SVEUČILIŠTE U MOSTARU

FAKULTET PRIRODOSLOVNO – MATEMATIČKIH I ODGOJNIH

ZNANOSTI

STUDIJ GEOGRAFIJE

Marina Čeko

ELEMENTI PROSTRANOG IZDVAJANJA

( Seminarski rad )

Mentor : doc. dr. sc. Žarko Dugandžić

Mostar, travanj, 2018.

SADRŽAJ

1.UVOD ................................................................................................. 3
2. PODNEBLJE ................................................................................... 2
3. VODE ............................................................................................... 6
4. TLA ................................................................................................... 9
ZAKLJUČAK .................................................................................... 12
1.Uvod

Kao što je rečeno, najveći dio Afrike je unutar obratnica, pa pripada tropksoj zoni unutar koje
se visina Sunca i kod najniižeg položaja ne spušta ispod 43°. Sunčevo zračenje i ugrijavanjeje
jako pa je Afrika najvrući kontinent.

Položajem se Afrika ralikuje od ostalih kontinenata južne hemisfere, što se odražava u

specifičnom rasporedu njezina stanovništva i načina privrednog iskorištavanja pojedinih
područja tog kontinenta.

Ekvator dijeli Afriku na dvije gotovo jednake polovice koje dopir samo do suptropskih širina.
U pravcu sjever-jug kontinent se pruža na udaljenosti od oko 8 000km.

NAJSJEVERNIJA TOČKA JE –RT BLANCO

NAJJUŽNIJA TOČKA – RT AGULHAS.

Najveća širina Afrika j između krajnije istočne točke to je RT GUARDFUI i krajnija zapadna
točka RT VERDE i iznosi 7 500km. Navedene krajnije točke najšireg dijela Afrike gotovo su
na istoj zemljposnoj širini, ali nešto sjevernije od 10 ° sj.širne.

Vanjske granice tropa tj. područja s gotovo zatvorenom cirkulacijom tropskog zraka,
otprilike su na to 30 ° sjeverne i južne širine, što znači da samo krajnji sjeverni i južni rubovi
kontinenta imaju suptropske karakteristike. Vanjske granice tropa odgovaraju zonama
visokog tlaka zraka iz kojih u nižim visinama prema ekvatoru kreću tkzv.pasati
2. PODNEBLJE

Afričko podneblje je svuda gotovo toplo, i osim u planinskim područjima i visokim

ravvnjacima, čitav kontinent ima cijele godine prosječne temperature znatno iznad kritičke
točke za rast vegetacije. Mraz je gotovo nepoznat u većem dijelu tropske Afrike, pa čak i na
visokim ravvnjacima istočne Afrike. Nema jakih fluktulacija temperatura uzrokovanih
pomicanjem zračnih fronta, što je karakteristika Sjeverne Amerike. Veće su razlike u
padalinama, pa su one i glavni razlog klimatskih razlika od ekvatora prema većim
geografskim širinama, zbog različitih količina i različitog rasporeda padalina u toku godine.
Razlike u padalinama uvjetovane su uglavnom promjenama visine Sunca. U tropskim
širinama one su manje odražavaju na promjenama temperature nego na povećanju, odnosno
smnjivanju količine padalina. Najjača su vertikalna kretanja zračnih masa u vrijeme najvišeg
položaja Sunca ili odmah nakon tog, a tada dolazi i do najjačih kiša.

Slika br 1.: Afrika klima

Izvor: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/2/2f/Air_masses.svg/1200px-
Air_masses.svg.png

2
No, na padaline utječu i pasatni vjetrovi. Oni su inače suhi, ali ako prelaze preko toplih
vodenih površina, ovlaže se i nose kopnu znatne količine padalina. Zbog toga je prostorni
raspored suhih i vlažnih pasatnih vjetrova daljnji faktor padalinskih prilika pojedinih
područja. Režim padalina na pojedinim prostorima čini se dosta redovitim, ali je malo mjesta
s prosječnim količinama padalina koje bi od godine do velike razlike u vremenu pojave kiša, a
i prevladavaju jakih pljuskova nad redovitim i stalnim kišama. U takvim prilikama osnovni je
problem gospodarstva kontrola vode. U krajevima, gdje kiše redovitije padaju i gdje imaju
dovoljno vlage, obično je potrebno zemljište odvodnjavati i osigurati ga od poplava,a u
krajevima nedovoljnih količina padalina i neredovitih kiša potrebno je navodnjavati i stvarati
rezerve vode. Spomenuta nestalnost padalina opće je karakteristika čitave Afrike, ali se prilike
znatno razlikuju u pojedinim klimatsko-vegetacijskim zonama, koje su pretežno i određene
upravo različitim režimima padalina. Osnovne osobine podneblja nisu uvjetovane samo
planetarnom cirkulacijom zračne mase, već i karakteristikama njegova reljefa i utjecajem
susjednih mora, odnosno njihovih struja.

Sistem zračne cirkulacije iznad afričkog prostora određen je općim rasporedom visokog
zračnog pritiska i pojasom niskog ekvatorijslnog pritiska. Ti stalni pojasi pomiču se prema
sjeveru odnosno prema jugu. U siječnju pojas visokog zračnog pritiska proteže se od
jugozapadne Azije preko Sahare i Sudana. Nad južnim dijelom Afrike istovremeno se proteže
pojas niskog ekvatorijalnog pritiska. Na sjeveru je samo uži dio Afrike, mediteransk, pod
niskim zračnim pritiskom i pod utjecajem vremenskih prilika, umjereno toplog pojasa.Niski
zračni pritisak nad Mediteranom, zračne mase s Atlantika na zapadni vjetrovi i putujeće
ciklone sa zapada donose obalnom području sjeverne Afrike zimske kiše. Dalje prema jugu,
suho i vedro vrijeme uvjetovano je visokim zračnim pritiskom koji se stvorio nad relativno

3
hladnijom Saharom i Sudanom. Taj se visoki zračni pritisak veže za visoki zračni pritisak nad
jugozapadnom Azijom, odnosno s azorskim visokim zračnim pritiskom. Tada je se ova
prostrana zona ishodište jakih vjetrova. To su pasati što pušu prema ekvatorijalnom niskom
zračnom pritisku koji se proteže nad južnim dijelom Afrike. Iz jugozapadne Azije puše vjetar
koji Egipat poznaje kao „sjeverni“ vjetar. Taj vjetar puše uz dolinu Nila i dopire sve do
Botsvane. Iz Sahare preko Sudana sve do Gvinejskog primorja puše sjeveroistočni
„harmantan“. On na gvinejskoj obali uzrokuje kratkotrajno razdoblje relativno sušnog i
zdravijeg vremenaa, pa ovdje nazivaju i „doktor“. Vjetrovi s područja azorskog visokog
pritiska zahvaćaju krajni zapadni dio Sahare. Ali iz tog područja visokog zračnog pritiska
pušu vjetrovi i prema Mediteranu. Krajnji istočni dio Afrike zahvaćaju suh sjeveroistočni
pasati, koji dolaze iz pojasa visokog pritiska nad jugozapadnom Azijom. Kako je u južnoj
Africi u isto vrijeme ljeto, to se nad njom zrak jače zagrijava i stvara zonu niskog
ekvatorijalnog zračnog pritiska. Ta zona niskog pritiska odvaja pojassuptropskih visokih
pritiska iznad južnog dijela Atlantika i južnog dijela Indijskog oceana. Zbog toga prema
južnoafričkom niskim pritiskom pušu vjetrovi sa svih strana. Na pravac puhanja tih vjetrova
odnosno na prostranstvo koje će zahvtiti, odlučno utječe izduženost zone niskog pritiska od
unutrašnjih dijelova južne Afrike prema zapadnoj Africi.

Slika broj 2: Raspored količina padalina

4
Izvor:
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/a/a3/Africa_Precipitation_Map-
sr.svg/2000px-Africa_Precipitation_Map-sr.svg.png

U srpnju prilike su drugačije. Saharski visoki pritisak pomakne se nad Mediteran, pa

mediteranska obala Afrike ima suho, vedro i vruće vrijeme. Nad zagrijanom Saharom i
Sudanom, koji su tada vrući, stvara se prostrana zona niskog zračnog pritiska koji se može
smatrati i dijelom velikog ljetnog euroazijskog niskog zračnog pritiska s centrom nad
jugozapadnom Azijom. Južna Afrika istovremeno dolazi pod utjecaj pojasa suptopskog
visokog zračnog pritiska, koji je pojačan i relativno nižim zimskim temeperaturama tog dijela
Afrike. Zbog niskog zračnog pritiska nad Saharom struje prema njenom središtu zračne mase
sa svih rubnih mora: Sredozemnog mora, Gvinejskog zaljeva i Indijskog oceana. Ali sve te
zračne mase ne donose vlagu. Zračne mase s Mediterana lako prodiru u Saharu jer im na putu
ne stoje reljefne zapreke, ali kako već suhe dolaze s Mediterana i još s više ugriju i osuše na
putu preko vruće pjeskovite Sahare, ne donose vlagu. Drugačije je s vjetrovima gvinejskog
primorja. Oni dolaze iz područja visokog zračnog pritiska nad južnim dijelom Afrike i prolaze
kroz tople i vlažne zračne mase nad Gvinejskim zaljevom,, pa donose kišu ne samo
gvinejskom primorju, već i višim dijelovima Sahare.

5
-UTJECAJ RELJEFA-

Buduči da nema visokihh i izduženih planina, reljef pogoduje postepenim prijelazima jednog
klimatskog tipa u drugi. Neizrazit reljef razlog je i nestalnosti intertropkse fronte, čije smo
negativne posljedice naveli. Ali reljef utječe i pozitivino na podneblje. Sva planinska poručja
Afrike su vlažnija. Izolirani planinski grebeni Sahare jedini su otoci veće vlažnosti i
naseljenosti usred prostranih pustinja. Narocito su vlazne one strane planina koje su na putu
glavnih vlažnih vjetrova. Takav je slučaj s Atlaskim planinama , etopskim ravnjakom i
planinama južne i zapadne Afrike. Nadmorska visina posebno povoljno utječe na
temepraturne prilike, jer se temperature s visinom smanjuju. To je osobito važno za tropkse
dijelove Afrike, gdje inače prevladavaju visoke i stalne temperature. Samovisoki krajevi
imaju temperature koje omogućuju naseljavanje i gospodarske djelatnosti. Na
istočnoafričkom jezerskom ravnjaku srednje su srpanjske tempersture oko 10° niže nego na
susjednim nizinama. Slični odnosi vrijedde za druge afričke ravnjake i visočja.

-UTJECAJ MORSKIH STRUJA-

Na klimatske prilike obalnih područja znatno utječu morske struje. Uz zapadne obale Afrike
teku hladne morske struje iz područja većiih zemljopisnih širina prema ekvatoru, pa
ekvatorijalnim širinama donose hladnu vodu. Takva je hladna Kanarska struja uz zapadne
obale sjeverne Afrike i Benguelska struja uz zapadne obale južne Afrike. Te struje idu prema
ekvatoru i sve više prema zapadu, pa kako površinsku vodu od obale tjeraju jaki i
sjeveroistočni i jugoistočni vjetrovi pasati, to se na njeno mjesto diže hladna dubinska voda.

S obzirom na navedene klimatske karakteristike Afriku općenito karakteriziraju visoke

temeperature ali vrlo nejednak raspored vlage. Razlikuju se izrazito vlažna i suha područja.
Smatra se da gotovo 3/5 afričkog prostora trpi od klimatske aridnosti. Aridnost je regionalno
dosta različit pojam. Ne ovisi o količini padalina, već o temperaturi i intenzitetu isparavanja.

3. VODE

S obzirom na navedene karakteristike poneblja. Afrika ima vrlo nejednak raspored voda.
Bitno se razlikuju vodama bogata ekvatorska i suha suptropska područja. Razlike potječu
tako što ekvatorsko područje dobiva vode konvekcijskim i pasatnim kišama, a suha područja
samo pasatskim kišama, i to neredovito i u malim količinama. Nejednako bogatsvo voda
6
uvjetovana i različitim ciklusom padalinskih voda. O njemu se malo zna ali i smatra sda u
tropskom djelu Afrike površinski otječe Afrike površinski otječe 12% da zemlja upije oko
40% ,a da na evapotranskacijskom otpada čak 40- 96% svih padalina. Tako velike razlike
udjela padalinskih voda u površinskom otjecanju, upijanju i evapotranspiraciji održavaju
velike regionalne razlike prironih osobina pojedinih dijelova tropskog područj Afrike. S
najvećeg dijela afričkog prostora površinske vode otječu u susjedna mora,ali je veličina
njihovih slivnih područja vrlo nejednaka. Slivno područje Sredozemnog mora iznosi oko 10%
afričkog prostora. Osim Nila , koji se uvlači duboko u unutrašnjost istočne Afrike. U
Sredozemno more utječu relativno kratki tokovi, pretežno s atlaskog područja. Slivno
područje Indijskog oceana iznosi 18% afričkog prostora. Osim Zambezija koji se uvlači
duboko u unutrašnjost Afrike, u Indijski ocean utječu relativno kratki tokovi s istočnoafričkog
i južnoafrčkog visočja. Najprostranije je slivno područje Atlantskog oceana, jer ono zauzima
oko 35% afričkog prostora. Njemu pripada najveći dio tokova veććih porječja. Razlozi su u
reljefu i podneblju. Prema Atlanskom oceanu nagnta je većina tropskog dijela Afrike koji
osim toga prima i pasatne kiše.

Slika broj 3: Najveće rijeke u Africi

7
 Izvor :
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/6/6f/Niger_river_map_hr.svg/1200p
x-Niger_river_map_hr.svg.png

Slika broj 4: Najveći vodopad Afrike- Viktorijini slapovi

Izvor: http://opusteno.rs/slike/2012/09/viktorijini-vodopadi-15786/viktorijini-vodopadi-9.jpg

Tokovi rijeka, koje utječu u Atlantski i Indijski ocean te u Sredozemno more, razvijeni su
pretežno na unutarnjem ravnjaku, pa se u primorsku ravnicu spuštaju vodopadima i brzicama.

8
U Atlantski ocean utječu Senegal, Gambia, Niger, Ogooué (Ogowe), Kongo, Cunene
(Kunene) i Orange. Niger izvire na pristrancima gorja Fouta Djallon pa protječe u golemom
luku jugozapadnim područjem Sahare, gdje se iskorištava za natapanje velikog područja
različitih kultura. Utječe u more velikom deltom. Za manje brodove plovan je do grada
Bamaka. Porječje rijeke Konga nalazi se u zoni ekvatorskih kiša, pa zbog toga svi njegovi
pritoci imaju dovoljno vode čitavu godinu. Utječe u more dubokim estuarijem u kojem leže
luke Matadi, Boma i Banana. Između vodopada plovan je za riječne brodove. Rijeka Orange
(Oranje), prolazeći kroz obalni pojas pustinje Namib, redovito presuši prije nego dosegne
ocean. Zajedno s pritocima, od kojih je najvažniji Vaal, iskorištava se za natapanje. U Indijski
ocean utječu veće rijeke Limpopo, Zambezi, Rufiji, Ruvuma (Rovuma), Tana i Juba (Jubba).
Zambezi se s visokog unutarnjeg ravnjaka spušta u obalnu ravnicu glasovitim Viktorijinim
slapovima, te utječe u more deltastim ušćem. Porječje rijeke Limpopo plodno je i gospodarski
važno područje.
U Sredozemno more utječe rijeka Nil (6693 km), po duljini prva rijeka svijeta. Nastaje
spajanjem Bijelog i Modrog Nila. Bijeli Nil istječe iz Viktorijina jezera i kod Kartuma se
spaja s Modrim Nilom. Utječe u more sjeverno od Kaira velikom deltom. U
sjeverozapadnome dijelu Afrike u Sredozemno more utječu rijeke (vadi) koje imaju više vode
samo za jačih pljuskova; važnije su Tafna, Sig, Habra, Chéliff i Seybouse. Od ukupne
površine Afrike jedna je trećina bez otjecanja u more (endoreična). Takvo je područje istočno
od jezera Čada i oko jezera Ngami u južnoj Africi. Području Nila pripadaju jezera Viktorijino,
Albertovo, Edwardovo, Kyoga (Kioga) i Tana, porječju Konga Tanganyika, Mweru (Moero),
Bangweulu i jezero Leopolda II. (Mai-Ndombe), a porječju Zambezija jezero Nyasa. Bez
otjecanja su jezera Kivu, Rukwa, Manyara, Abaya i dr. Na području gorja Atlas nalaze se
plitka slana jezera (šotovi).

4. TLA

9
Oko 80 % afričkog stanovništva još uvijek nesporedno ovisi o zemlji i njezinim
produktima. Zbog toga vrsta tla ima prvorazrednu važnost za život ljudi. Kako su vrste tla
genetski tijesno povezano s tipovima vegetacije, a ovise o klimi, to je prostorni rspored
pojedinih vrsti tala uvelike prilagođen klimatsko-vegetacijskim zonama.

Slika 5: Raspostranjenost tala

Izvor: http://www.geografija.hr/wp-content/uploads/2015/05/Sl.-1.-Rasprostranjenost-tala-u-
svijetu.jpg

S obzirom na genetsku vezu tala i vegetacije, ilustartivan je udio površina pod pojedinim
kategorijama iskorištavanja. Na pustinjska i polupustinjska područja Afrike, otpada čak 2/%
njezine površine, slično koliko i na travna područja, što znači da šume pokrivaju tek oko 1/5
afričkog prostora.

Recentna tla stvaraju se na ostacima fosilnih tala i na temeljnom matičnom supsrartu. Prvi
proces prevladava u pustinjskim i polupustinjskim područjima,a drugi u vlažnjim krajevima
Afrike. S obzirom na složenost petrografskog sustava proizlazi da će afrički vlažniji krajevi
imatti brojnije vrste tala. Tipično za Afriku da se na površini stijena opaža crvenkasta boja.

10
Suvremena pedologija razlikuje crvenu ilovaču od pravog laterita. Crvena ilovača ograničena
na krejeve s dva kišna razdoblja izmeu kojih je sušno razdoblje. Ova tla odgovaraju klimi
savanskih područja. Prava lateritna tla stvaraju se u klimatskim prilikama koje karakteriziraju
ekvatorska šumska područja. Gotovo polovicu afričkih prostora zapremaju skeletena tla ili
mlađi nezreo i grub materijal, nastao raspaadanjem kamene podloge. Taj je materijal gotovo
bez primjese organskih tvari i siromašan je humusom. Skeletna tla ili mlađi nezreo rastresit
materijal prevladava u pustinjama i polupustinjama, u kojima je mehaničko raspadanje stijena
jače od kemijskog odnosno biološkog rastvaranja.U suhoj je Africi zemlja samo mjestimično
plodna. To su lokalne naplavne ilipak od vjetrova zaštićeni lokaliteti uu kojima ima nešto
vode, vegetacije i humusa. Kako je na takvim mjestima ispiranje organskih čestica u dubinu
slabo, ta tla sadrže dosta plodnosnih karbonatnih tvari, pa su rodna ako se i natapaju daju
dobre doprinose.

11
ZAKLJUČAK

AFRIKA po veličini drugi kontinent na Zemlji. Ime mu potječe od Rimljana, koji su

Afrikom (lat. Africa, možda prema imenu berberskoga plemena Afer, mn. Ifri ili prema
semitskom /punskom/ korijenu ‘fr odnosno hebrejski, i arapski ‘afar:prašina, zemlja) zvali
svoje posjede u današnjoj Tripolitaniji i Tunisu.

Afrika je okružena Atlantskim i Indijskim oceanom, Sredozemnim i Crvenim morem. Od Rta

Ra’s Ben Sekka (37°21´ N) na sjeveru do rta Agulhas (34°52´ S) na jugu duga je oko
8000 km, a od rta Verde (17°35´32″ W) na zapadu do rta Hafun (51°26´ E) na istoku široka je
7400 km. Na sjevernoj polutki leže 2/3 njezine površine; s otocima obuhvaća 30 173 248 km².
Od Europe je rastavljaju 14 km široka Gibraltarska vrata, a s Azijom je veže uska Sueska
prevlaka.Afrika je građena od staroga kamenja, koje je od paleozoika ostalo nepromijenjeno.
Građom je slična brazilskoj masi u Južnoj Americi, Dekanskomu poluotoku u Aziji i zapadnoj
polovici Australije. Pretpostavlja se, po zajedničkoj fosilnoj flori Glossopteris, da su sve te
stare mase pripadale jedinstvenomu prakontinentu Gondvani. U prastaroj kristaličnoj osnovi
Afrike prevladavaju graniti, zatim gnajsi i metamorfni škriljevci. Prastaru osnovu pokrivaju
sedimentni slojevi vjerojatno prekambrijske starosti. Sjeverozapadni dio Afrike nabran je u
neogenu, a Gibraltarska vrata nastala su u pliocenu. U južnoj Africi gorje Transvaal nastalo je
kaledonskim ili algonkijskim nabiranjem. Neprekidnom denudacijom, od paleozoika do
miocena, snizila se i poravnala golema površina Afrike, koja se uglavnom od paleozoika nije
se nabirala

12