene.