POJAM I OSNOVNA SVOJSTVA FUNKCIJE

Neka imamo dva neprazna skupa E i F. Naprimjer, E su kuće u nekoj ulici, F su brojevi;
E su proizvodi u nekom dućanu, F njihove cijene; E su studenti, F njihova imena. Između
elemenata skupa E i elemenata skupa F postoji jedan potpuno određeni odnos jer svakom
elementu skupa E (kuće, proizvodi, studenti) pripada potpuno određen element skupa F
(brojevi, cijene, ime).
Ako svakom elementu skupa E na neki potpuno određeni način pridružimo samo
jedan element skupa F, kažemo da je zadana funkcija f na skupu E sa vrijednostima u
skupu F. Da je f funkcija sa E u F, najčešće označavamo sa:
f : E  F.

E F
1 a
2 b
3 c

3.1

Funkcija f elementu x  E pridružuje element f (x) iz skupa F, te kažemo da je f (x)

vrijednost funkcije f za element x iz E. Simbol x koji označava proizvoljni element iz
skupa E zove se nezavisna varijabla, a y  f (x) zavisna varijabla. Može se također reći
da je x original a y  f (x) njegova slika.
Nadalje, kažemo da je skup E domena ili područje definicije, a skup F kodomena
funkcije f : E  F.
Skup R ( f )  f (x) : x  E  F
zovemo slika funkcije f. Dakle, y  R ( f ) ako i samo ako postoji bar jedan x  E takav
da je f (x)  y, odnosno ako postoji njegov original u skupu E. Skup R ( f ) često se
označava sa Im ( f ) ili Rf.
Dakle, definicija funkcije u sebi sadrži tri objekta: skup E (domenu), skup F
(kodomenu) i postupak (propis, transformaciju) kojim se svakom elementu x iz skupa
E pridružuje jedinstveni element y  f (x) iz skupa F.

1
PRIMJER 1.

Neka je E  1, 2, 3 i F  a, b, c. Neka je također definirana sljedeća funkcija, f : E 

F takva da je f (1)  a, f (2)  b i f (3)  b. Funkciju f možemo prikazati pomoću sljedeće
slike

E F
1 a
2 b
3 c

3.1
Tu funkciju možemo prikazati i tabelarno na sljedeći način:

 1 2 3
f  , Rf = { a, b }
a b b

gdje gornji red predstavlja skup E (domenu), a donji sliku (Rf) funkcije f.
NAPOMENA: Primijetimo da postupak kojim se elementima skupa E  1, 2 pridružuju
elementi skupa F  a, b, c, na način kako je prikazano na sljedećoj slici, nije funkcija
jer se elementu 2  F ne pridružuje jedan, već dva elementa iz skupa F.

E F
1 a
2 b
c

3.2

Ako je f funkcija sa R u R (realna funkcija realne varijable) i zadana formulom

podrazumijeva se da je njena domena ili područje definicije Df onaj maksimalni podskup
skupa R za koji analitički izraz (formula) ima smisla. Dakle, može se reći da je područje
definicije realne funkcije realne varijable skup svih x  R za koje je f (x) realan broj.
Takvo područje definicije zovemo prirodno područje definicije ili prirodna domena
funkcije f.
2
Po dogovoru ćemo realne funkcije realne varijable simbolički označavati f : R  R
iako se očito može dogoditi da domena funkcije nije cijeli skup R već samo neki njegov
podskup, odnosno vrijedi Df  R.

SURJEKCIJA, INJEKCIJA

Ako je slika funkcije f cijeli skup F, odnosno R (f)  F, kaže se da je f surjekcija ili
preslikavanje na F. Dakle, f je surjekcija ako i samo ako za svaki y  F postoji bar jedan
x  E takav da je y  f (x).

Ako je svaki y  F slika najviše jednog x  E, ili što je ekvivalentno,

x1, x2  E; x1  x2  f (x1)  f (x2),

odnosno ako se različiti elementi skupa E preslikavaju u različite elemente skupa F,
kažemo da je funkcija f : E  F injekcija ili injektivno preslikavanje. Funkcija
prikazana na slici (3.3) očito je injekcija, ali nije surjekcija.

E F
 1 2
f  
a c 1 a
2 b
c

3.3

Za injekciju također vrijedi sljedeće svojstvo: funkcija f : E  F je injekcija ako i samo

ako
f (x1)  f (x2)  x1  x2.
tj. ako iz jednakosti slika slijedi jednakost originala.

Ako je funkcija f : E  F i surjekcija i injekcija, kažemo da je ona bijekcija, (obostrano

jednoznačno preslikavanje). Tako je i funkcija, prikazana sljedećom tablicom i slikom
(3.4) bijekcija.

3
 1 2 3
f  a 
 b c

E F
1 a
2 b
3 c

3.4

PRIMJER 2.

Neka je funkcija f : N  N zadana formulom f (n)  2n + 1,  n  N. Ova funkcija

preslikava skup prirodnih brojeva N u skup neparnih prirodnih brojeva bez jedinice.
Naime, f (1)  3, f (2)  5, f (3)  7 itd. Budući da je Rf  3, 5, 7, ...  N, funkcija f
nije surjekcija.

Ispitajmo je li f injekcija. Da bi funkcija bila injekcija dovoljno je ispitati da li f (n1) = f

(n2)  n1  n2. U našem slučaju vrijedi
f (n1)  f (n2)  2n1 + 1  2n2 + 1  2n1  2n2  n1  n2,
pa je naša funkcija injekcija.
Možemo također reći da naša funkcija različite elemente prevodi u različite t.j.
n1  n2  f (n1)  f (n2) pa je očito injekcija.

Funkciju f : R  R zadanu sa f (x)  ax + b, a  0, b  R, zovemo linearnom funkcijom.

Svaka linearna funkcija je bijekcija.

Neka je f : R  R+0 zadana sa f (x)  x2 (kvadratna funkcija). Kvadratna funkcija

nije bijekcija (dva različita elementa imaju istu sliku, npr. f (2) = f (-2) = 4).

4
 KONSTANTA, IDENTITETA, KARAKTERISTIČNA FUNKCIJA

Navedimo nadalje još neke posebne vrste funkcija. Naprimjer, ako za funkciju f : E  F
vrijedi sljedeće:  x  E, f (x)  c, odnosno ako se svaki element domene funkcije f
preslikava u jedan jedini element kodomene, kažemo da je ta funkcija konstanta. Prema
tome, funkcija f : E  F je konstanta ako:
 x  E  f (x)  c  F.
Funkciju f : E  F zovemo identitetom ili identičnim preslikavanjem ako svaki element
domene preslikava na samoga sebe, odnosno
f  IE : E  E
je identiteta na skupu E ako:
 x  E  f (x)  x.

KARAKTERISTIČNA FUNKCIJA
Neka je E0  E, pri čemu su u skupu E0 svi oni elementi koji imaju ispitivano svojstvo
(muškarci, ljevoruki, itd.). Definirajmo funkciju tako da je njezina vrijednost za sve
elemente skupa E0 (koji, dakle, imaju traženo svojstvo) jednaka 1, a za elemente izvan
toga skupa njezina vrijednost jednaka je 0. Takvu funkciju zovemo karakterističnom
funkcijom skupa E0 i označavamo grčkim slovom  (hi).

1, x  E0
E (x)  
0, x  E \ E0
0 .

Karakteristična funkcija preslikava, prema tome, skup E u skup 0, 1, odnosno:

E (x): E 0, 1
0

5
 3.2 JEDNAKOST DVIJU FUNKCIJA

Kažemo da je funkcija f jednaka funkciji g i pišemo f  g ako i samo ako su ispunjena

sljedeća tri zahtjeva:
a) f i g su definirane na istome skupu E, odnosno imaju iste domene,
b) f i g imaju iste kodomene,
c) f (x)  g (x),  x  E.
Funkcije f i g nisu jednake (f  g) ako bar jedan zahtjev (a, b ili c) nije ispunjen, odnosno
ako
• f i g nisu definirane na istom skupu,
• f i g su definirane na istom skupu ali su im različite kodomene,
• f i g imaju istu domenu E i kodomenu F, ali postoji barem jedan element a  E takav
da je f (a)  g (a).

KOMPOZICIJA FUNKCIJA

Neka su E, F i G neprazni skupovi, te f : E  F, g : F  G funkcije na E sa vrijednostima

u F, odnosno na F sa vrijednostima u G.
Kompozicija ili složena funkcija promatranih funkcija f i g je funkcija h : E  G,
takva da za svaki x  E vrijedi:
h (x) = g ( f (x))
Kompozicija funkcija f i g označava se sa
hg°f
pri čemu funkcija h preslikava svaki element skupa E u neki element skupa G, a skup F
ima samo posredničku ulogu, tj.
h (x)  ( g ° f )(x)  g ( f (x)),  x  E.
Primijetimo da oznaka h  g ° f znači da na elemente skupa E prvo djelujemo sa funkcijom
f, a tek onda sa funkcijom g djelujemo na f (x)  F.

6
 F
f g
y = f(x )
E G

x z= g (f(x ))
h = g ° f
3 .5

PRIMJER 12.

Neka su zadani skupovi E  a, b, c, F  1, 2, 3, 4 i G  d, e, zatim funkcije f : E  F
i g:FG
a b c 1 2 3 4
f  , g  ,
 2 1 4 e d e e

E f F g G
a 1 d
2
b
3 e
c 4

3.6

Kompozicije funkcija f i g je funkcija h  g ° f, h : E  G, i

h (x)  ( g ° f )(x)  g ( f (x)), odnosno

h (a)  g ( f (a))  g (2)  d, h (b)  g ( f (b))  g (1)  e,

h (c)  g ( f (c))  g (4)  e, ili

 a b c
h  .
d e e

7
PRIMJER 13.

Zadane su funkcije f, g, h : R  R sljedećim formulama:

1
f (x)  1 + x, g (x)  x , te h (x)  .
x
Odredimo kompozicije f ° g, g ° f, h ° g ° f.

( f ° g )(x)  f ( g (x))  f ( x )  1 + x,

( g ° f )(x)  g ( f (x))  g (1 + x)  1  x .

Primijetimo da već ovaj primjer dokazuje da ne vrijedi zakon komutacije za kompoziciju

dviju funkcija, odnosno,
f ° g  g ° f.
Nasuprot tome, zakon asocijacije za kompoziciju funkcija vrijedi, odnosno
( h ° g ) ° f  h ° ( g ° f )  h ° g ° f.

U našem primjeru je
1
( h ° g ° f )(x)  h ( g ( f (x)))  h ( g (1 + x)) = h ( 1  x )  .
1 x

INVERZNA FUNKCIJA

Neka je funkcija f : E  F bijekcija. Tada postoji bijekcija

g : F  E takva da je funkcija

h1  g  f : E  E
identiteta na skupu E (IE), a funkcija

h2  f  g : F  F
identiteta na skupu F (IF).
Funkcija g naziva se inverzna funkcija funkcije f i označava
se s f -1 .

Inverzna funkcija tada preslikava skup F u skup E, odnosno

f -1 : F  E.

8
 Ako je funkcija f : E  F bijekcija i f -1 : F  E njena inverzna funkcija, tada za njihove
kompozicije vrijedi:

h1(x)  ( f -1 ° f )(x)  x,  x  E,

h2(y)  ( f ° f -1 )(y)  y,  y  F.
PRIMJER: Neka su zadani skupovi E  1, 2, 3 i F  a, b, c, te funkcija f : E  F,
1 2 3
f  
b c a

E F
1 a
2 b
3 c

3 .8

Njena inverzna funkcija f -1 : F  E dana je sa

a b c
f -1   .
 3 1 2
Provjerimo jesu li kompozicije identitete.
f (f -1 (a))  f (3)  a, f (f -1 (b))  f (1)  b,

f (f -1 (c))  f (2)  c,
a b c
f ° f -1     IF
a b c
Analogno tome:
f -1( f (1))  f -1 (b)  1, f -1( f (2))  f -1 (c)  2,

1 2 3 
f -1( f (3))  f -1 (a)  3, f -1 ° f     IE .
1 2 3 

Primjer: Zadana je funkcija f (x)  2x + 3, f : R  R. Odredimo njezinu inverznu

funkciju. U prijašnjem primjeru uočili smo da f -1° f i f ° f -1 općenito nisu jednake
funkcije jer su, između ostaloga, definirane na različitim skupovima. Ako je E  F,

9
odnosno ako su domena i kodomena jednake, onda imamo:
f ° f -1  f -1 ° f  IE.
U našem primjeru je:
( f ° f -1 )(x)  ( f -1 ° f )(x)  x,  x  R.

Da bismo odredili f -1 koristit ćemo prvi dio te jednakosti, odnosno

1 3
f (f -1 (x))  x  2 f -1 (x) + 3  x  f -1 (x) = x– .
2 2
Prikažemo li te dvije funkcije grafički vidjet ćemo da su grafovi f i f -1 jedan drugome
simetrični u odnosu na pravac f (x)  x, koji predstavlja identitetu na skupu realnih
brojeva.
f (x )= 2 x + 3 f (x )= x
y
-1  – 
f (x )= x
2 2

3 .9

Inverznu funkciju možemo odrediti i jednostavnije. Postupak traženja inverzne funkcije

svodi se na sljedeće:

a) f (x)  2x + 3 ili y  2x + 3,
b) zamijenimo simbole x i y, odnosno x  2y + 3,
c) eksplicitno izrazimo y iz gornje relacije.

1 3
Dobit ćemo 2y  x – 3, odnosno y  x– ,
2 2
što je inverzna funkcija naše početne funkcije f (x)  2x + 3.

10