Datum i mjesto održavanja radionice: 25. travnja 2018., FPMOZ
Voditelji radionice: Matea Jurčević i Ivana Žepačkić Tema radionice: Prevencija društveno neprihvatljivoga ponašanja mladih Ciljna skupina: I. godina diplomskoga studija pedagogije Ciljradionice: usvojiti pojam i cilj prevencija društveno neprihvtljivoga ponašanja kod djece i mladih, koji su rizični i zaštitni čimbenici te koji postoje programi prevencija društveno neprihvatljivoga ponašanja djece i mladih. Ishodi učenja: znati i razumijeti pojam i cilj prevencija društveno neprihvatljivoga ponašanja kod djece i mladih, naučiti koji su rizični i zaštitni čimbenici kod djece i mladih , osvijestiti i znati koji programi prevencija društveno neprihvatljivoga ponašnnja djece i mladih postoje Vremensko trajanje radionice: 45 minuta PREVENCIJA DRUŠTVENO NEPRIHVATLJIVOGA PONAŠANJA MLADIH
Prevencija u širem smislu - cilj prevencije, kao
sprečavanje javljanja budućih delikvenata, te se u tom smislu poduzimaju mjere da se suzbije kriminalitet na način da se uklone negativni utjecaji iz društvene okoline te se osigura pogodna klima za razvoj svih potencijala ličnosti, a što je od posebnog značaja za razvoj djece i mladih. Prevencija u užem smislu - prevencija može biti prisutna i kod osoba koje su već počinili neka kaznena djela, tada se ona odnosi na mjere suzbijanja daljnjeg počinjenja kaznenih djela. Cilj preventivnih programa postignuće određene psihosocijalne promjene koje će učiniti djecu i mlade čvrstima u borbi protiv delinkventnog ponašanja. Potrebno je uključivanje državnih organa, društvenih organizacija, znanstvenih ustanova, građana Poželjna je organizacija u prevenciji svih društvenih čimbenika: obitelji, škole, Crkve, medija, pravosudnih organa, kao i druge društvene i kulturne organizacije. Uloga društvenih i drugih organizacija u pogledu preventivnog djelovanja je prvenstveno socijalizacijska Razvoj privrženosti i odnos s vršnjacima su čimbenici za razumijevanje individualnih razlika koji mogu biti ozbiljni signali za javljanje problema u ranom djetinjstvu Usmjerenje pozornosti na rizične čimbenike, zaštitne čimbenike i karakteristike otpornosti kod djece u mladih prije postavljanja preventivne intervencije: Rizični čimbenici - psihofiziološki i neurološki čimbenici koji uključuju i dio genetskog naslijeđa, kognitivne teškoće. Zaštitni čimbenici – vještine: rješavanja problema, komunikacijske, socijalne,samopoštovanje; empatija, preuzimanje odgovornosti za vlastita ponašanja... Karakteristike otpornoga dijeteta: aktivan pristup problemima života, odupiranje bolu, frustraciji, vizija pozitivnoga i smislenoga života, kognitivne sposobnosti, školske sposobnosti, komunikacija s drugima, sposobnost suočavanja sa stresom i samokontrola... Prevencije prve manifestacije rizičnih ponašanja
programi pozitivnog razvoja
programi prevencije poremećaja u ponašanju različiti sadržaji/ciljevi programa: komunikacijske vještine, socijalno-emocionalne vještine, životne vještine, otpornost, osnaživanje, rješavanje problema, donošenje odluka, vršnjaci za vršnjake, mentorski program specifični programi za određene oblike poremećaja ili rizična ponašanja: agresivnost, nasilje, maloljetnička trudnoća preventivni programi prema razinama prevencije: univerzalna, selektivna i indicirana prevencija Programi koji promoviraju pozitivan razvoj i ulaganje u zaštitne mehanizme dječijeg razvoja
promicanje pozitivnih veza
jačanje otpornosti promicanje socijalnih, emocionalnih, kognitivnih,, ponašajnih i moralnih kompetentnosti podupiranje samoodređenja, samoučinkovitosti, pozitivnog identiteta, vjerovanja u budućnost briga za prepoznavanje pozitivnih ponašanja i prilika za prosocijalna uključivanja podupiranje prosocijalnih normi (zdrav standard ponašanja) Preventivna ulaganja s obzirom na čimbenike rizika kod djece i mladih
McWhirter i suradnici (1993) predlažu
preventivna ulaganja u: životne vještine (treninge životnih vještina, vršnjačku medijaciju u školama, vršnjake kao vodiče, vršnjake kao potporu) interpersonalnu komunikaciju (komunikacijske treninge, asertivne vještine, treninge odupiranja i odbijanja) strategije kognitivnih promjena (rješavanje problema i donošenje odluka, treninge samoupravljanja i samokontrole) tehnike suočavanja sa stresom