Učinci

direktiva
E U R O P S KO P RAV O I
AK. GOD. 2018./19.
Direktive - općenito

DIREKTIVA: obvezujuća u pogledu rezultata koji je potrebno postići, a

odabir oblika i metoda postizanja tog rezultata prepušten je
nacionalnim tijelima (čl. 288. st. 3. UFEU)
NEPOSREDNI ADRESAT: država članica (zakonodavna, izvršna, sudska
tijela; sve razine vlasti) – najčešće zakonodavno tijelo; ali to ovisi o
svakoj državi članici
Direktive - općenito

OBVEZA IMPLEMENTACIJE - zajamčiti praktičnu učinkovitost:

◦ Obvezujući opći akt (nije dovoljna praksa)
◦ Publicitet, jasnoća, određenost
◦ Koliko detaljno: ponekad uopće nema manevarskog prostora – OVISI
O CILJEVIMA DIREKTIVE
UČINCI NEIMPLEMENTIRANE ILI POGREŠNO
IMPLEMENTIRANE DIREKTIVE:

U ČEMU SE SASTOJI OBVEZA SUDOVA I SVIH DRUGIH NACIONALNIH

TIJELA:

NE PRIMIJENITI NACIONALNE PROPISE KOJI NISU U SKLADU S PRAVOM

EU (ponekad je to dovoljno, načelo nadređenosti);
IZRAVNO PRIMIJENITI RELEVANTNU ODREDBU PRAVA EU (je li
podobna za izravni učinak?); ILI
POKUŠATI INTERPRETIRATI NACIONALNO PRAVO U SKLADU S
PRAVOM EU (neizravni ili interpretativni učinak)
POSLJEDICE POVREDE OBVEZA U VEZI S
IMPLEMENTACIJOM I PRIMJENOM DIREKTIVE:

TUŽBA KOMISIJE PROTIV DRŽAVE ZBOG POVREDE UGOVORA – ČL. 258.

UFEU

ODGOVORNOST DRŽAVA ČLANICA ZA ŠTETU – OPĆE NAČELO PRAVA EU:

osoba koja pretrpi štetu zbog propusta države da implementira direktivu
ili zbog bilo koje druge povrede prava EU od strane države može od
države tražiti naknadu štete pred nacionalnim sudom
DIREKTIVE – IZRAVNI UČINAK

IZRAVNI UČINAK DIREKTIVA: SVOJSTVO NORME PREMA KOJEM SE FIZIČKE I

PRAVNE OSOBE MOGU OSLONITI NEPOSREDNO NA ODREDBE DIREKTIVE PRED
NACIONALNIM SUDOVIMA I DRUGIM TIJELIMA, i to temeljem pravnog poretka
EU, neovisno o nacionalnom pravu. Izravni učinak pretpostavlja obvezu sudova
ili drugih tijela da primijene određeni propis prava EU, bilo kao normu
temeljem koje će riješiti konkretni slučaj, bilo kao standard prema kojem će
prosuditi valjanost nacionalnih mjera – EU norma postaje izravni izvor prava
RAZLIKOVANJE: SUBJEKTIVNI – OBJEKTIVNI IZRAVNI UČINAK
◦ Subjektivni izr. uč. – norma kreira individualna subjektivna prava za pojedince
◦ Objektivni izr. uč. – norma nedvojbeno propisuje obveze države, bez obzira nastaju li
iz toga prava za pojedinca ili ne. Nac. sudovi i tijela moraju takvoj normi dati izravni
učinak, bez obzira pozove li se pojedinac na nju ili ne (npr. van Schijndel, C-430/93 i
C-431/93; Großkrotzenburg, C-431/92)
DIREKTIVE – IZRAVNI UČINAK
RAZLIKOVANJE: VERTIKALNI – HORIZONTALNI IZRAVNI UČINAK

◦ Vertikalni izr. uč.: pravni odnos država – pojedinac (i obratno)

◦ Horizontalni izr. uč.: pravni odnos između pojedinaca (fizičkih i pravnih osoba)

Direktive nemaju horizontalni izravni učinak – ne mogu stvarati obveze za

pojedince. Na odredbe direktive koje imaju izravni učinak može se pozvati samo u
odnosu na državu tj. javnu vlast (samo vertikalni izravni učinak).
Međutim, iako nema horizontalnog izravnog učinka, pojedinac se može osloniti na
odredbe direktive protiv države članice, čak i ako će to izazvati sigurne negativne
posljedice za treću stranu - tripartitne situacije, npr. Wells (C-201/02); Czech
Telecom (C-508/14).
Odredbe direktive koje konkretiziraju opća načela prava primjenjuju se u
horizontalnim situacijama – izravno se primjenjuje opće načelo, ali posljedica je
jednaka: ne može se primijeniti suprotan nacionalni propis. Npr. Mangold (C-
144/04), Kücükdeveci (C-555/07); Dansk Industri (C-441/14) (novija sudska praksa:
izravan učinak odredbi Povelje o temeljnim pravima EU! Bauer, C-569 i 570/16)
DIREKTIVE – IZRAVNI UČINAK
KOGA DIREKTIVA OBVEZUJE? To je posebno pitanje, neovisno o obvezi
implementacije. Ima li određeno tijelo obvezu utvrđenu u direktivi, tj. je li
izravno vezano direktivom ovisi o tumačenju pojma 'država'.
POJAM DRŽAVE:
Foster (C-188/98)
Tijelo, bez obzira na pravni oblik, kojem je javnim aktom povjereno obavljanje
javne službe pod nadzorom države i s tim ciljem ima posebne ovlasti, šire od
onih koji proizlaze iz uobičajenih pravila primjenjivih na odnose među
pojedincima, je u svakom slučaju uključeno u krug tijela u odnosu na koje se
može osloniti na odredbe direktive koje mogu imati izravan učinak
Bez obzira u kojem svojstvu djeluje država: iure gestionis ili iure imperii
 DIREKTIVE – IZRAVNI UČINAK
Test se sastoji od 4 kriterija:
Tijelo obavlja javnu službu
Temeljem akta ili mjere države
Pod nadzorom države
Ima posebne ovlasti šire od onih koje se uobičajeno primjenjuju između pojedinaca

Primjer: javno komunalno poduzeće nadležno za razvoj i održavanje sustava opskrbe plinom
(Foster, C-188/98); porezna uprava (Becker, 8/81; Busseni, 221/88); lokalna ili područna
samouprava (Fratelli Costanzo, 103/88); javno tijelo u sustavu nacionalne zdravstvene službe
(Marshall I, 152/84); opća bolnica (Venizelio, C-6/05); privatno poduzeće u vlasništvu udruge
javnog prava (Sozialhilfeverband Rohrbach, C-297/03)

„Kada su uvjeti pod kojima se pojedinci mogu osloniti na odredbe direktive pred
nacionalnim sudovima ispunjeni, sva tijela uprave, uključujući decentralizirana tijela poput
općina, imaju obvezu primijeniti te odredbe.“ (Fratelli Constanzo, 103/88)
 DIREKTIVE – IZRAVNI UČINAK

Uvijek je potrebno provjeriti može li se određeni subjekt uključiti u pojam države

kako ga definira Sud EU u svojoj praksi – nije dovoljno da je određeno tijelo
obuhvaćeno personalnim poljem primjene određene direktive (Portgás, C-425/12;
Ambisig, C-46/15)

PRETPOSTAVKE ZA IZRAVNI UČINAK DIREKTIVA:

1. jasna i određena norma
2. bezuvjetna norma
3. protek roka za implementaciju
 
Bit svega je da odredba mora imati takvu kvalitetu da se može izravno primijeniti
pred sudom ili drugim tijelom u konkretnom slučaju.
DIREKTIVE – IZRAVNI UČINAK

JASNA I ODREĐENA NORMA (ponekad se navodi samo „dovoljno precizna“): to

se u prvom redu odnosi na tekst norme. Norma može biti nedvosmislena i u
tom smislu dovoljno precizna. Ali ponekad i na prvi pogled dvosmislene ili
nejasne odredbe mogu zadovoljiti ovaj uvjet: taj problem može se riješiti
tumačenjem (ciljevi odredbe, ciljevi direktive – preambula, radni materijali), ili
ako je potrebno, prethodnim pitanjem upućenim Sudu EU.
DIREKTIVE – IZRAVNI UČINAK

BEZUVJETNA NORMA: teoretski relativno lagan zadatak, ali u praksi može biti
komplicirano. U svakom pojedinom slučaju mora se procijeniti postoje li
određene rezerve glede donošenja daljnjih mjera za njenu implementaciju, u
odnosu na koje postoji diskrecija nadležnih tijela. To može biti svojstveno samoj
odredbi ili sustavu čiji dio čini. Postoji li takva rezervacija pitanje je pravne
analize.
DISKRECIJA: ključno pitanje kod kriterija bezuvjetnosti norme. Diskrecija
mora postojati u odnosu na sadržaj konkretne odredbe – postoji nekoliko
mogućih izbora, a dopušteno je odabrati bilo koji od njih – prepreka za izravni
učinak.
DIREKTIVE – IZRAVNI UČINAK

Argumenti za izravni učinak direktiva:

1. načelo estoppel ili bona fide (venire contra factum proprium) – DČ se ne
mogu opravdati niti okoristiti vlastitim propustom da pravilno implementiraju
direktivu na vrijeme
2. praktična učinkovitost (effet utile) – normama se mora zajamčiti praktična
učinkovitost u nacionalnom pravnom poretku
3. načelo lojalne suradnje (čl. 4. st. 3. UEU – Unija i DČ međusobno si pomažu
pri obavljanju zadaća koje proizlaze iz Ugovora, DČ moraju poduzeti sve što je
potrebno za ispunjavanje obveza i suzdržati se od svake mjere koja bi mogla
ugroziti ostvarenje ciljeva Unije)
4. načelo jednakosti – ne bi smjele postojati razlike između građana u DČ koje
su uredno implementirale direktivu i onih koje nisu
 DIREKTIVE – IZRAVNI UČINAK

Što je zadatak suda (ili drugog tijela) kada su odredbe direktive sadržajno
dovoljno precizne i bezuvjetne?

Nacionalni sud (ili drugo tijelo) koji je u okviru svoje nadležnosti dužan
primijeniti odrebu prava EU, ima obvezu dati puni učinak tim odredbama, ako
je nužno po službenoj dužnosti odbiti primijeniti suprotnu odredbu
nacionalnog prava i nije nužno da sačeka ili zatraži prethodno stavljanje izvan
snage te odredbe zakonodavnim ili ustavnosudskim putem (npr. Loredana
Napoli, C-595/12)
 DIREKTIVE – NEIZRAVNI UČINAK

NEIZRAVNI ILI INTERPRETATIVNI UČINAK – riječ je o obvezi nacionalnih sudova i drugih tijela
na tumačenje nacionalnog prava što je moguće više u svjetlu cilja i teksta direktive. Ova
obveza odnosi se na CJELOKUPNO NACIONALNO PRAVO, BEZ OBZIRA JE LI DONESENO S
CILJEM PROVEDBE DIREKTIVE, BEZ OBZIRA KADA JE DONESENO (vrijedi tek od isteka roka za
implementaciju).
Npr. Von Colson i Kamman (14/83); Pfeiffer (spojeni predmeti C-397/01 do C-403/01);
Marleasing (C-106/89), Wagner Miret (C-334/92)
Ograničenja:
1. Tumačenje u skladu s metodama tumačenja koje se primjenjuju u nacionalnom pravu
(tumači se nacionalno pravo!) (Dominguez, C-282/10)
2. Tumačenje mora biti u skladu s općim načelima prava (npr. zabrana retroaktivnosti,
pravna sigurnost, npr. ne može se uspostaviti ili otežati kaznenopravna odgovornost -
Kolpinghuis Nijmegen, 80/86)
3. Nema tumačenja contra legem (Impact, C-268/06)
 DIREKTIVE – INCIDENTALNI UČINAK

‘INCIDENTALNI’ UČINAK - direktive nemaju horizontalni izravni učinak, ali u

specifičnoj situaciji mogu izazvati negativne posljedice za pojedince, sudska
praksa Suda EU: propust države da notificira Komisiji propis kojim usvaja
tehničke standarde i propise u određenom području može dovesti do
isključenja primjene tih nacionalnih propisa u konkretnom slučaju, što
posljedično može utjecati na uspjeh pojedinaca u postupku pred sudom
Npr. CIA Security (C-194/94); Unilever (C-443/98); Fortuna (C-213/11, 214/11 i
217/11)
 DIREKTIVE – PREDDJELOVANJE

PREDDJELOVANJE – DČ direktivu moraju implementirati u nacionalno pravo najkasnije

do isteka roka za implementaciju. Dok taj rok teče, direktiva ipak može imati
‘preddjelovanje’, na način da DČ ne smije donositi propise koji bi ugrozili ostvarivanje
ciljeva direktive.
Npr. Wallonie (C-156/91)

Kod direktiva koje konkretiziraju opća načela prava EU, ta načela predstavljaju izravni
izvor prava neovisno o isteku roka za implementaciju.
Npr. Mangold (C-144/04)
„Odgovornost je nacionalnog suda zajamčiti punu učinkovitost općeg načela
zabrane diskriminacije temeljem dobi, tako da ne primijeni suprotnu nacionalnu
odredbu, čak i kada rok za implementaciju direktive još nije istekao.”
NEIMPLEMENTACIJA ILI POGREŠNA IMPLEMENTACIJA
DIREKTIVE - POSLJEDICE

ODGOVORNOST DRŽAVA ČLANICA ZA ŠTETU POJEDINCIMA

Pretpostavke za odgovornost:
Norma dodjeljuje prava pojedincu
Povreda države 'dovoljno ozbiljna'
Uzročna veza između povrede i štete nastale pojedincu

Samo nacionalni sudovi imaju nadležnost primjenjivati ove kriterije i ocjenjivati

prirodu povrede. Pitanje odgovornosti regulirano je pravom EU, sva ostala pitanja
naknade štete, poput uzročnosti, visine štete, postupovnih pravila itd. su pitanja
nacionalnog prava.
NEIMPLEMENTACIJA ILI POGREŠNA IMPLEMENTACIJA
DIREKTIVE - POSLJEDICE

ODGOVORNOST DRŽAVA ČLANICA ZA ŠTETU POJEDINCIMA

Sva državna tijela mogu počiniti povredu, na bilo kojoj razini: zakonodavna,
izvršna, sudska, upravna vlast, centralizirana i decentralizirana tijela.
Nije nužno postojanje prethodne presude Suda EU kojom se država proglašava
odgovornom za povredu.
Nije potrebno dokazivati krivnju ili nepažnju, ali ako postoji široka diskrecija
države kod donošenja određenog propisa, to se mora uvažiti. Jedino ako je
država očito i teško povrijedila diskrecijsku ovlast može doći do odgovornosti
(postoji skupina kriterija utvrđenih u sudskoj praksi Suda EU)
NEIMPLEMENTACIJA ILI POGREŠNA IMPLEMENTACIJA
DIREKTIVE - POSLJEDICE

ODGOVORNOST DRŽAVA ČLANICA ZA ŠTETU POJEDINCIMA

Npr. Dillenkoffer, C-178, 179, 188-190/94 – Njemačka potpuno propustila

implementirati direktivu o paket turističkim aranžmanima – već sama ta
činjenica dovoljna da rezultira odgovornošću države (cilj direktive je bila
zaštita turista u slučaju stečaja turoperatera; kao rezultat njemačka vlada je
morala nadoknaditi štetu velikom broju građana).
British Telecom, C-392/93 – Velika Britanija implementirala direktivu, ali
neispravno, jer nije razumjela što se direktivom traži. Sud smatrao ovu
pogrešku ispričivom, jer direktiva se može razumno interpretirati i onako kako
je to učinila VB, nije bilo odgovornosti.
NEIMPLEMENTACIJA ILI POGREŠNA IMPLEMENTACIJA
DIREKTIVE - POSLJEDICE

TUŽBA KOMISIJE PROTIV DRŽAVE ZBOG POVREDE UGOVORA – ČL. 258. UFEU
Ako država članica nije ispunila obvezu temeljem Ugovora, Komisija o tom
predmetu, nakon što je državi dala priliku da se očituje, daje obrazloženo
mišljenje. Ako država ne postupi u skladu s obrazloženim mišljenjem u roku
koji je dala Komisija, Komisija može podnijeti tužbu Sudu EU.
Ako Sud utvrdi da država nije ispunila obvezu na temelju ugovora, država je
dužna poduzeti potrebne mjere kako bi postupila sukladno presudi Suda.
Tek ako država ne poduzme potrebne mjere da bi postupila po presudi Suda,
Komisija, nakon što je dala državi priliku za očitovanje, može predmet uputiti
Sudu i tražiti da Sud naloži državi plaćanje paušalnog iznosa ili novčane kazne
koju smatra primjerenom s obzirom na okolnosti.