Professional Documents
Culture Documents
Rusija Skripta
Rusija Skripta
Prirodoslovno-matematički fakultet
Geografski odsjek
GEOGRAFIJA RUSIJE
OSNOVNI POJMOVI
geopolitičku tranziciju u SSSR-u pokrenula je vlast 1985. godine, tj. nakon što na vlast dolazi
Mihail Gorbačov
1991. godine SSSR se raspao i time najviše upravne jedinice – sovjetske socijalističke republike
- postaju samostalne
osamostaljuju se:
6 republika u Baltičkom crnomorskom pojasu
3 republike u pojasu Kavkaza
5 republika u srednjoj Aziji (muslimanske)
VELIČINA TERITORIJA
GEOGRAFSKI POLOŽAJ
4,3 mil km2 ruskog teritorija nalazi se u Europi, a 12,8 mil km2 u Aziji
ipak, Rusija nije azijskoeuropska zemlja, već euroazijska zemlja zbog toga što se njen
najvažniji dio nalazi u Europskom dijelu
velik dio zemlje okružen je morima (rubna mora: Sjeverno ledeno more, Crno more, Kaspijsko
jezero.....)
more čini ukupno 2/3 granica
istovremeno Rusija ja zemlja izrazite kontinentalnosti
geografska hendikepiranost Rusije je u tome da se ne može koristiti svim obalama nema
dovoljno pristupa na toplija mora i upravo je izlaz na toplija mora osnova povijesnog širenja
Rusije
1920tih godina aktivirano je Arktičko pročelje, forsiran je razvoj luka i formiran je
Sjevernomorski prometni pravac (Glav-Sev morski put) pravac ide od Murmanska do
Vladivostoka, dug je oko 11.000 km, a zaleđen je više od 150 dana u godini; olakšao je
eksploataciju prirodnih bogatstava Sibira; od 1965. na njemu se koriste ledolomci
Geografija Rusije 6
u 13. stoljeću formira se jezgra nove Rusije istočno od Valdajske uzvisine taj dio je poznat
pod nazivom 'Rusija šuma'
1263. Moskva postaje prijestolnica Moskovske kneževine
ovaj prostor je strateški vrlo povoljan jer je Vajdalska uzvisina razvodnica tri sliva: Baltičkog,
Kaspijskog i Crnomorskog
za širenje ruskog teritorija od 16. do 18. stoljeća posebno su važna tri vladara s različitim
geopolitičkim orijentacijama (sl.2):
Ivan IV Grozni (1533-
1584) nositelj je istočne
geopolitičke orijentacije;
centralizacijom uprave
ojačava državu i započinje
proces prodiranja u Sibir
(koji je dovršen tek u drugoj
polovici 17. st.)
Petar I Veliki (1689-1725)
nositelj je
sjeverozapadne geopolitičke
orijentacije; nastoji Rusiju
približiti Europi, te jača
pomorsku orijentaciju; 1703.
g. gradi novu prijestolnicu u
St. Petersburgu; na jugu je
bio manje uspješan osvojio je
samo uski izlaz na Crno
more kod Azova)
Katarina II Velika (1762-
1796) nositeljica je
jugozapadne geopolitičke
orijentacije; sudjelovala je u
diobi Poljske, proširila izlaz
na Baltik, dobila Podolsku
zaravan (Ukrajina), proširila
izlaz na Crno more, osvojila Sl.2. Širenje Ruskog carstva
Kavkaz
Geografija Rusije 7
zapadna granica:
poslije Oktobarske
revolucije (1917.) izgubljeno
je dosta teritorija
mirom u Brest Litovsku (s
Centralnim silama) 1918. g.
gubi Finsku (= od
06.12.1917.; a od 1919.
Finska je samostalna
republika; Finska je dobila
luku Pečenga na
Barentsovom moru),
Sl.3. Rusija u 18. i 19. stoljeću pribaltičke države, te
dijelove Ukrajine i
Bjelorusije
stvoren je tzv., 'kordon saniter' – tampon zona novih država od Baltičkog do Crnog mora kao
zaštita od komunizma
nakon II.WW ponovo dolazi do značajnijih promjena
gotovo da nema države koja graniči sa SSSRom koja nije morala napraviti teritorijalni
ustupak – SSSR tako postaje podunavska, baltička i skandinavska zemlja
dobiva natrag luku Pečenga, pa danas graniči s Norveškom u duljini 200 km
Finska i SSSR 1940. sklapaju sporazum kojim SSSR dobiva dio Karelijske prevlake,
sjeverozapadnu obalu Ladoškog jezera, luku Vyborg i dio Finskog zaljeva
od tih je teritorija oformljena Sovjetska socijalistička republika Karelofinska koja ubrzo
postaje samo autonomna socijalistička republika
1940. tri pribaltičke republike postaju dio SSSRa (tj. postaju Sovjetske socijalističke
republike)
u Potsdamu 1945. Kalingradska oblast postaje sovjetska (prethodno je bila njemačka), a
danas pripada Rusiji
Poljska koja je između ratova imala 150 km obale ustupila je Bjelorusiju i zapadni dio
Ukrajine
granica je korigirana 1945., a točno definirana 1951.
Čehoslovačka i Mađarska ustupile su Zakarpatsku Ukrajinu (istočnu Galiciju)
Rumunjska je SSSRu vratila Moldaviju (Besarabija i Sjeverna Bukovina)
Geografija Rusije 8
južna granica:
sa SSSRom su graničili: Turska, Iran, Afganistan, Kina, Mongolija i Koreja
granica s Kinom je neneseljena od strane SSSRa, dok je Kina forsirala seljenje u taj prostor;
granica je utvrđena 1860. g. Pekinškim sporazumom pri čemu se Kina odrekla pretenzija na
Poamurje i Sikote Alin
granica s Moldavijom je utvrđena 1945. pri čemu je SSSR dobio novu autonomnu republiku
istočna granica:
većim dijelom je na moru
1945. SSSRu su vraćeni teritoriji koje je Rusija izgubila 1904/05 od Japana = južni dio
Sahalina i Kurilski otoci (Kurilski otoci čine luk dužine 1200 km od Kamčatke do Hokaida i
omogućavaju slobodan izlaz na Tihi ocean i povezivanje ruskih luka; otočje se sastoji od
30tak otoka sa 40tak aktivnih vulkana; najveći otok je Iturup = 6725 km2)
Geografija Rusije 9
NASTANAK SSSRa
razdoblje SSSRa:
razdoblje od 1917. do 1922. je dosta nemirno
06.10.1922. dat je prijedlog o osnivanju Sovjetskog saveza
30.12.1922. osnovan je Sovjetski savez a Moskva je proglašena glavnim gradom
13.07.1923. služeno je objavljeno postojanje Sovjetskog saveza svijetu
postupno ujedinjavanje sovjetskih republika imalo je tri oblika:
a. stvaranje vojnih saveza: najveća republika je Ruska; 1919. Ukrajina i Bjelorusija; 1920.
Azerbajdžan i Buharska; 1921. Gruzija i Armenija
b. stvaranje diplomatskih saveza: Ustavom republike prihvaćaju vodstvo Ruske republike,
očuvana je autonomija svake republike, a Ruska republika preuzima predstavljanje u svijetu
c. gospodarsko udruživanje: teče različitim tempom i ovisi o specifičnostima svake države:
1922 - jezgru čine Ruska, Bjeloruska i Ukrajinska republika i Zakavkaska sovjetska
socijalistička federativna republika (=Gruzija, Armenija i Azerbajdžan)
1924 – Uzbekistan i Turkmenistan (prije Buharska republika)
1929 – Tadžikistan (prije u sastavu Uzbekistana)
1936 – Gruzija, Armenija i Azerbajdžan, ali svaka pojedinačno
1940 – Litva, Letonija, Estonija i Moldavija
Geografija Rusije 11
POLITIČKO-TERITORIJALNA ORGANIZACIJA
RELJEF RUSIJE
teritorij bivšeg SSSRa nalikuje velikom amfiteatru, zatvoren je prema jugu, a otvoren prema
sjeveru
u reljefu prevladavaju krupni oblici
današnji reljef posljedica je zbližavanja velikih litosfernih ploča
zastupljena je čitava ljestvica geološke starosti i različite orogeneze
1. ŠTITOVI
mjesta izbijanja stare kristalinske mase (ili u potpunosti ili prekrivene mlađim masama)
na tim se prostorima javljaju metamorfne stijene
imaju manje rudno značenje od drugih struktura
rudno bogatstvo: željezo, bakar, zlato, građevni materijali
= Pribaltički štit, Ukrajinski štit, Anabarski štit, Aldanski štit
2. PLATFORME
mjesta gdje sedimentne ili vulkanske stijene pokrivaju staru masu
rudno bogatstvo: nafta, plin, kameni ugljen, kalijeve soli, fosfati, dijamanti, bakar
= Istočnoeuropska nizina, Srednjesibirsko visočje s Lensko-viljujnskom nizinom
3. BAJKALSKA OROGENEZA
Prekambrij/Kambrij
rudno bogatstvo: nafta, kameni ugljen, tinjci
= Pribajkalje i Zabajkalje, dio Stanovoskog gorja, istočni Sajan
= Putoranski plato, dio Jenisejskog hrpta, sjever Tajmira, ot Boljševik, ot Oktobarske
revolucije, Timanski hrbat
4. KALEDONSKA OROGENEZA
njome počinje izdizanje Urala
rudno bogatstvo: nafta, prirodni plin, ugljen, polumetali
= Tian-San, Sajan, Jablonsko gorje
5. PLOČE
mlađe platforme (nastale od Paleozoika do Neogena)
rudno bogatstvo: nafta, plin, ugljen, željezo, bakar
= Zapadnosibirska nizina, Turanska nizina
6. HERCINSKA OROGNEZA
rudno bogatstvo: kamena i kalijeva sol, gips, ugljen, nafta
= Ural, Tian-San, Stanovojsko gorje, Nova Zemlja, Bianga (središnji dio Tajmira)
*Ural:
gorje dugo 2000 km, a ako se računaju sjeverna i južna gorja i 2500 km
na tatarskom ural znači pojas
širok je na sjeveru 40-60 km, a na jugu i do 150 km
najviši vrh je Narodnaja gora (1894 m nm/v)
nastaje u Siluru, a glavno nabiranje je u Karbonu i Permu praćeno vulkanizmom i
tektonskom aktivnošću
sastoji se od tri dijela:
Preduralje:
blago se spušta
prevladavaju sedimentne stijene, nalazišta kalijeve i kamene soli, te
kamenog ugljena, a u Baškiriji nafta (naftovod od Ufe)
Središnji greben:
najsiromašniji rudama (azbest, grafit, tinjac, gorski kristali)
Zauralje:
najvažniji dio
Geografija Rusije 13
1
članak "Ural – mineraloška zbirka"
Geografija Rusije 14
PRIRODNI POJASEVI
= klimatsko-vegetacijsko-pedološki pojasevi
osnovna je podjela na:
hladni
umjereni
topli suptropski pojas
svaki od tih pojaseva se dijeli i dalje, pa se na području ex SSSRa izdvaja 10 pojaseva:
arktički
pustinje -
mahovine, arktička (I) -14° do 32°C
pustinje
arktički
podzoli (I) –6°do –32°C
2 st/km2
sub-
3. Lesotundre 700.000 2 mil
2,85 st/km2
4. 7.000.000 30 mil podzoli, merzlota –
kisela tla; sibirska (VII) 16°do 19°C 700 (Europa)
Tajge 4 st/km2
jela, smreka, bor, (I) –8°do –40°C 300 (Sibir)
1000 (D. istok)
cedar, jasen
5. 1.010.000 63 mil podzolasta siva i
62 st/km2 smeđa šumska tla;
Miješane i lipa, klen, jasen,
listopadne grab, bukva (VII) 17°do 22°C
(I) –4°do 20°C 600-800
šume (Europa),
mongolski hrast,
umjereni
breze (D. istok)
6. 1.330.000 70 mil degradirana
52,6 st/km2 vegetacija;
Lesostepe tamnosivo (VII) 19° do 22°C 600 (Ukrajina)
(I) –14°do –20°C 400 (Sibir)
lesostepno tlo,
degradirani
černozjom
7. Stepe 1.860.000 30 mil černozjom (VII) 20°do 24°C do 500
(I) –5°do –22°C (Ukrajina)
16 st/ km2
8. Polupustinje 7 mil smeđa (VII) 23°do 25°C
polupustinjska tla, (I) –10°do –16°C < 200
2.560.000 2,7 st/km2
solenčaci
9. solenčaci, smeđa
tla, sjerozjom;
Pustinje kserofitna (VII) 22°do 26°C -
suptropski
vegetacija
10a Suptropski 20.000 2 mil želtozjom,
sjerozjom; bambus 5°do 25°C -
vlažni pojas 100 st/km2
10b Suptroski suhi 60.000 2 mil degradirana < 200 – zimski
crvenica i (VII) 30°C maksimum
pojas 33 st/km2
sjerozjom (I) >0°C
Geografija Rusije 15
1. ARKTIČKE PUSTINJE
P = 135.000 km2
područje bez stanovnika; tek se nakon aktiviranja Glav-Sev morskog puta pojavljuje
povremena naseljenost
obuhvaća Zemlju Franje Josipa, sjeverni otok Novaje Zemlje, otočje Delonga (tj. otoke
na rubu kontinentskog šelfa)
prostor vječnog leda; ljeta su kratka i hladna (prosječne temp. od 0°C do 5°C), a zime
duge i hladne (siječanjske temperature od -14°C do -32°C, s apsolutnim temperaturama
i do -60°C)
snažni vjetrovi, česte su snježne oluje
magla se pojavljuje oko 100 dana u godini
tla su skeletna, a osim arktičkih pustinja javljaju se mahovine i lišajevi
2. POJAS TUNDRE (sl.4.)
P = 900.000 km2
2 mil. stanovnika
obuhvaća krajnji sjeverni dio
europskog dijela Rusije (otok
Kolgijev, otok Vajgač i južni dio
Novaje Zemlje), istočno od Urala
ide 67 paralelom do Jeniseja, zatim
se pomiče na sjever do Anabara i
Lene, iza Lene zahvaća sjever
Kolimske nizine oko rijeke Anadir
i Benžinskog zaljeva
prostor nizinskog reljefa, a prema Sl.4. Pejzaž tundre
istoku se javljaju termokrški oblici;
prisutni su i mikroreljefni oblici na čije formiranje utječe merzlota
klimatska obilježja pogoršavaju se prema istoku: Arhangelsk (I. = -6°C, VII. = 11°C) i
Lena (I.= -32°C, VII. = 5°C)
vegetacija tundre; pojavljuje se višak vlažnosti (koeficijent 1,25) čija je posljedica
pojava močvara
kao tlo pojavljuje se glej-tundra; plavičasto smeđi horizont grubog mehaničkog
sastava, prema pH vrijednosti vrlo kiselo
moguće je pronaći i podzole debljine 20 cm, siromašne mineralima
u južnom dijelu postoje šumski kompleksi vrlo tankih breza (potrebno im je 500 godina
da dosegnu debljinu ruke)
3. LESOTUNDRE
P = 700.000 km2
2 milijuna stanovnika
uski kontinuirani pojas (s kraćim prekidom) od Norveške granice prema istoku
dio subarktičkog klimatskog pojasa
4. TAJGA
P = 7.000.000 km2
30 mil stanovnika
dio umjerenog klimatskog pojasa unutar kojega su ukorporirani i pojasevi lesotundre i
lesostepe
sastoji se od pet cjelina:
istočnoeuropska tajga
zapadnosibirska tajga
srednjesibirska tajga
istočnosibirska tajga
Geografija Rusije 16
dalekoistočna tajga
temperature: I. = -8°C do -40°C; VII. = 16°C do 19°C
vegetacijski period traje od 50 (sjever) do 160 (jug) dana
80 dana u godini temperatura je između 10°C i 20°C preduvjet za razvoj šuma
padaline: 300 mm (istočni Sibir), 700 mm (Europski dio), 1000 mm (Daleki Istok)
tla: kisela, no s nešto više humusa nego tla u prethodnom pojasu
vegetacija: prilagođena merzloti crnogorica (sibirska jela, smreka, bor i cedar) i
bjelogorica (breza, jasen)
5. POJAS MIJEŠANIH I LISTOPADNIH ŠUMA
P = 1.010.000 km2
63 milijuna stanovnika
dijeli se u dvije cjeline:
istočnoeuropsko područje
dalekoistočno područje
u zapadnom dijelu (1000 km) širi nego u istočnom (200 km)
tu je smještena Moskva, te nizine (Pridnjeparska, Donska, Pripjatske močvare, pojas uz
rijeku Amur na istoku)
na zapadni dio ovog pojasa utječu zračne mase sa Atlantika pa je temperatura zimi
viša, dok se prema istoku te iste mase transformiraju u kontinentalne
istočno od linije Moskva-Rostov formira se anticiklonalni režim, u tim dijelovima zbog
prodora hladnog arktičkog zraka mraz nastupa u svibnju, lipnju i kolovozu
temperature: I. = -4°C do -20°C, VII. = 17°C do 22°C
padaline: 800 mm (uz Baltik) do 500 mm (unutrašnjost)
tla: podzoli, siva i smeđa šumska tla
vegetacija: bjelogorica (lipa, klen, jasen, hrast, bukva europski dio; mongolski hrast
i posebne vrste breza istočni dio)
6. LESOSTEPA
P = 1.330.000 km2
70 mil stanovnika
kontinuirani pojas od Karpata do Altaja
temperature: I. = -14°C do -20°C; VII. 19°C do 22°C
padaline: 600 mm (Ukrajina) do 400 mm (Sibir)
tla: tamnosiva lesostepna i degradirani černozjom
80% prostora je potencijalno obradiv prostor (pogodan za uzgoj pšenice, raži, šećerne
repe i kukuruza)
7. STEPA
P = 1.860.000 km2
30 milijuna stanovnika
prostor izrazito kontinentalnih obilježja izrazito vidljivo u istočnom dijelu
temperature: I.= -5°C do -22°C, VII. = 20°C do 24°C
padaline: 400-500 mm (Ukrajina) do 300-350 mm (istok), s mogućnošću nekoliko
sušnih godina
broj dana bez mraza 180 (zapad) do 100 (istok)
tla: černozjom ( pojas stepa i lesostepa obuhvaća 2 mil km2 černozjoma što je ½
ukupne površine černozjoma na svijetu)
do 1950-tih godina ovaj je prostor gotovo prazan, kada nastupa naseljavanje zbog
manjka žita
karakteristični vjetar ovog područja je olujni "crni zmaj"
8. POLUPUSTINJE
granica im je 48°N i dio su umjerenog klimatskog pojasa
temperature: I. = -10°C do -16°C, VII. = 23°C do 25°C
Geografija Rusije 17
RIJEKE RUSIJE
Ob s Yrtišem
Ob nastaje spajanjem dva kraka koji izviru u Altaju
to je tipična nizinska rijeka s malim nagibima odvodnjavanje je slabo i dolazi do
močvarenja
bazen Oba je asimetričan 70% pritoka je lijevo
Ob je glavna prometnica Sibira (prijevoz drva i žita)
na rijeci je sagrašena Novosibirska HE s velikim akumulacijskim jezerom
Jenisej (Enisej)
zajedno sa Bijom i Hmom dug je 4092 km, a sam je dužine 3487 km
povezan kanalom sa rijekom Ob
rano otapanje snijega i leda u gornjem toku izaziva poplave, a prisutne su i velike oscilacije
vodostaja (do 5 m u gornjem toku)
u porječju Jeniseja čak je 67 luka (neke od njih: Dudinka, Igarka, Krasnojarsk) od kojih je
glavna Abakan služi za prijevoz drva, ugljena, nafte, žita, cementa
ima golem HE potencijal jedna od najvećih HE sagrađena je u Krasnojarsku
ovdje se planira gradnja tzv. "Drugog sibirsko mora" koje bi se nakon izgradnje spojilo
kanalom s Bajkalskim jezerom
Lena
izvire u Bajkalskom gorju, teče istočnim Sibirom, a ulijeva se u Laptersko more
u gornjem toku prisutna su velika kolebanja vodostaja
rijeke ima velik HE potencijal
u poriječju Lene postoje ležišta željezne rude, plina, zlata i dijamanata
Volga
izvire u Valdajskom visočju, a ulijeva se u Kaspijsko more
dugačka 3531 km, a površina njenog porječja iznosi 1360 km2
porječje ima oblik krošnje, jer u donjem toku nema pritoka
najviše vode Volgi donose Oka (koja se nalazi/predstavlja na granici miješanih šuma i
lesostepa) i Kama (s Urala)
Volga je pretvorena u sustav jezera (Ribinsko-Gorkovsko-Kazaljsko-Kutišeljsko-
Saratovsko-Volgogradsko)
na ušću Volge nalazi se Astrahan
Povolžje je povijesna jezgra Rusije, a Volga se smatra nacionalnom rijekom
Geografija Rusije 20
STANOVNIŠTVO
148 milijuna stanovnika 116,2 (79%) u europskom, a 31,8 mil (21%) u azijskom dijelu
u gradovima i gradskim naseljima živi 108 milijuna (73%) stanovnika,a u seoskim 40 mil
(27%)
prosječna gustoća naseljenosti 8,6 st/km2
prirodni priraštaj (1995.g.) -5,7 o/oo
0
godina
1897. 1920. 1939. 1951. 1959. 1989. 1993. 1997.
brojnost naroda:
vrlo složena nacionalna struktura
u ex-SSSR bilo je oko 100 naroda
izdvajaju se 4 osnovne jezične skupine:
Indoeuropska slavenska, letolitvanska, iranska, romanska, armenska porodica
Altajska tjurska (Kazahstan, Uzbekistan, Tatari, Jakuti, Altaj, Azerbejdžan),
mongolska (Burjati), tungusko-mandžurska (Nanajci, Oroči, Uljci) porodica
Kavkaska Gruzini, Čerkezi, Adigejci, Čečeni, Inguši, Lakci
Uralska finska (Estonci, Karelci, Sami), ugarska, samodijska porodica
+ još dvije manje: Čukotsko-kamčatska i Eskimsko-Aleutska skupina
Geografija Rusije 22
1995. gradsko stanovništvo čini 73,1% stanovništva (porast sa 19% iz 1929. na 52% u
1959.), no klasifikacija gradova uključuje dvije kategorije ukupno gradova i gradskih naselja ima
3109):
gradovi imaju status, min 12.000 st i <15% zaposlenih u I. sektoru
naselja gradskog tipa 500-4000 st i prevladava nepoljoprivredno stanovništvo
stanovništvo je koncentrirano u velikim gradovima 45% stanovništva živi u gradovima s više
od 100.000 stanovnika
u Rusiji je 13 milijunskih gradova (1995):
Moskva (1500 km2, 8.800.000 st)
(sl.5.)
St. Petersburg (605 km2, 4.463.700
st.) (sl.6.)
Novosibirsk (1.496.000 st) jedini
milijunski grad istočno od Urala
Njižni Novogorod (1.454.000 st)
Yekaterinburg (1.413.000 st)
Samara (1.260.000 st)
Omsk (1.199.000 st)
Chelyabinsk (1.175.000 st)
Sl.5. Moskva Kazan (1.128.000 st)
Ufa (1.126.000 st)
Perm (1.112.000 st)
Rostov (1.043.000 st)
Volgograd (1.017.000 st)
općenito u europskom dijelu Rusije ima mnogo gradova, a u
azijskom malo i oni su smješteni uglavnom na jugu
planska ekonomija bila je poticaj razvoja gradova stvarani
su TPK oko industrijskih i rudarskih gradova (sirovine i energija
su temelj) s ciljem ravnomjernog razvoja; u periodu koji traje
15-25 godina forsiralo se ulaganje u određena postrojenja (npr.
u razdoblju od 1981. do 1985. u 8 TPK uloženo je 60 mlrd
rubalja)
začeci TPK nastaju već planom elektrifikacije (GOELRO) i
GOSPLAN-om definirane su ekonomske regije (rajoni), tj.
jezgre-nositelji razvoja
raspadom SSSR dolazi do velikih promjena nastavljen je
razvoj 2 najveća grada (Moskva i St. Petersburg) no ostali
gradovi susreću se s problemima u funkcionalnoj i
socioekonomskoj strukturi Sl.6. Sankt Petersburg - ruska
"vrata u svijet" i "Venecija
uzroci promjena:
promjena ekonomskih potencijala
ekonomska kriza posebno izražena u specijaliziranim (monostrukturiranim) gradovima
Geografija Rusije 23