FILOZOFSKI FAKULTET

U ZAGREBU

Odsjek: Povijest

Seminarski rad

Vazalska prisega grofova Champagne

Profesor: Student:

Prof. Hrvoje Gračanin Stjepan Krešimir Bertić

Zagreb, travanj 2022.

UVOD
U ovome ću seminaru prezentirati već spomenutu temu „Vazalska prisega grofova
Champagne“. Kao glavnu literaturu za ovu temu uzeo sam djela Theodora Evergatesa,
američkog povjesničara i medievalista, od kojeg mu djelo kojeg sam se ja najviše držao „The
Aristocracy in the County of Champagne, 1100 - 1300“ pojašnjava uzroke i posljedice
vazalskih prisega. Kao istraživačka pitanja za ovu temu sam uzeo 4, a to su:

1. Zašto je Theodebald III. želio vladati bez regentstva?

2. Koji su uzroci nastanka vazalskih prisega?

3. Zašto je Blanka bila regentica Theodebaldu IV i zašto je ona potpisala prisegu?

4. Koje su posljedice vazalske prisege?

Vazalska prisega je serija dokumenata iz 1198. - 1201. godine koji nam govore o tome kako
su champagneski grofovi riješili dilemu o nasljedstvu i očuvanju grofovije početkom 13.
stoljeća. Kao glavni akteri u ovoj prisezi su bili odgovorni francuski kralj Filip II.,
Theodebald (nekada i Thibaut) III., grofica Blanka Navarska te njihov sin Theodebald IV.
preko kojih su svi tadašnji i budući grofovi postali vazali francuske krune pod kraljem
Filipom te će se ova grofovija proširiti enormno do 1250. godine.

GLAVNI DIO

Prvo Istraživačko pitanje

Uzroci ove prisege su vidljivi u obliku dvije stvari: križarskih ratova i obiteljskih
sukoba. Mladi grof Theodebald III. je vladao veoma kratko (samo tri godine) s time da je
počeo vladati već sa 18 godina, što se prema vladarskim standardima u to vrijeme shvaćalo
kao premlado, no zato što je njegova regentica grofica Marija umrla kralj nije imao izbora
nego da stavi njega na vlast, također je ovo odgovaralo Theodebaldu III. koji je mogao
preskočiti regentstvo od strane svoje familije, od kojih je dvoje dolazilo u obzir, a to su:
kraljica Adela( njegova teta) te nadbiskup Vilim Remski(njegov stric), a pošto su baš ovo
dvoje bili odgovorni za težak uspon već spomenutog kralja Filipa II.1, Theodebaldu nije baš
odgovaralo da isti ljudi njemu otežaju uspon prema riječima Theodora Evergatesa. 2 Moje
1
de Jubainville, Arbois, Histoire 4, Paris: Aug. Durand Librarie, 1942, 73-100.
2
Evergates, Theodore, The Aristocracy in the County of Champagne, 1100 – 1300, Philadelphia: University of
Pennsylvania Press, 2007, 34.
mišljenje je da ova namjera nije bila toliko povezana sa njegovom rodbinom koliko sa
Theodebaldovom željom da sam vlada, tako da je prema meni bilo svejedno tko će biti njegov
regent pošto on nije želio izabrati nikoga.

Drugo Istraživačko pitanje

Theodebaldova vladavina je bila obilježena brojnim reformama većinom u

nasljedstvu posjeda preko kojih se grofovija Champagne počela širiti čak i nakon njegove
vladavine. Zanimljiva problematika je vezana za još jednu njegovu reformu gdje nam
Theodore Evergates objašnjava njegovu regulaciju građenja dvoraca i drugih obrambenih
objekata. Autor nam spominje da se ne zna zašto je stvorio ovu reformu, ali kaže da je
Theodebald htio ili što više moći za sebe( što bi potvrdilo moje mišljenje o pitanju
regentstva) ili je želio pomoći svojem starijem bratu kojemu su sinovi baruna dali svoju
prisegu te su također ti sinovi gradili mnoštvo obrambenih objekata, što je moguće zabrinulo
Theodebalda. Moje mišljenje je da je 1. stavka puno vjerojatnija nego 2. zbog činjenice da je
Theodebald otišao u križarski rat i dao vazalsku prisegu u cilju da bude najmoćniji grof u
Francuskoj te da se specifično preko križarskih ratova obogati kao što su to i drugi radili u
prijašnjim križarskim ratovima(ironično će Četvrti križarski rat biti zapamćen kao pljačkanje
kršćanskih gradova kao što su to Zadar ili Konstantinopol bili).

Njegovi planovi će se izjaloviti 1201. kada će umrijeti prije nego što će moći otići u križarske
ratove, što će ostaviti njegovu ženu Blanku Navarsku kao regenticu za njihovu kćerku i
nerođenog sina Theodebalda IV.3 Problematika koju Theodore Evergates ovdje spominje je
zašto se nju odabralo za nasljednicu? Naime Evergates na 37. stranici nam spominje
Theodebaldovog mlađeg brata Henrya II. koji je pukom slučajnosti poslije 3. križarskog rata
otišao živjeti u područje Levanta sa jeruzalemskom kraljicom (država tada zvana
Jeruzalemsko kraljevstvo) Izabelom te je imao djecu sa njom. Još uvijek u pitanju dolaze
njegove kćerke pošto je Henry II. zapravo bio priznat među barunima zemalja za nasljednika,
grofa i regenta ako bi se nešto desilo Theodebaldu III. u križarskim ratovima. Ovo pitanje
nasljedstva će France dovesti do raskola u ujedinjenju svojih vojnika te će jedni nositi boje
pokojnog Theodebalda, a drugi boje Luja Bloiskog u znak protesta.

Treće istraživačko pitanje

3
Evergates, Theodore, The Aristocracy in the County of Champagne, 1100 – 1300, Philadelphia: University of
Pennsylvania Press, 2007, 36.
Sve ovo će Blanku postaviti u neugodnu situaciju te će se 1199 obratiti kralju Filipu II. za
priznanje njezinog regentstva i plemstva a u zamjenu će mu ona dati vazalsku prisegu te 2
dvorca (Bray-Sur-Seine(postoji sličan dvorac Nogent-Sur-Seine nedaleko od ovoga koji je
Theodebald III. vazalskom prisegom darovao opatu Petru) i Monterreau-Fault-Yonne) ,
4
također je dala u vazalskoj prisezi svoju kćerku kralju Filipu da ju se odgoji na dvoru.5 Ovo
je odigralo veoma efikasnu ulogu u očuvanju njezinog regentstva jer kad se njezin sin i sin
pokojnog Theodebalda III, Theodebald IV. rodio, oni su bili direktno pod kraljevom
zaštitom.6 Prema mojem mišljenju im je ovo osiguralo totalno pravo na grofovstvo u
Champagneu, jer tko god je išao protiv kraljeve volje je viđen kao uzurpator kruni, a pošto je
Henry već podigao obitelj, bio relativno imućan u Jeruzalemu te nije htio protiv kraljevih
riječi mislim da je prihvatio ovu odluku relativno lako. Također će njegove kćerke biti kraljice
Cipra što je prema mojem mišljenju bilo puno bolje nego grof u Champagni, zbog puno veće
slobode vladavine.

Četvrto istraživačko pitanje

Nakon prisege je Blanka radila na tome da proširi svoje teritorije kao što je to radio i njezin
muž, zbog toga što je sa vazalskom prisegom dobila najveći mogući ustupak za grofa jedne
grofovije, a to je kraljevsko priznanje i vazalizaciju čime je bila pod direktnom zaštitom
kralja. Radi ovoga će ona biti veoma ambiciozna te će također krenuti u preuzimanje dvoraca
pod direktnu vlast,7 kao što je to bio slučaj sa Milom Chalonskim, koji je također darovao u
vazalskoj prisezi svoj dvorac već spomenutom opatu Petru, no on umire u četvrtom
križarskom ratu te je dvorac ostao bez nasljedstva, no prije nego što je darovao dvorac opatu,
on je dao dvorac u ostavu Henryu II., te kasnije Theodebaldu III. od kojih jedan nije više bio
zainteresiran, a drugi je umro. Blanka je zahtijevala da se dvorac (unatoč neslaganju par
baruna) pripoji njoj direktno kao vladarici dvorca. Ona je ovo i postigla kada je kupila
Milovog polu brata, kupovinu koju je legitimizirao Langreski biskup, što je značilo da Milov
dvorac „Chaumont“ nije imao više nasljednika osim nje te je ona uzela dvorac pod svoju
vlast, što će biti samo jedan akt širenja Blanke Navarske. Vazalska prisega će čak pomoći i

4
Brunel, Clovis, Actes de Philippe Auguste, 2, br. 679 (1943.): 238-39.
5
Evergates, Theodore, The Aristocracy in the County of Champagne, 1100 – 1300, Philadelphia: University of
Pennsylvania Press, 2007, 36-37.

6
Evergates, Theodore, The Aristocracy in the County of Champagne, 1100 – 1300, Philadelphia: University of
Pennsylvania Press, 2007, 37.

7
Evergates, Theodore, Aristocratic Women in Medieval France, Philadephia: University of Pennsylvania Press,
1999.
Blanki Navarskoj i njezinom sinu Theodebaldu IV. da pobjede u ratu za nasljedstvo pošto je
kralj Filip II. bio na njezinoj strani te će ovaj rat zacementirati Blankinu familiju kao
legitimne nasljednike grofovije Champagne porazom Erarda Rameruptskog, čovjeka koji se
oženio sa kćerkom Henrya II. Philippom te koji će na svoju nesreću završiti problematiku o
nasljedstvu grofovije.8

ZAKLJUČAK

Vazalsku prisegu možemo vidjeti kao vrijedno vrelo iz ranog srednjeg vijeka, pošto
nam ono govori o situaciji nasljedstva u velikom Franačkom carstvu, govori nam o situaciji
Franačke tokom 2 velika rata te nam također pokazuje jednu ženu kao jaku vladaricu velikog
teritorija Champagne što za to vrijeme nije bilo često. Također možemo vidjeti veliko širenje
grofovije Champagne koja je bila veoma povlaštene pozicije glede vazalske prisege koju je
Blanka Navarska potpisala 1199. te sa tim osigurala sebi i svome sinu mjesto kao grofovi.

Literatura:

Brunel, Clovis, Actes de Philippe Auguste, 2, br. 679 (1943.)

Evergates, Theodore, The Aristocracy in the County of Champagne, 1100 – 1300,

Philadelphia: University of Pennsylvania Press, 2007.

Evergates, Theodore, Aristocratic Women in Medieval France, Philadephia: University of

Pennsylvania Press, 1999.

de Jubainville, Arbois, Histoire 4, Paris: Aug. Durand Librarie, 1942.

8
Evergates, Theodore, The Aristocracy in the County of Champagne, 1100 – 1300, Philadelphia: University of
Pennsylvania Press, 2007, 40.