Knjige.

Club Books

1
 Knjige.Club Books
Naslov izvornika
The Friend Zone

KRISTEN CALLIHAN

S engleskog prevela
Tereza Milić

2
 Knjige.Club Books

Ovu knjigu posvetila sam Vama, dragi čitatelji

3
 Knjige.Club Books

Uvod

4:13. Tekstualna poruka Grayu Graysonu s nepoznatog broja.

Nepoznati broj: Gospodine Grayson, otac mi je rekao da vam je posudio moj

auto. Nije me briga hoćete li biti njegov klijent ili ne. Kao kći spomenutog agenta,
dobro poznajem nogometaše i njihov stil života. Stoga želim da nešto razjasnimo.
Neće biti nikakvih nepodopština u mojem autu, ili ćete imati posla sa mnom.
Želite li zabrijati s nekom od svojih ženski, učinite to u krevetu, a ne u mojem
autu.
S poštovanjem, Ivy Mackenzie.
GrayG: Hej, gospođice Mac. Jesi li svjesna da je tvoj auto ružičasti Fiat 500?
Čak i kad bi mi se uspio dignuti u tom odvratnom ružičastom okruženju, taj auto
je primjereniji za Liliputance. I zato se nemoj brinuti, neće biti nikakvih
nepodopština (Nepodopština? Ozbiljno? Zar imamo 80 godina?) ni u tom autu ni
u njegovoj neposrednoj blizini. Ne želim istegnuti ligament težeći za seksualnim
užitkom.
Usput, kreveti su precijenjeni. Proširi malo repertoar.
IvyMac: Ti mene osuđuješ zbog korištenja riječi nepodopština? Stvarno,
gospodine Liliputance? Ne znam bih li se zagrcnula tvojim licemjerjem ili bila
zadivljena zato što znaš tko su Liliputanci.
Neću spominjati tvoju fobiju od ružičaste boje, i nije me briga gdje
zadovoljavaš svoje potrebe. Samo to nemoj raditi u mojem autu.
GrayG: Da, ja čitam. Obuzdaj zaprepaštenje. Ili se možda opusti. Mislim da
postaješ fascinirana mojim potrebama.
IvyMac: Okej. U redu. Bila sam nepristojna. Naravno da čitaš. A sad pročitaj
ovo: ogrebeš li samo jednom moj auto, kupit ćeš ga.
GrayG: Primamljiva ponuda. Mislim, tko ne bi poželio ovaj auto?
Pretpostavljam da prihvaćaš gumene bombone kao platežno sredstvo?
IvyMac: Naravno, Kolačiću. Ali taj auto nije na prodaju.
GrayG: Vidim da si otkrila moju prirođeno slatku i slasnu narav. A tek kad
kušaš moju šećernu glazuru...
IvyMac: Fuj... Zadrži svoju glazuru za sebe!
GrayG: Hehe. Nego, zašto vodimo ovaj razgovor u 4 ujutro? Ti ne spavaš?
IvyMac: Oprosti. Ja sam u Londonu. Tu nije četiri ujutro. Hej, zašto ti ne
spavaš? Zašto uopće odgovaraš na moje poruke? ;)
4
 Knjige.Club Books
GrayG: Ne znam. Iz nekog dosad mi nepoznatog mazohističkog poriva za
prepiranjem oko auta boje šećerne vate?
IvyMac: Uvijek sam slutila da linijski hvatači uživaju u boli.
GrayG: Ma kakvi, mi nanosimo bol, Mac. I imamo fenomenalne guze.
Naravno.
IvyMac: Okej, odoh ja sada.
GrayG: Ok. Bok.
IvyMac: Bok.
GrayG: Vidimo se.
GrayG: Ili ne. Jer si u Londonu.
IvyMac: Gray?
GrayG: Da?
IvyMac: Idi spavati.
GrayG: Ok. ‘Kunoć. Ili jutro. Ili što god.
GrayG: Mac? Hej? Aha. Otišla si.

Nekoliko sati poslije...

GrayG: Mac? Što misliš o 18-colnim kromiranim felgama? Prilično sam

siguran da ćeš biti oduševljena konačnim izgledom.
IvyMac: Molim? Sereš, jelda?!?
GrayG: Kakvo je to prostačko izražavanje, gospođice Mac? Osupnut sam.
Nastaviš li tako, morat ću pribjeći nepodopštinama.
IvyMac: Gray! Koji si kurac napravio mojem autu?!?
GrayG: Ha! Jesam te! Usrala si se. Priznaj.
IvyMac: Neću ništa priznati! Zar si me probudio kako bi me terorizirao iz
osvete zbog onog buđenja jučer ujutro?
GrayG: Mac, u Londonu je 8 navečer. Zašto već spavaš?
IvyMac: Moram ustati u 3:30. Šegrtujem u maminoj pekarnici.
GrayG: Pečeš kolače i to? O, Bože, u transu sam.
IvyMac: Voliš slatko, veliki dečko?
GrayG: Je li ovo bila seksi špika, Mac?
IvyMac: *kolutanje očima* Imaš li neki pravi razlog za ovo dopisivanje?
GrayG: Nemam. Oprosti što te gnjavim. Kunoć, Mac.
IvyMac: Ne gnjaviš me. Samo sam zlovoljna jer mrzim rano ustajati. Ljudi
mi govore da sam... prgava. Nisam namjerno takva.
GrayG: Prgava? Ne. Ti si... paprena. Kao onaj ljuti umak za hamburgere.

5
 Knjige.Club Books
IvyMac: Budeš li me zvao „ljuti umak“, ostat ćeš bez jaja.
GrayG: Znao sam da je ono bila seksi špika! Nepodopštine!!
IvyMac: lol. Debilu.
GrayG: Moje ime je Kolačić, molit ću fino, Ljuti Umače. A sada idi spavati,
Mac. Moram raditi na naplatcima tvojeg auta.
IvyMac: >:-P

I sljedećeg jutra...

IvyMac: Danas sam hodala ulicom Jermyn. Vidjela sam tipa u

svjetloružičastom odijelu, vrlo drečavom. Razmišljam da ti kupim jedno takvo,
da budeš usklađen s autom. Mogao bi isfurati stil alfa mužjaka u ružičastom.
GrayG: Super! No prilično sam siguran da bi trebalo biti skrojeno po mjeri.
I ekstra dugo. Usput, namještam se ulijevo kad oblačim hlače.
IvyMac: Spominješ li u svakom našem razgovoru dijelove svoga tijela ili mi
se to samo čini?
GrayG: Ti si prošli put spomenula moja jaja.
IvyMac: Samo u kontekstu šutiranja.
GrayG: Ali si razmišljala o mojim jajima. To je najvažniji dio.;)
IvyMac: Svakako, Kolačiću, *tapšanje po obrazu* Samo ti nastavi sanjati.
GrayG: Znao sam!!! Želiš me, i to jako. Ne moraš se stidjeti, sve žene me
žele.
IvyMac: Naravno.

Malo poslije...

IvyMac: Zašto si uopće morao posuditi moj auto? Teško mi je vjerovati da

nemaš svoj. Zar je na popravku? Ono, zauvijek?
GrayG: Moj najbolji frend Drew (naš vođa navale) je slomio nogu. Njegov
auto ima ručni mjenjač. Moj kamionet je automatik, tako da sam mu prepustio
svoj, a ja sam posudio... Ružičastu Neman.
IvyMac: Gray. To je stvarno lijepo od tebe.
GrayG: Rekao sam ti da sam sladak.
IvyMac: Stvarno jesi. Jako sladak.
GrayG: Sad mi je neugodno. Lagao sam ti. Zapravo sam okorjeli grubijan.
Zaozbiljno.
IvyMac: Kako slatko, Kolačiću.
IvyMac: Gray?

6
 Knjige.Club Books
IvyMac: Halo?
IvyMac: No dobro, bešćutni si ubojica. Zadovoljan?
GrayG: Da. Iako bi mi bilo draže da si me nazvala fatalnim zavodnikom.
IvyMac: Može gospodin Punojebac?
GrayG: Za krepati! Stvarno. ‘Kunoć, Ljuti Umače.
IvyMac: ‘Kunoć, G.

Nekoliko tekstualnih razgovora nakon toga...

GrayG: Dosadno mi je. Razgovaraj sa mnom. Opet. He. He.

IvyMac: Mislim da je juha najbolja stvar na svijetu. Kompletno jelo u
zdjelici! Ali u vrućem tekućem obliku.
GrayG: Vrućem tekućem obliku...? Uf. Prilično sam siguran da si ti moja
djevojka iz snova, Ivy Mac. Ili ti je netko rekao da je juha moje omiljeno jelo?
IvyMac: I ti obožavaš juhe?!? Daj pet, juholjupče! Piješ!
GrayG: Piješ! I, bejbi, ja radim najbolju juhu koju ćeš ikada kušati.
IvyMac: Ooooh, pričaj mi o tome, Graysone. Baš. Tako.
GrayG: Udaj se za mene, Mac.
IvyMac: Može, ali samo zbog juhe.

Nekoliko minuta poslije...

GrayG: Zašto je osam najsmrdljiviji broj?

IvyMac: Zašto?
GrayG: Jer mu je nos posran.
IvyMac: Haha! Kako se zbrajaju kapi?
GrayG: Kako?
IvyMac: Kapkulatorom.
GrayG: Koja genijalno glupa fora. Mislim da se sada definitivno moraš udati
za mene. Nitko drugi ne voli moje viceve.
IvyMac: Dobro je znati da je moj loš smisao za humor prednost.
GrayG: Jebeno je seksi. Iskreno, digao mi se.
GrayG: Mac?
GrayG: Hej, šalio sam se. Ne upucavam ti se, časna riječ.
GrayG: Mac?!?
IvyMac: Tu sam. Oprosti! Vozim se podzemnom. Izgubila sam te u tunelu.
GrayG: Okej. Kul. Zabrinuo sam se.
7
 Knjige.Club Books
IvyMac: Nema frke. Znala sam da se samo zajebavaš, kao i obično.
GrayG: Takav sam, uvijek se zajebavam. Moram na trening. Pošaljem ti
poruku kad završim.

Kasnije tog istog dana...

IvyMac: Provela sam cijelo jutro pekući kruh i razmišljajući o tvojem imenu.
GrayG: O mojem imenu? Dušo, ako već razmišljaš o meni, usredotoči se na...
moje goleme ruke. To su čarobne ruke, bejbi. Kad bi samo znala što sve te ruke
mogu, pamet bi ti stala.
IvyMac: Na primjer, masirati si jaja cijeli dan?
GrayG: >:-(
IvyMac: He. He. Tvoje ime je puno zanimljivije od tvoje sklonosti diranju
muda.
GrayG: Jako smiješno. Nazvati dijete Gray Grayson posebna je vrsta
mučenja. Što da ti kažem? Moja mama je čitala Slučaj Pelikan neposredno prije
moga rođenja. Odlučila me nazvati prema glavnom junaku, Grayu Granthamu.
Nitko je nije mogao odgovoriti od toga. Isprva sam mrzio svoje ime. Ali sad ga
volim jer je izabrala ime koje joj se jako sviđalo.
IvyMac: To je baš kul ime. Zapelo mi je u glavi: Gray-Grayson. Gray-
Grayson!
GrayG: Ruke, Mac. Misli na moje ruke.
IvyMac: Gray-Grayson se hvata za jaja svojim krupnim, snažnim šakama...!
IvyMac: Halo?
IvyMac: Halo?
IvyMac: Nisi fora.

Nekoliko sati nakon toga...

IvyMac: Ne mogu spavati. Razgovaraj sa mnom.

GrayG: Zašto ne možeš spavati?
IvyMac: Zato što je tek jebenih pola deset. Moram ići rano spavati jer rano
ustajem. Jesam li već spomenula koliko mrzim rano ustajati?
GrayG: Osim zadnja tri puta u ovoj poruci? Da, malo jesi;). Ja ponavljam u
sebi razne napadačke akcije kad ne mogu zaspati.
IvyMac: Da. To bi trebalo pomoći. Oči mi se sklapaju od same pomisli na to.
Hvala, Kolačiću.
GrayG: I drugi put, dušo. Možeš uvijek računati na mene.

8
 Knjige.Club Books
IvyMac: Polako postaješ prva osoba kojoj se obraćam. Reci mi ako ti to
stvara paniku pa ću smanjiti broj poruka.
GrayG: Što? Ne. Nemoj me krivo shvatiti, ali malo sam postao ovisan o
tvojim porukama.
IvyMac: I ja o tvojima. Razgovarati s tobom je kao da razgovaram sama sa
sobom. Samo bolje.
GrayG: Malo je zastrašujuće što točno kužim što želiš reći.
GrayG: Imam osjećaj kao da ti sve mogu reći.
IvyMac: I možeš. Tome služe prijatelji.
GrayG: Nikad još nisam imao najbolju prijateljicu.
IvyMac: Počašćena sam što sam ti prva.

Sljedećeg jutra...

GrayG: Nego, kao tvoj prijatelj, smijem ti i dalje govoriti neprimjerene stvari
koje imaju veze sa seksom?
IvyMac: Naravno. Jednostavno me doživljavaj kao bilo kojeg drugog
muškog frenda. Samo s vaginom.
GrayG: A) Naježio sam se od užasa. B) Ne, hvala. C) Sanjao sam da si mi
pušila 8==>. No kad sam spustio pogled, otkrio sam da je to zapravo bila, hm...
koza. A onda sam se probudio jer sam zaurlao tako glasno da sam pao s kreveta.
I sad se smrtno bojim koza.
IvyMac: LMFAO! Grayu je pušila koza!
GrayG: >:-[
IvyMac: Pornić Koza i Gray! Hihihihiiiii! *pada mrtva na pod*
GrayG: Puši kurac, grozna si.
IvyMac: Ne, koza ti ga puši! *opet umiranje* Moj trbuh. Moj trbuh!
GrayG: No dobro, izbaci to iz sebe, Hihotalice.
IvyMac: Okej. Evo, prošlo me. Joj, Kolačiću, tako mi je drago što smo
prijatelji. To mi puno znači. S tobom se osjećam sigurno.
Kao da mogu biti to što jesam jer se ne moram brinuti da će seks sve pokvariti.
Ili tako nešto.
IvyMac: Trabunjam. Ne obaziri se.
GrayG: Dušo, tvoje prijateljstvo je jebeni dar. Nemoj nikada sumnjati u to.

Nakon još nekoliko poruka, i nekoliko sati bez dopisivanja...

9
 Knjige.Club Books
GrayG: Dakle, posvađao sam se s Drewom. Optužio me da mu pokušavam
pojebati curu. Jebote, ne bih to NIKAD napravio. Što god ljudi mislili o meni,
prije bih umro nego napravio takvo sranje.
IvyMac: Ja ne mislim da si takav. Žao mi je što si povrijeđen. :(
GrayG: Nisam povrijeđen. Stvarno ne misliš da sam takav? Kako možeš to
znati sa sigurnošću? Ja sam dosta poznat po promiskuitetu. Jebemu, možda bih se
stvarno trebao zvati Gospodin Punojebac.
IvyMac: Prestani. Frajer koji se gužva u sićušnom ružičastom autu i
dragovoljno ga vozi po gradu kao uslugu svojem prijatelju ne bi tom prijatelju
zabio nož u leđa. Promiskuitetan ili ne, ti si dobar tip. I ja te jedina smijem zvati
Gospodin Punojebac! >:-[
IvyMac: Usput, nije sramota osjećati se povrijeđeno. I ja bih bila povrijeđena
da me prijatelj optuži za takvo što. Želiš da dođem doma i prebijem ga? Jer ja
imam moći. Supermoći prašenja dupeta.
GrayG: lol. Ne treba. Znam da Drew to ne misli ozbiljno. Prolazi kroz neka
sranja zato što mu je slomljena noga. Samo... Okej, da, povrijedilo me to što se
iskalio na meni.
IvyMac::-({{{{zagrljaji}}}}
GrayG: Ivy, je li čudno što bih volio da si doma? Nekako mi nedostaješ.
IvyMac: Nije. I ja bih voljela da sam sada ondje. I ti meni nedostaješ.
IvyMac: Okej. Ulazim u još jedan tunel. Piši mi kasnije, Kolačiću.
GrayG: Hoću. Hvala što si me saslušala, Mac.

Sljedećeg dana...

GrayG: Pomirio sam se s Drewom. Ispričao mi se zbog svojeg pizdunskog

ponašanja. Danas smo se malo dobacivali loptom. Predugo je nije ni taknuo, tako
da je to bilo dobro.
IvyMac: Super. Baš mi je drago. Znam koliko ti on znači.
GrayG: Večeras se idem družiti s njime i njegovom curom Annom. Svidjela
bi ti se. I ona je paprena. Ali ne kao ljuti umak.
IvyMac: Dovodiš u opasnost svoja jaja kad me zoveš ljutim umakom. Nemoj
misliti da neću ostvariti svoju prijetnju pri prvom susretu uživo.
GrayG: Evo, opet spominješ moja jaja. Jednom ćemo se morati pozabaviti
tvojom fascinacijom njima.
IvyMac: U redu, možemo se pozabaviti time, a onda možeš odšepesati doma.
GrayG: Isprazne prijetnje, Mac. Znaš da mi nikad ne bi mogla nanijeti bol.
Previše me voliš.

10
 Knjige.Club Books
IvyMac: Kako god, Kolačiću. Zabavi se večeras. Koristan savjet: nemoj
spominjati svoja jaja <-- osnovno pravilo pristojnog ponašanja.
GrayG: Dovraga, sad mi to govoriš? Uvijek započinjem razgovore
spominjući svoja jaja. O.o
IvyMac: Čovjek uči dok je živ, Gray.
GrayG: Što bih ja bez tebe?
IvyMac: Bolje nemoj ni misliti na to, Kolačiću.
GrayG: Da, užasava me i sama pomisao na to. Pazi na sebe, Ivy. Javim ti se
poslije. Hoćeš biti budna?
IvyMac: Da. Mislim da više ne mogu zaspati bez tvoje poruke za laku noć.
GrayG: Nedostaješ mi.
IvyMac: I ti meni.

Nekoliko dana i puno poruka poslije...

Ako me život ičemu naučio, to je da čovjek treba biti zahvalan na onomu što
ima. Uzimaš li nešto zdravo za gotovo, mogao bi to izgubiti i prije nego što shvatiš
koliko ti je značilo. Tu sam lekciju naučio od svoje mame, iako bih više volio da
je nisam morao naučiti. Jedan dan mi je pekla kolač s jabukama i podsjećala me
da učim nakon treninga, a sutradan me odvela u dnevnu sobu kako bi mi rekla da
ima rak. Pamtim svaku riječ tog razgovora. Svaka ta jebena riječ zabila mi se u
tkivo poput čavla. No osobito se sjećam kako ga je završila: Svakog dana živi
punim plućima, Gray. Maksimalno uživaj u životu, obećaj mi to.
I jesam. Još to činim. Uživam u svakom trenutku. Cijenim ga. Upijam život i
jebeš sve ostalo.
Zapravo je jednostavno. Tulumarim jer mi je to zabavno. Uživam u ženama
jer ih obožavam. Obožavam njihov slatki miris, njihov melodiozni smijeh, njihove
meke obline. Igram američki nogomet jer je to najbolji sport na svijetu. I to mi je
većinom odgovaralo. Dobro sam se zabavio.
No odjednom mi postaje sve teže živjeti u sadašnjem trenutku. Pozornost mi
često odluta prema budućnosti. Primjećujem da čeznem za tom dalekom
budućnosti. Želim je ovdje i sada. Zbog Ivy Mackenzie.
To je čudno. Ja imam prijatelje. S nekim dečkima iz tima sam toliko blizak
da bih se potukao radi njih bez obzira na posljedice. Drew? On mi je poput brata.
Zašto onda osjećam tu intenzivnost u tom novostečenom prijateljstvu s Ivy?

11
 Knjige.Club Books
Nisam siguran zašto. Tek se malo više od tjedan dana neprekidno dopisujemo, no
već mi je postala neophodna - svijetla točka u mojem životu.
Možda čak i presvijetla, jer mi nedostaje i želim je vidjeti. To je istina, koliko
god zvučalo jadno. Ne želim ležati na ovoj klupi i dizati utege dok me ne zabole
prsni mišići, a ruke mi se pretvore u dva debela, drhtava komada sirove govedine.
Želim vidjeti Mac uživo, voditi pravi razgovor s njom, izvesti je na pivo i laprdati
o glupostima. Mac bi se to svidjelo; ona je kao jedna od dečki, samo
bolja. Zabavnija možda? Ne znam. Samo znam da mi se sviđa. Jako.
Zastenjem dok mi se znoj cijedi niz čelo i u kut oka. Pokušam se usredotočiti
na sadašnji trenutak. Ali nije lako. Pločice na stropu iznad mene počnu se magliti,
i misli mi odlutaju prema mobitelu u mojem džepu. Imam snažan poriv da ga
izvadim i pošaljem poruku Mac. No trebao bih vježbati, a ne zajebavati se. I zato
još jednom podignem šipku opterećenu utezima i glasno izdahnem. Sranje.
Prestao sam brojati. Nije bitno. Znam svoje granice.
A kad završim, moći ću poslati poruku Mac.
Kao da sam ga aktivirao mislima, mobitel mi zazuji uz bedro. Zastanem s
utezima iznad sebe, drhtavih ruku. Mobitel ponovno zazuji. Mac. Spustim utege
na držač uz glasni zveket i s mukom se uspravim, pa stanem kopati po džepu u
potrazi za mobitelom. Nisam dobio poruku nego me netko zove.
„Što je?“
„Podsjeti me da moramo poraditi na tvojim društvenim vještinama,
Graysone“, kaže hrapavi glas. „Ne smiješ se tako javljati kad te zovu skauti.“ To
je Sean Mackenzie, Ivyn tata i čovjek kojeg sam odlučio angažirati kao svojeg
agenta čim mi završi sezona.
Provučem ruku kroz kosu i odlijepim znojem natopljene pramenove od čela.
„Prilično sam siguran da će me svejedno htjeti, bez obzira na moje telefonske
manire, Big Mac.“ Posegnem za vodom i žedno ispijem nekoliko gutljaja.
„Ne budi tako siguran u to, klinjo. Sve je u imidžu.“
Ima pravo, naravno. Zato i znam da sam donio ispravnu odluku kad sam
izabrao baš njega.
„Trebate nešto?“ upitam ga brišući usta podlakticom. Velika pogreška -
znojan sam za popizditi. Napravim grimasu i posegnem za ručnikom. „Ili je ovo
dio nekakvog projekta uglancavanja klijenata koji testirate na meni?“
Mackenzie se zacereka. „Pametnjakoviću.“ Tišina, i zatim: „Moram te
zamoliti za uslugu.“
Iznenađeno zastanem i popijem još malo vode. „Slušam.“
„Radi se o Ivy.“
Smjesta ima moju punu pozornost. Uspravim se u sjedeći položaj dok mi srce
kuca neobično brzo. „Što je s njom?“

12
 Knjige.Club Books
„Znam da se vas dvoje dopisujete“ - podrugljivo izgovori tu riječ - „i o tome
ćemo poslije razgovarati, Graysone. Detaljno.“ Ne prikriva svoju razdraženost.
„Uh...“ Da, vrlo domišljati odgovor, ali ne mogu zamjeriti Mackenzieju što je
nadrkan. Obično očevi sasvim opravdano žele da me se njihove kćeri klone.
„Slušajte, Mackenzie, Ivy i ja smo prijatelji. Ona mi je poput...“ Tu zastanem. Ne
mogu izgovoriti tu otrcanu rečenicu jer nije istinita. No Mackenzie je svejedno
dovrši umjesto mene.
„Poput sestre. Da, da, to mi je i Ivy rekla.“
Stvarno? Valjda je dobro što me doživljava kao brata. Zabijem prste u napete
mišiće svoje šije. „U redu, znači da nema nikakvih problema. Jer moram...“
„Zaglavio sam u New Yorku. Jedan igrač bejzbola uhićen je zbog vožnje u
pijanom stanju, glupi idiot.“ Mackenzie uzdahne. „Uglavnom, Ivy se vraća iz
Londona i trebala bi biti na aerodromu za... Kvragu. Vjerojatno je već ondje. Ne
znam točno jer ne odgovara na mobitel. Njezina sestra ima gripu, inače bih poslao
nju.“
Naglo skočim na noge i pritom koljenom srušim bocu s vodom. „Hoćete reći
da Ivy upravo sjedi sama na aerodromu i da je nitko nije dočekao? Nakon što
jebenih godinu dana nije bila doma?“ Okej, sad već urlam, ali jebemu, Ivy
zaslužuje bolji doček od toga. I koji kurac? Sinoć sam se dopisivao s njom. Nije
mi uopće spomenula da se vraća iz Londona. Zašto?
Ne obazirući se na čudnu bol u prsima, trčim prema svlačionici.
„U redu, mali, smiri se“, progunđa Mackenzie. „Ne moraš mi utrljavati sol na
ranu. Možeš li...“
„Već sam krenuo. Koji avioprijevoznik i terminal? Znate li barem to?“
Znam da je ružno od mene što nastavljam utrljavati Mackenzieju sol na ranu,
ali jebemu. Gdje mu je bila pamet? Kako je mogao zaboraviti vlastitu kćer? A
onda više uopće ne mislim na Mackenzieja. Ivy je ovdje. Ovdje.
Uskoro ću je vidjeti, i totalno sam nespreman na to. Srce mi ubrzano lupa kao
prije utakmice, isti adrenalin juri kroz moje vene. Više uopće ne mislim na
budućnost, samo na Ivy. Sada je jedino važno da stignem do nje.

13
 Knjige.Club Books

Većina ljudi mrzi aerodrome. I mogu to razumjeti. Žuri ti se, vučeš za sobom
prtljagu, možda se bojiš letjeti, definitivno si živčan zbog odvratnih redova ispred
sigurnosne kontrole. No ako se mene pita, ima nešto uzbudljivo u zračnim
lukama. Barem kad si ondje kao putnik. Jer to znači da ili ideš nekamo ili si upravo
stigao. Meni je već samo to dovoljno da obožavam aerodrome. No moje omiljeno
mjesto su međunarodni terminali.
Obožavam te terminale. Obožavam gledati ljude koji s gotovo nervoznom
napetošću čekaju dolazak svojih voljenih. Obožavam gledati njihova lica kad se
ozare, ljude kad uskliknu od radosti i smiju se, pa čak i plaču kad ugledaju svoju
posebnu osobu. Majku, oca, sestru, brata, prijatelja, ljubavnika... Beskrajni niz
ponovnih susreta.
Nakon razvoda mojih roditelja, godinama sam običavala dolaziti u zračnu
luku, sjediti na jednoj od ovih ispucanih stolica od umjetne kože i upijati sve te
prizore. Ovdje sam barem mogla vidjeti dobru stranu ljubavi.
Opet sam tu, pred međunarodnim terminalom. No ovaj put sam ja ona koja je
doputovala. I nitko me nije dočekao. Ni sestra. Ni otac.
Nakon što sam provela gotovo osam sati u avionu, oči me svrbe, a koljena
bole od neugodnog sjedenja u premalenom prostoru, i vjerojatno smrdim. Ne
mogu točno procijeniti jer i moji suputnici lagano smrduckaju, pa svi zajedno
djelujemo kao jedna velika, pokretna, ošamućena masa avionskog smrada. Ili smo
barem to bili. Sada ljudi već polako odlaze, jedan po jedan, nakon što ih dočekaju
raširene ruke. Pretražujem pogledom gužvu u potrazi za poznatim licem, nastojeći
silno ne biti razočarana kad ga ne ugledam.
Vrlo brzo mi postane jasno da sam bila zaboravljena. Gužva se razrijedi, i
ostanu samo ljudi koji čekaju da novi val putnika prođe kroz carinu. Stišćući
ručku svojeg golemog kovčega s kotačićima, dovučem se do praznog sjedala i
smjestim se na njega. Mobitel mi se ispraznio, i sada je samo beskorisni crni
zaslon.
„Pas mater“, promrmljam trepćući ubrzano, pa prijeđem dlanom preko lica.
Želim se pitati zašto moj otac ili moja sestra nisu ovdje, ali ako počnem razmišljati
o tome, mogla bih zaplakati. A odbijam plakati na aerodromu.
14
 Knjige.Club Books
Ne bih trebala biti iznenađena. Biti kći Seana Mackenzieja znači da moram
uvijek čekati da prvo budu zadovoljene potrebe njegovih klijenata, izbjegnute
razne krize, sređene nagodbe i ugovori sastavljeni tako da ih ni sam Bog ne može
osporiti. Budući da je moj otac jedan od najboljih sportskih agenata u zemlji,
gotovo da nema ni malo slobodnog vremena za mene. No bilo bi za očekivati da
će se slavni Big Mac, kako ga zovu u sportskom svijetu, ipak sjetiti pokupiti me
s aerodroma. Ili barem zamoliti moju sestru Fionu da to učini umjesto njega.
Jednostavno kasne. Zaglavili su u prometu. Nije te bilo godinu dana. Ne bi
propustili tvoj povratak doma.
Za koju minutu ću ustati i potražiti utičnicu kako bih napunila mobitel, a onda
ću nazvati tatu. No trenutačno se ne želim micati. Sjedila sam satima, i odjednom
sam preslaba za bilo što osim biti zavaljena na stolici. Još gore, bez mobitela ne
mogu djelovati kao da sam zauzeta, kao da slučajno sjedim sama. Ne mogu buljiti
u ekran i pregledavati Facebook pretvarajući se da radim nešto važno. Ne mogu
ni poslati poruku Grayu. Kakva ironija, budući da mu namjerno nisam rekla da
sam ovdje, želeći ga iznenaditi. Mogu samo sjediti u potpunoj tišini dok ostatak
svijeta prolazi pokraj mene.
Putnici hodaju na nekoliko različitih načina: žustro, umorno i užurbano - ovo
posljednje je obično namijenjeno obiteljima. Promatrani zajedno, ti koraci
određuju ritam koji je gotovo hipnotičan. Možda zato opazim izdvojenu osobu
koja se približava velikom brzinom s drugog kraja nepreglednog hodnika. Radi se
o muškarcu. I on trči.
Promatram ga odsutnim pogledom. Viši je za glavu od svih ostalih u
aerodromskoj zgradi, što je već samo po sebi zanimljivo. Čak i iz ove udaljenosti,
lice mu lebdi iznad mora ljudi u pokretu. Iako mu ne mogu razabrati crte lica, vidi
se da je zabrinut. I brz je. Vijuga između usporenih putnika s lakoćom koja je
impresivna za nekoga toliko visokog.
Sad mi je bliže, dovoljno blizu da mogu vidjeti njegova široka ramena i
mišićava prsa. Dovoljno blizu da vidim zlatni odsjaj u njegovoj tamnoplavoj kosi
kad protrči kroz široku zraku sunca koja se probija kroz staklene ploče.
Iznenada mi se disanje ubrza i otkucaji srca se pojačaju. Usne mi se razvlače
u osmijeh dok ustajem sa stolice. Želim se nadati, želim vjerovati. No on ne gleda
u mene. Njegov pogled, ozbiljan i odlučan, usmjeren je prema dolaznom
terminalu.
Bože, kako se kreće - poput vode koja brzo teče preko glatkog kamenja. Ljudi
zastaju i zure u njega dok prolazi pokraj njih. Kako i ne bi? Ogroman je, mišićav,
a opet savršeno proporcionalno građen, i osjeća se ugodno u svojoj koži. Nema
dvojbe da se radi o sportašu. I prekrasan je. Snažne čeljusti, isklesanih crta lica,
zlatnog tena i kose posvijetljene suncem.
Projuri ravno pokraj mene i zaustavi se točno na rubu ograđenog dijela
dolaznog terminala. Nekoliko trenutaka gleda lijevo i desno, no pogled mu
nijednom ne skrene dovoljno u stranu da ga mogu uhvatiti. Zatim se pogne, osloni
15
 Knjige.Club Books
se rukama o koljena i opsuje si u bradu. Nije zapuhan, nego uzrujan. To je očito.
A kad ponovno opsuje, odgurne se od koljena i uspravi se, pa počne nervozno
koračati, kao da je nepomično stajanje na mjestu previše za njega.
Mrmljajući i mršteći se, grabi krupnim koracima u širokom krugu i
iznervirano podigne ruke iza vrata. Od tog mu se pokreta bicepsi nenormalno
napnu i nabreknu i postanu još veći. Sumnjam da bi ih mogla obujmiti šakama.
Ali zamišljam kako pokušavam to učiniti.
I cijelo se vrijeme cerim kao debil. To je jače od mene. Smiješim se od uha
do uha kad njegov pogled konačno naleti na moj.
Toliko je odsutan da zamalo prijeđe pogledom preko mene, ali onda kao da
neodlučno zastane i ukipi se. Na trenutak samo zurimo jedno u drugo. Njegove
meke usne se razdvoje, a ruke se polako počnu spuštati. Prepoznavanje razbistri
njegove plave oči, i vrat mu se zacrveni.
Među nama prostruji elektricitet, podižući mi dlačice na rukama. Dah mi
zastane, a onda postane ubrzan. Osjetim radost, nefiltriranu i čistu. I toliko opojnu
da se gotovo ne znam nositi s njom.
Njemu se trzne obraz, baš kao da i je on osjetio neku snažnu emociju.
Zakorači prema meni, zastane i nagne glavu u stranu gledajući me kao da
pokušava shvatiti jesam li to uistinu ja. A moj osmijeh još više naraste. Dok me
gleda kako se smiješim, i njegove se usne počnu izvijati, polako i oprezno.
„Mac?“ Iako je udaljen barem šest metara, bez problema pročitam svoje ime
na njegovim usnama. A onda se počnem smijati, rokćući kao totalna glupača.
„Gray.“
On me čuje čak iz daljine. A onda tako munjevito potrči da ga jedva vidim. I
pri sljedećem udahu nađem se obavijena vrućom kožom i čvrstim mišićima.
Podigne me u zrak i zavrti kao da mu uopće nisam teška. Prvi put nakon godinu
dana, osjećam se sitno i nježno. Gray miriše po suncu i znoju i, začudo, po domu.
Zagnjurim nos u pregib njegovog toplog vrata dok se on smije i čvrsto me stišće.
Ovo je naš prvi dodir. Nismo se nikada ni vidjeli uživo. No ne osjećam
nikakvu nelagodu dok ovijam ruke i noge oko njega. Osjećaj je savršen, srce mi
se rastapa i cijelim se tijelom priljubljujem uz njegovo tijelo.
Grayev mi dlan obujmljuje cijeli potiljak dok me čvrsto drži uza se. „Jebote“,
kaže glasom koji je zvonak, a opet nekako lagan od veselja. Toliko smo se puno
dopisivali da sam morala uzeti skuplju pretplatničku tarifu, a ovo je prvi put da
čujem njegov glas. „To si ti, Mac. To si stvarno ti.“
I to je stvarno Gray. Osoba s kojom sam gotovo non-stop komunicirala od
one prve poruke. Tako je brzo postao moj prijatelj, neophodni dio moga dana.
Moja čudna ovisnost. Čim pomislim na to, malo me je sram. No ne želim ga
pustiti.

16
 Knjige.Club Books

Ne mogu vjerovati da je držim u naručju. Ivy Mackenzie. Osim s Drewom,

ni sa kime se nisam toliko brzo povezao. A sada je tu. Čvrsta, stvarna. Meka,
topla. Miriše po avionskoj hrani, ustajaloj kavi i putovanju. Nije to baš najbolji
miris. No ispod toga je natruha nečeg slatkog i ženstvenog, poput šećera i vanilije.
Udahnem ga duboko u pluća i osjetim nalet panike jer mi njezin miris udari
u glavu - onu manju, pohotnu. To nije način na koji želim razmišljati o svojoj
najboljoj prijateljici. A kad bi opazila moju reakciju, osjetio bih se kao prljavi
perverznjak. Moram je pustiti iz naručja. Odmaknuti se od nje.
No odjednom me preplavi posve neočekivana sramežljivost. Što ako nećemo
biti kao prije? Što ako sve postane neugodno sad kad smo se napokon našli licem
u lice? Nikad nisam imao blisku prijateljicu. Nikad je zapravo nisam ni želio
imati.
Na neki način je ne želim pustiti jer ćemo onda morati razgovarati, pogledati
jedno drugomu u oči. Na drugi je pak samo želim držati u zagrljaju jer je to tako
prokleto dobar osjećaj. Savršen. No ne mogu zauvijek ovdje stajati. Naposljetku
će htjeti da je spustim. Ali i ona se čvrsto drži za mene. Njeni dugi udovi ovijeni
su oko mojih. Možda je i ona jednako nervozna. Ta me pomisao ohrabri pa
popustim stisak i pustim je da sklizne niz moje tijelo.
Ne treba joj dugo da dotakne tlo. Visoka je. Kao Amazonka. Nisam to
očekivao, ali mi se sviđa. Ja imam metar i devedeset osam centimetara i sto
trinaest kilograma čistih mišića, što znači da djevojke obično pokraj mene djeluju
kao patuljčice. Uvijek se moram saginjati kako bi ih zagrlio, a kamoli poljubio. A
kad ih jebem, s nekim se djevojkama bojim da ću ih smlaviti. Doslovno.
Ali Mac je visoka barem metar i osamdeset dva. Vrh njezine glave dopire
taman do moje brade. I premda nije ni približno debela, nije ni mršavica. Ima duge
noge i ruke i ženstveno meke obline.
Sranje. Gutam je pogledom. Odmahnem se još jedan korak i pogledam joj u
oči. Automatski se nasmiješim jer sam tako jebeno sretan što je vidim. To je
pomalo zastrašujuće.
„Oprosti što te nisam prepoznao“, kažem joj, i dalje nervozan. „Izgledaš...
drukčije nego na slici koju tvoj tata ima na svojem radnom stolu.“ To je jedina
njezina fotka koju sam vidio.
Mac s gađenjem namreška svoj obli nosić. „Isuse, ne misliš valjda na onu gdje
imam petnaest godina?“
„Prilično sam siguran da se radi o toj fotki.“ Nastojim se ne smijati, no nije
lako i ona to vidi.

17
 Knjige.Club Books
Još se jače namršti. „To je grozna slika. Ubit ću tatu što ju je izložio tako da
je svi mogu vidjeti.“
S razlogom se ljuti. Na toj slici je bila tinejdžerica okrugla lica i nosila je
zubnu protezu. U sebi sam je i dalje tako zamišljao: bucmasti obrazi, prćast nos,
velike smeđe oči.
Stvarnost je međutim drukčija. Oči su joj i dalje velike i smeđe ispod gotovo
ravnih obrva, no na njenom licu više nema ni traga dječje bucmastosti. Jagodice
su joj visoke i definirane, čeljust glatka i ravna. I, ne, nisam mislio da će i dalje
nositi kosu neuredno počešljanu unatrag i pričvršćenu ukosnicom. Ili možda
jesam - ali njezina kosa nije neuredno počešljana, niti odmaknuta s čela.
Njena sjajna, smeđa kosa ošišana je relativno kratko, ne seže joj ni do ramena,
a iznad tih krupnih očiju nosi guste šiške. Mene privlače žene duge, valovite kose,
no Ivyna frizura djeluje pomalo retro, kao iz šezdesetih godina.
Moja cura, shvatim, nedvojbeno je seksi. Ne na očiti, mačkasto senzualan
način, nego poput djevojke iz susjedstva kojoj želiš zaviriti ispod majice da
otkriješ što to skriva ispod nje.
Ne. Neću misliti na to. Jednostavno sam ponosan na nju, i to je sve. Mac neće
nedostajati pozornosti. Mršteći se, sagnem se kako bih uhvatio ručku njezina
kovčega. „Idemo te odvesti doma.“
Hodamo laganim tempom. Njezine duge noge bez poteškoća prate moj ritam
hoda, što mi je totalno neobično, i odjednom shvatim da opušteno grabim svojim
normalnim koracima, a ne onim skraćenim koje obično koristim u blizini žena.
Ne mogu prestati gledati u nju. Kako čudno, svaka njena crta i oblina potpuno
mi je nova i nepoznata, a opet nekako poznata i prisna, na neki neobjašnjivi,
praiskonski način. To me podsjeća na prijateljske parove brojeva, u kojima je
svaki broj jednak zbroju svih djelitelja drugoga broja.
Jebote, ova djevojka me već pretvara u sentimentalnu budalu. No to me ne
čini manje sretnim.
„Tvoj tata poručuje da mu je žao što nije mogao doći.“
„Mogu misliti“, promrmlja ona, a glas joj odaje povrijeđenost i bijes koji
tinjaju ispod površine. Osjećam se grozno zbog nje, i više nego lagano nadrkano
na Big Maca zato što je kriv za ovu bol u njenim očima.
„Zaglavio je...“
„Jer je morao brinuti o klijentu“, ona dovrši umjesto mene uz odmahivanje
rukom. „Znam.“ Tiho uzdahne. „Vjeruj, navikla sam na to.“
Vjerujem. No to mi nimalo ne pomaže. Samo sam još nadrkaniji na njenog
tatu.
„Ja bih stigao na vrijeme, ali, ovaj...“ Kvragu, ne želim joj reći da me njezin
tata tek maloprije nazvao i zamolio me da dođem po nju. No ona to sama pogodi,
i usta joj se podignu u posprdni osmijeh.

18
 Knjige.Club Books
„Pretpostavljam da je prvo pitao Fionu. Ali Fi je otpala, pa je onda zamolio
tebe.“ Obrve joj se spoje. „Koja je Fionina isprika, znaš li možda?“
„Povraćanje, navodno. Kaže da ima gripu.“
„Oh.“ Uzrujanost na licu vidno joj splasne. „Jadna Fi.“
Nisam upoznao njenu sestru. Znam da pohađa koledž za djevojke u kojem
sam pecao komade tijekom prve dvije godine faksa. No to neću reći Mac. Već me
ionako dovoljno gnjavi zato što sam „muška kurva“. Kakav glupi izraz. Osobno
preferiram „majstor jebanja koji se zalaže za rodnu ravnopravnost“. Ni to neću
reći Mac.
„Nije ti neugodno, nadam se?“ upitam je dok izlazimo na blještavo sunce.
Pluća mi napadne svježi zrak pomiješan s mlaznim i autobusnim ispušnim
plinovima. „Zato što sam ja došao po tebe.“
„Ne“, brzo odgovori ona. Možda malo prebrzo. „Zašto bi mi bilo neugodno?“
Slegnem ramenima dok se izmičem poslovnoj ženi koja juri prema terminalu.
„Nisi mi rekla da dolaziš doma.“ Mislim da nisam bio ni svjestan koliko me to
zapravo peče, sve dok nisam izgovorio te riječi.
Još mi je gore kad Mac napravi grimasu. „Da, znam...“ Hoda i pilji u svoje
crvene starke. „Trebala sam ti reći. Jednostavno sam...“
„Ivy“, upozorim je, oslovljavajući je prvi put njenim pravim imenom. To je
na neki čudan način intimno, i ne znam što misliti o tome.
„Okej, okej“, žurno će ona, „to nije bilo u redu. Jednostavno sam... Jebemu.“
Pogleda u mene s odlučnošću u očima, kao da skuplja snagu. „Htjela sam ti reći,
naravno da jesam. Planirala sam te sutra iznenaditi. Ali, ne znam, istodobno sam
se i bojala. Što ako sve postane...“
„Neugodno.“ Počnem se smiješiti, i korak mi postane laganiji, pogotovo kad
mi ona uzvrati osmijeh, a jagodice joj se lagano zarumene.
„I tebe je to brinulo?“
„Pa, da. Mislim, što da ti se nisam svidio uživo? Bili smo tako bliski...“ Tu
zastanem, prigušen vlastitom nelagodom. Sada jest jebeno neugodno. Sjajno.
Ona riješi problem tako da mi ovije ruku oko struka i stisne me. Žilama mi
prostruji toplina od te geste, i opazim da se naginjem prema njezinom zagrljaju.
„Drago mi je da si tu, Gray.“ Njeni prsti se zariju u moj bok. „Jako mi je
drago.“
Upravo sam službeno upoznao Ivy Mackenzie, i shvatim da se osjećam kao
da mi je nedostajala godinama. „I meni.“

19
 Knjige.Club Books

Iako je auto moj, zamolim Graya da vozi. I, začudo, on to ne prihvati

automatski kao svoju mušku dužnost. „Jesi sigurna?“ Njiše ključeve koji mu vise
s vrha dugačkog prsta kao da čeka da mu ih preotmem.
„Ako bih sada vozila, mogli bismo sletjeti s ceste. Budite moj šofer,
gospodine.“
„Onda dobro.“ Gray otključa moja vrata i otvori ih uz galantnu gestu. „Vaša
ružičasta kočija vas čeka, gospođo.“
Ah, moj mali ružičasti Fiat. Nedostajao mi je. Gray mrzi ovaj auto, a
razumijem i zašto. Prevelik je za taj auto, što on potvrdi kad se jedva ugura unutra
mrmljajući psovke, iako je vozačko sjedalo maksimalno odgurnuto unatrag.
Tjednima sam pokušavala zamisliti Graya kako vozi ovaj auto. No stvarnost
nadmašuje moju maštu. Njegovi čvrsti mišići grče se i trzaju, njegova široka
ramena su pogrbljena, njegove duge noge nezgrapno savijene. Volan djeluje tako
krhko pod njegovim krupnim šakama.
„Oh, ovo je tako sjajno“, kažem, jedva obuzdavajući hihot.
Gray namršteno pogleda prema meni, no njegove plave oči se smiješe. „Zato
si htjela da ja vozim, zar ne?“
„Djelomično. Izgledaš preslatko.“ Uštipnem ga za obraz.
On odgurne moju ruku i kratko se nasmije. „Bitango jedna mala. Kunem se,
smislit ću način da ti se osvetim.“
„Prestravljena sam. Stvarno.“
Uskoro se vozimo autocestom. Usprkos neudobnom položaju, Gray s
lakoćom upravlja automobilom. Mogu ga zamisliti na nogometnom terenu, te
njegove brze reflekse u savršenom skladu s njegovim tijelom. To mora da je
prekrasan prizor. Htjela sam pogledati snimke njegovih utakmica, ali me bilo
strah gledati ga kako igra, baš kao što sam se bojala vidjeti njegovu sliku. Možda
bi postala previše sramežljiva jer bi imala tremu zbog otkrića koliko je talentiran.
Malo spustim prozor i smjesta nas zapahne hladan zrak, prožet mirisom
asfalta. „Nedostajao mi je miris Amerike.“

20
 Knjige.Club Books
On pogleda u mene. „Amerika ima miris?“
„Aha. Nemoj me pitati da ti ga opišem, ali ga definitivno ima. Engleska
također ima svoj miris.“ Naslonim glavu na naslon sjedala i promatram svijet koji
prolazi pokraj nas. „Drukčiji je dojam kad auti voze na drugoj strani ceste. Nemaš
pojma koliko mi je dugo trebalo da se naviknem gledati na pravu stranu kad
prelazim ulicu.“ Uzdahnem, osjećajući kako mi zadovoljstvo zbog povratka doma
prodire sve dublje u kosti. „Bilo mi je super u Engleskoj. Ali sad kad sam
tu, shvaćam koliko mi je nedostajao moj dom.“
Grayeva podlaktica okrzne moje koljeno kad posegne za svojim iPhoneom.
Prčka po svojoj playlisti pa ga vrati na mjesto. Autom se razliju zvuci pjesme
American Girl Toma Pettyja. Gray mi se vragolasto nasmiješi i ja mu uzvratim
jednakim smiješkom. „Samo sam napola Amerikanka“, kažem. „Mama mi je
Britanka.“
On se zacereka. „Primljeno na znanje.“
Do kraja pjesme ne razgovaramo, nego se samo vozimo. To je istodobno
čudno i sasvim normalno. Toliko toga želim reći Grayu sad kad više nismo
ograničeni dopisivanjem. No mogu čekati. Nešto me kod njega dovoljno opušta
da mogu jednostavno uživati u trenutku.
„Smijem te nešto pitati?“ kaže on kad pjesma završi.
Usne mi se napuće. „Kad netko to kaže, uglavnom slijedi uvreda.“
On se zasmijulji, a kutovi očiju mu se naberu u dobrom raspoloženju.
„Pošteno. I moje će pitanje vjerojatno biti protumačeno kao uvredljivo.“
„Mmm.“ Jedva obuzdavam osmijeh. To je jače od mene; voziti se autocestom
s Grayom jednostavno me čini sretnom. „Hajde, pitaj. No upozoravam te, ja
grizem kad sam isprovocirana.“
„Ah, pusta obećanja.“ Gray stisne volan, i pritom napne vretenaste mišiće
svojih širokih podlaktica. „Zašto ti je otac kupio ovakav auto? Nemoj me
pogrešno shvatiti, super je dizajniran i dobro leži na cesti. Ali, mislim, koliko si
visoka?“ Obrazi mu se zarumene dok mu pogled putuje preko mojih nogu. „Metar
osamdeset dva?“
Zar je baš morao to spomenuti? Naravno da jest. Mislim da još nisam
upoznala frajera koji nije komentirao moju visinu. No glumim da me to nije
pogodilo.
„Hej, imam samo metar i osamdeset centimetara, molit ću fino.“ Gray se još
šire nasmiješi na moju šalu. Dobro mu stoji taj izraz lica. Naprave mu se bore s
obje strane usana. Nešto kao rupice, samo izdužene. No jednako su neodoljive.
„Dražesno“, kaže prelazeći samouvjereno u drugu traku. „Dakle, malena
gospođice od metar i osamdeset centimetara, zašto si dobila ovaj smiješni autić?“
Uzdahnem i zavalim se u sjedalo, nastojeći pronaći prostora za noge. „Mislim
da me tata još doživljava kao svoju curicu. A u usporedbi s njime, stvarno jesam
malena.“
21
 Knjige.Club Books
„Jebote, i ja sam malen u usporedbi s tvojim tatom“, izvali Gray. Pretjeruje,
naravno, ali ne previše. Tata je oko pet centimetara viši od njega. Prije nego što
je postao agent, igrao je centra u NBA-u. Mogao je postati trener, no tata je uvijek
više volio uzbuđenje sklapanja dobrog ugovora od stresa utakmice.
„Okej, ali zašto ružičasti? To mi uopće ne djeluje kao tvoja boja“, kaže Gray
i znakovito pogleda u moju odjeću.
Na sebi imam uske crne traperice, staru majicu s koncerta grupe The Cure i
crvene starke. Ne, nisam baš ljubiteljica ružičaste boje.
„A tu je i još jedan problem. Tata me često brka s Fionom. Na primjer, za
jedan sam Božić dobila kućicu za Barbie koju je Fi silno željela, a ona moj žarko
priželjkivani komplet za sastavljanje vlastitog vanzemaljca.“ Slegnem ramenima.
„Sad nam to radi s autima. Mene je dopao ružičasti Fiat u koji se jedva mogu
ugurati, a malena Fi sa svojih metar i šezdeset pliva u crnoj Acuri MDX.“
„Sranje.“ Gray odmahuje glavom. „Kakva smola, Mac.“
„Jedina mi je utjeha to što znam da je i Fi jednako nezadovoljna.“
„Zašto jednostavno ne zamijenite aute?“
Pitanje od milijun dolara. Kuckam prstima po prozorskom staklu. „Kao prvo,
tata nam je kupio aute. Koliko se djece može time pohvaliti? Znale smo kolike
smo sretne što se toga tiče. I nismo htjele povrijediti tatine osjećaje. Usprkos
svojim manama, osjećao bi se grozno kad bi bio svjestan svoje pogreške. Naime,
on se trudi. Jednostavno je... pomalo neupućen kad se radi o nama.“
Gray kimne, ali tuga na njegovom licu otkriva da nema pojma kako je to imati
brižnog, ali zbunjenog roditelja. Sada prvi put razgovaramo o našim obiteljima.
Ja sam dosad šutjela jer Gray planira angažirati tatu kao svojeg agenta.
Ne želeći pokvariti naše dobro raspoloženje, nasmiješim mu se. „Osim toga,
sad sam se već navikla na ovu pudrijericu. I zamisli samo...“ Oštro ga podbodem
laktom u bok. „Da mi je tata kupio auto koji sam željela, nikad te ne bih vidjela
skutrenog u malenom Fiatu.“ Gray se nasmije i malo spusti glavu. „O, da,
svakako, radi toga se isplati patiti.“
„Dakako, bejbi.“
Njegove plave oči veselo zabljesnu i kliznu prema meni prije nego što se
ponovno usmjere na cestu. „I možda se nikad ne bismo upoznali.“
Nešto prostruji između nas. Nešto toplo i nježno. Rastužim se na samu
pomisao da možda nikad ne bih upoznala Graya. Ili sam možda previše umorna.
Gray pročisti grlo. „Kamo te vozim?“
„U City Diner.“
On iznenađeno podigne obrvu, pa mu uputim pogled koji graniči sa zvjerskim.
„Nemaš pojma koliko žudim za košarom krcatom hrskave pržene piletine i
njihovim pogačicama.“
„Ona i jede“, kaže Gray obraćajući se autu. „Djevojka iz mojih snova.“

22
 Knjige.Club Books
„Samo vozi, Kolačiću.“
„Smiri se, Ljuti umaku, dobit ćeš svoju piletinu.“ Ceri se dok spušta prozor i
ponovno pali radio. Vjetar mi raznosi kosu dok iz zvučnika tutnji glazba. Žilama
mi teče čista radost, lagana i pjenušava poput šampanjca. Lijepo je biti doma.

Kad sam maturirala, znala sam točno kamo želim ići. Na koledž Sarah
Lawrence kako bih se u potpunosti posvetila studentskom životu. Toliko sam se
tomu veselila da sam se počela pakirati dok sam još nosila maturantsku kapu i
halju. Tijekom cijelog studija sam marljivo učila i klonila se nevolja, i moj trud
se isplatio jer sam diplomirala godinu dana ranije.
No sad kad sam završila faks, osjećam se izgubljeno. Prijatelji koje sam stekla
raštrkali su se na četiri strane svijeta, i svi su okrenuli novu stranicu u životu.
Čovjek se osjeća usamljeno nakon što diplomira. Toliko usamljeno da shvaćam
zašto mnogi odmah upišu poslijediplomski studij, kako bi ponovno iskusili taj
osjećaj zajedništva. No meni trenutačno treba predah od akademskog života. I
više se ne osjećam usamljeno. Ovdje sam s Grayem, koji kao da ispunjava prostor
oko sebe... doslovno, jer je jebeno ogroman, ali i svojom energijom, kao da ima
vlastiti sunčev sustav, vrtlog planeta, zvijezda i sunaca.
Udobno je zavaljen u separeu u kojem sjedimo, duge ruke prebačene su preko
naslona sjedala. Sunce obasjava njegovu tamnoplavu kosu, a na usnama mu titra
smiješak.
„Što je?“ upitam prije nego što opet zagrizem u prženu piletinu.
Moguće je da mi se pritom otme uzdah uživanja. Užasno sam dugo žudila za
pravom prženom piletinom, hrskavom, zlatnom, sočnom, ukusnom. Ukratko, u
raju sam.
Grayu je sada na licu pravi osmijeh. „Jednostavno volim gledati kako uživaš
u toj piletini.“
„Kažeš to kao da je nešto protuzakonito.“
On se zasmijulji. „Način na koji ovo jedeš bome djeluje protuzakonito.“
Taman mu se spremam reći da odjebe, na najpristojniji mogući način naravno,
kad Gray podigne rukave do laktova i nešto na unutarnjem dijelu njegove
podlaktice mi privuče pogled.
„Hej, što je ovo?“ Uhvatim ga za zapešće i nježno mu okrenem ruku kako bih
mogla vidjeti tetovaže koje mu ukrašavaju kožu od zapešća do pregiba lakta. Riječ
je o matematičkim simbolima napravljenim indigo tintom.
Gray se malo ukruti i oštro udahne. A onda lagano izdahne i odgovori
ležernim glasom. „Ovo tu...“ Pokaže bradom prema onoj na zapešću, koju upravo
pratim prstom. „To je Eulerov identitet.“ Plave oči susretnu moje. „Koliko dobro
znaš matematiku?“

23
 Knjige.Club Books
Napravim grimasu. „Morala sam je slušati jer mi je bila uvjet na faksu. Ali
sam je položila isključivo snagom volje i uz pomoć kratkoročnog pamćenja. Kad
netko govori o matematici, meni to zvuči kao neki čudni, nepoznati jezik.“
On mi se nasmiješi kratko i s razumijevanjem. „Okej, dakle, najkraće
objašnjenje; Eulerov identitet matematičari često zovu najljepšom matematičkom
jednadžbom, zbog njene elegantne jednostavnosti i zato što povezuje ono što
zovemo pet temeljnih matematičkih konstanti, ili polja.“
„Vjerovat ću ti na riječ.“ Prelazim prstom preko jednadžbe, pa produljim
prema drugoj tetovaži - duljem brojevnom nizu punom razlomaka i slova i raznih
drugih simbola koji meni izgledaju kao hijeroglifi. „A ovo?“
„Ah, to je osnovni matematički dokaz Eulerove formule.“ Uputi mi
zafrkantski pogled. „Mogao bih ti objasniti, ali...“
„U redu je“, brzo odvratim, i on se zacereka. Polako milujem njegove
tetovaže. Dobro su napravljene, elegantnim rukopisom, gotovo ženstvenim na
neki način. I premda su dokazi i jednadžbe nasumično nabacane, odišu određenom
sigurnošću, kao da je sve to pisano slobodnim stilom bez zastajanja. „Nisam znala
da te zanima matematika.“
Grayu se naježi koža. Sitne zlatne dlačice na njegovoj podlaktici nakostriješe
se kad stignem do unutarnjeg dijela lakta. „To je jednostavno nešto što spontano
razumijem“, kaže sliježući ramenima. „Moja mama također. Mogla je završiti u
bilo kojem polju - fizici, strojarstvu. Ali ona je voljela povijest i teorijske
predmete, tako da je na kraju postala povjesničarka matematike. Euler je bio
matematičar i fizičar iz osamnaestog stoljeća. Mama je pomalo brijala na
njega.“ Široko se nasmiješim. „To je baš slatko.“
Gray se nagne bliže meni. Glave nam se zamalo dodirnu dok oboje gledamo
njegove tetovaže. Glas mu je tako tih da zvuči gotovo kao šapat. „Ona je, ovaj...
Umrla je.“
Disanje mi se uspori. „Kad?“ Osjetim prazninu u želucu od pomisli na Graya
koji pati zbog smrti svoje mame, bez mene u blizini da ga mogu utješiti.
„Kad sam imao šesnaest godina. Rak dojke.“ Adamova jabučica mu se
pomiče dok guta slinu. „Pred kraj je trpjela stravične bolove. Ja sam sjedio pokraj
nje, držao je za ruku.“
Grayeve guste trepavice se spuste, zaklanjajući njegove oči od mene. „Trebao
joj je taj tjelesni kontakt. No previše ju je boljelo. Trebalo joj je više distrakcije
od držanja moje ruke.“
Grayeva široka prsa podignu se i spuste kad uspori disanje i ponovno ovlada
sobom. Teško gutne, i ja položim dlan na njegovu ruku i čvrsto je stisnem.
„Jedan dan sam uzeo olovku i rekao joj da me poduči. Često je to radila sa
mnom, objašnjavala mi ljepotu matematičke teorije kroz dokaze, funkcije i
jednadžbe.“ Nesigurno se nasmije. „Moje priče za laku noć.“

24
 Knjige.Club Books
Grayeva šaka se stisne, a mišići u njegovim rukama se napnu. „Šarala mi je
po ruci. Svaki put. Obrisao bih napisano, a onda bi počela iznova. Ove tetovaže.
To su bile njene zadnje... Rekao sam majstoru tetovaža da me tetovira preko
njenog rukopisa. Da ga sačuvam.“
„Prekrasne su.“ Ne razmišljam, jednostavno podignem njegovu ruku i
utisnem nježni poljubac u njegovu mekanu kožu.
Njegova podlaktica se napne, i zateknem ga kako zuri u mene širom otvorenih
očiju. U njima vidim bol, i svojevrsnu čežnju. Prepoznajem je u sebi - tu potrebu
da imaš nekoga tko razumije koliko život zna biti prazan, kao da si jedini u svojem
svemiru.
Gray me još nekoliko trenutaka fiksira pogledom, a onda se nakašlje. „Sranje,
Mac, još malo i zbog tebe ću se rascmoljiti kao malo dijete.“ Uputi mi nakošeni
osmijeh.
Ja mu uzvratim osmijeh i pustim ga, pa se zavalim u svoje sjedalo. „Znači,
suludo komplicirana matematika tebi je jednostavna, ha? Nikad mi nisi rekao što
studiraš.“ Mislim da nije ono što sam očekivala.
Gray odvrati pogled i odgrize ekstra veliki komad piletine. „Strojarstvo i
nanotehnologiju“, promrmlja punim ustima.
I ja se zagrcnem gutljajem pića. „Jebote“, kažem kad ponovno mogu disati.
Gray samo slegne ramenima.
„Kako, dovraga, imaš vremena za dvopredmetni studij, a još si i izvrstan
nogometaš?“
On se još više pogrbi na svojem sjedalu. „Dodao sam nanotehnologiju da mi
bude zanimljivije.“
„Jer ti je strojarstvo bilo prelagano?“ proskvičim.
On petlja sa svojim ubrusom. „Pa, da... Kao što rekoh, meni je to gotovo
prirođeno. A stvarno sam želio naučiti više o nanotehnologiji. Znaš li koje sve kul
stvari dolaze iz tog polja? Kad uđeš u hijerarhijsku arhitekturu nanostruktura...“
Naglo zašuti, lagano zajapuren u licu, kao da se boji da laprda. I laprda, ali to mi
se sviđa.
„Mogao si studirati na nekom od najprestižnijih sveučilišta, zar ne?“ upitam
ga.
„Ovo sveučilište ima najbolji nogometni program u zemlji i sasvim pristojan
odjel fizike“, kaže uz nehajno slijeganje ramenima. „Nije mi to bitno.“
Zurim u Graya, zapanjena njegovim očitim nastojanjem skrivanja vlastite
inteligencije. Sigurno misli da ga osuđujem - namršti se, a njegove krupne šake
stisnu se na stolu. „Nećeš me pitati zašto glumim glupog sportaša kad bih mogao
biti više od toga?“
„Ne bih te nikada to pitala. Znam da ima vrlo inteligentnih muškaraca koji
igraju nogomet.“

25
 Knjige.Club Books
On se malo opusti. A onda provuče ruku kroz svoju svijetlu kosu. „Oprosti.
Osjetljiv sam. Ne volim previše pažnje. Naime, visok sam jebenih metar i
devedeset osam centimetara i jedan sam od najboljih igrača u timu koji je osvojio
mnogobrojna prvenstva. Već ionako privlačim dovoljno pozornosti, ne trebaju mi
još pitanja o mojem kvocijentu inteligencije.“ Smije se, ali to nije veseli
smijeh. „Uglavnom, ja volim američki nogomet. Volim matematiku i prirodne
znanosti. Ovako imam i jedno i drugo. A ako ne uspijem napraviti karijeru u
nogometu, znam da mi je osigurana budućnost u nanotehnologiji.“
„Više nego blago rečeno, Kolačiću.“ Gurnem mu stopalo svojim stopalom, i
on se još više opusti.
„Nego, što planiraš raditi sad kad si se vratila doma, Ivy Mac?“
Razgovarali smo o koječemu, ali iz nekog razloga ne i o svojim planovima za
budućnost. Gray i ja nekako imamo vezu koja je usredotočena na sadašnjost.
Mislim da nam je bilo lakše jednostavno uživati jedno u drugomu. No sad kad bih
mu trebala otkriti svoje planove, trbuh mi se ispuni nelagodom. Iako sam detaljno
isplanirala svoj život, u ovom trenutku ne želim razmišljati o putovima koje sam
si zacrtala.
Obrišem ruke o ubrus i otpijem gutljaj limunade. „Zapravo nisam doma. Znaš
da sam prošlu godinu provela kod svoje mame, učeći voditi jednu od njenih
pekarnica?“ Moja mama je prvoklasna pekarica. Vlasnica je tri iznimno uspješne
pekarnice u Londonu. Njezina specijalnost su krušni proizvodi i kolači.
Gray kimne glavom, i ja udahnem. Utroba mi je iznenada drhtava i hladna.
„U proljeće se vraćam u London i preuzimam pekarnicu u Notting Hillu.“
Pored onog u Chelseaju, to je njezin najunosniji lokal. Prepustiti mi da ga vodim
velika je odgovornost i golemo iskazivanje povjerenja.
Dočeka me apsolutna tišina. Gray se mršti kao da me nije dobro čuo, no onda
mu se prsa podignu pri udisaju, i on pročisti grlo. „Opet odlaziš? Ideš živjeti u
London?“
„Da.“
On okrene glavu kako bi pogledao kroz prozor, i sunce mu obasja jednu stranu
lica, ističući čvrste linije njegova nosa i njegove čeljusti. Njegova puna donja usna
napući se na trenutak, a onda mu se usta stisnu u ravnu crtu. U sljedećem trenutku
gleda u mene. „Kad se vraćaš u London?“
„U ožujku.“ Moji prsti stisnu masni ubrus u mojem krilu. „Diplomirala sam
poslovnu ekonomiju. I uvijek sam voljela peći kruh i kolače. Sve se uklapa. A
ovako ću moći provoditi više vremena s mamom. Ovu prošlu godinu bila je tako
sretna što sam kod nje.“
On kimne, ne gledajući u mene nego u razbacane pileće kosti u crvenoj
plastičnoj košarici ispred njega. „To je dobro, Mac. Stvarno... dobro.“ Lagano se
strese, a onda podigne glavu. Osmijeh mu je širok i bezbrižan. Možda je usiljen.

26
 Knjige.Club Books
Ne znam. Samo imam ovaj čudni osjećaj gubitka i krivnje. Ali Gray mi ne dopusti
da ogreznem u njega.
„Znači, imamo na raspolaganju nekoliko dobrih mjeseci prije nego što na juriš
osvojiš svijet ekskluzivnih pekarnica. Što ćeš raditi ovdje?“
Opustim se i naslonim leđa na sjedalo separea. „Družit ću se s Fionom. Ona
studira ovdje, tako da i tata privremeno ovdje živi. Ima stan u New Yorku i kuću
u Los Angelesu, ali tata je uvijek bio pretjerano zaštitnički nastrojen prema Fi i
nema dovoljno povjerenja u nju da je ostavi samu.“
Gray se namršti i zastane prije nego što odgrize još jedan zalogaj piletine. „Za
tebe nije zabrinut?“
„Ma kakvi, ja sam kao guma, odskočim i dočekam se na noge. Fi je krhka.“
Slegnem ramenima. „Uvijek je bilo tako. ‘Ne brini se zbog Ivy; ona je izdržljiva.’
I ‘Zaštiti Fionine osjećaje pod svaku cijenu, inače će se slomiti.’ Iskreno, to je
čisto sranje. Fi i ja imamo puno više sličnosti nego različitosti. Ali naši roditelji
nas doživljavaju drukčije.“
„Razumijem to“, kaže Gray. „Roditelji su takvi. ‘Vidite nas kako nas želite
vidjeti. Na najjednostavnije načine, uz najprikladnija tumačenja.’“
„Jesi li mi to upravo citirao Klub ranoranilaca?“ upitam s osmijehom na licu.
„Svaka čast na prepoznavanju.“ On se naceri, što mi ponovno odvuče
pozornost na njegova usta. Bujna su - privlačno puna, a opet muževna. Čak i kad
je opušten, njegove usne kao da se stalno smiješe. „Znači, živjet ćeš s Fionom?“
„Aha. Fi stanuje u gostinjskoj kući iza tatine kuće. Bit ću kod nje.“
Gray zamalo ispljune svoje piće. „Čekaj. Tvoj tata ima kuću koja je dovoljno
velika da uključuje i gostinjsku kuću, no vas dvije ne želite stanovati s njim?“
„Fi odbija ‘živjeti s tatom’. Ali obožava tu gostinjsku kuću pa...“ Odmahnem
glavom. „Znam. Moja sestra i ja smo čudne ptice.“
„Ti si slatka ptica.“ Gray ispruži ruku kako bi mi pomrsio kosu. Dodir mu je
topao i nekako prisan, a opet potpuno stran. Ne mogu ne zuriti u njega, iako to
neprestano radim otkako me pokupio na aerodromu.
On uhvati moj pogled i jednostavno se naceri. „Znam.“
„Što znaš?“ Glas mi je postao neobično nježan, a tijelom mi se razlijevaju
toplina i radost.
Njegove obraze oblije rumenilo dok se naginje naprijed, oslanjajući se
podlakticama o stol. I još nešto opazim u vezi s Grayom, njegovo tijelo je uvijek
u nekakvom stanju kretanja. „Okej, ovo će vjerojatno zvučati uvredljivo“, kaže,
„ali to mi nije namjera.“
„Već si me totalno utješio“, kažem zajedljivo.
On napravi grimasu, ali nastavi govoriti. „Kad sam imao šesnaest godina,
kupio sam svoj prvi auto. Moj kamionet. Ford F100 iz 1983., stara poluraspadnuta
krntija.“

27
 Knjige.Club Books
„Ovo mi ne zvuči dobro, ali nastavi.“
Licem mu se počne razvlačiti osmijeh. „Bila je u groznom stanju, ali mogao
sam zamisliti kako će jednog dana izgledati.“
„Bila?“
„Da, bila. Molim te, pozorno slušaj moju priču, Mac.“
„Oprosti.“ Cerim se. „Nastavi.“
„Proveo sam cijelo ljeto kod Drewa, popravljajući je uz pomoć Drewa i
njegovog tate. John Baylor je bio sjajan tip. On je nadzirao cijeli projekt,
podučavao mene i Drewa što trebamo učiniti, ali je konkretan posao prepustio
nama, da naučimo to raditi. Sastavili smo novi motor, sredili karoseriju, pronašli
nova sjedala. I jednoga dana, moj kamionet je bio gotov.“ Gray djeluje
zamišljeno. „Bože, bila je savršena, blistavo crna s bež interijerom. Cijeli sam dan
sjedio u njoj i samo promatrao njezine linije, prelazio dlanovima preko
kožnih sjedala. Nisam mogao prestati zuriti.“ Njegove oči susretnu moje,
i shvatim da zadržavam dah. „Jer je moj san konačno postao java.“ Grlo mi se
stisne, pa s mukom gutnem. „Kolačiću...“
Gray se još jače zacrveni, i cupka rub naše košarice s piletinom. „Otrcano je,
znam. Ali toga sam se sjetio.“ Njegov pogled nakratko poleti prema mojem. „Sad
kad si napokon tu, čini se da ne mogu prestati zuriti.“
Odjednom mi je sve to previše. Valovite crvene linije na staromodnom
plastičnom stolu zamagle se dok trepćem gledajući u njega.
„Sranje“, promrmlja Gray. „Nisam trebao to reći. Kunem se, to je bio
kompliment. Povući ću ga ako...“
„Da ga se nisi usudio povući“, prasnem podignuvši glavu i uputim mu mrki
pogled. „To je bilo nešto najljepše što mi je itko ikada rekao.“
Njegov osmijeh je nakošen i pomalo nesiguran. „Onda ćemo morati poraditi
na poboljšanju tog rekorda.“
Znam da pokušavao razvedriti atmosferu, i vjerojatno mu je žao što mi je
ispričao tu priču. Meni je također pomalo žao, jer me pretvorio u sentimentalnu
cmoljavicu. Zureći u ovog nenormalno zgodnog, dragog i pažljivog muškarca koji
je sada moj prijatelj, osjetim trunčicu čežnje. Otpočetka sam ga čvrsto smjestila u
kategoriju prijatelja, ne želeći razviti dublje osjećaje prema tipu za kojeg znam da
je plejboj i koji me tretira kao najboljeg kompića. I to je bilo u redu, jer ja želim
Grayevo prijateljstvo. Jako mi je stalo do njega.
Međutim, sad se pitam jesam li možda pogriješila. Bismo li postali nešto više
od prijatelja da nisam povukla tu crtu u pijesku? No nema se smisla pitati što bi
bilo kad bi bilo; sad smo prijatelji, i nema šanse da ću to pokvariti maštajući o
nečemu većem od toga. Uostalom, za nekoliko se mjeseci ionako vraćam u
London i među nama će biti cijeli ocean.
Uzvratim mu osmijeh i diskretno položim dlan na svoja bolna prsa, nastojeći
odagnati taj osjećaj čežnje.
28
 Knjige.Club Books

Skrećući na kružni kolni prilaz kući moga tate, Gray ispusti tihi zvižduk.
„Ovo je kuća i pol.“
Ovo je grozota. Jedna od onih novijih južnjačkih palača koje pokušavaju
izgledati kao dvorac, ali je u njihovoj izgradnji korištena cigla od pješčenjaka i
crijep od terakote, a toliko su upadljivo nove da se nikad neće uklopiti među
otmjene kuće starih bogataša. Znam da mog tatu ljuti što odbijamo stanovati u
njoj, no on je rijetko doma i cijela kuća doslovno odzvanja kad zakoračiš u nju.
Fi i ja se nadamo da će jednog dana popustiti i kupiti lijepu gradsku kuću koja bi
bila prikladnija za našu malu obitelj.
Piljim u kuću. „Ponekad se osjećam kao najgora pizda kad pogledam u ovu
kuću.“
Gray se iznenađeno nasmije. „Zašto?“
„Znam koliko bi ljudi sve dalo da stanuje ovdje. A ja to ne želim. Mrzim ovo
mjesto. I, ne znam... Osjećam se nezahvalno.“
On nagne glavu u stranu kako bi imao bolji pogled na kuću. „Ne znam, Mac.
Postoji razlika između kuće i doma. Ovo mi baš ne djeluje kao topli dom.“
Polako odmahnem glavom. „Ali ne bih se trebala žaliti zbog toga. Cijeli me
život tetoše. Trošim novac koji mi daju moji roditelji i nikad se nisam morala
sama uzdržavati. Kakvom me to čini osobom?“
„Ta osoba je moja prijateljica.“ Gray prekriži svoje krupne ruke na prsima i
uputi mi strogi pogled. „I ne dopuštam ti da je napadaš. Jebemu, Mac, ubijala si
se od učenja i diplomirala godinu dana prije svih. Nije da neprestano tulumariš i
bacaš novac na gluposti. Znaš što me ljuti?“
„Što?“ upitam uz smiješak, jer je Gray sladak kad je razdražen i obrve mu se
podižu sve do ruba kose.
„Cijeli nam život govore da marljivo radimo i stremimo većim ciljevima, da
činimo sve što možemo kako ne bismo vodili obične živote. Novac, moć, slava,
svi to žele. Ali kad to postigneš, odjednom moraš biti posramljen i ponizan?“ On
odmahne glavom. „Jebeš to. Moje je mišljenje da trebamo živjeti svoj život prema

29
 Knjige.Club Books
vlastitim pravilima. Ako netko sudi o tebi zbog materijalnih stvari, to je
njegov problem.“
Osmijeh mi naraste, pa položim dlan na njegovu nadlakticu, gdje su mu mišići
čvrsti i nabrekli ispod tople kože. „Onda ću se tako ponašati.“
„Nego što“, promrmlja Gray, i dalje uzrujan. „I nećeš se više osjećati loše
zbog stvari koje ti daju ljudi koji te vole.“
„U redu.“
On puhne ne gledajući u mene, ali kucka prstima po ružičastom volanu.
„Onda, kamo te vodim?“
„Vozi prema onom natkrivenom prolazu pokraj garaže. Mi smo ondje otraga.“
Gray vozi prema stražnjem dijelu okućnice i u vidokrugu nam se pojavi
malena gostinjska kuća.
„Ovo je dom“, kažem. „Ili nešto najbliže tome što imamo na ovom području.“
Izgleda kao lovočuvareva koliba, s rešetkastim prozorima i kosim krovom.
Kuća je odignuta od tla i ima stubište koje vodi do glavnih vrata.
„E, ovo već izgleda kao dom“, kaže Gray, zvučeći zadovoljno.
Čim izađemo iz auta, Fi otvara ulazna vrata. Koža joj ima zelenkasti ton, ali
se široko smiješi. „Ma vidi ti ovo. Tko nam je to napokon došao?“
Sićušna i vitka, kratke plave kose i velikih zelenih očiju, moja sestra izgleda
kao lajava Zvončića. I silno mi je nedostajala.
„Hej, Fi-Fi“, povičem cereći se.
„Vrbice.“ Premješta se s noge na nogu, kao da želi potrčati niz stube i baciti
se na mene. Što bi bio naš uobičajeni pozdrav dobrodošlice, uz zagrljaje i
poljupce. No sada je očito prebolesna za to. Njezin pogled me napusti i zaustavi
se na Grayu. Zamalo se nasmijem kad šokirano zine i naglo se uspravi.
„Fiona, ovo je Gray Grayson.“
Gray, koji je vadio moj kovčeg iz prtljažnika, okrene se i nasmiješi joj se.
„Hej. Čuo sam puno toga o tebi.“
Fi pročisti grlo. „I ja o tebi. Iako se čini da je moja sestra izostavila neke
relevantne dijelove. Sišla bih i propisno te pozdravila, no vjerojatno bi se
trenutačno trebao držati što dalje od mene.“ Fi napravi grimasu kao da je upravo
shvatila da stoji na vratima u čupavom ružičastom kućnom ogrtaču i papučama
koje izgledaju kao glava Spužva Boba. „Štoviše“, kaže slabim glasom, „idem sada
leći. Vidimo se uskoro, Ivy.“
Fi mi uputi strogi, namršteni pogled, a onda praktički pobjegne unutra.
„Umrla je od srama“, kažem Grayu dok hodamo prema kući. „Fi ne želi da je
frajeri vide nenašminkanu.“
„Slatka je kao bombon“, veselo će Gray.

30
 Knjige.Club Books
Inače bi me taj komentar zabrinuo, no Gray ne djeluje zainteresirano za Fi,
što je olakšanje. Neki od mojih frendova slinili su za Fionom. To nikad ne završi
dobro.
Kuća je otvorenog tipa, s dnevnom sobom u sredini i blagovaonicom i
kuhinjom u obliku slova L na jednoj strani prostorije. Fi ju je preuredila otkad
sam zadnji put bila ovdje. Zidovi su sada čokoladno smeđi, kaučevi veliki i
presvučeni dekorativnom mikrofibrom bež boje. Između njih je stolić od ispranog
drva, a cijeli jedan zid prekriven je fotografijama gradskih panorama sa sepija
efektom, izvješenim u mrežastom rasporedu.
„Fi studira dizajn interijera“, kažem Grayu dok odlažem torbicu na konzolu u
hodniku, koja izgleda kao da je nekoć bila ljekarnički ormarić. „Rekla bih da je
izmuzla štogod dolara od tate.“
„Lijepo je.“ Njegove plave oči prelaze preko sobe. „Malo me podsjeća na
Drewovu kuću. Ali, ono, profesionalnije uređenu.“
„Povela bih te u obilazak“, kažem mu, „ali prvo želim sve izribati i
dezinficirati.“
Gray odloži moju prtljagu uza zid. „Da, ne želim dodatno uznemiravati tvoju
sestru. Ostavit ću te ovdje.“
Na trenutak samo zurimo jedno u drugo. Ne želim da ode. Možda ni on ne
želi otići. Čudan je to osjećaj, kao da ću ga izgubiti ako izađe kroz ta vrata. Što je
apsurdno. Možda se iz tog razloga bacim na njega, ovijem mu ruke oko vrata i
čvrsto ga zagrlim.
„Oprosti“, kažem njegovom ramenu, jer ga ne želim pustiti. „Jednostavno mi
je tako drago što sam napokon s tobom.“
A onda shvatim da i on mene grli. Njegove ruke su poput čvrstih okova oko
moga struka, njegovo tijelo priljubljeno uz moje. Poljubi me u tjeme. „I meni, Ivy
Mac.“
Prisilim se pustiti ga, a onda prenaglašeno izglađujem dlanovima njegovu
izgužvanu majicu prije nego što se posve odmaknem. „Trebala bih provjeriti kako
je Fi.“
Kutovi očiju mu se naboraju dok mi zglobom kažiprsta prelazi preko brade.
„Nazovem te poslije, može?“ Oklijeva samo još jedan trenutak, a onda ode,
ostavivši kuću u potpunoj tišini.
Zatim Fi neutješno zastenje. „Smijem li sada izaći?“
Nasmijem se. „Ne. Ostani u svojoj sobi, doći ću k tebi.“
„U tvojoj sam sobi. Povraćam po tvome krevetu jer me nisi upozorila da
dovodiš doma seksi frajera, kozo.“
Naše se sobe nalaze na suprotnim stranama dnevnog boravka, moja bliže
kuhinji. Uputim se onamo cereći se. „Oprosti! Stvarno mi je žao.“

31
 Knjige.Club Books
„Aha, baš.“ Fionin glas postane glasniji kad uđem u svoju sobu. A onda
zastanem i šokiranim pogledom obuhvatim cijelu prostoriju. Jer je i nju
preuredila. „Fi... Ideš.“
„Iznenađenje“, kaže slabašnim glasom ležeći malaksalo na mojem krevetu.
Cijela soba je u raznim nijansama bež boje - zidovi, jednostavan, ali luksuzan
namještaj i plišani tepih na parketu od borovine. Nikad ne bih to rekla, ali toliko
je opuštajuća i umirujuća da se smjesta zaljubim u nju. Krevet je glavna atrakcija,
golem, s bijelim baldahinom.
Budući da Fi poznaje moj ukus, nije izabrala ženstveni, nego klasičan drveni
okvir, tako da krevet podsjeća na strukturiranu kocku. Bijela posteljina i gomila
debelih jastuka čine ga mekim i primamljivim.
„Prekrasna je“, kažem joj.
„Mislila sam da bismo mogle još dodati pokoji detalj u boji, ako želiš.“
Odbacim cipele i spustim se na krevet pokraj nje. Utonem u hladnu perinu i
uzdahnem. „Savršena je. Osjećam se kao da sam ušla u oblak.“
Fi se onemoćalo nasmije i zatvori oči. „Odlično. I htjela sam da podsjeća na
oblak.“
„Kako se osjećaš?“ Dotaknem joj čelo. Hladno je i vlažno.
„Kao govno na cipeli. Nisam te planirala ovako dočekati.“
„Nadoknadit ćemo to kad se oporaviš.“ Zato što je bolesna, ne poljubim je u
obraz nego u rame. „Nedostajala si mi, Fi-Fi.“
Ona se okrene prema meni i naceri se. „I ti meni, Vrbice.“ No osmijeh joj
brzo nestane s lica, a njene blijede obrve se namršte. „Ali koji kurac? Zašto mi
nisi rekla da je Grayson prezgodan? Čak razmišljam da bih mogla prekršiti svoje
pravilo o izbjegavanju nogometaša.“ Fi je svoju mržnju prema tatinom poslu
kanalizirala u prijezir prema svemu što ima veze sa sportom.
„Iskreno? Nisam znala. Nismo razmijenili fotke niti išta takvo.“
Ona frkne nosom. „Ne poznajem nikoga osim tebe tko je u stanju sprijateljiti
se s tipom za kojeg nema pojma kako izgleda.“
„Nisam htjela znati“, priznam. „Ne mogu to točno objasniti, ali da sam znala
kako izgleda, naša bi mi razdvojenost postala stvarnija, teže bih podnosila
činjenicu da nas dijele tisuće kilometara.“ Osjetim se neobično ogoljenom zbog
tog priznanja, pa se čvršće sklupčam na krevetu.
„Prilično sam sigurna da bi ti bilo teže da si znala koliko je zgodan“, složi se
Fi uz lascivni izraz lica. „Hajde, reci da nisi pomislila ‘Jebote, koji seksi komad!’
kad si ga prvi put ugledala.“
„Bila sam... iznenađena.“ Bila sam šokirana. „No nije da sam očekivala da će
biti ružan ili takvo što.“ I čak da Gray nije osobito privlačan, ne bi mi to bilo bitno.
Njegova karizmatičnost je više nego dovoljna.

32
 Knjige.Club Books
„Zamalo sam se upišala kad sam ga vidjela“, Fi nastavlja brbljati. „Isuse, kako
je seksi. I gorostasan je. Prava planina seksepila.“ Teatralno maše rukom pred
licem kao da se hladi lepezom. „Ozbiljno, Iv... Mogla bi se popeti na njega kao
na Everest, napraviti bazni kamp kod njegovog kurca, i ujutro se nastaviti
penjati.“
„Fi! Hoćeš li prestati?“ Obrazi mi se zažare od prizora koji mi je ubacila u
glavu.
„Zašto? To je istina. I kladim se da se slažeš sa mnom.“ Pogleda me kroz
stisnute zakrvavljene oči. „Zar ne.“ To uopće nije pitanje.
Zagrlim bijeli, čupavi ukrasni jastuk i privijeni ga na grudi. „Gray je moj
prijatelj. Ne razmišljam o njemu na takav način.“
„Prijatelj s kojim bih se voljela jebati.“
Naglo se uspravim i namršteno se okrenem prema njoj. „Da ti to nije ni palo
na pamet.“
Fionin izraz lica savršeno je miran. „Šalila sam se. No čini se da je netko već
jako posesivan.“
„Naravno da jesam. Gray je sjajan. Jedan od rijetkih ljudi s kojima sam odmah
kliknula. I ne kanim to pokvariti... osjećajima.“ Iznervirano mahnem rukom i
pritom zamalo opalim Fi po glavi.
Ona se sagne kako bi izbjegla udarac i još se bolje ušuška u moj krevet. „Nešto
mi govori da će se osjećaji ipak umiješati. No ne moraš se brinuti zbog mene. Ja
imam dečka. Jake je apsolvent i prelijep je.“
„Nosi li karirane košulje i vozi Porche?“
„Ha-ha. Doduše, stvarno mrvicu sliči na Jakea Ryana. Hmm... Pitam se bih li
ga mogla nagovoriti da unajmi Porche i čeka me ispred crkve.“ Fi gricka donju
usnu kao da ih već zamišlja kako glume taj prizor iz filma Šesnaest svjećica.
„Za to bi trebala stvarno ići u crkvu“, kažem. „I riskirati da te pogodi munja.“
„Prava mi se javila.“ Prostrijeli me pogledom. „Moja procjena je da ćeš za
mjesec dana zajahati Graya. I to samo zato što znam da si tvrdoglava, inače bih
se kladila na puno kraći rok.“
„Ne bi li trebala malo odrijemati?“
„Dovoljno sam drijemala. Možda ću povraćati u skorijoj budućnosti, no
pobrinut ću se da znaš kad će to biti.“
Napravim facu kao da mi se riga, pa prebacim noge preko kreveta. „Super.
Idem pod tuš da sperem avionski smrad sa sebe.“
Fionin glas me prati dok bježim prema utočištu zvanom moja kupaonica.
„Drago mi je što si doma, Iv!“
„Drago mi je što sam doma, Fi“, doviknem joj.
„Izazivam te da ne misliš na onu seksi mušku planinu dok pereš svoje ženske
dijelove!“
33
 Knjige.Club Books
Zalupim vratima da ne čujem njezino zlobno cerekanje.

„Dakle.“ Drewov glas dopre do mene kroz glasno lupanje moga srca u ušima.
„Reci mi nešto više o toj Ivy.“
Pogledam prema svojem najboljem prijatelju. Nalazim se u njegovoj kući jer
će mi napokon vratiti moj kamionet. Anna je posudila mamin auto, koji je
automatik, tako da mu više ne treba moj. Neuvjerljivo sam se pobunio i rekao da
ga smije još zadržati, no prava je istina da mi je nedostajala moja stara cura. Drew,
međutim...
Seronja se odmara na ležaljci za sunčanje i pije neki voćni koktel koji mu je
napravila Anna, dok ja sprintam naprijed-natrag između dva stošca razmaknuta
desetak metara. Jebeno treniranje brzog trčanja. Bedra me bole, pluća mi gore. No
svejedno trčim još brže. Zastenjem kad se sagnem kako bih dotaknuo stožac prije
nego što se zaletim prema drugom.
„Ona nije... ‘ta Ivy’“, kažem zadihano. Sagnem se, dotaknem stožac, okrenem
se, sprintam. „I što uopće reći o njoj? Ivy je...“ Dotaknem drugi stožac. „Moja
prijateljica.“
„Hmmm...“ Drew srkne gutljaj kroz slamku - Isuse, ovo piće ima i
suncobrančić. Kladim se da ga je ubacio samo kako bi me provocirao. Vani je oko
četiri stupnja, a on se ponaša kao da leži na plaži. „Prijateljica zbog koje si
zalijepljen za mobitel kao da je postao tvoj kurac.“
„Ne vidim gdje je tu problem“, progunđam. „Dva kurca, dvostruko više
užitka.“ Još. Jedna. Runda. Jebemu.
Drew me promatra pogledom koji uvijek vidi više nego što bi trebao. Oči mu
prepredeno svjetlucaju i djeluju malo previše zadovoljno. „Iako bih volio
raspravljati o tvojim uznemirujućim maštarijama o više kuraca - a vjeruj mi,
stvarno bismo trebali porazgovarati o tom problemu - radije bih razgovarao o
tvojoj novoj curi.“
Otrčim svoju posljednju rundu treniranja kratkog sprinta, pa dašćući dohvatim
bocu Gatoradea i toliko ga žedno ispijam da mi niz bradu cure potočići ljepljive
tekućine i kaplju mi na gola prsa. Oči me peku od znoja i cijelo me tijelo boli.
Doslovno brujim od svih tih čulnih doživljaja, toliko da se moram stresti. Je li
bolesno što volim taj osjećaj, što volim tjerati svoje tijelo do samog ruba
napora? To je nešto najbliže osjećaju nakon dobrog seksa, samo bez onog
neugodnog hvala, bejbi, vidimo se, što uvijek pokvari doživljaj.
Drew mi dobaci ručnik dok mi je boca još na usnama. Uhvatim ga u zraku
bez gledanja pa obrišem njime lice. Zatim bacim vlažni ručnik prema njemu i

34
 Knjige.Club Books
Drew naglo ustane s ležaljke, što zbog dugog gipsa na njegovoj nozi djeluje jako
nezgrapno.
Premda to nikad ne bih priznao, taj me prizor boli. Sve dok mu nije slomljena
noga u jednom brutalnom obaranju, Drew je bio naš prvi vođa navale i neosporni
kapetan naše momčadi. Ova ozljeda je okončala njegovu sezonu. I koliko god
mrzim razmišljati o tome, bojim se da će naš tim biti izgubljen bez njega.
Bili smo dobro podmazan stroj, jebeno briljantan sportski tim. Što sada?
Uskoro igramo utakmicu u konferencijskom prvenstvu, a naše čarolije je nestalo.
Što je još gore, mrzim gledati Drewa kako šepa jer znam koliko ga to tišti. No
čini se da mu je u zadnje vrijeme bolje. Za to je većinom zaslužna njegova cura
Anna. Drew tvrdi da se to nekim muškarcima dogodi kad se zaljube. Ja osobno
mislim da je to posljedica čestog i redovitog seksa sa zgodnom djevojkom, ali što
ja znam o tome?
A kad već spominjemo zgodne djevojke... Odbacim praznu bocu i pogledam
u Drewa. „Ivy je moja prijateljica, koja je slučajno cura. Nije moja cura. To je
velika razlika, slatkišu.“
„Ha.“ On dohvati loptu s poda pokraj svoje ležaljke. „Nadam se da znaš da
muškarci koji osjećaju potrebu naglasiti tu razliku obično obmanjuju sami sebe.“
Posprdno frknem. „Ti samo želiš da budem zateleban kao ti, pa da više ne
moraš biti jedina sentimentalna budala među nama.“
On se naceri. „Dobar pokušaj, Gray-Gray. A sada pjevaj.“ Dotrčim do
Drewovog dijela dvorišta i namjestim se u položaj za primanje lopte koju će mi
dobaciti. Iako sam već obavio trening na sveučilišnom stadionu, želim praviti
društvo Drewu, a što ga više tjeram da ima loptu u rukama, to bolje za njega.
„Ivy je zabavna i nije naporna. Volim razgovarati s njom.“ Potrčim, zastanem,
okrenem se i uhvatim loptu koju mi Drew dobaci u ruke. Priljubivši je čvrsto uz
bok, ponovno se okrenem, otrčim do startnog mjesta i vratim mu loptu. „I, ne, ne
želim je jebati.“
To je većinom istina. Mac je urođeno seksi, i bio bih gluh, glup i slijep kad ne
bih to opazio. Ali ne želim ni pomišljati na seks s njom. Nema šanse. To bi me
učinilo prljavim, pokvarenim gadom, a ne želim biti takav s Mac.
Drew obujmi loptu dlanovima. „Nisam te to pitao.“
Uhvatim još jedno dodavanje, ovaj put iznad moje glave, što me prisili da
visoko skočim. „Ali si to mislio.“
Drew se kratko nasmije. „U redu, imaš pravo, jesam. Ali samo zato što obično
pojebeš svaku djevojku koja ti uđe u orbitu.“
„Okej, dobro“, priznam započinjući još jednu rundu. „Prokljuvio si me, ja sam
bog seksa.“ Govorim preko Drewovog antipatičnog frktanja nosom. „Iskreno? Da
smo se upoznali prije onog dopisivanja, pokušao bih nešto. Ivy je duhovita,
pametna i seksi. Tko je ne bi poželio? Sranje, ne znam, čovječe. Jednostavno mi
se sviđa. Jako mi se sviđa. Ona je prva osoba s kojom želim razgovarati. Svaki
35
 Knjige.Club Books
dan.“ Drew nakosi glavu, a usta mu se trzaju kao da teškom mukom obuzdava
osmijeh. Iritantno. „Hm, stari“, kaže uz jedva suspregnuto cerekanje. „Tako sam
se ja osjećao u vezi s Annom. Od samog početka.“
Namrštim se i još jače stisnem šakama loptu. „Ali Ivy i ja smo samo
prijatelji.“
Njegova šutnja je zaglušujuća. A ja se odupirem porivu da se premjestim s
noge na nogu. „Ova veza mi je jako važna. Kvragu, ona mi je otvoreno rekla da
se sa mnom osjeća sigurno jer smo samo prijatelji. Ne želim iznevjeriti njezino
povjerenje upucavajući joj se.“ Želim biti bolji od toga. Radi nje.
Moj najstariji prijatelj na svijetu pogleda u mene kao da su mi izrasli rogovi,
a onda polako trepne. „Ne privijaš loptu dovoljno brzo kad je uhvatiš na desnoj
nozi“, kaže. „Moraš imati bolju kontrolu.“ Koji seronja. Ali ima pravo, pa se ne
mogu žaliti. „To je sve?“ upitam ga umjesto toga. „Nećeš me više podjebavati?“
„Neću.“ Drew zavrti loptu na vrhu prsta, a onda je obujmi dlanom. „Samo
sam bio znatiželjan.“
Aha. Baš. Nastavim trčati kratke runde i hvatati svaku loptu koju mi Drew
dobaci, vježbajući brzo hvatanje, čvrsto privijanje lopte i balansiranje. On čeka da
završim, jedva stojeći na nogama, kože prekrivene novim slojem znoja od kojeg
mi je pojas kratkih hlača potpuno mokar, a onda napadne.
„Želim je upoznati.“
Ne znam zašto me oblije hladan znoj od pomisli na to.

36
 Knjige.Club Books

Gray mi pošalje propusnicu da dođem gledati njegov trening. Trener je zbog

intenzivnih priprema za postsezonu zatvorio stadion jer nije htio da gomila
navijača dolazi gledati njegove igrače dok treniraju. Samo je rijetkima dopušten
ulaz.
Budući da sad imam svoj auto, odvezem se onamo i parkiram ga na
studentskom parkiralištu. Ozračje kampusa probudi mi uspomene na moj koledž.
No premda sam obožavala studentski život, nije mi žao što je to sada iza mene.
Tim je već usred treninga kad stignem onamo. Dan je vedar i hladan, a
slabašno zimsko sunce obasjava teren i moj dio stadiona. Potonem još dublje u
svoju debelu zimsku jaknu, obujmim dlanovima šalicu kakaa koju sam donijela
sa sobom, i gledam.
Iako ima kacigu na glavi, Graya je lako razaznati, visokog i vitkog u usporedbi
s nabijenim linijskim braničem koji stoji pokraj njega. Danas imaju na sebi
štitnike i dresove, ali dolje nose kratke hlačice. Pratim Grayev broj osamdeset
osam dok se grle i zatim se namještaju u početne položaje.
Obožavam sport. Uvijek je bio veliki dio mog života. I američki nogomet nije
iznimka. Odrastala sam uz članove Kuće slavnih koji su nam dolazili na nedjeljne
večere. Imam puno „stričeva“ koji su osvojili Super Bowl i ulaznice za sva važnija
sportska natjecanja. Mogla sam se vrlo lako zasititi svega toga. Ali nisam. Još
osjećam uzbuđenje gledajući vrhunske sportaše u svojem elementu. No više je
nego očito da Grayev tim nije u najboljoj formi. Promašuju dodavanja, tajming
im je loš, obrana dekoncentrirana, napad nekoordiniran. Svako malo netko plane
na nekoga, igračima popuštaju živci. Začudo, individualno gledano, također je
očito da je svaki od njih odličan igrač. Njihov talent je očevidan. Samo
kad moraju igrati kao tim njihova slabost izlazi na vidjelo.
Čini se da i glavni trener tako misli. Nakon još jednog slabog odigravanja
zamalo popizdi. Kažem zamalo jer je lik hladan kao špricer. Većina trenera bi na
njegovom mjestu urlala. Koordinator napada to i čini, lice mu je ljubičasto dok se
dere na svoje igrače da „izvuku jebene glave iz guzica i jebeno se saberu“.

37
 Knjige.Club Books
Trener obrane također cijelo vrijeme vulgarno psuje, praktički neprekidno
ponavlja „Jebem ti mater!“ No glavni trener samo skine kapu s glave i
pljesne njome o bedro, pa počne koračati uz rub terena.
Oglasi se zviždaljka i igrači krenu prema svojim trenerima. Ostatak treninga
sastoji se od beskrajnih i brutalnih drilova.
Kad ih konačno puste, dečki se odvuku s igrališta oborenih glava. Previše su
tihi, i užasno mi ih je žao. Polako se spustim prema terenu, na kojem je ostao samo
jedan igrač. Gray svuče štitnike i dres jednim potezom preko glave, i s gađenjem
ih baci prema kacigi koja je već na podu.
„Hej, Kolačiću“, kažem mu nježno kad se spusti na klupu kao vreća krumpira.
„Kakvo sranje, ha?“ Njegova inače nasmiješena usta sada su stisnuta u ravnu
crtu. „Pas mater, tako smo jebeno loši.“
„Zbog Drewa?“ Gubitak vođe navale često zna poremetiti cijeli tim. Iz
razgovora s Grayem znam da je Drew bio njihov vođa i prijatelj.
Gray provuče ruku kroz kosu. Ošišao se, i sad je njegova gusta kosa kraća sa
strane, a na tjemenu strši u raščupanoj lažnoj irokezici. Ovako namršten i lijepih
crta lica, podsjeća me na Davida Beckhama. Odnosno, podsjećao bi me na njega
kad bi Becks bio gorostas i kad bi imao baršunasti, seksi glas.
„Mislim da smo prestrašeni. I nešto nije u redu s Rolondom. Ali, jebemu,
nemam pojma što.“
„Na kojem položaju on igra?“
„Krilni hvatač. Dres broj četiri.“
„Ah.“ Promatrala sam tog vitkog tipa s dugim dreadlocksima. Rolondo nije
bio u formi, lopta mu je ispadala iz ruku i dvaput se zamalo potukao s obrambenim
igračima koji su ga pokrivali.
„Da“, kaže Gray uz uzdah. „Ah.“
Stisne me u prsima od njegovog nesretnog izraza lica. No iako Rolondo nije
bio u formi, Gray je igrao savršeno. Sada znam zašto ga moj tata želi zastupati.
Gray je ono što bi mnogi nazvali čudom prirode, ali ja više volim izraz nadaren.
Brz je, koordiniran, i ogroman. Nenormalno je snažan, kad se dočepa lopte ne
ispušta je ni pod koju cijenu, tko god se zabijao u njega, a njegovo blokiranje je
fenomenalno. Trostruka prijetnja, jer je također odličan i nevjerojatno spretan u
hvatanju lopte u zraku.
Što god se dogodilo tijekom ove sezone, za Graya će se otimati mnogi kad
dođe vrijeme za draft. No znam da ga to sada neće utješiti. „Oporavit ćete se“,
kažem mu. „Svatko može vidjeti da ste prvoklasan tim. Samo vam treba vremena
da se prestrojite.“
„Stvar je u tome da nemamo vremena.“ Gray ponovno opsuje, pa dohvati
bocu vode i povuče nekoliko dubokih gutljaja, pri čemu mu se pomiče adamova
jabučica.

38
 Knjige.Club Books
Tišina mi odvuče pozornost drugamo, prema njegovom poluležećem položaju
i gotovo potpunoj obnaženosti. Odjeveno samo u crvene svilenkaste košarkaške
hlačice preko sportskih tajica, njegovo dugačko, čvrsto tijelo svjetluca od znoja.
I, preslatki Isuse, stvarno je primjerak i pol.
Inače me mišićava tijela ne impresioniraju. Vidjela sam ih gomilu. Gray je,
međutim, na sasvim drugoj razini. Tako je savršeno isklesan da bi trebao biti u
udžbeniku o anatomiji. Ne samo da ima one seksi mišiće u obliku slova V, nego
mu je cijeli donji dio trbuha toliko definiran da izgleda poput oklopa iznad
njegovih uskih bokova.
I dok su neki tipovi pretjerano mišićavi, a drugi previše žilavi, Gray je
utjelovljenje moje osobne vizije savršenog muškog tijela jer je taman negdje u
zlatnoj sredini; vitak, ali i snažan, mišićav, ali i gibak.
A da ne spominjem tu medeno zlatnu kožu koja blista na popodnevnom suncu.
„Jesi dobro napasala oči?“ Gray zvuči kao da se dobro zabavlja. „Ili da ti
jednostavno pošaljem sliku svojeg seksi tijela?“
Uhvaćena.
Posramljena, brzo podignem pogled prema njegovu licu i otkrijem da se
samodopadno ceri. Promigolji obrvama i polako pomiče nogu s jedne strane na
drugu. Takav bi se pokret inače protumačio kao otvoreno seksualan, međutim,
sasvim je očito da me Gray podjebava.
Teškom mukom uspijem zadržati neutralan izraz lica. Ili se barem nadam da
sam uspjela. „Nemaš nijedne dlake na tijelu.“ Izgovorim prvu glupost koja mi
padne na pamet.
Grayevi obrazi se lagano zarumene.
„Da, nisam osobito dlakav. No uvjeravam te da imam dlake na bitnim
mjestima.“
Trebala bih promijeniti temu. No bolje je zadirkivati ga nego priznati da ne
mogu skinuti pogled s njega. „Noge su ti glatke poput mojih.“ Na njima možda
nema nijedne dlake, ali u Grayevim širokim, snažnim bedrima nema ničeg
ženstvenog.
Ružičasta boja na njegovim obrazima pretvori se u crvenu. „Da, hm, često
imam grčeve u nogama pa ih fizioterapeut mora masirati.“ Gray pročisti grlo i
počeše se po bradi. „Boli za popizditi kad mi počupa dlake pa...“
„Pa si obrijao noge radi bolje masaže“, dovršim uz široki osmijeh. Mnogi
sportaši to rade, no nekako je slatko što je Grayu neugodno zbog toga.
Gray se namršti, a onda kimne. „Jednom sam to učinio, a onda sam pokušao
pustiti da mi ponovno narastu dlake. Užasno me svrbjelo.“
Nasmijem se. „O, znam. Fiona me jednom nagovorila na potpunu brazilku...“
Gray se zagrcne vodom koju je upravo pio, pa počne kašljati i pijuckati. Plave
oči gledaju me smrknuto dok podlakticom briše usta. „Isuse, Mac. Nemoj mi

39
 Knjige.Club Books
govoriti takve stvari. Ne smijem te zamišljati totalno...“ Maše rukom prema meni.
„Depiliranu ondje dolje.“
Frknem na njegov srditi pogled. „Joj, molim te. Nisam više depilirana dolje...“
„Nimalo ne pomažeš“, kaže smrknuto.
„Pokušavam suosjećati s tobom, budalo. Zato što me stravično svrbjelo kad
su mi počele ponovno rasti dlake. I ne želiš znati koliko boli depilacija voskom.
Bila sam sigurna da je ta zla žena otrgnula moje damske usne.“
„Damske usne? O, Kriste.“ Njegov veseli smijeh odjekuje stadionom.
„To uopće nije smiješno“, pobunim se i stavim ruke na bokove dok se Grayu
napinju trbušni mišići - usput, ufff - i on se još glasnije nasmije. „Bila je to najgora
bol u mojem životu. A slomila sam ruku na dva mjesta.“
Hropćući od smijeha, Gray briše suzu iz oka i nastoji obuzdati veselje. Još
jednom zarokće pa me uhvati za zapešće i povuče me na svoje krilo. Padnem na
njega uz vrisak, a on ovije ruku oko mene i zvučno me poljubi u obraz. „Mac, ti
me uvijek oraspoložiš.“
Ne obazirući se na veseli izraz Grayeva lica i mjesta na mojem obrazu koje
bridi od njegova poljupca, odmaknem se i naberem nos. „Super. Baš mi je drago
da ti je moja traumatična prošlost pomogla.“
„Mislim da sam traumatiziran ‘damskim usnama’“, odvrati Gray smijuljeći
se, no izraz njegova lica odražava zadovoljstvo dok me promatra, kao da ga već i
sami pogled na mene čini sretnim. Što je suluda pomisao, ali ne znam kako to
drukčije opisati. Pogotovo dok njegove oči putuju preko moga lica, a usne mu se
podižu u topli osmijeh.
Postanem svjesna činjenice da sam u njegovu krilu, da sjedim na njegovim
masivnim bedrima koja se trzaju i napinju ispod moje guzice. Moj dlan obujmljuje
čvrstu oblinu njegovog ramena. Koža mu je glatka, topla i vlažna. Želim je
pomilovati, prelaziti prstom preko udubine na njegovim prsima i možda kružiti
oko njegova pupka.
Pustim da mi ruka padne na krilo i pročistim grlo. „‘Damske usne’ će uskoro
postati tek blijedo sjećanje.“
„Neće“, kaže on ovijajući ruku oko mojih bokova. „Urezale su mi se u
mozak.“
„Onda sam obavila svoj posao. A sad se idi otuširati, Smrdljivko, prije nego
što se smrzneš.“ Zapravo mi Grayevo oznojeno tijelo uopće ne miriše loše.
Naprotiv. Osjećam ludi poriv da zagnjurim lice u udubinu njegova vrata i duboko
ga udahnem. A to jest loše.
On se ponovno nasmije, ne puštajući me iz zagrljaja, već me još čvršće privije
uz svoja snažna prsa. Isuse, tijelo mu je prekrasno ovako izbliza. Tako masivno i
stabilno da se želim utisnuti u svu tu snagu, olakšati tu iznenadnu bol u svojim
grudima. Grayev glas raskošno zatutnji u mojem uhu. „Nema šanse da ću se sada
smrznuti, Ljuti Umače. Vjeruj mi.“
40
 Knjige.Club Books
Ne znam kako to protumačiti. Ni što se događa sa mnom. „Granice, Gray.“
Odmaknem se, jer bih inače mogla napraviti neku glupost poput slinjenja po
njemu. „Znojne, odvratne granice.“
„Da, da“, kaže on popuštajući stisak. „Idem. Samo još nešto.“
Oči mu bijesnu kao blistavi azulit na zimskom svjetlu.
„Što?“ upitam, pomalo nepovjerljivo zbog tog bljeska.
„Je li ovo prekoračivanje granica?“ upita tobože nedužno, a zatim taj govnar
gurne moju glavu ispod svojeg znojnog pazuha.

Još se smiješim dok ulazim u svlačionicu nakon tuširanja. Mac je bila

preslatka dok je prestravljeno skvičala. Dobro se borila, no svejedno joj je na kraju
lice bilo mokro od mojeg znoja. Što je gnjusno, ali me istodobno ispunjava nekim
čudnim, primitivnim zadovoljstvom. Možda bi mi bilo krivo da se Mac nije cijelo
vrijeme smijala kao luda dok smo se hrvali. A i uspjela mi je uzvratiti nekoliko
puta.
„Što znači taj samozadovoljni izraz lica, Gray-Gray?“ upita me Dex dok
vadim bokserice. Naš je masivni centar previše pronicljiv i ne namjeravam
završiti ispod njegovog mikroskopa.
„Ništa.“
Johnson također pogleda prema meni. „A-ha. Ima li to kakve veze s ovim
ljubavnim ugrizom na tvojim prsima?“ Odmahuje glavom, a njegova duga žuta
kosa leti mu oko ramena. „Jebote, dečko, samo si ti u stanju brijati s nekom curom
pet minuta nakon treninga.“
Spustim pogled prema svojim prsima, gdje se stvara malena modrica, blizu
moje bradavice. Osmijeh mi naraste dok trljam to mjesto. „Nije ono što misliš,
stari. Mac me uštipnula.“ Vraški me boljelo, ali se totalno isplatilo. „Samo smo
se zafrkavali.“
Svi dečki zastanu i pogledaju u mene s raznim izrazima nevjerice na licu.
„Vi mladi to sada tako zovete?“ upita Dex.
„Pa, ovaj, bila je malo ljuta na mene jer sam joj protrljao glavu“, kažem dok
zakopčavam traperice.
„Mac?“ Diaz, ogromni - i inače šutljivi - linijski igrač iz Portorika navlači
tenisice. „To je ona visoka tamnokosa ljepotica koja je gledala naš trening? Ona
koja izgleda kao Strawberry Fields iz Zrna utjehe?“
„Gemma Arterton“, doda Johnson. „Dobra.“
Hm, istina, malo nalikuje na nju. Pogotovo s tom frizurom. Ali Mac je
privlačnija. „Aha. E, da.“ Prijeđem pogledom preko svih dečki. „Večeras je u
41
 Knjige.Club Books
Palmersu Noć osamdesetih. Rekao sam Mac da ćemo doći.“ Već tipkam poruku
Drewu. Htio je upoznati Mac. Sad mu se pruža prilika.
Dočeka me potpuna tišina, pa podignem glavu i zateknem svoje dečke kako
igraju igru 'Hajmo ignorirati Graya'.
„Idemo tulumariti“ kažem im naglašavajući svaku riječ. „I zato, prestanite se
duriti zbog treninga i budite jebeno solidarni.“ Dečki se moraju opustiti i, iskreno,
moramo se zbližiti. Treba nam to.
„U redu“, promrmlja Dex. „Ali samo zato što moram upoznati tu djevojku
koja je tvoja ‘frendica. Prilično sam siguran da bi to mogao biti jedan od sedam
znakova apokalipse.“
„Istina“, složi se Diaz i posprdno se nasmije kroz nos.
„Mac je sjajna.“ Navučem majicu pa pogledam u Rolonda koji utrljava losion
u lakat kao da je na audiciji za film Kad jaganjci utihnu. „I ti ideš, ‘Lo.“
To nije bilo pitanje, ali ga on odluči tako doživjeti. „Ne, hvala. Večeras nisam
raspoložen.“
„Ne seri. Ideš s nama.“
On ne odgovori ništa.
„Rolondo Jamal Smith, nemoj da te izvučem za guzicu.“
On prijeteći zaškilji, ali se očito jedva suzdržava od smijeha. „Oponašaš moju
mamu, G?“
„Ne, zaboga.“ Totalno je oponašam. „Ne pada mi na pamet naljutiti tvoju
majku. Ta žena je boginja koja peče najbolje pite od slatkog krumpira.“
‘Londo se samozadovoljno nasmiješi. „Zboriš istinu.“
„Kad je već spominjemo, kad će poslati sljedeći paket? Reci joj da je volim,
može?“
„Mali dupelizac.“ Uzdahne i ubaci losion u torbu. „U redu. Doći ću.“
Nacerim se i protrljam mu glavu, i zaradim pljusku po ruci za svoj trud.
Rolondo se odgega mrmljajući i dalje o napornim bijelim dečkima koji kenjaju
britve, ali mu je korak laganiji.
Tek kad svi dečki izađu, ostavljajući me da se odjenem do kraja, opazim Cala
Aldera, našeg novog glavnog vođu navale, kako izlazi iz prostorije s tuševima.
Bio je dugo unutra i hoda nesigurnim, usporenim koracima koji su mi predobro
poznati. Sjećam se loših utakmica nakon kojih sam sjedio ispod tuša kao zombi,
nadajući se da će voda isprati sram poraza. No nikad nije upalilo.
A ovaj je nesretnik naslijedio tešku ulogu. Tek je na drugoj godini i prisiljen
je igrati važne utakmice s timom koji je obožavao svojeg prethodnog vođu navale.
Drew često uopće nije morao komunicirati s nama tijekom igre, jednostavno je
znao kamo treba baciti ili dodati loptu, a mi smo jednostavno znali gdje ćemo je
uhvatiti. Jebeno čudno, ali istinito. Bili smo usklađeni. S Calom nismo usklađeni.
„Hej, Cal.“
42
 Knjige.Club Books
On se trzne kao da nije primijetio da sam tu. Iako su mu ramena kruta, okrene
se i pogleda u mene. Cal nije nimalo sličan Drewu. Nije zgodan. Ne smije se puno
i ne govori kao profesor engleskog. Iskreno, više izgleda kao razbijač. Grube crte
lica, nos koji je vjerojatno barem jednom bio slomljen. A oči su mu jebeno
jezovite. Ledeno zelene i okružene tamnim trepavicama, pa kad pogleda u tebe
očekuješ da iz njih ispali lasere ili takvo što.
Izraz lica mu je snužden i napet, djeluje kao da očekuje moju kritiku. „Hej.“
„Večeras idemo u Palmers. Dođi i ti.“ Ponovno, to nije bilo pitanje.
Cal iznenađeno zatrepće, a onda mu se usta nepovjerljivo stisnu. „Hvala, ali
ne...“
„Slušaj, stari, ne zavidim ti na položaju u kojem se trenutačno nalaziš. Sigurno
je stresan za popizditi. Ali znam da quarterback koji se zbliži sa svojim suigračima
ima određenu prednost.“
On suzi pogled. „Misliš da će se sve srediti ako popijem par pića s
nekolicinom suigrača? Aha. Kako da ne.“
„Mislim da te trebamo“, iskreno odgovorim. „I ti trebaš nas. I zato, da, učini
sve što je nužno kako bi nam pomogao pobjeđivati. Progutaj ponos i pojavi se
večeras u Palmersu.“
On uzdahne i ramena mu se opuste. „U redu, doći ću.“
„Dirnut sam tvojim entuzijazmom“, promrmljam posežući za svojom torbom.
A onda zastanem i uputim mu mrki pogled. „Ako se ne pojaviš, osobno ću doći
po tebe, gušteru.“
On zakoluta očima, ali se zamalo nasmiješi. „Umirem od straha.“
„Znam. Moja obaranja su zastrašujuće prekrasna.“
Cal posprdno frkne dok izlazim iz svlačionice. Već sam gotovo prošao kroz
vrata kad me dozove. „Graysone.“ Zastanem i osvrnem se, a on mi kimne bradom.
„Hvala ti.“
Nisam učinio ništa posebno, samo sam bio pristojan. No svejedno mu
uzvratim kimanjem. „Plati mi pivo pa smo kvit.“
Čim izađem, misli mi se vrate na Mac pa protrljam bolno mjesto na prsima
gdje me uštipnula. Jedva čekam ovu večer.

43
 Knjige.Club Books

„Kamo ideš večeras, slatkice?“

Fionin glas, promukao od prehlade, probije se kroz glazbu koja svira u mojoj
sobi. Spustim brončani tuš za oči koju sam nanosila na rub kapaka i pogledam u
nju. „U Palmers.“
Njezin crveni nos se namreška. „U to mjesto za barenje komada? Nije fer.“
Nasmijem se i nastavim nanositi tuš tako da mi oči izgledaju mačkasto. „Često
ideš onamo?“
„Ne u zadnje vrijeme. Mrzim biti bolesna.“ Fi zastenje i baci se na moj krevet,
pa dramatično legne usred gomile jastuka. Njene podbuhle oči usredotoče se na
moj mobitel, s kojeg puštam glazbu. „SexyBack? Stvarno?“ Licem joj se razvuče
široki osmijeh. „Tako dakle?“
Sranje. Naime, ja imam jednu duboku, mračnu tajnu; kad god se želim osjećati
seksi, puštam si SexyBack. Moja pretpubertetska žudnja za Justinom
Timberlakeom očito nikad nije umrla.
Sva zajapurena, počnem prenaglašenim pokretima birati crveni ruž koji ću
staviti na usne prije sjajila. „Kako god. Namješteno je na nasumično biranje.“
Ali Fi me predobro poznaje. „Aha. Dobar topić.“
Odjenula sam crveni, svileni topić koji se vezuje oko vrata. Vratni izrez mu
je visok i nabran, ali je krojen tako da su mi ramena i leđa obnažena. Nosim plitki
grudnjak bez naramenica da mi grudi ne plešu nekontrolirano, ali topić je
definitivno seksi. Sparena s uskim crnim trapericama i gležnjericama visokih
potpetica, ova odjevna kombinacija je također prilično udobna. A s obzirom na to
da je Gray visok kao stablo, mogu slobodno nositi visoke potpetice i ne biti viša
od njega. To je uvijek plus u mojem svijetu.
„Ne namjeravam ići u noćni bar izgledajući kao klošar“, promrmljam
utapkavajući crveni ruž u usne.
„Kad već spominjemo seksepil“, razvuče Fiona, „hoće li ona seksi muška
planina doći po tebe?“
Nasmijem se kroz nos na njezin nadimak za Graya. „Ne. Nalazimo se ondje.
Ovo nije spoj, Fi.“
44
 Knjige.Club Books
Ne kažem joj da idem taksijem. Drew je vratio Grayu njegov kamionet, i Gray
ne samo da je obećao da će večeras biti dežurni vozač, nego i da će me vratiti
doma. Htio je i doći po mene, ali vozi nekoliko svojih suigrača pa im nisam htjela
smetati. Iz istog razloga nisam htjela ni da me doveze doma, ali Gray je inzistirao.
„Vjeruj mi, Mac“, rekao je, „svi će oni pronaći prijevoz do doma.“
Točnije, pronaći će komade s kojima će večeras zabrijati. Glupo je što me
pomisao na to uznemiruje. I to što sam pogledala u Graya kad mi je to rekao i
zamislila ga s curom koju bi večeras pronašao, odveo je doma i...
Čak i sada se zgađeno stresem. Baš sam glupa. Nemam pravo biti uznemirena.
Kvragu, i sama činjenica da sam uznemirena je uznemirujuća. No stisnula sam
zube i rekla Grayu da mu ne želim držati svijeću ako pronađe nekoga večeras.
On je reagirao kao da govorim gluposti, inzistirajući da se večeras želi družiti
sa mnom, tako da nisam više razvlačila tu temu. No u nekom ću se trenutku morati
priviknuti na činjenicu da će Gray bariti ženske.
Namrštim se, izvučem mobitel iz priključne stanice i ubacim ga u svoju pismo
torbicu.
„Ti ćeš biti u redu?“ upitam Fionu prije nego što izađem.
Ona lijeno makne rukom. „Gotovo sam se posve oporavila. A sad idi i zabavi
se sa cijelom momčadi seksi nogometaša, droljice.“
„Nije cijela momčad“, kažem uz osmijeh. „Možda pola momčadi. U
najboljem slučaju tri četvrtine.“
Fi baci jastuk u mojem smjeru, ali on tužno padne daleko od mene. „Tako
sam ljubomorna. Idi onda, budi seksi. I bolje ti je da mi pošalješ fotke njihovih
ruku!“ Fi nikad nije tajila da obožava velike bicepse.
„Hoću.“ Mahnem joj i izađem.
Bar u kojem se nalazim s Grayem prepun je ljudi, i očito danas imaju retro
večer. Hip-hop ritmovi osamdesetih tutnje iz zvučnika dok se probijam kroz
gužvu. Moja visina je u ovom slučaju prednost, baš kao i Grayeva; s lakoćom ga
spazim kako strši iznad mase, njegova tamnoplava kosa blješti poput svjetionika
dok mi krupnim koracima dolazi ususret. Obožavam što mogu nositi visoke
potpetice jer je svejedno barem pet centimetara viši od mene.
„Hej“, kaže kad stignemo jedno do drugoga. „Imamo separe u...“ Zastane kad
me bolje promotri, i usne mu se razdvoje kao da je naglo udahnuo.
„Što je?“ Preglasna sam jer od glazbe gotovo ništa ne čujem, pa se nagnem
bliže njemu. Dovoljno blizu da osjetim toplinu njegova tijela i nanjušim njegov
čisti miris. Sapun i muškarac nikad nisu bolje mirisali.
Na trenutak nekako samo lelujamo jedno oko drugoga, kao magneti koji su
previše blizu i pokušavaju odlučiti hoće li se spojiti ili odvojiti. Zbog tog se
čudnog kratkog plesa oboje smetemo.

45
 Knjige.Club Books
Gray pročisti grlo i počne se odmicati kao da ne može podnijeti moju blizinu.
Hm, okej, zar smrdim? Namrštim se, no njegove usne se izviju u smiješak.
„Izgledaš... lijepo, Mac.“
„Kakav kompliment, Kolačiću.“ Još se jače namrštim, i on se nasmije.
„Okej, izgledaš jako lijepo. Seksi, čak.“ Ponovno me odmjeri, i ovaj put mu
se pogled zadrži na mojem topiću. „Totalno, opasno seksi.“
Tijelom mi se razlije val vrućine i zaustavi se između mojih nogu. Sada ja
moram pročistiti grlo. No to ne zaustavi usporenu plimu neočekivane požude od
koje mi koraci postaju nesigurni. Koji vrag? To je samo Gray. „Volim se tu i tamo
skockati. Ne budi tako šokiran.“
„Nisam šokiran.“ Gray me lagano uhvati za lakat i povede me prema
stražnjem dijelu kluba. „Zahvalan sam.“
„Zahvalan?“ zbunjeno upitam. On ne prestaje pogledavati iskosa prema meni,
kao da je siguran da će se prizor promijeniti, a ne želi to.
Gray samo odmahne glavom i naginje se prema meni sve dok mi ne okrzne
usnama uho. Njegov topli dah i duboki glas pomiluju moju kožu. „Ja sam zdravi,
heteroseksualni muškarac, Mac. Kad god neka djevojka izgleda seksi, jebeno sam
zahvalan zbog toga.“
Napućim usne i ne komentiram dalje. Nije normalno koliko mi godi njegovo
divljenje. To me uznemiruje, kao da sam drmnula čašu žestice od koje mi se
smjesta zavrtjelo u glavi. Još se osjećam lagano ošamućeno kad stignemo do
velikog kružnog separea u kojem sjede Grayevi prijatelji.
Svi se smiješe gledajući me s različitom razinom zanimanja, kao da su čekali
da me dobro promotre.
„Ivy“, kaže Gray, predstavivši me ostalima kimanjem glavom u mojem
smjeru. „Diaz, Rolondo, Dex, Marshall, Johnson, Cal, Drew i Anna.“
Crvenokosa, zamamnih oblina, Anna jedina je djevojka za stolom i njezin
osmijeh je najveći. Kratko mi mahne. „Hej, Ivy. Čuli smo puno toga o tebi.“
Očito. Osjećam se kao novi izložak u zoološkom vrtu. „Hej. I ja sam čula
puno toga o vama.“ Uvučem se u separe i sjednem pokraj Anne dok me dečki
pozdravljaju.
Svi su ogromni i vjerojatno djeluju zastrašujuće svakome tko nije naviknut
biti u društvu igrača američkog nogometa. No meni je ovo na neki način poput
povratka kući. Cijeli sam život bila okružena sportašima, krupnim muškarcima
koji koriste svoja tijela kao što glazbenici koriste svoja glazbala. Nerijetko se
ponašaju kao preveliki dječaci, koliko god godina imali.
Gray sjedne nasuprot meni i nasloni svoje mišićavo tijelo na stol. Na trenutak
se samo smiješimo jedno drugomu, dok mi se venama razlijeva radost poput
ružičastog šampanjca. Zatim se Drew nagne prema meni. „Htio sam ti zahvaliti,
Ivy, što si dopustila Grayu da posudi tvoj auto.“ Ton mu je iskren, ali njegove
svijetlosmeđe oči nestašno svjetlucaju.
46
 Knjige.Club Books
„Nisam ja dopustila Grayu da vozi moj auto“, pojasnim, iako znam da ne
moram. Ali želim malo podjebavati Graya. „Zapravo sam popizdila kad sam to
čula. Htjela sam ga prebiti.“
„Zvuči opako, ali me voli“, Gray uvjerava sve za stolom.
„Nisi mi oštetio auto“, kažem, „pa sam zato malo dobrohotnija prema tebi.“
Gray mi namigne, i ja se nasmijem.
Drewove oči još jače zabljesnu. „Gray nikad ne bi oštetio taj auto. Naime,
predobro izgleda dok ga vozi.“
Svi dečki se zasmijulje, a Gray glumi da se zakašljao i promrmlja: „Pizdo.“
Drew ga ignorira i zavali se u separe smijući se. Tip je nevjerojatno zgodan,
isklesanog, savršeno proporcionalnog lica, svijetlosmeđe kose i očiju. Sjedeći
jedan pokraj drugoga i zauzimajući dobar dio separea tim svojim mišićavim
tijelima, Gray i Drew izgledaju kao utjelovljeni junaci iz stripa.
Obojica uhvate moj pogled i istodobno kažu: „Što je?“
Nasmiješim se i odmahnem glavom. „Ništa. Samo sam imala viziju Thora i
Kapetana Amerike dok zajedno piju pivo.“
Njih dvojica se u isti čas zacrvene. Što je pomalo neodoljivo.
„Ha!“ uzvikne Anna pokraj mene. Obrazi joj se ispupče od širokog osmijeha.
„I ja sam često zamišljala Drewa kao Kapetana Ameriku.“
Drew zainteresirano živne. „Ma nemoj, stvarno?“
Gray posprdno frkne nosom. „Stari, upravo sam uspoređen s Thorom. Totalno
sam pobijedio.“
„Što, dovraga, ima Thor? Mali čekić?“ Drew odmahne rukom u gesti molim
te lijepo.
Ali Gray se podrugljivo nasmiješi. „Barem se ne skriva iza pičkastog štita.
Thor je bog. Mislim da ne moram više ništa reći.“
„Dosadni bog s osobnošću panja“, uzvrati mu Drew.
„A Kapetan Amerika nije dosadan? Čovječe. Lik uopće ne razumije modernu
kulturu. Ponaša se kao izviđač iz 1940-ih.“
Drew i Gray na trenutak samo gledaju jedan u drugoga. A onda Drew popusti
uz smijeh. „Imaš pravo.“
„I Thor nadmoćno odnosi pobjedu u ovoj bitki!“ Gray podigne ruke kao da
slavi pobjedonosni zgoditak.
Svi dečki zastenju i netko baci zgužvani papirnati ubrus na Gr aya, koji ga
vješto odbije.
„Jesu li uvijek ovakvi?“ upitam sve za stolom.
„Uvijek“ promrmlja Anna, ali se smije.
Dex, koji je ogroman i nosi dugu bradu, slegne ramenima. „Katkada i mlate
jedan drugoga po glavi.“

47
 Knjige.Club Books
„Tišina tamo, Bruce Banner.“
Dex zakoluta očima prema Grayu.
„Ne slažeš se s tim mišljenjem, Kolačiću?“ upitam cereći se. Gray smjesta
zastenje glasno i dugo, a njegovi se prijatelji počnu zagrcavati od šoka. I tada
uvidim svoju pogrešku. O, sranje. Trebala sam znati. Daj grupici nogometaša novi
nadimak s kojim se mogu sprdati i oni će to jedva dočekati.
„Ivy“, ukori me Gray. Ali prekasno je - svi njegovi prijatelji sada gledaju u
njega.
„Kolačić?“ kaže Rolondo, zgodni, vitki tip s dreadlocksima, koji sjedi u
sredini separea i ima zasljepljujući osmijeh. „ A, ne, nema šanse da ću ovo
propustiti.“
Gray ponovno zastenje i zagnjuri lice u svoje ogromne šake. „Glamurozni
Kolačić. Pravi nadimak za Graysona.“
„Zato što je sladak, ružičast i taaako lijep.“
Grayeve plave oči strijeljaju me kroz njegove prste, obećavajući odmazdu. Ja
napravim grimasu i uputim mu svoj najbolji pokajnički pogled za koji se nadam
da govori oprosti-što-sam-ti-upropastila-život.
„Jasno se sjećam da je Gray rekao kako je mekan iznutra“, prokomentira
Drew uz zlobni osmijeh.
„No, no, pudingiću“, rastegnuto kaže Anna gledajući u Drewa. „Ne bi smio
optuživati druge kad i sam imaš vrlo mekanu unutrašnjost.“ Zavjerenički mi
namigne dok se Drew uspravlja na sjedalu i upućuje joj smrknuti pogled, a dečki
se smiju.
„Nizak udarac, Jones.“
„Ah, ali me svejedno voliš, Baylore“, drsko mu uzvrati Anna. Drewov izraz
lica jasno govori da njegova cura ima pravo.
No Gray još nije slobodan. Rolondo se zavali u separeu. „Onda, Ivy, osim što
se družiš s našim Kolačićem, studiraš li ovdje?“
„Ne, prošlog proljeća sam diplomirala na koledžu Sarah Lawrence. Provela
sam ljeto i jesen sa svojom majkom u Londonu. U ožujku se vraćam onamo kako
bih vodila jednu od njenih pekarnica.“
Rolondove obrve se lagano podignu i čini se da se jedva suzdržava od
dobacivanja pogleda Grayu. „To je kul. Samo ne znam kako vi pekari ustajete
tako rano. Mene bi to ubilo.“
„Zapravo i mene ubija.“ Mrzim taj dio pekarskog života. Odlaziti u krevet
prije devet navečer i propuštati normalan društveni život radi pekarskih proizvoda
pomalo je koma. Ovih dana uživam ostajati dugo budna i spavati do kasno ujutro.
„Bolje ti je da se navikneš na taj raspored, Mac“, ležerno kaže Gray, premda
su mu crte oko usta napete. „To će biti tvoj život.“

48
 Knjige.Club Books
Ne obazirem se na njegov komentar jer mi se ne sviđa kako mi se utroba
nekontrolirano grči. „Mogao bi biti i gori.“
„I sad si tu s tvojim tatom?“ upita me Drew.
„Superagentom“, doda Johnson.
„Pa, ja mislim da je najbolji.“ Nacerim se. „Ali ja sam pristrana.“ Svi se
zacerekaju. A onda se Marshall nagne naprijed i stol zaškripi pod težinom njegova
krupnog tijela. „Hej, ako mi donese puno dolara kad potpišem ugovor, želim ga
za svojeg agenta.“
Ali ja odmahnem glavom. „Vrhunski sportski agent nije dobar zato što
osigurava dobre profesionalne ugovore, za to postoji gornja granica iznosa plaće.
Tu se više radi o planiranju života.“
„Zvučiš kao zastupnik osiguranja koji je došao k nama kad mi je tata imao
srčani udar“, kaže Dex kroz smijeh.
„Ali zapravo se radi upravo o tome. Nijedan od vas neće igrati zauvijek. To
je činjenica. Pripremite se za budućnost, podebljajte svoj bankovni račun koliko
god možete, pronađite izvor prihoda nakon što vaša prva karijera završi.“ Nijedan
od njih ne djeluje pretjerano oduševljeno mojim riječima. Sportaši vole misliti na
sadašnjost, kad se osjećaju nepobjedivo. To im da je oštrinu. Ali agenti ne
razmišljaju tako. „Posao agenta je da vas zaštiti kako jednoga dana, kad
vam karijera završi, ne biste završili bez prebijenog novčića. Jer svi znate da se to
događa.“
„Ima pravo“, kaže Drew.
„Kako bi ti zaštitila svojeg klijenta, Mac?“ Gray me gleda s iskrenim
zanimanjem.
„Što? Ja? Ja nisam agent.“
„Ali da jesi“, nagovara me on.
„Pa, uzmimo Drewa kao primjer. Za početak bih ga poslala na fonetske vježbe
za glas i izgovor, jer ga kamera voli. Ako bi to htio, mogao bi jednog dana biti
sportski komentator na ESPN-u, nositi široku ljubičastu kravatu i zarađivati finu
plaću.“
Svi se nasmiju, ali Drew kinine glavom. „Da, to bi bilo prilično kul.“
„A ti...“ Pogledam u Graya i počnem se cerekati. „Obećaj mi da nećeš
gunđati.“
Grayev osmijeh je nakrivljen dok se oslanja podlakticama o stol. „Pucaj,
Mac.“
„Jockey, Under Armour, bilo kakve reklame za donje rublje koje bi isticale to
tvoje tijelo u pokretu.“
On se zacrveni dok dečki urlaju od smijeha.
„To vrijedi za sve vas, zapravo“, kažem im.

49
 Knjige.Club Books
„Nego što! Svijet mora vidjeti ove trbušnjake.“ Rolondo podigne majicu i
otkrije nenormalno čvrste trbušne mišiće.
„Dobri“, kažem iskreno.
Rolondo mi namigne. „Slobodno to ponovi.“
„Zašto bi Drew radio kao televizijski voditelj, a ja reklamirao donje rublje?“
pobuni se Gray nadglasavajući smijeh svojih prijatelja.
„Iskreno? Mislim da ti se ne bi svidjelo toliko dugo mirno sjediti.“ Nježno mu
se nasmiješim. „Bi li stvarno volio biti televizijski voditelj? Čitati s blesimetra?
Jer oni totalno to rade.“
Gray nakosi glavu i promatra me. Zadovoljan izraz smekša crte njegova lica.
„Ne, mislim da ne bih.“ Glas mu se stiša, ali ga svejedno jasno čujem usprkos
glazbi. „Trebala bi biti sportska agentica, Ivy.“
„Što? Ne.“ Osjetim neugodan pritisak u grudima. „To je... Oni su...“
Odmahnem glavom. „To je tatin talent, ne moj.“ Ne mogu reći ovim dečkima da
sam oduvijek prezirala tatin posao zato što ga je odvlačio od nas i uništio nam
obitelj. Zapravo sam šokirana koliko je duboka ta moja mržnja. Nisam dosad ni
bila toga svjesna, i grlo mi se stisne od te spoznaje.
Ruke mi drhte dok posežem prema svojem pivu i otpijam dugi gutljaj.
„Ja bih te uzeo za svoju agenticu“, kaže Drew, i ja naglo sjednem. „Da“, kaže
Dex. „I ja. Tebi je istinski stalo. To je najvažnije.“
„Iskustvo i prestiž su također važni u tom poslu“, tiho kažem. No privlači me
ideja da pomažem ovim dečkima jer znam koliko bih se dobro osjećala kad bih
im uspjela osigurati budućnost. Obuzme me nemir pa skočim na noge.
„Obožavam ovu pjesmu“, kažem nikomu posebno. „Tko će plesati sa mnom?“
Dečki djeluju prestravljeno. Treba mi trenutak da uopće shvatim koja to
pjesma upravo svira. A onda se snažno ugrizem za usnu. Madonnina Material
Girl. Jedva susprežem smijeh. Večer osamdesetih je zakon.
„A, ne“, kaže Johnson dok prenaglašeno odmahuje glavom. „To je ženska
pjesma.“
Drew pokaže prema svojoj nozi. „Ja se moram odmarati. Doktor mi je
naredio.“
Anna frkne nosom i zakoluta očima, pa iskoči iz separea. „Ivy, idemo plesati.“
„Čini se da ćemo plesati same“, kažem joj.
„Aha.“ Gray se zavali natrag u sjedalo kao da se boji da ćemo ga izvući na
silu. „Možda vam se pridružimo u sljedećoj pjesmi.“
Anna slegne ramenima i uhvati me za ruku. Ja je pratim, jedva čekajući da se
prepustim ritmu na plesnom podiju.

50
 Knjige.Club Books

„Sviđa mi se“, kaže Dex kad djevojke odu.

„Super je, zar ne?“ Gledam kako Mac grabi svojim dugim nogama prema
plesnom podiju. Top koji nosi otvoren je otraga gotovo do struka, otkrivajući
baršunastu kožu njenih vitkih leđa. Nikad nisam pretjerano primjećivao ženska
leđa, no sad imam nenormalan poriv da pođem za njom i prijeđem dlanom niz tu
glatku udubinu koja vodi prema njenoj... Duboko udahnem kako bih obuzdao
svoje odbjegle misli.
Johnson se okrene prema meni. „Stvarno ćeš angažirati njenog tatu za svog
agenta?“
„On je kul. I očito zna što radi kad Ivy ima takav stav o ulozi sportskih
agenata.“ Sva se ozarila kad je govorila o tom poslu. No ne sviđa mi se kako je
pobjegla od stola. Moj prijedlog da bi trebala biti sportska agentica ju je očito
uznemirio, ali nemam pojma zašto.
Sad je ne mogu to pitati, pa usmjerim pozornost drugamo, podižući glas da
nadglasam tutnjanje glazbe. „Hej, gušteru“, kažem Calu, koji cijelu večer šuti.
„Drew i ja ćemo sutra ujutro uvježbavati neke drilove. Pridruži nam se.“
Drew kimne glavom. Već sam razgovarao s njim o Calu, i pristao je pomoći.
No problem je kako nagovoriti Cala da prihvati pomoć.
Moj novi quarterback pogledava između nas dvojice i počinje se mrštiti. No
prije nego što se stigne pobuniti, Drew ga napadne. „Slušaj, stari, volio bih se
održati u formi i radije bih da mi u vježbanju pomaže još jedan vođa navale.“
Cal nije glup - hvala Bogu - ali slegne ramenima jer mu se očito trenutačno
ne da prepirati s nama. „U redu.“
Sprema se još nešto dodati, ali tada Rolondo ispusti neki prigušeni zvuk iz
grla. Nešto između smijeha i zgražanja. „Uh, Gray.“ Ponovno ispusti taj zvuk,
gledajući prema plesnom podiju. „Tvoja cura...“
Svi dečki okrenu glave, a izrazi njihovih lica preslikavaju ‘Londov. Drew se
nelagodno lecne i promrmlja, „Isuse“, kao da nazoči nekoj grozoti.

51
 Knjige.Club Books
Naglo se okrenem stišćući šake, spreman prebiti na mrtvo ime bilo koga tko
možda maltretira Ivy. I smrznem se. Dragi Bože na nebesima. Zabezeknuto
zinem.
„Što to ona...?“ Dex odmahuje glavom kao da je zbunjen.
A ja mogu samo zuriti, nijem od šoka. Jer Ivy pleše. Ili barem mislim da pleše.
Lamata udovima na sve strane bez ikakvog uočljivog ritma, a bokovi joj se
nekoordinirano njišu. Izgleda kao da ima snažne konvulzije. Ljudi se odmiču od
nje. Vjerojatno se boje da ih ne opali po glavi, za što postoji vrlo realna
mogućnost.
Usne mi se trzaju. Rolondo mi se približi odostraga. „Čovječe... Ovo je
zadivljujuće loše plesanje.“
Dobacim mu namršteni pogled preko ramena, a onda dohvatim Ivyno pivo i
otpijem dugi gutljaj. Zatim tresnem čašom o stol i ustanem. „Gospodo, pravi
muškarac se ponekad mora žrtvovati.“ Duboko udahnem dok skupljam hrabrost
za odlazak na plesni podij kako bih spasio svoju frendicu.

Gray grozno pleše. Ne bih vjerovala da nisam vidjela vlastitim očima. Kad
mi se pridružio na plesnom podiju, veselo sam uskliknula. Ali onda se počeo
kretati. I to ne izgleda dobro.
Bacaka se uokolo kao dijete koje ima napadaj bijesa. Toliko loše pleše da se
maleni krug ljudi oko mene i Anne još više proširio. S dobrim razlogom - Gray
ima duge ruke. Anna, koja mi se nekako čudno smješkala dok sam plesala s njom,
pogleda u Graya široko otvorenim, šokiranim očima. Njezin pogled skrene s mene
na cirkus koji izvodi Gray, a onda joj se licem razvuče široki osmijeh, kao da
ju njegova šašavost uveseljava. S druge strane, on se stvarno istinski trudi i ne
mogu se ne nasmiješiti njegovom entuzijazmu. S obzirom na njegovu izvrsnu
koordiniranost na terenu, očekivala bih da je bolji u ovome, no ne možemo biti u
svemu savršeni.
Otplešemo još jednu pjesmu. Ritam pulsira oko nas, i uskoro nam se pridruže
i njegovi dečki. Čak i Drew, koji privuče Annu u zagrljaj, nakon čega se zapravo
samo drže jedno za drugo i ljuljaju se zajedno. Ostatak dečki se pridruži Grayu i
meni, stvarajući zid oko nas. Oni bolje plešu, ali očito ne nalaze ništa čudno u
Grayevom performansu. Kao pravi prijatelji, samo kimnu prema njemu s
različitim stupnjevima razonođenosti u izrazima lica, a onda počnu plesati.
Dobro se zabavljamo. Rolondo me pokušava naučiti neke od svojih pokreta.
Stavi mi ruke na bokove i vodi me, ali je teško pratiti njegov ritam.
Gray mi se približi sprijeda i njegovi se mahniti pokreti smire te postanu
sličniji Rolondovima.

52
 Knjige.Club Books
Zajedno me uhvate u sendvič, preuzimajući komandu nad našim plesom. Ne
toliko blizu da se osjetim nelagodno zbog njihova stiska, ali dovoljno da postanem
zadihana smijući se na sav glas. Svi dečki plešu sa mnom, izmjenjujući se i
pokazujući mi različite plesne pokrete, no na kraju uvijek završim s Grayem, koji
sada pleše malo bolje, ali nikako da usavrši svoju tehniku. Mislim da se možda
previše trudi, jer povremeno primjećujem naznake briljantnosti.
Kad pjesma završi, Gray se nagne prema meni, a ja osjetim čisti miris znoja s
njegove kože. „Želiš sjesti?“
„Ni govora“, povičem, jer je upravo počela sljedeća pjesma. „Obožavam
plesati!“
On napravi grimasu - jadničak vjerojatno mrzi plesati budući da je toliko loš
u tome - ali me privuče k sebi. „Onda ćemo plesati.“ To i učinimo, zastajući
svako-toliko kako bih popila još piva, pa opet nastavimo. Noć postane maglovita
i usredotočena na Graya koji se smije i pleše sa mnom. I to je prekrasno.

53
 Knjige.Club Books

Moj život se odvija prema šablonama. Uvijek je bilo tako i uvijek će tako
biti. Sad imam novu šablonu: nogomet, učenje za faks, Mac, spavanje. I zapravo
ne želim to promijeniti.
Kad ne učim ili treniram, nazovem Mac i odem k njoj. Sad mi je ovo poput
drugog doma. Volim ovu tišinu i to što se ne moram derati na nekog kretena da
povuče jebenu vodu na zahodu i da ne ostavlja gaće na kauču. No uglavnom se
jednostavno volim družiti s Mac. Tu nas jedino povremeno prekida Fiona koja mi
se uvijek ceri kao da zna nešto što ja ne znam i zove me „seksi planinom
muškog mesa“.
Mac se intenzivno zacrvenila kad me Fiona prvi put tako nazvala. To je bilo
baš slatko.
No sad smo sami i sklupčani na kauču. Jedemo pizzu i gledamo sveučilišni
hokej. Moja krvožedna Mac oduševljeno urla prema televizoru kad neki tip po
imenu Logan prikuca nekog drugog tipa uz ogradu.
Na trenutak osjetim laganu zavist. Sigurno je sjajan osjećaj ovako letjeti preko
klizališta. No moram se zacerekati kad Mac poviče: „Dobra finta!“ držeći koricu
pizze kao hokejašku palicu.
Odjednom mi sine da bih prije mjesec dana umro od smijeha da mi je netko
rekao kako ću radije ostati doma bez izgleda za seks nego izaći u noćni provod i
zabrijati s nekom ženskom.
No najviše bih zapravo volio prebaciti ruku preko Ivynih uskih ramena i
privući je k sebi. Imam snažnu potrebu kliziti prstom niz njezin obli nos, pa pratiti
srcoliku oblinu njene gornje usne. Usne poput ružina pupoljka. Čuo sam za taj
izraz, ali dosad nisam znao što znači. Ivyne usne su savršene, blijedoružičaste i
pune, kao da šalje poljubac čak i kad je opuštena. To me pomalo izluđuje.
Baš kao i mreškanje nosa kad god se nasmije. Što je često.
To me ljuti. Koji mi je vrag? Zar sam toliko opsjednut seksom da ne mogu
jednostavno biti prijatelj nekoj djevojci, a da ne poželim pokušati nešto s njom?
Želim da ovo prijateljstvo uspije, želim biti više od tipa kojime upravljaju potrebe
njegova kurca.

54
 Knjige.Club Books
Ogorčen na samog sebe, zavalim se na kauč i prekrižim ruke na prsima. „Imaš
li kakvih video igara?“
Mac baci koricu pizze prema kartonskoj kutiji - a ja je uhvatim jer ne želim
da savršeno dobra korica završi u smeću. Ona mi se posprdno nasmiješi, ali mi
odgovori: „Ne. Nisam baš luda za video igrama.“
„To sam i mislio. Vjerojatno ih izbjegavaš jer si katastrofalno loša igračica.“
Zapravo to ne mislim, ali je volim podjebavati.
Očekivano, Mac se naglo uspravi i namršteno me pogleda. „Ja rasturam u
video igrama. Kad iste odlučim igrati.“
„Kad iste odlučiš igrati?“ Zasmijuljim se. „Tvoj formalni govor otkriva
neistinost tvojih tvrdnji, mladi Padawane.“
Ona se okrene sjedeći na svojem mjestu i udari me koljenom u bedro.
„Proglašavaš me lažljivicom?“ Obrazima joj se razlije rumenilo, a njene tamne
oči zabljesnu.
Isuse, kako je lijepa. Toliko lijepa da me boli srce dok je gledam. Želim je
povući u svoje krilo, spustiti se na nju i ljubiti ta mala, seksi usta dok mi usne ne
utrnu. Budući da ne mogu to učiniti, uputim joj svoj najbolji pogled svisoka. „Ne
trebaš se toga stidjeti. Jednostavno nemaš dovoljno dobre reflekse da bi bila dobra
igračica.“
„Ja imam mačje reflekse.“
Posprdno frknem nosom, totalno se zabavljajući. „Ako misliš na Garfielda,
onda se slažem.“
U lice me pogodi ukrasni jastuk. Šokiran, nađem se licem u lice s Ivy, u čijim
očima svjetluca izazov.
„Bolje bi ti bilo da pobjegneš, Graysone, jer ćeš za otprilike pet sekunda biti
prikovan za kauč i preklinjati me za milost.“
O, da, molim te. Natjeraj me da te preklinjem. Izvadi moj ukrućeni kurac i
jaši me dok ne kriknem. Kako postoji ozbiljna opasnost da ću ja nju prikovati za
kauč, naglo ustanem i odmaknem se kao da mi je sve to smiješno. „Samo daj,
Mackenzie.“

Znam da me Gray zadirkuje. Ali to čini veoma uspješno. Sad će dobiti svoje
- i to žestoko. Skočim na noge i podignem stisnute šake. „Prvi udarac osvaja
dodatne bodove.“
„Baš si slatka kad zavaravaš samu sebe, Mac.“ On napravi dođi ovamo pokret
rukom.
Taj nadmeni... „O, sad si gotov. Prebit ću te kao tele u kiselom kupusu.“

55
 Knjige.Club Books
Gray zastane usred zaleta i zbunjeno zine, a onda mu iz usta izleti smijeh.
„Kaže se kao vola u kupusu.“
„Ti govori što je tebe volja. Ja govorim što je mene volja.“ Zamahnem rukom,
no on se sagne i moji prsti zahvate zrak. Kvragu.
U kutovima njegovih plavih očiju naprave se boriće. „Okej, ali zašto ‘kiseli’
kupus? Zašto nisi jednostavno rekla kao tele u kupusu?“
„Volim svoje usporedbe.“
Gray se grohotom nasmije. Dovoljno dugo da mu odvrati pozornost od mojeg
laganog krošea kojim dohvatim njegovu veliku glavu. „Bod za mene!“
To ga ušutka. Stisnutih očiju, prilazi sve bliže kružeći oko mene. „Hajde, Ljuti
Umače, napadni me.“
„O, Kolačiću, sad si nadrapao.“
Skakućemo jedno oko drugoga, smijući se i fingirajući udarce. Kad njegova
ruka zaigrano poleti prema mojem tjemenu, ja se izvijena i sagnem.
„Tako je“, kažem oponašajući najbolje što mogu Muhameda Alija i njegov
složeni rad nogu, „strepi od mojeg gnjeva. Izmiči se lijevo i desno.“
Gray sad već umire od smijeha. Lice mu je crveno i suze mu frcaju iz očiju.
Pokušava se koncentrirati, ali se prejako smije. Što ga ostavlja nezaštićenog s
lijeve strane. Nažalost, i ja se smijem, pa me taj provokator neprestano kucka po
glavi.
„Evo ti na“, kaže i čvrkne me po nosu.
„Ti... aahh!“ Sagnem se i jedva ga izbjegnem.
On se zacereka uz zlobni osmijeh. „O, da, imam te kao patronus, bejbi.“
Njegove riječi nekako lebde između nas kao grozan smrad kad nam se pogledi
susretnu, i oboje zastanemo.
„Ti“, dahnem kroz smijeh“, „si totalni šmokljan.“
„To je bilo zakon i ti...“, zarokće, „to znaš.“
„Šmokljan.“
Gray je toliko brz da uopće ne vidim njegov pokret. U jednom trenutku
nadmeno pjevušim, no već su u sljedećem njegove krupne ruke ovijene oko moga
struka i povlače me dolje. On upravlja padom štiteći me vlastitim tijelom od
udarca o pod. No svejedno padnemo isprepletenih udova, smijući se naglas.
„Blesavice.“ Njegov osmijeh je širok. „Napravila si najklasičniju pogrešku.“
Umorno naslonim glavu na njegov široki biceps i smiješeći se citiram The
Princess Bride: „Ne miješaj se u azijske ratove za zemljište?“
On polako odmahne glavom i njegova zlatna kosa padne mu na čelo. „Ne.“
„Ne suprotstavljaj se Sicilijancu kad ti prijeti smrt?“ Nježno odmaknem
natrag pramen Grayeve kose. On me promatra dok to radim, ali se i dalje smiješi.
Osmijeh mu još više naraste kad se nagne prema meni.

56
 Knjige.Club Books
Njegova blizina mi oduzima dah. Odjednom sam svjesna Graya posvuda oko
sebe. Masivan zid njegovih prsa pritišće moje grudi. Njegovo široko, teško bedro
prebačeno je preko mojih nogu.
Topao je, snažan i živ. I ne pomiče se. Samo promatra moje usne kao da ih
prvi put vidi. Nježna toplina njegova daha škaklja mi nos, a usne su mu toliko
blizu mojih da ih gotovo mogu okrznuti. Na trenutak jednostavno razmjenjujemo
zrak i osjećam se kao da mi se lagano vrti u glavi, a tijelo mi postaje teško i tromo.
Preplavljuje me val vrućine. Želim eliminirati taj razmak među nama. Želim
znati kakav je Grayev okus.
„Gray“, promrmljam, uspaničena od straha i ovog snažnog poriva.
„Mmm?“ on odsutno upita, snenog pogleda.
A onda osjetim kako mu kurac raste i postaje tvrd uz moje bedro. Tijelom mi
prostruji drhtaj.
Gray ispusti neki grleni zvuk. Toliko je napet da mu cijelo tijelo vibrira.
„Koja je to najklasičnija pogreška?“ ošamućeno upitam.
Njegove duge trepavice spuste se u usporenom, zbunjenom treptaju. „Ne
znam“, prošapće. „Zaboravio sam što sam htio reći.“
Oči nam se susretnu. Njegove su tako intenzivno i postojano plave da ne mogu
trezveno razmišljati. Trebala bih ovo zaustaviti, ubaciti neku šalu, jebeno se
skockati. Ali kad su Grayeva masivna prsa tako predivno priljubljena uz moje
grudi i izazivaju ugodnu bol u njima.
Gray zadrhti i zatvori oči, kao da se ni on ne može usredotočiti. Kao da želi
spustiti glavu i pomilovati tim prekrasnim usnama moje usne.
„Što to, dovraga, radiš, Graysone?“ prasne prepoznatljivi glas moga oca.
I trgne nas poput pucnja iz pištolja. Gray skoči na noge tako naglo da mi dah
šišteći izleti iz pluća. U sljedećem me trenutku zgrabi za zapešće i podigne me
tako brzo da praktički poletim. Isuse, njegova snaga je stvarno impresivna.
„Jao.“ Namrštim se na njega trljajući si zapešće.
Gray se zacrveni. „Oprosti. Jesi dobro?“
„Aha.“ No ne gledam u svoje zapešće.
Moj otac stoji na vratima. Njegove tamne obrve oblikuju ravnu crtu iznad
stisnutih očiju. Na sebi ima odijelo koje je zgužvano na rubovima kao da je došao
ovamo ravno s aerodroma. Zaboravila sam da se danas vraća. „Hej, tata.“ Sranje.
Prizor na koji je naletio sigurno nije izgledao dobro.
„Ivy.“ Zvuči raspižđeno. Raspižđeni tata usporenje i smiren. Prije nego što
eksplodira.
Gray gurne ruke u džepove, kao da će mu ta poza nekako pomoći da djeluje
nedužno. Želim zakolutati očima. Mi jesmo nedužni. Ali on ne gleda u mene.
„Mackenzie. Bok.“

57
 Knjige.Club Books
Tata podigne obrvu. „Hoćeš mi reći zašto si ležao na mojoj kćeri, Graysone?“
„Uh...“
Suptilno, Gray. Vrlo suptilno. „Tata, prestani glumiti zaštitnički nastrojenog
oca.“
„Ne glumim. Ja jesam zaštitnički nastrojen otac.“
Proguram se uz njih dvojicu i krenem prema kuhinji. „Želiš pivo?
Tata progunđa: „Mogao bih popiti jedno.“
Gray napokon uspije progovoriti. „Znači, upravo ste se vratili?“
„Da. I očito u pravom trenutku.“ Tatin pogled probija rupu u Grayevu čelu.
„Moramo porazgovarati o nekim stvarima, Graysone.“
„Da, svakako.“ Gray ne prepoznaje tatin održat-ću-ti-predavanje-koje-nećeš-
zaboraviti ton, ali ja ga prepoznajem.
„Ali prvo moram porazgovarati s Ivy.“
Sjajno. Dakle, i mene čeka besmisleno predavanje.
„Jasno.“ Gray kimne. „Ionako sam bio na odlasku.“
Želim se pobuniti, no Gray se počne odmicati prema svojem kaputu, pogleda
usmjerenog u mog tatu, i nisam posve sigurna da ga tata neće napasti. „Vidimo se
sutra, Mac.“ Gray mi dobaci pogled koji ispravno protumačim. Nemoj se svađati
s njime. Samo čekaj da završi.
Bit će sve u redu, odgovorim mu svojim pogledom. Barem dok Gray ne ode.

58
 Knjige.Club Books

Čekam prvi udarac. No tata me napadne ondje gdje sam najslabija.

„Dobro izgledaš, mala.“ Moj tata mi uputi nešto što podsjeća na osmijeh.
Nadrkan je, ali se trudi biti pristojan. „Drago mi je da si tu.“
Ne kaže drago mi je da si doma. Nikad mi to ne kaže. I dosad to zapravo
nisam ni primjećivala. Odjednom mi sine; ja imam gdje biti, ali nemam dom. Naša
obitelj je previše efemerna za takvo što.
Prisilim se uzvratiti mu osmijeh i odgovoriti mu svojim uobičajenim: „Drago
mi je što sam tu.“
Tata se povlači za uho. „Čuj, žao mi je što te nisam dočekao kad si stigla...“
„U redu je“, prekinem ga. Ne želim slušati njegove isprike. A budući da mi je
nedostajao, ne želim se svađati. Brzo se podignem na prste i poljubim ga u obraz.
„I ti izgledaš dobro.“
Tata me potapša po ramenu i utisne mi kratku pusu u tjeme. Malo je ljudi
pokraj kojih se osjećam sitnom. Tata je jedan od njih. Visok dva metra i trinaest,
raspona ruku od dvjesto osamnaest centimetara, bio je zastrašujući protivnik na
košarkaškom terenu. Zbog svoje veličine i dugih, koščatih udova, pomalo izgleda
kao preveliko strašilo.
Odmaknem se od njega. „Osim toga, Gray me dočekao, i bila sam sretna što
ga vidim.“
Možda se ipak želim svađati jer se tata namršti. „Gray Grayson bi mogao
postati superzvijezda.“ Glas mu je jako tih i moram se naprezati da ga čujem. A
to je upravo ono što želi - prisili protivnika da se fokusira na tebe kako bi imao
kontrolu nad njime.
I samo tako, naš krhki balončić primirja se rasprsne.
„On jest superzvijezda, tata.“ Otvorim pivo i dodam mu ga malo energičnije
nego što je nužno.
Tata samo zuri dolje u mene sa svoje velike visine. Kosa mu je sada više sijeda
nego smeđa, ali obrve su mu i dalje tamne, i zbog toga njegov smrknuti pogled
djeluje još prodornije. Nakratko se zapitam je li možda boji te proklete obrve samo
radi tog efekta.
59
 Knjige.Club Books
„Znaš na što mislim, Ivy.“ Tata ne pije svoje pivo. Namršti se. „Grayson samo
što nije postao moj klijent.“
„On je moj prijatelj.“
„Onaj prizor maloprije mi nije izgledao prijateljski.“
Nešto me stisne u prsima pa se bacim na stolicu. „Samo smo se zafrkavali, a
ja imam dvadeset i jednu godinu. Ne treba mi tvoje predavanje.“
Tata također sjedne, ali puno doličnije. Spusti svoje netaknuto pivo na stol,
spoji vrhove prstiju i zavali se u stolicu. „Ne, dušo, mislim da ti ipak treba. Imaš
pravo. Taj mladić je superzvijezda. S reputacijom.“
Grudima mi se razlije vrućina i jedva se suzdržim da ne puhnem kao nadureno
dijete. „Znam sve o njegovoj reputaciji. I to mi nije bitno.“
„Trebalo bi ti biti bitno ako ćeš se zaljubiti u njega.“ Prije nego što se stignem
pobuniti, on se nagne naprijed i prikuje me pogledom. „Tipovi poput njega...
Kvragu, Ivy, moja karijera je izgrađena na takvim muškarcima. Znaš kakvi su
njihovi životi. Žene na svakom koraku, koje im nude sve - sve - što žele. Ti tipovi
će povaliti sve što stignu, od utakmice do utakmice, ne mareći koga će
pritom povrijediti.“
„Tipovi poput tebe“, prasnem bez razmišljanja. I smjesta sam zgrožena tako
bezobraznim obraćanjem vlastitom ocu.
Tata se ukipi, no pogled mu se ne pokoleba. „Da, Ivy. Tipovi poput mene.
Volio sam tvoju majku svim svojim srcem. I konstantno sam je varao. Nisam to
ni doživljavao kao varanje, da budem iskren. Smatrao sam to povlasticom
sportske zvijezde.“
Lecnem se i odvratim pogled, ne želeći gledati u njega dok govori o tome
koliko je i kako povrijedio moju majku.
Možda i on to zna jer mu se ton smekša. „Žao mi je zbog svega što sam tada
radio. Ali to ne mijenja realnost tog života. Imaš li pojma koliko sam žena i cura
morao smirivati kad god bi netko od mojih dečki napravio neku glupost s nekim
mladim komadom? Previše, Ivy. Vidim tu duboku povrijeđenost u očima tih žena,
i njihovu odlučnost da jednostavno ignoriraju te avanturice, i...“
„U redu, tata“, samo što ne povičem. „Shvaćam. Znam.“ Vilica mi je stisnuta
kad okrenem glavu prema njemu, i nije mi lako progovoriti. „I ja sam bila dio tog
života. Ali odbijam suditi o Grayu zbog nečega što su drugi radili.“
Tata duboko uzdahne. „Za Boga miloga, on već toliko brije okolo da postoje
blogovi na Tumblru posvećeni curama koje je odbacio. Pretraživanje njegova
imena prava je noćna mora za odnose s javnošću, prepuna fotki s tuluma i
polugolih žena.“
To je prvi i glavni razlog zašto nikad nisam guglala Graya. Ignoriram gusti
mulj ljubomore koji mi se probija kroz žile. „Mi smo samo prijatelji“, ponovim
malo povišenim tonom. „Koliko ti puta to trebam reći?“

60
 Knjige.Club Books
On mi odvrati pogledom punim nepovjerljivosti. „Samo teoretski, recimo da
će se to prijateljstvo razviti u nešto više od toga.“ Tata podigne ruku čim zinem
kako bih se pobunila. „Govorim hipotetski, Ivy. Što bi se dogodilo kad biste
prekinuli? Misliš li da bi i dalje htio raditi sa mnom?“
Njegove riječi djeluju na mene poput ledenog tuša, a onda me preplavi val
vrućine. Toliko sam bijesna da na trenutak ne mogu ni progovoriti. „Ovdje se
zapravo radi o tebi.“ Ustanem kao ošamućena, stisnutih pesnica. „Boli te dupe za
mene...“
„Pazi kako se izražavaš.“
„Ne. Sjediš tu i ubacuješ mi kojekakve neosnovane strahove u glavu, i to samo
zato što se bojiš da ćeš izgubiti Graya kao klijenta!“ Tata također ustane, i rubovi
usta mu pobijele. Pripremim se na eksploziju, znajući iz prve ruke koliko tata zna
biti glasan kad popizdi. Neka popizdi. I ja sam bijesna. No to se ne dogodi.
Njegova reakcija je još gora jer djeluje utučeno. Njegova široka ramena spuste se
uz potišteni uzdah dok naslanja ruke nisko na kukove i gleda u pod.
„Treba mi Grayson“, gotovo prošapće. „Neke stvari... Posao više ne ide kao
nekad. Dečki... odlaze u velike agencije. Ograničenja plaće, skandali, loši odnosi
s javnošću. Sve to dolazi na naplatu.“
U grlu mi se napravi bolni knedl. Tata nikad nije ovako razgovarao sa mnom.
Iskreno, ne želim to čuti. Nekoć sam ga doživljavala kao Batmana - upitnih
metoda, ali sveukupno gledano nepobjedivog, neuništivog. Ne mogu misliti o
njemu kao o slabiću.
„Samo smo prijatelji“, prošapćem kao da ću nekako zaštititi naše prijateljstvo
ako to budem dovoljno puta izgovorila.
Tata odsutno kimne. „Samo se ti uvjeravaj u to, mala.“ Zaškrgućem zubima
na njegov uvredljivi ton. U ovom trenutku ga mrzim zato što manipulira mnome.
Zato što stavlja Graya između nas. I tata to vidi u izrazu moga lica. Problijedi,
očito šokiran. „Ivy... Možda ne djeluje tako, ali ja sam uvijek na tvojoj strani. Ne
želim da budeš povrijeđena.“

Živci su mi napeti kao strune. Cijelo vrijeme razmišljam o pogledu u Ivynim

očima kad sam kao idiot legao na nju. Što bi se dogodilo da sam je poljubio? Bila
je tako... prijemčiva. Nije li? Želio sam je poljubiti. Nikad u životu nisam ništa
želio više od toga.
Bože, njene usne su bile tako blizu mojih, prelijepe i preružičaste. Izgledale
su tako mekano i primamljivo i jednostavno sam... jebemu. Iskušenje da ih samo
dotaknem svojim usnama, da jezikom pratim rub tih njenih slatkih, srcolikih usta
bilo je toliko snažno da još osjećam bol duboko u kostima.
61
 Knjige.Club Books
Ali onda trepnem i vidim Seana Mackenzieja kako me smrknuto gleda, kao
da razmišlja kamo bi mogao sakriti moje mrtvo tijelo, i prođu me ledeni srsi. Još
gore, više nemam pojma što da radim u vezi s Ivy. Ona mi toliko puno znači i to
me nasmrt plaši. Odjednom hodam po užetu i svaki bi me pogrešan korak mogao
poslati u bezdan.
I uz tu veselu misao okrenem kamionet i odvezem se od svoje kuće.
Uputim se prema Palmersu, u nadi da ću ondje pronaći nekoga s kime bih
mogao neobavezno čavrljati i barem nakratko zaboraviti da ću u nekom trenutku
morati porazgovarati s Mackenziejem. To će biti zabavan razgovor. Stresem se
od same pomisli na to.
Pronađem Dexa u separeu u stražnjem dijelu bara. To je dobro mjesto. Dosta
je mračno pa su prilično dobri izgledi da te nitko neće ometati čak ni kad je gužva,
i smješteno pod savršenim kutom za gledanje TV-a koji visi iznad prastarog
džuboksa. Dex se izvalio na jednoj strani separea, leđa naslonjenih na zid i nogu
prebačenih preko ruba. Gleda televiziju, a u baru je dovoljno tiho da se čuje
duboki glas Morgana Freemana koji govori o svemiru.
Uvučem se u suprotnu stranu separea. „Što to gledaš?“
Dex ne skida pogled s televizora. Plavo i ljubičasto svjetlo s ekrana odražava
se na njegovoj koži. „Ulazak u crnu rupu“
„Stari, ako želiš učiti o analnom seksu, gledaj porniće kao svi mi ostali.“
Kao što sam i očekivao, njegova se usta zgađeno izviju, a nos mu se namreška.
„Upravo mi se u grlo popela vruća bljuvotina.“
„‘Vruća bljuvotina'?“ Nasmijem se. „To je nešto novo.“
Trljajući prsa kao da mu je stvarno zlo, Dex ne prestaje pratiti emisiju.
„Nemaš li nekog drugog da ga gnjaviš krajnje neduhovitim seksualnim
aluzijama?“
„Jok.“ Posegnem za njegovim pivom i brzo otpijem gutljaj, prije nego što mi
ga preotme. „Danas si ti na redu.“
Konobarica priđe našem separeu i stane pokraj mene. „Hej, ljepotane. Treba
li ti štogod?“
„Aha. Daj mi jedan Shiner Bock i stavi ga na njegov račun.“ Nacerim se Dexu
koji mi dobaci namršteni pogled iskosa, ali kimne glavom i nastavi gledati svoju
dokumentarnu emisiju.
Konobarica i dalje nepomično stoji pokraj nas, pa pogledam u nju. Ona se
nagne i dotakne mi rame. „Još nešto?“
„Ne. Čekaj!“
Ona nije ni otišla, pa se naceri. „Reci, ljepotane.“
„I košaricu pilećih krilca. Ne, dvije. I krokete sa sirom.“ Pogledam u Dexa.
„Jesi gladan?“
Dexova usta se trznu. „Mogao bih jesti.“
62
 Knjige.Club Books
„I dva hamburgera sa svim dodacima. Hranu stavi na moj račun, hvala.“
Znam, upravo sam jeo pizzu kod Mac, ali ovu napetost mogu ukloniti hranom,
vježbanjem ili jebanjem. A budući da sam u baru, izabrao sam jedinu prikladnu
opciju.
Zavalim se i gledam emisiju koja je pretvorila Dexa u asocijalnog zombija.
Odnosno, u još asocijalnijeg zombija. Iskreno, astrofizika nije moje polje, ne kao
kvantna mehanika, ali je svejedno nalazim fascinantnom. U tišini slušamo
znanstvenike kako objašnjavaju tajne svemira na pojednostavljenoj razini.
Konobarica je još tu i samo što se ne leprša oko mene. Baš kad je odlučim
pitati zašto se ne miče, napokon se odmakne i ode.
Dex pogleda prema meni. A onda se posprdno nasmiješi.
„Što je?“ upitam.
„Totalno si je izignorirao.“
„Koga?“ Pogledam natrag u televizor. „Čovječe... Objašnjavaju teoriju koja
je zastarjela još prije tri godine.“
„Da, zato što je ovo snimano 2011.“ polako odvrati Dex, zureći i dalje u mene.
„Konobaricu. Ignorirao si je.“
„Ne, nisam. Naručio sam cugu i hranu.“
On polako odmahne glavom. „Praktički ti je gurnula grudi pod nos. Da ne
spominjem kako je očito očekivala da ćeš reagirati na to.“
„Činilo mi se pomalo glupo što je toliko stajala ovdje“, promrmljam uz
slijeganje ramenima. „U redu, nisam opazio. U čemu je problem?“
„U tome da je ženska seksi, pristupačna i na raspolaganju?“
„Onda je ti pojebi.“ Tražim li previše ako jednostavno želim u miru gledati
televiziju?
Dexove noge spuste se na pod uz glasni tutanj dok se okreće na sjedalu i
nalakćuje se na stol. „Već smo godinama suigrači i prijatelji, Gray-Gray, i
nijednom nisam vidio da si odbio ovakvu priliku.“
„Možda nije moj tip.“
„Stari, možda bih ti povjerovao da si barem jednom pogledao u nju.“
„Kakve su ovo ženske spike? Što ćemo sljedeće raditi, plesti jedan drugome
pletenice?“ Nagnem se naprijed i pokušam razbarušiti Dexovu kosu, no on mi
odgurne ruku.
„Evo, izvoli“, kaže veseli ženski glas. „Jedan Shiner.“
Na stolu se pojavi orošena boca piva, i ja pogledam u smjeru odakle je došla.
I-su-se. Okej, sad mi je jasno na što je Dex ciljao, jer je konobarica komad i pol.
A sise koje mi je navodno gurala pod nos toliko su velike da joj praktički ispadaju
iz dekoltea. Kako mi je, dovraga, to promaklo?

63
 Knjige.Club Books
Ona mi uputi osmijeh ispunjen obećanjima za koja znam da će biti izvršena s
puno entuzijazma. A što ja želim raditi? Piti pivo, jesti naručenu klopu,
razgovarati s Dexom i onda otići doma. Tim redoslijedom.
„Hvala“, kažem joj prije nego što otpijem dugi gutljaj piva i više uopće ne
obraćam pozornost na nju. Dex znakovito podigne obrve. Da, znam. Najebao sam.
Konobarica se nadureno pokupi.
„Znaš da to neće nestati samo zato što ne želiš to priznati“, kaže Dex.
„Što neće nestati?“ upita Johnson koji se odjednom stvorio pokraj mene.
Pas. Mater.
On, Thompson i Diaz su tu i ulaze u separe bez pitanja i najave. Diaz sjedne
pokraj Dexa, a Johnson i Thompson me guraju kako bi napravili mjesta za svoja
ogromna tijela. Što znači da su me stisnuli u kut. Premda Johnson izgleda kao
tipični mladi farmer iz Iowe, kose boje slame i svijetloplavih očiju, a Thompson
je tamnoputi dečko iz Detroita s kratkom retro frizurom, slično su građeni i imaju
slične kretnje i često govore uglas. Zovemo ih braćom od različitih majki.
„O čemu razgovaramo?“ Johnson pokuša dograbiti moje pivo, ali nije
dovoljno brz. Linijski braniči su toliko spori da je to tužno.
„Ni o čemu.“
„O Grayevim posebnim potrebama“, kaže Dex preko mene kad se konobarica
vrati s našom hranom. Brzo zgrabim svoj burger prije nego što nestane.
Thompson već viče: „Krilca!“ i privlači k sebi košaricu.
„Misliš, to što se pali na Ivy?“ Johnson navali na krokete sa sirom. Pizdun.
Oni su mi najdraži.
„Stari“ rastegne Diaz odmahujući glavom, „nemoj se spetljati s njom.“
„Zašto ne?“ upita Johnson, usta punih kroketa. „Ivy je jebeno seksi. Ja bih je
prasnuo.“
„Hej!“ dreknem i uputim mu smrtonosan pogled. Johnson slegne ramenima u
znak isprike, no ne djeluje kao da mu je žao.
„Budalo, ona je kći njegovog potencijalnog agenta“, Thompson kaže
Johnsonu. „Kćeri su strogo zabranjene.“
Dex nas promatra jedući svoj hamburger. „Svaka djevojka je nečija kći. Što
ako Ivy želi biti s Grayom? To je njezin život, a ne njezina oca.
„Istina“ kaže Diaz.
„Nije bitno“, umiješam se. „Ona je moja prijateljica. A to znači da mi je
zabranjena.“
„Ali je svejedno želiš.“ To kažu svi zajedno. Uglas. I onda se tome nasmiju.
Aha, za krepati. Jebeni hamburger mi počinje teško sjedati na želudac. Moram
se početi zdravije hraniti.
„Ma daj, Gray-Gray, znaš da je želiš.“

64
 Knjige.Club Books
„Zar tu će biti kraj? A gdje je poljubac?“ zapjeva Johnson. Loše. U obraz mu
doleti kroket sa sirom pa on za osvetu baci krilce na Diaza. I debelo ga promaši.
„Nije li to pjesma koju onaj račić pjeva u Kralju lavova?“ upita Dex.
„Ne, nego u Maloj sireni. I prestani se pretvarati kao da to ne znaš.“
„Kaže mi tip koji zna tekst pjesme.“
„Zato što je moja mlađa sestra gledala taj crtić pet milijuna puta kad smo bili
klinci.“
„Samo se ti obmanjuj, Johnsone.“
A onda se ponovno fokusiraju na mene.
„Trebao bi to priznati. Vjerojatno bi se bolje osjećao.“
„Jaaako je želiš.“
„U redu“, prasnem. „Želim je. Ali od toga neće biti ništa i zato začepite jebene
gubice i pustite me da jedem.“
Johnson me odmjeri od glave do pete dok krade Dexovo pivo. „Čovječe, to
su loše vijesti. Uskoro ćeš biti toliko napet i počet ćeš gubiti koncentraciju na
terenu.“
„Volim misliti da sam predobar igrač da bi mi se takvo što dogodilo“,
odvratim, duboko uvrijeđen, jer koji kurac? Moj cijeli život je fokusiran na
nogomet.
No Johnson neuvjereno slegne ramenima. „Kad si zadnji put fukao?“
„Što te briga?“ Ne, neću se uzvrpoljiti na sjedalu.
Diaz me zamišljeno pogleda gladeći dlačice koje voli zvati svojom kozjom
bradicom. „Otkad je vozio onaj auto nije uopće.“
Svi me pogledaju, vidno šokirani. Ne mogu im zamjeriti. Zar je prošlo toliko
vremena? Sranje, jest. Koža mi se naježi i neki neugodan osjećaj stisne mi utrobu.
Nisam taknuo nijednu djevojku otkako sam se počeo dopisivati s Ivy. To čak nije
bila ni svjesna odluka, jer se ne sjećam da sam je donio. I ta me spoznaja preplaši.
Toliko da zagrizem u svoj hamburger kako bih nečime zaokupio svoje drhtave
ruke.
Nažalost, Johnson nije završio sa mnom. „Zašto je jednostavno ne pojebeš?
Bilo bi ti lakše.“
Zakolutam očima. „To je vjerojatno najgluplja ideja u povijesti seksa.“
„Objasni.“
„Okej, samo za zabavu, pretpostavimo da se upucavam Ivy i ona me pristane
primiti u svoj krevet. Što bi se dogodilo nakon toga? Ona je moja prijateljica! Ne
želim to izgubiti.“ Ni u ludilu. Svijet bez Ivy bio bi poput svijeta bez sunca -
hladan, mračan, bez gravitacije. Prilično sam siguran da bih besciljno lebdio.
Stresem se od same pomisli na to. Jebemu, već je dovoljno grozno što se moram
pomiriti s činjenicom da će za samo nekoliko mjeseci otići u London.

65
 Knjige.Club Books
„Znači, ne možete biti prijatelji s povlasticama?“ upita Dex prigušenim
tonom, kao da ga to doista zanima.
„O, to je uvijek sjajna ideja“, prasnem. „To nikad ne funkcionira. I onda bih
ostao bez prijateljice samo zato što ne znam zadržati kurac u gaćama.“
„Ne možeš znati dok ne probaš“, kaže Dex. „Možda će jedanput biti dovoljno
za oboje.“
Bacim napola pojedeni hamburger u košaricu. „Što misliš, zašto alkoholičari
ne mogu popiti samo jedno piće nakon što se odluče odviknuti od ovisnosti? Ili
narkomani uzeti samo jedan šut? Zato što samo jedanput nikad nije dovoljno.
Pogotovo kad se radi o jedinoj stvari za kojom žude.“ I neka mi Bog pomogne,
jer Ivy je postala žudnja u mojoj krvi, koja teče kroz mene vruća i gusta.
Moji prijatelji koji sjede oko stola djeluju pomalo užasnuto, i više nego malo
me sažalijevaju. To me razjari, pa posegnem za svojim pivom izbjegavajući
njihove poglede. „Možemo li, molim vas, razgovarati o nečem drugom?“
„Da, u redu“, kaže Thompson. „Jesi čuo za Marshallov sinoćnji šou?“ Već se
smijulji.
„Što je ta budala ovaj put napravila?“ upita Dex.
„Pokušao je izvesti Hladnokrvnog kažnjenika.“ Thompson uzme još jedno
krilce i odgrize komad.
„Što? Ono s jajima?“ upitam.
„Aha.“
Svi istodobno zastenjemo.
Johnson se nagne naprijed i preuzme prepričavanje te dogodovštine, dok mu
lice obasjava podmukli osmijeh. „Nagovorio je jednu curu iz studentskog
sestrinstva da mu skuha pun kurac jaja. Tvrdio je da ih može pojesti oko šezdeset
ili tu negdje.“
Diaz odmahuje glavom dok ga sluša. Zapravo, svi to radimo. Marshall je debil
prve klase.
„Koliko ih je uspio pojesti?“ upitam, znajući da nastavak neće biti lijep.
Johnson se počne smijuljiti. „Čovječe, pojeo je dvadesetak tvrdo kuhanih jaja,
a onda je problijedio kao krpa i munjevito ustao od stola.“
Sad se već smijemo.
„Je li stigao izaći iz kuće?“ upita Diaz.
„Naravno da nije. Zapetljao se u grupicu djevojaka“, kaže Johnson koji se i
dalje smije. „Jebote, izrigao se po njima. Trebali ste čuti kako su vrištale.“
Toliko se jako smijem da moram brisati suze. „Više nikada neće karati.“
„Već ga zovu Veliki Zbljuvko.“

66
 Knjige.Club Books
Naš razgovor se nastavi u drugom smjeru. Sve dok Dex ne uhvati moj pogled
i nagne se preko stola dok dečki raspravljaju o svojoj fantasy NFL ligi. „Moram
te ovo pitati. Ako želiš Ivy, zašto to ne bi postalo nešto stvarno?“
Lice mi preplavi vrućina. Nešto stvarno. U smislu da mi Ivy postane cura. Od
te mi pomisli srce zakuca jače, a dlanovi mi postanu hladni. Malo mrzim Dexa što
me to pitao. Ali on je takav, uvijek pronađe tvoju slabu točku i onda čačka po njoj.
Prijeđem rukom preko čeljusti. „Tko kaže da želim imati curu?“ Već me od
izgovaranja te riječi prođu ledeni srsi. Ja nisam tip koji razmišlja o budućnosti.
Živjeti u sadašnjem trenutku. Dobro igrati. To je sve sigurno. I zabavno.
Pogled koji mi Dex uputi otkrije mi da me čita kao knjigu.
Uzdahnem i podignem svoje pivo pa promrmljam u bocu prije nego što ga
iskapim do kraja. „Stvar je u tome, Dex, da to nije nogomet. Nogomet je
jednostavan. Prijateljstvo je jednostavno. Ozbiljne veze?“ Odgurnem praznu
flašu. „To nije moja igra.“
On polako kimne glavom, prstiju čvrsto ovijenih oko čaše. „Da, ali ti je želiš.
Što znači da već igraš tu igru. Moraš početi razmišljati o budućnosti, stari.“
Ponekad stvarno mrzim razgovarati s Dexom.

67
 Knjige.Club Books

Večeras se nalazim s Grayem i njegovim suigračima u Palmersu. Budući da

njihov trener ima strogo pravilo o nekonzumiranju velikih količina alkohola,
dečki smiju popiti samo jedno pivo. Drugo pravilo koje je također na snazi jest to
da dok treniraju za post-sezonu ne smiju tulumariti. Tako da im je trenutačno
maksimum razularenosti sjedenje u bircu, međusobno vrijeđanje i pričanje viceva.
Meni je to zapravo draže. Volim slušati njihove priče i vidjeti očitu ljubav
koju ga je jedni prema drugima. Upravo govore o Thompsonu, Johnsonu te
Marshallovim raznolikim i blago uznemirujućim sekskapadama.
„Sjećate se kad nas je Thompson ostavio u onom sumnjivom baru u Cancunu
jer je uzeo auto da odveze neke studentice na tulum?“ Gray se namršti na
Thompsona. „I nije nam to uopće rekao.“
„To je bilo jako ružno od tebe“, kaže Marshall odmahujući glavom. „Burazi
prije pičaka, čovječe.“
„Duboko si nas povrijedio“, doda Gray.
„Ne daj mu da te zavara, Ivy“, kaže mi Thompson kolutajući očima. „Gray je
jednako lud kao i svi mi ostali.“
Gray naglo ustane sa svoga sjedala. „A, ne. Ne uvlači me u svoju posebnu
vrstu ludila.“
„Ma vidi ti gospodina koji svaku večer brije s drugom ženskom kako glumi
sveca. Dečko, molim te, šuti.“
Drew također ispusti neki zvuk u nevjerici. „Zar si zaboravio na onu
striptizetu koja ti je pušila pred svima nama na tvojem rođendanskom tulumu?“
Anna udari Drewa laktom u rebra, i njegov pogled poleti prvo prema njoj, pa
prema meni. Tada shvati što je učinio i oči mu se rašire u očitoj posramljenosti.
Zakašlje se i odvrati pogled.
Gray, međutim, samo odmahne rukom. „Ma, daj, to nije ništa prema
ludostima koje su radili ovi kreteni.“ Usprkos svojem ležernom tonu, odlučio je
ne gledati u mene.
Marshall iskoristi trenutak da doda: „Čovječe, ta ženska je imala usta i pol.
Meni ga je isto popušila tu večer. Bog je blagoslovio.“
68
 Knjige.Club Books
Tek tada svi dečki zastanu i pogledaju u mene, lecnuvši se malo kao da su
shvatili da su pretjerali. A što da ja kažem na to? Jupi, tako mi je drago da je
Grayju striptizeta pušila kurac! Nadam se da je isprala usta između dva pušenja!
Žurno otpijem gutljaj gaziranog soka. Rolondo nakratko pogleda u mene.
Njegove tamne oči su ozbiljne. A onda se naceri.
„Jesu li vam dečki ikada pričali o Cheeriou?“ upita Annu i mene.
I smjesta svi dečki zastenju. Drew spusti glavu na pregib Annina vrata, dok
se Gray samo počne smijati i odmahuje glavom kao da govori, „Ne, ne, nemoj im
reći.“ Ali kako odoljeti toj izazovnoj najavi? Osim toga, očajnički želim slušati
bilo koju priču koja ne uključuje Graya i seks.
Anna i ja zahtijevamo da nas Rolondo prosvijetli. No umjesto njega odgovori
Johnson. Oči mu svjetlucaju dok se namješta udobnije u svojem sjedalu. „To se
dogodilo dok je većina nas bila na prvoj godini. Lik je bio na drugoj. Obrambeni
igrač.“
„Jebeni luđaci“, promrmlja Diaz, premda djeluje kao da se dobro zabavlja.
„Da“, kaže Johnson. „Cheerio je odlučio prirediti tulum. Da upozna nas
brucoše s ostatkom tima. I sve je bilo kul do pred sam kraj.“
„Neke se stvari ne mogu izbrisati iz sjećanja, čovječe.“ Dex gurne svoje
pržene krumpiriće prema Thompsonu kao da je izgubio apetit.
„Uglavnom.“ Johnson uputi iznervirani pogled Dexu. „Kao što sam počeo
govoriti, Cheerio...“
„Kojeg smo zvali Marcus“, doda Drew dok mu su usne trzaju. „Do te noći.“
„Marcus“ naglasi Johnson, „ode u kuhinju, dohvati kutiju žitnih pahuljica i
vrč mlijeka i donese ih u dnevnu sobu.“ Johnson se počne smijuljiti, i lice mu se
zacrveni od veselja dok nastavlja sa svojom pričom. „Nije nam to bilo čudno. Lik
je gladan, pa što onda? Sve dok nije spustio hlače.“
„Što?“ Anna podigne visoko obrve. „Zašto?“
Sad se već svi guše od smijeha.
„Lik se uhvati za mošnje, povuče ih prema naprijed i ulije unutra mlijeko i
žitne pahuljice.“
Dečki urlaju od smijeha. Duboki zvuk njihovih glasova razlijeva se
prostorijom.
„Št...?“ Anna zgroženo pogleda u mene, pa natrag u Johnsona koji se toliko
jako smije da mu teku suze. „Zašto bi učinio takvo što? Nije mi jasno ni kako je
uspio to izvesti. Kako to misliš unutra?“
„U smislu da je napravio malenu zdjelu od svojih jaja.“ Johnson misli da je
time sve razjasnio.
„Mora da je imao golemi skrotum“ promrmljam.
No to dečki totalno eksplodiraju. Gray udara dlanom po stolu dok se previja
od smijeha.
69
 Knjige.Club Books
Anna se okrene prema meni. „Možeš li ti to uopće pojmiti?“
„Ne mogu. Stvarno ne mogu.“
Drew se zakašlje da se prestane smijati. „I zato ćemo ga zauvijek zvati
Cheerio.“
Odsad ću potpuno drukčije doživljavati žitne pahuljice. No ni ja se ne mogu
oduprijeti smijehu. Iako je to nešto najodvratnije što sam ikad čula. I zato ih ne
čujem dok dolaze, premda sam ih trebala očekivati. U jednom se trenutku svi
hihoćemo, a u sljedećem se roj djevojaka sjati oko našeg stola. Trudim se biti
dobrohotna u doživljaju tih cura, ali mi ne uspijeva. Pogotovo kad odgurnu Annu
i mene s puta kako bi se povješale po svim muškima za stolom.
Dvije se usmjere prema Grayu. Sjednu mu u krilo i oviju ruke oko njega.
Shvatim da teško dišem i da mi je koža odjednom vruća i neugodno zategnuta
preko kostiju.
„Hej, seksi“, kaže Stvarčica Jedan.
„Dugo te nismo vidjele, nedostajao si nam“, doda Stvarčica Dva provlačeći
prste kroz njegovu kosu.
Okej, moram se smiriti. Pogledam u Annu, koja izgleda kao da bi svakog časa
mogla prevrnuti stol. Drew odmakne jednu od cura daleko od sebe. „Ja sam
zauzet“, kaže joj. „Vrlo.“
Ona nadureno napući usne, ali se udalji njišući bokovima i pridruži se svojoj
prijateljici koja sjedi Diazu u krilu. Drew privuče Annu bliže, šapćući joj nešto na
uho. Ona se nasmiješi i nasloni glavu na njegovo rame. Osjetim snažnu zavist, ne
na njihovu ljubav, nego na Annin osmijeh i vidno olakšanje.
Nasuprot mene, Grayeve oči uhvate moje, i ja mu jedva uspijem uputiti veseli
pogled. Kao da me nije briga. Ne bi me trebalo biti briga; znam da je ovo dio
njegova života, njegova identiteta, i ja moram to vidjeti, a ne živjeti u poricanju.
No možda ga ne uspijem obmanuti jer se Gray lecne od očite nelagode. I počne
se odmicati od njihovih ruku koje ga miluju.
„Moje dame.“ Prisili se nasmiješiti. „Bili smo usred razgovora.“
Svi se za stolom na milisekundu ukipe kao da ih je Grayeva izjava šokirala.
A onda dečki nastave drpati te ženske, izgledajući totalno nezainteresirano za
nastavak bilo kakvog razgovora.
A što se Grayevih novih prijateljica tiče, moram im odati priznanje jer su
usavršile umijeće upućivanja mrkih pogleda prožetih apsolutnim prezirom. Mrkih
pogleda upućenih meni. Obje zatim brzo usmjere pozornost na Graya.
„Ali Angie i ja smo se okladile“, kaže djevojka s droljastom tetovažom na dnu
leđa, koja joj viri iz niskih traperica. „Želimo vidjeti koja će te od nas prva
natjerati da svršiš.“
„Mmm“, guguće Angie pritišćući grudima Grayevu ruku. „Ti si meni priuštio
tako divan orgazam. I Alyssa želi to iskusiti. A znam da si spreman za akciju.“

70
 Knjige.Club Books
Sad mi je stvarno dosta.
Ispod stola, tanka ruka ovije se oko moje. Pogledam u Annu, istodobno sam
iznenađena, dirnuta i utješena njenom nijemom potporom. Stisne mi ruku, ali ne
gleda u mene. Umjesto toga se digne od stola.
„Drew i ja idemo.“
Drew smjesta ustane, izvadi novčanik i baci nekoliko novčanica na stol.
Anna se okrene prema meni. „Trebaš prijevoz, Ivy? Ili...“
„Hvala, dobro bi mi došao prijevoz.“ Ponovno se prisilim nasmiješiti i
posegnem prema svojoj torbici.
Ali Gray također ustane i djevojke padnu s njegova krila, no poput mačaka se
uspiju dočekati na noge. On ignorira njihovo cičanje i glasne prosvjede. Njegove
plave oči gledaju me ozbiljno, kao da mi se ispričavaju. „Rekao sam da ću te
odvesti doma.“
Zbog njegove mi se obzirnosti usne podignu u smiješak, usprkos sve jačem
stezanju u središtu mojih grudi. „U redu je. Ne moraš otići odavde.“
Osjećam žarenje od pogleda njegovih prijatelja; znam da svi sa zanimanjem
promatraju ovu malu scenu. Situacija je neugodna i samo želim otići.
Angie prijeđe dlanom preko Grayeve nadlaktice. „Pusti je da ode, Gray.“
Njezin podmukli pogled polako putuje uz moje tijelo, a nos joj se namreška.
„Očito je dovoljno velika da se brine za sebe.“
Njezina se prijateljica nasmije kroz nos i tobože pokuša sakriti svoju
podrugljivu reakciju. „Mislim da je ona dio tima, Ang.“
Ne, ali sam definitivno dovoljno velika da vas mogu obje zdrobiti kao jebene
kukce pod svojom petom. Taman im to želim reći, kad im Gray uputi namršteni
pogled. Uhvati Angie za zapešće i odmakne je od sebe.
„Ne bih rekao. Pogotovo sad kad ste uvrijedile moju prijateljicu.“ Još je
jednom odmjeri pogledom. „Zapravo, nikada.“
Ona zgranuto zine u njega, ali on ne obraća pozornost na nju. Gray dohvati
kaput s vješalice iza sebe i prođe pokraj dviju djevojaka. Ne obazirući se na
poglede svojih prijatelja i nadureno protestiranje Stvarčice Jedan i Stvarčice Dva,
Gray uzme moju ruku u svoju. „Dođi, Mac, idemo nešto pojesti. Umirem od
gladi.“
Ne istaknem da smo upravo u restoranu niti da smo prije sat vremena jeli
pileća krilca, nego mu dopustim da me odvede.

Čim stignemo doma, odem u svoju sobu, navučem pidžamu i temeljito

očistim lice. Iako se povremeno volim urediti i našminkati, više se volim osjećati
ugodno. A sada je tu sa mnom samo Gray.

71
 Knjige.Club Books
Kad se vratim u kuhinju, zagrijava ostatke juhe od bijelog graha koju je ranije
donio ovamo. Nije tajna da Gray voli kuhati, i stvarno je dobar u tome. Navodno
ga je mama naučila, a kad je bila bolesna kuhao je za cijelu obitelj.
Njegovo veliko tijelo kreće se s lakoćom po kuhinji. Skinuo je džemper i ostao
u tankoj, pohabanoj majici kratkih rukava koja mu obavija torzo kao da ga miluje.
Na trenutak zavidim toj majici koja mu klizi po koži kad posegne za zdjelicama.
Pogled mi se spusti na njegovo čvrsto dupe prekriveno starim trapericama.
Prilično sam sigurna da bi njegova stražnjica trebala biti izlivena u bronzi i
ovjekovječena za buduće naraštaje. Ili možda cijelo njegovo tijelo. Kao da je Thor
sletio u moju kuhinju i preuzeo pripremanje kasne večere. Prigušim hihot i
pridružim mu se.
Gray se okrene i prijeđe pogledom preko mene. „Wonder Woman pidžama.
Izvrsno.“
„Budi sretan da sam stavila grudnjak.“ Donesem nam žlice.
Gray zastane usred koraka i tiho zastenje. „Ima li šanse da sada skineš
grudnjak?“ Kratko dotakne vrhom jezika donju usnu. „Jer bi mi to totalno
uljepšalo večer, Ljuti Umače.“
Njegovo zadirkivanje ne bi smjelo izazvati ovakvu vrućinu među mojim
nogama. Ali je izazove. I sad sam ja zahvalna što nosim grudnjak. Jer sam prilično
sigurna da bi mu moje bradavice inače salutirale.
Jedemo u tišini. Ne želim razgovarati o onome što se dogodilo, ali ne mogu
razmišljati ni o čemu drugom. Zar se tako moja mama osjećala kad je izlazila s
mojim tatom? Jesu li joj konstantno druge žene utrljavale u nos da su bile s njim?
Ali to je bilo drukčije. Moja mama i moj tata su bili par. Ja sam samo Grayeva
prijateljica. Njegova pajdašica.
Teško mi je jesti.
Gray također djeluje pokunjeno. Nisam sigurna zašto. Nikad nije tajio da voli
brijati s komadima. Često. Zar ga ometam u tome? Ne želim da se osjeća kao da
mora paziti na mene. To bi bilo ponižavajuće.
„Ti...“ Čvrsto stisnem šaku. „Nisi me trebao odvesti doma, znaš. Mogao si
otići s onim curama. Ne bih se uvrijedila.“
Gurnem žlicu juhe u usta da ne povučem sve natrag. Ali prekasno je. Gray
zaškilji prema meni, a njegove meke usne postanu ravne i tvrde. Jedan dugi,
neugodni trenutak me samo promatra, i ja opsujem u sebi svoj dugi jezik.
Kad progovori, glas mu je tih i dubok. „Da, znam, Ivy.“ Stolica ispod njega
zaškripi kad se nagne naprijed. Oči mu još razdraženo svjetlucaju. „Htio sam se
družiti s tobom.“
Čini se da u zadnje vrijeme oboje to želimo raditi. Gray je brzo postao sav
moj svijet, i to me malo plaši. Jer se ovo pretvara u nešto što ne mogu kontrolirati.
Zabodem žlicu u juhu.

72
 Knjige.Club Books
„Samo... ovaj, prema onome što su dečki pričali stekla sam dojam da si
nekako navikao brijati sa ženskama svaku večer.“ I od toga mi se želudac
pretvorio u olovo. A to je totalno sjebano. Ja definitivno ne posjedujem Graya.
On ispusti neki iznervirani zvuk. „Dečki su pretjerivali. I koji vrag? Nisam
želio ići doma s tim ženskama. Nije to velika stvar.“
Izraz lica mu je tvrdoglav dok nastavlja jesti juhu. Ne znam bih li se radije
smijala ili se osjećala neugodno. No očito sam ga uzrujala, a to nije ono što želim.
„Ne sviđa mi se kako su govorile o tebi“, promrmlja Gray.
Iako mi lice bukne, slegnem ramenima. „Čula sam ja već slične komentare.
Često.“
„To ne znači da je u redu tako govoriti.“
„Ne.“ Uzdahnem. „Ali koga mi zavaravamo? Ja imam metar i osamdeset
centimetara. Odrastajući uz svoga oca, ili u društvu njegovih klijenata, nikad se
nisam osjećala osobito visokom. No ima dana kad se totalno osjećam kao
nezgrapno čudovište u blizini drugih žena.“ I u blizini muškaraca, ali već sam
dovoljno rekla. Previše sam ranjiva nakon večerašnjeg poniženja.
Gray me namršteno pogleda. „Ti si savršena. I, Mac, jesi li vidjela mene? Ja
sam jebeno stablo.“ Zarokće kroz nos. „Sjećam se kad sam dosegao svoju punu
visinu. Konstantno sam se zabijao u sve živo. Stvarno sam se osjećao kao Guliver
među Liliputancima. Katkada se i dalje tako osjećam.“
„Da, ali ti tako elegantno stršiš iznad drugih ljudi.“
Kutovi očiju mu se naboraju. „Nikad nemoj dopustiti da vide kako se znojiš,
je li? Ali ozbiljno to mislim, Mac. Ti si savršena ovakva kakva jesi. Obožavam
što ne moram savijati leđa kako bih bio u razini tvojih očiju. I zato prestani
govoriti gluposti o tome kako sam trebao otići doma s dvije sportske grupisice
čije dodire uopće nisam želio. Okej?“
„Okej, okej. Isuse.“
Oboje se pomalo mrštimo i kimnemo u znak suglasnosti, a onda se blago
nasmiješimo jedno drugomu, no situacija je i dalje malo neugodna. A onda
ponovno zašutimo.
„Samo da znaš“, kažem polako, jer očito nisam u stanju ništa prešutjeti. „Ja
sam prilično loša u izražavanju zahvalnosti. Uvijek kažem nešto pogrešno.“
Gray na to odloži žlicu i zavali se u stolici, pa provuče ruku kroz kosu. Od tog
mu se pokreta napnu bicepsi, a na usnama mu titra lagani smiješak. „To mi se
pomalo sviđa kod tebe, Mac.“
Meni se sviđa sve kod Graya. „Samo sam htjela reći da mi je drago što si tu.“
On se široko nasmiješi. „I meni.“ Ali onda zastane, i obrve mu se spoje. „I ne
brijem svaku večer s drugom ženskom. Da to pojasnimo.“
„Samo svaku drugu večer, onda?“ zadirkujem ga.

73
 Knjige.Club Books
Njegove usne se nevoljko podignu u osmijeh. „Da, možda.“ Duboke plave oči
zure u mene. „Ali prijatelji su mi uvijek na prvom mjestu.“
„Burazi prije pičaka?“ kažem, sjetivši se večerašnje Marshallove izjave.
Gray se zacereka. „Tako nešto. Ali mene je moja majka odgojila tako da nikad
ne nazivam žene pičkama.“ Pogled mu se zadrži na mojim grudima dovoljno dugo
da ga osjetim, a onda ga podigne prema mojim očima. „A ti definitivno nisi
buraz.“
„Drago mi je da si primijetio.“
„Teško je ne primijetiti, Mac.“ Kaže to sarkastičnim tonom, ali ja vidim samo
taj procjenjujući, zainteresirani pogled koji mi je maloprije uputio, i to mi
pomućuje razum i previše mi zagrijava tijelo.
Namrštim se i uzmem zalogaj juhe kako bih prikrila nemir.
Gray nastavi, ne primjećujući ništa. „Vjerojatno ću se povremeno ponašati
kao kreten jer nikad nisam imao curu...“ Obrazi mu se oboje u ružičasto. „Hoću
reći, nikad nisam imao curu u ulozi bliskog frenda.“
„ A pravu curu?“ ne mogu ne upitati. „Jesi li ikada bio u vezi?“
„Ma kakvi. Nikad me to nije zanimalo.“
„Nikad?“ Njegove riječi prazno odjeknu u mojim grudima. „To je tragično.
Bio bi sjajan dečko.“
Obrazi mu potamne, ali on odmahne glavom kao da ga nisam dobro shvatila.
„Prilično sam siguran da je monogamija ključan faktor u ozbiljnoj vezi.“
Žlica mi padne na stol uz glasni zveket. „Bio bi nevjeran?“
Gray se namršti. „Ne. Nikada. U tome i jest poanta. Nikad nisam poželio ostati
samo s jednom djevojkom, pa zašto bih se onda dovodio u takvu situaciju?“
„To ima smisla, valjda.“ Ona praznina u meni raste. Što je smiješno. Gray je
sjajan prijatelj, i to je sve što mi treba.
„A ti?“ upita previše nehajno, kao da je i njemu ovaj razgovor postao
neugodan, ali se ne može zaustaviti, baš kao ni ja. „Pretpostavljam da si ti za
ozbiljne veze.“
„Zar je to tako loše? Ne privlače me avanture za jednu noć.“
On mi dobaci brzi, napeti osmijeh.
„Mogu te zamisliti, gospođice Monogamna, kako ideš iz jedne veze u drugu.“
Zakolutam očima. „Imala sam samo jednog dečka, gospodine
Pametnjakoviću. U četvrtom srednje.“
Gray podigne obrve. „Jednog dečka? I to je sve?“
„Aha.“ Ukradem mu pivo i otpijem dugi gutljaj. On me promatra dok to
radim, a u očima mu treperi humor. Ponovno me pogodi koliko se u njegovoj
blizini osjećam potpuno opušteno, a opet uzbuđeno. Što je neobično; mi samo
sjedimo ovdje, razgovaramo i jedemo. A ja ga samo želim upijati pogledom,

74
 Knjige.Club Books
kutove njegovih usana koji kao da su trajno izvijeni u blagi smiješak, snažne
mišiće njegova vrata i čekinje njegove večernje brade koje poput kristalnog
šećera svjetlucaju pod kuhinjskim svjetlom. Moj jezik gotovo osjeća kako bi bilo
lizati ih - hrapavo, predivno.
Čekaj. Što? Ne. Neću lizati Grayevu bradu. Kao da je osjetio moju iznenadnu
zajapurenost, on podigne pogled prema meni i proučava mi lice. „Što je?“ upitam
u tužnom pokušaju bježanja od vlastitih neprimjerenih misli.
„Ništa.“ Gray se počeše po šiji, a ja ignoriram napinjanje njegovih mišića.
„Samo mi je teško povjerovati da si bila sama sve ovo vrijeme. Ti si... pa... Ti si
sjajna.“
„Hvala, Kolačiću“, kažem dok se Gray crveni. To je baš slatko. A zato što se
radi o Grayu, osjećam se dovoljno slobodno da mu kažem istinu.
„Bilo je zainteresiranih frajera. Ali bi ubrzo postalo očito da ih jednako
zanima moj tata, ili točnije, ljudi koje poznaje. To bi uvijek izašlo na vidjelo.
Mogu li im nabaviti karte za taj i taj sportski događaj? Poznajem li Peytona
Manninga? Ili Elija? Je li to stvarno moj tata na fotki s LeBronom Jamesom?
Jesam li ga i ja upoznala? A kad bi odgovor bio potvrdan, više ih ništa drugo nije
zanimalo.“ Slegnem ramenima. „Znam, znam, teški problemi.“
„Nisam to htio reći“, tiho kaže Gray, ozbiljna izraza lica. „Razmišljao sam
koliko su ti kreteni propustili.“
Ponovno slegnem ramenima i prčkam po hrani jer ne mogu još susresti
Grayev pogled.
„Znači“, kaže Gray, „tvoj srednjoškolski dečko nije brijao na sport?“
„Jest. Ali njegov otac je bio glazbeni producent, tako da je bio naviknut na
slavu.“
Gray podigne obrve, i ja osjetim potrebu da dodatno pojasnim. „Tada smo
živjeli na Manhattanu. Život je ondje malo drukčiji.“
„Mogu zamisliti.“
Ne želeći previše duljiti sa svojom tužnom pričom o nesretnoj maloj
bogatašici, požurim se dovršiti je. „Moj dečko je bio sasvim okej. Družili smo se.
Oduzeo mi je nevinost. Bilo je prilično loše pa nisam tražila repete. Otišla sam na
koledž. Kraj priče.“
„Zvuči super“, sarkastično će Gray.
Odlučim ignorirati taj komentar.
„Nisi bila ni s kim ni na faksu ni u Londonu?“ Gray me nastavi ispitivati,
djelujući šokirano.
Oduprem se porivu da bacim žlicu. „Naravno da sam upoznala dosta frajera.
Ali ni s jednim od njih nisam poželjela ući u vezu, okej?“
„Okej.“ Kaže to kao da me želi primiriti. Što me samo dodatno razjari. Ali ne
planem.

75
 Knjige.Club Books
Nastavimo jesti. A onda se Gray počne meškoljiti na stolici, postaje sve
nemirniji, nervozno kucka palcem po stolu.
„Što je sada?“ upitam ga.
Gray se ugrize za svoju sočnu donju usnu, a onda izvali: „Ako te ne zanimaju
avanture za jednu noć i nisi imala dečka pet godina...“
Zarokćem kroz nos. „Pokušavaš me ispitivati o mojem seksualnom životu,
Kolačiću?“
Njegov nos se dražesno namreška. „Molim te, reci mi da se varam i da nisi
sve ovo vrijeme živjela bez seksa.“
„Ne varaš se, Gray.“
U kuhinji zavlada tišina dok on zgranuto bleji u mene.
Kožom mi prolaze trnci od ljutnje. „Bože. Tvoj izraz lica. Gledaš me kao sam
u opasnosti da ću oštetiti svoju vaginu.“
„Ne oštetiti, možda deprimirati. Moj kurac se definitivno snuždio od te
izjave.“ Gray vidno zadrhti.
Bacim ubrus na njega, koji mu okrzne glavu i podigne mu kosu u zrak. „Za
Boga miloga, Gray, nije to ništa strašno. Ne patim. Niti se uzdržavam od seksa“,
prekinem ga čim zine ne bi li se ponovno pobunio, „radi nekog višeg cilja. Ne
čekam brak niti se bojim kurca, niti išta slično. Jednostavno je tako kako jest. Bila
sam zauzeta učenjem i...“
„Nitko nije prezauzet za seks, Mac.“
„Joj, daj, molim te. Imam samo dvadeset i dvije godine. Ljubila sam se s
frajerima i radila dosta toga i bila sasvim dovoljno zadovoljena. Samo nisam došla
u situaciju da se ponovno poželim seksati. I, uostalom, pet godina nije toliko
dugo...“
„Dovoljno je dugo. Što čekaš? Da tvoji ženski dijelovi počnu štrajkati i
potpuno prestanu raditi? Čuo sam da se to može dogoditi.“
Njegov podrugljivi ton me zaboli. Sve me odjednom boli, kao da je strgnuo
flaster i oderao mi dobar dio kože.
„Znači, tvoj savjet je da bih trebala sada izaći“, mahnem rukom prema
vratima, „i pronaći nekog tipa s kojim ću se pojebati prije nego što moji ženski
dijelovi prestanu funkcionirati? Znaš što, imaš pravo, to je briljantna ideja.“
Grayeve obrve se na to podignu, a usne se razdvoje. „Što? Ne, nisam ti
savjetovao da se sada ideš pojebati s nekime.“ Čak djeluje zgroženo. „Samo da...“
„Da što?“ prasnem, naginjući se naprijed. „Sasvim si mi jasno dao do znanja
da sam jadnica zato što se sve ovo vrijeme nisam neprestano seksala.“
Grayeve masivne šake pljesnu po stolu između nas. „Samo sam htio reći da
je seks super, i ispričavam se što sam šokiran jer ga ne prakticiraš. Da se mene
pita, ja bih se seksao deset puta na dan.“ Mogu to i zamisliti, Graya kako jebe
beskonačnu paradu djevojaka. „Reci mi nešto što ne zna cijeli grad, Gray.“ Čim
76
 Knjige.Club Books
to izgovorim, preplavi me užas. I taj se osjećaj pojača kad Gray naglo okrene
glavu prema meni kao da sam ga ošamarila, potpuno blijedog lica.
„Što bi to, dovraga, trebalo značiti?“ prošapće.
Ali oboje znamo. Mučnina mi prođe kroz želudac i ja ustanem, grebući
stolicom po podu. „Nisam smjela to reći.“ Prođem rukom preko očiju dok se
odmičem unatraške. „Moram ići.“
Gray također ustane. Njegovo je lice maska ogorčenja i povrijeđenosti. „Ići?
Ovo je tvoja jebena kuća. Kamo ideš, jebote?“
Već sam prešla pola kuhinje i idem prema hodniku. „Moram malo na zrak,
okej?“ Gubim kontrolu, što je za mene rijetkost. Izbjegavam ovakve situacije jer
obično kažem nešto zbog čega ću poslije požaliti.
„Ivy!“ poviče Gray.
„Samo zaključaj za sobom.“
„Jebeš ovo“, zareži Gray, i to mi je jedino upozorenje prije nego što se
njegova šaka ovije oko moje ruke. Bijesan je. A očito i povrijeđen. No dok me
okreće prema sebi, njegov dodir je oprezan, kao da je svjestan svoje snage i nikad
je neće upotrijebiti protiv mene.
„Koji kurac, Ivy?“ Njegove plave oči boje su tamnog trapera ispod oštro
nakošenih obrva. „Samo izvališ takvo sranje, a onda me ostaviš samog?“
„Oprosti“, izvalim osjećajući peckanje u stražnjem dijelu grla. „Moram...
Sranje. Sudim o tebi, Gray. A ne želim to raditi.“
On pojača stisak. „Onda nemoj.“
„To je jače od mene. I koji vrag? I ti sudiš o meni.“
Usne mu se napuće, ali me ne pusti. „Jer je glupo da se ne seksaš. Glupo je
što od toga radiš nešto više nego što bi trebalo biti.“
„Ja ne mogu biti kao ti, kao moj tata. Ne mogu se odnositi prema seksu kao
da to nije ništa...“
„Ne ništa“, prekine me Gray. Obrve su mu i dalje nabrane. „Samo nemoj od
toga raditi neki sveti događaj za koji moraš slati pozivnice. To može biti
jednostavno, znaš. Prljavo, vruće jebanje.“
Grayev duboki, baršunasti glas koji izgovara te riječi nije ono što mi treba u
ovom trenutku. Ne dok klize niz moj zatiljak i izazivaju sitne žmarce po mojoj
koži. Ignoriram taj osjećaj i fokusiram se na bijes. To je lakše od uzaludne čežnje.
„Za tebe je to uvijek samo ‘jebanje’. Osnovna radnja, kao jedenje ili igranje
nogometa...“
„E, ovo već smatram uvredom“, kaže uz dozu neozbiljnosti. „Nogomet jesi
sveti čin.“
„Naravno.“ Istrgnem ruku iz njegova stiska. „Nogomet ti znači više od
intimnosti s nekime.“ On prezrivo frkne i zakoluta očima na izraz intimnost, kao
da je to sprdnja, pa ga bocnem prstom u kameno tvrda prsa. „Evo, to. Taj prijezir.
77
 Knjige.Club Books
Što je loše u intimnosti? Što je loše u odnošenju prema tom činu kao prema nečem
značajnijem? Ti mičeš svu ljepotu iz toga. Sav značaj.“
„I upravo u tome leži tvoj problem“, prasne Gray i bočne me svojim dugim
prstom u rame. „Ti si to uzdigla u svojoj glavi toliko visoko da je svaki frajer koji
pokuša nešto s tobom unaprijed osuđen na neuspjeh pod težinom tvojih
očekivanja.“
„Kakva idiotska, besmislena...“ Nagnem se prema njemu, dišući teško i plitko
dok jedva susprežem poriv da mu zavrnem tim debelim vratom. „Kako se
usuđuješ držati mi prodike zato što želim nešto više? Ti si zadnja osoba koju bih
trebala slušati.“ Lice mu poprimi tamnocrvenu boju, i znam da bih se trebala
zaustaviti, znam da nisam fer, ali pukla sam. „Ti, koji dopuštaš droljastoj
striptizeti da ti ga puši dok tvoji prijatelji gledaju, i poslije se svi smijete
prepričavajući taj događaj. Jesi li ikad čuo za spolne bolesti? Možeš ih dobiti i
od oralca, znaš.“
„Prestani“, prošapće Gray, a oči mu postaju staklaste.
Ali ja ne mogu prestati. Gadnost se izlijeva iz mene poput rijeke. Sjećam se
svoga oca koji je varao moju mamu, i kako sam se osjećala večeras gledajući kako
se one djevojke vješaju po Grayu. „Možda tebe nije briga koga jebeš. Ali ja nisam
takva. Meni treba nešto više. A ako ti ne možeš to razumjeti, onda... tvoj
problem!“
On me iznenada uhvati za nadlaktice i privuče me na svoja prsa. Snažne ruke
oviju se oko mene, a nos mi je zabijen u njegove čvrste prsne mišiće. Grli me
snažno kao da želi zaustaviti moje riječi, moju osudu.
„Prestani, Ivy“, kaže. Glasno, očajnički. „Molim te. Molim te, ne mogu se
svađati s tobom.“ Glas mu je sada slomljen. „Ne s tobom.“
Tada me punom snagom pogode riječi koje sam mu uputila. Čisti užas,
mračan i gust, popne mi se u grlo i ja prigušeno zajecam. „O, Bože, Gray.“
Obgrlim ga rukama oko struka i držim se čvrsto za njega. „Molim te, oprosti mi.
Tako mi je jebeno žao.“
On mi miluje glavu kao da zaslužujem utjehu. Želim se uvući u neku rupu i
ostati ondje.
„Gray, nisam to ozbiljno mislila.“ Zadrhtim i privijem se još jače uz njega.
Prstima čvrsto stišćem nabore njegove široke majice. „Mrzim se.“
„Pa, trenutačno ni ja nisam previše oduševljen tobom, ali ni sobom.“ Gray
uzdahne, i ja se osjetim još sigurnije u njegovom zagrljaju. Nježni poljubac lagano
mi dotakne tjeme. „Ali u redu je. Sve je u redu.“
„Nije.“ Stisnem oči i udišem čisti, utješni miris Grayeva tijela. „Ti si moj
prijatelj, a ja sam te povrijedila. Ne želim to nikada učiniti.“
Dok tako stojimo jedno uz drugo, bez imalo prostora između nas, počinjem
primjećivati toplinu njegova tijela, njegovu nevjerojatnu snagu. Kad me drži u
zagrljaju, osjećam se sigurno, zaštićeno.
78
 Knjige.Club Books
„Sad je gotovo.“ Njegove usne se utisnu u moju sljepoočnicu. „Meni je isto
žao. Ponašao sam se kao kreten, napadao te zbog gluposti.“
Šutimo dok Gray ne uzdahne i privije me nemoguće blizu sebe, gladeći me
svojim krupnim dlanom gore-dolje po leđima. Utjeha. To je ono što mu treba. Ali
ja više ne razmišljam o utjesi jer sam postala previše svjesna njegovog čvrstog
trbuha priljubljenog uz moj i izbočine njegova kurca, ugniježđenog između mojih
nogu. Nije ukrućen, ali je ondje, očit i zamašan, tjerajući me da razmišljam
o stvarima o kojima nikad ne bih smjela razmišljati.
Stisnem mišiće duboko u svojem trbuhu, a kožom mi se razlije toplina. Želim
se stopiti s njime, ostati ovdje cijeli dan. Želim razdvojiti noge, zamoliti ga da
ispuni taj usamljeni prostor između njih. Kad bih malo podigla bradu, moje usne
bi okrznule onaj mekani pregib gdje mu se vrat spaja s ramenom. Želim lizati to
mjesto, kušati ga, gristi. Ne želim misliti na druge djevojke koje su to isto radile.
Srce mi zastane. Sav moj bijes - one grozne riječi koje sam izgovorila -
potpirila je ljubomora. Ljubomorna sam na te bezlične, bezimene žene.
U grlu osjećam knedl od sramote, iza kapaka bockanje i peckanje. Napala sam
ga iz ljubomore, i to je bila moja velika pogreška. Baš sam gadno sjebala stvar, i
ne znam što reći da to popravim. „Gray...“
„Ne želim da se seksaš kao što sam to ja radio, Ivy“, kaže iznenada, sa
strastvenim nabojem u glasu. „To bi trebalo nešto značiti. Tebi. Trebalo bi biti
jako dobro.“
Srce me zaboli jer mu glas zvuči nekako šuplje, pa raširim prste na donjem
dijelu njegovih rebara, držeći ga u zagrljaju. „Zašto ne može i tebi biti tako? Čemu
taj beskonačni niz jednonoćnih avantura?“
Zato što smo toliko blizu, osjetim kako mu se napetost penje uz leđa. „Zato
što...“ S mukom proguta slinu. „Valjda sam čekao onu zbog koje ću poželjeti
prestati.“
„Prestati se ševiti?“ Sledim se do kostiju, a srce mi se zabija u rebra. Užasno
sam licemjerna jer mi je prestrašna pomisao da Gray više neće htjeti prakticirati
seks.
Kosa mu se razbaruši dok odmahuje glavom. „Prestati ići od jedne djevojke
do druge.“ Prsa mu se rašire pri izdisaju. „Ivy, ja volim žene, i obožavam seks.
Ali imaš pravo. Za mene je to samo kratki užitak. Nije mi bitno s kime. Ne sjećam
se njihovih imena. Sranje, stvarno sam tako grozan kao što si rekla.“
Zvuči toliko utučeno da ga moram snažno stisnuti. „Ne, Gray. Molim te,
nemoj to govoriti. Možemo li jednostavno... Voljela bih da mogu povući one riječi
koje su izazvale našu svađu.“
On se polako odmakne od mene, iako mu ruke ostanu labavo ovijene oko
mojih ramena. Oboma nam treba trenutak da uspijemo pogledati jedno drugomu
u oči. Situacija je neugodna, a njegovo lice iskrivljeno u grimasu kao da je pojeo
nešto pokvareno. Ja sam kriva za to. Ali on se prisili nasmiješiti. „Hej, sve je u

79
 Knjige.Club Books
redu među nama.“ Potapša me po kosi nespretnim pokretom, što je netipično za
njega - palcem mi okrzne jagodicu i zamalo me ubode u oko. „Ne bi bilo normalno
da se nikad ne svađamo.“
Lagano se lecnem i uhvatim se čvrsto za njegove podlaktice. Jer ga očito ne
mogu prestati dirati. „To je istina.“
Gray me proučava pogledom. Njegove plave oči ispunjavaju me nemirom.
Zrak među nama previše je gust i ne mogu normalno disati. Među njegovim
obrvama stvara se duboka bora, kao da vidi moju krivnju i borbu koju vodim sa
samom sobom kako se ne bih pridigla na prste i priljubila usta uz njegove meke
usne. A. U. Kurac.
Bože, pomozi mi, jer kad bi doista znao o čemu sam razmišljala, vjerojatno
bi pobjegao kroz vrata. Ali Gray se ne miče. Ne još. Ne, on prisloni svoje čelo na
moje i obujmi mi obraze svojim masivnim dlanovima. To mi zagrije cijelo tijelo.
„Idem sada“, kaže mi nakon par trenutaka. „Moram ustati rano, imamo
naporan trening.“
„Okej.“
Ali ne ode. Čini se da mi je još bliže, dah mu se miješa s mojim, oplahuje
moje razmaknute usne. Pretih je. Prsti mu se trznu, stisnu me još jače. A onda me
tako naglo pusti da umalo zateturam. Grayev osmijeh je širok, možda čak
preširok. Odmiče se unatrag, zaobilazi stolicu.
„‘Kunoć, Ljuti Umače.“
Ja mu odvratim osmijehom. Lažnim. Napregnutim. Sjebanim. To sam ja,
Sjebana Ivy. „‘Kunoć, Kolačiću.“

80
 Knjige.Club Books

10

Prvi put u našem odnosu otvoreno sam lagao Ivy. To je doduše bila sitna laž,
ali svejedno. Laž je laž. Nemam rani trening. Samo sam htio pobjeći od nje. Brzo.
Povrijedila me. Ne kad mi je rekla istinu o svojem doživljaju mene. Jebiga, znam
što sam. Ne, povrijedio me njezin sažalni pogled, kao da sam jadan zato što nisam
sposoban pronaći dublje značenje u seksu.
Sad osciliram između bijesa i boli. Seks je seks. Jebeš mi sve ako ću se stidjeti
zato što ga prakticiram koliko god želim. Ali svejedno osjećam tu bol iza prsne
kosti. Jer je spomenula neke stvari o kojima uopće ne želim razmišljati. Na
primjer, zašto ne mogu pronaći dublji značaj u seksualnom činu. Ali zapravo
znam zašto. I ta spoznaja je poput kraste po kojoj ne želim čeprkati.
Međutim, Ivy je već zagrebla tu krastu, i ja sada polako krvarim. Znam da joj
je žao što me povrijedila. Nije bitno. Stvar je izašla na vidjelo. I ne mogu prestati
razmišljati: živim li doista u trenutku ili možda samo bježim od stvarnosti?
No čak ni to nije pravi razlog zašto sam pobjegao od Ivy. Učinio sam to zato
što sam u jednom bezglavom trenutku zamalo rekao nešto najgluplje što sam
mogao reći. Natjeraj me da prestanem, Ivy. Budi ona koja će sve to zaustaviti.
Imam osjećaj da bi ona to mogla. Stajao sam ondje, pun boli i gorčine zato
što se otresamo jedno na drugo, a zapravo sam je samo želio poljubiti, istraživati
nježnu oblinu njene donje usne prije nego što je usišem u svoja usta. I Ivy bi
popizdila. Jer prijatelji ne sišu usta svojih prijateljica.
Nalazim se na neistraženom terenu. Kad osjetim privlačnost prema nekoj
ženi, obično poduzmem nešto po tom pitanju. Ili ona to učini. Ali sada? Nisam
baš siguran da bi to bilo pametno.
„Sranje.“ Ubrzam korak i krenem prema teretani našeg tima. Mogao bih
vježbati doma - jer, Bože, moram nešto raditi kako bih se riješio ovog nervoznog
osjećaja - ali ne želim ni s kim razgovarati. Kasno je i veliki su izgledi da ću ovdje
biti sam.
Teretane smrde po izbjeljivaču, znoju i smrdljivim tenisicama, po čeličnim
utezima i gumenim podnim oblogama, no ja obožavam tu kombinaciju mirisa.

81
 Knjige.Club Books
Toliko sam se navikao da mi je to sada poput mirisa doma. Žurno prolazim pokraj
svlačionica, spreman skočiti na traku za trčanje, kad ih iznenada ugledam.
Krajičkom oka opazim neki pokret koji inače ne bih registrirao, no teretana bi
u ovo doba trebala biti prazna. Sad već toliko dobro poznajem Rolonda da ga
gotovo smjesta prepoznam. Naslonjen je na zid jedne od tuš kabina. Oko struka
mu je ovijen ručnik, a trup mu je još mokar.
No moju pozornost privuče tip koji stoji pokraj njega. Mnogi bi scenariji
mogli objasniti ovo što upravo vidim, no način na koji se taj lik naginje prema
‘Londu dok mi polovicom tijela blokira pogled, i izraz na licu moga prijatelja,
napet i pun patnje, natjeraju me da se zamislim. A onda, kao da mi je netko pucnuo
prstima pred nosom, odjednom mi sve postane jasno.
Shvatim to u istom trenutku kad me Rolondo primijeti. Ukruti se i uspravi, a
ramena mu se podignu kao da se sprema za tučnjavu. Tip pokraj njega, golemi
crnac koji izgleda kao da mu je mjesto s nama na terenu, okrene se i pogleda u
mene. Oči mu se na trenutak razrogače od straha, a onda ih nepovjerljivo stisne i
namršteno pogleda u mene, pa u ‘Londa.
Bez ijedne riječi, odgurne se jednom rukom od zida i prođe pokraj mene,
okrznuvši me zamalo ramenom.
Ostanem nasamo s Rolondom koji zuri u mene. Pretpostavljam da mi se u
očima vidi ono što sam upravo spoznao; zapravo ni ne pokušavam to sakriti. To
više ne bi imalo smisla. Ali zbog toga nešto među nama pukne. Vidim točan
trenutak kad Rolondo zaključi da sam mu sada neprijatelj zato što znam njegovu
tajnu.
Ispusti neki prkosan zvuk i krene prema meni, pa nastavi prema svlačionici.
Ne pogleda me dok prolazi pokraj mene, ali mu se mišići trzaju, a hod mu je
čudan. Kvragu. Mogao bih sada otići bez ijedne riječi, ali to ne učinim.
„Koji god kurac misliš da si vidio“, kaže posežući za svojim boksericama,
„varaš se, G.“
Umorno protrljam lice pa priđem klupi i sjednem na nju. „Misliš?“
„Ne mislim“, prasne Rolondo, „nego znam.“ Već je bijesan, spreman napasti
na najmanju provokaciju.
Oslonivši se podlakticama o koljena, piljim u uzorak u obliku vafla na
gumenoj podnoj oblozi. „Hoće li ovo postati problem u našem odnosu?“
On zastane, jednom nogom u hlačama trenirke, drugom vani, a onda se nastavi
odijevati.
„Hoćeš li ti napraviti problem od toga?“
„Gle, mogu se pretvarati, i tebi bi se vjerojatno činilo da je tako lakše.“
On posprdno frkne nosom, gurajući stopala u tenisice. Ni ne pokuša ih
zavezati, kao da mu se žuri pobjeći.
„Ali dugoročno gledano, neće ti biti lakše“, dovršim.

82
 Knjige.Club Books
„Časna riječ...“ Rolondo podigne oba dlana prema meni, i ruke mu drhte.
„Počneš li s nekim bjelačkim sranjima u stilu hajmo-razgovarati-o-našim-
osjećajima...“
„Sjedni, ‘Londo.“
Kad on dohvati svoju torbu i zakorači prema vratima, moj glas, oštar i
zapovjedno glasan, odjekne prostorijom. „Sjedni.“
Brzo podignem glavu i uhvatim njegov pogled. Ovo je poput igre kukavice,
ali ja ni ne trepnem. ‘Londo je, istina, brz kao munja, ali ja sam krupniji i jači.
Pogledom mu dam na znanje da ću ga začas oboriti na pod.
Mršteći se i mumljajući sebi u bradu, Rolondo sjedne pokraj mene na klupu.
„Onda, što?“
Zamalo se nasmiješim na njegov razdražljivi ton, no ova večer je i službeno
otišla kvragu i samo želim da završi. Isprepletena prste sjedeći ondje. „Imao sam
prijatelja u srednjoj školi, zvao se Jason. Igrao je hvatača. On... ovaj...“ U grlu mi
se napravi knedl i moram se nakašljati da ga pročistim. „U drugom razredu se
pokušao objesiti.“ Među nama zavlada totalna tišina. A onda opet pročistim
grlo. „Nije mogao to podnijeti. Nije se mogao suočiti s tatom i sa svojim timom.
Mislio je da će ga odbaciti jer je homoseksualac.“ Šake mi se stisnu. „Ja sam mu
bio prijatelj. Naslućivao sam da je gej, ali ga nikad nisam pitao. Nisam ga htio
uznemiravati. No znao sam da ga je nešto mučilo.“
Rolondu napukne glas kad progovori. „Zašto mi to govoriš?“ Odvažim se
pogledati u njega i otkrijem da mu je lice posivjelo. Oči me zapeku od suza. Boli
me razmišljati o Jasonu. „Želim da nešto razjasnimo. Nemoj ni na trenutak
pomisliti da bih ti okrenuo leđa ili da bih na bilo koji način promijenio mišljenje
o tebi. I ni u snu nemoj zamišljati da bih ikomu rekao. To je tvoja stvar.“
On odvrati pogled, a onda kimne. Jednom. Kratko. I sada malo lakše dišem.
No ne kažem više ništa, jer znam da će on reći svoje kada i ako to bude želio.
Sjedimo jedan pokraj drugoga pune dvije minute, a onda Rolondo napokon odluči
progovoriti. „Iscrpljuje me to. Skrivanje. Pretvaranje da sam nešto što nisam.“
„Razumijem te.“
Rolondo se nasmije tiho i bez humora. „Ne bih rekao, G. Ja sam crnac s
američkog juga i igram nogomet.“ Nervozno obliže donju usnu. „Jebote, mama
me već gnjavi s pitanjima kad će dobiti unuke. Što misliš da bi rekla na ovo?“
Obojica se pokunjimo i šutke zurimo u pod.
„Onaj tip...“ Pogledam prema tuševima, gdje sam ih zatekao. „Voliš ga?“
Osjetim ‘Londovo kimanje glavom, ali vrlo je kratko, kao da se još bori protiv
svojih osjećaja.
Želim mu pomoći, no što bih mu mogao reći, a da ne zvuči otrcano? U
groznom je položaju i to obojica znamo. Uštipnem se za korijen nosa i pomislim
na Ivy. Ona bi znala što reći i kako mu pomoći.

83
 Knjige.Club Books
„Razumijem te u smislu da znam kako je to kad se bojiš zauzeti stav,
promijeniti situaciju“, kažem. „Mislim... Ne, jebemu, znam da se zaljubljujem u
svoju najbolju prijateljicu.“
„Reci mi nešto što ne znamo svi, G.“ Prvi put večeras, Rolondo zvuči kao
onaj stari.
Suspregnem osmijeh. „Da, ali ona me više-manje smatra muškom kurvom,
tako da...“
„Opet, reci mi nešto što ne znamo svi.“
Smrknuto ga pogledam i on se nasmije. No zaslužio sam to. Toliko se dugo
skrivam iza maske partijanera da svi u mojem životu misle kako je to moja prava
osobnost. I to mi se više ne sviđa. Da, naravno, glumeći tog lika spavao sam s
nebrojeno mnogo žena. No dosta mi je takvog površnog života.
Odmahujući glavom, nagnem se naprijed i naslonim ruke na koljena.
„Vjerojatno je tako i bolje. Jer, koji ja kurac znam o vezama?“ Rolondo zarokće
kroz nos. „Mene pitaš?“
„Hoću reći da smo obojica najebali.“
„Da“, kaže on polako, gotovo se smiješeći. „Da, vjerojatno jesmo. Ali reći ću
ti nešto. Bolje ti je da smisliš što ćeš reći njenom tati ako odlučiš nešto poduzeti s
Ivy. Mackenzie će te sigurno prebiti.“
To bi se možda čak i isplatilo. Uzdahnem i zarotiram napeta ramena. „Idem
sad. Samo.... Ti si moj prijatelj i suigrač. Što god učiniš, ja ću te podržati.
Bezrezervno.“
„Hvala ti, stari“, jedva čujno prošapće Rolondo. Ali ga čujem. Lice mi je
vruće od toliko emocija koje su prostrujale mnome u samo jednom danu.
Ustanem, kratko ga potapšam po ramenu i odem. Usprkos svemu što sam mu
rekao, želudac mi je uzburkan od neizvjesnosti. Sve se oko mene mijenja, toliko
brzo da se osjećam kao da gubim tlo pod nogama.

Gray živi s gomilom svojih suigrača u jednoj kući blizu kampusa. Inače bih
se veselila posjetu njegovom domu. Više sam ga puta pokušala zamisliti. Graya
kako za svojim radnim stolom piše zadaće i seminarske radove, ili kako leži u
krevetu i... Uglavnom, da, želim vidjeti gdje živi. Ali sad dok mi je naša svađa još
svježa u sjećanju, kolebam se prije nego što izađem iz auta.
Nismo se danima vidjeli, još od one noći. Gray je trenirao i gledao snimke
utakmica kao lud, proučavajući prednosti, mane i stil igre svojih suparnika.
Samo smo razmijenili nekoliko poruka. No Gray danas odlazi na gostujuću
utakmicu prvenstva njihove konferencije, što je prvi korak na putu do državnog
prvenstva, i obećala sam doći k njemu prije nego što ode.

84
 Knjige.Club Books
Duboko udahnem i napustim tiho okrilje svojeg autića - u kojem se još osjeća
Grayev miris.
Kuća je bijela, napravljena u kolonijalnom stilu, i mogla bi djelovati toplo i
impozantno, ali zbog boje koja se ljušti i pustog travnjaka samo djeluje nekako
tužno. Četiri kante za smeće, puno praznih boca gaziranih pića, Gatoradea i piva,
praktički vrište „grupno stanovanje“.
Iza vrata odjekuju zvukovi eksplozija i pucnjave, te muški povici i smijeh.
Lupam šakom po vratima u nadi da će me netko čuti od buke video igara.
Gray mi otvori nakon drugog kucanja. Mislim da se nikad neću priviknuti na
njegovu veličinu. Ispunjava cijeli okvir vrata, a njegova široka, mišićava ramena
jasno su vidljiva ispod iznošene majice njihovog tima koju ima na sebi. Donji dio
trenirke visi mu nisko na bokovima, a nožni prsti mu proviruju kroz sportske
natikače. Ne znam zašto sam toliko opsjednuta njegovim nožnim prstima i
činjenicom da izgledaju neobično ranjivo ovako izloženi hladnoći.
No ne mogu zauvijek izbjegavati njegov pogled. Pogotovo nakon što
promuklo kaže: „Hej.“
Uputi mi mali, nesigurni osmijeh. Kao i uvijek kad pogledam u Grayeve oči,
preplavi me toplina i paperjasta razdraganost koja odagna sve ostale misli.
„Hej. Stigla sam!“ Isuse. Suptilno, vrlo suptilno.
Grayevim se licem razvuče pravi, široki osmijeh. „Bome jesi. Uđi.“ Pozove
me unutra trzajem glavom. „Makni se s te hladnoće.“
Smjesta me napadne intenzivna kombinacija mirisa sportskih čarapa, muškog
dezodoransa i stare kuće. Drveni pod je izgreban i prepun mrlja. I moram se
nasmiješiti jer u kutu stoji metla na koju je netko zalijepio papir s natpisom
Upotrijebite me, idioti, inače ću vam isprašiti guzice!
Gray to opazi i zakoluta očima. „Dex nas pokušava pripitomiti.“
Hodamo pokraj piramide sportskih torbi nabacanih uza zid hodnika. S naše
lijeve strane otvori se veliki prostor dnevne sobe. Pred golemim televizorom
smještena su dva neusklađena kauča koji izgledaju kao da će se raspasti pod
težinom šestorice masivnih frajera. Upravo igraju nekakvu ratnu video igricu i svi
se istodobno okrenu kad uđem u sobu.
„Ivy!“ poviču uglas svojim dubokim glasovima.
„Dečki“, doviknem im, i nekoliko njih mi kimne glavom, nekolicina ih se
nasmiješi, a onda se ponovno posvete svojoj igrici. Sobom se prolamaju zvukovi
ratovanja.
Stojeći pokraj mene, Gray me uhvati za lakat. „Idemo u moju sobu.“
Stube škripe pod našim nogama. Grayeva soba me ugodno iznenadi. Nalazi
se u stražnjem dijelu kuće i jednostavna je, ali čista. Uredna. Radni stol je
besprijekorno čist, baš kao i pod. Većinu prostorije zauzima veliki krevet.

85
 Knjige.Club Books
Komoda s ladicama pokraj vrata i naslonjač iz IKEA-e u kutu sobe sačinjavaju
ostatak Grayeva namještaja.
Pogled mi privuče jedina umjetnina u sobi. „Ideš. Gdje si to nabavio?“
Na zidu nasuprot kreveta visi golema slika. Naslikana u sivim i plavim
tonovima, prikazuje uvećanu mušku ruku koja drži pohabanu kacigu igrača
američkog nogometa.
„To je Dex naslikao“, kaže Gray gledajući u sliku. „Toliko mi se svidjela da
sam ga gnjavio sve dok mi je nije darovao.“
„Fantastična je.“ Kompozicija je jednostavna, ali snaga kojom zrači ta ruka i
način na koji šaka stišće kacigu govore o patnji, ustrajnosti i ljubavi prema igri.
„Da. Nevjerojatno je talentiran, ali ne želi da nitko osim nas nekolicine zna
za to.“
To me ne čudi. Mnogo sportaša ima skrivene talente ili hobije kojima se vole
baviti u slobodno vrijeme. „Jedan košarkaš koji igra u NBA-u svira violinu kao
pravi virtuoz. No nastupa samo za svoje suigrače.“
„Tko?“ Grayev glas je znatiželjan, ali suspregnut. Naša svađa kao da i dalje
visi među nama, i mrzim se zbog onoga što sam mu rekla u naletu ljubomore i
defenzivnog bijesa.
Usiljeno mu se nasmiješim. „Ne smijem ti to reći, to je njegova tajna.“
Gray odmahne glavom. „Samo me dražiš.“
Baci se na krevet, i okvir glasno zaškripi pod njegovom težinom. Brzo legne
na leđa i podboči rukom glavu. Okej, možda ja pretjerano analiziram situaciju.
Udahnem i sjednem pokraj njega. Gray ima drukčiji plan pa me povuče da legnem
uz njega. Srušim se na krevet uz glasni „Uf“, i on se naceri.
„Dakle.“
„Dakle“, ponovim preokrećući se na bok u njegovom smjeru. „Jesi spreman
za utakmicu?“
Iako je njegov tim favorit za pobjedu, na terenu se svašta može dogoditi.
„Naravno. Pobjeda nam je zajamčena.“ Osmijeh mu izblijedi i zamijeni ga
zamišljeni pogled. „Autobus kreće za tri sata, tako da ćemo uskoro izaći iz kuće.
Kad bi barem mogla i ti doći.“
Opet se osjećam krivom. Jer želim biti na toj utakmici više od ičega. No
moram ostati ovdje zbog Fionina rođendana, koji igrom slučaja slavimo baš uoči
utakmice. „I meni je žao što ne mogu doći.“ Uzdahnem i preokrenem se na leđa.
„Otkako pamtim, tata je propustio sve Fionine rođendane. Kad smo bile male,
zato što je igrao košarku. Zatim zbog prvenstvenih utakmica. Ovo je za
njega važno doba godine kad regrutira nove klijente.“
„To je pomalo pizdunski od njega.“
Ne znam zašto osjećam potrebu braniti svog tatu; Gray nije rekao ništa što
nisam i sama pomislila, ali u životu ništa nije strogo crno i bijelo. „To je njegov
86
 Knjige.Club Books
posao. Pratiti igrače. Potpisivati ugovore. Brinuti se o klijentima. Razgovarati sa
sponzorima.“ Pogledam u Graya. „Pamtiš li uopće vremena kad nisi morao igrati
utakmicu na neki od važnijih praznika ili dan prije ili poslije?“
„Računa li se Dan nezavisnosti?“ Uputi mi nestašan pogled, a onda se
uozbilji. „Rekao sam da je to pizdunski, ne da ne razumijem. Što je još jedan
razlog zašto se ne želim upuštati u ozbiljne veze.“ Njegove plave oči se smrknu.
„Gadi mi se sama pomisao da bih to nekomu radio.“
Tuga mi teško pritisne prsa. Gray nije tip osobe koja bi trebala ostati sama
cijeli život. No ne mogu se ni buniti protiv njegovih odluka. Sebičnjakinja u meni
ga uopće ne želi ohrabrivati da pronađe curu jer bi nas to još više udaljilo. I zbog
toga također osjećam krivnju.
Čupnem končić s njegova prekrivača. „Uglavnom, Fi je pomalo osjetljiva na
sve što ima veze s njenim rođendanom i nogometom. To je njezino vrijeme,
tijekom kojega ne želi biti ni blizu utakmice. Neću je zamoliti da mijenja svoje
planove. Koliko god to želim.“ Grayev glas je nježan i tih. „Razumijem i to.“ I on
uzdahne. „Jebemu, itekako to razumijem. Osim mojoj mami, uvijek sam bio
na drugom - zapravo više na petom mjestu - nakon nogometa.“
„Ali ga svejedno voliš.“ Pogledam u njegov snažni profil. Namršteno gleda u
strop, a onda okrene glavu prema meni kao da osjeća moj pogled.
Lice mu se ispuni radošću. „Stvarno ga volim, Ivy. Ništa me drugo ne podiže
kao nogomet.“
Kaže to s takvim pobožnim obožavanjem da s mukom progutam slinu. Ja
nikad ništa nisam toliko voljela. Ispuni me neka čudna čežnja. Voljeti nešto s
takvim intenzitetom. Znati da ti je ta ljubav uzvraćena, da si uvijek na prvom
mjestu. Kakav bi to bio osjećaj? Ako je suditi prema Grayevoj ljubavi prema
nogometu, onda bi to bilo nešto najbolje na svijetu.
„Zavidim ti“, kažem, pogleda usmjerenog dolje kako ne bih morala vidjeti
njegovo lice.
Ali osjećam da on gleda mene. „Zašto?“
„I ja to želim od života, to uzbuđenje.“
„Ne osjećaš se tako dok pečeš kruh i kolače?“ Gray zvuči istinski iznenađeno,
ali glas mu je blag, gotovo kolebljiv. Zar me sažalijeva?
Slegnem ramenima. „Ne na način na koji ti voliš nogomet.“
Njegovo rame se pomiče uz moje dok polako udiše. „Što te onda uzbuđuje?“
Ti. „Sport. Interakcija s ljudima...“ Odmahnem glavom. „Ništa konkretno.
Ništa što bi mi poput velikog neonskog znaka poručivalo ‘Ovo je tvoja strast!“’
Gray djeluje kao da upija moje riječi prije nego što odgovori. „Ne znam, Mac.
Ja i dalje mislim da bi rasturila kao sportska agentica. Možda ne one agresivne i
prevrtljive dijelove, nego planiranje života. Marketing i poučavanje sportaša o
društvenim pitanjima.“ Prekrivač se zategne kad se Gray okrene prema meni, i ne

87
 Knjige.Club Books
mogu ne okrenuti glavu. Pramen tamnozlatne kose padne mu na čelo dok me
promatra. „Da si barem vidjela koliko si bila ozarena dok si razgovarala o tome s
dečkima.“ Kut usana mu se podigne. „To je bilo prekrasno.“
Zarijem prste u prekrivač ispod sebe. „Ne znam, Gray... Odrastala sam mrzeći
tatin posao većinu vremena.“
„A ostatak vremena?“
Podignem slobodnu ruku u bespomoćnoj gesti. „Bila sam opčinjena time i
ljubomorna zato što je on mogao raditi sve te stvari, a ja ne.“ Udahnem i ponovno
odmahnem glavom. „Komplicirano je.“
Gray kimne glavom. „Obiteljski problemi su obično takvi. Samo nemoj
zaboraviti da ti nisi tvoj tata.“
„Hvala Bogu na tome“, našalim se, i Gray se zasmijulji.
„E, da...“ Gray posegne preko mene prema noćnom stoliću, i pritom njegova
prsa pritisnu moja. Naglo udahnem da ga ne dodirujem grudima, no on se jednako
brzo odmakne i baci se natrag pokraj mene, s mobitelom u ruci.
Nakon nekoliko poteza prstom otvori svoj e-mail i doda mi mobitel. „Pročitaj
ovo.“
Preletim pogledom preko e-maila, ne shvaćajući isprva o čemu se radi. A onda
ga baš pročitam, i osjetim laganu mučninu. „Gray...“
On me prekine. „Vidiš? Zdrav sam kao dren.“
Ugasim zaslon, jer ne želim gledati izvještaj o njegovom spolnom zdravlju.
Zdrav je, a ja se osjećam kao govno. „Z-zašto si obavio pretrage?“
Rame mu se očeše o moje dok sliježe ramenima. „Natjerala si me da se
zamislim. Nikad se nisam seksao bez kondoma, ali, kao što si rekla, oralac...“
Ponovno slegne ramenima. „Jednostavno sam pomislio da bi bilo pametno to
obaviti.“
„Isuse.“ Bacim Grayev mobitel i on ga uhvati na svojem trbuhu, pa se namršti
dok se okreće prema meni.
„U čemu je problem?“
„Problem?“ Pritisnem oči korijenom dlanova. „Jebote.“
„Mac.“ Glas mu je prožet nervozom i brigom. „Zašto šiziš? Zdrav sam.“
Okrenem se i zateknem njegovo lice na samo par centimetara od mojega.
„Jer se osjećam kao najgora pizda, eto zašto.“ Pokrijem svoje vruće lice
dlanovima da ga ne moram gledati. „Obavio si pretrage zato što sam te
posramila...“
„Joj, daj, molim te“, kaže Gray uz usiljeni smijeh. „Ionako idem na pregled
jednom godišnje. Sad sam ga samo obavio malo ranije, to je sve.“
Ne spuštam ruke. „Aha, baš.“

88
 Knjige.Club Books
„Mac...“ Gray mi nježno odmakne ruke s lica. S obje strane usta napravile su
mu se duboke bore. „Smiri se, nije to tako velika stvar. Zapravo je prilično kul.
Zdrav sam, i vjeruj mi, planiram takav i ostati. Neću više raditi glupe pizdarije.“
„Gray.“ Obližem usne, i njegov pogled prati moj jezik, a čelo mu se nabere. I
ona neugodna napetost koja je počela nakon naše svađe još više naraste.
Odjednom sam umorna. Do srži. Ruka mi onemoćalo padne na madrac, a onda je
podignem i obujmim Grayev obraz. „Pobijedi u ovoj utakmici i napravit ću ti koji
god desert poželiš.“
Ne znam što drugo reći. Ili učiniti. Nešto je među nama puklo kad sam
dopustila da ljubomora ovlada mnome. Sad se naše prijateljstvo promijenilo. Gray
mi je najdraža osoba na svijetu, no više se ne osjećam opušteno u njegovoj blizini.
Ne znam koji kurac želim, ali to svakako nije ovakav novi i čudni odnos s njim.
Pridignem se u sjedeći položaj, no Gray očito ne primjećuje moju nelagodu
jer se široko naceri. „Baš koji god, Mac?“
Okrenuta sam mu leđima, pretvarajući se da si namještam kosu. „Misliš da
postoji nešto što ne mogu napraviti?“
Krevet se udubi kad se Gray također uspravi u sjedeći položaj. „Ionako sam
namjeravao pobijediti, ali sada? Ovo je šlag na torti, bejbi.“
Zakolutam očima i ustanem. „Misliš, šlag na kolačiću.“ Brzo se sagnem i
poljubim ga u obraz. „Razvali ih, Gray.“
Počnem se odmicati, ali me zaustavi dodir na mome obrazu. Grayevi žuljeviti
prsti nježni su na mojoj koži. „Ivy“, kaže s oklijevanjem.
„Da?“ Ne znam zašto mi srce tako lupa. Međutim, izraz u njegovim očima
toliko je intenzivan, a opet gotovo uplašen, kao da se bori sam sa sobom, i nisam
sigurna da želim čuti što god je namjeravao reći. A zatim njegova ruka klizne
preko moga obraza, milujući me tako nježno da mi srce lagano poskoči.
„Svaki centimetar, Ivy.“
Obrve mi se zbunjeno podižu i spuštaju dok mu pogledom pretražujem lice.
„Što to znači?“
Gray odmahne glavom, a usne mu se podignu u blagi smiješak.
I „Zapravo ništa. To je samo nešto što govorim prije utakmice. Za sreću.“
Teško gutnem i dotaknem mu lice. Čeljust mu je topla i prekrivena
trodnevnom bradom. „Pa, onda“, kažem. „Svaki centimetar.“ Njegova široka
ramena spuste se pri uzdahu, pa kimne kao da sam mu uručila rijetki dar.
Tada izađem iz njegove sobe, dok se u meni miješaju olakšanje i neki čudan
osjećaj pogrešnosti.

89
 Knjige.Club Books

11

Sad kad je Gray otputovao, odjednom se borim s viškom nemirne energije.

Ne znam što bih sa sobom. A doista bih se trebala srediti. Imam fakultetsku
diplomu, a nemam posao. Znam čime se želim baviti, no užasavam se tatine
reakcije ako mu to kažem, jer je on dosad plaćao moje račune.
Koža mi bridi i utroba mi se grči, pa se umirujem na jedini način koji znam.
Pečem kolače.
Nekoliko sati poslije, kuća miriše po zlatnoj, masno-slatkoj divoti. Imam
dovoljno krafni za cijeli Grayev tim. Što je sranje, s obzirom na to da nisu ovdje
pa ih ne mogu nahraniti.
Fi stigne baš kad dovršavam glaziranje posljednje ture. „Tako mi Hermeya,
Rudolpha i Yukon Corneliusa, što to, dovraga, tako fino miriše?“ Poput psa
tragača, brzo uđe u kuhinju i samo što ne zabije nos u pladanj pun krafni. „Je li
ovo slanina na vrhu?“
„Aha. Glazura od meda, čilija i slanine. Pokušala sam napraviti nešto malo
drukčije od one standardne s javorovim sirupom i slaninom.“
Ona uzme jednu krafnu i zagrize u nju, stenjući od zadovoljstva. „Svaka ti
čast, Iv.“
Ja izaberem jednu punjenu malinama, s glazurom od rastopljenih sljezovih
kolačića. Ta kombinacija okusa podsjeća me na sendvič s maslacem od kikirikija
i pekmezom, samo nije toliko teška i puno je kremastija. Fi mi ukrade komadić i
ponovno zastenje.
„Hej“, kažem kroz smijeh. „Nemoj me zaraziti.“
„Pih. Nisam više bolesna, a da si se i trebala razboljeti, već bi se zarazila.
Oooh... S čime je ova?“
„To je Božićna krafna. S okusom likera od jaja i glazurom od karameliziranog
šećera s rumom, nešto poput korice na rožati.“
„Mljac.“ Fi nastavi mljackati svoju krafnu sa slaninom i kaže punim ustima:
„Zašto toliko pečeš kolače? Kanaliziraš maminu energiju?“
Izbjegavajući odgovoriti na Fionino pitanje, posegnem za bocom crnog vina
na kuhinjskom pultu. „Hoćeš čašu vina?“ upitam je umjesto toga.
90
 Knjige.Club Books
Ona me na trenutak odmjerava pogledom, a onda slegne ramenima. „Crno
vino uz krafne? Zašto ne?“
Ne progovaram dok obje nemamo pune čaše vina. „Volim peći kolače. To me
opušta.“
„Naravno da te opušta. To nam je u krvi. Mislim, ja ne volim peći, ali...“
Naceri se i obrazi joj se ispupče, a onda se naglo uozbilji. „Ne, ozbiljno, Ivy, zašto
izgledaš kao osuđenik koji je proglašen krivim zbog ovih krafni?“
Otpijem gutljaj vina i odvratim pogled. „Danas sam shvatila da najbolje
pečem kad sam napeta.“
Čuje se kucanje sata na zidu kuhinje dok me Fi promatra. „Puno si ih ispekla,
Vrbice.“
„Znam.“ Ispred mene je more krafni, i svaka ima savršenu glazuru. „Uvijek
sam mislila da bih trebala raditi s mamom jer odlično pečem kolače. Volim raditi
rukama, obrađivati tijesto i izmišljati nove okuse. Volim hraniti ljude. Ali u zadnje
vrijeme sam počela razmišljati o svojem životu, kako zamišljam svoju budućnost.
Stvar je u tome, Fi, da želim osjetiti uzbuđenje.“
„Pečenje kolača te ne uzbuđuje?“ Fi čeznutljivo pogleda prema krafnama.
„Nadahnjuje me, uživam u tome. Ali voditi pekarnicu? To sam mrzila.“ Oblije
me crvenilo dok to priznajem. Jer sam stvarno mrzila taj dio. Mrzila sam ustajati
prije zore, biti neprestano na nogama, brinuti se za trgovinu i kupce. Prije sam
potiskivala tu brigu, ali sada je više ne mogu ignorirati.
„Onda nemoj to raditi.“
Spustim čašu na pult i počnem brisati s njega proliveni med. Fi me promatra
dok to radim.
„Ako ne želiš voditi neku od maminih trgovina“, oprezno upita, „što onda
želiš raditi? Nemoj to shvatiti kao pritisak, ne moraš znati, naravno.“
Prsti mi se zariju u vlažnu krpu pa je bacim u stranu. „Ne znam.“
Ali zapravo znam. Samo očito nisam u stanju izgovoriti što želim raditi jer to
zvuči suludo. I nisam spremna suočiti se s time.
Otpijem veliki gutljaj vina i pustim da mi njegova blaga slatkoća zagrije krv.
Osjećam se blesavo, frustrirano. Sumnja se uspuže uz mene svojim ljepljivim
nogama. Možda je ovo samo glupi hir.
„Mama i tata će misliti da sam pošandrcala.“
„Hej“, nježno kaže Fi, „ja sam promijenila glavni predmet šest puta u dvije
godine.“
„Ti si tek na drugoj godini. Imaš vremena. I voliš uređivati interijere. Zašto
se ne bi time bavila?“
Ona odsutno kimne. „Da, možda.“
Na trenutak samo šutimo. A onda Fi odloži čašu i posegne za još jednom
krafnom. „Požalit ću zbog tebe“, kaže krafni. „Ali očito me nije briga.“ Pogledom
91
 Knjige.Club Books
potraži moje oči. „Nazvat ću nekoga iz studentskog bratstva da dođe uzeti većinu
ovoga prije nego što upadnemo u šećernu komu. A onda ćemo proslaviti moj
rođendan u velikom stilu, što će uključivati pijenje još vina i međusobno
povjeravanje najmračnijih tajni.“
„Fi“ nastojim se ne nasmijati. „To praktički opisuje sva naša večernja
druženja.“
„Nije istina! Ne pijemo i jedemo uvijek isto.“
Nacerim se i počnem pakirati krafne.
Puno, puno poslije, ležimo na mojem krevetu, izvaljene na leđima usred
gomile ukrasnih jastuka. Vino smo zamijenile mojitosima, i već mi se vrti u glavi.
„Od crnog vina mi se spava“, zakmečim.
„Rođendan mi je. Ne smiješ zaspati.“ Fi se preokrene na trbuh i namršteno
me pogleda.
„Mmmhmmm.“ Kapci su mi sve teži. Počinjem lagano kunjati, no čim mi
misli odlutaju, onaj čudni nemirni osjećaj se vrati. Mislim da me hvata prehlada.
No to nije ono što me trenutačno muči. „Fi?“
„Što je?“ promrmlja ona, lica zagnjurenog u jastuk.
„Može li netko... ne znam... biti opsjednut seksom ako se uopće ne seksa?“
Čim izgovorim te riječi, lice mi bukne i želim ih smjesta povući. Ali, nažalost,
one vise u zraku iznad naših glava i skakuću uokolo poput nestašnih vila kad Fi
zine na mene.
Fiksira me pogledom, i ja jedva odolijevam porivu da se promeškoljim od
nelagode. Prije nego što se slomim, ona slegne ramenima sasvim nehajno, kao da
nisam upravo izlanula totalnu glupost. „Pojasni.“
Ne želim. Moja lajavost me već dovoljno uvalila u nevolju. No mojitosi su
me zagrijali i odvezali mi jezik. „Bože, Fi, odakle da počnem? U zadnje vrijeme
razmišljam o seksu. Neprestano.“ O kurcima. Koji se zabijaju u mene. Ispunjavaju
me. Klize u moja usta. Kvragu. „Grudi su mi teške, a bradavice... nemojmo ih ni
spominjati.“ Opet osjećam nemir i bradavice mi bride, pa zagrlim čvršće jastuk.
Ali to me ne ušutka.
„Žudim. Toliko žudim da me boli donji dio trbuha. Jebote, cijelo tijelo kao da
mi je užareno.“ Razdraženo pljesnem rukom po madracu. „Maštam kako klizim
palcima niz one brazde na muškom trbuhu. One koje oblikuju mišiće iznad
njihovih kukova. Znaš na što mislim? One udubine koje oblikuju slovo V.“
Doslovno mi rastu zazubice čim pomislim na njih.
„O, da“, kaže Fi izražajnim glasom, „dobro ih poznajem.“ Naceri se, sva
vragolasta, i promigolji obrvama. „Obrubljuju Aleju pobjednika na putu prema
Kitogradu.“
„Jučer sam“ kažem joj uz uzdah, „buljila deset minuta u bradavicu.“
Fi se zagrcne od smijeha. „U bradavicu?“

92
 Knjige.Club Books
„Aha“, pokunjeno kažem. „U Elle-u je bila jedna fotka nekog polugolog
tipa...“
„Aha, u mušku bradavicu.“
„Mušku, naravno.“ Ugrizem se za donju usnu. „Iako bi me vjerojatno napalile
i ženske bradavice. Mislim, sise su seksualne i sve to.“ Fi si promrmlja nešto u
bradu pa pogleda u mene. „Nikad ne bih rekla da si tip žene koju pale muške
bradavice.“
„Očito jesam.“ Mršteći se čupkam rub svoje majice. „Tako su sićušne i tvrde,
kao zakovice na trapericama.“ Ignoriram njezino frktanje nosom. „I pitam se
kakav bi bio osjećaj dodirivati ih jezikom. Bi li se tipu svidjelo kad bih ga ondje
lizala? Bi li tiho zastenjao...“
„Okej, Španjolska Mušice, shvatila sam.“
Uzdahnem i okrenem se na bok u njezinom smjeru. „Ovo je ozbiljno, Fi! Ja
imam problem. Patim!“
Obrazi joj se ponovno ispupče kad se naceri. „O, to mi je potpuno jasno, Iv.
Premda bih rekla da tvoj problem nije opsjednutost seksom, nego nejebica.“
„Nejebica, opsjednutost seksom, ista stvar. Poanta je u tome da sam
napaljena.“
„Onda se poševi već jednom.“
„Ne mogu“, snuždeno zacvilim. „Ja ne funkcioniram tako, Fiona. Ne mogu
se samo tako poševiti s bilo kime. Meni treba...“
Dovraga sve, ne želim više razgovarati o tome. Želudac mi se preokrene od
pomisli na bezimeni seks, bez obzira na to što mi se disanje ubrzalo od pomisli na
čvrsto, muško tijelo pritisnuto o moje.
„Meni se tip mora sviđati kao osoba da bih mogla spavati s njime“,
promrmljam. To je najgori dio u svemu tome. Ja žudim za seksom toliko da me
bole zubi. A opet nemam muda jednostavno ga prakticirati.
„Hmm...“ Led zvecka dok Fi okreće svoju čašu. „Znaš kome bi se trebala
obratiti u vezi s time? Grayu.“
„Što?“ Lice mi oblije vrućina. „Isuse. Ne.“ Odmahnem rukom i pritom se
zamalo pljesnem po nosu. „Ni pod razno, Fi. Zar želiš da umrem od srama?“
Gray bi mi se ili posprdno nasmiješio i srao mi isto što i Fiona, ili bi bio
užasnut. Gray zna biti iznenađujuće konzervativan kad se radi o meni. Neka mi
Bog pomogne ako Fi predloži ono što mislim da će predložiti. Ne mogu misliti na
to. Ne želim misliti na to.
„Zašto ne? On zna sve o seksu. I jebeno je seksi. Možda bi ti mogao pomoći,
priuštiti ti malo olakšanja u obliku prijateljstva s povlasticama.“ Dakle, morala je
to spomenuti.
„Fi! Kako možeš uopće govoriti o tome?“
„Jao! Stišaj se malo, Ivy. Probit ćeš mi bubnjiće.“
93
 Knjige.Club Books
Škrgućući zubima dok mi lice doslovno bukti, nekako uspijem progovoriti.
„Ne mogu vjerovati da si to rekla.“ Zar se pojačalo grijanje ili nešto? Izgorjet ću
od sramote. Možda ću se stopiti s krevetom.
„Joj, daj, molim te. On bi pristao na to, znaš da bi. Muškarac će prasnuti bilo
koju zgodnu žensku koja ga želi, to svi znaju.“
„Prestani“, prasnem. „Gray nije jeftina muška kurva.“ Nikad više neću
dopustiti ni sebi niti bilo kome drugome da ga obezvređuje.
„Nije?“ Fi ni ne pokušava prikriti svoj sarkazam.
„Ne. On je moj prijatelj, i bila bih ti zahvalna kad ne bi govorila tako o
njemu.“ Još jače zagrlim svoj jastuk. „Da ne govorim kako je prijateljstvo s
povlasticama vjerojatno jedna od najglupljih ideja u povijesti. To nikad ne
funkcionira. I ne kažem to“, dodam, „zato što sam razmatrala tu mogućnost. Ne
želim...“ Puhnem. „Neću se upuštati s takvo što s Grayem.“
Sama pomisao na seks s Grayem... Ne, neću ni pomišljati na to. Seks s njime
samo bi doveo do problema. Ja sam djevojka za ozbiljnu vezu. I znam da bi to
postalo previše za mene, dijeliti tu vrstu intimnosti i imati Graya samo kao
prijatelja. Uhvatim se za tu spoznaju kao utopljenik za čamac za spašavanje.
Fi nehajno slegne ramenima. „No dobro, onda ti možda može namjestiti
nekog od svojih seksi frendova.“
„Neću se ševiti s Grayevim prijateljima.“ Sve se u meni buni protiv te zamisli.
To bi pokvarilo moj odnos s Grayem, zar ne? Osim toga, ja ne želim nijednog od
njegovih prijatelja.
„Znači, ne želiš neobavezan seks i ne želiš zamoliti Graya da ti pomogne sam
ili da ti namjesti nekoga.“ Fi me namršteno gleda. „Što zapravo želiš?“
Odgovor mi se stvori u glavi prije nego što ga moj alkoholom natopljeni
mozak stigne potisnuti. Ali čvrsto stisnem usne jer ga ne želim izgovoriti naglas.
Ponovno osjetim među nogama onu groznu, nepodnošljivu vrućinu, željnu
vođenja ljubavi. „Samo se opet želim osjećati kao ona stara Ivy.“
„Puno sreće s time. Napaljenost ne nestaje samo zato što si je lijepo zamolila.“
„Super.“ Živčano podignem ruke. „Što da onda...?“
Fiona, ta podla kokoš, mi se nasmije. „Dobro se upoznaj sa svojom šakom.“
„Jastukom“, ispravim je bez razmišljanja.
„Molim?“ Ona razrogači oči, smiješeći se sablažnjeno.
„Ništa. Nisam ništa rekla.“ Jebena cuga. Nikad više neću piti alkohol.
„Mda, nisi, jebačice jastuka.“
Ukrasni jastuk poleti iz moje ruke i pogodi je u lice. „Fuuj“, poviče Fi. „Bolje
ti je da ovo nije taj jastuk!“
„Pomiriši pa ćeš znati.“

94
 Knjige.Club Books
Fi mi odvrati tako da mi pritisne jastuk na lice, i od tog trenutka naša noć
opako zastrani.

Danas sam prvi put u životu nervozan prije utakmice. Obično sam nabrijan,
tijelom mi struji napeto iščekivanje i adrenalin. To me uzbuđuje, kao dobar seks,
samo s agresivnom notom koja dodatno izoštrava taj osjećaj. Vani na terenu mogu
otpustiti sve kočnice. Izbaciti iz sebe sav bijes, svu bol, sve životne frustracije. A
opet, to se nikada ne čini kao gnjev. Da, nogometna utakmica je grubi okršaj,
ali ima tu i ljubavi. Obožavam ovaj sport. Intenzivnost. Bol. Igre živaca. Nigdje
se ne osjećam toliko živo kao kad igram nogomet, dok mi tijelo i um rade
najvećom brzinom kako bih postigao svoje ciljeve.
Da budem iskren; mene nogomet pali. A najnapaljeniji sam na dan utakmice.
I zato sam sada nadrkan. Jer nisam napaljen. Žilama mi ne struji uzbuđenje.
Umjesto toga imam kamen u želucu, a nevidljive ruke mi stišću vrat.
Iako publika uzbuđeno huči i zrak gotovo vibrira od entuzijazma, ništa se ne
čini ispravno. Moji suigrači se ne zafrkavaju kao inače. Rolondo šuti i nervozno
korača uz rub terena dok se pripremaju pjevati nacionalnu himnu. Dečki imaju
napeta lica. Cal Alder sjedi na klupi, koža mu je blijeda i znojna - premda trener
ne djeluje previše zabrinuto što njegov glavni vođa navale izgleda kao podgrijana
smrt.
Časna riječ, imam osjećaj kao da nam smrad poraza visi nad glavama, a
nismo još ni počeli igrati.
Prsti su mi hladni kao led tijekom izvođenja himne. Do trenutka kad
nekolicina naših obrambenih linijskih igrača otkaska na teren radi bacanja
novčića, već sam spreman vrištati. Krajičkom oka vidim Aldera kako se naginje
preko klupe. Zatim povrati u napola punu kantu leda, i nekoliko dečki odskoči
unatrag.
Opsujem i potrčim prema njemu kad se ponovno izriga.
Brišući ruku nadlanicom podigne pogled prema meni.
„Hoćeš li moći?“ upitam ga.
Lice mu je bezizražajno. „Aha.“
„Izvoli.“ Dohvatim bocu Gatoradea i dodam mu je. „Natankaj se i isperi usta.
Ne želim nanjušiti povraćotinu kad budeš izvikivao kombinacije.“
On se ne nasmiješi, ali prihvati bocu i otpije veliki gutljaj. Na terenu je već
počelo ispucavanje. Naš igrač Taylor uspije uhvatiti loptu i otrči na četrdeset jardi.
Skoro je vrijeme da krenemo na posao.
„Što ti je?“ upitam Cala. „Jesi bolestan?“

95
 Knjige.Club Books
Njegove ledene oči ni ne trepnu. „Ti si moja njegovateljica?“
„Ja sam tvoj jebeni suigrač i linijski hvatač“ prasnem, nadrkan do daske. „I
zato odgovori na jebeno pitanje.“
Calov napeti izraz lica se malo opusti. Odloži bocu i ustane. „Zdrav sam kao
dren, Graysone.“
No, jebeno krasno. Naravno, kako da ne. No baš kad se spremam izderati na
njega zahtijevajući da mi kaže istinu, priđe nam Dex. U ruci drži kacigu i tamna
kosa mu već strši od znoja. Uputi dugi pogled Calu pa kimne glavom. „Trema.“
Cal malo razrogači oči, ali i on kimne glavom. „Svaki put.“
„Možeš je prevladati?“ upita Dex kao da je sve u najboljem redu. „Aha, čim
počnem igrati.“
„Meni je to dovoljno.“ Dex navuče kacigu, a Cal se uputi prema treneru
napadačke postave.
Ja samo piljim u njega i također navlačim kacigu. „Pomalo je zastrašujuće
koliko dobro čitaš ljude, Veliki D.“
Dexove se oči nasmiješeno naberu iza vizira. „To je dar. I prokletstvo.“
Ne mogu više ništa reći jer se upravo oglasila sučeva zviždaljka. „Gospodo.“
Trener nam priđe i obrati nam se gromkim, ali smirenim glasom. „Već sam rekao
sve što je trebalo reći. Idemo na posao!“
„Crveni psi!“ povičemo svi kao jedan. Uvijek to radimo. No ovaj put naš
poklič više zvuči automatski nego entuzijastično.
Kad se svi skupimo u krug, djelujemo potišteno. Potišteno, jebote. To je
nedopustivo.
„Hej“, povičem nadvikujući buku navijača. „Uz dovoljno snažan potisak, i
svinje mogu letjeti.“
Dečki me pogledaju kao da sam poludio.
„Koji kurac, G?“ dovikne mi Diaz i zbunjeno se nasmije kroz nos.
„Natjerat ćemo te svinje da lete.“ Kimnem prema obrambenim igračima koji
zauzimaju svoje položaje. „Kad ih prebijemo kao volove u kupusu.“
Dečki se počnu smiješiti, no još se ne osjeća naš stari duh zajedništva.
Cal naglo podigne glavu. U njegovim ledenim očima plamti sjaj koji još
nismo dosad vidjeli. Kao da je pritisnuo neki nevidljivi prekidač koji ga je obasjao
iznutra. „Pobijedit ćemo. Jer smo jebeni gospodari ove igre.“
On nije Drew. Nikada neće ni biti. Nema njegov nadmeni osmijeh ni držanje
koje odiše samopouzdanjem. Ali ima nešto drugo: tihi autoritet koji zahtijeva
poštovanje. I svi kao da ga osjećamo u kostima. Jer se odjednom svi cerimo.
Energija se širi našim zagrljenim tijelima, potiče nas da se još jače zbijemo i
glasno izrazimo svoju suglasnost. Moji stari prijatelji, napeto iščekivanje i
adrenalin, vrate se u punom sjaju. Muda mi se stisnu i naježi mi se koža na
potiljku.
96
 Knjige.Club Books
Cal prelazi pogledom preko svih nas. Glas mu je snažniji nego ikada kad
počne izvikivati kombinaciju napada, pa završi prodornim: „Naprijed, Psi!“
Mi mu uzvratimo istim pokličem, a onda se raziđemo. Na crti me dočeka
suparnički branič i zareži pokušavajući me zastrašiti, nakon čega me počne
vrijeđati. No ja ga uopće ne slušam. Samo mu se nacerim. Jer ću mu uskoro
isprašiti jebenu guzicu. Neka igra počne.

97
 Knjige.Club Books

12

Usprkos euforiji koja nakon pobjede još teče mojim žilama, odlučim se
vratiti u hotel i naručiti hranu u sobu umjesto da odem tulumariti s dečkima u
lokalnom klubu. Pomisao na večernji izlazak nije mi osobito privlačna. Što bih
ondje radio? Plesao? Zabrijao s nekom curom?
Ne mogu više plesati, a da se ne sjetim Ivynih groznih plesnih pokreta i
poželim ih ponovno vidjeti. A pomisao na diranje bilo koga osim Ivy apsolutno
mi je odbojna. Ne, ispravak, od pomisli na diranje nekoga drugoga kurac mi se
želi usukati u sebe kao kornjača u svoj oklop - taj prizor me ispunjava jezom, ali
eto.
Johnson mi opipa čelo kad im iznesem svoje večerašnje planove, uvjeren da
se razbolijevam. Odgurnem njegovu ruku. Dex jednostavno preusmjeri pozornost
na biranje kluba u koji će otići. Nažalost, Drew i Anna su s nama. Njihovi
znakoviti pogledi me živciraju. Ja sam nemilosrdno prcao Drewa kad je prestao
izlaziti u klubove jer je bilo očito da se zaljubio u Annu. I zato nisam iznenađen
kad se nagne prema Anni i kaže glasom koji namjerno nije tih: „Kladim se u
pedeset dolara da će je'nazvati unutar sat vremena.“
Anna stisne svoje zelene oči i zaškilji u mene. „Ali Gray voli hranu. Mislim
da će prvo jesti, a onda je nazvati.“
„A ja mislim da biste me oboje mogli poljubiti u lijevo...“ Drew me prekine
opalivši me laktom u trbuh.
Mršteći se i trljajući svoj nedvojbeno prazan trbuh, ostavim ih da se zabavljaju
i zamalo stignem do dizala kad Anna poviče za mnom: „Pozdravi Ivy u moje
ime!“
Pokažem joj srednji prst dok vrata koja se zatvaraju prigušuju njihov smijeh.
Ali zapravo nisam nadrkan. Imaju pravo; definitivno ću nazvati Ivy. Jebote, jedva
čekam čuti njezin glas. Toliko mi nedostaje da osjećam prazninu u grudima.
Međutim, Anna me dobro poznaje jer čim uđem u hotelsku sobu naručim
dostavu. Nakon vrućeg tuša, moja hrana je već tu. Ne da mi se odijevati pa
sjednem jesti gol. Mogao bih sada nazvati Ivy, ali namjerno to odgađam, igrajući

98
 Knjige.Club Books
igru čekanja sa samim sobom. Koliko dugo mogu izdržati? Koliko je silno
trebam?
Ta mi se pitanja motaju po glavi dok klopam odrezak rekordnom brzinom.
Kad napokon legnem na krevet i posegnem za mobitelom, srce mi snažno kuca u
očekivanju Ivyna javljanja. Totalno sam najebao. Ali svejedno sam odlučio
skočiti naglavce.
Ona se javi nakon trećeg zvonjenja.
„Halooooo!“
„Isuse, moji bubnjići, Mac.“ Usprkos činjenici da mi u uhu zvoni od njezina
vriska, licem mi se razvuče široki osmijeh.
„Oprosti“, kaže ona, „ali tako sam jebeno sretna zbog tebe, Kolačiću.“
I evo je: ona toplina koja mi je nedostajala u središtu mojih grudi. Smiješeći
se i dalje, protrljam taj dio kao da ne želim da se ponovno ohladi. „Jesi gledala
utakmicu?“
„Znaš da jesam. Bio si fantastičan.“
„Eh, nisam bio loš.“
„Mda, nimalo loš. Samo jedanaest uspješnih dodavanja, sto dvadeset i četiri
osvojenih jarda i dva polaganja“, zajedljivo će Ivy. „Pecaš komplimente,
Kolačiću?“
Volim to što toliko dobro poznaje moj sport.
„Možda“, odvratim uz osmijeh. „Bio bih i bolji da si bila tu.“
Ivy puhne. „Hoćeš li mi nabijati krivnju zbog toga do kraja života?“
„Ne znam. Hoćemo li biti zajedno do kraja života?“ Dah mi zastane čim
pomislim da bih mogao zauvijek biti s njom, pa to prekrijem smijehom.
No ona to očito nije primijetila. Ton joj je sarkastičan kao i obično. „Nećemo
ako nastaviš gunđati kao nadrkani starac.“
Nasmijem se kroz nos, trljajući i dalje prsa lijenim ritmom. No to me zapravo
ne umiruje. Previše sam napet, savijeno koljeno mi poskakuje dok razgovaram s
njom. „Sutra se vraćamo. Želiš da nešto radimo skupa?“
„Može.“ Iz pozadine se čuje neki zvuk, kao da se kreće i nešto radi. Ivy nikada
ne miruje. Dosta smo slični u vezi s tim. „Izlaziš večeras?“
„Ne, povukao sam se u sobu.“
„Što? Zašto?“ Jebeno je slatka kad se naljuti. „Trebao bi slaviti.“
Smiješeći se, dohvatim slušalice i uključim ih u mobitel da mogu telefonirati
slobodnih ruku. „Slavim s tobom.“
Uslijedi neugodna tišina, pa u sebi opsujem svoj lajavi jezik.
„Mac?“ upitam je kad taj trenutak malo predugo potraje. „Jesi tu?“
„Da... Tu sam.“ Glas joj je tih, kolebljiv. „Samo... Voljela bih da sam ondje.
Trebala sam te doći podržati.“

99
 Knjige.Club Books
„Tu si.“ Ruka mi se zaustavi iznad srca. Raširim prste i pritisnem dlanom to
mjesto kao da želim olakšati čežnju koju osjećam unutra. „Hoću reći, sada si tu.
To se također računa.“
„Gray?“
„Da?“ prošapćem.
„Jesmo li dobro? Mislim, ono što sam rekla...“
„Rekao sam ti, Mac. Dobro smo. Možemo li zaboraviti na to?“ Jebemu, ne
želim ovu napetost među nama. Ubija me to.
„Okej, okej.“ S njene strane linije ponovno se čuje nekakvo šuškanje.
„Mrgude.“
„Za tebe sam gospodin Mrgud.“ Malo se nasmiješim. „Što radiš? Čujem
nekakve zvukove.“
„Kakve zvukove?“ kaže Mac teatralnim glasom od kojeg mi osmijeh naraste
do kraja. „Ne skrivam ničije mrtvo tijelo, kunem se!“
„Ha-ha.“
„Ako baš moraš znati, ulazim u krevet.“
Tijelo mi se trenutačno napne. Ne pomaže ni to što sam gol i izvaljen na
krevetu. Pravi je napor zvučati prirodno. „Hoćeš da te pustim na miru?“
„Jok.“
Nekako uspijem čuti kako se uvlači ispod popluna. Koža mi se smjesta naježi.
Ruka mi polako krene prema trbuhu, gdje su mi mišići tvrdi i napeti. Zamišljam
da mi Ivyna ruka klizi niz kožu i zamalo zastenjem.
Svejedno mi pobjegne tihi uzdah pa žurno kažem: „I ja ulazim u krevet.“
„Isuse, stvarno se ponašaš kao starac. Jesi siguran da si dobro?“ Privrženost
u njenom glasu jasna je i glasna. „Imam osjećaj da bih ti trebala opipati
grozničavo čelo.“
„Umoran sam, Mac“, kažem joj ležerno. „I ako ne prestaneš s time, prekinut
ću vezu. Zamisli da se stvarno razbolim i umrem od neke viktorijanske bolesti.
Kako bi se onda osjećala znajući da si me ostavila samog?“
„O kakvoj bolesti govorimo? O sušici? Ili o koleri?“ Mac se zasmijulji u
telefon. „Ako se radi o koleri, onda se snalazi sam, Kolačiću.“
„Dražesno.“ Gurnem ruku pod glavu da mi bude udobnije.
„Mac?“
„Da?“
„Rekla si da je bio loš. Tvoj prvi seks, mislim, i...“
„Gray!“ Njena ozlojeđenost je oštra. „Nismo li se upravo dogovorili da
nećemo razgovarati o tome?“
Lecnem se, osjećajući se kao govno i proklinjući svoj lajavi jezik. „Sranje, da.
Znam. Ali to... Okej, priznajem, to me muči. Ne zato“, dodam prije nego što

100
 Knjige.Club Books
progovori, jer čujem da je već ozlojeđeno udahnula, „što se ne seksaš. Ali rekla si
da je bilo loše. I zanima me zašto.“ Srce mi snažno udara u rebra. „Zar te
povrijedio, dušo?“
Neoprostivo je da je tek sada to pitam. I spržit ću cijelu jebenu zemlju ako ju
je stvarno povrijedio.
Ivyn nježan glas dopre do mene kroz zujanje u mojoj glavi. „Ne, Gray. Ne,
nije to.“ Zatim zašuti, i ja iskoristim taj trenutak da udahnem duboko i ne baš
stabilno, kimajući glavom iako me ne može vidjeti. Utonem još dublje u jastuke
od olakšanja.
Kad ponovno progovori, glas joj je tih i napet. „Jednostavno je bilo... Uh!
Predigra je bila super. Željela sam to, Gray. Jako sam to željela, kužiš?“
Ponovno kimnem. Glas me je očito napustio. Stvarno ne želim razmišljati o
nekom kretenu koji je Ivy priuštio „super“ predigru. Zašto sam je morao to pitati?
„Naime, sve sam bila isplanirala, otišla kod doktora, počela piti
kontracepciju...“
„To je vrlo predano planiranje prvog seksa.“
Ona ispusti neki iznervirani zvuk. „Znam. Ali ja sam takva. Ja planiram. Ja
sam predana. I nemam povjerenja u kondome...“
„Nemaš?“
„Kao zaštitu od bolesti, da, ali jesi li svjestan da kao zaštita od začeća zakažu
u osamnaest posto slučajeva?“
Ne želim ni razmišljati o tim postocima. Naježim se od pomisli da bi negdje
mogli postojati mali Grayevi. No odmah se zacerekam, želeći promijeniti temu.
„Okej, okej, usvojio sam lekciju, profesorice seksualnog odgoja.“
Ona frkne nosom. „Imala sam šesnaest godina. Nisam željela zatrudnjeti, i
mislila sam da neću uživati ako budem zabrinuta zbog toga.“
I upravo ta čudna dihotomija najbolje opisuje moju Ivy. Opsesivna planerka
uz primjesu slobodnog duha koji se voli prepustiti situaciji. Osjetim nalet
privrženosti, i još dublje utonem u jastuke.
„Uglavnom“, razvučeno će ona kao da mi želi dati do znanja da sam je
odvukao od glavne teme i da to više nikada ne učinim, „bila sam totalno spremna.
Ali kad smo prešli na konkretan čin, on je praktički... ovaj...“
Gotovo mogu čuti njenu nelagodu.
„Nije obavio posao?“ dovršim zajedljivo.
Ona se kratko nasmije. „Bilo je tako brzo. Boe, boe, boe, prigušeni krik,
gotovo!“
I protiv svoje volje, ja se također nasmijem. „Prilično sam siguran da većina
srednjoškolaca to tako radi, Mac.“

101
 Knjige.Club Books
„Pa, prema onome što sam čula, i većina studenata to tako radi. Čim dobiju
zeleno svjetlo: doviđenja, predigro; dobro došla, brza jebačino. Hvala, ali ne,
hvala.“
I što da na to kažem? Mi znamo biti sebični gadovi. Lecnem se u sebi od
srama, sjetivši se svih onih puta kad sam zadovoljio svoje potrebe prihvaćajući
glumljeno uživanje djevojke ispod mene kao iskreno, samo zato što sam odlučio
gurnuti kurac u nju. Lice mi se zažari. Jebemu, pravi sam gad.
Zatvorim oči i uštipnem se za korijen nosa dok govorim. „Kako bi ti voljela
da se to odvijalo, Mac? Kad bi moglo biti po tvojemu.“
„Što?“ Ona se na to otegnuto napola nasmije. „Seks?“
„Aha.“ Glas mi je slab, jedva čujan, ali moram je pitati.
Tišina s druge strane ima težinu koju osjećam u grudima. „Hajde, Mac“,
kažem. „To sam samo ja.“
„Zašto te to zanima?“
„Možda zato što većini nas muškaraca treba upozorenje.“
Možda zato što želim znati kako te mogu zadovoljiti. Ili sam pokvareni gad
koji želi slušati tvoj medeno-svilenkasti glas kako govori o seksu. Izaberi što ti
paše.
Nervozan, a opet pun napetog iščekivanja, ponovno protrljam svoj plosnati
trbuh. „Reci mi“, prošapćem. „Reci mi što bi tebi odgovaralo.“
Dah joj zastane, i na trenutak pomislim da sam pretjerao. No kad progovori,
njezin šapat s napetim prizvukom izazove u meni nalet vrućine koji mi se sjuri
ravno u kitu. Jer Ivy zvuči uzbuđeno, kao da je u iskušenju. „Samo među nama?“
Nastavim disati brže, laganije. Bože, ovo je glupo. Tako jebeno glupo, poput
otvaranja Pandorine kutije. Požalit ću zbog ovoga, znam to. A opet... „Samo među
nama.“
Ona ispusti neki prigušeni zvuk. „Ne mogu... Okej, okej. Tko ga jebe.“ Još
jedan tihi uzdah od kojeg mi se cijelo tijelo napne, a onda: „Počelo bi polako.
Samo ljubljenjem. Onim lijenim, usporenim ljubljenjem koje traje i traje, tako
meko i nježno, dok se ne osjetiš drogirano, a usne su ti nabrekle i osjetljive. I kao
da udišete jedno drugo. Znaš tu vrstu ljubljenja?“
Refleksivno gutnem. Glas mi je totalno otkazao. Ne, ne znam tu vrstu
ljubljenja. Nikad nisam osjetio potrebu da se upustim u takvo što s bilo kojom
djevojkom. Ali, jebemu, mogu zamisliti da se tako ljubim s Mac. Da memoriziram
njena usta, prilagođavam svoje usne njenima. Usne mi bride od potrebe da osjete
njene usne. Da urone u njezin okus.
Njezin tihi glas klizi po mojoj koži. „A onda bi me dotaknuo.“
„Stojiš li ili ležiš dok te dira?“ Glas mi je hrapav, no pravo je čudo da sam
uopće uspio progovoriti jer sam napet kao struna.
Ona zastane. „Ne znam.“

102
 Knjige.Club Books
„A sada... Ležiš li sada?“
„Aha“, tiho prošapće.
Dah mi zastane, i doslovno zadrhtim. „Dakle, ležiš. Na leđima.“ Stisnem oči
dok mi mozak preplavljuju razne slike. „Kosa ti je rasuta po jastuku. Oči su ti
prikovane za njega dok gledaš što ti radi.“
Njezin nježni dah je u mome uhu. „Prelazi mi prstima po vratu tako lagano da
me jedva dodiruje. Ali ja osjećam njegov dodir. Ostavlja vrući trag na mojoj koži,
sve do ključne kosti. I nenormalno me napaljuje dok čekam da mi otkopča
košulju.“
„Želiš da te vidi, zar ne, dušo?“ I, jebote, mogu točno zamisliti kako rastvaram
Ivynu košulju i razotkrivam njenu glatku kožu.
„Aha“, kaže. „Moje...“ Puhne. „Moje bradavice su tako tvrde. I bolne.“
Isuse. „I on ti razmiče tu košulju. Izlaže tvoje slatke sise svojem pogledu.“
Mac ispusti neki zvuk. Zastenje. Donji dio trbuha stisne mi se poput šake. Ne
mogu disati. Ne mogu jebeno razmišljati. Dlan mi polako klizi niz moj trbuh,
ostavljajući za sobom trnce. Ne bih smio ovo raditi. No ne mogu se zaustaviti.
Toliko sam ukrućen da mi je kurac otežao, kao da je zasebni entitet koji
pulsira od potrebe da jebe, jebe, jebe. Stisnem ga da malo popustim pritisak, i
osjetim kako se trza uz moj dlan. Zarijem zube u donju usnu da ne zastenjem.
Tako sam jebeno vruć i nabreknut da me čudi kako još nisam svršio.
„Što ti sljedeće radi?“ praktički je molim dok lagano povlačim kožicu.
„Siše me.“ Njezin glas kao da mi pomiluje muda. „Nježno, tako da ne osjećam
ništa osim njegovih toplih, vlažnih usta. I to me izluđuje. Želim da me jače usiše.“
Kao da poslušam njenu zapovijed, ja stisnem čvršće šaku. „Da?“
„Aha. Izvijam se prema njegovim ustima, nijemo ga preklinjem. No on mi ne
želi udovoljiti. Ne još.“ Dah joj je sada ubrzaniji, glas lagan i nemiran. „Paluca
jezikom preko moje bradavice, poigrava se njome. Lagano je cucla, liže je
usporeno, lijeno.“
Zadrhtim, ali kunem se da i ona zadrhti. Jezik mi se priljubi uz gornje nepce.
Ako zatvorim oči, mogu ondje osjetiti tvrdi pupoljak njezine bradavice.
„Bradavice mi bolno pulsiraju, Gray.“
O, Isuse. Stisnem oči na zvuk njezina preklinjanja, toliko nabijenog žudnjom
da doslovno osjećam bol. „Uštipni ih“ procijedim. „Stisni ih prstima.“
I ona me posluša. Jebote, stvarno to radi. Kroz slušalice dopre tihi, prigušeni
jecaj, i moj kurac smjesta poskoči. Sad već totalno drkam. Svaki mi centimetar
vibrira.
Ivy. Njeno tiho dahtanje me izbezumljuje. I znam, jebeno znam da se i ona
dira.
„Jesi li se ovlažila, dušo? Je li te napalio?“

103
 Knjige.Club Books
„Jako. Mokra sam i nabrekla. Curi mi niz bedra. Boli me. Želim...“ Ispusti
neki štucavi zvuk. „Želim...“
„Želiš da te dira, bejbi. Olakšaj si tu bol. Protrljaj si klitoris, razmaži taj slatki,
ljepljivi sok.“
„Bože.“
„Bi li gurnuo prste u tebe? Bi li te jebao prstima? Unutra-van, nježno i
polako?“
„Da.“
Obližem usne. „Mislim da bi te morao kušati, bejbi. Mislim da bi to jako želio.
Okusiti koliko si doista slatka.“
„Želim da to učini. Želim njegova usta dolje.“
„Ondje su. Liže te dok ne vrisneš njegovo ime.“
„Gray.“
„Znam. Znam.“ Više nisam gotovo ni svjestan što govorim, znam samo da
želim više. Krevet škripi ispod mene dok žestoko masturbiram.
Ivyn zadihani glas je isprekidan, zvuči kao da zamuckuje. „Ja... Ti.. On...
Mora me jebati. Ne mogu više izdržati.“
„Želiš da njegov kurac uđe u tebe?“
„Da.“
„Da ga gurne u tvoju usku, vruću piću kao da će umrijeti ako prestane?“
„Da.“
„O, jebote, i on to želi. Želi to toliko silno da ne može misliti ni na što drugo.“
Stravično sam napaljen, iz mene izlazi predejakulat. Curi preko glavića i
podmazuje mi palicu po kojoj se moja šaka sada kreće još brže i snažnije.
„Želim da me jebe... Jebi me. Gray...“
A onda ga čujem. Najdivniji zvuk na svijetu. Dugi, tihi jecaj, gotovo bolan,
ali toliko pun užitka da mi se naježe dlačice na vratu.
Sve je prigušeno, kao da pokušava prikriti zvukove koje ispušta, ali ne može.
Toliko sam već ugođen na njezinu frekvenciju da čujem baš svaki zvuk. Ugrizem
se za usnu i osjetim krv. Ivy svršava.
Grudi mi se nadimaju. Vrućina mi preplavi jaja, dolje između mojih bedara.
Dupe mi se stisne pri sljedećem potisku. „O, sranje. Dušo, svršit ću...“
Orgazam me pogodi u punoj brzini. Leđa mi se izviju, kukovi se odignu od
madraca, i cijelo mi se tijelo ukoči od užitka. S usana mi pobjegne prigušeni,
slomljeni krik dok moja vruća sperma završava na mojem trbuhu i prsima. Pred
očima mi se zamrači, no moja stisnuta šaka izvlači i posljednju kap požude iz mog
izmrcvarenog kurca. A onda malaksalo padnem na krevet dok mi srce luđački
udara o rebra.
Isuse.

104
 Knjige.Club Books
Na trenutak samo tako ležim kao krepana mačka, drhtav i mokar, slab i
nemoćan. Obližem svoje suhe usne i pokušam doći k sebi dok se soba pijano ljulja
oko mene. A onda se sjetim. O, sranje. Ivy. Svršio sam snažnije nego ikada u
životu telefonirajući s Ivy.
U grudi me pogodi nalet panike. Brzo se uspravim i počnem kopati po
izgužvanim plahtama u potrazi za mobitelom. Uši mi gore, srce mi ubrzano tuče.
Što da joj kažem? Što će ona reći?
Drhtavim rukama izvučem slušalice i prinesem mobitel uhu. „Iv...“ Glas mi
napukne, pa se nakašljem da pročistim grlo. „Ivy? Ti... Jesi li...“
Umuknem i zatvorim usta. Jer nje više nema. Linija je prekinuta.

105
 Knjige.Club Books

13

Doma sam. Drugim riječima, stojim pred Ivynim vratima. Predugo tu stojim.
Susjedi će se početi pitati koga vraga ovdje radim. Jebeš mi sve ako znam. Muda
samo što mi se nisu smrznula, no ne mogu se prisiliti da pokucam.
Seksali smo se preko telefona. Gotovo sam siguran u to. I koliko je sjebano
to što nisam posve siguran? Je li skužila da sam drkao na njezin dahtavi glas? Je
li poklopila prije ili nakon što sam svršio? Nisam siguran. I to mi stvarno
potkopava samopouzdanje.
Nervozan sam, i napet. Kao kod pogrešnog starta. Hoću li biti ukoren zato što
sam prijevremeno prešao preko crte? Ili je činjenica da je Ivy uživala bila dostatno
dopuštenje pa će mi progledati kroz prste zbog tog prijestupa?
Jer jedno definitivno znam. Ona je također svršila od tog razgovora. Čuo sam
one tihe, prigušene jecaje koje je ispuštala. Kao da se silno trudila da je ne čujem,
ali je orgazam bio prejak i nije se mogla posve obuzdati. I, oh, čim pomislim na
to, moj hladni kurac se počne zagrijavati.
Znam da joj neću moći odoljeti kad mi otvori vrata i kad ugledam njezino
lice. Htjet ću je dotaknuti. Ne želim više odolijevati toj potrebi. Želim uroniti u
Ivy, okružiti se njenom toplinom i svježinom. Želim opet čuti onaj zvuk i otkrivati
nove zvukove, natjerati je da izgubi kontrolu, da vrišti moje ime.
Ruka mi drhti kad je podignem da pokucam. Dok zglobovima šake kucam o
vrata, srce mi bubnja ritmom koji u mojoj glavi zvuči kao Ivy, Ivy, Ivy.
Čujem njezine korake. Usta su mi suha dok je čekam. Kurac mi je već toliko
tvrd da zapanjujuće gorljivo upire o moje traperice. Nikad nisam ovako silno
želio. Nikad nisam ovoliko čekao.
Zamalo zastenjem kad se otvore vrata. Ali onda je ugledam i smjesta
potonem.
„Mac“, progovorim. „Dušo, izgledaš...“
„Grozno“, dovrši ona glasom koji zvuči kao umiruća žaba. Blijeda i podbuhla,
nateklih, crvenih očiju, šmrkljavog nosa. Namjesti sažalan izraz lica pa zajeca:
„Osjećam se odvratno.“

106
 Knjige.Club Books
Mrzim bolest. Nakon mamine smrti, krajnje mi je odbojno biti u blizini
bolesnih ljudi. No ne oklijevam ni sekunde. Uđem u njenu kuću i privučeni je u
zagrljaj.

Lice me boli, doslovno me boli, kao da ga je netko koristio umjesto boksačke

vreće i još ga za svaki slučaj pošteno iscipelario. Dodajmo tome činjenicu da mi
je glava teška kao kugla koja mi je jedva balansirala na vrhu vrata dok sam se
vukla prema ulaznim vratima, i bit će vam jasno zašto sam se zamalo rasplakala.
Znala sam tko mi to lupa na vrata, i nisam htjela da me vidi dok izgledam
kao hodajući mrtvac. Iskreno, nisam ga uopće htjela vidjeti. Pogotovo nakon
onoga što smo zadnje rekli jedno drugomu.
Grayev učtivi izraz lica nestao je čim me ugledao. No nije se okrenuo i
pobjegao po sjekiru, tako da mu barem na tome trebam biti zahvalna.
I sada je tu, nudeći mi potporu svojeg velikog, snažnog tijela - doslovno, jer
se mogu nasloniti na njega i moliti se da će bolno pulsiranje u mojoj glavi uskoro
prestati - pa uzdahnem od olakšanja.
Gray je tu. Boli me briga za telefonski seks. Ili za bilo što drugo osim njegove
nazočnosti od koje mi je odmah malo bolje.
U grudima mu zatutnji kad progovori. „Stvarno izgledaš grozno.“
„Hvala“, promrmljam, prebolesna da bih uspjela naglasiti sarkazam svoje
izjave. „Osjećam se loše’.’ To je zvučalo kao sažalno durenje.
Gray se kratko nasmije. „Da, vidim.“ Izgledajući svježe i seksi i prezdravo za
moj ukus, položi dlan na moje čelo. „Isuse, bebice, pa ti goriš.“
„To je zato što imam vrućicu. I pokušat ću ignorirati činjenicu da si me nazvao
bebicom. Zar izgledam kao da mi trebaju pelene?“
„A vidim da si i mrzovoljan pacijent.“
Ako ništa drugo, bolest je sjajna obrana od nelagode nakon telefonskog seksa.
Gray me pokuša uzeti za ruku i povesti me prema mojoj sobi, i odjednom mi
se posve razbistri mozak. Smjesta odskočim unatrag da me ne može dirati.
„Koga vraga radiš?“ kažem i trznem se od bolova u glavi.
On se namršti. „A što, dovraga, misliš da radim? Vodim te u krevet.“
„A, ne, nećeš.“ Pokrijem dlanom usta, što je vjerojatno neučinkovito, ali ne
znam što drugo učiniti. To također priguši moje riječi dok se nastavljam derati na
njega. „Izađi odavde, Gray. Ne smiješ biti ovdje.“
On začudo djeluje povrijeđeno, i njegov otvoreni izraz lica iskrivi se u
grimasu, pa mu nastavim objašnjavati jer se očito ponaša kao glupan. „Gray, ne
smiješ se razboljeti! Moraš ostati zdrav kako bi mogao igrati, budaletino. A sada,

107
 Knjige.Club Books
gubi se!“ Mahnem rukom u smjeru vrata, pokrivajući i dalje dlanom usta. „Bježi
van.“
Sluša li me on? Ne. Samo se nasmije kao da sam ja glupača. „Joj, molim te,
ja nikad nisam bolestan. Cijepio sam se protiv gripe.“
Zakolutam očima i frknem, što nije baš preporučljivo kad ti je začepljen nos.
„I imam imunitet boga“, doda.
„Jebemu! Nemoj to govoriti! Brzo, kucni o drvo.“ Lamatam rukama. „Kucni
o svoju veliku, tvrdu glavu.“ Na moj užas, počnem kašlj ati i zamalo ispljunem
plućno krilo.
Grayeve obrve se namršteno spoje. „Odustani, Mac. Nema šanse da ću te
ostaviti samu u ovakvom stanju.“
„Bit ću dobro. Stvarno.“
Oči su mu pune nepovjerenja. „Aha, ne pušim to. A sad se prestani prepirati.
Bit ću pažljiv prema tvojem viroznom dupetu.“
„Joj, kako ti sada želim isplaziti jezik. Imaš sreće da mi je previše stalo do
tvoje nogometne karijere pa te ne želim zapljuvati bacilima.“
„Ganut sam.“ On napući usne kad se zanjišem na nogama. „Zaboga, ne bi
uopće smjela hodati uokolo.“
Jednom rukom me obgrli oko struka, drugu provuče ispod mojih bedara, i u
sljedećem se trenutku nađem u zraku, sa svih svojih metar i osamdeset
centimetara. Tako jednostavno, kao da ne težim više od njegove torbe.
Prepiranje me učinilo slabom i kenjkavom, pa naslonim svoju pulsirajuću
glavu na njegovo rame i uživam u ovom novom iskustvu jer me nikad nitko nije
nosio u naručju.
„Nemoj me koriti“, kažem dok me spušta iz naručja u mojoj spavaćoj sobi.
„Morala sam otvoriti vrata.“ Uputim mu znakoviti pogled koji on ignorira i
umjesto toga povuče plahtu u stranu. Krevet se ljulja pred mojim očima, svjetluca
poput oaze u moru jada. Ali tako mi je vruće, flanelska pidžama koju sam navukla
kad sam išla otvoriti vrata me guši. Oklijevajući, pogledam u Graya. „Mogu
nastaviti sama.“ Pod se odjednom nagne.
Grayeva ruka me obgrli oko ramena. „Naravno da možeš, Ljuti Umače.“
Hladne plave oči me na trenutak proučavaju, a onda mi počne povlačiti niz bokove
donji dio pidžame.
„Gray!“ Krišom ga pokušam zadržati.
On zastane i pogleda u mene, zbunjeno podignutih obrva. „Što je? Goriš od
vrućice. I imaš na sebi donje rublje, zar ne?“
„Da. Ali...“
„To je jednako kao da te vidim u kupaćem kostimu.“ Uputi mi još jedan
pogled, i ovaj put se ceri. „Osim ako nosiš izazovne gaćice?“
„Zvučiš previše optimistično, kompa.“
108
 Knjige.Club Books
„Ja se uvijek nadam seksi rublju. Podigni nogu.“
Poslušam ga, i previše svjesna svojih golih nogu i činjenice da se znojim kao
poljoprivrednik. Ali Gray ima pravo. Nosim obične ženske bokserice koji me
pokrivaju više od bikinija i, iskreno, previše sam bolesna da bih se nastavila
opirati.
Gray se pretvori u oličenje žustrine i efikasnosti dok mi spretno svlači gornji
dio pidžame i uopće ne gleda u moj grudnjak dok me sprema u krevet i prekriva
hladnim plahtama. Utonem u krevet uz uzdah, a Gray navuče zavjese kako bi me
zaštitio od prejakog dnevnog svjetla.
Već lagano kunjam kad izađe iz sobe i vrati se da mi donese tablete za bolove
i čašu soka od naranče. Zbog njegove mi se obzirnosti stisne srce u bolnom
grudnom košu.
„Hvala ti“, promuklo protisnem kroz igle u svojem grlu. „Ne moraš...“
„Da, moram. Nikad te ne bih ostavio u ovakvom stanju.“
Gray uzme moju čašu pa zaobiđe krevet i stane s druge strane. Bez
zastajkivanja otkopča traperice, a ja nastojim ne blejati u njega dok ih svlači niz
svoje duge noge i razotkriva svoja široka bedra koja su uistinu veličanstvena. Ne,
neću gledati u njegovo međunožje, tako lijepo popunjeno u uskim plavim
boksericama. Prije nego što stignem išta izustiti, on ulazi u krevet i privlači me k
sebi.
Nisam pripremljena za ovo, niti za osjećaj koji njegove ruke izazivaju na
mojim leđima. Grayev dodir izazove trnce u mojoj koži, ali se svejedno još jače
priljubim uz njega, ovijem ruke oko njegova torza i tiho zacvilim dok naslanjam
glavu na njegovo rame.
Jedini muškarac koji mi je ikada pružio utjehu bio je moj otac, a i to je bilo u
obliku nezgrapnog tapšanja i općenite brige s mjerenjem temperature i davanjem
lijekova. Ništa ovakvo. Ovo je Gray. Snažni, čvrsti Gray koji miriše na sretne
snove. Ovo je dobar osjećaj. Toliko dobar da mi zamalo krenu suze.
„Mrzim biti bolesna“, promrmljam u njegova prsa kako bih prikrila nalet
emocija. „Koje sranje.“
Njegovo krupno tijelo se pomakne, a prema zvuku koji ispusti znam da se
smiješi. „Totalno sranje.“ Grayevi dugi prst lijeno šaraju po mojim leđima. „Jadna
ne-bebica Mac.“
Zatvorim oči i pustim da mi ruka slobodno luta. Usprkos vrućici, prsti su mi
hladni. Pronađem dio Grayeve obnažene tople kože, ondje gdje mu se majica
podigla na boku. On tiho vrisne i pobjegne od mojeg dodira.
„Kvragu, Mac. Ruka ti je ledena!“
„Znam.“ Zvučim kao da cvilim. „Treba joj topline. Daj.“
Njegov trbuh se trza dok ga trljam u potrazi za njegovom toplinom.
„Prestani to raditi!“

109
 Knjige.Club Books
„Škakljiv si?“
On se ponovno trzne. „Da.“
Zaintrigirano istražujem izbočenja i udubine koje definiraju njegov trup.
Nikad nisam dirala tijelo poput njegovog. To je stravična nepravda koja mora biti
ispravljena jer sam očito puno toga propustila. „Isuse, Gray, nikako da se
priviknem na tvoje mišiće. Što radiš da si ovako građen? Živiš u teretani?“
„Svakodnevno vježbanje i petsto trbušnjaka prije spavanja možda imaju neke
veze s time.“ Zvuči kao da se smiješi.
„Ambiciozni perfekcionist.“
„Samo radim svoj posao.“ Spusti bradu i pogleda u mene podižući obrve.
„Imaš primjedbe?“
Zaboga, ne. „Samo se osjećam neprikladno gnjecavo.“
„Ja volim tvoju mekoću“, kaže on tiho. Rukom polako prelazi preko udubine
moga struka, gore pa dolje, milujući me kao da sam nešto najbolje što je ikada
dotaknuo. Njegov dodir je toliko ugodan da zadrhtim, i on se zaustavi kao da je
upravo shvatio što radi.
Trebala bih se odmaknuti od njega, ali ne mogu, jer mu je tijelo tako čvrsto,
a koža glatkija od svile. Bože, mogla bih cijelu noć milovati pločice na njegovom
trbuhu i ne umoriti se.
No Gray položi dlan na moju lutajuću šaku. „Prestani, Mac.“ Glas mu je
hrapav, gotovo bolan. „Ubijaš me.“
Mislila sam da ne mogu postati još više vruća, ali se upravo to dogodilo.
Nastojeći ignorirati nalet stida koji me preplavljuje, spustim bradu i zagnjurim
lice u njegov bok - jer ga ne mogu sada pustiti, čak ni da mi život ovisi o tome.
„Oprosti.“
Njegova ruka se opusti i lagano stisne moju. „Samo... Diraš mi trbuh. Naravno
da ću reagirati“, naglašeno doda.
Ukipim se shvativši što je upravo rekao. Srce mi bubnja u ušima. Zar je mislio
na...? Potreba da spustim ruku niže i istražujem toliko je snažna da moram stisnuti
šaku i utisnuti je u njegovu kožu. Nije bitno je li tvrd kao stup, činjenica da me
zaustavio jasno mi govori da to ne želi.
Lecnem se jer se ponašam toliko neprikladno da to uopće nije smiješno. Kao
neka frikuša. Uf. Kao da nije dovoljno grozno što sam se praktički dovela do
orgazma telefonirajući s njime. O, Bože, ne mogu sada misliti na to. Sklupčat ću
se i umrijeti.
Uzalud pokušavam smisliti što reći umjesto Tvoje tijelo mi je neodoljivo,
morala sam ga pomilovati. Odlučim se za: „Oprosti. To je zato što sam... Ne
znam, nemirna. Jesam li već spomenula koliko mrzim biti bolesna?“

110
 Knjige.Club Books
Njegov smijeh se razlije preko mene. „Jednom ili dvaput.“ Gotovo odsutno,
njegov palac polako crta slovo S na mojoj nadlanici. „Razumijem te. Želiš se
kretati, ali te boli. Želiš ustati, ali si preumorna.“
Pobjegne mi uzdah. „Pričaj mi neku priču.“
„O, Bože, Zlatokosu i tri medvjeda ili takvo što?“ Zvuči prestravljeno.
„Ne. Budalo.“ Smiješeći se, bocnem ga u rebra i izvučem iz njega jedan fini
jauk. „O tebi. Nešto da mi skrene misli s činjenice da me cijelo tijelo boli.“
„Jadni moj Ljuti Umače.“ Njegova krupna šaka raširi se na mojem boku, kao
utjeha i žig na mojoj vrućoj koži. „U redu.“ Nakratko zašuti. „Kad sam imao
sedamnaest godina, posrao sam se u gaće.“
Iz mene izleti šokirani smijeh. „Gray! To je odvratno.“ Ponovno se nasmijem.
„Kakva ti je to priča?“
„Priča koja će ti skrenuti misli s bolesti, a meni od tvoje ruke koja miluje moj
trbuh?“
To ubije moj smijeh. Ja i moje proklete lutajuće ruke. „Dakle, što si počeo
govoriti... O tvojoj nemogućnosti kontroliranja vlastitih crijeva?“
On se dobroćudno nasmije kroz nos. „Imao sam crijevnu virozu. I to gadnu.
Ali tad sam također bio glavni linijski igrač...“
„Naravno. Kao što rekoh, ambiciozni perfekcionist.“
„Šuti.“ Lagano me pljesne po guzici. „Uglavnom, utuvio sam si u glavu da
mogu stisnuti zube i igrati, za dobrobit tima. Isuse, bilo je grozno. Jedva sam
stajao na nogama. Imao sam bolne grčeve u crijevima. A onda se jedan jebeni,
veliki obrambeni igrač zabio u mene.“ Zastane, i osjećam da se lecnuo od
nelagode. „Doslovno je izbacio govno iz mene.“
Ugrizem se za usnu da ne zarokćem od smijeha. „Oh, Kolačiću.“ A onda
izgubim bitku i glasno se nasmijem. „Ajme... ne...“
Grayevo tijelo podrhtava dok pritišće usne na moje čelo, a dah izlazi iz njega
u kratkim naletima dok očito nastoji obuzdati svoj smijeh. I onda shvatim što radi:
ne želi me tresti. Duboko u mojim grudima, srce mi lagano zatreperi.
„Želiš čuti najgori dio?“ upita me nakon nekoliko trenutaka. „Ima još nešto
gore od toga?“
„Hlače našeg dres-kompleta su bile bijele.“
„Isuse.“ Stisnem njegov uski struk. „Kolačiću.“
„Nakon toga su me zvali Mrlja.“ Kratko se nasmije kroz nos. „Neki od tih
pizda me još tako zovu kad dođem doma.“
„Pizde“, vehementno se suglasim.
On pogleda dolje u mene i kutovi očiju mu se naboraju. „Mislio sam da bi me
ti prva voljela tako zvati.“
Pritisnem svoje nacerene usne uz njegove prsne mišiće. „Smijem li?“

111
 Knjige.Club Books
„Ne ako ti je život mio“, prijeteći kaže Gray.
„S obzirom na to kako se trenutačno osjećam, pitanje je hoću li preživjeti.“
Njegovo tijelo se smjesta ukruti, a njegov stisak oko mene se pojača. „Nemoj
to govoriti, Mac. Niti u šali.“
A onda se sjetim njegove majke. Srce mi preskoči otkucaj od užasa, i privijem
se uz njega. „Imaš pravo, to je bila glupa šala.“
Njegove usne mi dotaknu tjeme. Nije ga baš poljubio, više kao da je udahnuo
moj miris. „Moja priča je bila glupa. Trebao sam reći nešto drugo. Nešto lijepo,
da te uspava.“
Nježnost mi preplavi grudi, pa s mukom progutam slinu. „Bilo je savršeno.“
On je savršen. Neizmjerno zahvalna što je tu sa mnom, utonem u njegov zagrljaj.
Želim se stopiti s njime i nikada ga ne pustiti. „Volim te, Gray.“
To mi izleti bez upozorenja i visi između nas u neugodnoj tišini. Grayeva prsa
se podignu pri naglom udisaju, a meni bridi koža od srama. Trudim se da mi tijelo
ne bude napeto kako ne bih pogoršala svoju omašku.
A onda on uzdahne i nasloni bradu na moje tjeme. „I ja tebe volim, Ivy.“
Prema ležernosti njegova tona i nježnosti kojom je to izgovorio, jasno je da
govorimo o prijateljskoj ljubavi.
U tišini, njegova ruka klizi niz moje bedro usporenim pokretom čija je jedina
namjera utješiti me. Odjednom sam preumorna i ne mogu više držati oči otvorene.
Dok tonem u san, razmišljam koliko sam sretna što Gray nije pogrešno
protumačio moje riječi. I ignoriram onaj djelić sebe kojem je žao što ih nije
pogrešno protumačio.

112
 Knjige.Club Books

14

Danima sam bolesna. Fi i tata me izbjegavaju. Fi zato što je upravo preboljela

crijevnu virozu i ne želim je zaraziti svojom hunjavicom, a tata zato što je zadnjih
godina postao ekstremni hipohondar i bježi već na samo spominjanje bolesti.
Ali zato imam Graya, koji me ostavlja samo radi završnih ispita i treninga. A
onda se vrati ovamo. Kuha mi obroke, namješta jastuke, tjera me da pijem sok
kao dobra curica Mac i daje mi antibiotike koje sam dobila za bronhitis.
I svake noći spava pokraj mene, obgrlivši me odostraga radi utjehe i trljajući
mi leđa kad me svlada odvratni, mokri kašalj. Kao da smo se šutke dogovorili,
nijedno od nas ne spominje činjenicu da smo telefonskim seksom i spavanjem
zajedno svake noći možda prekoračili granicu prijateljstva. Predobro mi je dok je
ovdje, a čini se da ni on ne želi otići.
Ali sada ležim u krevetu dok mi jutarnje sunce obasjava jastuk, i znam da sam
se oporavila. Ništa me ne boli. Pakleni kašalj je nestao. Pogledam prema
zatvorenim vratima spavaće sobe. S druge strane dopiru zvuci Grayeva motanja
po kuhinji. Već me danima hrani ogromnim količinama zobene kaše s
borovnicama ne bi li „ubrzao ozdravljenje“.
Zobena kaša i ja imamo buran odnos. Kad god je pokušam napraviti,
prokletnica se pobuni i pretvori se u sluzavu masu. Ali ne i Grayeva zobena kaša.
Njegova je vrhunska. Sve male zobene pahuljice maštaju da jednog dana postanu
tako jebeno slasne i hranjive - Grayeve riječi, ne moje.
Iskreno, već sam sinoć znala da mi je bolje. A mislim da je i Gray znao. No
oboje smo to ignorirali. Tetošio me, nosio me do kauča i omotao me dekom. A
kad smo legli u krevet, uslijedio je trenutak neugodne tišine. Tijela su nam bila
napeta u mraku hladne sobe prije nego što me privukao k sebi na onaj njegov
tipičan način - posesivno, a opet nježno. „Pokušaj zaspati“, prošaptao je
hrapavim glasom. Nisam bila sigurna je li to rekao meni ili sebi.
A ja sam se pretvarala da sam još ona bolesna, drhtava žena kojoj treba utjeha,
a ne potrebita djevojka koja uživa u dodiru njegova čvrstog tijela priljubljenog uz
moje i koja se htjela okrenuti u njegovu zagrljaju i istraživati te divne, čvrste
mišiće. Beskrajno dugo.

113
 Knjige.Club Books
No ne mogu iskorištavati njegovu brigu. Nikad ne bih rekla da je Gray tip koji
se voli brinuti o drugima. Što nije fer od mene. Gray je dobar i pažljiv. I što ga
bolje upoznajem, to više otkrivam koliko se trudi udovoljavati drugima. Sjetim se
njegove majke koja je umrla od raka. Srce mi se stisne dok zamišljam mlađeg
Graya kako se brine o svojoj umirućoj majci. Rijetko govori o njoj, ili o bilo
čemu dubljem.
Uzdahnuvši ustanem, i ne zavrti mi se u glavi. Da. Bolje mi je.
Danas će prestati sva Grayeva brižljiva skrb. Ne mogu više skrivati da sam
zdrava. Bilo bi to nepošteno i čudno.
Nevoljko se uputim prema kupaonici. Grayeva četkica za zube stoji pokraj
moje. To je jedina osobna stvar koju je donio sa sobom. Nedovoljno da bi išta
značilo. Nastojim se ne obazirati na to dok perem zube.
Tuširam se usporenim pokretima, ribajući se temeljito dok ne osjetim da sam
posve čista. Vruća voda je pravo blaženstvo, naglašava moje novo i poboljšano
stanje. A to je baš depresivno. Nisam smjela dopustiti Grayu da mi bude toliko
blizu. Sad sam se navikla na njega.
Kad napokon napustim svoju sobu, odjevena i bistra pogleda, srce mi je poput
olovnog utega u grudima.
Gray spušta zdjelice sa zobenom kašom, ali se zaustavi kad uđem u kuhinju.
Jedan dugi trenutak zurimo jedno u drugo, oboje nepomični.
„Bolje mi je“, kažem mu.
On kimne glavom i spusti pogled, usredotočivši se na stavljanje žlica na stol.
„Pretpostavio sam.“ A onda kao da se počne udaljavati, poput čamca kojem
je prekinuto uže. Pogled mu postane introvertan dok se češe po potiljku, pri čemu
mu se napinju bicepsi. „Drago mi je da se opet osjećaš dobro.“
„Aha.“ Meni uopće nije drago.

Nedostaje mi Ivy. Počela mi je nedostajati i prije nego što sam izašao iz

njezine kuće. Mojoj ulozi njezina zaštitnika došao je kraj. Znao sam već sinoć da
je ozdravila i da joj više nije potrebna moja pomoć. Ostao sam zato što mi je to
bila posljednja prilika da je držim u zagrljaju dok spava. Jebote, nisam smio ostati
s njom svaku noć, to je bilo glupo od mene. Sad mi se uvukla pod kožu.
Odnosno, uvukla se još dublje nego prije.
Odbijam protrljati bol u prsima dok hodam prema teretani preko malenog
kampuskog trga. Briga o Ivy otvorila mi je oči. Naravno, povremeno bi me
zapljusnula sjećanja na razdoblje kad sam se brinuo o svojoj mami, sjećanja od
kojih bi mi se stisnulo grlo i zabolio me trbuh. No brzo bih se usredotočio na Ivy.

114
 Knjige.Club Books
Nije mi trebalo ništa drugo. Pomagati Ivy da se osjeća bolje zadovoljavalo me
na neki čudan, spokojan način, kao da sam napokon pronašao mjesto gdje trebam
biti. Mogu se zamisliti kako cijeli život pazim na nju. I bilo mi je lijepo. Ugodno,
poput doma. No ponekad bi mi pogled odlutao dolje prema tim njenim
nepregledno dugim nogama, i zapitao bih se kakav bi bio osjećaj šarati jezikom
po njima.
Jebemu.
Planirao sam pokušati nešto s Ivy. No ona mi je jutros na rastanku iskreno
rekla: „Ti si najbolji prijatelj kojeg bi bilo koja djevojka mogla poželjeti.“ Točno.
Jer mi smo kompići. Najbolji kompići. Što je u isto vrijeme blagoslov i
prokletstvo.
Previše smo se zbližili. Opasnost da mi srce bude uništeno je realna. Ivy
planira živjeti u drugoj zemlji. Kako ću je pustiti da ode? Sjetim se kako sam je
držao u naručju dok je patila. To mi je bilo dovoljno. A onda mi je izvukla tepih
ispod nogu.
Volim te, Gray. Slatke riječi, izgovorene iz prijateljske zahvalnosti, znam to.
No svejedno su me pogodile poput neočekivanog udarca, izbile mi zrak iz pluća i
čvrsto mi stisnule grudni koš.
Ne znam što mi je činiti s tim osjećajem. Napola čežnjom - da, jebenom
čežnjom - i napola bijesom. Želim ponovno čuti te riječi. Spoznaja da želim biti
voljen jer nekomu nešto značim pravi je udarac u dupe. Ne želim biti voljen zbog
onoga što mogu učiniti za nekoga, nego radi mene samog. Osjećam i bijes, jer
kako se Ivy usudila izgovoriti mi te riječi? Te tri male riječi kojima me uspjela
pretvoriti u stravično potrebitu osobu. Moj bijes je potpuno besmislen i
iracionalan. Ali što se može.
Da se prestavim; ja sam sada Iracionalni Gray. Zbunjeni i Mrzovoljni Gray.
Jebeno Napaljeni Gray. Drago mi je.
Naposljetku se izgubim u dnevnim obvezama. Vježbam, treniram, pa još malo
vježbam, sve dok me tijelo ne počne boljeti kao da je prebijeno. Možda ću, samo
možda, biti toliko umoran da ću jednostavno zaspati bez ijedne misli.
No svi putevi vode prema Ivy, i koliko se god silno trudio, shvatim da opet
pratim isti obrazac, da hitam prema njezinoj kući kao nogometaš prema zoni
polaganja.

115
 Knjige.Club Books

15

Fi mi je poslala poruku da je noćas odlučila prespavati kod svog dečka.

Kad se navečer vratim doma, moja kućica je tiha i mračna. Tijekom srednje
škole, obožavala sam kad bih imala cijelu kuću na raspolaganju, zamišljajući da
je samo moja i da živim kako me volja. Upalila bih nekoliko svijeća, presvukla se
u pidžamu i sklupčala se čitajući knjigu. Užasavala sam se trenutka kad će se
netko vratiti doma i napuniti kuću bukom.
Sada? Krećem se po dnevnoj sobi, paleći svjetla. Osjećam prazninu u grudima
i ne sviđa mi se taj osjećaj. Kao ni činjenica da me tišina više ne zadovoljava.
Navikla sam se na Grayevu buku. Na njegov neprestani smijeh i vitalnost
kojom ispunjava cijelu kuću. Nikad nisam upoznala nikoga tko toliko ispunjava
prostor kao što to čini Gray. Nema to nikakve veze s onime što govori ili radi, to
je jednostavno njegova energija, njegova radost. Svi instinktivno znaju da Gray
voli život, i žele upijati tu radost.
Ja? Ja želim Graya. Ovdje, sada. Tu prekrasnu distrakciju zahvaljujući kojoj
sam i ja zavoljela život. No ne mogu ga nazvati. Bio je tu svaku noć gotovo tjedan
dana. A ne želim se pretvoriti u tu potrebitu prijateljicu.
Zadrhtim od hladnoće i shvatim da još stojim pred otvorenim hladnjakom.
Namrštim se kad vidim što mi je preostalo za večeru. Komad stare pizze ili
sendvič. Više mi se ne da kuhati samo za sebe.
„Uh.“ Izvadim kolu bez šećera i uzdahnuvši zatvorim hladnjak. Trznem se
kad u tišini iznenada zazvoni telefon. No čim ugledam Grayevo ime, toliko se
široko nasmiješim da me zabole obrazi.
„Što ima, Ubojice G?“
Njegov duboki glas mi pomiluje uho. „Mac, ovo je doslovno bilo bolno
slušati.“
„U redu.“ Uzdahnem. „Zdravo, gospodine Graysone, kako ste ove ugodne
večeri?“
„Vrlo sam dobro, gospođice Mackenzie“, lijeno razvuče Gray. „Jesi li
pristojno odjevena?“
„Je li ovo trik-pitanje?“ Nacerim se u mobitel. „Zašto te zanima?
116
 Knjige.Club Books
„Tu sam, ispred tvoje kuće. Otvori mi vrata.“
Prigušim veseli cijuk da ne zvučim patetično, prekinem poziv i praktički
odskakućem preko sobe. Otvorim vrata baš dok se Gray uspinje ulaznim stubama,
s vrećicama punim namirnica u jednoj i sportskom torbom u drugoj ruci. Totalno
sam nadrapala jer, kvragu, stvarno me pali.
Srce mi smjesta počne udarati o grudni koš, disanje mi postane plitko i
ubrzano, a bedrima mi se razlijeva vrućina. Gray mi uputi onaj svoj nakošeni
osmijeh. Onaj koji izgleda pomalo dječački i pomalo lascivno, kao da ti jamči da
ćeš uživati dok ti bude radio bludne stvari.
Stara sportska majica njegova sveučilišta koju ima na sebi ne prikriva širinu
njegovih ramena niti snagu u njegovim rukama. Iznošene traperice niskog struka
ističu njegove uske kukove, ali se napinju oko njegovih masivnih bedara i
prekrasno obujmljuju upečatljivu izbočinu između njegovih nogu. Ne bih smjela
gledati onamo, ali nemoguće je to ne opaziti; Gray je očito impresivno
građen svugdje po tijelu.
Prsti mi se stisnu oko kvake. Jer se moram suzdržavati. Znam koliko je to
tijelo toplo i čvrsto, znam da miriše kao dom i seks kad ih pomiješaš zajedno.
No najviše me iznenađuje to što se zbog njegova dolaska osjećam kao da se
noć pretvorila u dan. Sve je oko mene nekako svjetlije i svježije. Gray je moja
radost. Sada to znam.
Možda sam i ja njegova, jer ne skida pogled s mene, a izraz njegova lica
otkriva pritajeno veselje, kao da se i on suzdržava. Ili možda samo vidim ono što
želim vidjeti. Nisam više sigurna; ovaj čovjek mi je preokrenuo život naglavce.
Mogu samo gledati kako grabi stubama tim svojim lakim koracima.
„Mislio sam da bismo mogli ispeći odreske.“ Umjesto pozdrava podigne
vrećicu s namirnicama.
„Opa, postali smo rastrošni.“
„Okej, nemoj me osuđivati, ali prodavač je moj veliki navijač i dao mi je
odličan popust.“ Pokajnički mi se nasmiješi.
„Igraš na kartu nogometa? Odobravam, jer odresci!“ Naslonim se na vrata.
„Donio si i sportsku torbu.“
Grayev osmijeh postane sramežljiv. Sad mi je toliko blizu da me njegov miris
s daškom vanilije i citrusa obavija poput deke. „Ja... ovaj... pa, mislio sam da bi ti
se moglo pogoršati stanje.“
„Moglo bi.“
„Ne brini se, Ljuti Umače.“ Kratko me poljubi u čelo. „Došao sam spasiti
situaciju.“
Gray Grayson. Moj junak.

117
 Knjige.Club Books

Zavalim se na jastuke uz uzdah dobro nahranjenog, zadovoljnog muškarca.

Pojeli smo večeru, najbolju koju sam jeo u dugom razdoblju. Ispekao sam biftek
u vrućoj tavi i poslužio ga s džemom od karameliziranog luka i slanine i pečenom
butternut tikvom. A sad jedemo desert. Za to je bila zadužena Ivy.
Izabrala je jednostavan desert, superkremasti frape od vanilije. Savršen je.
Nemam pojma kako joj to uspijeva, kako zna izabrati savršenu stvar za savršeni
trenutak. Kao, na primjer, kad je predložila da gledamo TV u krevetu.
Okej, to je savršeno mučenje. Sjedimo jedno do drugoga ispod pokrivača kao
stari bračni par. Zastrašujuće je koliko mi se to sviđa. Koliko bih silno volio da to
radimo svaku večer.
Naravno, malo smo odugovlačili s odlaskom u krevet, ja u majici kratkih
rukava i boksericama, ona u svojoj uobičajenoj potkošulji i kratkim pamučnim
hlačicama. Kad je bila bolesna, mogao sam potisnuti činjenicu da je bila jedva
odjevena i usredotočiti se na njenu bolest. Sada? Da, te beskrajno duge noge,
meke obline njenih bokova i minijaturni topić koji prianja uz njene slatke grudi
pomućuju mi razum. Hvala Bogu da je zadržala grudnjak jer nema šanse da
bih inače mogao prikriti posljedice njezina utjecaja na mene.
Bilo je već dovoljno teško kad smo stajali na suprotnim stranama kreveta,
zureći jedno u drugo. Zrak je bio nabijen napetošću dok smo polako povlačili
pokrivače, spremajući se leći jedno s drugim u krevet i spavati zajedno. Samo ovaj
put nije bilo bolesti kao opravdanja iza kojeg bismo se mogli sakriti. Jednostavno
smo to željeli. Ja sam to znao. Ona je to znala.
Ivyne su oči bile ogromne na njenom delikatnom, ovalnom licu, njene
ružičaste usne razmaknute i meke. Gledala je u mene zbunjeno, oklijevajući. I u
tom sam se trenutku uplašio da će me pitati kakvu to igru, dovraga, igramo, zašto
sam tu? Pa sam se uspaničio i skočio u krevet izjavivši da imam isključivo pravo
korištenja daljinskog upravljača.
To je razbilo napetost. Nakon kratkog, ali žestokog hrvanja oko daljinskog,
sve je ponovno bilo savršeno. Odnosno, sve osim činjenice da Ivy sada ima
daljinski.
Protrljam svoju bradavicu, koja me i dalje peče zahvaljujući Ivynim zlim,
štipavim prstima. „Imaš sreće da ti se ne mogu osvetiti na jednak način“,
promrmljam.
„Da si to učinio, sad bi se držao za jaja i grčio se od bolova“, kaže Ivy jasno i
nedvosmisleno, jer me dobro poznaje.
„Barem mi je udobno“, kažem. „Jesam li već spomenuo koliko obožavam tvoj
krevet?“
118
 Knjige.Club Books
Ivyne usne se trzaju kad me pogleda iskosa. „Što ti se točno sviđa u vezi s
mojim krevetom?“
To što si ti u njemu. Sa mnom. „Imaš kalifornijski kraljevski krevet“, kažem
joj umjesto toga, što je također točno. „Ovo je jebeno prekrasni, ogromni krevet
u koji stvarno stanem, ne vise mi stopala preko ruba. I nije mi jasno kako žene
imaju sposobnost pronaći najbolje plahte, prekrivače i jastuke i stvoriti od svega
toga oblak udobnosti?“
Ivy se naceri s potpunim razumijevanjem. „Zato što obraćamo pozornost na
detalje, poput kupovanja više od jednog jastuka i tanke deke da nam bude toplo.
A što se madraca tiče, otkad pamtim, svi kreveti u našoj kući su bili kalifornijski
kraljevski. Prilično sam sigurna da moj tata kupuje te bebice na veliko.“
Bog blagoslovio Ivynog tatu. „Pretpostavljam da kad imaš preko dva metra i
deset, najveći madraci na tržištu ti jednostavno djeluju normalno.“
„Da. Tata voli svoj komfor i mislio je da će se i njegovim kćerima sviđati isti
takav krevet.“ Ivyn pogled postane zamišljen i sretan. „Kad smo bile male, Fi i ja
smo ih zvale krevetima iz Princeze na zrnu graška.“
„Ženska iz Princeze na zrnu graška je imala madrace naslagane jedan na
drugi sve do stropa, a ne jedan ogromni madrac.“
Ivy podigne obrve. „A kako ti znaš sve te bajke, gospodine Graysone?“
„Mama mi ih je čitala kad sam bio mali.“ Bože, još se sjećam zvuka njezina
glasa kad bi me ušuškala u krevet i pripovijedala mi sve te priče. Moja braća su
mi se, kao i obično, rugala zbog tog večernjeg rituala. Nije me bilo briga. Imao
sam mamu samo za sebe, a ona se ponašala kao da sam najvoljeniji dječak na
svijetu. Stisnuta grla, prelazim prstom po Ivynim besprijekornim bijelim
plahtama.
Ona šuti nekoliko trenutaka, a onda se nasloni na moju ruku. „Kladim se da
si bio slatki dječačić.“
Ja je odgurnem. „A ja se kladim da si ti bila slatka princeza.“ Mogu točno
zamisliti malenu Ivy Mac s njenim prćastim nosićem i neurednom kosom.
„Kao jebena lutkica.“ Ivy podigne daljinski. Prebacuje kanale, i ja povičem:
„Stani!“ u istom trenutku kad ona zaskviči: „Privedite osumnjičene! To!“
Nacerimo se jedno drugomu. „Najbolji film na svijetu“, kažemo uglas.
Ivy odloži daljinski i dohvati svoj frape.
„Obožavam filmove Bryana Singera“, kaže. „I J.J. Abramsa. Prilično sam
sigurna da bi mi gaćice bile mokre kad bih imala priliku razgovarati s nekim od
njih dvojice.“
Budući da se „mokre gaćice“ mogu protumačiti na dva načina, moj pokvareni
um odluči izabrati seksualnu verziju. I zamisliti ovlaženu Mac. Pročistim grlo i
diskretno premjestim svoj kurac, gurnuvši njegovu nestrpljivu glavu ispod pojasa
bokserica. „Znači, sviđaju ti se tipovi koji imaju velike mozgove, ha?“

119
 Knjige.Club Books
Usne joj se izviju, ali nastavi gledati u ekran. „Velike mozgove i velike kurce.
Da.“
Zamalo se zagrcnem, ali uspijem zadržati ozbiljan izraz jer se Mac, ta mala
prefriganka, sada definitivno ceri. „Dušo“, razvučem kao da mi kita ne postaje
svake sekunde sve veća, „doslovno si opisala mene.“
Usta joj se trznu, pa napokon pogleda u mojem smjeru. Oči joj svjetlucaju od
nestašluka s potpisom zlobne Mac. „Joj, da. Zaboravila sam na tvoj veliki...
mozak.“
„Nemoj zaboraviti na moj veliki kurac.“ Molim te, nemoj ga zaboraviti.
Usamljen je. I željan pažnje.
„Nije ti dopušteno hvalisati se kurcem više od dvaput u jednu večer.
Graysone“, kaže mrtvo-ozbiljnim tonom pa ovije svoje pune usne oko slamke i
usiše frape.
Moje se usne razdvoje dok promatram kako se gusti napitak od vanilije penje
u njena usta. Jebeš me stojećki, ova cura me ubija. Sad sam toliko tvrd da mi kurac
pulsira, a um zamišlja kako bi bilo divno kad bi mi usisala glavić u usta. Samo
malo. Jezik bi joj bio hladan od sladoleda, kao melem za moju vrućinu. A onda...
Ponovno pročistim grlo. Glas mi je hrapav. „Znači, dobio sam odjeb?“
„Aha.“ Uopće ne gleda u mene, previše je usredotočena na film.
Zavalim se natrag i stisnem oči. „Okrutno, Mac. Vrlo okrutno.“
„Koje dramatiziranje.“ Ivy zarokće kroz nos, ne primjećujući uopće da se
polako raspadam pokraj nje, i podbode me laktom u bok. „Gledaj film, gospodine
Obdareni.“
Nekako se uspijem usredotočiti na film. No kada završi, Mac ugasi TV i soba
uroni u mrak. A ja postanem akutno svjestan apsolutno svega. Koža mi bridi,
podešena na svaki Ivyin pokret. Sinkopirani ritam našeg disanja preglasno se čuje
u tišini.
A onda se Mac pomakne. Cijelo mi se tijelo napne dok kroz mene struji
iščekivanje. No ona se ne okrene prema meni. Vrpolji se i slučajno me opali
laktom u bradu.
„Oprosti“, promrmlja, i ja shvatim da svlači grudnjak ispod potkošulje.
Kvragu. Glavu mi napune vizije njenih mekih grudi koje se slobodno njišu ispod
tanke pamučne tkanine. Moji dlanovi praktički osjećaju njihovu čvrstinu i težinu,
kao da ih upravo obujmljuju.
Ležim ukočen i nepomičan kao kip, nastojeći ovladati svojim disanjem.
Unutra. Van. Unutra. Van. A, u kurac.
Ivy se ponovno umiri u krevetu i okrene mi leđa. Mjesečina obasjava njena
vitka ramena, bojeći joj kožu u srebrno. Prstima stišćem posteljinu da ne
posegnem za njom i dotaknem je. Cijelo mi tijelo pulsira molim te, molim te,
molim te.

120
 Knjige.Club Books
Koji kurac ovdje radim? Kao neki mazohist, polako mučim samog sebe. Ne
bih smio biti ovdje. No pomisao da je napustim jednako je nemoguća kao da mi
kažu da uhvatim loptu i jednostavno ostanem nepomičan. To se nikada neće
dogoditi.
Katkada pomislim da i ona mene želi. Kad joj se pogled zacakli i na jedan
kratki, zadihani trenutak fokusira se na moje usne. Ali onda me ponovno tretira
kao svojeg starog kompića Graya, i više nisam siguran. Možda su to samo moje
puste želje. Ali želja za njom ne nestaje. Samo raste, pomračuje razum.
Grizući donju usnu, zurim u nju u mraku i razmišljam kako joj priopćiti da
želim kliziti jezikom niz njeno tijelo, a da pritom ne upropastim naše prijateljstvo.
„Gray?“ Njezin tihi glas trgne me iz grozničavih misli, i utroba mi se zgrči.
„Da?“ promuklo protisnem.
„Je li čudno što mi je drago da si tu?“
Srce mi snažno lupa u grudima. Molim te, molim te, molim te.
„Ne. I meni je drago što sam tu.“
„Ovo me pomalo podsjeća na djetinjstvo, kad bi moja najbolja prijateljica
prespavala kod mene ili ja kod nje. Nikad nisam htjela zaspati jer mi je bilo
previše zabavno. Znaš taj osjećaj?“
Nada u mojim grudima raspadne se na komadiće, toliko snažno da ih gotovo
čujem kako zveckaju dok mi se odbijaju od rebara. „Aha.“ Zabavno. Ovo je
zabavno. Preokrenem se na leđa i pritisnem šakama oči. Spavaj. Samo zaspi i ovo
mučenje će prestati.
Ali i Mac se okrene na leđa i njeno golo rame dodirne moju ruku. I svi živci
u mojem tijelu se angažiraju, fokusirajući se na taj kratki potez gdje se dodirujemo
kožom o kožu. Polako udišem i izdišem kroz nos.
Ivyn glas je tih i zvuči zamišljeno u mraku. „Naša obitelj je uvijek bila vrlo
zatvorena. Nemam puno pravih prijatelja. Znam mnogo ljudi i volim razgovarati
s njima, no nitko me od njih zapravo ne poznaje.“
Progutam knedl koji mi se napravio u grlu i napokon joj odgovorim. „Ne daješ
olako svoje povjerenje.“ Znam to jer sam i ja takav. Svi znaju neku verziju mene,
ali cijelu osobu? Ne baš.
„Ne.“
Plahte zašuškaju, i znam da se Mac okrenula prema meni. Njene srneće oči
blistaju u mraku poput oniksa ispod ravne crte njenih šiški. Osim moje majke,
nitko me nikada nije tako gledao, kao da sam poseban. Osjećam se kao onda kad
me netko neočekivano sruši na terenu pa udarim glavom pri padu. Vrti mi se u
glavi. Ali joj nastavim gledati u oči.
Mac se blago nasmiješi, gotovo stidljivo. „Ali tebi vjerujem.“ Znam da je
njezino povjerenje veliki dar. I to me ispuni toplinom, premda mi istodobno

121
 Knjige.Club Books
probija srce. Jer sam sada još izgubljeniji. Treba mi trenutak da odgovorim, a glas
mi je nestabilan baš kao i moje misli. „I ja tebi vjerujem, Ivy.“

122
 Knjige.Club Books

16

Ne sjećam se kad sam zaspala. Ali se budim polako, čula mi se pale jedno po
jedno. Očito je zora jer se kroz prozore proteže blago svjetlo i sve je pomalo
maglovito, kao da svijet još nije odlučio je li noć ili dan. Inače se ne budim rano,
tako da ne znam zašto sam sada budna.
Pogotovo zato što mi je tako ugodno i toplo jer sam se ugnijezdila uz Grayevo
tijelo, a njegova ruka je zaštitnički ovijena oko moga struka. Noge su nam
isprepletene, njegove ispod mojih, a nos je zagnjurio u moju kosu. I protiv svoje
volje ponovno zatvorim oči i nalegnem punom težinom natrag na njega. Ritam
njegova disanja te podizanje i spuštanje njegovih širokih prsa uljuljkuju me u
san. Osjećam se tako dobro privijena uz njega. Savršeno.
Ali onda postanem svjesna nečega što dotad nisam opazila. Moja potkošulja
se podigla dok sam spavala i sad je nabrana visoko oko moga trupa, otkrivajući
donji dio mojih grudi. Grayeva krupna šaka je na mojem golom trbuhu, i pri
svakom mojem udisaju njegov mali prst mi okrzne zdjeličnu kost. To jedva
primjetno golicanje privuče svu moju pozornost i tijelo mi se lagano ukruti sad
kad sam svjesna toga. Ležim što nepomičnije mogu, zureći u zid koji je prigušeno
siv u osvit dana. Poput užeta koje se polako odmotava, moja čula putuju iznutra
prema vani, prema Grayevu tijelu, priljubljenom uz moje, i odjednom shvatim da
je neprirodno miran.
Ležimo jedno uz drugo, njegov nježni dah miluje mi kosu. A njegov dlan je
položen na moj trbuh. Međutim, on ne spava. Prsti mu se pomiču i lagano me
miluju kao da je to jače od njega, kao da jednostavno mora opipati teksturu moje
kože. Srce mi se spotakne na taj jedva primjetan dodir i svaki živac u mojem tijelu
fokusira se na tu jednu točku.
Kad se ne pomaknem, on me ponovno pomiluje. Još jedan kolebljivi,
istražujući pokret. Kožom mi se razlije vrućina. Srce mi bubnja u ušima dok se
trudim ostati nepomična. Jer ne želim da prestane.
On ne prestane. Polako prelazi malim prstom preko moje kože. Dodir mu je
toliko lagan da mi je lako mogao promaknuti, ali moja pozornost je posve
usredotočena na njega i to što mi radi. Nastavlja me milovati, i kad mi okrzne rub
gaćica, moja bedra se stisnu, a klitoris se napne kao da ga je štipnuo.
123
 Knjige.Club Books
Njegov dodir postane odvažniji, kao da sam mu svojim neprekinutim
mirovanjem dala dopuštenje. Nježno povlači prste preko osjetljive kože moga
trbuha, dolje, pa gore. Iza mene, njegovo tijelo je čvrsto poput stijene, a disanje
neprirodno kao da zadržava dah.
A ja samo mirno ležim, glumeći da se ovo ne događa. Ali događa se. Spori
drhtaj probija mi se kroz tijelo dok me vrućina liže između nogu. Sa svakim
nježnim prelaskom prstima preko moje kože pokriva sve šire područje. Zatvorim
oči i fokusiram se na te prste, kako klize niz moj bok, prate rub mojih gaćica, a
onda se ponovno penju uz moja rebra.
Želim izviti leđa i pritisnuti krupnu izbočinu njegova kurca koji raste uz moju
guzu. Njegovi prsti okrznu donji dio mojih grudi, i ja prestanem disati. Bradavice
mi se čvrsto ukrute. On zastane ondje, točno ispod mojih grudi, jedva ih
dodirujući.
Misli su mi uzburkane. Što to radimo? Poludjeli smo, ne bismo smjeli ovo
raditi. Sve će se promijeniti. Trebala bih to zaustaviti. Ali ne želim.
Čujem kako guta slinu, a na leđima osjećam ubrzano lupanje njegova srca.
Zarijem zube u donju usnu. Ostati nepomična, ne preklinjati ga da nastavi micati
prste prema gore pravo je mučenje. Jer želim da to učini. Tako jebeno silno da me
bole grudi. A želim i da krene prema dolje, da gurne te duge prste ispod ruba
mojih gaćica. Ali ne mogu. Nekako, nekim prešutnim dogovorom, oboje se
pretvaramo da se ovo ne događa. Ako ne govorimo, ako ne priznajemo da se ovo
događa, onda smijemo to raditi.
I zato ležim nepomično, dišući plitko dok me tijelo doslovno boli od žudnje,
i čekam.
A onda se Gray pokrene, počne kliziti prstima preko obline moje dojke, gore
prema mojoj bradavici. Ugrizem se još jače za usnu, prisiljavajući se da ne
zastenjem. Bože, bradavica mi pulsira u iščekivanju njegova dodira. No to nikako
da se dogodi. Taj gad me draži milujući mi lagano kožu ispod nje.
Zadrhtim i samo malo izvijem svoja napeta leđa, preklinjući ga nijemo svojim
tijelom. On se napne i još jače se priljubi uz mene. Disanje mu se ubrza, i znam
da vidi preko mojeg ramena. Da gleda što mi radi.
Ja zurim slijepo ispred sebe, no krajičkom oka vidim njegovu ruku kako mi
podiže majicu centimetar po centimetar, otkrivajući moje grudi. Neki tihi zvuk
zatutnji duboko u njegovim prsima. Tako mi je vruće da jedva mogu disati. Želim
se pomaknuti. Ali to ne učinim. Oboje se ukipimo, znajući da ako Gray još malo
pomakne prste, ako dotakne moju bradavicu, onda smo posve prekoračili granicu.
Grudi mi se podižu i spuštaju dok tiho i ubrzano dašćem. To je jače od mene.
A njegovi prsti se približavaju. Grayevo tijelo je toliko napeto da drhti. Ne mogu
više izdržati.
A onda više ne moram trpjeti. Obli vrhovi njegovih prstiju prijeđu preko moje
bolne bradavice. Zamalo zastenjem, ali se ipak uspijem obuzdati. Grayev dodir

124
 Knjige.Club Books
postane čvršći dok trlja njezin vršak naprijed-natrag. I to je tako dobar osjećaj da
ga ne mogu podnijeti. Bedra mi se stisnu. Klitoris mi nabrekne, navlaži se od
žudnje. Ovo što mi radi gotovo je nedopušteno, naša prljava tajna ovdje u
prigušenoj tišini moje sobe.
Njegov vrući dah mi pomiče kosu, mišići u njegovim rukama trzaju se pri
svakom pokretu. Zarijem prste u plahtu kako bih ostala mirna. A onda Gray
povuče ruku. Zamalo se pobunim, ali sam previše dekoncentrirana njenim
klizanjem niz moju kožu. Zaustavi se iznad mojih gaćica. Znam da neće nastaviti
dalje. Sad je sve na meni.
Zatvorim oči i lagano razmaknem bedra - samo malo - i taj pokret me zaboli.
Grayu zastane dah jer zna da je to poziv. Njegovi dugi prsti uvuku se ispod ruba
mojih gaćica. Plahte šuškaju dok podižem jednu nogu malo više, praveći mjesta
za njegovu ruku.
Gray drhti, njegova masivna prsa tijesno su priljubljena uz moja leđa. Gornji
dio njegove ruke prelazi niz moj bok dok poseže dolje i dodirne mi klitoris svojim
žuljavim prstima. Pobjegne mi tihi jecaj, u istom trenutku kad iz njega izleti dah
u obliku bezvučnog „unh“. Budući da sam tako jako vlažna i skliska, prsti mu
kliznu ravno preko mojeg nabreklog mesa. I moje cijelo tijelo od reagira na
njegov dodir, napne se od pulsirajuće vrućine.
Ugrizem se za usnu tako snažno da me zaboli, no tihi jecaji koje ne mogu
obuzdati dok me Gray muči sporim, kružnim pokretima, probijaju se kroz moje
stisnute zube. Miješam guzicom uz njegov ukrućeni kurac, a on trlja svoju
erekciju o mene.
Ležimo šutke, jedva se pomičući, dok naša tijela drhte, a Gray me ševi
prstima. Spusti ih još niže, klizi preko moje piće prema njezinu otvoru. Sada već
dašćem, a koža mi je prekrivena znojem. Toliko sam blizu orgazma da mi se vrti
u glavi.
Kao da osjeća da ću uskoro svršiti, Gray pritisne usne u moje golo rame i drži
me čvrsto dok ulazi duboko u mene svojim debelim prstom. Ne mogu više
izdržati, zacvilim i podignem bokove prema njegovu dodiru. On me jebe prstom,
i sve mi se odjednom zamagli. Nisam svjesna ničega osim njega, njegovog prsta
koji prodire u mene i zibanja svojih bokova. Tiho stenjem i toliko sam užarena
između nogu da bolno pulsiram. Svršim preplavljena valom vrućine i
bespomoćnih jecaja, dok mi se cijelo tijelo trza, zarobljeno ispod njegove ruke.
„Jebote, dušo“, hrapavo protisne Gray. „Jebote.“ A onda povuče ruku. Okreće
me prema sebi i gura mi prste u kosu.
Djeluje kao da trpi bol dok mu pogled skakuće po mome licu kao da mi želi
nešto reći. Ali ne kaže ništa. Pozornost mu se usmjeri na moja usta i, Bože,
osjećam ga ondje kao da me već ljubi, kao da već uzima moja usta. Znam da to
želi. Usne mi bride od žudnje. Obližem ih i podignem bradu da mu ih približim.
Želim ga kušati, tako silno. Grayu pobjegne neki napaćeni zvuk dok se njegova
široka prsa podižu i spuštaju od isprekidanog disanja. „Ivy.“
125
 Knjige.Club Books
Njegova usta pronađu moja, i ja sam gotova.
Taj prvi dodir je poput soničnog udara od kojeg mi tijelo preplavi val vrućine,
tako snažno i brzo da ostanem bez daha. Kad konačno uspijem udahnuti, to je
uzdah čistog zadovoljstva. Grayeve su usne mekše nego što sam mislila, čvrste,
ali nježne. Pomiluje mi superosjetljivi kut usana, pronađe punašnu oblinu moje
donje usne i protrlja je nosom.
Osjetim to u svojoj kralježnici, između nogu. A možda se i on jednako osjeća
jer ispusti neki duboki, grleni, gotovo režeći zvuk, a onda me ponovno poljubi,
ovaj put žešće, tražeći više.
„Što to radimo?“ prošapćem između dva užurbana, nestrpljiva poljupca koja
mi gnječe usne. Oboje drhtimo tako jako da nam pokreti postaju grozničavi,
nekoordinirani. Sudaramo se nosovima i bradama dok iznova i bez prekida
očajnički napadamo jedno drugo.
„Ne znam... O, sranje, Mac, imaš tako ukusna usta.“ Njegov jezik dodiruje
moj, kušajući ga, klizeći preko njega svojom baršunastom toplinom. „Samo još
jednom.“ Zastenje ližući mi usta kao da lapće med. „Daj da te još jednom
okusim.“
Gray naliježe na mene dok saginje glavu i duboko me ljubi, gnječeći mi grudi
svojim masivnim prsima. Otvara mi široko usta i uzima što želi. Tijelo mu drhti,
a glas mu je hrapav kad progovori. „Žudio sam za ovime... Tako sam te dugo želio
kušati. Jebote, ovo je tako dobro. Još jednom, dušo. Još malo.“
Ovijem ruke oko njegova vrata i držim se za njega dok se odmiče kako bi me
ponovno poljubio iz drugog ugla, pa još jednom, i još jednom. Temeljito istražuje
moja usta, otkrivajući svaki njihov centimetar. I to me toliko napaljuje da sam
totalno zadihana, a koža mi je nepodnošljivo napeta. „Jednom neće biti dovoljno.“
Gray zadrhti i pojača stisak oko moga potiljka. „Imaš pravo. Nemoj prestati.
Daj mi svoja usta, dušo.“ Usiše mi donju usnu, pa lizne gornju. „Dopusti mi da se
pobrinem za tebe na neko vrijeme.“
Poljupci mu postanu nezgrapni. Toliko mi široko otvara usta da osjećam kako
mi se napinje čeljusni zglob. Jebe mi usta jezikom. Grubo i vulgarno i tako
prekrasno da zastenjem. Zatvorim oči pa mu uzvratim jednakom mjerom; jebem
i ja njega, kao da ću umrijeti ako prestanemo. Mislim da bih stvarno mogla
umrijeti.
Gray premješta svoje krupno tijelo kao da ne može mirovati. Nestrpljivo
zagunđa i pritisne svoje široko bedro o moju vulvu, dražeći to osjetljivo područje.
Ja zastenjem i prikliještim nogama njegove dugačke mišiće. Njegova tvrda,
pulsirajuća erekcija prislonjena je uz moj bok, zahtijevajući moju pažnju. „Gray.
Što to radimo?“ Još samo nekoliko sekunda i počet ću ga preklinjati da me prikuca
za madrac i pojebe me brzo i žestoko.
Ruka mu klizne niz moja leđa i privuče me bliže. „Nemoj razmišljati“, kaže,
ne napuštajući moja usta. „Nije bitno. Ne mora biti bitno.“

126
 Knjige.Club Books
Treba mi par sekunda da njegove riječi dopru do mene. A onda shvatim što je
rekao, i ta me spoznaja pogodi kao ledeni val koji mi oduzme dah i pritisne mi
grudni koš. Mi se samo zabavljamo. Barem što se Graya tiče. A ja sam mislila...
Pogodi me još jedan val. Ovaj je vruć od poniženja. Jer sam se emocionalno
vezala za njega. Potpuno.
Kako sam glupa. Pogotovo zato što mi je Gray otvoreno rekao da je seks za
njega samo seks. Znam da mu je stalo do mene. Ali ovo što radimo njemu nije
jednako bitno kao meni. Od te pomisli mi se preokrene utroba.
On ne primijeti da sam se ukipila. Gotovo me grubo uhvati za guzicu dok mi
niže poljupce po vilici. „Mmm... Tako dobro. Zašto smo toliko dugo čekali da ovo
radimo?“
Da, zašto? Kad smo sve ovo vrijeme mogli biti prijatelji s povlasticama i
prasnuti se na brzinu kad god nam puhne?
Ne mogu disati. Treba mi zraka. Njegovo krupno tijelo priljubljeno uz moje
nije više utjeha nego težina koju ne mogu podnijeti. Želudac mi se uzburka.
„Mislim da ću povratiti.“
To je dovoljno da Gray zastane i šokirano podigne glavu.
Istrgnem se iz njegova zagrljaja, iskoprcam se iz kreveta i pojurim u
kupaonicu baš kad me Gray zazove.
Ignorirajući ga, zalupim vratima za sobom i zaključam se u sigurnost
kupaonice sekundu prije nego što me dostigne. Vrata se zatresu od tupog udarca,
kao da se zabio u njih. Čujem ga kako prigušeno psuje.
„Ivy.“ Glas mu je uznemiren. Zabrinut. „Ivy, što...“
„Dobro sam“, praktički povičem. Nisam dobro. Dašćem od mučnine i lice mi
je prevruće. Naslonim obraz na hladna drvena vrata. Želim kliznuti na pod i
sklupčati se u pozu fetusa.
Isuse, kako sam glupa. I tako slaba, kad sam dopustila da mi seks pomuti
razum. Ne mogu se upustiti u neobaveznu avanturu. Moje srce je već upleteno.
Znam da se i Gray naslonio na vrata jer mu je glas jako blizu. „Razgovaraj sa
mnom, Mac. Molim te. Malo me plašiš.“
Zatvorim oči. Što da mu kažem? Trenutačno ne znam ni što bih mislila. Po
glavi mi se samo vrte njegove riječi. Nije bitno. Ne mora biti bitno. Vlažnost
između mojih nogu i osjetljivost nakon orgazma natjeraju me da stisnem bedra
kao da mogu izbrisati ono što mi je Gray učinio i koliko je to bio savršeni osjećaj.
On ponovno progovori. „Ivy, dušo, znam da je ovo bilo neočekivano.“
Ironično se nasmije. „I nije baš unutar granica prijateljstva, ali...“
„Prestani“, izleti mi pod naletom panike i kajanja koji me ponovno
preplavljuje. „Molim te, samo prestani govoriti.“
Ne mogu opet slušati kako izgovara te riječi, kao da mu taj najbolji osjećaj u
mojem životu nije značio isto što i meni. Vrištat ću.

127
 Knjige.Club Books
„U redu“, kaže polako. Nakon još jednog grebanja po vratima zabrinem se da
će ih uspjeti otvoriti. „Ali možeš li, molim te, izaći? Moram te vidjeti kako bih
bio siguran da si dobro.“
Mrzim tu zabrinutost u njegovu glasu. Jer to znači da zna da mi je puno više
stalo nego njemu. I to me boli. Nema jebene šanse da ću se sada suočiti s njime.
„Slušaj“, kažem vratima. „Samo moram malo biti nasamo. Možeš li, molim
te...“ Obližem svoje suhe usne. „Možeš li samo otići doma?“
Tišina je teška. Kad Gray napokon odgovori, zvuči povrijeđeno. „Ivy...
Nemoj me tjerati. Žao mi je što sam...“
„Ne!“ Moj povik odjekne kupaonicom. „Prekini, Gray. Ne mogu sada
razgovarati o tome. Ne mogu.“ Oči me peckaju od suza. Osjećam se tako
poniženo. Samo želim da me ova vrata progutaju. „Ne sada. Okej? Samo. Odi.“
On šuti, no osjećam njegov otpor poput teške ruke na svojoj koži.
„Odi“, odlučno ponovim. „Sutra ćemo razgovarati, obećajem. Sada samo
želim biti sama.“ Glas mi podrhtava dok ga molim.
Zamalo zaplačem od olakšanja kad uzdahne i tiho procijedi: „Okej, Mac. Otići
ću. Samo... Nazovi me uskoro. Ja... Kvragu, nije mi drago što te ovako ostavljam.“
Kad ništa ne odgovorim, on ponovno uzdahne. „U redu.“
Nakon toga zavlada tišina. Pritisnem korijene šaka na svoje vruće oči i
shvatim koliko sam počela mrziti tišinu.

128
 Knjige.Club Books

17

IvyMac: Nađemo se u 8? U Java Cupu?

GrayG: Može.
Jedna poruka. To je sve što sam dobio od Ivy. Obuzdavao sam potrebu da je
nazovem, potražim je, jer sam joj dao obećanje. Ali bilo je pakleno. Toliko sam
napet da bih mogao iskočiti iz kože. I to me užasava, jer također osjećam da je
polako gubim.
Nadam se da se radi o običnoj paranoji, da sam zato toliko izbezumljen. Ali
to što je Ivy predložila da se nađemo u kafiću umjesto kod nje ili kod mene nije
dobar znak. Kao da joj treba neutralni teren. Kvragu.
Stigao sam ranije i zauzeo stol u zabačenom kutku. Inače baš nisam veliki
kavopija, no već sam na drugoj šalici kad Ivy stigne, točno u osam navečer.
Čim je ugledam, zastane mi dah. To je tako trenutna reakcija - pogledam u
Ivy i ne mogu normalno disati. Te tamne oči, ta usta poput ružina pupoljka,
stvorena za ljubljenje, ti obrazi koje želim obujmiti dlanom dok otkrivam njezin
okus.
Bože, prelazio sam prstima preko njenog slatkog, skliskog klitorisa,
nabreklog i osjetljivog na moj dodir. Doveo sam je do orgazma svojom rukom.
Kožom mi se razlije vrućina od sjećanja na to. Bride mi vrhovi prstiju, a srce mi
kuca u grlu dok mi prilazi, gledajući otprilike u smjeru moga ramena umjesto u
moje oči. Boli me što me ne želi izravno pogledati. Boli me što je tako nesigurna.
Ja sam joj to učinio.
Odjevena u crne traperice i sivu dolčevitu, izgleda kao da želi prekriti svaki
komadić kože koji je moguće prekriti. Pas mater.
Zaboljelo me više nego što sam očekivao kad je pobjegla od mene i zaključala
se u kupaonicu, raspršivši svu nadu i radost u meni. Sad je u mojim grudima ostala
samo prazna rupa. Moram izgladiti ovu situaciju s Ivy.
Drhtavih nogu, ustanem da je pozdravim i nezgrapno posegnem za njom kako
bih... Što? Poljubio je u obraz, zagrlio je? Ne znam. Samo je želim dotaknuti i
uvjeriti je da će sve biti u redu. No to na kraju ispadne nebitno jer čim se nagnem
prema njoj, ona sjedne i brzo kaže: „Hej.“
129
 Knjige.Club Books
Tobože strahuje da će proliti svoju kavu pa pretjerano pažljivo spušta
papirnatu šalicu na stol dok sjedam nasuprot nje. No njezino uporno gledanje u
stol izazove tupu bol u mojem pleksusu.
„Zar nećeš ni pogledati u mene?“ upitam je tiho.
Ona na to naglo podigne glavu. Njene tamne oči su širom otvorene i pune
boli. „Ne. To jest, naravno da hoću. Oprosti. Samo sam...“ Ne dovrši rečenicu i
ugrize se za donju usnu.
„Znam.“ Oslonim se podlakticama o stol i nagnem se naprijed. „Oprosti mi,
Ivy. Nisam smio...“
„Hej, Graysone“, umiješa se neki tip koji stoji pokraj moga lakta. Nisam ni
opazio da mi prilazi. No lik se ceri i gleda u mene dok njegov prijatelj stoji pokraj
njega. Na sebi imaju jarkocrvene sportske majice s logom našeg sveučilišta, i to
mi je prvi znak zašto su ovdje. Tip me pljesne po ramenu kao da me poznaje.
„Sjajna sezona, stari. Rasturit ćete u doigravanju.“
„Naprijed, Psi!“ prodere se drugi tip. I ja samo što ne ustuknem od nelagode.
Više od ičega želim ovoj dvojici reći da odjebu. Zar ne vide da razgovaram o
nečem važnom? No ne kažem im to. Svi su navijači jednako važni i dugujem im
zahvalnosti. Kimnem im glavom. „Hvala. Puno vam hvala.“ Pokušam im dati do
znanja da sam usred nečega, no jedan od njih zatraži moj autogram. Brzo mu se
potpišem na šiltericu i ponovno usmjerim pozornost na Ivy.
Hvala Bogu, njih dvojica se udalje od nas.
Ivy ih promatra dok odlaze, a onda mi se obrati.
„Ne, nemoj se ispričavati“, počne se pravdati podigavši pogled prema meni,
a onda ponovno pogleda dolje u svoju šalicu. „Nisam smjela onako panično
reagirati. To je bilo totalno nezrelo.“
Moj dlan prekrije njezinu šaku, i ona se trzne. Ali ja je ne pustim jer je moram
dodirivati. Nastojim zvučati nježno i utješno. „U redu je, Mac.“
Ramena joj se podignu pri udisaju, a onda se ponovno zavali u stolicu i pritom
izvuče šaku ispod moje. Trepavice joj sakrivaju oči dok polako okreće papirnatu
šalicu u rukama. Nemajući što drugo raditi, i ja stisnem svoju šalicu. Vruća kava
zagrijava moje ledene prste kroz karton.
Ne znam što reći ni kako započeti razgovor.
Otvorim usta kako bih barem pokušao.
„Hej.“ Sad pokraj mene stoji neka djevojka. „Ti si Gray Grayson.“
Gleda me kao da sam kava s toplim mlijekom koju bi voljela popiti. Evo zašto
se nisam htio naći s Mac na javnom mjestu. Ne dok je u kampusu nogometaška
groznica na apsolutnom vrhuncu. Baš se spremam otkantati ovu žensku kad Mac
pljesne dlanom po stolu.

130
 Knjige.Club Books
„O, za Boga miloga, Gray“, kaže mi uzrujano. „Sindrom iritabilnog crijeva je
izlječiv. Ne trebaš se bojati. Ono zbog čega bi se uistinu trebao zabrinuti su
nekontrolirani vjetrovi jer, stari, to je gadan problem.“
Njene riječi vise u zraku, i ja blejim u nju dok mi se koža ježi od šoka i užasa.
Djevojka koja mi se obratila ima sličan izraz lica, a onda se zacrveni kao paprika
i počne se odmicati od mene.
„Ja... ovaj... pustit ću vas da u miru razgovarate“, jedva promuca.
Ništa joj ne odgovorim. Samo zurim u Mac. Jednim je dijelom želim zadaviti.
Mogu zamisliti kojom će se brzinom taj slasni trač proširiti kampusom. Već čujem
kako me nazivaju novim nadimkom, Vjetroviti Gray. „Dakle... danas je na meniju
totalno uništenje društvenih veza, ha?“
Ona se zacrveni i slegne ramenima. „Riješila sam je se, nije li to najhitnije?“
Ta mala gnjida. Kratko se nasmijem. Bez obzira na ono što se dogodilo među
nama, Mac je i dalje moja prijateljica. Osoba s kojom želim biti najviše na svijetu.
I obožavam je. Toliko je volim da ne znam gdje mi je dupe, a gdje glava. Ona je
moja simetrala. Sve misli prolaze kroz Ivy Mackenzie.
Posegnem za njom, spremajući joj se reći upravo to. Reći joj da želim sve sa
njom. Da mi je ona sve na svijetu.
Ali ona prva progovori. Riječi izlaze iz nje brzo i napeto. „Situacija se otela
kontroli. To se događa. Bili smo kao prst i nokat, stalno smo se viđali. No kad
bismo se samo malo odmakli, napravili pauzu, prestali se toliko družiti...“ Ivy
raširi prste kao da želi reći: problem riješen, nije bilo strašno.
Napraviti pauzu. Prestati se toliko družiti.
Njene riječi me toliko povrijede da mi se koljeno trzne i udari odozdo u stol,
zamalo ga prevrnuvši.
„Oprosti“, promrmljam dok ona brzo hvata svoju šalicu prije nego što padne
na pod.
Želim se izderati na nju, reći joj da je to najgora jebena ideja koju je ikada
smislila. Napraviti pauzu zvuči kao mučenje. Ali ona još nije gotova s čupanjem
moga srca.
„A ako nisi stalno sa mnom, mogao bi... znaš... izlaziti. S drugim djevojkama.
Brijati s njima ili što god.“
Volio bih misliti da njezin izraz lica odaje jednaki jad koji ja osjećam. No ne
mogu biti siguran. Ne mogu više trezveno razmišljati. „To će biti malo teško“,
otresem se na nju. „S obzirom na to da će cijeli kampus uskoro misliti da imam
problem s nadutošću.“
Ona se nelagodno lecne. „Točno. Oprosti. Ali sumnjam da će itko povjerovati
u to. Ili da će ikoga biti briga. Većina žena je očito spremna ne obazirati se ni na
što kako bi bile s tobom.“

131
 Knjige.Club Books
O, radosti. Boli me kurac što misle druge žene. Ne želim biti ni sa jednom
osim Ivy. Njeni dobronamjerni savjeti samo bude u meni poriv za vrištanjem. A
onda mi padne na pamet još jedna stravična misao.
„Čekaj, zašto uopće spominjemo neobavezno brijanje?“ Glas mi se povišava,
skupa s mojom panikom.
Ona odvrati pogled od mene. „Pa... Oboma nam očito treba nekakvo
seksualno olakšanje. Zašto ga onda ne bismo potražili...“
„Zar te ometam? Blokiram sve te potencijalne frajere koji te žele pozvati na
spoj?“ Nemam uopće pojma što to govorim. Panika me ščepala za jaja. Polako
gubim Ivy, i čini se da je ne mogu zadržati.
Ona stisne oči. „Misliš da ne mogu naći frajera?“
„Hej, nisam to rekao.“
Napetost je napusti uz tužni uzdah i leđa joj se malo pogrbe. „Skrenuli smo s
teme i režimo jedno na drugo, a to nije ono što sam htjela.“
Pro vučem ruku kroz kosu i dugo izdahnem kroz nos. „Jesi li...“ Ponovno
udahnem. „Želiš li ići na spojeve?“ Pozlit će mi. Jebeno ću se ispovraćati. Po
cijelom jebenom Java Ćupu.
Ona stisne usne. „Ne znam. Možda je vrijeme da počnem.“
Mac. Na spoju.
Šalica u mojoj ruci se zgužva, i vruća se kava razlije na sve strane.
„Sranje.“ Iskočim iz stolice, tresući kavu s ruke.
Mac također naglo ustane i zgrabi ubruse kako bi obrisala stol, a onda ugleda
moju ruku. „Jesi li se opekao?“
Dodirne moju zacrvenjenu šaku, no je ja ljutito povučem. „Dobro sam.“ Grlo
mi se stišće. Ne mogu biti ovdje. Odmičem se od stola. Spotaknem se o nogu
stolice, pa se uspravim.
„Gray“, kaže Ivy tihim, preklinjućim tonom. „Samo pokušavam popraviti
situaciju.“
„Iskoristi mene“, izlanem.
Ivy se ukipi, a razmak između obrva joj se nabere. „Molim?“
„Želiš nekoga pojebati. Pojebi mene.“
Ona se uspravi kao da sam joj pljunuo u lice. „Ti to mene zajebavaš?“
„Ne“, prasnem, sad već pomalo očajan. „Želiš se seksati. Seksaj se sa mnom.“
„Mi. Smo. Prijatelji.“ Naglašava svaku riječ koju izgovara kroz stisnute zube
dok joj se licem razlijeva crvenilo.
„Joj, zaboga, Ivy. Svršila si na mojim prstima. Mislim da smo prešli granicu
prijateljstva.“
Loš izbor riječi. Jebeno loš izbor riječi.

132
 Knjige.Club Books
Lice joj se zajapuri, nosnice se rašire. „Gade jedan. Misliš da sam nekakva
laka ženska samo zato što si me doveo do orgazma...“
„Ne, Ivy. Ne!’ Stisnuvši šake na bokovima, nagnem se prema njoj i spustim
glas. „Nisam to htio reći, okej? Samo da se očito međusobno privlačimo. A tu je
i ta napetost. Zašto je onda ne bismo olakšali...“
„Ne“, prosikće Ivy. „Seks bi sve pokvario. Da ne spominjem kako si ti jedan
od potencijalnih klijenata moga tate.“
Pluća mi se naglo isprazne pri oštrom izdahu, kao da me udarila i izbila sav
zrak iz mene. „Tvoj tata? Brineš se zbog odnosa sa svojim ocem?“
Prigušeno opsujem i prođem rukom kroz kosu. Šaka mi se stisne od snažnog
poriva da je iščupam. Dečki su me upozorili na ovo, no nisam mislio da će i ona
jednako razmišljati.
Ivy skrene pogled i brada joj se ukruti. „To bi zakompliciralo vaš odnos,
učinilo situaciju nelagodnom.“
„Onda ga možemo učiniti jednostavnim. Neću ga izabrati za svojeg agenta.“
Ivyna kosa poleti preko njezina ramena kad naglo okrene glavu i namršteno
me pogleda. „Ne. Ne smiješ to učiniti. Ne želim biti odgovorna ako te izgubi kao
klijenta. Shvaćaš li koliko bih se grozno osjećala kad bi se to dogodilo?“
„A što ćemo s nama? Zar sam ti toliko nebitan?“ Jebemu, glas mi napukne
dok joj to govorim.
„Naravno da nisi.“ Ovije si ruke oko struka i odmakne se korak. „No bilo bi
nerazborito ući u vezu s tobom ako će ti on biti agent.“
„Mi smo već u vezi, Ivy.“ Glas mi se odbija od zidova, ljudi okreću glave,
gledaju u nas. Stanem između Ivy i ostatka prostorije. „I to je najvažnija veza u
mojem životu.“
Tek što to izgovorim, odjednom shvatim koliko silno želim biti u vezi s njom.
Ivy je cijelo vrijeme bila moja djevojka, Ona Prava. Jednostavno sam bio
preuplašen i preoprezan da bih si to u potpunosti priznao.
Ona zatrepće, blijeda lica. Iznad gornje usne joj izbije kapljica znoja. „Mislila
sam na seksualnu vezu.“
„Seks ne mora značiti kraj...“
„Ali znači! Seks uvijek sve pokvari.“ Njene velike smeđe oči zure u mene.
„Molim te. Ne želim sve pokvariti seksom. Moramo samo pustiti da se situacija
ohladi. I sve će opet biti kao prije. Bili smo kao prst i nokat...“
„Da. To si već rekla.“ Ja i dalje želim biti nokat njezina prsta. Ali njoj očito
treba netko drugi. Isuse, od te pomisli me bole rebra i grči mi se utroba. I, kvragu,
osjećam toplo peckanje u očima. „Okej. Dobro, onda, idem ja sad.“
Prije nego što totalno puknem. Ona me ne zaustavi. Izađem iz kafića, i sa
svakim korakom mi postaje sve hladnije i hladnije, dok me na kraju ne proguta
mračna noć.

133
 Knjige.Club Books

18

IvyMac: Izmislila sam novu krafnu. Zove se Opasno Obaranje: slani karamel
s punjenjem od čokoladnog ganachea koji iscuri kad zagrizeš u nju. Ja je osobno
zovem Oboreni Gray, ali neću nikome reći da je to njeno pravo ime.;-)
GrayG: Zvuči slasno. Morat ću je jednom kušati. Imam trening cijeli dan.
Vidimo se poslije.
IvyMac: Okej. Vidimo se.

IvyMac: Nisam te dugo vidjela.

GrayG: Ne stižem ništa jer neprestano treniram. Ne osjećam više noge.
IvyMac: Žao mi je.
IvyMac: Ne volim te zamišljati u bolovima.
GrayG: Ne brini se, Mac. Svaka bol na kraju prođe.

IvyMac: Ideš večeras u Palmers? Fi i ja idemo plesati. Trebao bi doći s nama.

GrayG: Ne mogu. Idem na domjenak za sponzore i podupiratelje u nekom
otmjenom ladanjskom klubu, povodom doigravanja. Cijeli tim mora ići. Odijelo i
kravata su obavezni. Moram se pripremiti na kuguarke koje će mi štipkati dupe.
IvyMac: Znači, nije sve tako loše? ;-)
GrayG: Taj dio nije, da.
GrayG: ‘Kunoć, Mac. I pazi na sebe vani.
IvyMac: ‘Kunoć, Gray.

Mrzim domjenke za sponzore i podupiratelje. Vruće je, zagušljivo, previše

ljudi prati svaki tvoj pokret. Previše lažnih osmijeha, lažnog smijeha, bogatih
tipova koji te tapšaju po ramenu i govore ti „sine“. Previše bogatih žena koje
naslanjaju na tebe svoja tijela oblikovana u teretani, a ti nastojiš ne reagirati jer su
dovoljno stare da te uistinu mogu zvati „sinom“.

134
 Knjige.Club Books
Moraš biti jako pristojan jer ne smiješ osramotiti trenera, sportskog direktora,
dekana i na desetke ostalih fakultetskih faca koji kruže prostorijom i rukuju se s
gostima.
Jebeni cirkus.
Povlačim kragnu dok mi znoj natapa košulju prekrivenu slojevima sakoa i
prsluka. Oko mene, dečki rade isto što i ja, ili se trude to ne raditi. Većina brucoša
i studenta druge godine odjeveni su u loše skrojena odijela koja su kupili u nekom
dućanu za visoke i krupne muškarce. Bicepsi im napinju rukave sakoa prevelikog
broja, koji im ružno visi u ramenima.
Ako ništa drugo, ja barem mogu reći da izgledam dobro u usporedbi s njima.
Nagrada za lanjsko prvenstvo uključivala je besplatne bonove za odijela skrojena
po mjeri u jednoj luksuznoj maloprodajnoj trgovini. Iskoristio sam tu ponudu i
stojeći mirno pokraj Drewa šalio se na koju stranu namještam kitu dok su nam
dva nadrkana krojača uzimala mjere.
Dakle, da, izgledam vrlo elegantno dok stojim ovdje i znojim se kao konj.
Prekrasno. Konobar prođe pokraj mene pa brzo dohvatim pivo s njegova pladnja.
Mlako je, jer pivo stvarno ne bi trebalo nositi okolo po vrućoj prostoriji, no
svejedno otpijem dugi gutljaj.
U džepu mojih hlača zavibrira mobitel, obavještavajući me da sam dobio
poruku. Srce mi smjesta zakuca brže. Želim da je to Mac. Ne želim da je to Mac.
Doslovno me zaboli u grudima kad god dobijem poruku od nje. Kad god moram
glumiti hladnoću, kao neki daleki, nezainteresirani polu-prijatelj.
Prečvrsto stisnem čašu i počnem vijugati kroz prostoriju, zaustavljajući se
svako-toliko kako bih primio čestitke ili zato što netko želi razgovarati sa mnom.
„Ispričavam se“, kažem svakome od njih. „Priroda zove.“
To je najbolja isprika koju sam mogao smisliti, no svejedno ne zaustavlja
ljude u pokušaju da proćaskaju malo sa mnom. Kad se konačno uspijem dočepati
vrata terase, na rubu sam pucanja. Isuse, ova sranja s odnosima s javnošću bit će
još gora u NFL-u.
Mršteći se, iskradem se na hladni noćni zrak i duboko udahnem da si
razbistrim glavu. No moj puls ne usporava dok vadim mobitel iz džepa. Klonulo
se naslonim na zid. Poruka nije od Mac. Razočaranje i olakšanje komešaju se u
mojoj utrobi dok gledam u nepoznati broj, spremajući se izbrisati poruku.
Nepoznati broj: Hej, seksi planino muškog mesa. Zabavljaš li se na svojoj
paradi odijela?
Seksi planina muškog mesa? Zašto mi taj smiješni nadimak zvuči poznato?
Protrljam lice dlanom, a onda se sjetim da me Fiona tako zove. Zašto mi je,
dovraga, Fiona poslala poruku?
GrayG: Da, super je. Što ima, Fi?
Dok čekam njezin odgovor, zurim u mrak preko golemog pokošenog
travnjaka. Sve je plavo i sivo. Mjesec visi nisko iznad obzora, a ispred njega
135
 Knjige.Club Books
prolaze tanki, pramenasti oblaci. U zraku se osjeća miris snijega. Ruka mi
zavibrira.
MalaFi: Samo sam ti htjela javiti da večeras ja pazim na našu curu. Ne trebaš
se brinuti, dobro se zabavlja. Čujemo se poslije, seksi frajeru.
Na zaslonu se pojavi fotografija, i pogodi me kao udarac u vrat. Mac na
plesnom podiju, njene duge ruke nezgrapno lamataju po zraku, koža joj se sjaji
od znoja, tamna kosa zalijepljena je za njeno lice dok se smiješi - jebeno zrači
veseljem. A neki izdrkani tip iz studentskog bratstva dira je po cijelom tijelu.
Pogled mi se fokusira na njegov usrani široki dlan koji je prtisnuo na njezin trbuh
dok miješa kukovima uz njeno dupe. Drugom ju je rukom čvrsto uhvatio za bedro
i drži je priljubljenu uz svoj...
Moj krik odjekne terasom, praćen oštrim praskom razbijanja stakla o kamen.
Teško dišući, pogledam u svoju sada praznu šaku, a onda u masakr koji je nekoć
bio moj mobitel, a sada leži razmrskan nekih šest metara dalje od mene. Nisam
uopće bio svjestan da sam ga bacio.
Nije me ni briga. Boli me svaki centimetar tijela. To je tupa, trgajuća bol, kao
da me netko polako razdire iznutra. Grlo kao da mi natiče, zatvara se i grči.
Trepćući pogledam dolje u svoje sjajne, elegantne cipele kao da pokušavam
odgonetnuti kako su se stvorile na mojim nogama. Ali vidim samo tu fotografiju
i čujem Ivyn glas u svojoj glavi. Govori mi da joj treba prostora i da me ne želi.
Prigušeni zvuk smijeha iznutra odjednom postane glasniji i jasniji, i lice mi
oplahne topli zrak. Na vratima stoji neka djevojka. Tijelo joj je vitko i čvrsto,
osmijeh srdačan.
„Hej“, kaže prilazeći mi polako. Pri svakom joj se koraku bokovi njišu lijevo-
desno. „Što radiš ovdje potpuno sam?“
Sve se u meni pobuni protiv ćaskanja s ovom djevojkom. Želim otići doma i
sklupčati se u krevetu. Možda spavati tjedan dana. No umjesto toga posegnem
duboko u sebe, prisjećajući se nekadašnjeg Graya. Zabavnog Graya koji nikada
nije razmišljao ni o čemu ozbiljnom. Onog starog Graya koji nikada nije osjećao
bol.
Namjestim osmijeh na lice. „Čini se da više nisam sam.“
To je sve što je željela čuti.

136
 Knjige.Club Books

19

Pečenje slatkih pužića s grožđicama me opušta. Koraci kroz koje moram

proći. Kvasasti miris tijesta i topla aroma kreme od badema. Forsiram samu sebe,
razvlačim na desetke tankih slojeva tijesta s maslacem. Valjam i preklapam,
valjam i preklapam.
Fina bol širi mi se vratom i ramenima. Ovaj pokret izaziva dobar osjećaj u
meni. Fizička aktivnost kao suprotnost mojoj unutarnjoj tišini. Glazba svira i ja
pjevam uz nju. Valjam i preklapam. Sloj za slojem. Tijesto je poput hladnog
satena na mojim dlanovima.
Zazvoni telefon, i ja obrišem dlanove krpom prije nego što se javim.
To je Fi. „Hej, majko kvočko.“
„Hej.“ Trudim se ubrizgati malo entuzijazma u svoj odgovor. Stvarno se
trudim. Ali to završi kao katastrofalni neuspjeh.
Nažalost, Fi to primijeti. „Što ti je?“
„Ništa.“ I to je istina. Moj život je praktički postao jedna velika praznina.
Pokušala sam izlaziti, zabavljati se. Plesati s frajerima i glumiti da uživam u tome.
No ja nikad nisam bila dobra glumica.
Obje šutimo par trenutaka. Ja zato što ću se rasplakati ako joj odgovorim, a
Fi zato što se igra detektivke. To postane očito kad sumnjičavo upita: „Zar slušaš
Shadowboxer?“
Katkada nije dobro imati sestru koja te poznaje u tančine.
„Ne.“ Isključim zvučnike.
„Zašto slušaš moju melankoličnu imenjakinju?“
Fi jako dobro zna da slušam Fionu Apple kad god sam potištena. „Što si ti,
glazbena policija?“
„Da, a ti si napravila prekršaj slušanja tužne glazbe za emocionalno nestabilne
ljude.“
Odustanem od pretvaranja i priznam: „Nedostaje mi Gray.“ Udahnem duboko
i drhtavo. „Nedostaje mi kao klimavi zub.“
„Što?“ Ona se nasmije, očito zbunjena.

137
 Knjige.Club Books
„Ma znaš, ono kad te neprestano boli, i premda bi ga trebala pustiti na miru,
gurkaš ga jezikom jer je to jače od tebe.“ Izazivaš tu tupu, svrabljivu bol, koja se
pojačava što ga više diraš.
„Ah, da, začarani krug mazohizma“, kaže Fi. Mogu je točno zamisliti kako
kima glavom.
Ja ne kažem ništa, samo cupkam mrlju skorenog tijesta na svojoj pregači.
Fionin nježni glas dopre do mene kroz telefonsku slušalicu. „Želiš da večeras
dođem doma?“
U zadnje vrijeme provodi više vremena kod svojeg dečka. Gotovo joj
zavidim, ali ne želim je dovlačiti ovamo. „Ne. Dobro sam.“
„Nazovi Graya, Ivy.“
„Poslala sam mu poruku.“ Srce mi propara iznenadna bol. „Distanciran je.
Živi svoj život.“ Baš kao što sam ga zamolila. Ali sada ne mogu misliti ni na što
osim na Graya kako izlazi, nalazi se s drugim djevojkama, okreće novu stranicu.
Fi uzdahne. „Mda, to nije isto. Nazovi ga i reci mu da si se ponijela kao
glupača. Velika, nepromišljena glupača...“
„Hej!“
„I da ga silno želiš.“
U prsima me stisne, a puls mi se ubrza. „Ne želim...“
„Želiš ga. Laži mi koliko god želiš, ali nemoj lagati sebi, Iv.“
Napravim grimasu i pritisnem si oči hladnim prstima. Prevruće su. Iza kapaka
počinjem osjećati peckanje. „Ovako je bolje. Trebamo se malo ohladiti. Ionako
odlazim u London.“
„A opet, rekla si mi da ne želiš raditi s mamom. Zašto onda odlaziš? Ostani
neko vrijeme ovdje, Ivy. Znaš da bih ja to voljela. Tata isto.“
„Što nas dovodi do činjenice da će Gray raditi s tatom“, neuvjerljivo kažem.
„Tata nije bio oduševljen idejom da bih mogla završiti s Grayom.“
Fi frkne nosom. „Koga boli kurac? Je li ti ikada palo na pamet da je tata možda
više zabrinut zbog tvoje potencijalne veze s tom seksi muškom planinom nego
zbog mogućnosti da izgubi Graya kao klijenta?“
„Što? Ne.“
„Joj, daj, molim te. On je i dalje naš tata. I nikad nije htio da izlazimo ni sa
kime. Ti si mu samo olakšala situaciju jer dosad nisi marila za to.“
Stisnem prstima stražnji dio svojeg bolnog vrata. „Gle, nije bitno što tata
misli. Ni gdje ja živim. Ništa od toga zapravo nije bitno. Gray... Sranje, Fi. On je
moj najbolji prijatelj. Što ako mu kažem da želim više od toga, da želim
ekskluzivnu vezu, a on to ne želi? Ili ako doista završimo zajedno, a onda
prekinemo? Ne mogu ga izgubiti.“ Ali već sam ga izgubila i to me ubija.
Fionina tišina zvuči kao osuda.

138
 Knjige.Club Books
„Za Boga miloga“, slomljeno prošapćem. „On je nogometna zvijezda i uskoro
će biti još veća zvijezda. Izgledi nam ne idu u prilog.“
„Nisu svi muškarci nevjerni.“
Trznem se jer me njene riječi pogode kao udarac u prsa. Htjela sam reći da
ćemo uskoro krenuti različitim životnim putevima i da Gray uopće ne vjeruje u
ozbiljne veze.
„Mislim da on ne bi bio nevjeran“, kažem.
„Ali strahuješ od toga.“
Odjednom više nemam snage stajati na nogama. Tresnem guzicom o tvrdi
stolac i zabuljim se u prazno. Ne vidim svoju kuhinju, nego prošlost.
Fi i ja smo nazočile svađama svojih roditelja. Čule smo telefonske razgovore
kad bi mama pokušavala saznati gdje je tata. I grozne zvukove maminog plakanja
u spavaćoj sobi kad se tata ne bi vratio doma. Imala sam deset godina kad su se
razveli, no već i tako mlada zaklela sam se da neću dopustiti nijednom muškarcu
da mi to napravi.
Zar sam doista mislila da bi Gray mogao biti kao tata? Zar sam mu pripisala
nešto što nema veze s njime?
„Sranje.“ Bole me bočni dijelovi vrata, kao da ih stišće neka hladna ruka.
Obližem svoje suhe usne, želeći Graya više nego što sam ikad ikoga željela. Sve
je jasno i nepatvoreno kad je on sa mnom. Bez njega, sve je samo buka u
komunikacijskom kanalu.
„Nazovi ga, Ivy“, prošapće Fi u telefon. „Otvori mu se.“
Zvučim kao žaba kad uspijem progovoriti. „Moram ići.“
Do trenutka kad prekinem razgovor s Fi i utipkam Grayev broj, prsti mi već
drhte. Ne znam što ću mu reći. Vrati mi se i Trebam te bi ga moglo prestrašiti.
Ponijela sam se kao totalna glupača je vjerojatno bolje.
No on se ne javi. Poziv je automatski preusmjeren na govornu poštu. A kad
mu pošaljem poruku da moram razgovarati s njime, on mi ne odgovori.

„Drew, on uopće ne jede. To me počinje ozbiljno brinuti.“ Annin teatralni

glas dopire do mene kroz izmaglicu u mojoj glavi, no ne reagiram na njega. Ne
mogu. Totalno sam u kurcu. Pokušao sam biti onaj stari. To je neslavno završilo.
Glumio sam veselog i bezbrižnog Graya pred onom ženskom na domjenku i
izdržao jedva pet minuta, a onda sam pobjegao odatle. Ne mogu se usredotočiti
na nogomet. Ne mogu ništa raditi osim krvariti iznutra.

139
 Knjige.Club Books
Boli me u prsima, grlo mi je stisnuto, ponovno vrtim u glavi svaku riječ koju
je Ivy izgovorila kad mi je zdrobila srce, i neprestano mi je pred očima ona
odvratna fotka na kojoj pleše s drugim tipom.
„Možda se razbolijeva“, odgovori Drew, a onda me šutne u stopalo ispod
stola. „Jesi dobro, Gray-Gray?“
„Aha“, procijedim, jer neće prestati ako mu ništa ne odgovorim. „Odlično.“
Nisam smio doći k Drewu i Anni na večeru. Vani je stravično hladno i pada
kiša, nije baš najbolja noć za vožnju. No trebalo mi je njihovo veselo brbljanje da
mi odvuče pozornost od crnih misli. Sada samo želim otići, da ne moram više
slušati pitanja koja mi neprestano dobacuju.
„Pa, sigurno nije od hrane“, kaže Anna ustajući kako bi odnijela svoj i Drewov
prazan tanjur, a zatim i moj koji je još pun. „Moje lasagne su nenadmašne.“ I to
je istina. Anna ne radi tešku američku verziju lasagna, već pravo remek-djelo od
tankih, prozračno mekanih listova tijesta između slojeva bešamela i talijanske
kobasice. Dala mi je recept, i više ih nikada neću raditi na stari način. Prava šteta
što večeras ne mogu pojesti niti jedan zalogaj.
„Skromnost nije jedna od tvojih vrlina, ha, bejbi?“ Drew zadirkuje Annu i
zaigrano je pljesne po dupetu.
„Ako želiš dobiti pitu za desert“, upozori ga Anna, „povući ćeš to što si rekao,
kompa.“
Drew je povuče na svoje krilo, gdje se ona zadovoljno smjesti. „Pazi što
govoriš, Jonesova, oboje znamo da ćeš ti više patiti ako mi uskratiš jedenje pite...“
Anna mu brzo zalijepi dlan na usta prije nego što stigne dovršiti. No oboje
gledaju jedno u drugo cereći se od uha do uha.
Pas mater. Zar sam doista mislio da je druženje s gospodinom i gospođom
Vječno Zaljubljeni dobra zamisao? Još gore, oboje opaze moj smrknuti izraz lica.
Drew podigne obrve, a Anna se samo zagleda u mene, pa pruži ruku preko stola i
spusti svoj majušni dlan na moju podlakticu. „Što te muči, Gray?“
Njezin dodir, ženstven, lagan i brižan, podsjeti me na Ivy, i to me slomi.
Drhtavo izdahnem. „Ivy me napucala.“
„Napucala te?“ Anna se namršti. „Zar ste vas dvoje furali?“
„Ne“ promrmljam. „Kao prijatelja. Misli da smo provodili previše vremena
zajedno. Želi izlaziti... s drugim ljudima.“
Te riječi su poput slomljena stakla u mome grlu. Prepričam im ostatak svoje
katastrofalne rasprave s Ivy kratkim, sažetim rečenicama.
Kad završim, moji prijatelji šute. Vjerojatno me sažalijevaju. A onda Anna
ustane i počne petljati oko svojeg voljenog aparata za espresso - onog o kojem
sam se brinuo kad su ona i Drew imali problema. Još pomalo žalim što sam joj ga
morao vratiti. Vještim pokretima Anna napravi espresso, umiješa žlicu šećera i
doda mi šalicu. „Budi dobar dečko i popij ovo, jamčim ti da ćeš se osjećati bolje.“

140
 Knjige.Club Books
Sumnjam, ali svejedno srknem gutljajčić. Slatka crna kava protrese mi
organizam poput dobrodošle pljuske. Začudo, stvarno se osjećam bolje. Ne puno,
ali dovoljno. I shvatim da sam zato došao ovamo. Biti u Drewovoj kuhinji u kojoj
se osjećam kao doma i razgovarati s njime i Annom uistinu pomaže.
Drew se nagne naprijed, oslanjajući se podlakticama o stol. „Mislim da će
nam trebati malo podrobnije objašnjenje. Oboje ste očito zagrijani jedno za
drugo...“
„Oh, očito“, posprdno kažem. „Budući da me odjebala po kratkom postupku.“
„Ma, daj, molim te.“ Drew odmahne rukom. „Vidio sam vas zajedno. Vi ste
kao...“
„Drew i ja“, dovrši Anna uz široki osmijeh.
„Misliš, ševimo se kao napaljeni zečevi? Da bar.“ Stvarno bih volio da je tako.
Jebote, kako bih to silno volio.
„Sitni koraci, Gray-Gray.“ Drew počne kuckati palcem o stol. Zamišljeno.
Mrzim kad to radi. „Znači, poljubio si Ivy, i ona se uspaničila. Je li se to dogodilo
odmah nakon poljupca? Sigurno je poljubac bio grozan.“
„Jebi se“, kažem mu bez ljutnje jer znam da me Drew samo podjebava. I ja
sam to njemu rekao.
Nisam im rekao što smo radili prije nego što sam je poljubio. To je bilo
preintimno. Ali sada razmišljam o tome. O zvukovima koje je ispuštala, kako je
svršila na mojim prstima. Glava me boli i preteška je, ne mogu je držati uspravno.
Odgurnem šalicu kave i naslonim lice na stol. Njegova hladna površina godi
mojem vrućem obrazu. „Činila se zagrijanom, ali se poslije ohladila.“
„Onda si sigurno rekao nešto glupo.“
„Ne možeš to znati, Drew.“ Anna ustane kako bi i sebi napravila šalicu
espressa. Aparat za kavu pišti i klokoće.
„ A, da? Jer ja se kladim da jest. Grayu je jezik često brži od mozga. To me
malo podsjeća na još jednu osobu koju poznajem.“ Drew se sagne i izbjegne krpu
koju Anna baci na njega, a onda me nestrpljivo pogleda. „Dakle? Razmisli,
budalo.“
Podignem glavu i smrknuto ga prostrijelim očima. „Učinio sam sve što sam
mogao da je ne preplašim. Pitala me što radimo, i ja sam joj rekao da... O, sranje.“
Zastenjem i udarim glavom o stol. „Sranje, sranje, sranje.“
„Rekao sam ti“, reče Drew Anni.
„Začepi, Baylore“, odvrati mu Anna. „Što si joj rekao, Gray?“
Nemoj misliti. Nije bitno. Ne mora biti bitno. Jer sam mislio da je to ono što
želi čuti. Jer sam se bojao reći joj istinu. „Sve što joj nisam smio reći.“ Odgurnem
se od stola. „Moram ići.“

141
 Knjige.Club Books

20

U depresiji sam. Gray me ignorira, a ja izbjegavam Fi. Ne želim slušati

ohrabrujuće govore. Ne želim izlaziti. Ne želim peći kolače. Želim samo sjediti
doma i ignorirati cijeli svijet. Srećom, Fi me pustila na miru i otišla kod svoga
dečka.
Cijeli dan pada kiša. Hladni pljusak tugaljivo bubnja po mojem krovu.
Uključila sam grijanje, sklupčala se ispod debele deke i gledam Sjever-
sjeverozapad. Ako mi išta može skrenuti misli s Graya, to su Hitchockovi filmovi.
Barem pokušam uvjeriti samu sebe u to dok pijuckam kakao i tupo zurim u
televizor. Oči su mi suhe i vruće. Trebala bih otići u krevet. No znam da ne bih
zaspala. San mi već danima ne dolazi na oči.
Čvrsto stisnem prste oko šalice dok me preplavljuje nalet bijesa. Ljuta sam na
sebe jer ništa ne poduzimam. Trebala bih potražiti Graya i natjerati ga da
razgovara sa mnom. Ispričati mu se zbog svojeg kretenskog ponašanja. Reći mu
da mi je on najvažniji u životu.
Odložim kakao na stolić kad mi netko zalupa na vrata. Želim li da je to Gray?
Svim svojim bićem. No nije me nazvao niti mi je poslao poruku. A on nikada ne
dolazi bez prethodne najave.
Oprezno priđem vratima. „Da?“ povičem dok mi se po glavi vrte slike raznih
psihopata.
„Ivy.“ Grayev glas prigušen je kišom i vratima. „Pusti me unutra.“
Dvije sekunde kasnije, vrata su otvorena i nađem se licem u lice s Grayom.
Mokar je do kože. Njegovo krupno tijelo pogrbljeno je ispod kiše koja se
odbija od njega. „Ivy.“
„Gray. Koji vrag?“ Kiša je pomiješana s ledenom susnježicom i tvrdim
kuglicama tuče. Vani je jebenih sedam stupnjeva ispod nule, a on je odjeven samo
u mokru majicu dugih rukava. „Gdje ti je kamionet?“
„Pokvario se, nekoliko kilometara odavde. Mislim da je problem u crpki za
gorivo.“ Zvuči poput zombija. Koža mu je preblijeda, usnice plave.
Uhvatim ga za ruku i uvučem unutra, pa zalupim vrata da ledeni vjetar ne
ulazi u kuću. „Zašto me nisi nazvao? Došla bih po tebe.“
142
 Knjige.Club Books
„Razbio sam mobitel prošle subote.“
„Oh.“ Sad barem znam zašto nije odgovarao na moje pozive.
On se ne miče, samo stoji ondje dok voda kaplje s njega na pod. Slijepljeni
pramenovi kose prekrivaju mu oči. Oči koje su sablasne, koje gledaju u mene s
puno boli i očaja. „Ivy... Ja patim. Za tobom.“
Dah mi zastane, i on to primijeti.
Šake mu se stisnu. „Ne mogu više ovako. Držati se podalje od tebe. Ne
mogu...“ Tijelo mu protrese snažan drhtaj. „T-trebam te... Ne mogu više biti...
obziran...“
Tako jako drhti da mu zubi cvokoću.
„Pssst. Gray. Smrzavaš se. Dođi ovamo.“ Zabrinuto ga uhvatim za ruku i
povedem ga u spavaću sobu. On mi dopusti da ga vučem i prati me ukočenim
koracima.
„Izuj cipele i čarape“, kažem mu čim uđemo u moju sobu.
On me posluša, ne skidajući svoj napaćeni pogled s mene ni na trenutak.
„Ivy.“
Svučem mokru majicu s njega. Pod blijedim svjetlom stolne svjetiljke, njegov
torzo je blijed i naježen od hladnoće. „Daj da ti prvo skinemo ovo“, prošapćem.
Prsti nam se isprepliću dok se zajedno borimo s njegovim trapericama. On svuče
i hlače i gaće, no ja ne gledam u njega. Ne mogu sada. Pogled mi ostane na
njegovim ramenima dok ga usmjeravam prema krevetu i podižem poplun kako
bi mogao ući unutra.
Potpuno odjevena, legnem pokraj njega i privučeni ga k sebi. On smjesta ovije
ruku oko moga struka i zagnjuri lice u pregib moga vrata. Hladno mi je od samog
zagrljaja s njime, pa nas još čvršće omotam poplunom.
„Blesane“, promrmljam trljajući umirujućim, kružnim pokretima njegova
široka leđa i ruke kako bi mu pro cirkulirala krv. „Sav si promrznut.“
Gray zastenje stežući me svojim čvrstim stiskom. Njegova mokra, hladna
kosa promočila mi je majicu, ali tijelo mu se polako zagrijava. Tako je divno držati
ga u naručju. Ono mjesto na dnu moga trbuha koje je dosad bilo napeto i tvrdo
počne se opuštati. A onda postanem svjesna težine njegove ruke na mome struku,
činjenice da je potpuno gol, ovijen oko mene, i da je njegovo široko bedro
ugurano između mojih bedara.
Dotaknem vlažni pramen njegove kose. „Trebala sam ti donijeti ručnik.“
On se polako počne micati, a onda osjetim njegov dah na osjetljivoj koži
svoga vrata. „Trebao bih se maknuti. Ali ne želim.“
Zvuči kao obijesni dječak kojem žele oduzeti omiljenu igračku. Usne mi se
trznu u smiješak. „Ma, nema problema, samo me ti nastavi močiti. Uživam biti
potpuno vlažna.“

143
 Knjige.Club Books
Gray ispusti neki prigušeni zvuk, i slabašno se nasmije. „O, Mac, što bih ti
sve mogao odvratiti na ovo... Gotovo je prejednostavno.“ Obrazi mi se intenzivno
zajapure čim shvatim što sam rekla. No ponovno se zahihoćem uz njegovu
sljepoočnicu. Ugrizem se za usnu da ga ne poljubim u čelo. „Nedostajao si mi,
Gray.“
On podigne glavu. Njegove guste trepavice slijepljene su od kiše. „Rekla si
mi da se držim podalje od tebe.“
„Nisam mislila cijelo vrijeme“, promrmljam, i dalje povrijeđena.
„Iskreno, Ivy? Ne mogu biti u tvojoj blizini i ne misliti na ono što smo radili
skupa. Ne mogu ne željeti razgovarati o tome.“
Sva moja zbunjenost i sav moj strah ponovno me preplave poput rastuće
plime. Moram pobjeći. Oslobodim se njegova zagrljaja i iskočim iz kreveta.
Krajičkom oka vidim kako se Gray naglo uspravlja u sjedeći položaj. Zatim
čujem njegov grubi, ljutiti glas. „Da se nisi usudila opet pobjeći, Ivy.“
„Nisam bježala...“ Riječi mi zamru na jeziku jer je Gray izašao iz kreveta i
prilazi mi krupnim koracima i, majčice mila... Široka ramena, pljosnati, čvrsti
mišići koji vode prema uskom struku. Toliko je prekrasan da mi koljena
zaklecaju. Njegova masivna bedra napinju se i pomiču sa svakim energičnim
korakom, a njegov kurac visi između njih, krupan i težak.
Ostavši bez zraka, naslonim se na zid kako se ne bih skljokala na pod. Ali on
to ne primjećuje. Pogled mu plamti od bijesa. Hoda ravno prema meni i ne
zaustavlja se dok me ne zarobi rukama s obje strane glave. A onda vidim da to
nije bijes u njegovim očima, nego očaj. Glas mu je nježan, ali postojan. „Meni
ovo izgleda kao bježanje.“
Isuse, preblizu mi je. Ne mogu razmišljati. Dah mi je isprekidan, grudi samo
što ne dodiruju njegova golema, zategnuta prsa. „Gray, vrati se u krevet...“
„Samo ako ti dođeš sa mnom“, kaže hrapavim glasom dok mu pogled luta po
mojem licu. No zabrinjava me plavičasta boja njegovih usana.
Kad ponovno zadrhti, sagnem se i pobjegnem ispod njegove ruke. Gray se
glasno pobuni i krene za mnom prema kupaonici.
„Ivy...“
„Čekaj“, kažem mu kad uđemo u kupaonicu.
Budući da je to tatina gostinjska kuća, tuš-kabina je ogromna. Zid je prekriven
velikim mramornim pločama, a s druge strane je staklena pregrada kako ne bi
voda posvuda prskala. Otvorim tuš i pustim mlaz vruće vode. „Uđi unutra. Ne
mogu razgovarati s tobom kad znam da si napola promrznut.“
Prekrižim ruke na prsima i čekam ne gledajući u njega. Goli Gray nije nešto
što mogu podnijeti, a da se ne rastopim na licu mjesta. No osjetim kad se u prolazu
očeše o mene, mrmljajući nešto o tvrdoglavim ženama.

144
 Knjige.Club Books
„Unutra sam.“ Njegov duboki glas odjekuje kupaonicom koja se polako
ispunjava parom. „Jesi li sada zadovoljna? Možemo li razgovarati?“
„Govori onda.“
On ništa ne odgovori. Tišinu ispunjava ravnomjerno bubnjanje vode iz tuša.
Vlažnost zraka raste. Moje srce udara o moja rebra.
„Ivy. Pogledaj u mene.“
„Hm. Gol si.“ Mišići mojih leđa napnu se od poriva da se okrenem i zabuljim
se u njega.
„Upravo si me vidjela golog.“ Čujem mu osmijeh u glasu.
„Mda, mislim da moramo ponovno razgovarati o postavljanju granica.“
Kap vode pogodi me u vrat, i osjetim je sve do nožnih prstiju. Njegov glas je
sada blizu, tako da znam da se nagnuo izvan staklene pregrade. „Ivy Mac, želim
da me vidiš. Ne želim da ništa bude među nama. Molim te, dušo. Pogledaj u
mene.“
Njegova molba mi zagrije srce i natjera me da se okrenem. Dragi Bože. Usta
mi se osuše i moram se nasloniti na nešto. Ništa nije skriveno dok Gray stoji iza
stakla prošarana vodenim prugama. Dobro mu stoji mokar izgled. Kapljice vode
izgledaju kao srebrne perlice dok klize po njegovoj zlatnoj koži, ostavljajući
tragove po dolinama i brežuljcima muških mišića.
Prsti mi bride od želje da klize po toj glatkoj koži, da prelaze niz njegovu
mokru kosu koja je sad tamnija, brončane boje. No raznježenost mi stisne grudi
zbog načina na koji me gleda; njegove me oči preklinju da mu se otvorim i pustim
ga unutra.
Moji dlanovi dotaknu glatku staklenu površinu. Gray podigne svoje ruke i
prisloni ih uz moje s druge strane. Njegovi prsti su toliko dulji od mojih. „Ivy,
poljubio sam te i...“
„Rekao si mi da to nije bitno. Ponašao si se kao da je to bila trenutačna
inspiracija, jebeni impuls, a ja sam ti se slučajno našla pri ruci.“ Iz mene se izlijeva
bolna istina. Boli me ponovno to slušati, kao kad čeprkaš po opeklini.
Gray napravi grimasu kao da i njega to boli. „Lagao sam.“
Njegova mi izjava izbije dah iz pluća. „Lagao?“
Kutovi očiju mu se naboraju od bolnog izraza lica. „Da.“
„Zašto?“
„Jer sam budala. Okej?“ Gray udahne i nasloni glavu na rub staklene stijene.
„Mislio sam da se nećeš uspaničiti ako ti kažem da to nije ništa strašno, a zapravo
je to bilo nešto najgore što sam mogao reći.“
„Upravo tako.“
Ozbiljna izraza lica, Gray mi obujmi potiljak svojom krupnom šakom i
uzemlji me tim nježnim stiskom i dodirom svoje tople, mokre kože. „Ne mogu ti
više lagati, Ivy. Ništa u vezi s tobom nije slučajno. I ti si jedina do koje mi je ikada
145
 Knjige.Club Books
bilo stalo. Čim pogledam u tebe, želim te poljubiti. Dotaknuti te.“ Kapci mu se
spuste, a njegov zažareni, gladni pogled zalijepljen je za moja usta. „Želim
detaljno upoznati tvoje tijelo, pronaći sva ona skrivena mjesta gdje se nalaze tvoje
erogene zone.“ Oblačić zraka napusti moje usne, i Gray mi uputi pomalo bolni
osmijeh. „Bože, želim sve to, dušo. Želim to tako silno...“
„Gray...“
„Ne. Dopusti mi da dovršim.“ Duboko udahne, i ramena mu se napnu. Palcem
mi lagano prijeđe preko brade. „Ne želim da ovo bude nekakav bijedni odnos koji
nazivaju prijateljstvom s povlasticama. Želim da budeš moja. Moja cura. Želim
biti tvoj dečko. Pomisao na tebe s nekim drugim... Sranje. To bi mi iščupalo srce
iz grudi.“
„Gray.“
On zatvori oči i oštro odmahne glavom. „Neprestano mi je u glavi ona slika
tebe s onim tipom. To me ubija, Ivy.“
„Koja slika? S kojim tipom?“ Odakle se sad pak na to fokusirao? No moje
misli su zbrkane, a on govori besmislice.
Grayeve se oči napune boli dok gleda u mene. „Fiona mi je poslala sliku na
kojoj plešeš s nekim...“ Glava mu padne naprijed i on se zagleda u pod.
Fi, ta mala gnjida. Oprezno dotaknem Grayevu vilicu. „To je bio samo jedan
ples. Čak se ni ne sjećam tog tipa. Pokušala sam se zabaviti bez tebe. I nisam
uspjela.“
Njemu zastane dah, a onda zadrhti. Olakšanje, bol, zabrinutost - sve sam to ja
izazvala u njemu. I srce mi se slama zbog toga.
„Ja ne želim drugog muškarca, Gray.“
Čim to izgovorim, njegovo cijelo tijelo kao da se ukoči, a pogled mu postane
prodoran i ranjiv. „Ali želiš li mene?“
Ovijem prste oko njegova vlažnog vrata. Uhvatim se za njega. „Ja...“ Glas mi
napukne i zamre. „Bojim se“, izlanem. „Ti si moj najbolji prijatelj. Ne mogu
podnijeti kad smo razdvojeni. A ako ne uspijemo kao par... Ne želim te izgubiti.“
Vrhovi njegovih prstiju utisnu se u moju vilicu. „Nikad me nećeš izgubiti,
Ivy. Nikad. Uvijek ću biti tvoj prijatelj.“ Njegov široki, mokri dlan obujmi moj
obraz. „Znam da se brineš zbog svoga tate...“
„Ne“, prekinem ga. „To je bilo glupo. Nisam to smjela reći. On nema nikakve
veze s nama.“
„Da, nema.“ Grayev palac klizi po mojoj bradi. „I znam da ideš u London.
Nije me briga. Ne dovoljno da okrenem leđa ovome. Smislit ćemo nešto.“
„Ne vraćam se u London.“
Gray se ukipi i pogled mu poleti prema mojim očima. „Nemoj se zafrkavati
sa mnom, dušo. Pogotovo u vezi s ovime.“

146
 Knjige.Club Books
Nježno mu stisnem vrat. „Razgovarat ću sa svojim roditeljima. Želim
pokušati biti sportska agentica.“ Čim to izgovorim, tijelom mi prostruji val
napetog uzbuđenja. Mislim da je to ispravna odluka.
Gray se polako nasmiješi. „Bit ćeš izvrsna agentica, Ivy Mac.“
Naslonim se na njega, pustim da me pridržava. „Ne znam gdje ću živjeti, ali
neću napustiti Sjedinjene Države.“
„Nemaš pojma koliko sam sretan što to čujem“, prošapće Gray. „Jer ja neću
odustati od tebe.“ Više ne djeluje uplašeno ni povrijeđeno, već samouvjereno. „Bit
će nam tako dobro, Mac. Tako jebeno dobro. Samo trebamo pokušati. Reci mi da
želiš pokušati.“
Srce mi tako snažno kuca da ga sigurno i on čuje. Podignem ruku i nježno
obrišem kapljicu vode u kutu njegovih usta, pa zadržim ondje prste. „Mislim da
nikada nismo ni bili samo prijatelji, Gray. Mislim da sam te željela od samog
početka.“
Stisnuvši čvrsto oči, on glasno uzdahne, a onda se ugrize za donju usnu. Kad
ih ponovno otvori, oči mu blistaju kao dva plava safira. „Ivy Mac, ja sam tvoj još
od nepodopština?’
Na trenutak se samo smiješimo jedno drugomu, dok stvarnost nas dvoje kao
para, kao nešto ozbiljno, vibrira u zraku, škaklja me po koži, ubrzava mi i
pojačava otkucaje srca.
A onda me Gray uvlači u tuš kabinu, i topla mi voda moči odjeću i kožu. Zrak
je vlažan na mome licu. I mi se ljubimo, rastapamo se istražujući se usnama,
jezikom i zubima. Moje ruke grabe njegovu kosu, privlače ga bliže.
Gray zastenje i nakosi glavu kako bi prodro dublje u moja usta. Njegov jezik
klizi preko mojega, sladak kao med mojim pregladnjelim čulima. Ne mogu misliti
ni na što, osim da ljubim Graya ne brinući se zašto. I da Gray ljubi mene. Oboje
kao da uživamo u toj novostečenoj slobodi. Svakim pritiskom usana, svakim
grickanjem i nježnim sisanjem kao da govorimo: napokon i ovo, ovo smo željeli
i još, daj mi još. Da. Baš tako. Još toga. Nemoj prestati.
„Gray.“ Sišem njegovu punašnu donju usnu. „Trebam te.“
On zadrhti. Ruke su mu u mojoj kosi, na mojim obrazima. „Imaš me“, kaže
na mojim usnama. „Mislim da nisi svjesna koliko me imaš.“
Ljubi me niz vrat, priljubivši svoje snažno tijelo uz moje, gurkajući taj svoj
debeli, dugi kurac između mojih nogu. „Lud sam za tobom, Ivy. Moraš to znati.
Toliko sam izgubljen u tebi da se ne želim nikada vratiti natrag.“
Jednim pokretom strgne s mene moju mokru majicu, koja pljusne na pod
ispod tuša. Koža klizi uz kožu, mokra, čvrsta. Njegove usne su na mojima, prsti
nam se isprepliću dok guramo dolje moje hlače. Odbacim ih nogom u stranu.
Krenem prema njemu, no Gray me zadrži jednom rukom na mojem ramenu.
Usne mu se razdvoje dok diše ubrzano i nemirno.

147
 Knjige.Club Books
„Daj da te gledam“, kaže. „Moram te gledati.“
Nikad prije nisam bila potpuno gola pred nekim. Želudac mi se zgrči od
pomisli da sada jesam, ruke se napnu od potrebe da se prekrijem. Ali ovo je Gray,
i zamolio me to sa srcem na dlanu.
I zato se ne skrivam. Naslonim leđa na hladne, mokre pločice i pustim da mi
ruke padnu na bokove.
Gray ispusti neki prigušeni zvuk i pojača stisak oko moga ramena dok me
gleda do mile volje.
Znam da nisam savršena. Moje noge su duge, ali nisu mišićave jer ne
vježbam. Bokovi su mi širi nego što bih voljela, a guzica ne stane čak ni u Grayeve
dlanove. Zadrhtim cijelim tijelom. Ja sam sasvim zadovoljna svojim izgledom, ali
nisam savršena i...
„Bože.“ Mišići Grayeva vrata upadljivo se pomiču dok guta slinu. „Ti si...
Stalno sam te pokušavao zamisliti. Toliko sam često mislio na tebe.“ Gray
provuče ruku kroz svoju mokru kosu i pritom me malo poprska. „Sada? ‘Lijepa
mi se čini kao preslaba riječ. Mogao bih te zauvijek gledati, Mac.“
Pogled mu putuje uz moje tijelo, obuhvaćajući moj trbuh, koji nije kao daska,
ali je dovoljno ravan. Zatim se zadrži na mojim sisama, prosječne veličine s
ružičastim bradavicama koje strše uvis. Od vrućine njegova pogleda grudi mi
otežaju, a njihovi vrhovi me počnu boljeti pa malo izvijem leđa da ih podignem
bliže njemu.
On zastenje, odnosno ispusti neki dahtavi zvuk, i pritom se njegova široka
prsa lagano trznu. Ruka mu se polako podigne, gotovo sama od sebe. Tupi vrh
njegova prsta dotakne moju bradavicu i uhvati kap vode, i ja osjetim taj dodir sve
do nožnih prstiju. Zamalo se skljokam na pod kad gurne taj dugi prst u svoja usta
i polako ga usiše.
Gray zadovoljno zaprede i nasmiješi se. Njegova krupna šaka, tako savršena
za hvatanje i štićenje nogometne lopte do ulaska u zonu polaganja, obuhvati moju
dojku, prekrivši je cijelu dlanom.
Tako je nježno mijesi da ne mogu normalno disati od miline. Pogled mu je
sanjiv i užaren dok promatra što mi radi.
I, Bože, tako je lijep, njegovo tijelo tako čvrsto. Savršenstvo. Kako da se
suzdržim od proždiranja svakog njegovog solidnog centimetra? A onda se sjetim
da se ne moram obuzdavati. Gray je sada moj. Moje ruke se nađu na njemu i prije
nego što pomislim na to, prelaze po njegovim širokim prsima, preko sićušnih
grumena njegovih bradavica, pa do čvrstih ravnina njegovih trbušnih mišića.
Isuse, kako je divno osjećati ga pod prstima.
Gray zadrhti, a glava mu padne na moje rame kako bi mi mogao pomaziti
nosom vrat. „Još. Diraj me, Mac. Molim te.“
Trbuh mi okrzne njegova duga, zaobljena erekcija. Kao da mi je utisnuo žig
privuče svu moju pozornost. A još ga nisam ni uzela u ruke.
148
 Knjige.Club Books
Bez razmišljanja kleknem i dohvatim ustima vrh njegova kurca, pa ga uvučem
u njih prije nego što Gray stigne pisnuti. Široki glavić gladak je i vruć, i toliko je
nabrekao da pulsira uz moje gornje nepce. Polako ga usišem, i iz Grayeva se grla
otme bespomoćno grgljanje. Dlanovi mu se zalijepe za pločice kako bi se održao
na nogama, a to njegovo dugačko, vitko tijelo trza se od napetosti.
„Ivy... Isuse Kriste.“
I ja pomislim isto. Ogroman je, i nema šanse da će mi cijeli stati u usta. Ali,
Bože, u iskušenju sam da pokušam. Prekrasan je, zamašan i toliko tvrd da u njemu
nema ni mrve elastičnosti. Ovijem prste oko njegova korijena, stisnem ga,
isprobavam njegovu snagu. Gray zastenje i lagano pomakne kukove kao da se
nastoji obuzdati.
Podignem pogled prema njemu. Njegov mišićavi torzo nadvija se iznad mene,
zaklanjajući me od vode koja mu prska po leđima. Pogledi nam se susretnu, i izraz
njegova lica me rasturi - užitak, nježnost, oklijevanje, kao da nije siguran koliko
daleko smije ići u ovome.
Daj mi sve od sebe, kažem mu svojim očima. Nemoj se susprezati. Želim sve.
Grlo mu se pomiče dok guta slinu. Zarije zube u donju usnu i počne se kretati.
Dugo, usporeno klizi unutra-van. „Želiš me okusiti, ha?“ Njegov šapat odjekne
tuš kabinom. „Otvori malo jače ta usta i daj da uđem kako bi me mogla cijelog
osjetiti.“ Vilica me boli dok radim to što mi je rekao, primam ga duboko. Gray
zastenje, a kurac mu se trza u mojim ustima. „Tako. Da, tako. O, jebote, baš tako.
Voliš kad ti ispunim usta?“
Ja promumljam i drkam ga rukom dok mu ga pušim. On zadrhti, glas mu
postane hrapav. „Znaš li koliko sam puta stajao ispod tuša i jebao svoju šaku
zamišljajući da su to tvoja mala, vruća usta, Ivy?“ Zastane kao da se prisjeća, i
usne mu se izviju od čistog zadovoljstva. Zatim mu se kukovi trznu. „Jebote, dušo.
Nemoj. Nemoj stati.“
Ne bih mogla ni da želim. Ja imam bujnu maštu, i zamišljala sam da radim
ovo Grayu. Često. Dopustim si igrati se, raditi sve ono što sam već predugo
željela.
Gray cijelo vrijeme ispušta dahtave, gotovo bolne zvukove dok gura između
mojih usana. Pokreti su mu suzdržani, drhtavi od intenzivnosti. Razvlači ovo,
dopušta mi da ga mučim. To me toliko pali da zatvorim oči, uvučem ga duboko i
prijeđem jezikom preko svakog dohvatljivog centimetra, pokazujući mu koliko
uživam u ovome.
Već sam ovo radila, ali nikad ovako. Ne s Grayem, bez ustezanja, uživajući u
svakom njegovom veličanstvenom centimetru. I nisam očekivala da ću osjećati
toliko zadovoljstvo zadovoljavajući njega.
Gray. Slasni Gray, čije me čvrsto tijelo i vruća koža toliko izluđuju. Putujem
dlanovima uz njegova bedra i obujmim zategnute polutke njegova dupeta. Bože,

149
 Knjige.Club Books
njegovo dupe. Napinje se i postaje još čvršće pri svakom potisku. Sišem ga brže i
snažnije, i on glasno zastenje dok mu tijelo podrhtava.
Nekako znam da je blizu orgazma. Mogu osjetiti tu suspregnutu energiju kako
raste u njemu, spremna eksplodirati. Ali onda napusti moja usta uz mokri „plop“,
podiže me naglo na noge i gura me uza zid dok njegova usta proždiru moja.
Gotovo je zastrašujuće do koje mjere gubim osjećaj sebe. Postoji samo on,
njegova usta, njegova toplina. Ljubi me ondje uz pločice, držeći me za guzicu
svojim krupnim šakama. Noge su mi ovijene oko njegova struka, i on me podigne
kao da sam lagana kao perce. Nikako da se priviknem na njegovu nenormalnu
snagu i kako je nikad ne koristi protiv mene, nego samo meni na službu. Ne
želim napustiti ovo mjesto. Nikada.
A onda mi se pozornost preusmjeri drugamo. Prema njegovom vrućem kurcu
i činjenici da se nalazi između mojih raširenih nogu, njegov zaobljeni vrh točno
pred mojim otvorom. Gray to također opazi, pa zadrhti i lagano premjesti svoj
stisak.
Zastane mi dah kad samo njegov vrh uđe u mene i počne me širiti. Mislila
sam da je bio velik u mojim ustima. Sad je ogroman. I sve na što mogu misliti.
Gray se umiri. Mišići mu se napinju od napora. „Trebali bismo... Kvragu...
Trebali bismo stati.“
Naglo otvorim oči. „Stvarno?“
Kut njegovih usana izvije se u slabi osmijeh na zvuk moga prosvjeda. Ali ne
može zadržati taj osmijeh. „Okej, ne stati. Premjestiti se. Ovo mi puno znači. I
želim... Trebao bih misliti na tebe. Odvesti te u krevet.“
Obujmim mu dlanom obraz pa pritisnem kut mojih usta na njegov i
jednostavno dišem isti zrak kao i on. „Ovo si ti, Gray. Ti si sve što mi treba da to
bude poseban trenutak.“
Koža mu se naježi, i kratko kimne glavom. „Onda trebam otići po kondom?“
Lice mu se odjednom snuždi. „Sranje. Sranje. Nemam...“ Glasno izdahne. „Nisam
planirao ovo za večeras.“
Pozornost mi je napola usmjerena na njegov kurac, koji je još ondje, draži me,
tjera me da se osjećam prazno i nestrpljivo. „Oboje smo zdravi. Ja pijem tablete
za kontracepciju.“ Zadržim njegov pogled. „Osim ako je bilo drugih nakon...“
„Ne.“ To je gotovo povik. Gray nasloni svoje čelo na moje. „Samo ti. Sada
postojiš samo ti, Ivy.“
„Onda...“ Promigoljim se trljajući se o njega, i on počne dahtati. „Možemo
li...“
Nježno me poljubi. „Reci mi da si moja cura.“
Ja mu uzvratim poljubac. Nježno. Lagano. „Tvoja sam. I ti si moj frajer.“
„Naravno da jesam.“ Nasmiješi mi se i protrlja mi nos svojim nosom. I
premda sam totalno napaljena i spremna za njega, u grudima me stisne od

150
 Knjige.Club Books
nježnosti. Njegov dah mi zapahne usne dok mu se trepavice spuštaju. „Znam da
si htjela ovo polako, nježno. Ali... sranje, dušo, ne mogu... mislim da ne mogu
prvi put. Pokušat ću...“ Poljubim ga u usne, utišam ga, stisnem ga jače bedrima i
privučeni ga bliže. On zadrhti oko mene. I ja zadrhtim. Prošlo je puno vremena, a
on je velik. No dok se širim oko njega, taj osjećaj je tako divan, naglašava tu bolnu
prazninu u meni. Glas mi je zadihan, nestrpljiv. „Ne treba biti polako. Trebam
samo tebe. Sada.“
On kimne glavom, ljubeći me gotovo odsutno. „Okej. Okej. Samo... jebote.“
Zastenje i uđe malo dublje. „Reci mi da stanem. Kad god želiš da stanem, stat ću.
Stvarno.“
„Sada, Gray.“
„Diktatorice.“ Naceri se.
„Kolačiću.“
„Jebeno obožavam kad me tako zoveš.“ On potisne kukovima prema gore i ja
glasno zastenjem, gurajući svoje tijelo dolje na njegov kurac, tražeći više.
Pogledi nam se spoje, usta nam se lagano dodiruju, naši udisaji i izdisaji
škakljaju nam usne. Kao da se ne može suzdržati, Gray uđe jezikom u moja usta,
kušajući me dok se ponovno zabija u mene. „Savršena si“, kaže. „Savršena.“
A onda je do kraja u meni. Toliko je duboko i toliko je tvrd da pulsira.
Kovrčave dlake oko njegova korijena trljaju mi klitoris sa svakim moćnim
potiskom njegovih kukova. Mislim da sam umrla. Jer ovo je previše. Predobro.
„Savršeno“, prošapćem držeći se čvrsto za njega.

Mislim da ću umrijeti. Osjećam se kao da će mi se grudni koš raspuknuti i

izdahnut ću ovdje na podu, nezaštićena srca. Nikad se nisam seksao s nekime do
koga mi je stalo. Ovo je gotovo previše za mene. Jer ovo je Ivy.
U Ivy sam. Napokon sam u Ivy. Bez prepreka. Njena uska, vruća unutrašnjost
stišće mi kurac tako dobro da moram škrgutati zubima kako ne bih vikao.
Zarijem prste u njenu mekanu, slatku guzu i raširim je još jače dok guram u
nju. Snažno. Duboko. Postojano. Nema više razgovora. Samo Ivy. Posjedovanje
Ivy. Njene duge noge ovijene su oko moga struka i čvrsto se drže za mene. Voda
mi pljušti po leđima, slijeva se preko nas, čini Ivynu glatku kožu skliskom,
mokrom. Ovo je raj.
Ivy tiho zajeca, kao da je jednako nestrpljiva i potrebita kao i ja. Obujmi mi
obraze, pronađe moja usta. Mokre usne, meki jezik. Ljubi me kao da sam nešto
najbolje što je ikada kušala. I, jebote, to mi pomuti razum. Želim vikati, ili se

151
 Knjige.Club Books
smijati, ili oboje. Ne razumijem to, ali ne želim da ovo prestane. Ovo je istodobno
mučenje i savršenstvo.
Nagnem glavu u stranu i otvorim šire usta, pa gurnem jezik u njena topla usta.
Ljubim je dok ne mogu disati, dok mi se ne zavrti u glavi od njezina okusa. I Ivy
ponovno ispusti onaj seksi, ženstveni jecaj.
Ovo je previše. Gubim razum.
Guram u Ivy. Jače. Jače. Trebao bih biti nježan. Usporiti. Ne mogu. Želim se
zabijati u nju dok ne postanem dio nje. Usne nam skliznu jedne s drugih jer nam
pokreti postaju premahniti za ljubljenje. Zagnjurim lice u pregib njezina vrata i
priljubim otvorena usta uz njenu mekanu kožu.
„Ivy.“ Neprestano to ponavljam, sa svakim potiskom. Ivy, Ivy, Ivy. Ne znam
zašto. Želim joj reći nešto ljepše. Da mi je sve na svijetu. Najbolji dio mene. Da
ću se brinuti o njoj, štititi je - ne znam od čega. Ali hoću. Pobrinut ću se da bude
sigurna i sretna. Jer je to moj posao. Najvažniji posao koji ću imati u životu.
No mogu samo izgovarati njeno ime i jebati je kao da ću svakog časa umrijeti.
Ivy je sada zadihana, njene vitke ruke klize po mokrim pločicama kao da
istodobno poseže za užitkom i pokušava pobjeći od njega. Njena mi bedra stežu
struk dok se izvija prema mojim kukovima. I podiže visoko te svoje jebeno slatke
sise. Nisam ih stigao ni kušati.
Sagnem glavu, dohvatim ružičastu bradavicu i usišem je duboko u usta, ližem
taj čvrsti pupoljak, draškam ga jezikom. Ona uživa u tome, jer mi njena pica muze
kurac dok me hvata za glavu i vrpolji se.
To, jebote. Vrućina mi struji niz leđa i uz bedra. Muda mi se stisnu, kurac mi
pulsira.
Tarem se o nju i osjećam kako se grči dok svršava, a njeni krici odjekuju
kupaonicom. A onda i ja kriknem. Uopće ne prepoznajem zvukove koje ispuštam.
Očajnički, glasno i isprekidano. Nisam više svjestan ni Ivy ni sebe. Osjećam se
tako jebeno dobro da se na trenutak zapitam hoću li doista umrijeti. Ali neću, jer
ništa, ništa me neće spriječiti da ovo ponovno radim. I još milijun puta. Jer sam
Ivyn. Zauvijek.

152
 Knjige.Club Books

21

Ima nečeg krajnje zadovoljavajućeg u izvođenju Mac u večernji izlazak kao

njezin frajer. Ovaj put kad pleše na svoj ludi način mogu je zagrliti, prelaziti
rukama preko njenih oblina, spustiti glavu i udahnuti njezin zamamni miris. A
dok sjedimo s dečkima, mogu je povući u svoje krilo i ljubiti joj vrat, kušati njena
nasmiješena usta. A i ona mene mazi, gladi mi kosu, dira me kao da sam njena
osobna igračka. Što i jesam. Ukratko: Najbolji. Večernji. Izlazak. U. Životu.
Kad krenemo doma iz Palmersa, Ivy je veselo nacvrcana i pjeva Princeovu
Raspberry Beret. Ali njena verzija je grlena i falš, i izmijenila je riječi pjesme.
Uopće ne pokušavam sakriti smijeh dok bočno plešući ide prema mojem
kamionetu. Alkohol ne poboljšava njezino plesačko umijeće. Naprotiv, njeni su
dugački udovi još nekoordiniraniji, kreću se ritmom koji očito samo ona čuje. Kao
hipnotiziran, upijam je pogledom dok tetura lamatajući rukama, sve dok se ne
zabije u nedužnu kantu za smeće i zamalo je prevrne i sruši, zajedno sa sobom, na
tlo.
„Tko je ovo tu stavio?“ tobože ljutito upita, a onda se nasloni na kantu i počne
se hihotati u kratkim naletima pijanog veselja. Pod žućkastim svjetlom ulične
svjetiljke, oči joj blistaju poput oniksa dok gleda u mene. „Dođi ovamo,
Kolačiću.“
Leđa me bole jer sam opet namjerno loše plesao kako bi joj pomogao, i sutra
moram rano ustati, ali ne želim da ova večer završi. „Znači, ja sam tvoj potrkalo?“
upitam je hodajući prema njoj.
Mac se ponovno zahihoće. „Podrkalo. Kužiš?“
Zakolutam očima kad se zaustavim ispred nje, dovoljno blizu da je uhvatim
ako opet izgubi ravnotežu. „Da, kužim, Mac. Za krepati si.“
Tako je prokleto slatka u ovom trenutku da joj mičem pramen kose iza uha i
prelazim palcem po rubu njezine čeljusti.
„Mmmm...“ To zvuči vrlo grleno, gotovo poput predenja. Njeni topli dlanovi
stisnu me oko struka, držeći me čvrsto kao da sam ja u opasnosti da izgubim
ravnotežu. Tamne oči pogledaju gore u moje lice. „Totalno jesam.“

153
 Knjige.Club Books
„Što?“ Mozak mi ne radi, dekoncentriran je dražesnom oblinom njezine donje
usne, koja je lagano napućena kao da se duri. Sagnem se i nježno je poljubim.
Bože, kako je opojna... Slatko-kiseli okus margarita pomiješan s čistim okusom
Ivy Mac.
„Za krepati“, razdraženo odgovori ona na mojim usnama. Ali mi uzvraća
poljupce, istražujući svaki put malo dublje.
Njezin topli jezik poliže osjetljivi rub unutarnjeg dijela moje usne - točno
sekundu prije nego što vrh njezina kažiprsta uđe ispod moje majice i pomiluje mi
kožu uz rub mojih traperica. Osjetim taj dodir kao da me pomilovala iza jaja. Dah
mi zastane, utroba mi se stisne. Jedva se suzdržavam da ne gurnem kukove prema
njoj i preklinjem je da nastavi istraživati malo niže.
Počnemo li se drpati, neću se moći zaustaviti. A za ono što joj želim raditi
treba prostora i privatnosti.
Udahnem još malo hladnog zraka, a onda je nježno uhvatim za zapešća i
stavim joj ruke između nas tako da ih mogu vidjeti. Mac mi se samo blentavo
nasmiješi, nagne se prema meni i nasloni bradu na moja prsa. Glava joj se miče s
ritmom moga disanja, diže se i spušta. Zbog tog kretanja i blizine njezina tijela
mojem sve zainteresiranijem kurcu samo što se nisam pokolebao u svojoj odluci.
Moja odlučnost se počinje slamati kad Ivyn pogled postane sanjiv, a kapci joj
se spuštaju dok gleda u mene i miluje dlanovima moja bedra. Bože, kako je lijepa,
sva zarumenjena, raščupane svilenkaste kose i mekih, razmaknutih usana. Kurac
mi pulsira u znak prosvjeda. On želi unutra. Moja usta samo žele ponovno
zaposjesti njena usta.
„Ruke su mi hladne“, kaže.
Pokrijem ih svojim dlanovima, toliko krupnim da progutaju njezine šake.
„Idemo te odvesti doma, dušo.“ Glas mi je hrapav i nabijen emocijama.
„Okej. Ali preumorna sam“, kaže. „Nosi me.“
Trenutačno sam voljan nositi je i preko cijele države ako to znači da ću je na
kraju jebati. Podignem je u naručje bez ijedne riječi.
Ona veselo zaciči lamatajući svojim dugim nogama po zraku, a rukama me
snažno stisne oko vrata.
„Polako“, protisnem noseći je prema svojem kamionetu.
Na pola smo puta kad ga iznenada ugledam. Smrznem se i cijelo tijelo mi se
ukoči. Moja prva, automatska reakcija je strah, leden i napet. No smještaje
zamijeni bijes. Bijesan sam na sebe zato što sam osjetio strah od samog pogleda
na njega. Ivy se pobuni jauknuvši, i shvatim da sam je prečvrsto stisnuo.
Ivy. Kvragu. Ponovno osjetim strah. Ne želim da bude ni blizu Jonasa.
Jedva sam svjestan da je spuštam na tlo. Ona stoji pokraj mene kao da zna da
mi treba njezina potpora. Ne treba mi, ali je svejedno obgrlim rukom oko struka i
držim je čvrsto uza se.

154
 Knjige.Club Books
Jonas se nasloni na moj kamionet, ruku gurnutih u džepove, nogu prekriženih
u gležnjevima. I nekako mu uspijeva čak i u toj pozi djelovati prijeteće. Možda
zato što znam da će bez oklijevanja oštetiti moj kamionet ako procijeni da će me
to uzrujati. Pizda.
Ogroman je. Omanji trbuh koji je imao prije četiri godine sada izgleda kao
prava bačva. No ruke su mu i dalje građene za brutalnost. Kad bolje razmislim,
svaki je centimetar Jonasova tijela oblikovan i iskovan za nasilje. Kad nam se
pogledi susretnu, kao da mi se otvori dno želuca. Prošle su četiri godine otkako
sam zadnji put vidio svoga brata, i još mi pozli od samog pogleda na njega.
„Bilo je i vrijeme da se pojaviš“, kaže umjesto pozdrava. „Pun mi je kurac
jurcanja za tobom, Gray.“
Šupak. „Nisam znao da imamo spoj.“
On se podrugljivo nasmiješi na riječ spoj, ali pogled mu gmiže po Ivy. Ja
pojačam stisak oko njezina struka. Dosad nije progovorila niti riječ, ali očito se
potpuno otrijeznila. Stoji pokraj mene napeto i zabrinuto, prelazeći prstima preko
mojih leđa, a onda ih zakači za ušice mojih traperica. Želim da se makne odavde
više nego što želim disati, no njezin jednostavni dodir uzemljuje me na način koji
nisam osjetio godinama, ako i ikada.
„Ne želim razgovarati pred tvojom fuficom“, kaže Jonas.
Dah mi naglo napusti pluća. Ali ne izgubim kontrolu. Naučio sam dobro
glumiti pred Jonasom.
„Ivy ne ide nikamo. Tako da očito nemaš sreće.“
Jonas se nasmiješi. Nekoć sam često viđao taj osmijeh. Neposredno prije nego
što bi me udario. I premda svi stari strahovi u meni vrište da oborim pogled, ili
još bolje, da pobjegnem odavde, ja više nisam onaj maleni dječak.
„Postao si drzak otkako si slobodan“, kaže on namršteno. Kad mu ništa ne
odgovorim, nastavi: „Nisi odgovorio na moje poruke.“ Nema ni smisla reći mu
da sam ga blokirao. Da ne izgleda kao krupnija verzija moga oca, mislio bih da je
Jonas usvojen jer nije naslijedio inteligenciju ni od jednog našeg roditelja.
„Što želiš, Jonase?“ upitam ga bezizražajnim glasom. Pokraj mene, Ivy je tiha,
ali mi je blizu i još mi drži ruku na leđima.
„Imaš još dvije utakmice do drafta. Vrijeme je za planiranje.“
„Premda to stvarno zvuči dirljivo, imam sve pod kontrolom.“ I naravno da ne
mislim kako je mojem bratu imalo stalo do mene.
Njegov pogled pun prezira mi to potvrdi. „Moj agent mi je rekao da ne
odgovaraš ni na njegove pozive.“
Zato što ni ne pomišljam angažirati Jonasovog bezdušnog krvopiju za svojeg
agenta. On, doduše, više uopće nije Jonasov agent.
Razišli su se kad je Jonas sjebao svoju karijeru. No pretpostavljam da se preko
mene želi ponovno slizati sa svojim bivšim kompićima.

155
 Knjige.Club Books
„Nisam mu htio odgovoriti“, kažem.
On se namršti. „Ti si sramota ove obitelji. Nazvat ćeš ga.“
Odjednom shvatim da sam jednostavno iscrpljen. Mrzim ovo. Mrzim
činjenicu da mi moj preostali krvni rod ne znači ništa. „Ne, Jonase“, kažem tiho,
„neću ga nazvati. Mackenzie će biti moj agent.“
„Onaj jebeni slabić?“ Jonas se kratko nasmije. „On nema dovoljno velika
muda da bi dobro obavljao taj posao.“
„Hej!“ prasne Mac i zakorači prema njemu. „On je moj otac, i zato začepi
usta.“
Ja zastenjem u sebi, proklinjući cijelu tu situaciju. No pozornost mi je na
visokom stupnju pripravnosti dok ovijam ruku oko Ivyna vitkog struka i povlačim
je natrag prema sebi. Svaki dio njezina tijela vibrira kao da je spremna za
tučnjavu, a nema pojma s kime ima posla.
„Ignoriraj ga“, prošapćem. Ne zato što se ne slažem s njom. Ali ja poznajem
Jonasa.
Jonasov ljigavi osmijeh me ne iznenadi. „Ne mogu vjerovati. Šalje svoju kćer
da jaše na kurcima kako bi dobio nove klijente? Podcijenio sam tog tipa.“
Mac se pokuša istrgnuti iz moga zagrljaja, ali ne uspije. „Odvratna šupčino,
nemaš ti pojma ni o čemu.“
To ga ušutka. Odgurne se od moga kamioneta s bijesom u očima. „Pazi što
govoriš, djevojčice.“
Krv mi ubrzano poteče kroz žile, i imam osjećaj da je hladna kao led. Ne
skidajući pogled s njega, odlučno smjestim Mac iza sebe i kažem joj: „Ne miči
se.“
Nešto u mojem glasu očito izražava ozbiljnost situacije, jer me ona posluša.
Jonas, međutim, zakorači prema njoj. „Trebao bih ti začepiti ta usta.“
„Trebao bi odjebati odavde“, kažem mu stojeći ispred Mac. „Odmah.“
„Nećeš mi ti govoriti što da radim, Gray. Ti ćeš me jebeno slušati. Kao i
uvijek.“
Grozno mi je što je Mac čula moju sramotu. Da sam uvijek slušao ovog gada.
Ali više ga ne slušam.
„Radiš budalu od sebe“, kažem mu. „Produži dalje. Nemamo si više što reći.“
Jonas raširi nosnice. Instinktivno premjestim težinu na prednji dio tabana, a
bedra mi se napnu pripremajući se za napad. Jonas je pravi gorostas, ali ne igra
već godinama. Ja sam snažniji, brži i imam bolji osjećaj za ravnotežu. Završit će
na tlu i ostati ondje.
Budući da je u srcu i dalje linijski igrač, savršeno jasno pročita moju namjeru.
Vidim mu to u očima. Trenirani smo da jednim pogledom poručimo suparniku
„Razbit ću te kao beba zvečku“.

156
 Knjige.Club Books
„Misliš da me možeš srušiti, braco?“ Jonas se samouvjereno naceri kao da
nema šanse za to.
„Ja dižem dvjesto kila iz benča, mislim da bi to moglo biti dovoljno da te
srušim.“ Ne bih smio izazivati Jonasa, ali on izvlači ono najgore iz mene.
On iskesi zube prema meni. „Ja serem veća govna od tebe.“
„To ti vjerujem.“
Kad ispusti neki zvuk kao da će me uskoro napasti, stisnem šake. No Ivy
položi svoj hladni dlan na moj trbuh. „Nije vrijedan toga, Gray.“
Njene tamne oči širom su otvorene i zabrinute, i svjetlucaju dok me nijemo
preklinju. Smjesta se smekšam. Ne želim da Ivy gleda ovu grozotu. No moja
dekoncentriranost se pokaže kao pogreška. Čujem Jonasovo režanj e.
„Nisam li ti rekao da gledaš svoja posla, djevojčice?“
Zaleti se prema nama, i moje misli se usredotoče samo na Ivy, koja je u
opasnosti. Sve mi se zabijeli pred očima, a iz grla mi se otme neljudska rika. Jedva
sam svjestan svojih pokreta. Zabijem se u Jonasa toliko snažno da mi se zatresu
kosti. Uhvatim ga za majicu, i dok mi se bedra napinju od napora, odignem ga od
zemlje. I on poleti.
Njegovo masivno tijelo sada je samo silueta pod uličnim svjetlom, a onda
padne na tlo uz glasni tutanj. Stojim iznad njega, škrgućući zubima. Utroba mi
polako počinje drhtati. „Gubi se odavde, ili ću te dokrajčiti.“
Jonas zuri u mene razrogačenim očima, širom otvorenih usta. Iz usne mu curi
krv, a mene bole zglobovi šake. Zar sam ga udario? Uopće se ne sjećam da sam
to učinio. Ali on ispljune crvenu tekućinu iz usta dok se okreće na podu, dakle,
očito ga jesam udario. Polako se uspravlja na noge.
Neko vrijeme samo zurimo jedan u drugoga. Kad progovorim, osjećam kako
mi se konačnost našeg odnosa spušta niz grlo kao komadići stakla. „Da mi se više
nikada nisi obratio.“
On samo odmahne glavom. „Mama je gubila vrijeme na pogrešnog sina.“
A onda me ostavi ondje, slomljenog i ispunjenog beskorisnim gnjevom.

Počela je padati kiša. Kucka po krovu Grayeva kamioneta uz metalno

šuštanje i slijeva se u potočićima niz zamagljene prozore. Unutra je ugodno jer iz
stare auto grijalice postojano puše topli zrak dok sjedimo ovdje i ne razgovaramo.
Parkirani smo ispred moje kuće i slušamo Right Where it Belongs Nine Inch
Nailsa koja tiho svira na radiju. Gray se nije ni pomaknuo, a ja se bojim bilo što
reći. Očito je trenutačno u svojem svijetu. Njegov snažni profil nepomičan je
poput isklesanog kamena dok tupo zuri ispred sebe.

157
 Knjige.Club Books
Svaka crta njegova tijela je napeta, kao da će se raspasti ako se pomakne, i to
mi je užasno. Vidjela sam kako mu se pogled zamagljuje od bijesa i straha kad ga
je njegov brat izazivao. Vidjela sam bol i sram u njegovim očima. Gray pati, i to
je neprihvatljivo.
Polako, moja ruka klizi preko kožnog sjedala Grayeva kamioneta. Njegovi
prsti su stisnuti u šaku, no čim ga dotaknem, on je otvori i okrene dlanom prema
gore kako bi mogao stisnuti moju. Tek kad osjetim toplinu njegova dodira
postanem svjesna koliko mi je to trebalo.
Ne razgovaramo. Moja šaka je obavijena Grayevom. Na trenutak samo sjedim
i upijam taj jednostavni kontakt. Nevjerojatno koliko se dobro osjećam čineći
samo to. Gotovo odsutno, Gray šara prstom po mojoj nadlanici, sve do osjetljivih
rubova mojih prstiju i preko zglobova moje šake. Koža mi bruji od užitka.
Ja također istražujem, klizeći svojim prstom niz njegov, dok mu vrhom palca
milujem dlan. Obožavam Grayeve šake. Njihovu toplu, grubu kožu. Njihove duge
prste i široke dlanove, njihovu snagu. Mogao bi mi zdrobiti ruku bez imalo
napora, no on je drži kao da je od šećerne vate. Srce mi se stisne od nježnosti.
„Hej“, prošapćem. „Kakve cipele nose špijuni?“
Isprva mislim da me nije čuo, a onda se Grayeve usne trznu. „Ne znam.“
„Špijčoke.“
„Ha-ha.“ Kutovi očiju mu se naboraju dok mu osmijeh raste. No i dalje zuri
kroz prozor.
Lagano mu stisnem ruku. „Što dobiješ kad križaš zmiju i pitu?“
„Što?“
„Pitona.“
Gray frkne nosom. A onda njegove oči pronađu moje. Blistaju humorom u
polumračnoj unutrašnjosti kabine. „Što je zeleno i miriše na svinjetinu?“
Moram se ugristi za usnicu da se ne nacerim, toliko mi je laknulo što je
prihvatio zafrkanciju. „Što?“
„Kermitov prst.“
„Fuj.“ Smijem se dok ga udaram u nadlakticu. „To je odvratno.“
Njegova široka ramena tresu se dok se iz njega kotrlja smijeh. Gray ima
prekrasan smijeh, grohotan i zarazan. A u ovom trenutku, to je najljepši zvuk na
svijetu.
Još se smijem kad mu nabacim još jedan glupi vic. „Što je patka rekla lovcu?“
Gray proguta smijeh, pa me upita: „Što?“
„Ne znam.“ Slegnem ramenima. „Nisam nazočila tom razgovoru.
I on se opet nasmije. Izraz lica mu je otvoren i sretan. „To je nadebilniji vic
na svijetu, Mac.“

158
 Knjige.Club Books
„Znam. Nego...“ Kad me pogleda čekajući nastavak, povučem ga za ruku.
„Što je s tobom i tvojim bratom?“
Grayev izraz lica se smjesta smrkne, kao kad se zalupi poklopac, i ja osjetim
trunku kajanja. Ovo je bio podli napad iz prikrajka. No postoji razlika između
stavljanja flastera na ranu i pomaganja u njenom zacjeljivanju. Ne mogu iscijeliti
sve Grayeve povrede, ali želim pokušati.
„Ne moraš mi reći“, kažem kad mi ništa ne odgovori.
Gray se zavali natrag u sjedalo i prijeđe dlanom preko lica prije nego što
podigne pogled. „Ne želim.“
To me ne bi smjelo zaboljeti. On ima pravo na svoju privatnost. Ali mi se
svejedno stvara knedl u grlu, i teško mi je kimnuti glavom. No on ionako ne gleda
u mojem smjeru i ne može to vidjeti.
Nalet vjetra zatrese kamionet. Trebala bih ga uvesti u kuću, utješiti ga svojim
tijelom i ne pokušavati ga natjerati da progovori.
On uzdahne i okrene se prema meni. Pogled mu je beživotan, i srce mi se
slama zbog toga.
„Gray...“
„U redu je, Ivy.“ Posegne za mojom rukom i ponovno je čvrsto stisne. Prsti
su mu se ohladili. Slobodnom rukom protrlja oči kao da ga boli glava. Kao kroz
izmaglicu, Gray zuri u svoju šaku, u svoje raširene prste. Zglobovi su mu crveni i
izgrebani. Kao da mu je teško gledati u to, stisne šaku i spusti je. „Mrzim nasilje.
Vjeruj mi, svjestan sam ironije u toj izjavi s obzirom na to da igram
američki nogomet. No to nije isto. Na terenu je agresija kontrolirana.
Barem većinu vremena. I kao igrači smo prilično ujednačeni. Ali izvan terena?“
Odmahne glavom. „Samo kukavica koristi svoje šake kad može jednostavno
otići.“
Duboko udahnem. Sad sam se potpuno otrijeznila. „Žao mi je što sam
provocirala tvoga brata i natjerala te da se tučeš.“
Gray iznenađeno podigne obrve, a onda ih spoji kad se namršti. „Nemoj se
nikada ispričavati zato što si takva kakva jesi. Ja ću te uvijek braniti, Ivy, i neću
ni djelić sekunde žaliti zbog toga.“ Ponovno pogleda u svoju šaku. „Htio sam ga
prebiti na mrtvo ime samo zato što ti se onako obratio. To... to me uznemiruje. Ne
želim biti poput njih.“
„Poput njih?“ upitam.
„Imam tri brata. Jonas je najstariji. Dvanaest godina stariji od mene. Drugi je
Leif koji je deset godina stariji, Axel tri godine, i ja sam najmlađi. Axel je okej,
ali nismo bliski. Jonas i Leif su totalni smradovi.“
Pogleda u mene, obrva spojenih u zbunjeni izraz lica. „Stvarno me nisi
guglala?“ U njegovu glasu nema optužbe, samo nježno čuđenje.

159
 Knjige.Club Books
„Ne“, tiho priznam. „Iskreno? Htjela sam da naše prijateljstvo bude samo
između Ivy i Graya. Nisam htjela čuti što drugi misle o tebi.“
On me jedan dugi trenutak samo gleda, ne odajući ništa izrazom lica, A onda
podigne slobodnu ruku i pomiluje mi obraz vrhovima prstiju. „Također, Ivy
Mac.“ Zatim odmakne ruku, i glas mu postane grublji. „Onda pretpostavljam da
nisi prepoznala ni Jonasa?“
„Zar sam trebala?“
On se neveselo nasmije. „Nisi, valjda. Premda bi on popizdio da to čuje.“
Gray zarotira ramena. „Jonas Grayson, superzvijezda među linijskim igračima,
dvostruki pobjednik Super Bowla...“
„Jebote“, prekinem ga kad mi svane. „Jonas i Leif Grayson. Leif je bek, a
Jonas...“ Pokušam se prisjetiti što znam o njemu, i zgrozim se kad se sjetim. „Žena
ga je prije četiri godine tužila jer ju je tukao. Bilo je veliko suđenje.“
„Aha.“ Grayev izraz lica je pun gađenja. „Navodno ju je godinama
premlaćivao, dok joj konačno nije dozlogrdilo. No on je angažirao vještog
odvjetnika i izvukao se s uvjetnom kaznom.“
Želudac mi se preokrene. Jonas je zlostavljao ženu. A ja sam ga provocirala.
Da Gray nije stao između nas... Tijelom mi prođe drhtaj.
„Na njegovu žalost“, kaže Gray, „ugovor mu je baš tada istjecao, i njegov tim
ga nije htio obnoviti. Nitko ga nije želio. Nije pomoglo ni to što je dvije prethodne
sezone igrao za kurac.“
„To mu je zacementiralo sudbinu“, promrmljam.
„A Leif“, doda Gray dok njegovo gađenje vidno raste, „je dobio zabranu
igranja dvije utakmice zbog vožnje pod utjecajem alkohola. No iz osobnog
iskustva ti mogu reći da vožnja u pijanom stanju nije njegov jedini grijeh.“
„A tvoj otac je Jim Grayson.“ Jedan od najboljih i najomiljenijih trenera u
cijelom vražjem NFL-u. „Koji sam ja idiot. Ti si dio nogometne dinastije. Kako
to nikad nisam povezala?“
Gray slegne ramenima. „Nisi potražila informacije o meni. Ja nikome ne
govorim o tome. Moji dečki znaju da ne volim razgovarati o svojoj obitelji. Ali
zato sportski komentatori obožavaju to spominjati na svakoj utakmici koju
igram.“ Prijeđe stisnutom šakom preko bedra, pritišćući ga. „Moj tata... On
vjeruje u tjelesnu snagu. Otkad pamtim, vodio me na nogometno igralište kako bi
me trenirao, a mojoj braći je dao u zadatak da me ‘očvrsnu’. Bez imalo milosti.“
Ne sviđa mi se to što čujem. Nimalo. „Ali tvoja braća su deset godina starija
od tebe. Mogli su te ubiti.“
Grayev glas se uspori kao da se prisiljava izgovarati riječi. „Beskonačno
drilanje. Gruba obaranja. Sve je bilo prihvatljivo. Oni su uživali u tome. Axel baš
i nije, ali i on je bio mali. Što je mogao učiniti?“
Ne kažem ništa i pustim ga da nastavi.

160
 Knjige.Club Books
„Mislim da tata nije znao što se točno događalo. Da su me Jonas i Leif voljeli
mlatiti i izvan igrališta. A možda je i znao.“ Odmahne glavom. „Vrag bi ga znao.
Kad god bih se požalio, očitao bi mi bukvicu. ‘Američki nogomet nije za
cmizdravce i slabiće. Stisni zube, curice, i natrag na posao.’ I tako dalje.“
„Kako onda možeš voljeti taj sport?“ prošapćem.
Njegova ruka stisne moju. „Ne znam. Ali ga stvarno volim. Jer dok sam dolje
na terenu i igram, zaboravim na njih. To je moja igra, samo moja. Ne znam...
Volim taj osjećaj kontrole usred kaosa. Iz istog razloga volim i matematiku.
Pravila, ograničenja, brojevi. Strategije, obrasci. Pobjede dobivene centimetrima.
Sve me to veseli. Sjebano, zar ne?“
Pogleda u mene duboko zabrinutim očima.
„Ne. Razumijem te. Ja bih trebala mrziti sport baš kao i Fi, jer nam je oduzeo
tatu. Upropastio brak naših roditelja. Ali ja ga obožavam.“
On kimne glavom, ali mi pusti ruku i stisne volan. „Mrzim svoju braću.
Uvijek sam ih mrzio. I mrzim svoga oca zato što im je dopustio da mi to rade, ili
izričito ili ignoriranjem.“
„A tvoja mama?“ Ne bih ga smjela to pitati, ali to je jače od mene. „Je li ona
znala?“
Lice mu postane krajnje bezizražajno, zglobovi na šakama pobijele od
stiskanja volana. „Nikad joj nisam rekao.“ Drhtavo izdahne. „Jer, da jesam, što
ako...“ Smrknuto pogleda kroz prozor.
„Što ako ih ne bi zaustavila?“
Kimanje glavom njegov je jedini odgovor.
Bože, tako ga želim zagrliti. Ali ostanem nepomično sjediti, ne znajući bi li
sada to mogao podnijeti.
„Osjećam se grozno što to mislim. Jer je moja mama bila sjajna prema meni.
Dobra, brižna, strpljiva.“ Frkne nosom. „Nemam jebenog pojma što je vidjela u
mojem tati. Upoznali su se na nekom sveučilišnom domjenku. On je bio gostujući
glavni trener, a ona inozemna studentica koja je došla ovamo iz Norveške na
poslijediplomski studij. Mama je uvijek tvrdila da ju je tata opčinio i zato ga
je posvuda pratila.“
Gray odmahne glavom kao da je zgađen. „No kad se razboljela, ja sam se
morao brinuti o njoj. Tata se nije mogao nositi s time. Moja braća nisu htjela.
Mrzili su me i zbog mame“, prošapće. „Ja sam bio njezin miljenik. Njena bebica.“
Zamišljam tinejdžera Graya, prisiljenog gledati kako mu mama polako umire
bez imalo pomoći od ostatka obitelji. „Kladim se da si bio sjajan njegovatelj“,
kažem mu tiho.
On ponovno frkne nosom i nasloni se na sjedalo, trepćući prema stropu.
„Pustio sam je da umre sama.“
Kiša kucka po krovu kamioneta, a radio i dalje tiho svira.

161
 Knjige.Club Books
„Kako to misliš?“ konačno upitam.
„Umrla je sama.“ Gray zatvori oči. „Napustio sam ju.“
„Misliš, umrla je dok nisi bio ondje? Gray, to se ponekad događa...“
„Ne, namjerno sam to učinio.“ Oči mu se čvrsto stisnu. „Moja mama... Oboje
smo znali što će se uskoro dogoditi. Da je kraj bio blizu. Tu subotu je bilo finale
državnog prvenstva. Nisam htio ići, rekao sam joj da nema šanse. Ali ona me
uhvatila za ruku i rekla mi da moram ići. Radi nje. Međutim...“ Grlo mu se
vidljivo pomiče dok s mukom guta slinu. „Znao sam zašto mi to zapravo govori.
Znao sam da ne želi da je gledam kako umire. Da bi joj bilo preteško kad bih to
gledao. I ja...“
Gray pokrije rukom oči. „Nisam mogao to učiniti, Mac. Pobjegao sam iz te
sobe kao kukavica. Otišao na tu utakmicu kao kukavica. Jer je nisam mogao
gledati kako odlazi.“
Ne mogu se više suzdržavati. Premjestim se bliže njemu, ovijem ruke oko
njegova krupnog tijela i privučem ga k sebi. On se ukočeno nasloni na mene,
dršćući. Zagnjuri lice u moju kosu i isprekidano diše. „Moj tata mi je to jebeno
zamjerao. Trebao sam bdjeti nad njom.“
„On je trebao biti ondje“, kažem, jedva obuzdavajući svoj bijes. „Ona je bila
njegova žena.“
Gray odmahne glavom. „Trebao sam biti jači od njih.“
„Ti si najjači muškarac kojeg poznajem.“ Poljubim ga u tjeme, u obraze, gdje
god mogu doseći ne puštajući ga iz zagrljaja. „I učinio si ono što je tražila od tebe.
Da se nisi usudio misliti loše o sebi zbog toga.“
Ali Gray drhti kao da si ne može to oprostiti. Vratim se na svoju stranu
kamioneta i povučem ga dolje da legne preko sjedala.
Prekrupan je za to, ali uzdahne i smjesti glavu u moje krilo kao da je to
najudobnije mjesto na svijetu. Smiješeći se blago, prolazim prstima kroz njegovu
kosu. Iznenađujuće je gusta i meka poput svile.
„Bože, ovo je tako ugodno.“ Gray se opusti uz uzdah. Sa sljedećim udahom
gurne ruku ispod moga koljena, ovije je oko mojih nogu i čvrsto ih zagrli. „Oprosti
što sam to ovako istovario na tebe.“
„Prekini.“ Obujmim mu obraz, grijući ga svojim dlanom. „Zamolila sam te
da mi to kažeš. Ja sam tvoja cura, ne?“
„Nego što. Moja i samo moja.“ Njegov stisak se pojača kao da se boji da ću
se odmaknuti od njega. „I nemoj to zaboraviti.“
„Nikada. Zato postoje cure, znaš.“
Ispod moga dlana, Grayev obraz se podiže dok se nježno smiješi, a u kutovima
njegovih očiju boje trapera naprave se boriće. Trepavice su mu nepravedno duge
i guste, zlatne u korijenu i tamnije prema vrhovima. „Neću te pustiti, Ivy Mac. U
slučaju da prije nisam bio dovoljno jasan.“

162
 Knjige.Club Books
Toplina procvjeta u mojim grudima.
Kad Gray zatvori oči uz zadovoljni, ali i dalje tužni uzdah, podignem ruku i
ugasim svjetlo iznad nas. Unutrašnjost njegova kamioneta se smrači, i Gray se još
više opusti.
Nastavim mu milovati kosu. Tijelo mu oteža i postane toplije. „Moja mama
je to običavala raditi. Prolaziti mi prstima kroz kosu kad bi me nešto uznemirilo.“
Gray zadrhti i nesigurno udahne. „Nedostaje mi, Mac.“ Glas mu je slomljen, i ja
se zbog njega također malo slomim.
Lagano mu trljam palcem sljepoočnicu. „Znam, Kolačiću. Žao mi je.“
On ne kaže ništa, samo se nastavi držati za mene zatvorenih očiju. A ja mu
gladim kosu dok mi slobodna ruka leži na izbočini njegova bicepsa.
„Mac?“
„Da?“ Zvuk kiše i pritisak Grayeva tijela uljuljkao me u stanje tople
opuštenosti. Glava mi je teška i naslonjena na prozor, a prsti mi ne prestaju
prolaziti kroz Grayevu kosu.
„Tako mi je jebeno drago što sam posudio tvoj auto“, protisne stišćući mi
rukom list, trljajući ga kao da sam dragocjena. „Razdire me pomisao na svoj život
bez tebe u njemu. Ja... Ti si sreća za koju nisam ni znao da je trebam.“
Njegove riječi se oviju oko moga srca i čvrsto ga stisnu. Savršeno ga
razumijem jer se i sama tako osjećam. Stekla sam puno prijatelja tijekom života,
no nijedan se odnos nije dogodio tako brzo niti mi je značio kao ovo što imam s
Grayem. Gotovo me plaši koliko sam povezana s njime, i samo što me nisu
preplavile emocije.
Shvatim da ubrzano trepćem i da mi je vid zamagljen poput vjetrobranskog
stakla ispred mene. Osjećajući se previše ranjivo, sagnem se prema njemu i
poljubim ga u jagodicu. Miriše tako dobro, po citrusima i pečenju kruha i čistom
Grayu. Obaspem mu lice nježnim poljupcima. On se lagano okrene i prebaci svoju
tešku ruku preko moga vrata kako bi me privukao bliže dok njegova usta
traže moja.
One emocije rastu u meni i teku mojim venama s apsolutnom sigurnošću. Ja
ga volim. Volim Graya Graysona više nego što sam mislila da je moguće nekoga
voljeti. Dosadilo mi je bojati se ovoga. Sad sam potpuno predana našoj vezi. Ja
sam njegova djevojka, i bit ću to koliko god mogu.

Neki ljudi rastu postupno, temelji iz njihova djetinjstva sustavno tonu u

zemlju, tako sporo da jedva primjećuju promjenu. Sve dok jednog dana ne shvate
da stoje samostalno na vlastitim nogama, nemajući pojma kako je do toga došlo.

163
 Knjige.Club Books
A postoje i ljudi čija su djetinjstva smrskana jednim udarcem. Strmoglave se
u odraslu dob očajnički tražeći nešto za što bi se mogli uhvatiti, i strah od padanja
ostavi trajni ožiljak na njihovoj psihi. Mogu li se takvi ljudi ikada osjećati
sigurno? Pitam se to jer sam ja žestoko tresnuo. Predugo sam se osjećao kao da i
dalje padam, kad nisam mogao pronaći ništa dobro za što bih se mogao uhvatiti,
kad se ništa nije činilo sigurno ni pouzdano.
A onda sam upoznao Ivy. Ona me nekim čudom uhvatila. Ivy je mir i toplina
i nada, i ja se čvrsto držim za nju, bojeći se da ću nastaviti padati ako me pusti.
Nasmrt me plaši činjenica da jedna osoba može imati toliku moć nada mnom.
Znam koliko je život krhak. Danas smo tu, sutra smo prah. Ali samo budala reže
svoje sigurnosno uže.
Ja nisam budala, iako se pred ostalima ponašam kao da jesam. I zato ću učiniti
što god treba kako bih zadržao Ivy.

164
 Knjige.Club Books

22

GrayG: Mislim da moramo uvesti odredbu o dopisnom seksanju u naš

pravilnik.
IvyMac: Zar imamo pravilnik? Otkad?
GrayG: Uvijek smo ga imali. Zove se Ivyna i Grayeva sveta knjiga. Genijalan
je. Ubacio sam u njega veliku dopunu koja pokriva seks. Strategija igre br. 1
(Nepodopštine): jebati se koliko god moj kurac i tvoja pica mogu izdržati.
IvyMac: Dražesno. Stvarno se znaš lijepo izražavati. Postoji li neki razlog
zašto mi pišeš poruke kad smo u istom krevetu?
GrayG: Isprobavam svoj novi mobitel. A i volim vidjeti taj tvoj smiješak dok
ih čitaš. Jesi li se uvijek tako smiješila čitajući moje poruke?
IvyMac: Uvijek, Kolačiću.
GrayG: A sada legni na leđa, dušo, jer namjeravam lizati tu tvoju slatku pičku
i ponovno ti izmamiti osmijeh na lice.
„Gray!“
Ivy okrene glavu prema meni i namršti mi se preko svojeg golog ramena.
Obrazi su joj ružičasti. „Moraš li baš koristiti riječ pička? To je tako vulgarno.“
Zvuči uzrujano, ali te njene prekrasne tamne oči gledaju me s požudom. Moj
ukrućeni kurac počne pulsirati.
„Vagina onda?“ Lascivno joj se nasmiješim.
Ona namreška nos. „Hm... ne.“
„Damske usne?“
Sad se glasno smije. „Nikad me nećeš prestati zajebavati zbog toga.“
Cereći se, bacim mobitel na krevet i posegnem za njom. Ivy je topla, dugih
udova i glatke kože. „Ljubavni ćup?“ prošapćem, klizeći usnama niz njezin dugi
trup. „Medeni muf? Skriveni vrt putenog užitka?“
„Luda glavo“, kaže mi.
„Slušaj, Mac, imat ćemo problema ako ne znaš razlikovati glavu od piće.
Evo...“ Razmaknem joj bedra. „Dopusti da te educiram.“

165
 Knjige.Club Books
Mobitel joj ispadne iz ruke, a njeno skvičanje, prosvjedovanje i smijeh
pretvori se u grgljanje kad zagnjurim glavu između njenih nogu i nježno je
poljubim. Pa još jednom. I još jednom. Sve dok je konačno ne poližem dugo i
polako, i prepustim se uživanju, opijen Ivynom medenom slatkoćom.

Gray odluči pretvoriti moj krevet u šator, objesivši sve plahte koje imam
preko baldahina, tako da na kraju uopće ne vidimo sobu kroz njih. To što je gol
dok to radi samo služi meni za zabavu. Grizem rub donje usne dok se njegovo
blijedo, čvrsto dupe napinje, a mišići njegovih leđa i ramena se trzaju. Gray u
potpunosti prihvaća svoje tijelo i uvijek se kreće s dostojanstvenom
samouvjerenošću. No vjerojatno bih se i ja tako šepurila da sam ovako dobro
građena i čvrsta.
Trenutačno ne mogu ni razmišljati o kretanju. Cijelo me tijelo boli, ali na
ugodan način, od noćašnjeg maratonskog seksa. Nasmiješim se u jastuk. Noćas
smo se seksali s nepopustljivom predanošću, pauzirajući samo kako bismo
odrijemali ili razgovarali. Usred pričanja vica ili jednostavno razgovarajući,
odjednom bismo se sjetili da se možemo dodirivati. I to bi bilo to, usta bi počela
milovati, ruke bi počele dirati. Gray bi ušao u mene.
Kad je svanulo, Gray je otišao dolje po preostale pužiće s grožđicama,
izjavivši da je to nešto najbolje što je ikada okusio. Osim moje „jebeno slatke
piće“, naravno. I morala sam mu odati priznanje za tu izjavu koja je istodobno
laskava i prosta.
Stojeći iznad mene, Gray opazi da ga nasmiješeno gledam i uzvrati mi širokim
osmijehom. Sve što smo noćas radili - svaka prljava, slatka, pohotna radnja -
prostruji između nas poput zajedničke tajne. U meni raste vrućina, ali se ne
pokrenem.
Dovršivši svoj zadatak, on se žurno uvuče ispod popluna i privuče me k sebi.
Koža mu je hladna pa se ovijem oko njegovog krupnog tijela kako bih ga zagrijala.
Gray glasno izdahne i počne mi obasipati lice nježnim poljupcima. „Možda ćeš
misliti da sam lud“, kaže dok me ljubi niz obraz, „ali još otkako sam kao mali
gledao Božićnu priču, želim spavati u krevetu sa zatvorenim baldahinom.“
Prelazim rukom preko njegova ramena. Topli saten i isklesani granit.
Obožavam ga dirati. „Hmmm. Mene ovo više podsjeća na one starinske platnene
šatore.“
Gray pogleda u bijele plahte oko nas. Dok sunce obasjava sobu, naš mali
zatvoreni prostor blista zlatnom bojom. Ali unutra je ugodno i tiho, i samo naše.
Privijem se čvršće uz Graya, dotaknem mu čeljust i punašnu oblinu njegove donje
usne. On mi gricne prste. „Da, trebali bismo staviti tamne plahte za pravi
viktorijanski ugođaj.“

166
 Knjige.Club Books
„U redu je, uvijek sam maštala o safariju iz filma Moja Afrika.“ Smiješeći se,
prelazim prstima po njegovoj sljepoočnici. „Možeš biti moj Robert Redford i
oprati mi poslije kosu.“
„Nije li on malo prestar za tebe, Mac?“ Gray namreška nos glumeći da je
zgranut.
„Seksepil nema rok trajanja, Kolačiću.“
„Pa, barem znam da briješ na plavokose tipove.“ Gray utone dublje u jastuke.
Na podlozi od bijelih plahti u našem gnijezdu, koža mu je poput jantarnog meda,
oči boje ultramarina. Tako je prokleto predivan da mi oduzima dah.
„Brijem na tebe“, kažem.
Kao da je i on jednako opčinjen, nježno mi šara po licu svojim dugim,
spretnim prstima. „Ozbiljno sam mislio ono što sam ti prije rekao, Ivy. Jebeno
sam lud za tobom. Ja...“ Zarije zube u svoju punu donju usnu. „Nikad se nisam
ovako osjećao. Ne želim zajebati.“
Pogled mu se smrači od brige i posesivnosti, kao da se želi čvrsto uhvatiti za
ovaj trenutak jer se boji da će ga izgubiti. Grlo mi se stisne od nježnosti. „Znam“,
prošapćem. „Ovo je krupna stvar, Gray. Ali ako budemo iskreni i razgovaramo
jedno s drugim kad nas uhvati panika, sve će biti u redu.“
„Onda ćemo tako učiniti.“ Tupi vrh njegova prsta prelazi mi preko obrve, pa
niz obraz. „Mac?“
„Da?“ Ni ja ne mogu prestati dirati njega. Njegov vrat. Čvrstu oblinu njegova
ramena. Žilu koja mu se proteže s unutarnje strane ruke.
„Koja je tvoja maštarija?“
Zastanem u svojem istraživanju. „Misliš, seksualna?“
„Aha.“
Obraze mi oblije vrućina. „Nisam... Ne. Ne mogu ti to reći.“
„Zašto ne? Rekla si mi eksplicitno i detaljno kako bi voljela biti jebana.“
Široko se nasmiješi. „Usput, to je bilo nenormalno seksi.“
Sagnem glavu i pritisnem je uz njegovo rame. „To je bilo drukčije. Bili smo
na telefonu.“
„Tako sam prokleto jako želio biti s tobom u tom krevetu, Mac. Mislim da
sam ozlijedio kurac drkajući na tvoj glas.“
Iz mene izleti šokirani smijeh, pa ga poljubim u prsa. „I ja sam to htjela.“
Gray ponovno zabruji, a njegov krupni dlan mi pomiluje glavu prije nego što
se lagano odmakne u pogleda me u oči. „Dakle, o čemu maštaš? Koja je tvoja
duboko skrivena, mračna, prljava maštarija?“
„Zašto te tako silno zanima?“

167
 Knjige.Club Books
Između Grayevih obrva napravi se lagana udubina dok me proučava
pogledom. „Želim ti dati sve. Svako iskustvo o kojem si ikad sanjala. I sve što
nikad nisi znala da želiš.“
Oh. Zastane mi dah.
„Hajde.“ Pomazi mi nos svojim nosom. „Reci mi, dušo.“ Zatvorim oči. „Okej.
Nije to ništa dramatično, pa čak ni osobito kreativno. Maštam da me zavede
stranac.“
„‘Zavede’?“ Gray me poljubi kao da me mora na brzinu kušati. „Kako to?“
Bože. Tako mi je neugodno. Nervozno puhnem. „Ja sam neodlučna, kužiš?
Ali on me snubi, nagovara me. Natjera me da se razodjenem iako to ne želim. I
onda me...“, prekinem ispustivši neki prigušeni zvuk. „Jebe.“
„Pomalo perverzno, ali na suptilan način.“ Čujem osmijeh u Grayevom glasu.
„Zadivljen sam, Mac.“
Otvorim oči i namrštim se. „To nije maštarija o silovanju. Ne brijem na
nasilje. Ne pale me opasni stranci. U stvarnom bih životu udarila frajera u vrat
kad bi...“
»U redu je, dušo.“ Obujmi mi dlanovima obraze. Izraz lica mu je otvoren i
iskren. „Razumijem. Postoji razlog zašto se to zove maštarija.“ Kutovi usana mu
se podižu dok mu se oči pune žarom. „Sviđa mi se tvoja.“
Moj odgovor je mrgudno gunđanje. On se zacereka i još jednom me lagano
poljubi.
Moja nelagoda ispari pred njegovom brigom. „A ti? Koja je tvoja duboko
skrivena, mračna maštarija?“
Gray se trzne kao da sam ga iznenadila. „Ja?“
„Da, ti.“ Namrštim se. Kao da nije očekivao da ću se brinuti za njegove
potrebe. „Zašto ne bismo isprobali i tvoju?“
On odmakne ruku dok mu se kapci spuštaju, skrivajući njegove oči od mene.
„Ma ne. Ja zapravo uopće nemam maštariju.“
„Ne seri. Svatko ima neku maštariju.“
Njegova široka ramena se ukrute. „Ja nemam.“
Pridignem se, oslonim se na lakat i namršteno ga pogledam odozgo. „Ne želiš
mi reći. Ne mogu vjerovati.“ Bocnem ga u prsa. „Nemaš povjerenja u mene.“
Na to Gray stisne oči. „U tebe imam više povjerenja nego u ikoga na svijetu.“
Ton mu je grub, defenzivan. Djeluje tako tvrdoglavo - stisnute čeljusti kao da
se sprema na okršaj - da moram prigušiti svoju frustraciju. Neću ga siliti. Iako me
boli što sam mu se povjerila kad on ne želi učiniti isto.
Duboko udahnem i spustim dlan na njegovu ruku. „Znam da je teško, ali neću
se smijati. Obećavam.“

168
 Knjige.Club Books
Gray mi odbija pogledati u oči i umjesto toga se ugrize za usnu dok mu se
obrazi zacrvenjuju. „Ne mislim da bi se smijala. Samo... Ta se konkretna
maštarija, ako je uopće mogu tako nazvati, ne može ostvariti ako moram nekoga
zamoliti da mi je ispuni. Glupo je. Znam to. Alije istina.“ U očima mu vidim
preklinjanje. Zna da se ne ponaša fer, ali me moli za razumijevanje.
Uzdahnem, naslonim glavu na jastuk i zagledam se u njega. „U redu. Ako me
ne možeš zamoliti da ti je ispunim, onda ću je morati sama pogoditi.“
Iako su mu ramena i dalje napeta, njegove plave oči ispune se zadirkujućim
svjetlom. „Daj sve od sebe, Ljuti Umače.“
„Da vidimo.“ To je nešto čega se Gray stidi. Opcije su mi ograničene. Gray
nije stidljiv kad se radi o seksu. Prelazim prstom niz malenu udubinu u središtu
njegovih prsa. Bradavice mu se smjesta ukrute, i ja se nacerim. „Maštaš li o seksu
s muškarcem?“
Gray se iznenađeno nasmije, ali se počinje opuštati. „Ne. Ali vidim da to tebe
privlači.“
„Pa...“ Kružim prstom oko sićušnog pupoljka njegove bradavice. „To bi bilo
prilično seksi, ne bi mi bilo odbojno to gledati.“
Grayu zastane dah, i kukovi mu se nagnu u stranu. Njegov kurac, sada
potpuno ukrućen i znatiželjan, utisne se u moj bok. „To više zvuči kao tvoja
maštarija nego kao moja, Mac.“ Usta mu se izviju u smiješak dok oslanja glavu o
dlan i naginje se prema meni. „Osjećam se tako jeftino i iskorišteno.“
„Mmm... jadna moja bebice.“ Nježno ga poljubim u pregib vrata, ondje gdje
mu puls snažno kuca. Volim kako mu tijelo reagira drhtajem užitka i volim osjećaj
koji u meni izaziva njegov krupni dlan dok klizi niz moj bok, kao da diranje mene
i njemu pruža zadovoljstvo. Sve je toplo i lijeno, i ona duboka, slatka žudnja za
njime počinje rasti. Pustim je da raste polako i zasad ga samo dodirujem, uživam
u napetom iščekivanju trenutka kad ću ga ponovno imati.
Glas mi je hrapav kad prošapćem: „Ne brini se, Kolačiću, ja bih bila ondje i
držala te za ruku.“
Grayevo cerekanje zvuči poput duboke grmljavine u njegovim širokim
prsima. Ruka mu klizne preko moga boka, prema mojem dupetu. Ondje se
zaustavi dok mu se glava spušta kako bi nam nosevi bili u istoj ravnini. „Dobar
pokušaj, Mac. Ali nema šanse. Ne želim te dijeliti.“
„Čak ni s drugom djevojkom?“ zadirkujem ga.
Nosnice mu se rašire pri naglom udisaju, njegove predivne usne samo se
lagano podignu u kutovima. „Taj prizor definitivno obećava. Ali ne, ne želim ni
drugu djevojku u našem krevetu.“
Sviđa mi se što je rekao u našem krevetu i što mu se prsti isprepliću s mojima.
Njegova druga ruka polako klizi niz moju guzicu prema mojem bedru, pa ga
podigne lijenim, usporenim pokretom i prebaci preko svoga kuka. Raširi me.
Vrhovi njegovih prstiju jedva primjetno prelaze preko otvora moje piće. To je
169
 Knjige.Club Books
tako lagani, letimični dodir da ga možda samo zamišljam. Odgovorim na njega
stiskanjem unutarnjih mišića.
Malo sam dekoncentrirana i glas mi postane dahtav. „Znači, više djevojaka
odjednom u tvojem krevetu nije tvoja tajna maštarija?“
Gray se i dalje smiješi, ali mu se pogled zabrinuto smrači. A budući da ga
toliko dobro poznajem, znam što znači taj pogled. Tijelo mi se napne i protiv moje
volje.
„Joj, da“, kažem lažno opuštenim tonom. „To si već iskusio.“ Naravno da jest.
Rekao mi je koliko je bio divlji njegov seksualni život.
Želim se okrenuti na drugu stranu. Zatvoriti oči i ne misliti na Graya i sve te
žene s kojima je bio.
Ali i on poznaje mene. Njegov dlan obujmi moje lice toliko pažljivo da mi se
srce stisne. „Hej. Ne sviđa mi se taj izraz lica. Bojim se da misliš nešto što ne bi
smjela misliti.“
Pokušam se nasmiješiti, ali ne uspijem. „Znam da je to glupo. Znam da ne bih
trebala biti ljubomorna...“
„Ne, ne bi“, tiho se složi Gray, milujući mi palcem obraz.
„To je jače od mene. Zamišljam što si sve radio i...“ Odvratim pogled i
ugrizem se za usnu kako bih presjekla tijek gluposti koji izlazi iz mojih usta. Ali
već sam ionako previše rekla. Osjećajući mučninu, kažem mu i ostalo. „Što ako ti
dosadi biti samo sa mnom?“
„Dosadi?“ kaže Gray hrapavim glasom. Odvažim se pogledati prema njemu i
zateknem ga kako zuri u mene podignutih obrva, očiju razrogačenih od šoka.
„Misliš da bih radije bio u krevetu s gomilom komada nego s tobom?“
Bože. Zvučim tako nesigurno kad naglas izgovori moje strahove. „Ne želim
tako razmišljati“, prošapćem.
On nasloni svoje čelo na moje, i njegov topli dah mi pomiluje usne. „Ah, Mac.
Tako si daleko od istine.“
Oduprem se porivu da se promeškoljim. Gotovo odsutno, njegova ruka
ponovno prelazi preko moje piće. Samo je lagano dodiruje, ne pokušava ništa, ali
kao da se ne može suzdržati od istraživanja moga međunožja. Izvijem leđa kako
bih izašla ususret njegovu dodiru, dok mi se kožom razlijeva vrućina.
Ali on je usredotočen na moje lice. „Želiš znati kako sam se osjećao?“ upita
me. „Dok sam sve to radio?“
„Ne baš“, promumljam.
„E, pa, svejedno ću ti reći. Obećavam da ti nikada neću lagati, i znaj da je sve
što ti govorim istina.“ Glas mu je ozbiljan, izraz lica iskren. „To mi je bilo novo i
nepoznato. Dio vremena sam bio izvan sebe, smijuljeći se zbog same činjenice da
radim takvo što. Ostatak vremena sam se osjećao čudno i neugodno. Laktovi
ondje gdje ne bi trebali biti, bezlično očajanje, čudne pizdarije poput djevojaka

170
 Knjige.Club Books
koje očito glume da se pale jedna na drugu zato što misle da sam to želio vidjeti.“
Gray pročisti grlo. „Mda. Nije to seksi. Ne kao kad sam s tobom.“
„Gray...“
„Ne, Ivy. Nemoj omalovažavati ovo“, prošapće. „Moraš znati. Više me pali
samo ljubljenje s tobom nego bilo koji seks koji sam dosad iskusio.“ Kao da žele
to potvrditi, njegove usne pronađu moje. Grayev poljubac je usporeno, znatiželjno
istraživanje koje rastapa moju utrobu i ubrzava njegov dah.
Usne nam se stope i razdvoje, i on mi lizne donju usnu, nestašno i senzualno.
„Tako seksi. Tako savršena.“
Preokrene se elegantnim pokretom i sada je iznad mene, oslanjajući se rukama
o madrac s obje strane mojih ramena, a onda njegov tvrdi teški kurac počne ulaziti
u mene s odmjerenom usredotočenošću. To je tako neočekivan potez, i toliko
ugodan da dahnem i još više raširim noge kako bih ga mogla lakše primiti u sebe.
„Da“, kaže on. „Tako.“
Stenje pri svakom potisku, kao da mora naporno raditi ne bi li njegov široki
kurac stao u mene. Moje tijelo se napinje od tog predivnog rastežućeg osjećaja
dok me ispunjava sobom, ulazeći svaki put malo dublje.
Pod raspršenim svjetlom, Gray je zlatan, a oči su mu užarene i blistave.
Njegove usne klize preko mojih. „Ovo, Mac. Ovo što radim s tobom je nešto
najseksepilnije što sam ikada iskusio. Zato što si to ti. Ti me toliko pališ da želim
zabijati kurac u tebe. Bez prestanka.“ Tijelo mu zadrhti, koža mu se naježi. „Ovo
je najbolji osjećaj na svijetu. Ne želim da prestane. Ne želim se vratiti u ono
prokleto hladno mjesto u kojem zapravo ništa nije važno.“
Zajecam i obgrlim ga rukama oko ramena, pa ga privučeni bliže, tako da se
njegova znojna prsa taru o moja. Gray zagnjuri lice u pregib moga vrata, stenjući
dok me jebe.
Bože, te njegove kretnje, kako koristi cijelo tijelo za guranje, valovitim,
snažnim ritmom koji je samo mrvicu lascivan, kao da mu je moje tijelo na
potpunom raspolaganju, da radi s njime što god želi. A opet je tako nježan prema
njemu, kao da me obožava.
Gray ima pravo; ovo jest najbolji osjećaj na svijetu. Moji bokovi se odižu od
kreveta kako bi susreli njegove, ruke mi klize prema njegovim čvrstim guzovima
koji se napinju sa svakim potiskom.
„To, dušo“, proštenje. „Baš tako. Ljuljaj tu svoju slatku guzu i jebi me kao što
ja jebem tebe.“ Zadihan je i koža mu svjetluca od znoja. „Nemoj prestati. Nemoj
nikada prestati.“
Prodire dublje, dosežući točku od koje gubim razum. Više ni ne znam koliko
me dugo jebe. Postoji samo užitak i Gray i žudnja da mi pruži još više. Uvijek
više. A kad svršim, on se konačno prepusti. Ritam mu postane žestok, očajnički.
Slijedi me stenjući dugo i duboko, osjećam vibriranje tog zvuka u njegovim
prsima.
171
 Knjige.Club Books
Držim ga u naručju, usana priljubljenih uz njegovo znojno čelo. Gray misli
da me uspio dekoncentrirati od otkrivanja onoga za čime potajno čezne. Ali ja
sada znam što je to, i namjeravam mu to pružiti. Koliko god mogu.

172
 Knjige.Club Books

23

Gray i ja provodimo svaki slobodan trenutak zajedno. Što se zapravo ni po

čemu ne razlikuje od naše uobičajene rutine, osim po tome što sada naše druženje
uključuje runde vrućeg, znojnog seksa. I to nije ni približno dovoljno za nijedno
od nas. Grayu su završila predavanja za ovaj semestar, no intenzivan režim
vježbanja i treniranja u sklopu pripreme za doigravanje oduzima mu većinu
vremena.
„Časna riječ, osjećam se kao da su mi kvadricepsi i ligamenti otrgnuti od
kostiju“, kaže mi Gray preko telefona dok radim salatu s piletinom. Zapiljim se u
pileća prsa od kojih sam upravo otkidala meso, pa ih uz grimasu odbacim u stranu.
„Možda bismo se trebali suzdržati od nepodopština dok ne uhvatiš predah“,
kažem. Nevoljko, jer više-manje neprestano želim Graya.
On proizvede neki nepristojan zvuk od kojeg mi mobitel praktički zavibrira.
„Pretvarat ću se da nisi to rekla, Mac“, kaže razvlačeći riječi. „Inače bi moji krhki
osjećaji mogli biti povrijeđeni.“
Ja frknem na to. „Ne brini se, Kolačiću, upravo razmišljam o tvojoj kiti u
mojim ustima.“
Gray ispusti zvuk kao da se guši. „Isuse, Ivy. Ne možeš mi to govoriti dok
sam zarobljen ovdje i moram cijeli dan gledati snimke utakmica i analizirati
strategiju. Zar me pokušavaš ubiti? Imaš sreće da se upravo namačem u ledenoj
kupki.“
„Gray! Ne bi smio telefonirati dok si u kadi punoj vode. Prekidam poziv.“
On se nasmije. „Okej, okej. Isuse. Prekinut ću, samo mi prvo nešto reci.“
„Neću se seksati s tobom preko telefona. Opet.“
„Uživala si u tome. Ali nisam te to htio pitati. Jesi li rekla svojim roditeljima
da se ne želiš vratiti u London?“
Namršteno spustim pogled prema kuhinjskom pultu. Gray me s razlogom
gnjavi. Nikako da im to kažem. Uglavnom zato što sam totalna kukavica, no
previše me muči krivnja. Kvragu, moram im reći i za Graya. Ali polako, jedno po
jedno. To što sam u vezi s Grayem nije vijest koju im se užasavam priopćiti.

173
 Knjige.Club Books
„Ma, jebe mi se“, kažem Grayu. „Reći ću im danas. Nakon što prekinem ovaj
razgovor s tobom.“
„Dušo“, prošapće Gray. „Bit će sve u redu.“
Dah izleti iz mene. „Jednostavno ih ne želim razočarati.“
Uho mi ispuni zvuk pljuskanja vode, a onda mi Gray kaže tihim, umirujućim
glasom: „Ivy Mac, ti ne bi mogla nikoga razočarati, čak ni da to želiš.“
„Gray...“ Dlan mi klizi preko hladnog pulta, i poželim da umjesto toga gladim
njegovu kožu. „Stvarno si ponekad sladak, znaš to?“
„To je samo moja gusta, kremasta glazura. Reci im. I zatim me nazovi, okej?“

Fi je doma, što postaje sve rjeđa pojava. No odlučim iskoristiti tu priliku i

uputim se prema njenoj sobi. Dok je moja soba oaza bjeline, njena je mračno
gnijezdo smećkasto-ljubičastih i ružičastih tonova. Uznemirujuće podsjeća na
maternicu, s naglaskom na obilje satenskih tkanina koje vise preko prozora i preko
njezina baldahina od kovanog željeza - jer obje brijemo na krevete s baldahinom
- i čak su joj i fotelje presvučene satenom.
Sklupčana poput malene Palčiće na jednoj od tih ružičastih, satenskih fotelja,
Fi čita neki udžbenik i zapisuje bilješke na svojem iPadu.
„Što je?“ upita ne podižući pogled sa svoga rada.
„Pozvala sam tatu ovamo. Doći će za pet minuta.“
Obrve joj se podignu kad konačno pogleda u mene. „Dobro. I?“ Položim dlan
na svoj ustrepereni želudac. „Mamu ću pozvati na Skype. I... reći ću im da ne
želim raditi s njom.“
Fi odloži svoje stvari. „Trebaš moralnu potporu?“
„Da“, više dahnem nego izgovorim.
Iz dnevne sobe zatutnji tatin glas. „Je li tko doma?“
„Dolazimo“, povičem dok se Fi mršti prema vratima.
„Moramo mu oduzeti ključ“, kaže.
„Nikad ne dolazi kad nije pozvan.“ Hm, gotovo nikad. Sjetim se Graya kako
leži na meni, njegova pogleda na mojim usnama, i tate koji nas je zatekao u tom
položaju. „Da“, kažem blago hrapavim glasom. „Vjerojatno bismo trebale tražiti
da nam ga vrati.“
„Pa“, kaže Fi ustajući, „sad je tu. Nema smisla otezati.“
Istina. Ali se svejedno polako vučem dok izlazim za njom iz sobe.
Ne kažem tati zašto sam ga pozvala dok se mama ne pojavi na ekranu
računala. Smjestim laptop na šank, okrenut prema nama, pa izgleda kao da
mamina glava lebdi usred sobe kao duh.

174
 Knjige.Club Books
Iako je moja majka plavokosa i plavooka, ja najviše sličim na nju. Fi je
naslijedila maminu boju kose i očiju, ali ima tatine crte lica.
„Zdravo, drage moje“, kaže Fioni i meni dok sjedimo na kauču. „Drago mi je
što vas vidim, no je li sve u redu?“
„Helena, ni ja ne znam što se događa“, kaže joj tata. Kao i obično, obraća joj
se pomalo ukočeno, ali srdačno.
Duboko udahnem. „Radi se o meni. Jednostavno ću to reći. Mama, razmišljala
sam dugo o ovome i, žao mi je, ali ja ne želim voditi tvoju trgovinu.“
„Molim?“ prasne tata.
„Zašto, zlato?“ upita mama šokiranim glasom.
Teško im je objasniti moje razloge, no svejedno to učinim, a Fi me cijelo
vrijeme drži za ruku. Što je neobično, jer obično ja držim njezinu ruku dok ona
razočarava naše roditelje.
A ja sam ih upravo silno razočarala.
„Oh, Ivy“, kaže mama uz uzdah. „Ne razumijem to. Toliko si se dugo
obučavala za taj posao. I ti voliš peći kolače i peciva. Jesi li sigurna da je to tvoja
konačna odluka?“
„Ja stvarno volim peći. Ali, mama, pečenje kruha i kolača te vođenje
pekarnice nije isto.“
Ona stisne usta baš kao što i ja to činim kad sam uzrujana. „Ne“, kaže. „Nije.
Ali ne možeš uspješno voditi pekarnicu ako ne voliš peći.“
„A tu je i činjenica da uopće nisam imala društveni život dok sam radila s
tobom“, tiho kažem. „Oprosti, ali to je istina. Rano u krevet, rano ustajanje. Cijeli
se život svede na pekarnicu.“
Pogledam u tatu, pa opet u mamu. „Cijeli sam život bila usredotočena na
učenje i rad. Želim više od toga. Želim voljeti svoj posao, ali i imati dovoljno
vremena za uživanje u svemu ostalom.“
„U redu“, polako kaže mama. „Razumijem, Ivy. Stvarno.“
„E, pa, ja ne razumijem.“ Tata spusti svoje tamne obrve i namršteno me
pogleda. „Godinama si bila fokusirana na to. Očekivao bih takvo što od Fione...“
„Ne uvlači Fi u ovo.“ Stisnem sestrinu ruku prije nego što počne vikati na
njega. „Ovdje se radi samo o meni i onome što ja želim.“
„Ako je to zato što želiš provoditi više vremena s Graysonom...“ počne.
„Dovrši tu misao“, tiho kažem, „i izlazim odavde.“
Dočeka me tišina.
„Seane“, konačno kaže mama, „Ivy ima dvadeset i dvije godine; Nije više
dijete. Trebali bismo se odnositi prema njoj kao prema odrasloj osobi.“

175
 Knjige.Club Books
Tata uputi kratki, smrknuti pogled mami, ali popusti. „Samo sam malo
šokiran. Ali u redu, Ivy. Ne moraš raditi za svoju mamu, Ivy. To je tvoja odluka.
Što želiš raditi?“
Pobjegne mi tihi smijeh pa se ugrizem za usne kako se ne bih ponovno
nasmijala. Jer se osjećam pomalo suludo zbog onoga što im se spremam reći. I
znam da će oni misliti da sam luda.
„Ja...“ Bože, ovo je teže izgovoriti nego što sam mislila. „Mislim da želim biti
sportska agentica.“
Fiona razjapi usta zureći u mene. „Zajebavaš me, jelda?“
Ni mama i tata ne reagiraju bolje.
„Kako, molim?“
„Zar si skrenula umom?“
Ovo zadnje kaže moj zgroženi otac.
Duboko udahnem. „Sasvim sam ozbiljna.“ Noge mi se napnu od iznenadnog
poriva da pobjegnem odavde. „Razgovarala sam s Grayem i njegovim
prijateljima, i shvatila da me veseli pomagati im. Ja volim sport. Uživam u
interakciji sa sportašima. To mi je uzbudljivo.“
„Da, ali...“ Fi napravi neku bespomoćnu gestu. „Taj svijet, sva ta
izopačenost...“
Tata je mrko pogleda, a mama promrmlja nešto prijekorno.
Tata se fokusira na mene. „Fioninu bujnu maštu na stranu, ona nije posve u
krivu. To je težak život, Ivy, i nije nešto što želim za tebe.“
„Stvar je u tome da u jednom trenutku moram početi raditi ono što ja želim
za svoj život. Ne ono što mislim da vas dvoje želite za mene.“
Mama stisne usne. „Zar si dosad to radila? Udovoljavala nama?“
„Ne posve. Ja sam također mislila da želim voditi pekarnicu. Ali ne mogu reći
da vaši osjećaji nisu imali utjecaja na to.“
Tata odmahuje glavom kao da to moje priznanje nije bitno. „Uvijek si mrzila
moj posao. Nemoj mi lagati, mlada damo. Jesi, mrzila si ga.“
„Znam. Kvragu.“ Ustanem i počnem koračati. „Ne znam, možda mogu
napraviti nešto više od toga.“
„Isuse Kriste“, prasne tata. „Da mi se nisi usudila glumiti Jerryja Maguirea.“
Zamalo se nasmijem. Sportski agenti mrze taj film, nazivajući ga
izmišljotinom.
„Nisam naivna“, kažem tiho i ponovno sjednem na kauč. „Ali, stvarno, tatice?
Tebi je stvarno stalo do tvojih klijenata, brineš se o njihovim životima. Ne možeš
to poreći.“

176
 Knjige.Club Books
„Naravno da mi je stalo. Neću se ubijati od posla radeći nešto do čega mi nije
stalo. I nemoj me pokušavati smekšati obraćajući mi se s ‘tatice’“, uzvrati on uz
znakoviti pogled.
Ja na to puhnem i nasmijem se. „U redu. I možda mi još nije posve jasno što
točno želim. Možda bih se mogla baviti life coachingom i planiranju budućnosti
za sportaše. Zapravo me taj dio nadahnjuje, a ne dogovaranje ugovora.“
Fi polako kimne. „To mogu zamisliti.“
Uzdahnem prelazeći prstom po rubu kauča. „Znam da to zvuči čudno, i istina
je da sam dugo odbijala imati ikakve veze s tatinim poslom. Ali kad zamislim da
se time bavim, to je dobar osjećaj. Ispravan.“ Ne mogu to nikako drukčije
objasniti.
Svi utihnu. A onda moja mama progovori. „Ja samo želim da budeš sretna u
životu, zlato. Ako vjeruješ da će te to učiniti sretnom, onda te podržavam.“
Grlo mi se stisne. „Hvala, mama.“
Tata samo uzdahne i spusti dupe na rukohvat kauča. „Želiš raditi sa mnom.“
Zvuči toliko šokirano da se nasmijem.
„Mogu i sama raditi, tata. Ne bojim se izazova. Prijavit ću se za pripravništvo
u nekoj agenciji.“
„Ne. Ako se želiš baviti tim poslom, onda ćeš ga naučiti kako spada.“ Njegov
strogi izraz lica polako postaje zabrinut. „Ili te mogu povezati s nekim od svojih
kolega ako želiš biti neovisna.“
„Ako misliš da se možeš odnositi prema meni kao prema ostalim
pripravnicima, sa zadovoljstvom ću raditi s tobom.“
„Oh, hvala ti na tome“, kaže zajedljivo. A onda se nasmije. „Pripremi se na
pakao.“
Shvatim da se smiješim. „Da, gospodine.“
Osjećam se čudno zbog tog novog zaokreta u svojem životu, i utroba mi još
podrhtava od nervoze. No prvi sam put u životu istinski uzbuđena zbog
budućnosti koja me čeka. Sada prvi put sve djeluje onako kako treba biti.

IvyMac: Riješeno. Roditelji su prihvatili moju promjenu plana. Pokušat ću

raditi sa svojim tatom. Reci mi da nisam luda.
GrayG: Nisi luda. Ti si moja ćurka. Tako sam ponosan na tebe, Ljuti Umače.
IvyMac: Dođeš ovamo?
GrayG: Imam bolju zamisao. Dođi u 8 u Red Room Lounge. Odjeni suknju
(gaćice su fakultativne, ali se ne preporučuju). Uputi se prema šanku. Ondje će
biti jedan seksi plavokosi frajer. Pusti neka te on prvi pozdravi.
IvyMac: ?? Kakva je to kriptična poruka? Zar si na nečemu?

177
 Knjige.Club Books
GrayG: Prestani me ispitivati. Svidjet će ti se moj plan. Vjeruj mi.
IvyMac: Okej. Ali samo zato što si to ti.
GrayG: Ne zaboravi: bez pitanja. Odjeni suknju. I seksi topić.
IvyMac: *Gunđanje*

178
 Knjige.Club Books

24

Noćni klub Red Room Lounge nije vrsta mjesta na kakva obično izlazim -
barem ne sama. Dekor je ukusan, sjetan, zidovi raskošno tamnocrveni. Niski kožni
kauči bež boje razmješteni su u intimne garniture za sjedenje. Kratke svijeće
trepere na ulaštenim drvenim stolovima. No bez obzira na otmjeni interijer, ovo
je očito mjesto za barenje komada. Ne u živahnom studentskom stilu kao
u Palmersu, nego za ozbiljne poslovne muškarce u potrazi za jednonoćnom
avanturom.
Pogledi me prate čim predam kaput hostesi i uđem unutra. Svjesna sam
svakog svojeg koraka i lepršanja zvonaste suknje na crno-bijele pruge oko mojih
golih nogu. Djevojci prosječne visine vjerojatno bi dosezala do par centimetara
iznad koljena. Meni prekriva samo polovicu bedara, i previše sam svjesna
činjenice da ne nosim gaćice.
Pomisao da bih mogla pokazati cijelom baru golu guzicu i međunožje ako mi
se slučajno podigne suknja ispuni me užasom. Ali me začudo i pali. Osjećam se
nestašno, seksi. Što je za mene prava rijetkost - obično se ili osjećam kao žirafa
ili se ponašam kao dečko.
Da ne tražim Graya, vjerojatno ga ne bih opazila na prvi pogled. Stoji za
šankom i okrenut mi je leđima. Znam da je to on jer poznajem svaku crtu njegova
tijela, i kako voli stajati lagano razmaknutih nogu, kao da čeka sljedeći napad, i
kako svoja široka ramena uvijek drži savršeno ravno. Ali nije odjeven kao onaj
Gray kojeg ja poznajem. Na sebi ima tamne hlače od odijela koje obujmljuju
njegovo čvrsto dupe, te meki, sivi pleteni džemper koji prianja uz njegov mišićavi
trup.
Kao da osjeća moj pogled, on se okrene. Jebote. Kosa mu je zalizana unatrag,
otkrivajući mu čelo i naglašavajući jake kosti njegova lica. Izgleda starije,
elegantnije. Ali njegov pogled mi prži kožu i srce mi snažno udara o rebra. Gray
zna kako djeluje na mene. Vidim mu to u očima i u usporenom podizanju jednog
kuta njegovih sočnih usta.
Dosad mi se na desetke puta nasmiješio, ali nikada ovako. Ovo je čisti seks,
bez nježnosti, bez prepoznavanja. Trebala bih biti uvrijeđena. No umjesto toga
sam napaljena, skliska među nogama dok hodam prema njemu.
179
 Knjige.Club Books
Taj procjenjivački pogled putuje po mojem tijelu, a vrh njegova jezika kratko
izađe kako bi navlažio donju usnu. „Hej“, kaže kad zastanem kod šanka. „Nikad
te još nisam ovdje vidio.“
Uopće mi ne gleda u lice, već lascivno zuri u moje grudi. Bradavice mi se
ukrute, na što Gray oštro usiše zrak u pluća, a duboko iz njegova grla dopre
tutnjajući zvuk prigušenog stenjanja.
Razdvojim usta, no kroz njih ne izađe nijedna riječ. Gray se ponaša prema
meni kao da smo stranci. Kao da je to Gray, ali nije Gray. Sjetim se njegove
poruke. Uputi se prema šanku. Ondje će biti jedan seksi plavokosi frajer. Pusti da
te on prvi pozdravi. Ne „pusti da te pozdravim“, nego „pusti da te on pozdravi“.
Srce mi počne snažno lupati, a trbuh mi se ispuni leptirićima. Sjetim se svoje
seksualne maštarije koju sam mu otkrila onog lijenog jutra u krevetu.
Njegove oči susretnu moje, i nakratko me upitaju pogledom: Je li ovo u redu?
Želiš li se igrati?
Teškom mukom suspregnem osmijeh od uha do uha i poriv da se bacim na
njega i ljubim ga do besvijesti. Umjesto toga spustim kapke i usmjerim pozornost
na barmena, pretvarajući se da mi utroba nije u kaosu od napetog iščekivanja.
„Čekam prijatelje“, kažem suzdržanim tonom Ne-Grayu, kako sam ga odlučila u
sebi zvati.
„Svakako“, prošapće on.
U baru tiho svira ležerna glazba, naglašavajući našu šutnju. Grayeva
preplanula podlaktica naslonjena je na šank. Na zapešću mu je široki sportski sat
od nehrđajućeg čelika. Nikad ga još nisam vidjela. Niti sam ikad vidjela Graya da
pije scotch. Ta snažna ruka podiže se dok otpija gutljaj. Tresetasti miris škotskog
viskija ispuni zrak među nama.
Ja naručim martini sa citrusnom votkom i nastojim ignorirati Ne-Graya, jer se
on trudi izbaciti me iz takta stojeći dovoljno blizu da mi svijetle dlačice njegove
suncem obojene podlaktice škakljaju ruku. Dovoljno blizu da osjećam njegov
pogled. Čudan je osjećaj znati da me ovo Gray gleda kao da sam nekakva jeftina
ženska za jednu noć. Trebala bih biti zgrožena. No nitko me na svijetu ne pali kao
on. A još me više napaljuje to što znam da to čini radi mene. Već sam se navlažila
i teško dišem, a nije me ni dotaknuo. Votka se prelijeva preko ruba moje čaše i
hladi mi prste dok otpijam gutljaj. Obližem svoje mokre usne, kušajući slatkasto-
kiselo piće, i Gray zastenje duboko u prsima.
„Ja bih volio to učiniti“, kaže tihim glasom.
Grlo mi se osuši. Pogled mi je i dalje prikovan za šank. „Što to?“
On mi se još više približi, pritisne ramenom moje rame. „Lizati te usne.“
Glumeći stidljivu djevojku, pogledam u drugu stranu. To ga ne odvrati od
njegove namjere. Koža mi se naježi kad mi njegove usne lagano okrznu ušnu
školjku.

180
 Knjige.Club Books
„A kad završim s tvojim usnama, oblizat ću ti vrhove tih slatkih malih
bradavica koje strše ispod tvojeg topića. Doslovno me preklinju, zar ne, srce?“
Topli dah puhne mi niz vrat kad izdahne. „Da ih ližem i ližem.“
Tijelom mi prostruju vrućina, i trbuh mi se zgrči. A on nastavi govoriti tim
dubokim, tutnjajućim glasom. „Dobro ću te navlažiti igrajući se tim sićušnim
pupoljcima. Tako ću te jebeno navlažiti da kad konačno poližem nabrekle usne
tvoje pičke, svršit ćeš čim te dotaknem jezikom.“
Pobjegne mi neki prigušeni zvuk, i moram se nasloniti na šank jer su mi
koljena zaklecala. Srce mi bubnja u grudima tako snažno da se pitam može li on
to vidjeti.
Vrhovi njegovih prstiju dotaknu mi lakat, a onda ga stisnu lagano, ali odlučno.
„Dođi sa mnom.“
Zadihana sam, glas mi je jedva čujan. „Ne. Ja... Moji prijatelji će...“
„Brzo ćemo se vratiti“, kaže uz moj vrat, pa ga kratko lične jezikom. „Dođi,
slatkice. Nitko neće znati. Bit će to naša mala tajna.“
O, Bože. Znam da samo glumimo, ali tijelo mi drhti od zabranjene požude.
Jedva kimnem glavom. Ali on to vidi i zadovoljno zastenje. Zatim me vodi u
stražnji dio kluba dok mi krv huči u ušima. Nitko ga ne zaustavlja niti ne pogleda
u našem smjeru. Čak ni kad otvori vrata male skladišne prostorije i zatvori nas
unutra.
Ne-Gray se nasloni na vrata i jednostavno me promatra. Okupano svjetlom iz
mutne žarulje koja visi iznad nas, njegovo veliko tijelo djeluje još krupnije,
prijeteće, napeto. Tako je čudno gledati ga ovakvog, odjevenog poput stranca, dok
se ponaša kao stranac, da je lako skliznuti u ovu ulogu, izgubiti se u njoj.
„Što želiš?“ upitam ga cupkajući rub svoje suknje dok mi srce tuče u ritmu
moga disanja.
On mi odgovori malim, proračunatim osmijehom. „O, mislim da znaš što
želim, srce.“
Srce, slatkice. Gray me nikad tako ne zove. Nikad ne koristi taj blago
sladunjavi ton. To samo služi da se doima još stranijim, još opasnijim.
Gotovo je prejednostavno, kako me gurne prema niskom pultu koji se proteže
uz cijeli jedan zid. Položi ruke na moje bokove, pa me podigne na hladnu
površinu. Sad su nam oči u istoj razini. Uhvativši se čvrsto za rub pulta zarobi me
svojim tijelom, gledajući me svojim užarenim očima koje lutaju po meni.
„Evo“, prošapće. „Ovako je bolje.“
„Trebala bih se vratiti u bar“, slabašno se pobunim.
On se ne obazire ne moje riječi. Prelazi stražnjom stranom prstiju po mojoj
ruci, od čega mi se naježi koža. „Lijepi topić.“
Iako je vani temperatura ispod nule, izabrala sam crni svileni top koji je stisnut
u struku, ali mi pada labavo preko grudi jer se veže oko vrata. Ne-Grayu ne

181
 Knjige.Club Books
promakne da ne nosim grudnjak. Zuri u moje ukrućene bradavice dok mu prsti
putuju prema vrpci svezanoj u mašnu ispod moga potiljka. Lagano je kvrcne.
„Svući ga.“
„M-molim?“
„Daj da vidim te slatke sise kojima me izazivaš otkako si ušetala u ovaj bar.“
„Ja...“ Zastane mi dah. „Ne. Neću se svlačiti pred strancem.“
On ne odvrati pogled. „Ali želiš to, zar ne? Želiš da te gledam.“ Sagne glavu
dok mu se usne ne nađu pokraj moga uha. „Umireš od želje da se obnažiš preda
mnom, da mi pokažeš te lijepe ružičaste bradavice.“
Koža mi je tijesna. Jedva se suzdržavam da se ne naslonim na njega.
On se odmakne, ponovno gledajući u moju bluzu. „Odveži mašnu.
„Netko bi mogao ući.“ Usprkos našoj igri, moj strah da ne budemo uhvaćeni
je stvaran, iako mi nije posve odbojan.
„Neće. Pobrinuo sam se za to.“
Vjerujem mu. Gray je vrlo temeljit. Na svoj specifičan način, zapravo je
planer baš kao i ja. Ali sada ne mogu misliti o njemu kao o Grayu, pogotovo sad
dok ovo radi za mene.
Ponovno me dodiruje prstima, miluje mi unutarnji dio ruke, lagano ulazi ispod
ruba moga topa. „Samo da malo virnem.“
Grudi me tako jako bole, vruće su, teške, svila kojom su prekrivene ih grebe.
Drhtavim rukama posegnem prema potiljku. Povučem traku tkanine iza svoga
vrata i odvežem bluzu, koja klizne preko moje kože poput milovanja.
On glasno udahne kad se moje grudi ogole. Vidim sebe kroz njegove oči, kako
sjedim napola gola u ovoj polumračnoj prostoriji, nabreklih bradavica, grudi koje
podrhtavaju pri svakom plitkom udisaju. Ranjivost moga položaja čini ovu
situaciju razbludnom, zabranjenom, i ja zamalo zajecam.
Gray ispusti zvuk čistog zadovoljstva. Ne trudeći se uopće podignuti pogled
s mojih grudi, ispruži ruku i prijeđe vrhovima prstiju preko moje bradavice.
Toliko je osjetljiva da njegov dodir izazove udar čiste, usijane požude koja mi
prostruji kroz tijelo. Trznem se i stisnem zube kako bih ostala mirna.
On zabruji i počne je trljati naprijed-natrag kao da me posjeduje. „Tako
lijepa.“ Ponovno mi okrzne bradavicu. „Sviđa ti se ovo, srce?“
Zatvorenih očiju, ugrizem se za donju usnu i kimnem.
Osjetim kad se pomakne. Njegov mokri jezik prelazi preko moje bradavice.
Naglo otvorim oči uz prigušeni vrisak. On mi se naceri, ne skidajući usta s moje
sise. Nije to njegov uobičajeni vragolasti osmijeh, nego nešto puno lascivnije.
„Mmm. Slasno.“
Priđe mi korak bliže, i ja grčevito progutam slinu. Gray spusti glas. „Pitam se
gdje si još tako ukusna. Želiš li mi pokazati, slatkice?“

182
 Knjige.Club Books
Sad već praktički dašćem. Kosa mi zaleprša kad oštro odmahnem glavom. On
se sagne prema meni, putujući tupim vrhom svoga prsta uz oblinu moje dojke.
Zamalo vrisnem kad kratko i grubo uštipne njezin ukrućeni vršak.
Osmijeh mu je oličenje muške nadmenosti. „Podigni suknju i pokaži mi gdje
si mokra.“
Bože. Bedra mi drhte. Želim mu se oduprijeti. Želim učiniti točno ono što mi
govori. Kao protiv moje volje, moje ruke se spuste prema rubu suknje.
Gore, gore, gore. Svaki centimetar koji klizi preko mojih bedara čini me još
uznemirenijom. Ne mogu to podnijeti. Podignem suknju sve do struka. Hladni
zrak pomiluje moju mokru kožu.
Tišina je zaglušujuća. Čujem samo hučanje moje krvi koja pulsira u ritmu
treperenja moje piće, koja je sada posve izložena. On samo stoji ondje, stisnuta
pogleda, gotovo divljeg izraza lica. Ne promakne mi ubrzano podizanje i
spuštanje njegovih širokih prsa.
Očekujem da će me dotaknuti. Ali on to ne učini. Samo zuri, pogleda
fiksiranog na moje međunožje. To usmjeri svu moju svjesnost na moje
razgolićeno stanje, na pulsiranje sićušnog pupoljka moga klitorisa.
On poliže donju usnu kao da zamišlja moj okus. Kad progovori, glas mu je
sirov i zapovjedan: „Raširi ih još više.“
Ja ga poslušam i toliko raširim noge da osjećam naprezanje tetiva između
mojih bedara.
No on me i dalje ne dira, što samo pojačava moju žudnju. Tako ga silno želim
da grizem unutarnji dio usne i lagano izvijem leđa kako bih ga primamila svojim
grudima.
Taj gad me samo pakosno pogleda. „Umireš od želje da te dotaknem, zar ne?“
„Ne“, prošapćem. Laž.
On to zna. Kut usta mu se izvije dok mu se ruka spušta prema remenu.
Zadihana i omamljena žudnjom, gledam ga kako polako otkopčava svoj
remen. Metalna kopča zvecka u tišini. Ne povuče odmah patentni zatvarač, već
pritisne korijenom šake impresivnu izbočinu svoje erekcije.
Moram stisnuti šake da ne posegnem za njime i obujmim ga ondje dlanom.
Zvuk otkopčavanja patentnog zatvarača bruji u mojim ušima. Ne mogu
odvojiti pogled od njegove ruke koja izvlači taj prekrasni kurac. Dug, tvrd, debeo,
s kapljicom predejakulata koja blista na njegovom širokom glaviću. Znam kako
mu je glatka koža. Znam njegov okus. I kako će me dobro ispuniti.
„Želiš li ovo?“ upita.
„Ja sam dobra djevojka“, prošapćem.
On ovije prste oko širokog korijena, ne skidajući pogled s mene. „Daj da ga
stavim u tebe. Da vidiš hoće li ti se svidjeti.“

183
 Knjige.Club Books
„Ne znam...“ Ne dovršim jer se ugrizem za usnu. Pretvarajući se da neću
početi vrištati ako me uskoro ne pojebe.
On stane između mojih nogu i povuče šaku preko kurca kao da mu treba to
lagano olakšanje. Pica mi se stisne od tog prizora. Ližući si donju usnu, Gray se
namjesti ispred moga otvora.
„Samo vrh, srce.“ Protrlja se malo o mene, klizeći uz moju vlažnost, i ja
zacvilim. Glas mu je dublji kad kaže: „Samo nakratko.“
Taj debeli glavić počne se probijati unutra. Već sam toliko na rubu i izluđena
od požude da odmah počinjem stenjati i miješati bokovima, dok mi valovi vrućine
preplavljuju tijelo. Gray se strese i njegov kurac utone još dublje, rastežući me,
prodirući u mene, i on proštenje: „O, jebote, trebat će mi više od ovoga.“
I samo tako, ja svršavam oko njegove tvrde kite dok klizi unutra, dublje,
dublje, dublje, sve dok ne stigne do samog kraja. Orgazam mi protrese tijelo tako
snažno i brzo da izvijem leđa i čvrsto stisnem Graya svojim unutarnjim mišićima.
„Isuse“ kaže on, držeći se za moj vrat. „Isuse.“
Nekako uspijem podignuti glavu i uhvatiti njegov pogled. On više nije Ne-
Gray, nego moj Gray. Gleda me kao da sam prelijepa, kao da sam mu sve na
svijetu. Ne želim se više pretvarati. Možda on vidi tu odluku u mojim očima, jer
mi uputi pogled koji je mješavina boli i bespomoćne potrebe. Njegov kurac
pulsira duboko u meni. Udahnem i dotaknem mu obraz. „Gray.“
To mu je dovoljno. Nestrpljivo zastenje i privuče me bliže, tako da smo sada
priljubljeni prsima uz prsa, ustima uz usta. Ljubi me, ne više distancirano nego
kao čisti Gray, slatko, zavodljivo i mrvicu lascivno.
„Ivy. Dušo.“ Jebe me kao da me degustira, držeći čvrsto gornji dio moga tijela
uz svoj tako da se jedino njegov kurac pomiče gore-dolje. Neprekidno se zabija u
mene, tako žestoko da zadrhtim od ugode.
„Još“, prošapćem prije nego što ponovno pronađem njegova usta.
On me bez zastajkivanja zgrabi za dupe i nosi me unatraške dok se ne nasloni
leđima na zid. Moje noge su ovijene oko njegova struka, i on me s lakoćom
podigne i ravnomjerno me pomiče gore-dolje na svojem nabreklom kurcu. Ja se
mogu samo držati za njega, osjećati trzanje njegovih mišića i rastezanje moje
unutrašnjosti dok je u meni.
„Ivy.“ Ljubi me brzo, nestrpljivo. „Blizu sam.“
Potisne uvis i malo promiješa kukovima, pritišćući lagano moj nabrekli
klitoris baš kako treba, i moja pica se počne grčiti, a plamičci užitka liznu mi bedra
i razbuktaju se preko cijele moje kože.
Usišem zrak dok mi usne klize po njegovim usnama. „Dovrši to.
Moja guzica se odjednom nađe na pultu. Prikucana sam, noge su mi širom
razmaknute za njega, dok Gray uzima ono što mu treba. Predivan mi je ovakav,

184
 Knjige.Club Books
čvrsto spojenih obrva, razmaknutih usana kao da ne može udahnuti dovoljno
zraka.
Pogledi nam se spoje, i sada ja ne mogu disati. Sve kao da je zastalo. Postoji
samo Gray, njegove oči širom otvorene i bistre, njegov kurac smješten duboko u
meni kao da je ondje pronašao svoj dom.
Tijelo mi se stisne poput šake, a srce mi je toliko dirnuto da me boli. Osjećam
ga posvuda, udišem njegov miris i vrućinu njegova tijela. Ali ono što me dokrajči
jest njegov pogled, kao da mu nikada ništa neće biti važnije od mene.
Moj drugi orgazam je gotovo bolni, kotrljajući užitak. Priljubim usne uz
njegovo rame da ne budem glasna, uhvatim se čvrsto za njega i prepustim se. On
me slijedi držeći usta na mojem vratu, prstiju zarivenih u moja bedra.
Svrši uz tihi drhtaj koji mu protrese cijelo tijelo. A onda uzdahne i otpusti svu
napetost.
Još nekoliko trenutaka samo mirno dišemo, a onda se Gray izvuče iz mene i
spusti me na pod, pa se ugura natrag u hlače i zakopča ih. Moja suknja zaleprša i
spusti se dok posežem za njime. Privučeni ga k sebi, milujem mu kosu, zagnjurim
lice u toplu udubinu njegova vrata. Miriše na seks i znoj i viski.
Ne mogu prestati ljubiti njegovu svilenkastu kožu. „Hvala ti.“
Gray mi prelazi dlanovima niz leđa. „Na čemu?“
„Ispunio si moju maštariju.“
„Nije mi bilo teško, dušo.“ Polako me ljubi uz vrat, ostavljajući za sobom
sitne trnce. „Štoviše, to je sada i jedna od mojih omiljenih maštarija.“
Nagnem glavu u stranu kako bi imao bolji pristup mojem vratu. „Bio si dobar.
Možda bi trebao razmisliti o glumačkoj karijeri.“
On se nasmije zaroktavši kratko uz moj vrat. „Nisam glumio. Sve što sam
rekao najozbiljnije sam mislio.“
A svaki moj prosvjed je bio laž. No odgovor moga tijela je bio stvaran i toliko
intenzivan da još osjećam lagano i ugodno naknadno podrhtavanje. I zato
obožavam Graya, jer se uz njega osjećam dovoljno sigurno da se mogu igrati. I
zato što je uopće pristao to učiniti za mene.
„Nisam zaboravila na tvoju, znaš?“ kažem uz njegovu sljepoočnicu.
Gray podigne glavu. „Moju maštariju?“ Lice mu je bezizražajno, ali mene ne
može zavarati.
„Znam koja je tvoja maštarija.“
„Stvarno?“ Gray se nasmiješi, ali mu ton sadrži notu opreza, kao da mi ne želi
vjerovati.
„Da, Kolačiću, stvarno.“ Poljubim ga u vrh nosa. „Ti se brineš za svakoga.
Ali tko se brine za tebe? O tome maštaš, zar ne? Da se netko brine o tebi.“ Moj
dlan se spušta niz njegov obraz dok me gleda širom otvorenim očima. „To je sada
moj posao, Gray. Ja ću ti uvijek biti na raspolaganju.“
185
 Knjige.Club Books
Grlo mu se pomiče dok guta slinu, a kada progovori, glas mu je hrapav. „Kako
si znala?“
Protrljam obrazom njegov obraz, udišući njegov poznati miris. „Jer te
poznajem.“
Gray je na jedan kratki trenutak jako miran. A onda se polako odmakne.
Njegove ruke spuste se na obje strane moga vrata. Prsti su mu toliko dugi da mi
podupiru bradu. Nježno, kao da sam odjednom jako krhka, utisne mi poljubac u
čelo, u obraze, u moje zatvorene oči, vrh moga nosa, i konačno moje usne.
„Svaki centimetar, Ivy“, prošapće na njima.
Otvorim oči i nasmiješim se. Ovijem ruke oko njegova vrata i privučem ga k
sebi. „Već si mi to jednom rekao, prije tvoje zadnje utakmice. Ali mi nikad
zapravo nisi rekao što to znači.“
Grayeva ruka se spusti na moj struk. „Prije nego što sam upoznao tebe, to je
značilo da ću se boriti za svaki centimetar terena, da neću odustati dok ne dođem
do zone polaganja. Ali sada?“ Njegove plave oči pogledaju u moje. „Sada to znači
da ću se boriti za svaki centimetar tebe. Da volim svaki centimetar tebe.“
Na trenutak, zrak između nas postane težak i nepomičan. Njegove se riječi
spuste na mene poput tople deke. I uvuku mi se ispod kože kad se Gray polako
nasmiješi, kao da je shvatio što je rekao, i to mu se sviđa.
„Volim te, Mac.“ Osmijeh mu raste, i on obujmi dlanom moj obraz. „Stvarno
te volim. Tako jako.“ Promuklo se nasmije. „Dobar je osjećaj to izgovoriti.“
On me voli. Nijedan mi muškarac to nije rekao. Nikad nisam ni željela čuti te
riječi ni od koga osim od Graya.
Drhtavo udahnem dok mi se srce nadima u grudima. „I ja tebe volim.“
Kutovi njegovih očiju se naboraju. „Da?“
Popnem se na prste i nježno ga poljubim u čelo, obraze, oči, njegova
nasmiješena usta. „Svaki centimetar, Kolačiću.“
Gray uzdahne i čvrsto me zagrli dok mu usne klize niz moj vrat. „Nikad još
nisam bio zaljubljen.“
Moram se nasmiješiti dok se privijam uz njega. „Ni ja.“
Gray duboko udahne. „Drew je imao pravo. To je bolje od nogometa.“
Iz mene izleti šokirani smijeh. „Oh, ideš. To je velika stvar.“ Gray se odmakne
i pogleda u mene. Ljubav u njegovim očima kristalno je jasna. „Velika kao: Oh,
Gray, hajmo to proslaviti tako da ti popušim kurac!“
Prostrijelim ga pogledom. „Kvariš lijepi trenutak, Kolačiću.“
Ali Gray se naceri, milujući mi bok svojim krupnim dlanom. „To te pali.
Priznaj.“
Zasmijuljim se, naginjući se prema njegovom dodiru. „Okej, da“, prošapćem.
„Malo.“ Seksi stranac Gray je bio uzbudljiv, ali ovo je Gray kojeg volim svim
svojim bićem.
186
 Knjige.Club Books
On se zacereka tiho i zadovoljno, i nježno mi obujmi sisu. „Znao sam.“
Prekrije je dlanom i pomiče ga kružnim pokretima. „Idemo doma da možemo
proslaviti kako spada.“
Upravo se spremam složiti s njime kad mi dotakne točku koja me zaboli. „Jao,
pazi.“
Gray se namršti. „To te zaboljelo?“
„Da, malo me boli.“
Njegovo lice jezivo problijedi kad mi nježno dotakne to mjesto, a onda oštro
udahne. „Koji kurac?“
„Što je?“ zabrinuto upitam.
„Ovo“, prosikće Gray povlačeći moju majicu prema dolje. Smrknutog izraza
lica, sagne se i pregledava moju dojku. „Ova... kvrga.“ Izgovori tu riječ kao
psovku.
Namrštim se i odgurnem njegovu ruku kako bih se sama opipala. Okej, da,
imam kvržicu na mesnatom dijelu dojke. „Ha. Nisam to dosad opazila.“
„Nisi opazila?“ zgroženo poviče Gray. „Isuse, Ivy. Zar si ne pregledavaš
grudi?“
Inače bih se nasmijala, jer nikad ne bih očekivala od frajera da uopće zna išta
o tome. Ali ovo je Gray. On je gledao svoju majku kako umire od raka dojke. Zato
odgovorim tiho i smireno: „Naravno da ih pregledavam. Ovo je novo.“
„Novo?“ Pritisne prstima oči. „Sranje. Sranje.“ Spusti ruke i ozbiljno me
pogleda svojim namrštenim plavim očima. „Moraš otići k liječniku da ti to
pregleda. Odmah.“
„Ne mogu sada ići. Kasno je navečer...“
„Otići ćemo u kliniku.“ Ponovno mi položi dlan na dojku, pomičući ga amo-
tamo, bijesno pipajući kao da može ukloniti tu kvrgu snagom volje.
„Gray“, prasnem odgurnuvši mu ruku, pa pokušam podignuti majicu. „Hoćeš
li prestati?“
„Ne.“ Potpuno je izbezumljen, glas mu je gotovo kreštav. „Slušaš li me
uopće? Moraš otići k liječniku.“
Ja izgubim živce. „Jebote, smiri se. Netko bi svakog časa mogao ući ovamo.“
Kao da smo se sinkronizirali, netko pokuca na vrata i nesigurno upita: „Hm,
je li unutra sve u redu?“
„Jest“, povičem, a Gray istodobno zaurla: „Gubi se odavde.“
„Ne pomažeš“, zarežim na Graya. No dovoljno je dekoncentriran da stignem
navući bluzu i prekriti grudi.
„Boli me kurac što taj tip misli“, odvrati mi Gray jednako ljutitim tonom. „Ti
ne shvaćaš ovo ozbiljno. Imaš kvrgu.“ Sad se već dere. „Jebenu kvrgu. Je li te
uopće briga?“

187
 Knjige.Club Books
Nikad ga nisam vidjela ovakvog. Koža mu je sivkasto blijeda, oči
razrogačene, pogled divlji. Sad se već toliko trese da strahujem za njegovo
zdravlje. „Gray, bejbi, moraš se smiriti. U redu je...“
„Nije u redu“, zaurla. „Imaš kvrgu. A, u kurac.“ Gray zatetura unatrag i udari
kukom o policu. Metle popadaju na pod kao šibice. “U kurac! Ne mogu...“ Uhvati
se za vrhove kose i čvrsto ih stišće dok tetura unatraške prema vratima. „Ne mogu
disati.“
„Gray!“
No on već otvara vrata. „Ne mogu opet ovo proživljavati.“
Prije nego što stignem još štogod reći, on pobjegne. Časna riječ, nestane tako
brzo da osjetim strujanje zraka. A ja ostanem sama, pitajući se što se to, dovraga,
upravo dogodilo.

188
 Knjige.Club Books

25

Zastrašujuće je koliko brzo sve može otići kvragu. U jednom si trenutku

najsretnija u životu, a već ti se u sljedećem vrti u glavi, a srce ti ranjeno krvari u
grudima. Prošlo je trinaest sati od Grayevog potpunog sloma, a ja još nisam došla
k sebi. I ne mogu ga pronaći. Jednostavno je nestao.
Premda me povrijedilo njegovo napuštanje, učinila sam što mi je rekao.
Progutala sam poriv za plakanjem ili bješnjenjem i otišla k dežurnom liječniku.
Jedan pregled i nekoliko pretraga poslije, imam odgovor i smijem izaći iz klinike
na teškim i nekoordiniranim nogama.
Stojeći na pločniku, tupo zurim prema parkiralištu. Mozak mi je otišao na
godišnji odmor ili takvo što, jer očito nije u stanju procesirati ovo što mi je upravo
rečeno. Nipošto nisam očekivala ovakve nalaze. U daljini, moj mali ružičasti Fiat
sjaji poput svjetionika. Fokusiram se na njega, nastojeći sabrati misli. Gray.
Moram ga pronaći. Trebam ga.
Užareni bijes podiže mi se u grlo, i zaškrgućem zubima da ne počnem vrištati.
Gray me napustio. Pobjegao. Znam i zašto, stvarno znam. No to ne obuzdava moj
bijes. Pogotovo sada.
Pogledam u nalaze koje stišćem u lagano drhtavoj ruci pa duboko udahnem
hladni prosinački zrak.
Gurnem papire u torbicu i izvadim mobitel. Drhtanje je prestalo, zamijenila
ga je čelična odlučnost od koje mi se napinju mišići. Nazovem broj i krenem
prema autu.
Drew se javi na treće zvonjenje.
„Ivy ovdje.“ Grlo mi je poput sirovog mesa. „Ne mogu pronaći Graya.“
Teško mi je ispričati Drewu cijelu ružnu priču. Ali mora znati zašto je Gray
pobjegao kako bi mi mogao pomoći da ga pronađem.
„Kvragu“, kaže Drew kad završim. „Mislim da znam gdje bi mogao biti. Pusti
da porazgovaram s njime, može?“
„Učini to.“ Divim se samoj sebi što zvučim tako smireno dok se iznutra
raspadam.
„Ivy...“ Drew oklijeva. „Moraš razumjeti...“
189
 Knjige.Club Books
„Razumijem“, presiječem ga. „No to ne opravdava njegovo ponašanje.“
„Ne“, polako se složi Drew.
Uzdahnem i otvorim vrata svoga auta. „Samo mi javi kad ga pronađeš. Ja...“
Glas mi zamalo pukne. Uspijem se sabrati čistom snagom volje. „Moram
razgovarati s njime.“
„Hoću“, tiho kaže Drew. A onda prekine poziv.
Sjedeći u malenom autu u kojem se još osjeća Grayev miris, stisnem prstima
volan. Nokti mi se zariju u mekanu, ružičastu presvlaku dok mi se disanje
ubrzava. Neću plakati. Neću. Ali mi svejedno pobjegne jecaj.
Plačem dok mi ne presuše suze u autu u kojem je sve počelo.

Moram se vratiti. Trebam Ivy, i Ivy treba mene. No ne mogu se prisiliti ustati.
Vježbao sam satima, dok me tijelo nije izdalo. Sjediti na podu timske teretane nije
produktivno, ali miris izbjeljivača i deodoranta mi je utješno poznat. Siguran.
Sad je tiho jer je teretana odavno zatvorena. I tako samo tu sjedim, sklupčan
u kutu, pitajući se koji kurac radim. Ne dobivam nikakve odgovore. Samo ovaj
bolesni, sjebani strah i potrebu da se zatvorim u vlastitu čahuru i ignoriram sve
oko sebe.
Neki daleki glas u mojoj glavi kaže mi da sam u teškom kurcu. Na terenu sam
borac. Nikad ne odustajem. Moram se sabrati i usredotočiti se na ovu situaciju.
Ali sve je tiho, umrtvljeno.
„Pretpostavljao sam da ću te pronaći ovdje.“
Trznem se na taj glas. Glava mi je teška kao kamen kad je podignem i ugledam
Drewa na vratima. Ne mogu progovoriti ni riječ. Njegov gips udara o pod dok
hoda prema meni. Polako se spusti i sjedne pokraj mene na pod, ispruživši svoju
slomljenu nogu ispred sebe.
Ne govori ništa, samo sjedi dovoljno blizu da nam se ramena dodiruju. I ja se
sjetim. One noći kad su mu roditelji poginuli, pronašao sam ga u svlačionici
njegove srednjoškolske dvorane. Sjedio sam s njim dok je tiho plakao na mojem
ramenu.
To sjećanje me trgne poput brzog dodavanja lopte. Ponovno me preplavi sav
užas i panika koju sam potiskivao. „A, u kurac“, protisnem pritišćući šakama čelo
dok privlačim koljena na prsa. „Sranje.“
Drewovo rame malo snažnije gurne moje. „Što se događa, Gray?“
U grlu mi se napravio knedl veličine košarkaške lopte. Nekako ga uspijem
progutati. „Ivy. Ima kvržicu...“ Teško udahnem. „Na njenoj... I sjetio sam se
mame. Kad mi je rekla da ima kvržicu i da će... A, u kurac.“
190
 Knjige.Club Books
Ne mogu disati. Gušim se od straha, tijelo mi drhti. Ne znam kad me Drew
obgrlio rukom oko ramena, ali upravo me privlači na svoj bok. I odjednom sve
iskulja iz mene u obliku suza i šmrklji. Ovo nije moj najbolji trenutak.
No Drewa nije briga. Samo šuti i pušta me da činim što trebam.
„Ne mogu prolaziti kroz to s Ivy“, kažem promuklim glasom. „Ne mogu je
gledati kako...“ Sranje, opet ću se raspasti.
Drew pojača stisak. „Ne znaš što se zbiva s Ivy.“
Ne znam, jer ne bih podnio znati. Ali čini se da ne podnosim ni biti u neznanju.
Nikad nisam bježao od poteškoća, a sad sam napustio najvažniju osobu u svojem
životu. Smuči mi se od pomisli na to. „Ovaj put sam jako zajebao.“
„Svi ponekad zajebemo. Mislim da je to preduvjet bivanja ljudskim bićem.“
Frknem kroz nos, ali sam preumoran i prejadan da bih ispustio ikakav zvuk.
„Moram ovo ispraviti.“
„Da.“ Drew me kucne po glavi. „Ali prvo se dovedi u red. Jer izgledaš
grozno.“
Protrljam dlanom lice i pogledam u njega. On se nasmiješi, ali mu je izraz lica
preozbiljan pa mu osmijeh nije uvjerljiv. Lagano ga podbodem laktom u bok.
„Hvala ti. Što si uz mene.“
„Stari, znaš da ne moraš to govoriti.“
Znam to. On je brat kakvog bih volio imati, umjesto onih gnjida s kojima sam
zaglavio.
I odjednom se sve vrati na obitelj koja mi je preostala i ono što sam izgubio.
Ubrzano trepćući, pritisnem šake o usne. Jer moram pronaći jedinu osobu za koju
želim da bude moja obitelj. Ivy.
A onda shvatim da je tu. Umjesto da ja potražim nju, ona je pronašla mene.

191
 Knjige.Club Books

26

Osjetim je prije nego što je čujem. Teško mi je podići glavu i pogledati joj u
oči. Ali ipak to učinim. Ona to zaslužuje. I puno više od toga.
Ivy stoji na vratima, bezizražajnog izraza lica. Oštro svjetlo stropne svjetiljke
magličasto obasjava njeno dugo tijelo. Lice joj je toliko blijedo da izgleda kao da
je izbijeljeno. Oko očiju i nosa ima crvene mrlje. Plakala je. Nešto me stisne
iznutra. Potreba, strah, krivnja, želja, samoprijezir. Ne mogu se pokrenuti. Želim
joj reći da mi je žao, ali sam smrznut.
Njene tamne oči nakratko polete prema Drewu, koji se podiže na noge. Kimne
joj. Znam da joj je on rekao gdje će me pronaći. Drew mi još jednom stisne rame
i napusti prostoriju, i ostavi me nasamo s Ivy.
„Ivy, ja...“ Ne znam što reći.
Ona zakorači naprijed i ispruži ruku prema meni. „Dođi.“
Prihvatim njenu ruku i ustanem. Ona me ne pušta, i ništa ne govori. Pratim je
kao zombi, zavezan za njenu ruku u mojoj ruci. Ona me ignorira, tipkajući nešto
na mobitelu, šaljući poruke tko zna kome. Ne pitam je ništa jer bih joj se prvo
trebao ispričati. Znam to. Ali ne mogu progovoriti od srama. Ne razgovaramo ni
dok vozi, a ja sam se prvi put ugurao na suvozačko sjedalo njezina ružičastog auta.
U njenoj kući je hladno i mračno. Ivy me vodi prema Fioninoj sobi, i ja
zbunjeno zastanem.
„Fi nije tu“, kaže Ivy vukući me za sobom. „A ona ima kadu.“
Soba je u polumraku. Upaljena je samo jedna svjetiljka koja baca sjene po
sobi. Uđemo u kupaonicu. Netko je pripremio kupku i ostavio prigušena svjetla.
„Zamolila sam Fi da mi pomogne prije nego što izađe.“ Ivyn glas je tih i
miran. Očekivao sam bijes, ili barem neku optužbu. Ali ona se samo okrene prema
meni i povuče moju znojnu majicu preko moje glave.
Ja stojim ondje dopuštajući joj da me svlači, gledajući u nju. Tako je jebeno
lijepa. Znam svaku crtu i oblinu njezina lica bolje nego svoje vlastito, i kad god
pogledam u nju kao da je prvi put vidim.
„Uđi“, kaže mi ne gledajući u mene nego u kadu.
192
 Knjige.Club Books
I ja je poslušam, jer bih za nju sve učinio. Voda je vruća, umirujuća. Ne želim
biti umiren; njezina dobrota me ubija. Nagnem se naprijed i pritisnem oči
korijenima dlanova.
Ona uđe iza mene u kadu, i ja naglo otvorim oči. Nisam ni opazio da se
razodjenula, ali sada njene svilenkaste noge klize uz moje i privlače me u njezin
zagrljaj. Voda mi curi niz leđa kad me počne prati.
To je tako jednostavan čin, ali neobično učinkovit. Sa svakim pokretom njene
ruke, još malo tog ružnog, grčevitog, mučnog osjećaja napusti moje tijelo. Toliko
sam joj zahvalan da mi se vid zamagli.
„Reci nešto“, prošapćem kroz knedl u grlu.
„Nešto“, ponovi ona, jednako tiho. Njeni snažni prsti masiraju mi vlasište, i
ja osjetim toplo peckanje iza očiju.
Ubrzano zatrepćem, prisiljavajući se smiriti. „Zašto ne vičeš na mene?“
Njeni pokreti se zaustave, i ona nasloni podlaktice na moja lađe. „To bi ti bilo
lakše, zar ne? Kad bih vikala na tebe i olakšala ti savjest.“
Lecnem se jer je u pravu.
Ivy uzdahne i nastavi me prati, sada malo žustrije, trljajući me čvrstim
sapunom ispod pazuha. „Htjela sam se derati na tebe do promuklosti. Kad te
nisam mogla pronaći, stvarno sam htjela vrištati.“ Ona uspori pokrete, i napola
sam dekoncentriran njenim prstima koji mi prelaze preko bradavice i njenim
usnama koje me samo okrznu između lopatica kad duboko udahne. „Ali izgledao
si... Ti patiš, Gray. A mene boli kad ti patiš. I zato, ne, neću sada vikati na tebe.
Ne želim te nikada cipelariti dok ležiš na podu.“
Ova djevojka. Drhtavi izdisaj istrgne se iz moga grla, pa uhvatim njenu vitku
ruku, prinesem je svojim ustima i zadržim je ondje. „Tako mi je žao, Ivy. Tako
mi je jebeno žao što sam pobjegao i ostavio te samu.“ Jer ona ima pravo - jače
boli kada znam da sam ja uzrok njezine patnje.
Ivy ne kaže ništa, ali istrgne ruku iz moje, i pusti vodu kroz nastavak za tuš.
Pokreti su joj ponovno učinkoviti dok me ispire. Kratkim trzajem zapešća zatvori
vodu. Prije nego što stignem progovoriti, izlazi iz kade, dugih udova i skliske
kože.
„Ivy...“
„Ljuta sam.“ Dohvati kućni ogrtač i navuče ga na sebe prije nego što se okrene
prema meni. „Okej? Ne želim vikati, ali...“ Oči joj se cakle kad napravi zgađeni
izraz lica. „Povrijedio si me, Gray.“
Bože, to razočaranje u njenom glasu mi razdire grudi. Voda se prelijeva preko
ruba kade dok ustajem. „Znam, dušo, i stvarno mi je...“
Ali ona već izlazi iz kupaonice. Iskočim iz kade i ovijem ručnik oko sebe dok
idem za njom. „Ivy.“

193
 Knjige.Club Books
Okrene se prema meni u spavaćoj sobi, bijesnih očiju. „Jasno mi je zašto si
pukao. Rak dojke, tvoja mama. Stvarno razumijem, Gray. Ali pobjegao si od
mene kao da imam kugu. Trebala sam te...“ Drhtavo udahne. „Više nego što
možeš zamisliti. Trebala sam te, htjela sam da razgovaraš sa mnom. Obećao si...“
Dva koraka i u mojem je zagrljaju. Bez zastajkivanja, podignem je i iznesem
iz Fionine sobe u njenu, zaustavivši se tek kad stignemo do kreveta. Ivy je
ukočena kad sjednem s njom u mojem krilu. Ali me to ne spriječi da joj poljubim
usne, obraz, svaki dio nje koji mogu dosegnuti. „Oprosti mi, Ivy. Uspaničio sam
se, no kad bih mogao vratiti vrijeme i drukčije reagirati, učinio bih to.“
Njeno tijelo drhti uz moje. Malo se naslonila na mene, ali ne popušta.
„Pobjegao si od mene.“
Moji prsti prolaze kroz njenu kosu. Čvrsto je držim kad joj pogledam u oči.
„Pobjegao sam od sebe. Sranje. Ivy, imaš pravo. Pukao sam. Nakon što je moja
mama... Nisam se želio vezati ni za što. Živio sam iz dana u dan, uživao u trenutku,
ništa duboko. Ali, Ivy, najsmješnije je to što je zaljubljivanje u tebe bilo
jednostavno poput disanja. I nešto najbolje u mojem životu.“
„Zašto si onda...“
„Lako je voljeti te, ali je i jako zastrašujuće.“ Čela nam se dotaknu, i ja
zatvorim oči. „Napipao sam tu kvržicu i sjetio se svoje umiruće mame. To me
pogodilo. Ne mogu te izgubiti. Ne tebe. I zato, da, uspaničio sam se. Jer ja... Ako
ti...“
Ponovno me počne preplavljivati paničan strah. Ne znam što mi je činiti s
time. Na terenu me ništa ne plaši. Ni linijski braniči od sto trideset kilograma, ni
opasnost od prejakog udarca koji bi mi mogao slomiti vrat. Ali ovo? Jedva dišem.
Sve dok mi Ivy ne dotakne obraz. Njene tamne oči susretnu moje, i sve što
mogu misliti jest da je ona moj dom.
„Hej“, kaže tiho. „Vidim da opet paničariš, ali u redu je.“
„Nije.“ Odmahnem glavom. „Povrijedio sam te.“
A onda se ona nasmiješi. Ništa na svijetu ne djeluje na mene poput njezina
osmijeha. Mogu samo zuriti u nju dok mi srce ubrzano lupa, a disanje mi se još
nije unormalilo.
„Nisam više povrijeđena, Kolačiću.“
Poljubim je. Nježno. Smjerno. Ona mi je sve. Sav moj svijet. Moja sreća.
Ruka mi klizne ispod širokog kućnog ogrtača pa obujmim dlanom njenu toplu
dojku. Vrhovima prstiju lagano prelazim preko njene kože, pazeći da je ne
ozlijedim. „I jesi li...?“ Ne mogu dovršiti.
Ivy mi prekrije dlanom šaku i utisne je u svoje meso. „Dobro sam. Nemam
rak, kunem se.“ No izraz lica joj se iznenada ispuni strahom, i ona se odmakne od
mene. Uznemireno dišući, korača naprijed-natrag ispred kreveta dok joj ruke
drhte.

194
 Knjige.Club Books
„U čemu je problem?“ Usne su mi ukočene, srce mi bubnja, ali ovaj put neću
pobjeći. „Reci mi.“
„Stvar je u tome, Gray...“ Duboko udahne. „Nije rak, ali... A, u kurac.“
„Mac!“
Ona zastane ispred mene i stišće šake dok joj zglobovi ne pobijele, a ja sam
paraliziran.
„Počinješ me jako plašiti, dušo.“ Glas mi je hrapav u napetoj tišini. „O čemu
se god radilo, ja...“
„Radi se o hormonima. Zato mi se napravila ta kvržica.“ Odmahne rukom,
zapravo lamata njome po zraku. „Imam fibrocistične dojke, što zapravo znači da
hormoni mogu izazvati benigne kvržice. Na primjer, višak hormona zbog...
sranje. Sranje.“
Uspijem se uspraviti na noge i posegnem za njom.
Ivyne oči se napune suzama. „Trudna sam.“
Uši mi se iznenada ispune glasnim hučanjem i sve kao da postane nepomično
i teško. Obamrlo.
Mac opsuje, zakorači prema meni, a onda zastane i zakorači u drugom smjeru,
kao da ne zna kamo bi krenula, samo želi pobjeći. Moram se pokrenuti. Moram
nešto reći. Ali sam paraliziran, a zujanje u mojim ušima postaje sve glasnije. Kao
iz daljine, čujem samog sebe kako govorim: „Trudna?“
„Da.“ Ona pročisti grlo. „Još je rano. Jako rano, nisam još ništa primijetila,
ali napravili su mi nekoliko testova. Ja... To je samo moja krivnja.“ Snažno
trepćući, spusti pogled prema svojim nožnim prstima.
Shvatim da se smiješim, iako mi je osmijeh nesiguran i nelagodan, jer mi je
srce odlučilo sprintati, a prsti su mi hladni. „Prilično sam siguran da se u ovakvim
slučajevima radi o pedeset postotnoj odgovornosti s obje strane, dušo.“
Ona podigne naglo glavu. Izgleda izgubljeno, oči su joj razrogačene i
uplašene. „Da, ali ja nisam... Bila sam tako glupa. Zaboravila sam da antibiotici
umanjuju učinkovitost oralne kontracepcije. Ovo je rezultat arogancije. Sa
šesnaest godina sam bila informiranija o tome. Ali ne, dovoljno je da jednom
pogledam u tvoj kurac i pretvorim se u debila.“
U svakom bih se drugom trenutku nasmijao na to. Jer ja definitivno jednako
reagiram na njezine draži. No sad je moram umiriti. „Ja nisam uopće znao za to.“
Još jednom se pokušam nasmiješiti. „Uvijek sam koristio kondome.“
Ona se nasmije kroz nos, a onda brižne u plač.
„Hej“, prošapćem privlačeći je k sebi. „Hej, dušo. Nemoj plakati.“
Mac samo još jače zaplače dok je vodim prema krevetu. Sklupčam se s njom
uz uzglavlje i snažno je zagrlim. Isuse, pustio sam je da sama prolazi kroz ovo.
Meni sada jedva radi mozak, a ona je cijelo vrijeme nosila taj teret. Sama.

195
 Knjige.Club Books
Lecnuvši se, zagnjurim lice u njenu mirišljavu kosu, ne znajući kako da joj se
dovoljno ispričam. Ali iz nekog razloga, ona se ispričava meni.
„Oprosti, Gray. Tako sam glupa. Vjerovao si mi, a ja...“
„Ivy Mac, ispričaš li mi se još samo jedanput, raspizdit ću se.“
Njena ruka mi stišće vrat dok se napola smije i napola plače. Poljubim je u
sljepoočnicu, trljajući njena drhtava leđa. „A sada se smiri. Duboko udahni. Još
jednom. Možeš ti to i bolje, Ljuti Umače. Duboko diši.“
„Okej.“ Njezin odgovor zvuči kao čemerni cvilež, ali se polako smiruje.
Nasloni svoje vlažne obraze na moje srce, i ja zatvorim oči dok joj nastavljam
gladiti leđa.
Držim je u naručju dok se posve ne smiri i postane meka i opuštena pokraj
mene, i shvatim da usprkos svim mislima koje mi prolaze kroz glavu, jedino što
ne osjećam jest strah.

„Što ćemo učiniti?“ promuklo prošapćem u tišini.

Soba je mračna. Svaki centimetar moga tijela osjeća se prebijeno i otežalo od
umora. Ali nalazim se u Grayevom zagrljaju, i on mi dokono prolazi prstima kroz
kosu, zbog čega mi je teško držati otvorene oči. Ispod moga obraza, njegova prsa
se podižu dok udiše, a otkucaji srca ubrzavaju.
„Ne znam“, kaže tiho. „To je valjda tvoja odluka.“
Ukrutim se i podignem glavu kako bih pogledala u njega. „Zašto moja?“
Grayeve plave oči su ozbiljne. „Radi se o tvojem tijelu. Tvoje tijelo - tvoja
odluka. Nije li tako?“
Kaže to tako normalnim tonom, tako iskreno, da ga prvo poljubim u prsa, a
onda odgovorim: „Ne želim biti jedina s pravom glasa, tvoje mišljenje je važno.“
Kut Grayevih usta se izvije dok mi povlači crtu niz obraz. „Okej. Ali, Mac,
osjećam se kao da hodam kroz minsko polje.“
„Kukavice“, zadirkujem ga bubnuvši ga u bok.
„Aha“, kaže on bez ustručavanja. Njegov široki osmijeh zablista, a onda
nestane. „Samo mi reci kako se osjećaš po tom pitanju, dušo, a ja ću te slušati.“
Uzdahnem i naslonim bradu na njegova prsa, pa ovijem ruku oko njegova
struka kao da me njegovo tijelo može usidriti i zaustaviti taj treperavi osjećaj
panike koji me povremeno spopada. „Ne znam. Tako smo mladi. Tek smo počeli
živjeti svoje živote. Pomisao na imanje djeteta...“ Pritisnem usne na njegovu
čvrstu kožu. „Jednostavno se čini kao da smo već unaprijed osuđeni na propast.“
Gray šuti par sekunda, a onda njegov krupni dlan obujmi moj potiljak. Dodir
mu je topao, siguran. „Okej, to je istina. Ali ti i ja smo također daleko ispred

196
 Knjige.Club Books
većine naših vršnjaka. Izuzevši nepredvidljive nevolje - i stvarno želim kucnuti u
drvo - ja ću za manje od godinu dana zarađivati apsurdno puno novca. A čak i da
se nešto dogodi, oboje imamo izvrsno obrazovanje i vrlo impresivne mozgove...“
Nacerim mu se, i on promigolji obrvama. „Uglavnom, neće nam nedostajati
novca. Da ne spominjemo da imaš bogate roditelje...“
„Gray!“
On podigne ruku, ali oči su mu i dalje nasmiješene. „Samo želim reći da nas
neće mučiti besparica.“
„U redu.“ Ponovno naslonim glavu na njega. „Imaš pravo. Ali malo dijete?
Ne znam.“ Zastanem i podignem pogled prema njemu. „Ti uopće ne paničariš.
Zašto ne paničariš?“
On prasne u smijeh, i odjednom se nađem na leđima, a njegovo krupno tijelo
nadvija se nad mene. „Mislila si da ću poludjeti, zar ne?
„Pa...“ Jebote, ja sam zamalo poludjela, zašto ne bi on?
Ali Gray polako odmahne glavom, dok mu se licem širi osmijeh. „Mac, ti si
ljubav moga života. Ja sam potpuno u ovome, što god se dogodilo. Da, ovo je
veliki šok, nisam to očekivao. Ali govorimo o tebi i meni. Molim te, nemoj mi
uzeti za zlo ono što sam ti danas učinio. Ja se vrlo dobro prilagođavam
promjenama u igri.“
„Znam“, kažem mu. „I neću.“
On kimne kao da mu je laknulo, a onda njegove usne okrznu moje. „Možda
bih trebao biti u panici. Ali nisam. Želiš li ovo dijete, učit ćemo usput. Ako ga ne
želiš...“ Ponovno me poljubi. „Držat ću te za ruku cijelo vrijeme.“

197
 Knjige.Club Books

27

„I tako“, kažem Drewu. Sjedimo za šankom, držeći u ruci sok od đumbira -

trener je u ovoj fazi natjecanja uveo potpunu zabranu piva, a Drew mi nastoji biti
podrška. Dobar čovjek.
„I tako“, odvrati Drew pa otpije gutljaj pića.
„Ivy je trudna.“
Moja trenutačna tjeskoba se gotovo isplati dok ga gledam kako pljuje gazirani
đumbirov sok po cijelom šanku. Konobarica nas iznervirano pogleda, pa uzme
krpu i dođe obrisati šank.
„Sitni koraci, srce“, promrmlja prije nego što se udalji od nas.
Nasmijem se u svoju čašu.
Drew se namršti, a onda mu se lice uozbilji. „Sranje, Gray-Gray. Ne šališ se,
zar ne?“
„Jok.“ Otpijem još gutljaj i usredotočim se na klizanje hladnih mjehurića niz
moje grlo.
„Jebote.“ Drew se osloni rukama o šank. „Što kanite učiniti?“
„Ne znam još. Ivy mora dobro razmisliti o svemu.“ Cupkam vlažni rub mojeg
podmetača za čašu, ignorirajući Drewov pogled. Ne želim vidjeti sažaljenje u
njegovim očima.
„Je li tebi okej... Mislim, ako ona odluči zadržati...“ Ne dovrši rečenicu.
Napokon pogledam u njega. „Da se radi o Anni? Kako bi se osjećao?“
Drew se na to uspravi. „Uplašeno, naravno. Ali to je Anna. Ona je ljubav
moga života, tako da bismo vjerojatno počeli zasnivati obitelj ranije nego što smo
planirali.“
„Upravo tako. Ivy je moja ćurka. I uvijek će to biti.“
Drew me sada doista pogleda. „Ne djeluješ nimalo uplašeno.“
„Zašto svi misle da ću biti izvan sebe od straha?“ progunđam. „To je
uvredljivo.“

198
 Knjige.Club Books
„Jebiga, ja bih bio izvan sebe od straha.“ Drew slegne ramenima. „A, hm, ti
si...“
„Što?“ Moja uvrijeđenost se brzo pretvori u ljutnju.
„Zaboga, Gray. Otkad te poznajem, uvijek si bio tip koji voli zabavu i svaku
noć brije s drugom ženskom. Jednostavno je šokantno vidjeti te opuštenog u vezi
s nečim tako krupnim.“
Okej, ima pravo. Otpijem još gutljaj gaziranog pića. „Malo sam zabrinut,
naravno. Koga vraga ja znam o novorođenčadi? Bojim se da ću ga slučajno
zdrobiti svojim golemim šakama. Ali onda zamislim sebe i Ivy kako gledamo
našeg mališana kako raste...“ Nelagodno se nakašljem, ne dovršivši rečenicu. Već
sam ionako previše rekao.
Drewovim licem se polako razvlači osmijeh nevjerice. „Ti želiš ovo dijete,
zar ne?“
Promeškoljim se na stolici, odolijevajući porivu da se pogrbim. Obrazi su mi
neugodno topli. No kutovi mojih usana se žele podići. „Da, mislim da želim.“
To me užasava. Ništa još nije odlučeno, a ja odjednom razmišljam o našoj
budućnosti, maštam o obitelji, o životu s Ivy. Sve to leprša ispred mene, nestabilno
poput dima.

„Počinjem misliti da život nikada neće biti sto posto savršen.“ Glava mi je u
Fioninom krilu, a ona mi nasumice radi pletenice. „Zato što ćeš biti mama djeteta
one muške planine?“
„Budalo“, promrmljam ali podignem pogled prema njoj. „Ali da. Hoću reći,
mislila sam da moj životni plan konačno ima smisla. Zaljubljena sam u najboljeg
frajera na svijetu, i odjednom... bum! Zamisli, genijalko, trudna si!“
Fi podigne još jedan dio kose koji namjerava isplesti u pletenicu. „Da ne
govorimo kako će tata puknuti kad sazna. Mama će vjerojatno od stresa ispeći
tortu na deset katova, a onda je srušiti nogom.“
„Je li ti itko ikada rekao da nemaš pojma kako nekoga utješiti?“
„Ti. Bezbroj puta. Što me navodi da se zapitam zašto uopće razgovaraš sa
mnom.“
Namrštim se, ali se još dublje ušuškam u njeno krilo. „Ozbiljno, Fi, što da
učinim? Znam da si se zafrkavala kad si me nazvala mamom Grayeva djeteta, ali
nisam li ja upravo to? Bože, koliko smo puta gledale tatu kako sastavlja
predbračne ugovore upravo zbog ovakvih sranja?“ Neveselo se nasmijem pa
pritisnem rukom svoje vruće oči. „Ja sam jebeni kliše.“
„Nisi! Gray je lud za tobom. Nemoj se stavljati u istu kategoriju s onim jadnim
ženama koje namjerno zatrudne sa sportašem kako bi ga prisilile na brak.“
199
 Knjige.Club Books
„Ali ljudi će misliti...“
„Što god žele misliti. Boli te dupe za njihovo mišljenje.“
Obje zašutimo. Usprkos mojim unutarnjim previranjima, osjećam se bolje. Fi
je moja utjeha iz djetinjstva i jedina osoba, osim Graya, kojoj mogu sve reći.
„Želiš li ovo dijete, Ivy?“ Fionin glas je tih, gotovo kolebljiv. „Mislim da ga
Gray želi.“
„Stvarno?“ Fi se iznenađeno zacereka. „Ha.“
„Ima taj neki pogled. Kao da je uzbuđen. Sretan.“ Taj njegov pogled mi
rastapa utrobu, a hormone mi ubacuje u petu brzinu. Jedva se suzdržavam da ne
zaplačem. Čak mi i sada osmijeh drhti. „To je nekako slatko.“
„A ti?“
Uzdahnem i okrenem glavu kako bih joj omogućila pristup ostatku kose.
„Jebeš mi sve ako znam. Ne osjećam se spremno. Ali, s druge strane, to smo Gray
i ja, i ne mogu...“ Teško gutnem. Dvaput. „Jednostavno ne znam, Fi.“
Ona položi dlan na moj obraz. „Razgovaraj s Grayem o tome.“ Oči mi postanu
zamagljene, vruće i mokre. „U tome je i problem, Fi. Bojim se da ću ga izgubiti
ako ne budemo suglasni u vezi s tom odlukom.“
Okrenem se i priljubim lice uz njezin trbuh, skrivajući se u mraku.
Razmišljam o svojem životu, kako je počeo. Fi ne zna sve. Ne mogu joj ni reći
sve. „Ne želim da Gray bude sa mnom iz obveze.“ Moj pravi strah jest da ću ga
izgubiti u svakom slučaju. Situacije u kojima si prisiljen donositi odluke koje
mijenjaju život nikada ne završe dobro.

200
 Knjige.Club Books

28

Gray neće provesti Božić sa mnom. Njegov tim mora otputovati u New
Orleans u ponedjeljak prije blagdana na pripreme za derbi utakmicu. Neće ga biti
dva tjedna. A kako znam da bih ga previše dekoncentrirala, pridružit ću mu se tek
na Silvestrovo.
I zato Gray i ja slavimo svoj Božić ranije s Fi, čiji je dečko otišao doma za
praznike.
Fi je uredila našu kućicu s takvim entuzijazmom da izgleda kao da su vilenjaci
Djeda Mraza provalili u kuću tijekom noći. Svaki okvir vrata ukrašen je
vijencima. Po komodama su posložene minijaturne kolibe iz bajke. Veliko -
ružičasto - božićno drvce, ukrašeno malenim blještavim nogometnim loptama i
kacigama i minijaturnim ružičastim Fiatima, nalazi se u kutu dnevne sobe.
Gray se dobro nasmije kad ga ugleda. „Genijalno drvce.“
„Poremećeno je“, promrmljam.
„Kičasto je“, ispravi me Fi. „I fantastično.“
„Gdje si, dovraga, pronašla te ukrase u obliku malih Fiata?“ upitam, iskreno
zadivljena.
Fi se široko nasmiješi. „Internet je ludo i čarobno mjesto, prijatelji moji.“
„Ali nešto nedostaje“, kaže Gray i otrči u moju sobu. Osmijeh mu je prefrigan
kad dokaska natrag. Fi vrisne ugledavši u njegovim rukama lutku Zvončiće koja
je sjedila na mojoj komodi, ali ja se nasmijem. Rekla sam Grayu da me podsjeća
na Fi.
On se ne mora ni protegnuti kako bi dosegao vrh drvca. „Evo.“ Smjesti
malenu Zvončiću na najvišu granu. „Minijaturna Fiona, da nas nadgleda.“
„Seronjo“, promrmlja moja sestra, a onda se nasmije.
Prvo razmijenimo darove, i još jače zavolim Graya zato što je donio jedan i
za Fi. Papuče u obliku ogrice Fione iz Shreka. Fi ga udari njima po glavi. Ali već
vidim da ih obožava. Ona nije nimalo bolja, jer je njezin dar za Graya majica s
natpisom Muško meso na prsima.

201
 Knjige.Club Books
Gray djeluje nervozno dok mi uručuje moj dar. „Nije bogzna što. Sljedeće ću
ti godine darovati nešto ekstravagantno.“
Privijajući tanki paketić na svoje grudi, kratko ga poljubim. „Šuti, Kolačiću.
Dopusti da uživam u svojem daru.“
„U redu“, kaže crveneći se. „Umuknut ću.“
Potrgam ukrasni papir i u dugoj crnoj kutiji pronađem srebrnu ogrlicu sa
sićušnim privjeskom u obliku djeteline od četiri lista.
„Za sreću u tvojoj novoj karijeri“, tiho kaže dok je stavlja na mene.
„Savršena je“, kažem mu uz poljubac.
Gray me praktički sruši kad otvori moj dar za njega, plavi emajlirani Le
Creuset lonac od lijevanog željeza, što je ekstravagantno, ali mu odavno to želim
pokloniti. „Kuhat ću ti rebarca i plećku“, obećava mi kroz poljupce. „I varivo, i
pečenku, i gulaš...“
„Shvatili smo“, nervozno ga prekine Fi. „A sada prestani sliniti po mojoj sestri
prije nego što se izrigam.“
Na večeri nam se pridruže Drew, Anna i Grayevi najbliskiji suigrači. Gray
nam kuha mesne okruglice - norveške, ne švedske - i krumpir. Kaže da je to
božićna tradicija u obitelji Grayson. Dex preuzme ulogu pomoćnog kuhara i njih
dvojica se cijelo vrijeme prepiru oko Dexova baratanja nožem, dok se mi ostali
smijuljimo u dnevnoj sobi.
Dečki se sada već odnose prema meni kao prema jednoj od njih, šaleći se i
mrseći mi kosu bez ikakva povoda, kao da sam njihova mlađa sestra. Gray je
rekao Drewu da sam trudna, što znači da i Anna zna. No nisu mi ništa rekli, samo
mi pažljivo ponude sok od jabuke kad netko od njih posegne za pivom. I oboje mi
tijekom večere dobacuju blesave osmijehe.
Ne smeta mi; uostalom, i ja sam rekla Fi, ali me neprestano podsjeća na
činjenicu da moram donijeti odluku, i to što prije. Od same pomisli na to dobijem
poriv da pobjegnem k svojoj mami i sakrijem se ispod njezine ruke, što zvuči
pomalo ironično, s obzirom na to da razmatram postati majkom.
Kao da čuje moje zabrinute misli, Gray okrene glavu i uhvati moj pogled.
Usne mu se izviju u nježni osmijeh, pa me poljubi u čelo. „Večeras se nećemo
brinuti, Ivy Mac.“
Naslonim nakratko glavu na njegovo rame. „Okej.“
„Nego“, kaže Fi dok poslužujem topli biskvit s preljevom od karamela za
desert. „Postoji li neki standardni način da vam se poželi sreća prije utakmice?“
„Misliš, zbog praznovjerja?“ upita Drew.
Fi kimne.
„Meni je Sretno sasvim okej.“ Dexov ton je neuobičajeno grub, no ne
promakne mi kako mu pogled neprestano bježi prema Fi kad ga ne gleda.

202
 Knjige.Club Books
Ne znam puno o tom velikom centru, osim da ne govori puno, da je kapetan
tima i da voli slikati. Bradat, tetoviranih mišićavih ruku, guste, čupave, smeđe
kose, prilično je seksi na način na koji su mnogima seksi šutljivi drvosječe. Jer,
da, definitivno ga mogu zamisliti u kariranoj košulji kako siječe drva. Ne želeći
da mu postane neugodno, skrenem pozornost drugamo.
Ostatak večere se dobro zabavljam. No Gray djeluje čudno, glasniji je nego
inače kad priča vic, mišići su mu napeti, čak i kad mu položim ruku na vrat i
protrljam ga. A onda se nagne prema meni i prošapće mi u uho: „Kad ovi dečki
odu, vodim te u vožnju. Imam iznenađenje za tebe.“
Promigoljim obrvama. „Zaintrigirana sam.“
„Vidjet ćeš uskoro.“ Gray se kratko nasmiješi, no osmijeh mu ne dopre do
očiju. I ja se zapitam trudimo li se previše biti hrabri.

Gray mi odbija reći kamo idemo i zašto. Ne želi mi čak ni natuknuti, što me
ostavlja s raznim pretpostavkama, od kojih nijedna nije realistična. Stigla sam do
one o letu u Goodyearovom cepelinu, kad odjednom uđemo u kampus.
Gray parkira ispred nogometnog stadiona, i moje uzbuđenje se pretvori u
zbunjenost. „Zašto smo ovdje? Ako misliš da ću igrati ponoćni nogomet punog
želuca, grdno se varaš.“
„Nećemo igrati nogomet, obećavam.“ Ceri se od uha do uha, kao dijete na
snježni dan. „Vidjet ćeš. Dođi.“
Uzme me za ruku i povede prema jednom od bočnih ulaza u stadion.
„Smijemo li biti ovdje?“
Gray šalje nekome poruku na mobitelu, ali mi dobaci kratki pogled. „Zaboga,
Mac, zar me ne poznaješ? Naravno da ne smijemo.“
Ja namrgođeno puhnem, ali se onda otvore vrata i zaštitar nam mahne da
uđemo.
„Hvala, Rufuse“, kaže Gray.
Rufus, stariji, krupni gospodin, kratko kimne glavom. „Samo nemoj
zaboraviti što si mi obećao i počistite za sobom.“
„Što si mu obećao?“ upitam dok ulazimo dublje u stadion, a Rufusovo krupno
tijelo se lagano gega dok se udaljava od nas.
„Ulaznice za derbi utakmicu i da neću napraviti nikakvu štetu.“
„Aha.“ Kaskam uz Graya, čija ruka je postala malo vlažna. On pogleda prema
meni nekoliko puta. Osmijeh mu je napet, ali mu oči blistaju kao da je uzbuđen.
Sva pitanja ispare kad ugledam blagu svjetlost na sredini terena. Ondje se
nalazi gnijezdo od deka, i pokraj njega košara, svjetiljka za kampiranje i, malo
dalje, malena grijalica.

203
 Knjige.Club Books
Gray me povede prema tom mjestu. „Htio sam ti ovdje dati tvoj posljednji
dar.“
„Dobit ću još jedan dar?“ Sjednem na deke i podvijem noge ispod sebe kako
bih napravila mjesta za Graya. „Daj mi ga.“
Gray se nasmije, ali izvadi termosicu iz košare. „Prvo kakao.“ Malena
grijalica me zagrijava, ali ne kao Grayevo veliko tijelo. Privijem se uz njega i
pijuckam kakao. Mračni stadion je miran i tih, njegove visoke, nakošene vanjske
zidine nadvijaju se nad nama sa svih strana. Uključeno je samo nekoliko svjetala
na svakom kraju terena, i blješte oštrim plavičasto-bijelim svjetlom. „Osjećam se
kao da se nalazimo u utrobi svemirskog broda.“
Gray mi se primakne još bliže i nasloni bradu na moje rame. „Da, sada doista
tako izgleda. Nikad nisam bio tu kad je ovako mračno.“ Osjećam kako mu se
glava miče pa znam da se osvrće oko sebe. Glas mu postane još dublji, pun
poštovanja. „Za mene je ovo katedrala. Sjedim ovdje i osjećam se smireno,
centrirano. A opet, kao da mi kroz vene teče energija svih prošlih utakmica, i
jedva čekam sljedeću.“ Moja ruka pronađe njegovu ruku, i drži je dok on
nastavlja govoriti. „Mislim čak da mi nije ni bitno na kojem sam stadionu. To je
jednostavno ispravan osjećaj.“ Meke usne mi pomiluju vrat. „Isto kao što se
osjećam s tobom.“
Ovaj čovjek. Obožavam sve u vezi s njime. Okrenem glavu i poljubim ga,
sretna što mogu to učiniti. Sretna što je moj. Grayevi prsti prolaze kroz moju kosu,
a onda mi obujme potiljak dok produbljuje poljubac, kušajući me kao da nam je
prvi put. Koža mi se počne zagrijavati, ali on se odmakne, lagano ubrzana disanja.
Utisne mi još jednu nježnu pusu u usne. „Volim te, Ivy Mac.“
„Volim te, Kolačiću.“
Gray duboko udahne, nosa zagnjurena u moju kosu kao da udiše moj miris.
A onda se malo strese. „Okej. Tvoj dar.“ Kopa po košari pognutih ramena, i ja
shvatim da je nervozan. Jako nervozan.
To i mene učini nervoznom. Kad se okrene, toliko je napet da mu se mišići
bedara napinju ispod traperica. „Ivy...“
Pozornost mi se usmjeri na crnu kutijicu koju drži u ruci. Sranje. Ne mogu se
pomaknuti. Srce mi se zabija u rebra.
Gray čuči ispred mene. Drhtavim rukama otvori kutijicu. Prsten je prekrasan,
dizajniran u Art Deco stilu, s tri ravna dijamanta smaragdnog reza na platinastoj
podlozi.
Zurim u njega, obamrla iznutra, a onda pogledam opet u Graya. Cijelo srce
mu je u očima. Kut usana mu se lagano i malo drhtavo podigne. Želim ga samo
zagrliti, ali sam paralizirana.
„Pripadao je mojoj mami“, kaže. „To je jedina opipljiva stvar koja mi je ostala
od nje. Usrećilo bi me vidjeti ga na tvojem prstu.“
„Gray...“ S mukom progutam slinu. „Što...“
204
 Knjige.Club Books
On me ušutka stiskom ruke. „Ivy Jane Mackenzie, želim se oženiti tobom.
Želim da budeš moja obitelj. I ja da budem tvoja.“ Pogleda me s nadom i čežnjom
u očima. „Reci da?“
Šok mi je izbio sav zrak iz pluća. Bojala sam se ovoga. A ipak, zbog njegovih
riječi i izraza u njegovim očima želim ga snažno zagrliti. Zbog čega mi je teško
odgovoriti.
„Ne mogu.“
On se štrecne, ali ne skida pogled s mene. „Zašto?“
Kaže to tako razumno, kao da sam odbila još jednu šalicu kakaa. Volim ga
zbog toga. I mrzim ga zbog toga. Škrgućući zubima, pokušavam smisliti što
odgovoriti tako da me razumije. „Ti si najbolji sveučilišni linijski hvatač kojeg
sam ikad vidjela.“
Gray nagne glavu u stranu. „Okej, nisam očekivao takav odgovor. Ima li ta
izjava nekakvu poantu?“
„Mogao bi otići prvi na draftu.“
„Nadam se da hoću.“ Njegove brončane obrve podignu se kao da sam
prolupala. „Ponavljam, koja je tvoja poanta?“
„To je veliki pritisak. Briga za ženu ne bi trebala biti dio toga.“ Gray opsuje i
pogleda u daljinu. Njegov smrknuti pogled fokusiran je na uspravne grede na dnu
terena. Kad ponovno pogleda u mene, njegov fokus je toliko intenzivan da ga
osjetim u trbuhu. „Zar si me planirala napucati, Ivy? Kad budem katapultiran u
taj takozvani fenomenalan život?“
Njegov bijes vibrira kroz mene. „Ne. Naravno da nisam.“
„Zašto onda to spominješ? I što je s tvojim željama i potrebama?“
„Mislim i na to.“ Ne želim da me zaprosi iz pogrešnih razloga. „Znači, nećeš
me više htjeti u svojem životu nakon drafta?“ uzvrati Gray. Oči su mu širom
otvorene i pune boli.
„Nisam to htjela reći.“
„Onda mi reci što si htjela reći, Ivy.“
„Ja sam bila pogreška“, izlanem.
Gray zatrepće, umornog izraza lica. „Pogreška? Što? Misliš da te doživljavam
kao pogrešku?“
„Ne.“ Udahnem. „Ja sam rezultat neplanirane trudnoće. Moji roditelji su se
samo neobavezno zabavljali kad je mama ostala trudna. Trebala se vratiti u
Englesku, ne ostati ovdje. Vjenčali su se zbog mene.“ Utroba mi se zgrči zbog
ironičnosti moje situacije.
Gray na trenutak samo zuri. A onda posegne za mnom i privije me čvrsto na
svoja prsa. „Dušo, ne. Ne.“
Ja se ugnijezdim u njegovo naručje i stisnem ga oko struka. „Kako možeš reći
ne kad uopće ne shvaćaš što želim reći?“
205
 Knjige.Club Books
„Jer te poznajem.“ Malo se nagne unatrag da mi može pogledati u oči. „Misliš
da smo poput njih? Da sam te zaprosio zato što osjećam obvezu? Jebote, ne.“ Prsi
mu prate liniju moje čeljusti. „Mi nismo kao oni. Kao prvo, mi se ne zabavljamo.“
Usne mu se izviju kao da je to ružna riječ. „Mi smo u ozbiljnoj vezi, u smislu da
se svako jutro probudim i pomislim: Hvala Bogu da me Ivy želi. Kako je
mogu nagovoriti da me zauvijek zadrži?“
Nasmijem se kroz nos i naslonim glavu na njegova prsa. „Da, ja te želim“,
prošapćem. „Ali to ne znači da se moramo vjenčati. Nemoj me zaprositi zato što
sam trudna. To bi bio najgori razlog za sklapanje braka. Požalit ćeš zbog toga,
Gray. Vjeruj mi.“
Gray frustrirano puhne. „Je li tvoj tata ikad rekao zašto je varao tvoju mamu?“
Njegovo pitanje me zatekne nespremnom, pa odgovor samo izleti iz mene.
„Rekao je da je to smatrao povlasticom sportske zvijezde. Žene i slava.“
„E, pa ja nisam takav. To sam već imao i jednostavno...“ Odmahne glavom.
„Ne. Imam dvadeset dvije godine i osjećam se kao starac kad se radi o tim
sranjima. Pozli mi od same pomisli da opet tako brijem. Nisam ni pogledao drugu
žensku otkako smo se počeli dopisivati. Jer želim samo tebe. Sa ili bez djeteta, ja
želim tebe, Mac. Samo tebe.“
„Stvar je u tome da si me zaprosio, Gray.“
„Hm, da, a ti me uporno odbijaš, dovraga.“ Nasmije se, no ranjivost u njegovu
glasu me uništava.
Raširim dlan iznad njegova srca. „Hoćeš reći da bi me zaprosio i da nisam
trudna?“
Prsa mu se podignu od dubokog uzdaha, a onda pogleda dolje u mene
mračnim plavim očima. „Ivy, ti si me probudila. Mislio sam da živim svaki dan
punim plućima, ali to je bila laž. Samo sam glumio veseljaka. A nisam to ni znao.“
„To nije odgovor na moje pitanje.“
On se namršti. „Misliš da sam te planirao pustiti? To se nikad ne bi dogodilo.
Da, prosim te ranije zbog ovoga. Jer imam izliku da to učinim. Jebote, Ivy, duboko
u sebi sam znao od samog početka da si ona prava. Samo bih zvučao kao luđak
da sam ti to odmah rekao.“
Osmijeh mi je drhtav. „Ne bi bio luđak.“
Gray mi obujmi dlanovima obraze i pritisne svoje čelo na moje. „Onda reci
da.“
„Gray... Prva godina braka je navodno najteža. I dodaj još tome pritisak brige
o djetetu. To je recept za katastrofu.“
„Ja volim izazove.“ Gray mi stisne rame. „Zapravo bih ja trebao biti zabrinut.
Imala si samo jednu ništavnu vezu, i nakon toga mene. Tko kaže da neću ja tebi
dosaditi?“
„To je totalno apsurdno. Nikad se ne dosađujem kad sam s tobom.“

206
 Knjige.Club Books
Osmijeh mu je nakošen. „Pa, i meni je tako s tobom.“ Gray se još više nagne
prema meni, donoseći mi svoju toplinu. „Rekao sam ti da ćemo biti jebeno dobar
par. A ja nikada ne griješim u vezi s tim stvarima.“
Spontano se privijem uz njega i gricnem rub njegove čeljusti.
„Pametnjakoviću.“
„Nego što“, promrmlja dok njegove usne traže moje. Poljubac mu je nježan.
Kad se odmakne, oboje se široko smiješimo jedno drugomu. No onaj
nesigurni, nervozni osjećaj se vrati, i ja duboko udahnem. „Ali, Gray, brak? Jedva
se privikavam na činjenicu da sam trudna i, jebemu, ne znam...“
Gray prolazi prstima uz rub mojih šiški. Umirujući me. „Gle, znam da se ovo
sve prebrzo događa. I vjerojatno sam samo pogoršao situaciju. Sranje. Ne moramo
se vjenčati. Samo sam ti htio dati ovaj prsten. Da ti pokažem koliko mi značiš. I
da te podržavam. Uvijek.“
Prsten blista u svojoj crnoj kutijici. Dijamanti svjetlucaju, čisti poput leda.
Gray pogleda u prsten, pa natrag u mene. „Ovo ne mora biti zaručnički prsten ako
te to plaši. Nosi ga zato što smo skupa. Nosi ga zato što te volim.“ Protrlja si
potiljak, zajapurene kože. „Mislim, ako želiš. Kvragu, sve sam spetljao...“
Obujmim dlanom njegov topli obraz i poljubim ga. Usne mu se razdvoje pri
iznenađenom udisaju, a onda mi uzvrati poljubac, duboko i požudno, obavijajući
mi rukom struk kako bi me privukao k sebi. Razmjenjujemo poljupce pomalo
nezgrapno i nestrpljivo, kao da smo godinama bili razdvojeni.
Kad se konačno smirimo, malo mi se vrti u glavi i jako sam vesela. Dotaknem
nosom njegov nos, pomazim ga. „Možda bismo se mogli vezati riječju da ćemo
se zaručiti?“
„Što god želiš, menije važno samo da smo zajedno.“
„Stavi mi ga.“
Ruke nam samo malo drhte dok mi Gray polako stavlja prsten na ruku. Tako
je lijep. Toliko lijep da mi se zamagli vid pa moram treptanjem rastjerati suze.
Gray nasloni svoje čelo na moje. „Znači, nisam totalno zajebao?“
Nježno mu pomilujem obraz, i dijamant zablista pod slabim svjetlom. „Ne,
Kolačiću. Savršen si. Ovaj prsten je savršen. Tako te silno volim.“
„Ukrala si mi rečenicu“, prošapće, a onda me ponovno poljubi. Padnemo
zagrljeni natrag na travu, smijući se tiho. Gray prati usnama obrise moga lica,
neprestano ponavljajući isto: Volim te. Volim te. Volim te.

207
 Knjige.Club Books

29

Moj dom je već gotovo dva tjedna jedan hotel u New Orleansu. Trenutačno
živim i dišem nogomet. Treninzi, analize snimaka, drilanje, spavanje. Presice i
glupi intervjui. To je moj život. Utakmica doigravanja je sutra, i svi smo toliko
napeti da samo želimo da već jednom dođe taj dan. I onda više nećemo morati
imati posla s gomilom sportskih agenata, skauta i sponzora. Nećemo se više
morati smiješiti pred kamerom dok jedemo besplatni gumbo za večeru. Nećemo
više morati učiti strategiju igre ni gledati toliko snimaka utakmica da ih znamo i
u snu ponoviti. Dajte nam samo da igramo nogomet.
Nikad mi nije bilo ovako teško. Ivy je mislila da ću biti fokusiraniji ako ne
dođe ovamo. Ali nije tako. Otkrio sam da je trebam pokraj sebe, inače se osjećam
neuravnoteženo. Toliko mi nedostaje da istodobno osjećam prazninu i napetost u
grudima.
No sada napokon dolazi ovamo, trebala bi stići za nekoliko sati. Sav sam na
iglama, jedva je čekam vidjeti. Toliko da si moram fizički odvući pozornost.
Nakon brutalnog vježbanja u teretani, primim poruku od Seana Mackenzieja koji
mi kaže da se nađem s njime u hotelskom baru.
Već ga neko vrijeme izbjegavam. Uglavnom zato što Ivy i ja nismo još
odlučili što ćemo s njezinom trudnoćom. Ja znam što želim, ali ne želim
nagovarati Ivy. Iznijet ću svoje mišljenje, ali je neću prisiljavati. Izlazeći ispod
tuša, brišem se ručnikom i šaljem poruku Mackenzieju da mi kaže kad se
nalazimo.
Jer jedno više ne želim tajiti od njega.

Mackenzie me čeka u baru. Već je popio pola čaše viskija. Sjednem pokraj
njega i naručim hladnu vodu.
„Jesi spreman za utakmicu?“ kaže Mackenzie umjesto pozdrava.
„Kako glasi onaj citat?“ šalim se. „Ja sam rođen spreman.“
„John Wayne.“ Mackenzie kimne glavom. „Dražesno.“
208
 Knjige.Club Books
„John Wayne? Stvarno?“ Gucnem malo vode. „Mislio sam da je to iz Gužve
u kineskoj četvrti.“
Mackenzie zakoluta očima. „Prestani me pokušavati natjerati da se osjećam
staro. Gužva je film moje generacije. Gledao sam ga sjedeći na kauču s Ivynom
mamom.“
Pomisao na Mackenzieja s Ivynom mamom vrati mi fokus na trenutačnu
situaciju. Udahnem i oslonim se dlanovima o šank. „Moram vam nešto reći.“
„Ivy mi je već rekla.“ Usta mu se iskrive. „Tekstualnom porukom.“
Na moj pogled pun nevjerice, on mi doda svoj mobitel. Pročitam naglas Ivynu
poruku. „‘Gray i ja smo sada skupa. Nemoj biti nadrkan na njega. U ozbiljnoj smo
vezi. I ja sam sretna.“’
Tiho se nasmijem prelazeći dlanom preko lica, pa mu vratim mobitel.
„Kukavica“, promrmljam sebi u bradu.
No očito nisam bio dovoljno tih jer mi Mackenzie dobaci pogled. „Mali
savjet. Moja kći voli pobjeći kad se osjeća bespomoćno.“
„To sam već skužio.“ Ivy i ja smo slični po tom pitanju.
Mackenzie zagunđa. „Nisi je smio dirati, Graysone. Znaš da to nije pametno.“
Znači, Ivy je naslijedila svoju izravnost od oca. Dobro je znati. Uspravim
ramena i okrenem se cijelim tijelom prema njemu. „Hm, ovo je neugodno.“
Mackenzie frkne nosom kao da kaže Ma nemoj mi reći, mali.
Brzo otpijem gutljaj hladne vode, a onda nastavim. „Dio mene koji se obraća
Ivynom tati kaže: uz dužno poštovanje, gospodine, razumijem vaše strahove, no
uvjeravam vas da nikada ne bih povrijedio Ivy.“ Pojačam stisak oko čaše. „A dio
mene koji vas doživljava kao potencijalnog agenta želi vam reći da odjebete.“
On se otvoreno nasmije. „Onda jednako razmišljamo, mali. Jer te jedan dio
mene želi prebiti zato što si uopće pogledao u moju kćer. A drugi te želi upozoriti
da se kloniš distrakcija. Pogotovo onih ženske sorte.“
Ženske sorte. Želim zakolutati očima. No nije mi rekao ništa novo. „Ja je
volim.“ Mackenzie ponovno frkne, pa mu uputim čvrsti pogled. „Bolje da vam
odmah kažem. Stavio sam joj prsten na ruku. Vezali smo se riječju da ćemo se
zaručiti.“
Mackenzie polako spusti naočale pa pogleda u mene. Njegove grube crte lica
su iscrpljene, blijede. „Vezali ste se riječju da ćete se zaručiti? Koji to vrag znači?“
„To su Ivyne riječi. Poanta je u tome da se želim oženiti njome. Ona je nešto
najbolje što mi se dogodilo u životu.“
On stisne prstima korijen nosa. „Zar si poludio? Mali, brak je zadnje što ti
treba u ovoj fazi karijere.“
Pretpostavljam da sad nije trenutak da mu kažem kako je Ivy trudna. Osim
toga, ako mu odlučimo priopćiti tu vijest, učinit ćemo to zajedno. Nema šanse da
će se Ivy opet izvući tekstualnom porukom.
209
 Knjige.Club Books
„Znam da mislite kako sam ja poput vas“, kažem tihim glasom. „Ali nisam.“
I stvarno me boli kurac što me sada gleda kao da me želi ubiti. Nastavim ne
trepnuvši. „Ništa me na ovom svijetu ne usrećuje više od Ivy. A to uključuje i
nogomet. Možete biti ljuti na mene ako želite, ali ja neću napustiti Ivy.“
Sjedimo u tišini, dok zvukovi bara bruje oko nas. A onda Mackenzie uzdahne.
„Dobro, onda, da sam tvoj agent, savjetovao bih ti da držiš svoju zaručnicu što
dalje od središta pozornosti. Također bih ti savjetovao da gradiš imidž obiteljskog
čovjeka, što će biti teško s obzirom na tvoju vanjsku personu.“
„Vanjsku personu?“ upitam uz smijeh.
„Sranje.“ Mackenzie napravi grimasu. „Nemoj me tjerati da to izgovorim.
Tvoj izgled, dečko. Žene luduju za tipovima poput tebe. Doživljavat će te kao
seks simbol.“ Usta mu se naškube kao da siše limun, i ja se ponovno nasmijem.
„Pošteno“, kažem. „ A kao moj punac?“ Igram se s vatrom, no ne mogu
odoljeti, moram ga malo podbadati.
Obrve mu se spoje. „O, jebote, zaglavit ću s tobom u svakom slučaju, zar ne?“
„Bojim se da je tako, Veliki Mac.“
Gunđajući iskapi ostatak viskija. „Pa, onda dobro došao u obitelj, mali.“
Neočekivano me uhvati za potiljak i prijateljski ga stisne. Bar se nadam da je
prijateljski.

210
 Knjige.Club Books

30

Nedugo nakon što Mackenzie napusti bar, Ivy mi pošalje poruku.

IvyMac: Stigla sam. Usput, Dex je već poslao tvoje stvari u moju sobu.
GrayG: Čekaj, DEX te vidio prije mene! Prekršaj! Osobna pogreška!
IvyMac: *Kolutanje očima* To samo znači da ne moramo napuštati sobu kad
dođeš ovamo, Kolačiću.
GrayG: Nastavi govoriti...
IvyMac: Bila sam malo rasipna. Uzela sam apartman.
GrayG: Apartman? Bejbi, to je previše.
IvyMac: Htjela sam nas počastiti.
GrayG: Ali to je skupo.
IvyMac: Mama me plaćala dok sam radila za nju. Sad želim potrošiti taj
novac na ugađanje svojem muškarcu.
GrayG: Ugađanje, ha? Oprošteno ti je za Dexa. A sada mi reci gdje si, Ivy
Mac.
IvyMac: TAKO mi je drago što mi je oprošteno. :-P 12. kat. Soba 1210.
GrayG: Ovo je jezivo. Broj moje sobe je 1184.
IvyMac: Hm... zašto je to jezivo?
GrayG: 1184 i 1210 su prijateljski brojevi.:)
IvyMac: Obožavam kad govoriš štreberskim jezikom. To je tako seksi.
Pritisnem gumb u dizalu cereći se od uha do uha dok tipkam sljedeću poruku.
GrayG: Blizu sam. Budi gola.
IvyMac: Kako zapovjedno.
GrayG: Ako se počneš dirati i fino se navlažiš za mene, to bi isto bilo super.
;-)
Smijuljeći se, gurnem mobitel u džep ne čekajući njezin odgovor. Kad dizalo
konačno stigne do dvanaestog kata, kurac mi već pulsira.

211
 Knjige.Club Books
Vrata apartmana br. 1210 lagano su odškrinuta, i ja se nasmiješim, znajući da
je Ivy to učinila za mene. Koža mi postaje pretijesna od vrućine i pulsirajuće
požude. Praktički dašćem dok ulazim u apartman, a srce mi lupa u ritmu mojih
čvrstih, brzih koraka.
Ivy stoji nasred malene dnevne sobe odjevena u preveliku crvenu majicu
kratkih rukava - i ništa drugo. Zastanem gledajući u njene duge, glatke noge, u
majicu koja joj otkriva jedno preplanulo rame. Natpis na majici koji joj se proteže
preko prsa kaže: Ako ne možeš podnijeti mojeg linijskog hvatača, treba ti jača
obrana.
Sramežljivi smiješak titra na njenim lijepim ružičastim usnama, a njene tamne
oči svjetlucaju ispod gustih, sjajnih, smeđih šišaka.
Stoji metar i pol dalje od mene, ali kunem se da mogu osjetiti njezin miris,
sladak i pikantan i predivan. Požuda me obuzme tako snažno da doslovno drhtim,
koža mi je naježena, koljena klecaju. Nešto što zvuči poput režanja zatutnji u
mojim prsima, i Ivy širom otvori oči i razdvoji usne.
Trebam te usne.
„Hej, Kolačiću...“
Prije nego što stigne dovršiti, moja usta su na njenima, moj dlan obavija njezin
vrat. Ljubim je kao da je ona moja jedina hrana, duboko, ulazeći joj jezikom u
usta kako bih je prvi put kušao. Raj. Dom.
Slasno. Ivy mi uzvraća poljupce kao da se ni ona ne može zasititi. Od toga
gubim razum.
Moje ruke pronađu njeno dupe i podignu je, zatim napravim dva teturava
koraka do kauča. Kad mi koljena dotaknu jastuke kauča, padnem na nju proždirući
njena usta, pa joj podignem majicu kako bih se dočepao njenih slatkih sisa. Ona
izvije leđa i pobjegne joj tihi jecaj dok sišem njenu savršenu bradavicu. Mac me
uhvati za majicu i povuče me gore kako bi mogla ponovno napasti moja
usta. Zastenjem dok se mahnito ljubimo, sudarajući se zubima. Ona razdvoji
širom bedra dok ja užurbano skidam traperice. Ruke mi toliko drhte da tek iz
drugog pokušaja otkopčam gumb.
Kurac mi iskoči iz gaća i pljesne me po trbuhu. Nespretno nakosim kukove,
pronađem njeno vruće središte, i gurnem unutra. Bezglavo prodirem u taj vrući,
tijesni stisak. Ovaj put oboje zastenjemo, razmjenjujući dahove. A onda se
zabijam snažno i duboko. Svjestan sam samo zvuka pljeskanja kože o kožu,
svojeg pohotnog, animalnog stenjanja i stravične nezasitnosti. Stalno želim još.
Mahnit sam od želje za Ivy, i znam da će uvijek biti ovako.
Duge noge se oviju oko moga struka, a njeni nokti se zabijaju u moja ramena.
Kad zarije zube u mekanu kožu u pregibu moga vrata, tijelo mi se napne, i
svršavam uz prigušeni krik. Ivy se propinje prema mojim kukovima dok me njena
pica muze svojim ritmičnim pulsiranjem, tjerajući me da se zabijem u nju
najdublje što mogu.

212
 Knjige.Club Books
Malaksalo padnem pokraj nje. Koljena mi klecaju, a u glavi mi se vrti. Ona
ovije ruke oko mojih ramena i mlitavo se drži za mene. Oboje teško dišemo, moja
otvorena usta utisnuta su u nabore majice koja je podignuta visoko oko njezina
vrata. Udahnem i uspijem izgovoriti nevezani komentar: „Sviđa mi se tvoja
majica.“
Ivy se slabašno nasmije. „Hvala. Ciljala sam na izgled koji će mi priskrbiti
vrući, prljavi seks na brzaka.“
„Sa zadovoljstvom sam ti udovoljio.“ Nasmiješim se i poljubim je u rub
brade. Nježno je oslobodim majice, svučem je s nje i bacim u stranu. Ivy svuče i
s mene majicu, a onda ponovno legnem, uživajući u osjećaju njene gole kože na
mojoj. Nakon još malo nespretnog migoljenja, riješim se i tenisica i traperica. No
moj omekšali kurac je i dalje duboko u njoj. Ne želim napustiti njenu
vruću unutrašnjost. Nikada.
Nekako smo završili na podu. Namrštim se, ne sjećajući se uopće da smo pali
s kauča. „Jesi li dobro?“ upitam je, dodirujući joj obraz. A onda se trenutačno
smrznem sjetivši se da je trudna. „Sranje. Nisam valjda bio pregrub?“
„Ne.“ Ona se nasmiješi. „Bio si savršen.“ Provlači prste kroz moju znojnu
kosu. „Uvijek si savršen.“
„Jesi li sigurna? Planirao sam te polako zavoditi, ali izgledala si tako seksi, a
ja sam umirao za tobom i...“
„Poljubi me, Kolačiću“, kaže Ivy povlačeći me za kosu.
I ja je poljubim. Nježno, milujući vrhovima prstiju rub njezine vilice. Ljubim
je dok je nosim u spavaću sobu. Ljubim je dok liježem pokraj nje, privlačim je k
sebi da opet budemo priljubljeni kožom na kožu. Ovo je sve što mi je trebalo,
miris i dodir i okus Ivy posvuda oko mene. Stezanje u mojim grudima popusti.
Nikad nisam toliko svjestan svoje veličine kao kad dodirujem Ivy. Mogu joj
šakama obujmiti cijelu glavu. Čini se tako krhkom, a toliko mi je potrebna. „Ivy
Mac“, prošapćem prelazeći nježno usnama preko njenih usana. Držim je čvrsto u
naručju i ponovno navalim na njena usta. Uživam u okusu njenih usana, naginjem
glavu kako bih je kušao iz drugog kuta.
Njena ruka klizi niz moja leđa, miluje me, privlači još bliže sebi. Ljubimo se
lijeno i polako, istražujući jedno drugome usta iznova i iznova, sve dok nam usne
ne nateknu, a mene počne boljeti vilica. Ali ne prestajem. U glavi mi se vrti, a moj
kurac je vruća palica zaglavljena između naših tijela. Bilo bi tako jednostavno
raširiti joj noge i zariti se duboko, ponovno je jebati. Ali se suzdržavam, uživam
u ovom jednostavnom činu. Sve se izoštrava, tijelo mi postaje hipersvjesno svega.
Dahovi nam se miješaju, rubovi naših usana jedva se dodiruju. Moj jezik lizne
njezin, i osjetim to draškanje u svojim mudima. Znoj prekriva i moju i njenu kožu,
i ja zadrhtim. A opet mi je tako vruće, toliko sam opijen njenim ustima da jedva
mogu disati.

213
 Knjige.Club Books
Ivy tiho zastenje i lagano zaljulja bokova. Znam da želi da je ispunim, ali ni
ona ne navaljuje, samo se drži za moj vrat kao da je to njezino sidro i siše mi
usnicu, klizi svojim toplim, skliskim jezikom preko mojega.
Dah mi zastane. Teškom mukom odolijevam porivu da je preokrenem i
podivljam i gurnem jezik koliko god mogu u njena usta. Želim sve to. No ovo
samonametnuto mučenje je toliko dobro da sam na rubu svršavanja. Samo od
ljubljenja Ivy.
I to djeluje na mene. Utroba mi se zgrči, srce mi počne jako lupati. Posegnem
za njenom rukom koju je gurnula ispod moga jastuka. Prsti nam se isprepletu i
moj palac dotakne hladni metal. Ivy nosi moj prsten.
Moja. Ona. Je. Moja.
„Ivy.“ Kliznem bedrom među njene noge, s namjerom da ih razdvojim. Ali
ona me uhvati za rame i lagano me gurne. Dopustim joj da me preokrene na leđa.
„Što si naumila?“ prošapćem dok se penje na mene, mazi me nosom niz vrat.
Njezin glas je poput toplog meda na mojoj koži. „Daj da se malo brinem za
tebe.“
U životu sam se seksao više puta nego što se želim sjetiti. Djevojke su mi
pušile kurac, radile svašta ne bi li me zadivile. Ali brinule se za mene? Ljubile me
po cijelom tijelu kao da se radi o nekom božanstvenom iskustvu? Nikada. Ne kao
Ivy.
Ruka mi drhti kad dotaknem Ivynu kosu i odgurnem je da joj vidim lice.
„Hej“, prošapćem. „Okreni se kako bih se i ja mogao pobrinuti za tebe.“ Ovo
znam. Želim je kušati, izgubiti se u osjećaju zadovoljavanja Ivy.
Ali ona odmahne glavom, klizeći dlanovima niz moje bokove. „Ne sada. Ovo
je za tebe.“
Sjajna smeđa kosa klizi po mojoj koži, ostavljajući za sobom naježenu kožu.
Stisnuta grla pogledam dolje. Upijam pogledom blistavost njene kože, ta duga,
vitka bedra, zibanje njenih sisa dok se miče. Tako je prokleto lijepa. Stisnutost
moga grla pretvori se u knedl koji s mukom progutam, a onda drhtavo udahnem.
„Mac.“
Ona podigne glavu na zvuk moga glasa i pogleda me u oči. Ubrzano trepćem
dok mi se srce zabija u rebra. Ivy se nasmiješi, te ružičaste usne lagano se izviju,
a onda me poljubi u bok, i ja to osjetim u nožnim prstima.
Pokušava me mučiti, to je jasno. Njezin prepredeni jezik prati liniju moga
kuka, putuje preko mojih trbušnih mišića, ide posvuda samo ne onamo gdje želim
da bude. Kurac mi se podigne kao da joj pokušava signalizirati da se spusti niže,
preklinjući je da mu posveti pozornost. A onda ga konačno lizne, kratko i lijeno,
i ja zamalo progutam jezik.
Ovo nije prvi put da mi to radi, ali sada, nakon što sam je tako dugo ljubio,
napet sam poput strune, osjetljiv na svaki dodir. Kad me usiše u usta, zastenjem

214
 Knjige.Club Books
tako glasno da zvučim kao da je molim stisnutih očiju, dok mi se kožom razlijeva
val vrućine.
Ruke mi se spuste na njeno tjeme. Držim je za glavu dok polako pumpam
kurac unutra i van iz njenih spremnih usta. Ona zabruji i vibracija tog zvuka sjuri
mi se ravno u jaja. Pojačam stisak ruku. „Tako jebeno dobro, dušo. Nastavi tako.
Bože, baš tako.“
Ivy me drži rukom dok me siše, a onda me uvuče toliko duboko da obuhvati
ustima i svoje prste. Kad povuče usta, njeni vlažni prsti kliznu između mojih
bedara pa ih počnu razdvajati. Ja joj to dopustim, i mišići mi se trznu pod njenim
dodirom. Pomiluje mi jaja i dupe, ne prestajući sisati i lizati moju kitu sporim,
ravnomjernim napadom.
„Obožavam tvoja usta.“ Gledam u njene ružičaste usne rastegnute oko moga
kurca, najseksepilniji prizor koji sam ikada vidio. I zamalo mi promakne trenutak
kad njezin prst klizne iza mojih jaja. Zamalo. Međutim, vršak njezina prsta klizi
oko mjesta koje nitko nikada nije dotaknuo.
Šupak mi se stisne, ali se ne pomičem. Ne mogu. Njena odvažnost me izbacila
iz ravnoteže. Krv mi glasno huči ušima. Napola sam fokusiran na njena topla,
vlažna usta, a napola na taj prst. Ovo je pomalo perverzno, i jebeš mi sve ako mi
se kurac nije još jače ukrutio od toga.
Ona me pomiluje, lagano, jedva osjetno. I to mi je ugodno. Preugodno. Tiho
zastenje i usiše me još dublje, a onda počne gurati taj prst, tražeći ulazak. Ne bih
joj smio dopustiti da mi to radi. Ovo je previše.
„Mac? Ne znam baš... Ah... O, jebote.“ Njezin prst klizne unutra, i ta čudna
invazija mi zapali cijelo tijelo. „Isuse... Jebote...“
Prsa mi se nadimaju dok nastojim ostati miran. Ali, Bože, tako silno želim
pomaknuti kukove, potisnuti prema tom prstu. Zato što je to tako besramno, tako
jebeno erotično i divno, škrgućem zubima na rubu orgazma, osjećam kako mi se
podiže u jajima. A onda Ivy pogodi neku točku i zaustavi mi disanje, a možda i
srce.
„O, jebote, Mac.“ Guram u njezina usta, migoljim se oko njene ruke. Ona me
uzima. Mene, onoga koji uvijek ima kontrolu. Vodi ljubav sa mnom svojim ustima
i jebe me prstom. To je tako intenzivno da ne mogu razmišljati, mogu samo dahtati
i kretati se zajedno s njom kao da mi život ovisi o tome.
Ruka mi isklizne iz njene kose i padne na krevet, pa stišćem plahtu izvijajući
se prema njenim ustima dok mi se cijelo tijelo napinje i grči. Užitak prostruji
mnome i svršim tako snažno da mi se cijela soba zamagli pred očima.
A ona me samo uzima, cijedi me do kraja, siše mi kurac snažnim trzajima dok
ja nesuvislo blebećem: „Isuse, dušo, obećaj mi da ćeš se jednog dana udati za
mene. Moram imati ovo do kraja naših života. Zauvijek. Uvijek. Jebote’.’
Ona me ispusti nakon još jednog dugog usisaja, i izvadi prst iz mene. Koža
mi bridi. Osjećam se neobično prazno, tijelo me lagano boli na mjestima o kojima

215
 Knjige.Club Books
ne želim razmišljati. I dok me Ivy polako ljubi uz trbuh, ja i dalje blebećem:
„Daruj mi to svaki Božić. Svaki rođendan.“ Ona mi zapaluca jezikom po pupku.
Ja zastenjem i kukovi mi se trznu. „Na sve moje slobodne dane. Glavne praznike.
Kao ponoćna iznenađenja...“ Mac mi lizne bradavicu i ja zadrhtim, a glas mi
postane hrapav. „Dvaput utorkom.“
Njene tamne oči vedro blistaju kad pogleda u mene. „Samo utorkom?“
„Dvaput utorkom. Možda jednom svaki dan?“ Podignem glavu i uputim joj
optimističan pogled. Ona se promuklo nasmije i to je tako seksi da mi se bedra
napnu, a glas mi zvuči prigušeno. „Samo, ovaj, neka ta specifična zabava ostane
među nama...“
Obrazi mi se zajapure. Isuse, ne mogu vjerovati da je to učinila. I koliko sam
uživao u tome. Podcijenio sam svoju ćurku.
Ivy se trzaju usne, ali joj je izraz lica ozbiljan dok se nadvija iznad mene i
sagne glavu kako bi me nježno poljubila. „Ne brini se, čuvat ću tvoju tajnu,
frajerčino.“
Ima okus po meni i usta su joj natečena i crvena i sočna. Želim još. Spustim
dlan niz njezin vrat i uhvatim je ondje kako bih je mogao dublje poljubiti. Lijeno
klizim jezikom preko njezina jezika, usnama preko njenih usana. Blagi naleti
vrućine protresaju mi kurac kao sitni zakašnjeli potresi. Jebote. „Definitivno
dvaput utorkom, Mac.“

Gray se sruši na krevet pokraj mene, i masivni madrac odskoči pod njegovom
težinom. Na sebi ima donji dio trenirke koji mu stoji nisko na kukovima, i ništa
drugo. „Pregledavaš mito?“
„Mito“ je velika sportska torba po kojoj upravo kopam jer je puna darova
kojima su razni sponzori obasuli Graya i njegove suigrače. „Tata je donosio doma
sapunčiće i sportske majice.“ Izvučem elegantnu plastičnu kutiju u kojoj se nalazi
pametni ručni sat o kojem mnogi sanjaju. „Ništa poput ovoga.“
Gray promigolji obrvama. „Super je, zar ne? Mislim da je unutra i bon za
besplatne odreske koji vrijedi godinu dana.“
„Čudi me da nisi zaplakao.“
„Možda sam pustio suzicu ili dvije.“ Gray podigne rub majice koju nosim i
nasloni glavu na moje golo bedro. Tiho zabruji od užitka i počne mi milovati nogu,
zadovoljnog izraza lica i opuštenog, lijeno izvaljenog tijela. Popuši ovom
muškarcu uz malo neočekivane analne igre i praktički prede kao mačka.
Pretpostavljam da je u tome skrivena neka lekcija, ali i ja sam jednako slaba na
njega. Dovoljno je da me Gray pogleda na određeni način, i spremna sam
ponuditi mu sve što želi.

216
 Knjige.Club Books
„Ivy?“
„Da? Oooh, gledaj, bežične slušalice. Već ih neko vrijeme želim.“
„Tvoje su.“ Ruka mu putuje uz moj list. Dodir mu je nježan i ujednačen. „Kad
sam rekao Drewu da si trudna, shvatio sam da me nije strah. Da mi je ideja da
imam dijete s tobom nekako super.“
Srce mi se stisne.
On očito osjeti da sam se ukrutila jer pojača stisak oko moga lista. „Ne
pokušavam raditi pritisak na tebe“, kaže. „Ali pitala si me jednom što želim.“
Krevet zaškripi dok se pridiže na lakat. Grayeve plave oči su iskrene i gotovo
sramežljive. „S tobom želim sve.“
Toplina mi treperi u grudima dok gledam dolje u njega. Nježno odmaknem
pramen njegove kose. „Slutila sam to.“
Njegov pogled putuje po mojem licu kao da mi pokušava pročitati misli. „Ali
želiš li to i ti?“
Prolazeći prstima kroz njegovu kosu, zagledam se u prazno. „Kad pomislim
na ovo dijete, tebe i mene, želim to zaštititi cijelim svojim bićem.“
Gray mi nježno stisne nogu, ali ja nastavim govoriti.
„No kad pomislim na to da bih trebala pokušati biti majka u ovom trenutku...“
Prigušeno uzdahnem i ne dovršim rečenicu. „Mislim, o novorođenčetu - o djetetu
općenito - treba se konstantno brinuti. Ne mogu to sama. Ne želim to raditi sama.“
Grayeve obrve se naglo spoje. „Tko je rekao da ćeš biti sama? U ovome smo
zajedno. Stopostotno.“
„Gray, ti ćeš početi igrati u NFL-u. Od srpnja do siječnja će te praktički
posjedovati.“
„Okej, da, to će biti koma.“ Gray uzdahne i ponovno nasloni čelo na moje
bedro. „Ali nešto ćemo smisliti. I nemoj ni na trenutak pomisliti da neću biti posve
uključen dok sam doma.“ Njegovo krupno tijelo ponovno padne na krevet, i on se
trepćući zagleda u strop. „Sranje, ne znam. Možda bismo trebali pričekati.“
I ja opet legnem, spustim glavu pokraj njegove. „Ali ja sam sada trudna. Kad
pomislim na prekid trudnoće, jednostavno ne mogu.“ Promrmljam psovku i
prekrijem podlakticom oči. „Zašto je to tako teško, Gray?“
Gray se preokrene na bok i makne mi ruku s lica. „Volio bih da imam pravi
odgovor na to pitanje“, kaže polako. „Sve što mogu reći jest da se najteže odluke
obično tiču onoga što nam je najvažnije u životu. Što je tebi najvažnije, Ivy?“
„Ti. Nas dvoje zajedno.“
Izraz lica mu se raznježi. „A čega se najviše bojiš?“
„Donošenja pogrešne odluke.“
„Onda donesi odluku koja te najviše plaši.“

217
 Knjige.Club Books
Obujmivši dlanom njegovo snažno lice, zagledam se u njega. „Tebe nikad
ništa ne može zaustaviti, zar ne?“
„Ne zadugo, Ivy Mac.“ Njegovo golemo tijelo pomiče se sve dok nisam posve
okružena njime. „U mojoj je naravi da svladavam prepreke.“ Usnama klizi po
mojem vratu, i usput ga gricka i licka. „I vidi što sam uspio postići. Na samom
sam vrhu u svojem sportu, a u mojem krevetu je žena koju volim više od ičega.“
„U našem krevetu“, ispravim ga vukući ga dolje prema sebi. Njegovo čvrsto
tijelo pritisne moje, i kao da sve doživi kratki spoj. Tako je ugodno osjećati ga,
njegovu kožu, vruću i glatku poput satena, i njegove čvrste mišiće. Opet ga
trebam. Sada. Teškog i usporenog u sebi. Kao u izmaglici, razmišljam o sreći, o
tome kako je moja uvijek bila malo čudna. Mislim koliko sam sretna u ovom
trenutku s Grayom, znajući da je moj. Da bismo stvarno mogli biti mala obitelj. I
osjetim strah. Možda je malo straha dobro.

218
 Knjige.Club Books

31

Dan utakmice. Gray izađe iz spavaće sobe i ja zamalo progutam jezik. Svi
dečki idu na stadion u odijelima, ali nisam očekivala da će Gray izgledati tako
seksi u trodijelnom prugastom tamnosivom odijelu, snježnobijeloj košulji i ledeno
plavoj kravati. Dug, vitak i prekrasan. Kao moj osobni, ekstra-visoki James Bond.
Ugrizem se za usnu kako bih odoljela porivu da ga razodjenem. Nažalost,
nemamo vremena za to jer Gray mora biti dolje za pet minuta.
Pogleda me upitno i nelagodno se nasmije. „Zašto tako zuriš u mene? Sranje.“
Premješta se s noge na nogu. „Izgledam kao kreten, zar ne?“
Odmahujući glavom, hodam prema njemu. Točnije, prikradam mu se jer ga i
dalje želim pojesti. Osmijeh mu je nakošen kad se zaustavim ispred njega.
„Ti bokca“, kažem kroz uzdah. „Jako si zgodan u ovom odijelu.“ Klizim
dlanom niz svilenkasti rever i pritisnem čvrste mišiće ispod njega.
Gray zagunđa kao da govorim gluposti, ali se zacrveni dok stavlja ruke na
moje bokove. „Hoćeš da se poslije igramo kostimiranja?“
„Aha.“ Nježno prelazim savijenim prstom niz njegov trbuh, pa se zaustavim
na kopči njegova remena, uživajući kad naglo usiše zrak i potisne kukovima
naprijed kao da me potiče da spustim ruku niže. Klizim zglobom prsta lijevo-
desno po njegovom pojasu. „Možemo se igrati ispitivanja špijuna.“
Gray spusti glavu i gricne mi uho. „Hoćeš biti špijunka, Mac?“
„Ne. Ti ćeš biti špijun. Vezat ću te za stolicu i raditi ti kojekakve perverzarije
kako bih te natjerala da progovoriš.“
Gray zadrhti cijelim tijelom, i njegovi prsti stisnu moje bokove. Ali onda
duboko udahne i odmakne se. „Kvragu, Mac“, kaže i promuklo se nasmije, „ne
mogu se ukrcati u timski bus s masivnom erekcijom.“
„Meni se nekako sviđa taj prizor, ali u redu.“ Napravivši neophodan razmak
među nama, naslonim se na rukohvat kauča. „Čula sam da će tvoj tata biti na
utakmici.“
Gray se namršti i namreška nos. „Svaka čast na ubijanju erekcije. Da, mislim
da će doći.“ Gray nervozno cupka bijele manšete koje vire ispod rukava njegova
sakoa. „Kako, dovraga, uopće znaš za to?“
219
 Knjige.Club Books
„Pfff. Ja imam veze o kakvima ti samo možeš sanjati.“ A onda ga prestanem
zadirkivati. „Hoćeš li razgovarati s njime?“
Gray slegne ramenima ne gledajući u mene. „Možda. Vjerojatno poslije
utakmice.“
„Obavi to, Gray. Kao skidanje flastera, što brže, to bolje.“
On proizvede neki prosti zvuk, a onda pogleda u mene. „I nakon toga ćemo
proslaviti uz malo vezivanja i laganog seksualnog mučenja?“
Nasmijem se, pretvarajući se da mi među nogama ne buja vrućina. „Ja se ne
bih tako izrazila, ali, da, to ćemo raditi.“
Njegov osmijeh je opasan. Napravi dva koraka i privuče me u zagrljaj. Nježno
mi ljubi čelo, oči, nos, bradu, usta. „Svaki centimetar, Mac.“
Utisnem poljubac u njegove usne. „Svaki centimetar, Gray. A sada idi
razvaliti protivnike.“

220
 Knjige.Club Books

32

„Znači, sad ste zaručeni?“ upita me Dex gledajući u zrcalo na vratima svojeg
ormarića i počne nanositi crnu boju ispod očiju.
Smiješeći se, nastavljam si zamatati zapešća. „Više vezani riječju da ćemo se
zaručiti.“
I to mi je totalno prihvatljivo. Ivy nosi moj prsten, što budi neandertalca u
meni. Još bolje, ona me želi jednako koliko ja želim nju. To je sve što trebam.
„I tako su uništeni snovi napaljenih žena širom sportskog svijeta“, umiješa se
Johnson koji mi stoji s druge strane.
„Očito će se morati zadovoljiti tobom, mrgo.“ Njegov veliki trbuh se zaleluja
kad ga lagano pljesnem, i Johnson mi uputi ljutiti pogled prekrivši rukom svoju
škembu.
„Oženjen?“ ponovi Marshall iza nas. „Čovječe, ne mogu vjerovati. Ti si
zadnji tip za kojeg bih očekivao da će upasti u tu zamku, Graysone.“ Odmahuje
svojom glavetinom. „Što je sljedeće? Netko će priznati da je homić?“
Ne moram pogledati prema Rolondu da znam kako se ukočio na taj komentar.
Zabrinut sam za njega. Pitam se koliko će problema imati ako ikada javno prizna
svoju seksualnu orijentaciju i koliko mu je teško skrivati svoj tajni život. Ali zasad
zadržim pogled na Marshallu. „Pazi, stari, vidi ti se šupak.“
„Što?“ Marshall brzo okrene glavu, istežući vrat kako bi vidio svoju guzicu.
Dečki se nasmiju.
„Govorio je figurativno“, kaže Diaz bezizražajnim tonom. „U smislu da se
ponašaš kao šupak.“
Marshall se namršti i njegovo mesnato lice se zacrveni. „Znaš što možeš
poljubiti, D?“
Ali Diaz se samo naceri i nastavi vezivati svoje kopačke.
Kad završimo s odijevanjem, u svlačionicu uđe trener s pomoćnim osobljem.
„Gospodo, kleknite.“

221
 Knjige.Club Books
Vrijeme je za govor prije utakmice. Neki treneri viču i urlaju kako bi nabrijali
svoju momčad. No ne i naš trener. On je uvijek smiren, gotovo meditativan. Voli
filozofiju, vizualiziranje pobjede, razmišljanje u kontekstu psihološke snage. I
nijedan od nas se nikada nije žalio. Jer su njegove metode uspješne. On govori, a
mi slušamo svaku njegovu riječ.
Svi kleknemo na jedno koljeno, napravivši krug oko njega. Trener stoji u
sredini, opuštena tijela i dubokog, postojanog glasa. „Dakle, evo nas ovdje. U
doigravanju. To je bio naš cilj. Nešto što smo znali da možemo postići.“ Osvrne
se oko sebe.
„Poznajem svakoga od vas. Znam vaše prednosti. Znam vaše slabosti. A ako
su oni dečki obavili svoju domaću zadaću, i oni će ih znati. Prednosti i slabosti.
Svi se boje slabosti. Nemojte ih se bojati. Okrenite ih u svoju korist. Misle da
mogu iskoristiti vaš ego? Neka to misle. Misle da ste nervozni kod dodavanja
unatrag kad vas zadirkuju? Dajte im povoda da povjeruju u to. Pretvorite svoje
slabosti u prednosti. Zbunite ih. Učinite neočekivano.“ Trener pokaže
prema svojoj sljepoočnici. „Ovaj sport se ne igra samo na terenu, nego i ovdje.“
Mi šutimo, gledajući u njega dok korača ispred nas. „Ima puno glupana u
ovom sportu. Tipova koji misle da mogu glumiti junaka i sve obaviti sami. Ali na
tom igralištu...“ Pokaže prema vratima. „Igramo kao momčad, i pobjeđujemo kao
momčad. Timski rad. Mi smo momčad koju svi žele poraziti. Svi oni žele našu
krv.“ Pogled mu putuje preko nas. „Jer smo najbolji tim u cijeloj zemlji.“
„Crveni psi!“ povičemo uglas.
„‘Pobjednički ratnici pobjeđuju prije odlaska u rat, dok poraženi ratnici prvo
idu u rat, a onda traže pobjedu.’ Sun Tzu.“ Trenerov glas se pojača. „Gospodo, mi
smo već pobijedili. A sad izađite na teren i dovršite posao.“
„Da, treneru!“ zaurlamo.
Trener skrene pogled prema meni, i kratko mi kimne. Svi timovi imaju svoje
tradicije, sitne obrede koje provode prije utakmice. Naš tim nije nimalo drukčiji.
Tradicija našeg sveučilišta jest da se prije istrčavanja na teren uhvatimo u grupni
zagrljaj i bubnemo se kaci gama. Ovdje, u svlačionici, imamo još jedan obred koji
izvodimo nakon trenerova govora.
To je počelo kad sam bio brucoš. Spojio sam svoj mobitel na zvučnike,
natjeravši dečke da slušaju glazbu prije utakmice. Taj dan smo rasturili i, budući
da smo praznovjerne budale, odlučili smo prije svake sljedeće utakmice slušati
istu pjesmu.
Upravo dovršavam taj obred, puštajući Radioactive grupe Imagine Dragons.
Neki od dečki zatvore oči, puštajući da ih preplavi pulsirajuća glazba. Drugi
se lagano zibaju, počinju se nabrijavati, krv im se zagrijava.
„Vizualizirajte“, kaže trener nadglasavajući glazbu. „Vidite pobjedu. Ondje
je. Vaša je. Već sada.“

222
 Knjige.Club Books
Stvar se razvija polako, glave se klimaju uz teški ritam. Ritam koji nas spaja,
tjera nas da se zbijemo. A onda skačemo, masa tijela koja osjećaju isti ritam, iste
otkucaje, iste misli. Mi smo jedno. Kad krene refren, gomila dečki poviče:
„Vooooou.“
Energija struji kroz nas, vibrirajući uz ritam basa. Pod se trese pod težinom
osamdeset frajera koji zajedno skaču. Glazba utihne, i ostanemo samo mi,
spremni za bitku. Srce mi snažno kuca, tijelo mi je napeto od iščekivanja. Ta
napetost u nama dosegne svoj vrhunac, i kao da smo to planirali, zagrmimo uglas:
„Naprijed, Crveni psi!“

„Isuse, kako sam nervozna“, kaže Anna koja sjedi pokraj mene. „A Drew
uopće ne igra. Ne znam kako se vi nosite s ovime.“
Treća je četvrtina, rezultat je 35-30, i naš tim gubi.
Fi slegne ramenima. „Ja promatram ljude i pustošim švedski stol.“ Kimne
prema impresivnom švedskom stolu u stražnjem dijelu luksuzne lože u kojoj
sjedimo.
Anna se nasmije. „Ja sam nekoć posluživala taj švedski stol. Mislim, ne baš
taj, ali znaš što hoću reći.“
Trudim se ne primjećivati posluženu hranu jer mi je želudac uskomešan. Od
nervoze ili od jutarnje mučnine? Ne znam. Osim laganog umora i bolnih grudi,
nemam drugih simptome trudnoće. Još je rano, pa pretpostavljam da će se s
vremenom pojaviti. Prsti su mi hladni, tako da se vjerojatno ipak radi o nervozi.
Duboko udahnem ne bih li malo živnula. „Pobijedit će.“
„Naravno da će pobijediti.“ Anna kimne, a onda pogleda u mene. „Izgledaš
malo iscrpljeno. Hoćeš da ti donesem sok od đumbira?“
„Da, to bi bilo super, hvala ti.“ Krajičkom oka vidim svog tatu koji ćaska sa
sportskim direktorom Grayeva sveučilišta, i osjetim laganu krivnju zato što moji
prijatelji znaju da sam trudna, a moji roditelji ne znaju. Jedno po jedno. Prvo derbi
utakmica, a onda priznavanje roditeljima. Jupi.
Zavalim se natrag u stolicu i mašem amo-tamo velikim spužvastim prstom
koji mi je Fi dala ne bih li se malo rashladila. Ovdje je prokleto vruće i previše je
zatvoreno. Čeznutljivo pogledam prema tribinama ispod nas. Želim biti ondje
gdje je ugodno i otvoreno. Ali Anna, Fi i ja smo ovdje s mojim tatom, sveučilišnim
osobljem i nekoliko sponzora.
Gledam Graya kako opet osvaja teren. Nije ga teško prepoznati jer je viši od
većine svojih suigrača pa se broj 88 jasno vidi na njegovim širokim plećima.
Dresovi u američkom nogometu nisu baš seksi. Štitnici i kacige prekrivaju većinu
gornjeg dijela.

223
 Knjige.Club Books
Ali hlačice? Sjajna crvena Lycra tako divno prekriva Grayevo čvrsto dupe,
koje je trenutačno prikazano na mnogobrojnim ravnim ekranima kojima su
prekriveni zidovi svečane lože, dok kamere zumiraju na zagrljaj njegova tima.
Moram se nasmiješiti; da je Gray ovdje, sigurno bi se našalio na vlastiti račun.
Trenutačno djeluje fokusirano. Imaju dovoljno vremena, ali znam da se Gray
neće ponašati samozadovoljno. Navaljivat će i boriti se za svaki osvojeni
centimetar. Uvijek. Njegovo samopouzdanje na terenu graniči s arogancijom. Ali
ga on nikada ne pokazuje, jednostavno igra srcem i dušom.
Anna se vrati s mojim gaziranim pićem, i ja zahvalno otpijem gutljaj. Sok od
đumbira hladan je i pjenušav, no ne ublaži moju mučninu koja je sve intenzivnija.
Nastavi li ovako, morat ću dobar dio utakmice posvetiti božici porculana.
Napravim grimasu i prijeđem rukom po svojem bolnom vratu.
Tijelo mi preplavi nesnosna vrućina. Usta mi se napune slinom i želudac mi
se uzburka. Odložim piće i ustanem. Osjećam težinu u donjem dijelu trbuha, kao
da se po malenom prostoru između mojih kukova kotrlja kugla. U meni raste
mučnina. Ona težina se pretvori u kontrakciju, i ja položim dlan na trbuh.
Nejasno čujem razgovor ljudi oko sebe. Netko doziva moje ime. Ali utroba
mi je previše uskomešana da bih obratila pozornost na to. Prostorija mi se ljulja
pred očima i povremeno izlazi iz fokusa, a srce mi počne snažno lupati. Moram
na wc. Tek što mi ta pomisao proleti kroz glavu, uhvati me snažan grč koji mi
izbije zrak iz pluća. Presavijem se od boli i iz međunožja mi sukne gusta, vruća
tekućina.
„Ivy?“ Kao iz daljine, čujem nerazgovijetno brujanje Annina glasa.
Oči mi se zamagle od suza dok pokušavam progovoriti. Nešto mi curi niz
noge. Krv. Podignem glavu i ugledam Fi kako pruža ruku prema meni.
„Gadno je“, kažem kroz hladne usne.
Soba se okreće. Tata se odjednom stvori pokraj mene. „Što joj je, dovraga?“
Fi mu nešto šapće na uho. On problijedi, pogleda prema mojem krilu i lecne
se.
Odmiču me u stražnji dio lože i naprave krug oko mene. Prostorija se ispuni
šaptanjem i zabuljenim licima.
„Tata“, kažem. „Oprosti.“ Želim mu reći da sam trudna, ali mislim da više
nisam.
Netko zove liječnika, a ja samo uspijem izgovoriti: „Nemojte reći Grayu. Ne
sada. Obećajte mi da mu nećete reći.“
Fionina ruka je snažna i topla na mojoj ledenoj ruci. „U redu je, Ivy. Sve će
biti u redu.“
Ali ja znam da je to laž.

224
 Knjige.Club Books

33

Zadnja četvrtina. Imamo posjed lopte minutu prije kraja, i krv ubrzano kola
mojim žilama. Osjećam oštri, metalni miris u nosu. Krcati stadion huči oko mene,
no u usporedbi sa zvonjenjem u mojim ušima to je sada samo potmulo brujanje.
Svaki centimetar tijela me rastura, bole me kosti, zglobovi pulsiraju. Imam
porezotinu na koljenu koja me peče. Znoj mi curi u oči. No ne bih ništa
promijenio. Cijelo mi je tijelo budno i radi na ostvarenju svojeg jedinog
cilja: dobivanja ove jebene utakmice.
Krenem prema svojim zagrljenim suigračima, i jedan obrambeni igrač
suparničke momčadi okrzne me u prolazu te iskoristi priliku da me zadirkuje.
„Smlavit ću te, pizdolišče.“
„Da, volim lizati pičke“, kažem mu hodajući unatrag, raširenih ruku. „Ali
tvoja malo smrducka. Trebao bi posjetiti ginekologa.“ Gospodin Neduhoviti
pokaže prstom u mene. „Smlavit ću te.“
„Moraš me prvo uloviti. Dosad si samo jeo prašinu iz mojih kopački.“ A onda
potrčim prema svojim dečkima, ignorirajući daljnje komentare tog debila.
„Molim te, reci da smijem srediti igrača devedeset dva“, kažem Calu kad se
okupimo na četrdeset jardi.
Iza svojeg rešetkastog vizira, Cal se široko nasmiješi. „Zanimljivo da to
spominješ, Graysone. Vrijeme je da postaneš Sivi duh.“
Sivi duh. Jer je zaustaviti mene jednako teško kao uhvatiti duha. Što je
istodobno prikladno i genijalno. „U redu, Ledeni, bit ću Sivi duh“, kažem Calu,
nadjenuvši mu nadimak. Jer ga je danas definitivno zaradio.
On samo kimne glavom. „Dečki, okončajmo ovu utakmicu.“
Cal nam odredi kombinaciju napada, i ja se nasmijem toliko široko da mi se
vide zubi. Za mene je to jednostavna finta i trčanje uz liniju, uz puno složenih
smicalica mojih suigrača, s ciljem odvlačenja pozornosti obrane. Tijelo mi bruji
od napetog iščekivanja.
Gospodin Neduhoviti stoji na crti i namršteno me gleda. „Jesi li spreman za
mene, plavušane?“

225
 Knjige.Club Books
Dodirnem crtu vrhom kopačke i sagnem se dovoljno nisko da pomisli kako
ću skočiti na njega čim počne napad. „Blokirat ću te“, kažem mu kao da mirno
ćaskamo. „Ali to ne znači da ti želim lizati pičku, ok?“
Neinteligentni igrači najlakše nasjedaju na provokacije. Ovo je gotovo
prejednostavno. Lik praktički vibrira od gnjeva. „Zgazit ću to tvoje lijepo lice.“
Ja mu dobacim pusu, pretvarajući se da sam usredotočen na njega, dok
zapravo dišem teško i duboko kako bi mi krv bila što zasićenija kisikom,
premještajući težinu tijela na jastučiće stopala za munjeviti start. Tijelo mi je
napeto poput luka koji samo što nije odapeo strijelu.
Calovglas odjekne: „Hut!“
Sve odjednom eksplodira u pokret. Misleći da ću ga blokirati, linijski branič
zakorači ulijevo, agresivno režeći. Ja krenem udesno. On prozuji pokraj mene dok
ja sprintam niz prolaz koji su moji dečki otvorili za mene. Krv mi juri kroz žile;
čujem samo prigušeno stenjanje i tupi zvuk tijela koja se zabijaju jedna u druga, i
tutnjanje mojih nogu. Nakon deset jardi naglo skrenem udesno, okrenem se oko
svoje osi i nagnem tijelo prema Calu. Lopta doleti ravno u moje spremne ruke.
To je sve što mi treba. Preplavi me još jedan nalet energije. Okrenem se i
pojurim niz teren, s linijskim braničem za petama. Krajičkom oka vidim
protivničkog osigurača kako juri prema meni. Oni ne znaju ono što ja znam. Sad
je sve prepušteno fizici. Brzina, masa, inercija.
Linijski branič ovije ruke oko mene, s namjerom da me povuče na tlo. Ali ja
sam veći i jači. Držeći loptu čvrsto i nisko, sagnem se i tako spustim svoje težište.
Povučem ga sa sobom, a sudar njegova tijela s mojim zapravo samo pojača moj
zamah, tako da je osigurač beskoristan kad se zabije u nas, jer naleti na
kombiniranu snagu mene i linijskog braniča. To je prevelika masa za igrača
njegove veličine.
Težina njihovih tijela u padu radi na njihovu štetu, povlačeći ih niz moje tijelo
u pokretu. Oslobodim se. Jedan, dva, tri koraka na vrhovima prstiju uz sam rub
igrališta, i ponovno trčim maksimalnom brzinom prema zoni polaganja. Koraci
tutnje iza mene. Osjećam vrući dah na potiljku.
Jebeš to. Trčim koliko me noge nose. Pluća mi gore, mišići vrište, ali ne
zaustavljam se. Još jedan osigurač dolazi prema meni s lijeve strane.
I dalje trčeći, posegnem iza sebe i odgurnem ga, uhvativši ga rukom za
ovratnik. Posrćemo niz teren, gotovo ispred same zone polaganja. On padne
ispred mene i ja ga preskočim, zakvačivši mu kopačkom kacigu.
Kotrljam se, čvrsto stišćući loptu. No i dok mi se tijelo prevrće, ne skidam
pogled s onog malog narančastog stošca. Točno je ispred mene. Samo trebam
prebaciti loptu preko.
Zastenjem, izvrnem se, padnem prema njemu ispružena tijela i ruke, čvrsto
držeći loptu u šaci. Tijela se zabijaju u mene uz eksploziju boli i dubokog
stenjanja.

226
 Knjige.Club Books
Zabijemo se u teren silinom od koje mi se zatresu kosti. Vidim zvijezde. Ali
uspio sam. Polaganje. Zviždaljke se oglase, suci podižu ruke u zrak. I igralište
preplavi huk navijača.

Nema ništa bolje od pobjede u važnoj utakmici. Buka publike je zaglušujuća.

Tutnjava od koje mi vibriraju kosti i zvoni mi u ušima. Lete konfeti, a energija
osamdeset tisuća urlajućih gledatelja razlijeva se preko terena u obliku vala od
kojeg dobivam erekciju. Toliko sam napaljen od toga da doslovno poskakujem
vičući i klicajući.
Moj tim poskakuje skupa sa mnom. Snažno pobjedničko pljeskanje pogađa
moja leđa, štitnike, glavu. Podignem pesnicu prema nebu. Jebote, uspjeli smo.
Jebote, pobijedili smo. Idemo na nacionalno prvenstvo. Koža mi bridi od ponosa.
Trenutačno vlada sveopće ludilo. Jedva se sjećam davanja intervjua. Znam da
sam izgovorio standardne rečenice o tome kako sam zahvalan na svojem timu,
kako sam sretan zbog pobjede i kako se sada moramo pripremiti za nacionalno
prvenstvo. To je sve istina, no moja pozornost nije tu.
Svi oko mene slave; moji suigrači, treneri i sveučilišno osoblje. Kosa mi je
puna konfeta, a dobar dio ih je zaglavio ispod moga ovratnika i škaklja mi vrat.
Hodam ignorirajući prijatelje i čestitare. Ivy. Gdje je Ivy? Moram je vidjeti,
trebam je kao što mi treba sljedeći udisaj.
Kroz more lica spazim Drewa kako se probija prema meni. Ispustim još jedan
pobjednički poklič i potrčim prema njemu. „Jebote, čovječe“, povičem kad
stignem do njega. „Uspjeli smo! Možeš li vjerovati?“ Čvrsto ga zagrlim i
podignem ga u zrak.
Drew se sipljivo nasmije, pa ga pustim da može disati. Osmijeh mu je širok,
ali neobično usiljen. „Bili ste sjajni, Gray-Gray.“
Zvuči nekako čudno. Sranje, zar je u bedu zato što nije mogao igrati? Osjećam
se kao šupak. Provučem ruku kroz svoju vlažnu kosu pokušavajući smisliti što
reći, nešto o tome kako će uskoro opet igrati. Njegova noga će zacijeliti. Ali Drew
mi priđe bliže. Izraz lica mu je odjednom napet. „Gray... Sranje. Ivy su odveli
natrag u hotel.“ Oštre iglice paničnog straha probadaju mi lice dok mi tijelo
postaje kruto poput kamena. „Molim? Odveli? Što to znači?“
Ljudi se zabijaju u nas. Perifernim vidom registriram tamni obris televizijske
kamere. Ali se fokusiram na Drewa.
On se nagne prema meni. „Ivy je imala spontani pobačaj. Tako mi je žao,
stari.“
To me pokosi poput snažnog udarca, razbije nešto duboko u mojim grudima.
Ne mogu se pokrenuti. Usta mi se ispune metalnim okusom, pod ispod mene se
zanjiše. „Je li ona dobro?“ Molim te, Bože. Sva krv kao da mi je iscurila iz glave
u nožne prste.
227
 Knjige.Club Books
„Rakin je s njom.“
Rakin je jedan od liječnika našeg tima. Izdahnem osjećajući se malo bolje, a
onda prikujem pogledom Drewa. „Kada?“
Drew samo odmahne glavom. „Negdje tijekom utakmice.“
Ja eksplodiram. „Jebote, zašto mi nisi rekao ranije?“
„Igrao si...“ Odgurne me pesnicom kad ga napadnem. „A ja sam to saznao tek
prije pet minuta. Anna mi je upravo poslala poruku.“
„To, jebote“, prodere se glas iza mene. Trenutak kasnije, Rolondo se zabije u
nas, gurnuvši mi štitnik za rame u vilicu. „To te ja pitam! Jeeee!“ Osmijeh mu
zamre na licu kad pogleda u mene i Drewa. „Što se događa?“
Drew kratko odmahne glavom. „Ivy.“
To je sve što kaže, ali je dovoljno. Ponovno me preplavi strah. Zanjišem se
od vrtoglavice i mučnine. Sad smo okruženi reporterima. Možda su nanjušili krv
poput morskih pasa, ili možda samo žele kratku izjavu.
Rolondo mi položi dlan na rame. „Idi k svojoj curi. Mi ćemo preuzeti ovo.“
Okrene se i odmakne gomilu novinara od mene. „Tko ima pitanje?“
Otrčim probijajući se kroz gužvu kao užareni nož. Kad konačno stignem do
svlačionice, glava mi pulsira od boli. Moja oprema pada na pod ondje gdje je
bacim. Dok navlačim traperice, u svlačionicu uđe moj tata. Cijeli dan sam ga
uspješno izbjegavao, i baš se sad morao pojaviti.
Vrijeme i težak život ostavili su svoj trag na mojem tati, koji je sada izboran
i debeljuškast. Gotovo nimalo ne nalikujem na njega. On je žilav, tamnokos, i
dobrih deset centimetara niži od mene. Ja više sličim na mamu - i znam da ga to
ljuti. Jedino što dijelimo jest boja očiju. Nije me briga što mi je ovaj čovjek
podario život; kad god smo u istoj prostoriji, smjesta želim izaći.
„Gray...“
„Nemam vremena za ovo“, procijedim navlačeći tenisice. Prsti mi drhte dok
ih vezujem.
Tata zakorači naprijed, crvena lica. „Razgovarat ćeš sa mnom, dovraga.“
„Ne“, prasnem. „Stvarno neću.“
„Slušaj ovamo, mladi gospodine...“
„Moja cura me treba.“ Prođem pokraj njega.
On me uhvati za ruku. „Napuštaš me kako bi se našao s nekom fuficom...“
Istrgnem ruku iz njegova stiska. „Ona je žena koju volim. Izvoli se odnositi
prema njoj s poštovanjem. Trudna je.“ Iz mene se istrgne neki ružni, bolni zvuk.
„Ili je bila trudna. Izgubila je dijete. Dok sam ja bio ondje na terenu...“
Okrenem se uz psovku i krenem prema vratima. Nakon par sekunda shvatim
da moj tata hoda za mnom. „Vozit ću te“, kaže sumornim tonom.
„Ne trebaš me voziti.“ Ali tada se sjetim da nemam prijevoz.

228
 Knjige.Club Books
Moj tata to također vrlo dobro zna. Svejedno ne može odoljeti da mi ne
odvrati: „Boli me dupe što ti misliš da ti treba, sine. Vozit ću te.“ Uzdahne dok mi
pridržava izlazna vrata. „Pobrinut ću se da sigurno stigneš do svoje cure. A sad
idemo.“

229
 Knjige.Club Books

34

Zaglavljen na suvozačkom mjestu tatine unajmljene limuzine, jedva mogu

mirno sjediti. Koljeno mi poskakuje i njišem se naprijed-natrag kao da moje
kretanje može nekako ubrzati ovaj prokleti auto. Trebao bih prestati, ali ne mogu.
Ubija me ovaj gusti promet oko Super Domea. Ubija me to što nisam s Ivy. Je li
dobro? U žurbi sam zaboravio ponijeti mobitel, zbog čega sada samog sebe
proklinjem.
Pritišćući prstima svoje bolne oči, nastojim se fokusirati na disanje. Moram
se smiriti prije nego što posve puknem i probijem nogom pod auta.
„Znači, istina je?“ Hrapavi glas moga oca prekine tišinu. „U vezi si sa starijom
kćeri Seana Mackenzieja?“
„S Ivy“, protisnem. „Da.“ Ne pitam ga kako zna. Tračanje je bolest u
nogometu.
„Dobra cura.“
Pogledam u njega u nevjerici. A onda odmahnem glavom. Naravno da je moj
tata upoznao Ivy. Ona očito poznaje svakoga u profesionalnom sportu. Tata uhvati
moj pogled i slegne ramenima. „Zadnji put sam je vidio kad je bila tinejdžerica.
Ali činila se kao pametna djevojčica. I lijepa, na nenametljivi način.“
Frknem nosom i pro trljam usta čvrsto stisnutom šakom.
„I ti je voliš?“
„Želim se oženiti njome.“ On to, doduše, ne treba znati. Ali je dobar osjećaj
izgovoriti te riječi. Jer ništa neće promijeniti istinu.
Promet se napokon raščisti, i tata izađe na glavnu cestu. Shvatim da iz nekog
razloga gledam u njegove šake. Te goleme šake koje su uvijek bile kao čekić kad
bi me bubnuo po glavi zbog neke sitne pogreške. Sad izgledaju ostarjelo,
natečenih zglobova, kože prekrivene staračkim pjegama. Tijelo mi se zaljulja od
naleta mučnine.
Zavalim se u sjedalo i zabuljim se kroz prozor.
„Dugo nisi bio doma“, tiho kaže tata.

230
 Knjige.Club Books
„Doma sam“, kažem. Kad mi ništa ne odgovori, namršteno ga pogledam. „Zar
si stvarno mislio da ću se ikada vratiti?“
Njegov profil je poput granita. „Zašto se ne bi vratio?“
Moj smijeh je gorak i kratak. „Evo ti jedan savjet. Ako želiš da te sin
posjećuje, nemoj ga tući dok je jebeni klinac i ne može se braniti. Nemoj dopuštati
njegovoj glupoj starijoj braći da ga tuku.“ Sad se već derem. Glas mi odjekuje u
prostoru između nas. „I, jebemu, nemoj ga ostaviti da se sam brine o umirućoj
majci.“
Tata je stoički šutio sve dok nisam spomenuo mamu. Ali na to me prereže
pogledom. Njegovi ostarjeli obrazi se zajapure. „Kao prvo, ja te nikada nisam
tukao. Samo sam te tjerao da budeš izvrstan.“ Ja ružno opsujem, i on se namršti.
„I pogledaj se sad. Najbolji na svojem položaju. Kladim se da će te prvog izabrati
na draftu. Ta disciplina je pomogla napraviti od tebe pobjednika.“
„Ja sam izvrstan zahvaljujući urođenom talentu i napornom radu. Ne zato što
ste me ti, Jonas i Leif mlatili kad god bih učinio nešto pogrešno.“
On stisne usne. Jedan dugi trenutak ne govori ništa. Što mi sasvim odgovara.
„Nisam znao koliko su bili grubi prema tebi“, naposljetku tiho kaže. „Samo
sam htio učiniti ono što je dobro za tebe. Ojačati te.“
„Pa, sjajno. Samo nemoj očekivati da mi bude stalo.“ Naslonim glavu na
prozor. Hoće li ova vožnja ikada završiti? U grudima me toliko stišće da me boli
disati. Ne želim sada misliti o Ivy. Ne u ovom autu.
Moj tata ponovno progovori. „Nisam te smio ostaviti da se baviš Liv.“
Škrgućući zubima kako ne bih vikao, prisilim se spustiti ton. „Nisam se bavio
mamom. Bio sam joj potpora. Htio sam biti uz nju. Samo nisam htio biti jedini
ondje.“ Nešto mi se zaglavi u grlu, i s mukom ga pročistim. „Trebala mi je pomoć.
Njoj je trebala cijela njezina obitelj, tata.“
On kimne glavom, usredotočen na cestu. „Znam. Pogriješio sam.“ Zglobovi
mu pobijele. „Nisam mogao... Nisam bio dovoljno jak. Ali ti jesi. Ti si najbolji od
nas, Gray.“
Njegove riječi sjede kao kamen na mojim prsima. Ja ne kažem ništa.
„Ponosan sam na tebe, sine.“
„Jer pobjeđujem na utakmicama.“ To čak nije ni pitanje.
„Ne. Ponosim se svojim sinom. Čovjekom u kojeg si izrastao.“ Skrene iza
zavoja, i sad se vozimo kolnim prilazom do hotela. Tata pronađe slobodno mjesto
i parkira auto, a onda me pogleda. „I žao mi je što si izgubio dijete.“
Grlo mi se stisne i jedva uspijem kimnuti. Ivy je gore u hotelskoj sobi.
Vjerojatno je shrvana. I ja sam shrvan, ali noge su mi poput olova. Duboko
udahnem i posegnem za ručicom na vratima.
„Gray“, kaže tata kad počnem izlaziti iz auta. Njegove plave oči, identične
boje kao moje, okružene su crvenilom. „Nastojat ću biti bolji.“

231
 Knjige.Club Books
Stvarno ne znam što reći. Trebao bih se osjećati bolje znajući da mu je stalo.
Ali sad sam potpuno umrtvljen. I zato odgovorim na jedini način koji znam.
„Okej. Bok.“
A onda se moje misli usmjere na jedinu osobu koju volim više od ičega na
svijetu.

Prsti su mi ledeni dok otvaram vrata Ivyne sobe. Samo želim doći do nje, ali
sam u koma stanju, drhtim i zlo mi je. Srce mi snažno lupa i toliko plitko dišem
da se bojim da ću se srušiti na pod.
Čim uđem, Mackenzie i dr. Rakin ustanu i okrenu se prema meni.
„Gdje je ona?“ uspijem progovoriti.
„Odmara se u spavaćoj sobi“, tiho odgovori dr. Rakin. „Dao sam joj
paracetamol za bolove.“
„Kako joj je?“ Molim te, Bože, samo neka joj bude dobro.
„Dobro je, koliko joj može biti u ovakvoj situaciji, Graysone“, kaže dr. Rakin.
„Sporadični pobačaji u ranoj trudnoći nisu neuobičajeni, a Ivy je mlada i zdrava.“
To su riječi koje želim čuti, ali znam da postoji golema razlika između tjelesnog i
mentalnog stanja.
„Ne bi li trebala biti u bolnici?“ zabrinuto kažem.
On izbjegava moj pogled. „Ondje zapravo ne mogu učiniti ništa da joj
pomognu.“
Njegove riječi me pogode kao udarac šakom u srce. Ali kimnem glavom.
„Samo pazite na povišenu temperaturu i prejako krvarenje. To sam rekao i
gospođici Mackenzie.“
„U redu.“ Gurnem svoje drhtave ruke što dublje mogu u džepove traperica, i
prisilim se postaviti pitanje kojeg se najviše bojim. „Je li... se to dogodilo...?“ Grlo
mi se stisne i pred očima mi se zamagli. „Seksali smo se. Danas. I...“ Sranje.
Raspast ću se. Ivyn tata je tu. Sigurno me jebeno mrzi. Ja se mrzim.
Ali Rakin odmahne glavom. Izraz lica mu je gotovo sažalan. „Ne, sine. Izbij
si to iz glave. Kad dođe do ovakvog prekida trudnoće, obično se radi o
kromosomskoj anomaliji u fetusu.“
Logički znam da je tako. Ali ne mogu prestati razmišljati kako sam se zabijao
u Ivy. Kako sam je uzeo grubo i brzo, kao napaljena životinja. Oči su mi vruće,
gore i peckaju me. Drhtavo udahnem. „Okej. Dobro.“ Ne znam kamo gledati.
„Hvala. Što ste joj pružili pomoć.“
„Nema problema“, odgovori dr. Rakin. „Čuo sam da ste pobijedili. Odlično
si igrao, Gray.“

232
 Knjige.Club Books
Trenutačno me boli dupe za tu pobjedu. Ivy je u drugoj sobi. Čeka me.
Koljena mi jebeno klecaju i na rubu sam plača. Osjećaj gubitka kida mi utrobu.
Ne znam što mi je činiti s tom emocijom, niti kako se nositi s njom. Rakin mi
govori nešto o tome kako bi Ivy trebala otići k svojem ginekologu kad se vrati
doma. Kimnem glavom, no pogled mi skrene prema Mackenzieju, koji je cijelo
vrijeme šutio.
Sada gleda u mene. Te njegove guste, crne obrve stoje nakošeno iznad
njegovih očiju. Želim mu se ispričati. Ali on prvi progovori. „Žao mi je, sine.“
Priđe mi bliže, i ja brzo udahnem kroz nosnice. Njegova krupna šaka spusti se na
moje rame. „Stvarno jest.“
„Da“, promrmljam. „I meni.“
Prebacim pozornost na zatvorena vrata spavaće sobe i krenem prema njoj, ali
onda zastanem i pogledam u Mackenzieja. „Znam da ste Ivyn otac, ali nemojte
više nikada skrivati ovakvo što od mene.“ Zna da to ozbiljno mislim. Pustim da
vidi bijes i strah koji sam osjetio kad sam saznao da Ivy pati, a ja nisam uz nju.
Mackenzie mi kratko kimne glavom. „Nikad više.“

233
 Knjige.Club Books

35

Teško mi je otvoriti ova vrata. Ne želim da me vidi uplakanog. Moram biti

snažan radi nje. No grlo mi se otvara i zatvara poput mijeha. Još jednom duboko
udahnem i uđem u sobu.
Ivy leži na sredini kreveta, sklupčana uz jastuke, odjevena u jedan od mojih
dresova. Djeluje krhko, poraženo, njene smeđe oči ogromne su na njenom
blijedom, ovalnom licu. Srce mi krvari zbog nje, doslovno osjećam fizičku bol i
moram se nasloniti na okvir vrata.
Kad susretne moj pogled, donja usna joj zadrhti. Mislim da i moja zadrhti.
„Hej“, prošapćem.
„Hej“, jedva protisne, a onda brižne u grčeviti plač.
Smjesta pohitam prema njoj, izuvajući se usput nožnim prstima. Moje
traperice sljedeće završe na podu. Tek tada primijetim Fi koja sjedi pokraj Ivy.
Ona ustane i ostavi nas same dok prilazim krevetu s Ivyne strane. Ne zastajkujući,
odgurnem jastuke i uvučem se iza nje. Sad ću ja biti njezin jastuk. Ovijem noge
oko njenih nogu. Što nježnije mogu, privučeni Ivy k sebi i smjestim je u svoje
krilo, povlačeći prekrivač visoko preko nas.
Zibam je dok plače, lica zagnjurena u pregib njezina vrata da ne vidi moje
suze. Tek nakon nekoliko trenutaka shvatim da neprekidno ponavlja: „Oprosti.“
Ruke mi drhte dok joj milujem leđa, nastojeći je smiriti.
Kad se malo opusti, naslonim nas na uzglavlje kreveta. „Zašto se ispričavaš?“
Ivyne goleme oči pronađu moje. „Jer sam ja kriva.“
Odmaknem joj šiške s čela. „Kako?“
„Gray...“ Njena šaka stišće moju majicu. „Ja...“ Ponovno se rasplače. Suze joj
se tiho kotrljaju niz lice. „Kad sam saznala da sam trudna, nisam htjela roditi.
Bojala sam se, bila sam ljuta. Što ako...? Imala sam sve te grozne misli...“
Glasno zajeca.
Ja je još čvršće zagrlim. „Ti si jebeno ljudsko biće. To je sve. Nisi ti ovo
izazvala. Jednostavno nije bilo pravo vrijeme, dušo.“

234
 Knjige.Club Books
Ali ona me ne sluša. „A onda sam izgubila... I osjećam se tako krivom. Tako...
tužnom. To boli, Gray.“
„Znam.“ Obujmim joj dlanovima glavu i privijem je na svoja prsa. „Znam da
boli.“
„Nisam htjela da se ovo dogodi. Što god sam mislila, nisam željela ovo.“
Zvuči tako slomljeno, to me ubija.
„Oprosti“, kažem. „Trebao sam biti ovdje. Trebao sam biti ovdje.“
„Igrao si važnu utakmicu.“ Glas joj je jedva čujan na mojoj koži. Pun krivnje.
„Rekla sam im da te ne zovu.“
„Da“, kažem nastojeći ne zvučati ljutito, jer ako pomislim na to, naljutit ću
se. „O tome ćemo razgovarati poslije.“
Ivy kimne glavom, ali me stisne jače. Ispružim ruku preko nje i posegnem za
kutijom papirnatih rupčića koju je netko ostavio pokraj kreveta. Ivy ispuše nos i
ponovno se nasloni na mene.
Zatim dugo šutimo. Lijevi kuk mi je utrnuo, a majica mi je vlažna od njenih
suza. No ne mičem se. „Dosta sam razmišljao. O raznim stvarima. Moja mama je
umrla bolnom i sporom smrću.“ Udahnem kroz napetost u svojim grudima. „Drew
je izgubio svoje roditelje preko noći. Jedina prava istina jest da život dolazi i
prolazi što god mi činili. Svih ovih godina, pokušavao sam steći nekakvu kontrolu
nad time tako da me boljelo dupe za sve. Kakav je to život?“
Ivyni prsti se igraju s mojima dok sve više naliježe na mene, tražeći potporu
u mojoj snazi. Drago mi je što sam snažan, što moje tijelo može poslužiti i za
nešto drugo osim za seks i nogomet. Da mogu služiti njoj, štititi je.
„Ružne stvari se događaju, Mac“, prošapćem glasom nabijenim emocijama.
„A ovo? Ovo mi razdire srce.“ Ivy zadrhti i tiho šmrcne. Držim je što čvršće
mogu, a da je ne stisnem prejako, a onda utisnem usne u njezinu glavu. „Patim
zbog tebe. Zbog sebe. Zbog... Sranje.“ Iz mene pobjegne prigušeni jecaj. A onda
Ivy mene drži čvrsto u naručju, lica utisnuta u pregib moga ramena. „Gray...“
„Znam, dušo. Znam. Kvragu, ne govorim ovo kako treba.“ Nježno joj
obujmim dlanom obraz i nagnem joj glavu unatrag kako bi mi mogla pogledati u
oči. Njene tamne oči pune su suza, i to me ponovno rasturi. Prelazim palcem preko
njene mokre kože. „Ne možemo kontrolirati ružne događaje, Ivy. Ali možemo
pružati potporu jedno drugomu kad se dogode. A lijepi događaji? Sve se isplati
pretrpjeti ako mogu dijeliti lijepe trenutke s tobom.“
Suza poteče niz Ivyne obraze dok pruža ruke prema meni. „Kolačiću.“ Njene
usne pronađu moje. I više ne želim razgovarati, ni razmišljati. Želim je samo
ljubiti i držati se za nju. Zauvijek.

235
 Knjige.Club Books
Sljedećeg jutra otputujemo doma. Gray se ne odvaja od mene ni na trenutak.
Puna tri dana. Drži me dok plačem; drži me dok ne plačem. Vodi me na liječnički
pregled, a onda me odvede doma i napravi mi juhu od rajčice i tople sendviče sa
sirom, jer sam mu jednom rekla da sam u djetinjstvu to najviše voljela jesti. A kad
poželim gledati neki film, on skine cijelu zbirku filmova Johna Hughesa.
Jutros sam ga uvjerila da me smije ostaviti nakratko samu. Ima još treninga i
sastanak s timom prije priprema za nacionalno prvenstvo.
Već je večer kad stigne doma, i uhvati me usred plesanja po dnevnoj sobi na
Why Can't I Be You?. Lice mu ukrasi nakrivljeni osmijeh kad zateturam i
zastanem, dišući plitko i ubrzano. Sva zajapurena, provučem ruku kroz svoju
znojnu kosu. „Hej. Obožavam The Cure.“
„Nikad nisam čuo za njih“, kaže Gray, spuštajući svoju sportsku torbu. „Zvuči
kao nešto što bi Anna voljela slušati. Ona brije na Siouxie and the Banshees.“
„O, i oni su sjajni. U Londonu sam nalazila puno njihovih starih ploča. Mama
ima gramofon...“ Cupkam rub svoje majice. „Bila sam nemirna. Plesalo mi se.“
Ne znam zašto se opravdavam. Nisam radila ništa loše, ali imam dojam kao da
jesam.
No Grayu ne silazi osmijeh s lica. „Vidim. Slobodno nastavi.“ Osloni se
ramenom na zid i promigolji obrvama kao da me ohrabruje.
Kratko se nasmijem i isključim zvučnike. „Zašto mi se čini da me voliš gledati
kako plešem? Ali ne zato što sam dobra u tome.“ Ja zapravo znam da loše plešem.
Ali volim plesati pa me nije briga.
Njegov osmijeh naraste. „Jer si slatka kao šećer.“
Polako korača prema meni. Tijelo mu je toplo i miriše na sapun. Zapredem
od užitka kad me čvrsto zagrli i obaspe mi lice nježnim poljupcima. „Drago mi je
što ti se plesalo, Mac.“
Ruke ovijene oko moga struka, vodi me prema kauču, trljajući nosom moju
kosu. „Smiješ si dopustiti biti opet sretna, dušo.“
Znam da ima pravo. Njegove me riječi nekako uspiju opustiti.
Smjestimo se na kauč, a Gray podigne svoja krupna stopala na stolić i privuče
me na svoja prsa. Ruku nasloni na moje bedro, i ja opazim da su mu svi prsti
omotani zavojima. Na obje šake.
„Sto se dogodilo?“ Zabrinuto podignem jednu njegovu ruku. „Zar si se
potukao?“
„Ma ne“, bezbrižno kaže. „Ništa takvo.“ Gray se malo meškolji na kauču i
počne skidati zavoje s lijeve ruke. „Jutros su mi ovo napravili.“
Ispod lagano natečene i zacrvenjene kože, vidim da ima tetovirani crni broj
na svakom od četiri prsta. „Jedan-jedan-osam-četiri“, pročitam naglas.
„Aha.“ Gray odmota ostatak zavoja. Podigne šaku između nas, raširi prste i
pokaže mi brojeve jedan-dva-jedan-nula, a onda je ponovno spusti na moje bedro.
236
 Knjige.Club Books
„Želio sam još jednu tetovažu. Već sam neko vrijeme planirao iskoristiti
prijateljske brojeve. Ali nakon New Orleansa sam definitivno znao koje.“
„Nemam pojma što je prijateljski broj“, kažem mu.
„To je ovako. Zbroj svih prirodnih djelitelja broja 1184 jest 1210, i obrnuto.
Gotovo kao da su ta dva broja srodne duše.“ Njegove duboke plave oči gledaju u
mene. „Kao ti i ja.“
Počnem se smiješiti, a onda se naglo uspravim. „Čekaj, želiš reći da je ova
tetovaža o nama?“
„Naravno. Vjerojatno se ne sjećaš, ali moja hotelska soba u New Orleansu je
imala broj 1184, a tvoja 1210.“
Trznem se od iznenađenja. „Pisao si mi o tome kad sam ti javila da sam
stigla.“
„Da“, nježno kaže, jer je očito svjestan da sam tada imala nešto drugo na umu.
„Ali nisam zato tetovirao ove brojeve. To je samo bio znak.“ Grayev palac miluje
zglobove na mojoj šaci. „Kad sam te prvi put vidio onaj dan na aerodromu,
djelovala si mi tako poznato, tako ispravno, da sam pomislio kako smo nas dvoje
poput para prijateljskih brojeva.“
Toplina mi preplavi grudi. „Gray. To je...“ Sagnem se i poljubim njegove
mekane usne. „Savršeno.“
Njegovi prsti nakratko dotaknu moj obraz dok mi uzvraća poljubac. „Stvar je
u tome, Ivy, da za mene postoji samo jedna apsolutna istina. Zbroj mojeg
postojanja jednako je ti.“
Odjednom poželim da su ti brojevi tetovirani i na mojoj koži. Vid mi se
zamagli dok ga privlačim k sebi i prekrivam njegova usta svojima, šapćući
njegovo ime na njegovim usnama.
Ljubav. Cijeli sam život okružena njome. Znam koliko sam sretna što to
imam. Ali to je uvijek bila neka komotna vrsta ljubavi, nešto što se očekuje od
obiteljskih veza. Ovo što osjećam prema Grayu nije komotno. Toliko je
intenzivno i golemo da ponekad strahujem kako moja duša to neće moći podnijeti.
Poljubim ga strastvenije, ruku ovijenih oko njegova vrata u čvrstom zagrljaju.
Kad god ga ljubim, želim više i više. Želim ga uvući u sebe i zadržati ga ondje.
Sigurnog. Zaštićenog. Kao dio mene.
Gray mi obujmi obraz dlanom. Njegova šaka mi prekriva cijelu vilicu, njegovi
prsti mi obavijaju glavu. Uz njega tako velikog osjećam se maleno i krhko, dok
istodobno njegove riječi i djela u meni bude osjećaj snage i nepobjedivosti, iako
mi je srce razrezano napola zbog našeg gubitka.
On mi uzvrati poljubac. Ne mahnito, nego polako, odmjereno, nježno. Kao da
imamo sve vrijeme na svijetu za međusobno istraživanje. Kao da bi mogao živjeti
baš ovdje, ovijen oko mene, kušajući me žedno svojim usnama.
„Volim te“, kažem u njegova usta. Jer treba to čuti. Svaki dan.

237
 Knjige.Club Books
Gray zastenje i klizi usnama po mojem obrazu. Poljubi moje zatvorene kapke.
Lagano. Nježno. „Ja tebe više volim, Mac.“
„To je nemoguće.“ Odmaknem se kako bih pogledala u njega. Grayeve su oči
blago zakrvavljene i natečene. Nije dobro spavao jer je bio potpuno fokusiran na
mene. Sjetim se kako je plakao sa mnom i pokušao to prikriti zagnjurivši lice u
moju kosu. Primijetila sam to, no duša me previše boljela pa nisam mogla ništa
poduzeti.
Grudi mi se nadimaju od raznježenosti dok prelazim prstom preko njegove
brončane obrve. „Hej“, prošapćem. „Bit ćemo dobro.“
Jer sada to znam. Iskreno, znala sam to čim je ušao u onu hotelsku sobu nakon
mojeg pobačaja. Potpuno usredotočen na mene. Osjetila sam kao da se neki dio
mene koji je nedostajao - a do tog trenutka nisam bila ni svjesna da sam ga
izgubila - vratio na svoje mjesto. I koliko god sam stravično patila, i koliko god
sam se osjećala izgubljeno, Grayeva prisutnost sve čini podnošljivijim.
Grayevi kapci se malo spuste dok se naginje prema mojem dodiru. „Naravno
da hoćemo.“ Nema ni trunčice dvojbe u njegovu glasu.
Nježno ga poljubim. Obožavam njegova usta. Obožavam taj osjećaj kad su
priljubljena uz moja usta.
I Gray uzdahne. Topao je i opušten dok me drži u zagrljaju kao da me nikad
neće pustiti.
Ljubav. To je ta vatra koja struji mojim žilama i ubrzava rad moga srca. Imam
dvadeset i dvije godine, i znam sa svakim postojanim otkucajem svoga srca da
volim ovog čovjeka. Svoju stijenu. Svojeg ljubavnika. Svojeg najboljeg prijatelja.
„Gray?“
„Hmmm?“ Zatvorenih očiju, polako pomiče prste gore-dolje po mojim
leđima.
„Želim te nešto pitati.“ Usprkos mojem ležernom tonu, u mojem trbuhu ratuju
leptirići.
„Slobodno me pitaj, dušo.“
„Hoćeš li se oženiti mnome?“
Gray naglo otvori oči, a njegovo golemo tijelo potpuno se umiri. Ispod
zlaćanih trepavica, njegove duboko plave oči zaškilje kao da je pogrešno čuo.
„Molim?“ Zvuči kao da grakće.
Srce me i dalje boli od tuge. Ali posežem za svom srećom koju mogu
dograbiti. Jer mi brak s Grayem više ne zvuči kao ludost. Zvuči baš kako treba.
I zato se nasmiješim i ponovno ga zaprosim, koristeći njegove riječi: „Graye
Graysone, želim se udati za tebe. Želim da budeš moja obitelj. A ja ću biti tvoja.“
Pogledam u njega sa svom nadom i strahom i čežnjom koju je on prije pokazao
meni. „Reci da?“
Licem mu se polako razvlači široki osmijeh. „Jebote, pa ti se ne šališ.“

238
 Knjige.Club Books
„Naravno da se ne š... Hej!“
Gray me začas polegne na leđa. Naginjući se prema meni, ceri se i izgleda
toliko sretno da mi prijete suze. „Stavit ćeš mi prsten, Mac?“
„Da pogodim, želiš veliki, razmetljivi pečatnjak prekriven dijamantima?“
Prsa mu zatutnje od cerekanja. „O, vrlo ću skoro dobiti jedan takav, dušo.“
Ne sumnjam u to. „Dobro će ti stajati prsten pobjednika Super Bowla.“
„Mmm“, složi se Gray i sagne glavu kako bi mi pomazio nosom uho. „Nemoj
mi odvlačiti pozornost, Mac. Želim prsten. Platinasti. Široki. Može i ne mora biti
graviran, ali bi mi bilo draže da jest.“
Nasmijem se. „Voliš zapovijedati, ha?“
„Samo znam što želim.“ Podigne glavu i zagleda se u mene odozgo. Osmijeh
mu je nakošen, pomalo sjetan, ali raste. „Želim tebe, ako slučajno nisam bio
dovoljno jasan.“
Provučem prste kroz njegovu gustu kosu. „Mene i prsten. Savršeno jasan.“
„U tom slučaju, da, Ivy Jane Mackenzie“, kaže hrapavim glasom. „Oženit ću
se tobom.“
Cereći se kao budale, zurimo jedno u drugo jedan dugi trenutak, a onda me
Gray počne ljubiti do besvijesti. I ja nemam ništa protiv toga.
Izvaljeni na kauču, ljubimo se, razgovaramo i mazimo se, i naposljetku
utonemo u lijenu, ugodnu tišinu. Gladna sam, i sigurna sam da je i Gray gladan.
Vjerojatno bismo trebali štogod pojesti. No on se ne odmiče od mene, a ja se ne
želim pomaknuti.
„Pobijedio si“, kažem sjetivši se utakmice doigravanja. „Nisam ti čestitala.“
Obgrlivši me odostraga, klizi dlanom uz moj struk i obujmi mi dojku. Nije to
seksualna gesta, nego utješna. „Jesam. I hvala ti.“
Ne zvuči kao da govori o utakmici. Lagano se nasmiješim i spustim ruku na
njegovu podlakticu, milujući svilenkastu kožu na njenom rubu. „Ponosim se
tobom, Kolačiću.“
Gray se priljubi još jače uz mene i prisloni usne na moje tjeme. Kad progovori,
glas mu je tih i nježan. „I zbog toga se sve isplatilo.“

239
 Knjige.Club Books

Epilog

Dvije godine poslije...

GrayG: Veliki Tatica je sletio. Jesu li nepodopštine u planu za večeras?

Pogledam u poruku i zarokćem kroz nos, ali suspregnem osmijeh. Palac mi
tipka po mobitelu dok ženski glas iz zvučnika najavljuje dolazak Grayeva leta iz
New Yorka.
IvyMac: Neće biti nikakvih nepodopština ako se usred toga bude spominjao
'Veliki Tatica'. To je osobni prekršaj. 15 kaznenih jardi. Nema nagrade nakon
prolaska kroz početno polje.
GrayG: Ali, bejbi...
IvyMac: NE.
GrayG: Samo da pojasnimo, odbacimo li sasvim prihvatljiv i tehnički
ispravan nadimak, nepodopštine su i dalje u planu?
Sad se već smijem, i zavalim se da mi bude udobnije u ružnoj, plastičnoj
aerodromskoj stolici.
IvyMac: Cijelu noć, Kolačiću. Jedva čekam da kušam tvoju glazuru.
Prođe nekoliko sekunda, a onda:
GrayG: Mac, poslala si mi lascivnu poruku. Upravo sam prolio suzu od
ponosa. Također imam erekciju. Mislim da mi sićušna starica koja sjedi pokraj
mene snima međunožje.
IvyMac: *Hihot*
GrayG: Osveta će biti moja. Samo što nisam izašao iz aviona.
Odložim mobitel i ustanem sa stolice. Oko mene teče beskonačna rijeka ljudi.
Svi ili idu nekamo, ili se vraćaju doma. Većinu svojeg života, i ja sam bila jedna
od njih, stalno sam nekamo išla ili se vraćala, lutajući besciljno, a da toga nisam
bila ni svjesna. Sad sam u Kaliforniji, čuvam našu kuću. Gray i ja živimo ovdje
otkako je izabran na draftu da igra s 49sima.
Obožavam obalu Sjeverne Kalifornije. Divlja je i surova, podsjeća me na
Englesku svojim hladnim, maglovitim vremenom. Gray nije baš lud za vlagom,

240
 Knjige.Club Books
ali voli juhe i smatra da je ovo savršeno mjesto za neprestano kuhanje juha. A tko
sam ja da se žalim ako ih on kuha?
I obožavam imati dom s Grayem. Iako nije osobito blizu stadiona, odlučili
smo renovirati staru viktorijansku kuću u četvrti Pacific Heights u San Franciscu.
Volimo ovo mjesto. Na moje iznenađenje, Gray je najviše uživao obilazeći
sajmove antikviteta i staretinarnice u potrazi za starinskim pokućstvom za naš
dom. Fi nam je pomogla u uređivanju, i nakon što sam ih slušala kako se prepiru
je li bolji Eames ili Knoll, povukla sam se s projekta da ne poludim.
Vratim pozornost na dolazni terminal za domaće letove. U daljini, jedna
zlatna glava poskakuje iznad ostalih. Obrazi su mi zategnuti od širokog osmijeha.
Polako, Gray ulazi u moj vidokrug. Pogledi nam se susretnu.
Kao i uvijek, odjednom ostanem bez daha, dok mi žilama teče radost,
pjenušava poput šampanjca.
Praktički poskakujem u mjestu gledajući ga kako hoda prema meni. Osmijeh
mu je širok baš kao i moj. Ubrzava korake gotovo do trčanja. Te njegove duge
noge brzo smanjuju razmak između nas.
A onda se njegove ruke ovijaju oko moga vrata i privlače me što bliže mogu
- a to nije puno.
„Ivy Mac“, prošapće sekundu prije nego što me poljubi. I ja se izgubim. Koža
mi postane vruća, a srce mi ubrzano tuče od radosti. Utonem u njegov poljubac, a
onda preuzmem inicijativu, kušajući ga, sišući njegovu sočnu donju usnu. Njegov
miris, toplina i snaga njegovog velikog tijela, sve na njemu kao da pritišće neki
prekidač u meni, kao da nisam posve živa dok on nije blizu mene.
„Kolačiću“, kažem kad se odmaknemo jedno od drugoga. „Nedostajao si mi.“
Bili smo razdvojeni samo jedan produljeni vikend, no Gray mi uvijek
nedostaje kad nije u blizini. Otišla bih s njime, ali trenutačno nisam u stanju letjeti.
Kutevi njegovih očiju se naboraju dok gleda u mene. „I ti si meni nedostajala,
gospođo Grayson.“
„Kako su Anna i Drew?“ upitam između sitnih poljubaca kojima me obasipa.
Sinoć me Gray nazvao da mi kaže kako je Drew upravo odigrao najbolju utakmicu
u svojoj karijeri. Budući da sam ja Drewova koagentica, nazvala sam glavnog
direktora njegova kluba dok utakmica još nije bila ni gotova. Mediji su poludjeli
zbog njegove igre, nazivajući ga mladom povratničkom zvijezdom. Sad kad mu je
noga posve zacijelila, ponovno je u vrhunskoj formi.
„Tako sam jebeno ponosan na njega“, kaže Gray u pregib moga vrata. Duboko
udahne. „Mmm, mirišeš fantastično, Mac. Pekla si kolače?“
„Doma te čeka pladanj pun krafna Oboreni Gray.“
„Volim kad mi govoriš prostote.“ Naceri mi se. „Kako je prošlo s
Mitchellom?“ Brian Mitchell je sjajni mladi vođa navale iz Stanforda koji ove
godine prelazi u profesionalce. Sastala sam se s njime kako bismo porazgovarali
o njegovoj budućnosti u NFL-u. I premda nije baš lako biti žena i sportski agent,
241
 Knjige.Club Books
polako napredujem, učeći od svoga oca i uspostavljajući usput nove kontakte.
Obožavam svoj posao.
„Zvučao je zainteresirano“, kažem. „U svakom slučaju, svidjelo mu se što
sam isplanirala za njega.“
„Bio bi glup da mu se nije svidjelo“, kaže Gray s nepokolebljivim
povjerenjem u mene.
„Zajamčila sam mu da se tata slaže s time.“ Kad se Gray namršti, uputim mu
ozbiljan pogled. „Tata i ja smo partneri.“
I za divno čudo, prilično smo sjajan tim.
Tata uglavnom traži nove klijente i pregovara oko ugovora, dok se ja više
bavim planiranjem karijere i pružanjem podrške igračima - što zapravo znači
da izglađujem sukobe, rješavam problematične situacije i nastojim ih držati
usredotočene na sport.
„Svejedno“, promrmlja Gray. „Ne bi trebala ništa jamčiti toj maloj gnjidi. Ti
si faca, gospođo Grayson.“
Smiješeći se, odmahnem glavom. „Ne možeš ga kriviti što je zabrinut u ovoj
fazi svoje karijere. I to je bio ustupak koji sam sa zadovoljstvom učinila.“
Gray se prestane mrštiti i spusti pogled. Ne mareći za ljude koji prolaze pokraj
nas, klekne ispred mene i obujmi mi dlanovima trbuh. Premda pomalo podsjećam
na vjetrom napuhano jedro, pod njegovim krupnim šakama djelujem sitno. Na licu
mu se pojavi nježan osmijeh dok se naginje naprijed kako bi poljubio moj trbuh.
„A kako je moj mali G? Jesi bio dobar prema mami?“
Utroba mi zavibrira od tupog udarca kad me mali G šutne iznutra. Gray se
zacereka i poljubi to mjesto. „Aha, tatica se vratio doma. Sad je opet sve u
savršenom redu.“
Prijeđem umirujućim pokretom preko svojeg boka. Trudna sam osam i pol
mjeseci, i spremna da ovaj malac izađe iz mene. Fi nam je rekla da smo ludi kad
smo odlučili imati dijete tako rano. Ali nešto nam se dogodilo nakon onog
spontanog pobačaja. Posijano je sjeme želje. Da, oboje smo na samom početku
svojih karijera, ali također želimo zasnovati obitelj. A budući da smo odlučili
živjeti kako nas je volja, i kad nas je volja, zaključili smo da ne želimo više čekati.
Možda će biti teško. No snaći ćemo se nekako.
„Ne čini ti se zloslutno da te naš sin udara u lice kad god mi se približiš?“
upitam smiješeći se Grayu, koji nastavlja tepati mojem trbuhu.
„Ma, ti si samo ljubomorna zato što reagira na moj glas“, veselo će Gray.
„Reagira na tvoj glas jer si bučan“, odvratim zadirkujući ga.
„Nisam ja bučan. Jesi li čula sebe kad...“
Prekinem taj razgovor prekrivši mu dlanom usta. Smijući se kao luđak, Gray
skoči na noge. Ljudi ga počinju primjećivati, odnosno počinju povezivati tko je.
Prilično sam sigurna da je nekoliko fotića zaškljockalo dok je ljubio moj ogromni
242
 Knjige.Club Books
trbuh. To je cijena slave. Ali Graya to ne uznemiruje. Jednostavno podigne svoju
sportsku torbu i uhvati me za ruku.
„Stric Drew nam je dao kapicu za malog Graysona.“ Gray se obrati mojem
trbuhu dok hodamo jedno pokraj drugoga. „Rekao sam mu da ćemo je koristiti za
vježbanje ciljanja prije nego što počneš piškiti u zahod.“
„Svjestan si da sam praktički odrasla u New Yorku, i da je to moj domaći
tim?“
On zastane i uputi mi zgroženi pogled. „Začepi gubicu, Mac. Malac bi te
mogao čuti.“
Zakolutam očima. „Nije bitno ako me i čuje. Jer naš omiljeni tim će uvijek
biti onaj u kojem si ti.“
Grayu zablista pogled, no osmijeh mu je blag. Njegova torba tresne o
linoleumom prekriveni pod. Tijelom mi prostruji drhtaj kad mi obujmi dlanovima
obraze. Njegova usta pronađu moja. Poljubac mu je tako nježan da osjetim
stezanje u grudima, ali iza njega se skriva strast. Obećanje za poslije. Kad se
odmakne, glas mu je hrapav. „Odvedi me doma, Mac. Čekaju nas nepodopštine.“

243
 Knjige.Club Books

Zahvale

Hvala Elyssi Patrick na beta čitanju i na tome što je bila najbolja navijačica
i poticala me da napišem ovu knjigu. Hvala Jen Frederick na beta čitanju,
savjetima iz američkog nogometa i općenito na fantastičnoj pomoći. Zahvaljujem
beta-čitateljicama Carrie Bertz, Sahari Hoshi i Rhiannon Smith. Lektorici Edie
Danford. Edie Harris na čitanju, ispravljanju i divnom prijateljstvu. Sari Hanson
iz agencije Okay Creations. Teddyju i Meljean na sveopćoj moralnoj podršci.
I, najvažnije, svim čitateljima i recenzentima koji su ovu seriju napravili ovakom
kakva jest. Neizmjerno sam vam zahvalna.
Posebne pozdrave i zahvale upućujem curama iz fejsbučke grupe The Locker
Room; vaše objave i entuzijazam prema svemu što ima veze s New Adult
sportskim ljubavnim romanima trajni je izvor veselja. Čitate li ovo i želite se
priključiti toj grupi, upišite The Locker Room u tražilicu na Facebooku i zatražite
članstvo, sa zadovoljstvom ćemo vas prihvatiti.

244
 Knjige.Club Books

Bilješka autorice

Odanost nekom timu zna biti bezuvjetna. Iz tog razloga namjerno nisam
navodila imena koledža ni klubova, želeći to prepustiti mašti čitatelja.
Sveučilišna nogometna sezona 2014. označava početak doigravanja četiri
tima. No kako bih ispripovijedala priču o Ivy i Grayu onako kako sam htjela,
morala sam uzeti malo umjetničke slobode u vezi s datumima postsezonskog
rasporeda utakmica.

245
 Knjige.Club Books

O autorici

Kristen Callihan je spisateljica jer ne želi biti ništa drugo. Triput je bila
nominirana u konkurenciji nagrade RITA, a osvojila je dvije nagrade RT
Reviewers Choice awards. Njezini su romani ocijenjeni izvrsnim kritikama u
časopisima Publishers Weekly i Library Journal, a ujedno je bila pri vrhu lista
mnogih drugih recenzentskih časopisa. Njen roman prvijenac FIRELIGHT dobio
je nagradu Seal of Excellence časopisa RT Magazine, Library Journal proglasio
ju je knjigom godine, Publisher’s Weekly najboljom knjigom proljeća 2012., a
ALA RUSA najboljim ljubavnim romanom 2012. godine. Ako ne piše, onda čita.

Scan i obrada:
Knjige.Club Books

246