Derivacija funkcije

Matematika 1 - INRO

Online predavanje
dr.sc. Ivana Božić Dragun
Motivacija

Različiti problemi su bili izvorište motivacije za razvoj

diferencijalnog računa
• problem aproksimacije funkcije – odredivanje vrijednosti
funkcije kada je argument funkcije ”dovoljno” blizak točki poznate
vrijednosti
• problem brzine – fizikalni problem odredivanja brzine
materijalne točke u bilo kojem trenutku tijekom gibanja
• problem tangente – geometrijski problem odredivanja
keoficijenta smjera pravca koji dodiruje krivulju u samo jednoj točki
Problem tangente
Problem tangente

Neka je funkcija f definirana i neprekidna na intervalu ha, bi i neka

je c ∈ ha, bi.
Problem tangente

Neka je funkcija f definirana i neprekidna na intervalu ha, bi i neka

je c ∈ ha, bi.Derivacija funkcije f u točki c je broj, kojeg
označavamo s f 0 (c),
Problem tangente

Neka je funkcija f definirana i neprekidna na intervalu ha, bi i neka

je c ∈ ha, bi.Derivacija funkcije f u točki c je broj, kojeg
označavamo s f 0 (c),koji je jednak koeficijentu smjera tangente na
graf funkcije f povučene u točki s apscisom c.
Problem tangente

Neka je funkcija f definirana i neprekidna na intervalu ha, bi i neka

je c ∈ ha, bi.Derivacija funkcije f u točki c je broj, kojeg
označavamo s f 0 (c),koji je jednak koeficijentu smjera tangente na
graf funkcije f povučene u točki s apscisom c.
Promotrimo sekantu s, koja siječe graf zadane funkcije u točkama
A(c, f (c)) i B(x, f (x)).
Problem tangente

Neka je funkcija f definirana i neprekidna na intervalu ha, bi i neka

je c ∈ ha, bi.Derivacija funkcije f u točki c je broj, kojeg
označavamo s f 0 (c),koji je jednak koeficijentu smjera tangente na
graf funkcije f povučene u točki s apscisom c.
Promotrimo sekantu s, koja siječe graf zadane funkcije u točkama
A(c, f (c)) i B(x, f (x)).Koeficijent smjera sekante jednak je
∆y f (x) − f (c)
k= = .
∆x x −c
Problem tangente

Neka je funkcija f definirana i neprekidna na intervalu ha, bi i neka

je c ∈ ha, bi.Derivacija funkcije f u točki c je broj, kojeg
označavamo s f 0 (c),koji je jednak koeficijentu smjera tangente na
graf funkcije f povučene u točki s apscisom c.
Promotrimo sekantu s, koja siječe graf zadane funkcije u točkama
A(c, f (c)) i B(x, f (x)).Koeficijent smjera sekante jednak je
∆y f (x) − f (c)
k= = .
∆x x −c
Ukoliko se točka B približava točki A, tada sekanta teži tangenti
na graf funkcije s diralištem u A.
Ukoliko se točka B približava točki A, tada sekanta teži tangenti
na graf funkcije s diralištem u A.
Koeficijent smjera tangente na graf funkcije s diralištem u A
jednak je
f (x) − f (c)
lim .
x→c x −c
Ukoliko se točka B približava točki A, tada sekanta teži tangenti
na graf funkcije s diralištem u A.
Koeficijent smjera tangente na graf funkcije s diralištem u A
jednak je
f (x) − f (c)
lim .
x→c x −c
Ovaj limes, ako postoji, nazivamo derivacija funkcije f u točki c.
Ukoliko se točka B približava točki A, tada sekanta teži tangenti
na graf funkcije s diralištem u A.
Koeficijent smjera tangente na graf funkcije s diralištem u A
jednak je
f (x) − f (c)
lim .
x→c x −c
Ovaj limes, ako postoji, nazivamo derivacija funkcije f u točki c.

Definicija
Ako je c točka u domeni funkcije f i postoji limes

f (x) − f (c)
lim ,
x→c x −c
tada se taj limes zove derivacijom funkcije f u točki c i
označava s f 0 (c). Funkcija koja je derivabilna u svakoj točki svoje
domene zove se derivabilnom (ili diferencijabilnom) funkcijom.
Teorem
Ako je funkcija f derivabilna u točki c, tada je i neprekidna u toj
točki.
Teorem
Ako je funkcija f derivabilna u točki c, tada je i neprekidna u toj
točki.

Obrat ovoga teorema ne vrijedi: funkcija f (x) = |x| je neprekidna,

ali nije derivabilna u x = 0.
Primjer
Teorem
Ako je funkcija f derivabilna u točki c, tada je i neprekidna u toj
točki.

Obrat ovoga teorema ne vrijedi: funkcija f (x) = |x| je neprekidna,

ali nije derivabilna u x = 0.
Primjer
Derivacija f 0 (c) ne postoji:
Teorem
Ako je funkcija f derivabilna u točki c, tada je i neprekidna u toj
točki.

Obrat ovoga teorema ne vrijedi: funkcija f (x) = |x| je neprekidna,

ali nije derivabilna u x = 0.
Primjer
Derivacija f 0 (c) ne postoji:
1. U zatvorenim rubovima a, b domene [a, b]. Stoga su zatvoreni
rubovi a, b domene kritične točke funkcije.
Teorem
Ako je funkcija f derivabilna u točki c, tada je i neprekidna u toj
točki.

Obrat ovoga teorema ne vrijedi: funkcija f (x) = |x| je neprekidna,

ali nije derivabilna u x = 0.
Primjer
Derivacija f 0 (c) ne postoji:
1. U zatvorenim rubovima a, b domene [a, b]. Stoga su zatvoreni
rubovi a, b domene kritične točke funkcije.
2. U slučajevima kada je tangenta na graf funkcije u točki s
f (x) − f (c)
apscisom c vertikalna asimptota, tj. lim = ∞.
x→c x −c
Teorem
Ako je funkcija f derivabilna u točki c, tada je i neprekidna u toj
točki.

Obrat ovoga teorema ne vrijedi: funkcija f (x) = |x| je neprekidna,

ali nije derivabilna u x = 0.
Primjer
Derivacija f 0 (c) ne postoji:
1. U zatvorenim rubovima a, b domene [a, b]. Stoga su zatvoreni
rubovi a, b domene kritične točke funkcije.
2. U slučajevima kada je tangenta na graf funkcije u točki s
f (x) − f (c)
apscisom c vertikalna asimptota, tj. lim = ∞.
x→c x −c
3. Ako funkcija ima prekid u c (vidi Teorem).
Teorem
Ako je funkcija f derivabilna u točki c, tada je i neprekidna u toj
točki.

Obrat ovoga teorema ne vrijedi: funkcija f (x) = |x| je neprekidna,

ali nije derivabilna u x = 0.
Primjer
Derivacija f 0 (c) ne postoji:
1. U zatvorenim rubovima a, b domene [a, b]. Stoga su zatvoreni
rubovi a, b domene kritične točke funkcije.
2. U slučajevima kada je tangenta na graf funkcije u točki s
f (x) − f (c)
apscisom c vertikalna asimptota, tj. lim = ∞.
x→c x −c
3. Ako funkcija ima prekid u c (vidi Teorem).
4. Ako funkcija u c ima ”špic” (limes slijeva i limes zdesna se ne
podudaraju).
Theorem (Lagrangeov teorem srednje vrijednosti)
Ako je funkcija f derivabilna na ha, bi i neprekidna na [a, b], onda
f (b) − f (a)
postoji bar jedan c ∈ ha, bi, takav da je f 0 (c) = .
b−a
Theorem (Lagrangeov teorem srednje vrijednosti)
Ako je funkcija f derivabilna na ha, bi i neprekidna na [a, b], onda
f (b) − f (a)
postoji bar jedan c ∈ ha, bi, takav da je f 0 (c) = .
b−a

Lagrangeov teorem srednje vrijednosti možemo interpretirati i na

slijedeći način:
Theorem (Lagrangeov teorem srednje vrijednosti)
Ako je funkcija f derivabilna na ha, bi i neprekidna na [a, b], onda
f (b) − f (a)
postoji bar jedan c ∈ ha, bi, takav da je f 0 (c) = .
b−a

Lagrangeov teorem srednje vrijednosti možemo interpretirati i na

slijedeći način:Razlika vrijednosti funkcije na krajevima intervala
jednaka je umnošku derivacije u nekoj točki unutar intervala i
veličine intervala, tj. f (b) − f (a) = f 0 (c)(b − a).
Theorem (Lagrangeov teorem srednje vrijednosti)
Ako je funkcija f derivabilna na ha, bi i neprekidna na [a, b], onda
f (b) − f (a)
postoji bar jedan c ∈ ha, bi, takav da je f 0 (c) = .
b−a

Lagrangeov teorem srednje vrijednosti možemo interpretirati i na

slijedeći način:Razlika vrijednosti funkcije na krajevima intervala
jednaka je umnošku derivacije u nekoj točki unutar intervala i
veličine intervala, tj. f (b) − f (a) = f 0 (c)(b − a).
Ovaj teorem važan je i za razumijevanje veze izmedu predznaka
derivacije i monotonosti funkcije.
Theorem (Lagrangeov teorem srednje vrijednosti)
Ako je funkcija f derivabilna na ha, bi i neprekidna na [a, b], onda
f (b) − f (a)
postoji bar jedan c ∈ ha, bi, takav da je f 0 (c) = .
b−a

Lagrangeov teorem srednje vrijednosti možemo interpretirati i na

slijedeći način:Razlika vrijednosti funkcije na krajevima intervala
jednaka je umnošku derivacije u nekoj točki unutar intervala i
veličine intervala, tj. f (b) − f (a) = f 0 (c)(b − a).
Ovaj teorem važan je i za razumijevanje veze izmedu predznaka
derivacije i monotonosti funkcije.Ako je derivacija u nekom
intervalu pozitivna, funkcija je strogo rastuća, te ako je derivacija
na nekom intervalu negativna onda je funkcija strogo padajuća.
Theorem (Lagrangeov teorem srednje vrijednosti)
Ako je funkcija f derivabilna na ha, bi i neprekidna na [a, b], onda
f (b) − f (a)
postoji bar jedan c ∈ ha, bi, takav da je f 0 (c) = .
b−a

Lagrangeov teorem srednje vrijednosti možemo interpretirati i na

slijedeći način:Razlika vrijednosti funkcije na krajevima intervala
jednaka je umnošku derivacije u nekoj točki unutar intervala i
veličine intervala, tj. f (b) − f (a) = f 0 (c)(b − a).
Ovaj teorem važan je i za razumijevanje veze izmedu predznaka
derivacije i monotonosti funkcije.Ako je derivacija u nekom
intervalu pozitivna, funkcija je strogo rastuća, te ako je derivacija
na nekom intervalu negativna onda je funkcija strogo padajuća.
Ako u Lagrangeovu teoremu pretpostavimo da vrijedi još i
f (a) = f (b), dobivamo
Theorem (Lagrangeov teorem srednje vrijednosti)
Ako je funkcija f derivabilna na ha, bi i neprekidna na [a, b], onda
f (b) − f (a)
postoji bar jedan c ∈ ha, bi, takav da je f 0 (c) = .
b−a

Lagrangeov teorem srednje vrijednosti možemo interpretirati i na

slijedeći način:Razlika vrijednosti funkcije na krajevima intervala
jednaka je umnošku derivacije u nekoj točki unutar intervala i
veličine intervala, tj. f (b) − f (a) = f 0 (c)(b − a).
Ovaj teorem važan je i za razumijevanje veze izmedu predznaka
derivacije i monotonosti funkcije.Ako je derivacija u nekom
intervalu pozitivna, funkcija je strogo rastuća, te ako je derivacija
na nekom intervalu negativna onda je funkcija strogo padajuća.
Ako u Lagrangeovu teoremu pretpostavimo da vrijedi još i
f (a) = f (b), dobivamo

f (b) − f (a) = 0 = f 0 (c) · (b − a) ⇒ f 0 (c) = 0,

Theorem (Lagrangeov teorem srednje vrijednosti)
Ako je funkcija f derivabilna na ha, bi i neprekidna na [a, b], onda
f (b) − f (a)
postoji bar jedan c ∈ ha, bi, takav da je f 0 (c) = .
b−a

Lagrangeov teorem srednje vrijednosti možemo interpretirati i na

slijedeći način:Razlika vrijednosti funkcije na krajevima intervala
jednaka je umnošku derivacije u nekoj točki unutar intervala i
veličine intervala, tj. f (b) − f (a) = f 0 (c)(b − a).
Ovaj teorem važan je i za razumijevanje veze izmedu predznaka
derivacije i monotonosti funkcije.Ako je derivacija u nekom
intervalu pozitivna, funkcija je strogo rastuća, te ako je derivacija
na nekom intervalu negativna onda je funkcija strogo padajuća.
Ako u Lagrangeovu teoremu pretpostavimo da vrijedi još i
f (a) = f (b), dobivamo

f (b) − f (a) = 0 = f 0 (c) · (b − a) ⇒ f 0 (c) = 0,

a to je poznati Rolleov teorem srednje vrijednosti.

Teorem
Ako su funkcije f , g : D → R derivabilne na skupu X ⊆ D, tada za
svaki x ∈ X vrijedi
Teorem
Ako su funkcije f , g : D → R derivabilne na skupu X ⊆ D, tada za
svaki x ∈ X vrijedi
(Cf )0 (x) = Cf 0 (x), C je konstanta (1)
Teorem
Ako su funkcije f , g : D → R derivabilne na skupu X ⊆ D, tada za
svaki x ∈ X vrijedi
(Cf )0 (x) = Cf 0 (x), C je konstanta (1)
(f + g )0 (x) = f 0 (x) + g 0 (x), (2)
Teorem
Ako su funkcije f , g : D → R derivabilne na skupu X ⊆ D, tada za
svaki x ∈ X vrijedi
(Cf )0 (x) = Cf 0 (x), C je konstanta (1)
(f + g )0 (x) = f 0 (x) + g 0 (x), (2)
0 0 0
(f − g ) (x) = f (x) − g (x), (3)
Teorem
Ako su funkcije f , g : D → R derivabilne na skupu X ⊆ D, tada za
svaki x ∈ X vrijedi
(Cf )0 (x) = Cf 0 (x), C je konstanta (1)
(f + g )0 (x) = f 0 (x) + g 0 (x), (2)
0 0 0
(f − g ) (x) = f (x) − g (x), (3)
0 0 0
(f · g ) (x) = f (x)g (x) + f (x)g (x), (4)
Teorem
Ako su funkcije f , g : D → R derivabilne na skupu X ⊆ D, tada za
svaki x ∈ X vrijedi
(Cf )0 (x) = Cf 0 (x), C je konstanta (1)
(f + g )0 (x) = f 0 (x) + g 0 (x), (2)
0 0 0
(f − g ) (x) = f (x) − g (x), (3)
0 0 0
(f · g ) (x) = f (x)g (x) + f (x)g (x), (4)
 0
f f 0 (x)g (x) − f (x)g 0 (x)
(x) = , g (x) 6= 0. (5)
g g 2 (x)
Derivacija elementarnih funkcija
(C )0 = 0, C ∈R
n 0 n−1
(x ) = nx , n ∈ R, x > 0
x 0 x
(a ) = a ln a, a > 0, a 6= 1, x ∈ R
1
(loga x)0 = , a > 0, a 6= 1, x > 0
x ln a
(sin x)0 = cos x, x ∈R
0
(cos x) = − sin x, x ∈R
1
(tg x)0 = , x ∈ R \ {π/2 + kπ : k ∈ Z}
cos2 x
1
(ctg x)0 = − 2 , x ∈ R \ {kπ : k ∈ Z}
sin x
1
(arcsin x)0 = √ , x ∈ h−1, 1i
1 − x2
1
(arccos x)0 = −√ , x ∈ h−1, 1i,
1 − x2
1
(arctg x)0 = , x ∈ R,
1 + x2
Derivacije višeg reda

Deriviranjem funkcije f 0 dobivamo drugu derivaciju f 00 ,

deriviranjem druge derivacije treću derivaciju f 000 itd.
Derivacije višeg reda

Deriviranjem funkcije f 0 dobivamo drugu derivaciju f 00 ,

deriviranjem druge derivacije treću derivaciju f 000 itd.
Općenito, (n + 1)-vaderivacija f (n+1) jednaka je prvoj derivaciji
n-te derivacije f (n) .
Primjer
Derivacije višeg reda

Deriviranjem funkcije f 0 dobivamo drugu derivaciju f 00 ,

deriviranjem druge derivacije treću derivaciju f 000 itd.
Općenito, (n + 1)-vaderivacija f (n+1) jednaka je prvoj derivaciji
n-te derivacije f (n) .
Primjer
Derivacija složenih funkcija

Teorem (Deriviranje kompozicije funkcija)

Ako je funkcija f derivabilna u točki x, a funkcija g derivabilna u
točki y = f (x), tada je kompozicija g ◦ f derivabilna u točki x i
vrijedi (g ◦ f )0 (x) = g 0 (f (x)) · f 0 (x).
Derivacija složenih funkcija

Teorem (Deriviranje kompozicije funkcija)

Ako je funkcija f derivabilna u točki x, a funkcija g derivabilna u
točki y = f (x), tada je kompozicija g ◦ f derivabilna u točki x i
vrijedi (g ◦ f )0 (x) = g 0 (f (x)) · f 0 (x).

Primjer
Derivacija složenih funkcija

Teorem (Deriviranje kompozicije funkcija)

Ako je funkcija f derivabilna u točki x, a funkcija g derivabilna u
točki y = f (x), tada je kompozicija g ◦ f derivabilna u točki x i
vrijedi (g ◦ f )0 (x) = g 0 (f (x)) · f 0 (x).

Primjer
Teorem (Deriviranje inverzne funkcije)
Neka je funkcija f : X → Y bijekcija, neka je derivabilna u točki c
i neka je f 0 (c) 6= 0. Neka je inverzna funkcija f −1 : Y → X
1
neprekidna u točki y = f (c). Tada je (f −1 )0 (y ) = 0 .
f (c)
Derivacija složenih funkcija

Teorem (Deriviranje kompozicije funkcija)

Ako je funkcija f derivabilna u točki x, a funkcija g derivabilna u
točki y = f (x), tada je kompozicija g ◦ f derivabilna u točki x i
vrijedi (g ◦ f )0 (x) = g 0 (f (x)) · f 0 (x).

Primjer
Teorem (Deriviranje inverzne funkcije)
Neka je funkcija f : X → Y bijekcija, neka je derivabilna u točki c
i neka je f 0 (c) 6= 0. Neka je inverzna funkcija f −1 : Y → X
1
neprekidna u točki y = f (c). Tada je (f −1 )0 (y ) = 0 .
f (c)

Primjer
Derivacija složenih funkcija

Teorem (Deriviranje kompozicije funkcija)

Ako je funkcija f derivabilna u točki x, a funkcija g derivabilna u
točki y = f (x), tada je kompozicija g ◦ f derivabilna u točki x i
vrijedi (g ◦ f )0 (x) = g 0 (f (x)) · f 0 (x).

Primjer
Teorem (Deriviranje inverzne funkcije)
Neka je funkcija f : X → Y bijekcija, neka je derivabilna u točki c
i neka je f 0 (c) 6= 0. Neka je inverzna funkcija f −1 : Y → X
1
neprekidna u točki y = f (c). Tada je (f −1 )0 (y ) = 0 .
f (c)

Primjer
Logaritamsko deriviranje
Funkcije oblika
y = f (x)g (x) , f (x) > 0
deriviramo tako da
Logaritamsko deriviranje
Funkcije oblika
y = f (x)g (x) , f (x) > 0
deriviramo tako da
1. Logaritmiramo obje strane ln y = g (x) · ln f (x).
Logaritamsko deriviranje
Funkcije oblika
y = f (x)g (x) , f (x) > 0
deriviramo tako da
1. Logaritmiramo obje strane ln y = g (x) · ln f (x).
2. Deriviramo obje strane, pri čemu y deriviramo kao složenu
funkciju (kompoziciju), sredimo dobivenu jednakost,
Logaritamsko deriviranje
Funkcije oblika
y = f (x)g (x) , f (x) > 0
deriviramo tako da
1. Logaritmiramo obje strane ln y = g (x) · ln f (x).
2. Deriviramo obje strane, pri čemu y deriviramo kao složenu
funkciju (kompoziciju), sredimo dobivenu jednakost,

1 0 1
· y = g 0 (x) · ln f (x) + g (x) · · f 0 (x)
y f (x)
Logaritamsko deriviranje
Funkcije oblika
y = f (x)g (x) , f (x) > 0
deriviramo tako da
1. Logaritmiramo obje strane ln y = g (x) · ln f (x).
2. Deriviramo obje strane, pri čemu y deriviramo kao složenu
funkciju (kompoziciju), sredimo dobivenu jednakost,

1 0 1
· y = g 0 (x) · ln f (x) + g (x) · · f 0 (x)
y f (x)

g (x) · f 0 (x)
 
0 0
y = g (x) · ln f (x) + ·y
f (x)
Logaritamsko deriviranje
Funkcije oblika
y = f (x)g (x) , f (x) > 0
deriviramo tako da
1. Logaritmiramo obje strane ln y = g (x) · ln f (x).
2. Deriviramo obje strane, pri čemu y deriviramo kao složenu
funkciju (kompoziciju), sredimo dobivenu jednakost,

1 0 1
· y = g 0 (x) · ln f (x) + g (x) · · f 0 (x)
y f (x)

g (x) · f 0 (x)
 
0 0
y = g (x) · ln f (x) + ·y
f (x)
odnosno
Logaritamsko deriviranje
Funkcije oblika
y = f (x)g (x) , f (x) > 0
deriviramo tako da
1. Logaritmiramo obje strane ln y = g (x) · ln f (x).
2. Deriviramo obje strane, pri čemu y deriviramo kao složenu
funkciju (kompoziciju), sredimo dobivenu jednakost,

1 0 1
· y = g 0 (x) · ln f (x) + g (x) · · f 0 (x)
y f (x)

g (x) · f 0 (x)
 
0 0
y = g (x) · ln f (x) + ·y
f (x)
odnosno
g (x) · f 0 (x)
 
0 0
y = g (x) · ln f (x) + · f (x)g (x)
f (x)
Logaritamsko deriviranje
Funkcije oblika
y = f (x)g (x) , f (x) > 0
deriviramo tako da
1. Logaritmiramo obje strane ln y = g (x) · ln f (x).
2. Deriviramo obje strane, pri čemu y deriviramo kao složenu
funkciju (kompoziciju), sredimo dobivenu jednakost,

1 0 1
· y = g 0 (x) · ln f (x) + g (x) · · f 0 (x)
y f (x)

g (x) · f 0 (x)
 
0 0
y = g (x) · ln f (x) + ·y
f (x)
odnosno
g (x) · f 0 (x)
 
0 0
y = g (x) · ln f (x) + · f (x)g (x)
f (x)
Primjer
Logaritamsko deriviranje
Funkcije oblika
y = f (x)g (x) , f (x) > 0
deriviramo tako da
1. Logaritmiramo obje strane ln y = g (x) · ln f (x).
2. Deriviramo obje strane, pri čemu y deriviramo kao složenu
funkciju (kompoziciju), sredimo dobivenu jednakost,

1 0 1
· y = g 0 (x) · ln f (x) + g (x) · · f 0 (x)
y f (x)

g (x) · f 0 (x)
 
0 0
y = g (x) · ln f (x) + ·y
f (x)
odnosno
g (x) · f 0 (x)
 
0 0
y = g (x) · ln f (x) + · f (x)g (x)
f (x)
Primjer