Vanr. prof.

Željko Jurić
Doc. Razija Turčinhodžić
Funkcije (preslikavanja)
 Neformalno, funkcija (preslikavanje) f sa nekog skupa A u neki skup B, u
oznaci f : A →B predstavlja pravilo pridruživanja, koje svakom elementu a ϵ A
pridružuje neki element f (a) ϵ B.

 Formalno, funkcija f je uređena trojka f = (F, A, B), gdje je F ⊆ A × B relacija sa A u

B koja zadovoljava ograničenje da za svaki element a ϵ A mora postojati tačno
jedan element b ϵ B takav da je (a, b) ϵ F .

 Činjenicu da je (a, b) ϵ F zapisujemo kao b = f (a).

 Element anazivamo original ili argument a b njegova slika dobijena
pomoću funkcije f.
 Skupove A i B nazivamo respektivno domen i kodomen funkcije f
 Relaciju F nazivamo graf funkcije f: F = {(a, f (a)) | a ϵ A}
 Slika skupa X ⊆ A definira se pomoću funkcije f kao f (X) = { f (x) | x ϵ X}.

 Često se posmatraju i uređene trojke f = (F, A, B) koje zadovoljavaju slične osobine

kao i pri definiciji funkcije, ali pri čemu se ne insistira da za svaki element a ϵ A
mora postojati element b ϵ B takav da je (a, b) ϵ F .
 Parcijalne (nepotpune) funkcije.

 Ukoliko za neki element a ϵ A postoji element b ϵ B takav da je (a, b) ϵ F,

kažemo da je funkcija definirana za element a, dok u suprotnom funkcija nije
definirana za element a.

 Kod parcijalnih funkcija, pod domenom smatramo podskup skupa A za čije je

elemente funkcija definirana, dok sam skup A nazivamo izvorni skup.
 Kodomen B se često naziva i odredišni skup.

 Ukoliko prihvatimo opisano popćenje, klasične funkcije koje ponekad

nazivamo i potpune funkcije, predstavljaju specijalan slučaj parcijalnih
funkcija kod kojih je domen jednak izvornom skupu.

 U nekim definicijama, pojam funkcije se u potpunosti poistovjećuje sa skupom

F - ne pravi se razlika između same funkcije i njenog grafa.

 Takva pojednostavljena definicija ima nedostataka i treba je izbjegavati.

 Iz samog grafa funkcije nije moguće odrediti šta je kodomen funkcije
 U slučaju parcijalnih funkcija, nije moguće odrediti ni njen izvorni skup.
 U nekim verzijama teorije skupova pojam funkcije se uzima kao elementaran
pojam koji se ne definira.

 Uređene n-torke se definiraju posredno preko funkcija.

 (a1, a2, ..., an) definira se kao funkcija f sa skupa {1, 2, ..., n} u skup {a1, a2, ..., an} za
koju vrijedi f (1) = a1, f (2) = a2, ..., f (n) = an
 Odnosno, uređena n-torka se poistovjećuje sa onim što ćemo kasnije definirati kao
konačni niz.

 Definicija uređene n-torke kao funkcije implicitno podrazumijeva da je pojam

skupa prirodnih brojeva od ranije poznat.
 Definicija prema Kuratowskom to ne zahtijeva - njena bitna prednost.
 Ukoliko je domen funkcije konačan skup A = {a1, a2, a3, ..., an}, tada funkciju f :
A → f (A) često obilježavamo i kao:

 Skup svih funkcija sa skupa B u skup A obilježavamo sa AB, odnosno AB = { f |

f : B  A}. Na primjer, ukoliko je A = {0, 1} i B = {a, b, c}, imamo:

 U slučaju kada su A i B konačni skupovi, vrijedi #(AB) = #A#B.

 Ukoliko je domen neke funkcije neki skup uređenih n-torki, npr. Descartesov
proizvod više skupova A1  A2  ...  An, tada su originali uređene n-torke oblika
(a1, a2, ... an)  A1  A2  ...  An.

 Umjesto f ((a1, a2, ..., an)) pišemo f (a1, a2, ..., an)
 Kažemo da je funkcija f funkcija sa n argumenata - koordinate uređene n-torke
koja predstavlja original.

 Funkciju je injektivna ili je injekcija ukoliko se različiti elementi iz A

preslikavaju u različite elemente iz B, odnosno ukoliko vrijedi a1  a2 
f (a1)  f (a2).
 Funkcija sa R u R, neformalno zadana pravilom f (x) = x2, nije injektivna, jer na
primjer imamo 1  –1, a ipak je f (1) = f (–1).
 Funkcija je sirjektivna odnosno sirjekcija ukoliko je svaki element iz B slika
nekog elementa iz A, odnosno ukoliko vrijedi f (A) = B.

 Funkcija je obostrano jednoznačna, ili bijektivna, ili, prosto bijekcija,

ukoliko je istovremeno injektivna i sirjektivna.

 Inverzna relacija F –1 relacije F iz funkcije f = (F, A, B) naziva se inverzija

funkcije f.

 Ukoliko vrijedi da ova relacija ispunjava ograničenja neophodna da bi trojka

(F –1, B, A) također bila funkcija, tada se f –1 = (F –1, B, A) naziva inverzna funkcija
funkcije f.
 Ukoliko inverzna funkcija postoji, tada iz f(a) = b očigledno slijedi f –1(b) = a.
 Inverzna funkcija funkcije f postoji ako i samo ako je f bijekcija.
 U slučajevima kada inverzna funkcija ne postoji, uobičajeno je sa f –1(b)
označavati skup svih elemenata a A za koje je f (a) = b, odnosno uzimamo da
je f –1(b) = {a | a A  f (a) = b}.

 Za funkciju f : R  R zadanu pravilom f (x) = x2 inverzna funkcija ne postoji (s

obzirom da ova funkcija nije bijekcija), ali ipak pišemo da je f –1(4) = {–2, 2},
f –1(0) = {0} i f –1(–1) = .
 Tako, f –1 možemo posmatrati kao funkciju sa skupa B u partitivni skup skupa A,
odnosno f –1 : B  P (A) - naziva se generalizirana inverzna funkcija funkcije f.

 Ukoliko je A1  A, za funkciju f1 = (F 1, A1, B) kažemo da je restrikcija (ili

suženje) funkcije f = (F , A, B) na domen A1 ukoliko vrijedi F 1 F , odnosno
ukoliko za svaki element a  A1 vrijedi f1(a) = f (a).
 Funkcija f ekstenzija (ili proširenje) funkcije f1-
 Kada ne postoji inverzna funkcija funkcije f, uvijek je moguće naći inverznu
funkciju neke restrikcije f1 funkcije f na neki domen A1  A.

 Različite restrikcije, mogu dobiti različite inverzne funkcije.

 Funkcija f : R  R zadana pravilom f (x) = x2 nema inverznu funkciju.
 Njene restrikcije f1 : R+  R+ i f2 : R–  R+ koje su zadane istim pravilima f1(x) = x2 i
f2(x) = x2 imaju inverzne funkcije date pravilima f1–1(x) = i f2–1(x) = – .

 Za potpunu specifikaciju funkcije potrebno je specificirati ne samo pravilo po

kojem se vrši pridruživanje, nego i domen i kodomen.
 Element x  A je fiksna tačka funkcije f ukoliko vrijedi f (x) = x.

 Funkcija f : R  R zadana pravilom f (x) = x3 – 6 x2 + 12 x – 6 ima tri fiksne tačke x = 1,

x = 2 i x = 3.

 Skup X  A za koji vrijedi f (X) = X naziva se invarijanta funkcije f.

 Svi elementi invarijante mogu ali ne moraju biti fiksne tačke.

 Skup X = {2, 6} je invarijanta funkcije f : R  R zadane pravilom f (x) = 8 – x (jer je
f (2) = 6 i f (6) = 2, pa je f (X) = X), iako niti x = 2 niti x = 6 nisu fiksne tačke ove
funkcije (jedina njena fiksna tačka je x = 4).
 Za bijektivnu funkciju sa skupa A u skup A, čitav domen A je invarijanta.
 Pod proizvodom (produktom) ili kompozicijom funkcija f1 = (F 1, A, B) i
f2 = (F 2, B, C), u oznaci f1 ○ f2, smatramo funkciju f1 ○ f2 = (F 1 ○ F 2, A, C).

 Ako je f1 : A  B i f2 : B  C, tada je f1 ○ f2 : A  C i ( f1 ○ f2)(a) = f2( f1(a)).

 Proizvod funkcija u općem slučaju nije komutativan, ali jeste asocijativan.
 Alternativna definicija: ( f1 ○ f2)(a) = f1( f2(a)).

 Funkciju f (n) definiranu rekurzivnim pravilom f (n) = f (n–1) ○ f uz početni

uvjet f (1) = f nazivamo n-ti stepen odnosno n-ta iteracija funkcije f.
 f (2)(x) = f ( f (x)), f (3)(x) = f ( f ( f (x))).
 f (n)(x) = f ( f (n–1)(x)).
 Funkcija i(x) za koju vrijedi i(x) = x nazivamo identička funkcija.

 Neophodno je specificirati i odgovarajući domen.

 Korisno je usvojiti f (0)(x) = i(x).
 Vrijedi f ○ f –1 = f –1 ○ f = i.

 Funkciju f : {1, 2, ..., n}  A zovemo konačni niz (konačna sekvenca) u skupu

A.
 Funkciju f : N  A zovemo beskonačni niz (beskonačna sekvenca), ili samo
niz (sekvenca). Umjesto f (i) tada pišemo f i.
 Funkcije čiji su domen i kodomen neki skupovi brojeva obično se zadaju
nekim izrazom koji definira kako se za zadanu vrijednost x računa vrijednost
funkcije f (x) - f (x) = x2 + 5.

 Treba razlikovati funkciju f i vrijednost funkcije f za neku zadanu vrijednost x, koju

obilježavamo sa f (x).
 f nije jednaka izrazu x2 + 5, nego je vrijednost funkcije f za zadanu vrijednost
argumenta x jednaka vrijednosti izraza x2 + 5.
 f (x) je broj (uz pretpostavku da je kodomen funkcije f neki skup brojeva), dok f nije
broj, nego funkcija.

 A. Church - -operator (operator apstrakcije).

 Operator od izraza pravi funkciju.

 Uticao je na razvoj funkcionalnog programiranja
 Koristi se u obliku  promjenljiva . izraz, koji predstavlja funkciju koja navedenu
promjenljivu preslikava u vrijednost određenu navedenim izrazom.

 Ukoliko je f (x) = x2 + 5, možemo pisati: f = x . x2 + 5.

 Predstavlja funkciju koja primijenjena na neki argument, daje vrijednost tog argumenta
dignutog na kvadrat i uvećanog za 5.
 Ime promjenljive navedeno iza -operatora je formalne prirode (stvarno ime je potpuno
nebitno) - x . x2 + 5 i y . y2 + 5 predstavljaju posve istu funkciju.
 Za razliku od toga f (x) i f (y) nisu jedno te isto: f (x) je vrijednost funkcije za vrijednost
argumenta x, dok je f (y) vrijednost funkcije za vrijednost argumenta y, a vrijednosti
argumenata x i y ne moraju biti iste.
 Izrazi sa -operatorom mogu se koristiti u bilo kojem kontekstu gdje se može koristiti
ime ma kakve funkcije -(x . x2 + 5)(3) je posve legalan izraz.

 Identičan je izrazu f (3) u kojem je funkcija f definirana izrazom f (x) = x2 + 5 (vrijednost 14) -
nismo posebno imenovali funkciju koja se primjenjuje na argument 3.
 Stoga se funkcije definirane -operatorom nazivaju i anonimne funkcije.
 x . f (x) = f - u izvjesnom smislu, -operator inverzan operatoru primjene funkcije na svoj
argument.

 Potreba za -operatorom javlja se u mnogim programskim jezicima - pogotovo u

funkcionalnim programskim jezicima (ML, LISP i Haskell).

 Nepostojanje anonimnih funkcija u jezicima zahtijeva da svaku funkciju koju želimo

proslijediti nekoj drugoj funkciji na obradu moramo prethodno imenovati.
 Programski jezici koji posjeduju -operator obično koriste drugačiju sintaksu od
sintakse koju je predvidio Church.

 Maple umjesto neintuitivne sintakse  promjenljiva . izraz koristi logičniju sintaksu

promjenljiva  izraz (gotovo istu sintaksu \ promjenljiva  izraz koristi i programski jezik
Haskell).
 Prema sintaksi jezika Maple možemo pisati: f = x  x2 + 5.
 Izraz poput (x  x2 + 5)(3) je legalan (vrijednost mu je jednaka 14)
Relacije ekvivalencije
 Za neku binarnu relaciju u skupu A koja ispunjava uvjete da je istovremeno
refleksivna, simetrična i tranzitivna kažemo da je relacija ekvivalencije.

 Relacija ekivalencije u nekom skupu može se smatrati uopćenjem odnosa

jednakosti, odnosno ona opisuje jednakost u odnosu na neka svojstva
elemenata koja smatramo “bitnim” (npr. “biti istog pola” u skupu ljudi), pri
čemu se zanemaruju “nebitna” svojstva samih elemenata skupa A (npr. sve osim
pola u predhodnom primjeru).
 Ukoliko su elementi a i b u relaciji ekvivalencije, umjesto a R b pišemo a ~R b.
 Kada je iz konteksta jasno na koju se relaciju ekvivalencije misli, a i b su
ekvivalentni pišemo kao a ~ b.

 Postoji mnogo relacija ekvivalencije koje se koriste u praksi.

 Relacija paralelnosti u skupu svih pravaca u ravni - “biti paralelan”.
 Relacija sličnosti u skupu svih likova u ravni - “biti sličan”.
  Relacija po kojoj su A i B u relaciji ukoliko je A  B tautologija predstavlja primjer
relacije ekvivalencije u skupu iskaza.
 Odnos jednakosti skupova predstavlja relaciju ekvivalencije u nekom skupu skupova
(ne smijemo reći u “skupu svih skupova”, jer takav “skup” generiše paradokse).
 U skupu svih uređenih parova (p, q)  N2 relacija koja tvrdi da su parovi (p1, q1) i
(p2, q2) ekvivalentni ako i samo ako vrijedi p1 q2 = p2 q1 - daje uvjete pod kojima je
p1/ q1 = p2 / q2.

 Važna relacija ekvivalencije u skupu cijelih brojeva je relacija kongruencije

po modulu m
 Cijeli brojevi p i q su u relaciji akko je razlika p – q djeljiva sam - p  q (mod m) - p i q
su kongruentni po modulu m.
 Neobične relacije ekvivalencije u skupu R je Vitalijeva relacija V, po kojoj je
x ~V y ako i samo ako je razlika x – y racionalan broj.
 Može poslužiti za konstrukciju skupova sa izvjesnim bizarnim svojstvima.

 Za svaku relaciju ekvivalencije R u skupu A i svaki element a  A definiramo

klasu ekvivalencije za element a, u oznaci [a]R , kao skup svih elemenata koji
su u relaciji sa elementom a, odnosno:

 Objedinjuje sve elemente skupa A koji se međusobno ne razlikuju u odnosu na neko

bitno svojstvo.
 U skupu svih pravaca u ravni, skup svih pravaca koji su paralelni sa nekim zadanim
pravcem čine klasu ekvivalencije za taj pravac u odnosu na relaciju “biti paralelan sa”.
 Skup svih klasa ekvivalencije za sve elemente iz skupa A u odnosu na relaciju
ekvivalencije R , u oznaci A / ~R , nazivamo faktor-skup (količnik-skup,
kvocijentni skup) skupa A u odnosu na relaciju ekvivalencije R :

 Faktor-skup skupa svih pravaca u ravni u odnosu na relaciju “biti paralelan sa”
predstavlja skup čiji su elementi skupovi svih pravaca koji su međusobno paralelni.

 Svojstava klase ekvivalencije:

 One nikada nisu prazne- [a]R   (svaki element ekvivalentan barem sa samim
sobom.
 Klase ekvivalencije za dva različita elementa su ili identične (kada su ta dva elementa
u relaciji), ili disjunktne:
a ~R b  [a]R = [b]R i  (a ~R b)  [a]R  [b]R = .
  Unija klasa ekvivalencije za sve elemente skupa A čini skup A.

 Za neki skup skupova Z čiji su elementi podskupovi skupa A kažemo da je

particija (podjela) skupa A ako unija svih elemenata iz Z tvori skup A, ako su
svaka dva različita elementa iz Z međusobno disjunktna i ako Z ne sadrži
prazan skup  kao svoj element.
 Skup {{3, 4, 6}, {2, 5}, {1, 8, 9, 10}, {7}} predstavlja jednu moguću particiju skupa
{1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10}.
 Elementi particije Z nazivaju se blokovi te particije.

 Faktorski skup A / ~R uvijek predstavlja jednu particiju skupa A.

 Obrnuto: svaka particija Z nekog skupa A definira jednu relaciju ekvivalencije

~Z pri čemu vrijedi a ~Z b akko a i b pripadaju istom elementu particije Z.
Relacije poretka i uređeni skupovi
 Relacije ekvivalencije na izvjestan način uopćavaju odnos jednakosti.

 Relacije poretka uopćavaju odnose poput odnosa “biti manji”, “biti veći”, “biti
djeljiv sa”, “biti podskup od”, itd.

 Za neku relaciju kažemo da je relacija poretka ukoliko je ona antisimetrična i

tranzitivna - u nekim definicijama se zahtijeva i refleksivnost.

 Ukoliko je ona pored toga i jako antisimetrična, tada kažemo da se radi o relaciji
strogog poretka –relacija strogog poretka ne može biti refleksivna.

 Relacije poretka odnosno strogog poretka obično označavamo specijalnim simbolima

poput “ ” odnosno “ ” - umjesto a R b pišemo a b.
 Ukoliko je a  b, kažemo da se element a nalazi ispred elementa b (u odnosu na
posmatranu relaciju poretka), odnosno da se element b nalazi iza elementa a.

 Za element c kažemo da se nalazi između elemenata a i b ukoliko vrijedi a ci

c b.

 Za elemente a i b kažemo da su susjedni ukoliko ne postoji element c koji bi se

nalazio između elemenata a i b.

 Element a je neposredni prethodnik elementu b ukoliko je a b i ukoliko su pored

toga elementi a i b susjedni.

 Analogno se definira neposredni sljedbenik.

 Ukoliko je relacija poretka ili strogog poretka još i linearna govorimo da se radi
o relaciji potpunog poretka, dok u suprotnom govorimo o relaciji
parcijalnog (djelimičnog) poretka.

 Kod relacije potpunog poretka Za svaka dva elementa a i b vrijedi ili a b, ili b a,
dok kod relacije parcijalnog poretka to ne mora vrijediti.

 Nekoliko karakterističnih relacija poretka:

 “biti manji od ili jednak” (“  ”), “biti veći od ili jednak” (“  ”), “biti manji od” (“ < ”) i
“biti veći od” (“ > ”) u nekom skupu brojeva - relacije potpunog poretka (odnosi “ < ” i
“ > ” predstavljaju i relacije strogog poretka).
 “biti podskup od” (“”) (relacija inkluzije ) i “biti pravi podskup od” (“”) u nekom
skupu skupova – relacije parcijalnog poretka (za proizvoljan par skupova A i B ne
mora vrijediti niti A  B, niti B  A).
 “biti djelilac od” (“ | ”) u skupu prirodnih brojeva - relacija parcijalnog poretka.
 Skup X zajedno s relacijom poretka “ ” u skupu X ili, formalno, uređeni par
(X, ), nazivamo uređeni skup.

 U ovisnosti da li je “ ” relacija parcijalnog ili potpunog poretka, govorimo o

parcijalno (djelimično) uređenom skupu ili potpuno uređenom skupu.

 Parcijalno uređeni skup - poset (engl. Partially Ordered Set).

 Potpuno uređen skup i svaki podskup nekog uređenog skupa koji je u odnosu na
razmatranu relaciju poretka potpuno uređen - lanac.

 Poredak u konačnim parcijalno uređenim skupovima pregledno se prikazuje uz

pomoć Hasseovih dijagrama.
 To su reducirani streličasti dijagrami koji odgovaraju pripadnoj relaciji poretka, u kojima su
izostavljene sve petlje, koje su posljedica refleksivnosti, kao i sve strelice koje su posljedica
tranzitivnosti relacije.
 Dijagram partitivnog skupa P (A) skupa A = {a, b, c} uređenog relacijom inkluzije (tj.
odnosom “biti podskup od”) – s desne strane je Eulerov dijagram.

 Ukoliko su sve strelice na Hasseovom dijagramu usmjerene nagore), tada se strelice u

dijagramu mogu potpuno izostaviti.
 Relacija poretka “ | ” posmatrana na skupu A = {1, 2, 3, 5, 6, 10, 15, 30}, neformalno
opisanu odnosom “biti djelilac od”, a formalno skupom uređenih parova

{(1, 1), (1, 2), (1, 3), (1, 5), (1, 6), (1, 10), (1, 15), (1, 30), (2, 2), (2, 6),
(2, 10), (2, 30), (3, 3), (3, 6), (3, 15), (3, 30), (5, 5), (5, 10), (5, 15),
(5, 30), (6, 6), (6, 30), (10, 10), (10, 30), (15, 15), (15, 30), (30, 30)}

Za crtanja Hasseovog dijagrama, posmatraju se samo parovi susjednih elemenata -

(1, 2), (1, 3), (1, 5), (2, 6), (2, 10), (3, 6), (3, 15), (5, 10), (5, 15), (6, 30), (10, 30) i (15, 30).

Hasseov dijagram za ovaj primjer je vizuelno identičan dijagramu iz prethodnog

primjera, u kojem je izvršena zamjena   1, {a}  2, {b}  3, {c}  5, {a, b}  6,
{a, c}  10, {b, c}  15 i {a, b, c}  30.
 Za dva uređena skupa (X, 1) i (Y, 2) kažemo da su izomorfni ukoliko je
moguće izvršiti preimenovanje elemenata skupa X u elemente skupa Y da se
nakon takvog preimenovanja i zamjene relacije “ 1” relacijom “ 2” očuva
poredak - ukoliko postoji neko obostrano jednoznačno (bijektivno)
preslikavanje f : X  Y (koje obavlja traženo preimenovanje) takvo da iz x 1 y
slijedi f (x) 2 f ( y).

 Samo preslikavanje f naziva se izomorfizam sa uređenog skupa (X, 1) na (Y, 2).

 Skup A s relacijom poretka “ | ” izomorfan nekom skupu skupova sa relacijom

poretka “” – pravilo.

 Svaki uređeni skup je uvijek izomorfan s nekim skupom skupova uređenim relacijom
inkluzije.
 Konkretno: uređeni skup (X, ), gdje je “ ” ma kakva relacija poretka, izomorfan je
s uređenim skupom (S, ) gdje je skup S skup skupova dat kao

Pri tome je traženi izomorfizam dat kao

 Skup A = {1, 2, 3, 5, 6, 10, 15, 30} uređen relacijom “ | ” izomorfan je sa skupom skupova

S = {{1}, {1, 2}, {1, 3}, {1, 5}, {1, 2, 3, 6}, {1, 2, 5, 10}, {1, 3, 5, 15},{1, 2, 3, 5, 6, 10, 15, 30}}
uređenim relacijom inkluzije.

Elementi skupa S su skupovi svih djelilaca odgovarajućih elemenata iz skupa A.

Ovo nije najjednostavniji skup skupova uređen relacijom inkluzije koji je izomorfan sa
uređenim skupom (A, | ).

Prirodniji skup skupova uređen relacijom inkluzije koji je također izomorfan sa

uređenim skupom (A, | ) jeste skup

S’ = {, {2}, {3}, {5}, {2, 3}, {2, 5}, {3, 5}, {2, 3, 5}}

Elementi skupa S’ skupovi svih prostih djelilaca (a ne svih djelilaca) odgovarajućih

elemenata iz skupa A.
 Neka je dat uređeni skup (X, ) i neka je “ ” odgovarajuća relacija strogog
poretka koja odgovara relaciji poretka “ ”. Skup svih elemenata x  X za koje
vrijedi a x b naziva se interval s krajevima a i b, dok se skup svih elemenata
x za koje vrijedi a x b naziva segment s krajevima a i b.

 Interval odnosno segment s krajevima a i b obilježavaju se respektivno s (a .. b) i

[a .. b] ili (a, b) odnosno [a, b] (ako ne postoji opasnost brkanja sa oznakom za
uređeni par)

 Za uređen skup u kojem je svaki segment konačan skup kažemo da je lokalno

konačan - između svaka dva elementa imamo samo konačno mnogo elemenata.

 Svaki konačan skup je i lokalno konačan, neovisno od uvedenog poretka.

  I beskonačni skupovi mogu biti lokalno konačni.

 Skup (N, ) gdje je “” klasična relacija poretka “biti manji ili jednak - lokalno konačan skup.

 Osobina lokalne konačnosti u beskonačnim skupovima bitno zavisi od pripadne relacije

poretka.

 Skup N neće biti lokalno konačan ukoliko ga uredimo takvom relacijom poretka prema kojoj
su svi neparni brojevi ispred svih parnih brojeva.

 Neka je (X, ) uređen skup. Za element x kažemo da je najmanji prvi

element ili minimum uređenog skupa (X, ) ukoliko se on nalazi ispred svih
ostalih elemenata – x y za svako y  X.
 Za element x kažemo da je najveći, posljednji element ili maksimum
uređenog skupa (X, ) ukoliko se on nalazi iza svih ostalih elemenata - y x za
svako y  X.

 Za element x kažemo da je minimalni element uređenog skupa (X, ) ukoliko

ne postoji element koji se nalazi ispred njega – ne postoji y  X (y  x) takav da je
y x.

 Element x je maksimalni element uređenog skupa (X, ) ukoliko ne postoji

element koji se nalazi iza njega - ne postoji y  X (y  x) takav da je x y.

 Treba praviti razliku između najmanjeg i minimalnog elementa (tj. između

minimuma i minimalnog elementa), i između najvećeg i maksimalnog elementa
(tj. između maksimuma i maksimalnog elementa).
 U slučaju relacija potpunog poretka ovi pojmovi se poklapaju.

 Kod relacija parcijalnog poretka postoje razlike.

 Svaki najmanji element je uvijek minimalan i svaki najveći element je uvijek maksimalan -
obrnuto ne mora vrijediti.
 Najmanji i najveći elementi su, ukoliko postoje, jedinstveni - minimalni i maksimalni
elementi ne moraju biti.
 Na primjer, za uređeni skup (A, | ) gdje je A = {1, 2, 3, 5, 6, 10, 15, 30}, element 1 je i najmanji i
minimalni element, dok je 30 i najveći i maksimalni element.
 Za uređeni skup (B, | ) gdje je B = {2, 3, 5, 6, 10, 15} elementi 2, 3 i 5 su minimalni, a elementi 6,
10 i 15 maksimalni, dok najveći i najmanji elementi ne postoje.
 Može se dokazati da najmanji element (minimum) može postojati samo ako je
minimalni element jedinstven (pri čemu ako postoji, on je jednak tom
minimalnom elementu).

 Međutim, čak i ako je minimalni element jedinstven, to još uvijek nije garancija
da najmanji element postoji.

 Slično vrijedi za odnos između najvećeg elementa (maksimuma) i

maksimalnog elementa.
 Neka je (X, ) uređeni skup. U skup Xn možemo uvesti relaciju poretka tako što
ćemo definirati da je (a1, a2, ..., an) (b1, b2, ..., bn) akko za neki indeks k = 1..n
vrijedi da je ak bk i ai = bi za sve vrijednosti i < k - leksikografski poredak.

 Na primjer, u skupu X3 imamo (a1, a2, a3) (b1, b2, b3) ako je a1 b1, ili ako je a1 = b1 i
a2 b2, ili ako je a1 = b1 i a2 = b2 i a3 b3.

 Za relaciju potpunog poretka kažemo da je diskretna (relacija diskretnog

poretka) ukoliko svaki element koji nije prvi ima neposrednog prethodnika i
ukoliko svaki element koji nije posljednji ima neposrednog sljedbenika.

 Uređeni skup u kojem je relacija poretka diskretna nazivamo diskretno uređen

skup. Na primjer, skupovi N i Z su diskretno uređeni u odnosu na relaciju poretka “ < ”,
koja je u njima relacija diskretnog poretka.
 Skup Q nije diskretno uređen u odnosu na relaciju poretka “ < ”.
 U konačnim skupovima svaka relacija poretka je uvijek relacija diskretnog
poretka.

 U lokalno konačnim skupovima pripadna relacija poretka je uvijek relacija

diskretnog poretka.

 Međutim, svaki diskretno uređeni skup nije uvijek i lokalno konačan.

 Skup Z  Z uređen leksikografskim poretkom predstavlja diskretno uređeni skup, ali
koji nije lokalno konačan.
 Za uređeni skup (X, ) kažemo da je dobro uređen ukoliko svaki njegov
neprazan podskup ima najmanji element.

 Uređeni skup (N,  ) je dobro uređen.

 Uređeni skup (Z ,  ) nije dobro uređen, s obzirom da njegov podskup {x | x  Z  x < 0}
nema najmanji element.
 Uređeni skup (Z , ) gdje je “ ” nešto drugačija relacija intuitivno opisana kao
 0 1 –1 2 –2 3 –3 ... jeste dobro uređen.

 Na osnovu aksioma izbora, može se dokazati da se u svaki skup može uvesti

relacija poretka takva da on postane dobro uređen skup - svaki skup se može
dobro urediti.

 Dokaz je egzistencijalan a ne konstruktivan - ne nudi nikakav efektivan postupak

kako bi se takva relacija poretka zaista mogla konstruisati za proizvoljno zadani skup.
  Do danas nije pronađen nikakav efektivan postupak kako bi se mogao dobro urediti
recimo skup realnih brojeva R - jedan od razloga zbog kojeg su danas mnogi
spremni da posumnjaju u osnovanost aksioma izbora, koji se doima gotovo
očiglednim.

 Neka je (X, ) uređen skup i neka je A  X neki njegov podskup.

 Za element x  X kažemo da je gornja granica (majoranta) skupa A ukoliko je y x
za svako y  A.
 Element x  X je donja granica (minoranta) skupa A ukoliko je x y za svako y  A.

 Najmanji element skupa svih gornjih granica (u odnosu na posmatranu relaciju

poretka) naziva se supremum skupa A - sup A.
 Najveći element skupa svih donjih granica naziva infimum skupa A - inf A.
 Najveći element skupa A, ukoliko postoji, ujedno i njegov supremum, dok je njegov
najmanji element, ukoliko postoji, ujedno i njegov infimum.

 Ukoliko sup A  A, tada je sup A ujedno i najveći element skupa A, a ukoliko

inf A  A, tada je inf A ujedno i najmanji element skupa A.

 Supremum i infimum skupa mogu postojati i u slučaju kada skup nema najveći
odnosno najmanji element.

 U općem slučaju vrijedi sup A  A i inf A  A.

 Na primjer, za uređeni skup (R ,  ) i skup A = {x  R | –1 < x < 1} najmanji i najveći

element skupa A ne postoji, dok vrijedi inf A = –1 i sup A = 1. Također, imamo –1 A i
1 A.
 U nekim primjenama je korisno razmatrati i generalizacije relacija poretka -
relacije kvaziporetka.

 Zahtijeva se samo da budu refleksivne i tranzitivne, ali ne nužno niti simetrične niti
antisimetrične.

 One uopćavaju relacije parcijalnog poretka i relacije ekvivalencije, jer dopuštaju da

istovremeno vrijedi x y i y x čak i kad su x i y različiti.

 Na primjer, ukoliko u skup R 2 uvedemo relaciju “ ” takvu da vrijedi (x1, y1) (x2, y2)
ako i samo ako je x1  x2, tada “ ” nije relacija poretka, ali jeste relacija kvaziporetka.

 Ukoliko u nekom grafu (streličastom dijagramu) uvedemo relaciju “ ” po kojoj za

čvorove P i Q vrijedi P Q ako i samo ako postoji put od čvora P do čvora Q, tada je
“ ” relacija kvaziporetka ali ne i relacija poretka.
 Svakoj relaciji kvaziporetka “ ” u nekom skupu X uvijek se može pridružiti jedna
relacija ekvivalencije po kojoj je x ~ y akko je x y i y x (za takve elemente x i y
kažemo da su kvaziekvivalentni).

 Ukoliko posmatramo faktor-skup X /~ u odnosu na tako definiranu relaciju

ekvivalencije i definiramo relaciju “ 1 ” uzimajući da je [x] 1 [y] akko je x y, tako
definirana relacija “ 1 ” postaje relacija poretka u skupu X /~ - relaciji kvaziporetka
uvijek možemo pridružiti odgovarajuća relacija poretka.

 Intuitivno rečeno, za tako pridruženu relaciju poretka, ne postoji razlika između

onih elemenata x i y za koje istovremeno vrijedi i x y i y x.