• Nasilje u školi je svako nasilje koje ima veze sa
socijalnim životom škole. • Socijalne interakcije u školi i van škole • Socijalna matrica ustanovljena u školi funkcioniše i van nje i obrnuto • Difuzna granica između školskog i ne školskog nasilja • Slična dilema šta jeste a šta nije nasilje postoji i kod digitalnog nasilja koje se u mnogim slučajevima takođe bazira na socijalnim odnosima izgrađenim u školi (iako je u slučaju elektronskog nasilja socijalna mreža mnogo šira od školskog. • Pod nasiljem najkraće rečeno, podrazumevamo namerno i neopravdano povređivanje druge osobe. Nasilje je, dakle, ono ponašanje koje ispunjava tri kriterijuma: • (1) To je ponašanje koje dovodi do psihičkog ili fizičkog povređivanja druge osobe • (2) Namera ponašanja je da se druga osoba povredi • (3) Povređivanje je neopravdano • Termini nasilje i agresija se kod nas uglavnom koriste kao sinonimi, s tim što agresivnost i agresija više upućuju na motivaciju koja je vodila ka povređivanju drugoga, dok termin nasilje, u većoj meri sugeriše nedozvoljenost nanošenja štete, često i nezavisno od namere. • oblici školskog nasilja najčešće spadaju u agresivnost • može se desiti da neki postupci koje ubrajamo u nasilje nisu agresivni akti, u smislu da ih počinilac vrši ne uzimajući u obzir da nekoga povređuju • Nasilje u školi ima različite oblike i ne iscrpljuje se u, najčešće ispitivanom, nasilju među učenicima (vršnjačkom nasilju). • Drugi modaliteti: nasilje nastavnika (odraslih) prema učenicima, nasilje učenika prema nastavnicima • Posebno značajan oblik vršnjačkog nasilja u školi je ono koje se sastoji u ponovljenom maltretiranju učenika( siledžijstvo, zlostavljanje, maltretiranje) • Najčešće žrtve vršnjačkog nasilja - fizički slabija deca, povučena deca, deca koja imaju neko specifično lično svojstvo - invaliditet, deca romske populacije, pripadnici LGBT populacije. 1. Emocionalno / psihičko nasilje - trenutno ili trajno ugrožavanje psihičkog i emocionalnog zdravlja deteta 2. Fizičko nasilje - stvarno ili potencijalno telesno povređivanje deteta/učenika • 3. Elektronsko nasilje - zloupotreba informacionih tehnologija (mobilni tel, internet i dr.) 4. Seksualno nasilje - uključivanje dece u seksualnu aktivnost koju ona ne shvataju i za koju nisu razvojno dorasla. • 5. Socijalno nasilje – isljučivanje deteta ili dece iz grupe RADIONICA • Situacije nasilja sa kojima se suočavamo NIVOI NASILJA • PRVI NIVO: udaranje čvrga, guranje, štipanje, grebanje, gađanje, čupanje, ujedanje, ismejavanje, omalovažavanje, ogovaranje, vređanje, dobacivanje, podsmevanje, ignorisanje • Rešenje: Ove oblike nasilja rešava samostalno vaspitač/nastavnik /odeljenjski starešina u okviru savetodavno-vaspitnog rada sa decom – pojedincima, grupama i odeljenjem. Može koristiti i podršku vršnjačkog tima i vršnjačkih edukatora. • DRUGI NIVO: šamaranje, udaranje, gaženje, cepanje odela, „šutke“,seksualno dodirivanje, pokazivanje pornografskog materijala
• Rešenje: U rešavanju ovih oblika nasilja,
vaspitač/nastavnik /odeljenjski starešina uključuje Tim, to jest unutrašnju zaštitnu mrežu • TREĆI NIVO – tuča, davljenje, bacanje, zastrašivanje ucenjivanje, reketiranje, ograničavanje kretanja, zavođenje od strane odraslih, podvođenje, zloupotreba položaja, nimanje nasilnih scena, distribuiranje snimaka i slika, dečija pornografija... • Rešenje: Ako učenici čine ili trpe neki od sledećih oblika nasilja obavezno je uključivanje drugih institucija, odnosno aktiviranje spoljašnje zaštitne mreže.