Pravne vrijednosti

I
 Objektivna uslovljenost vrednovanja

 Neslaganja:
 O biću, porijeklu i funkciji vrednovanja u pravu
 Problem određivanja specifičnih pravnih vrijednosti
 Problem odnosa vrijednosti i ciljeva prema pojmu prava

 Nedostatak cjelovitih teorijskih istraživanja u ovoj oblasti

 Razloge treba tražiti u:
 Izrazito političko-ideološkoj prirodi vrijednosno-teleološke pravne
svijesti
 Nedovoljno jasnom pristupu predmetu (deskripcija/preskripcija)
 Neodređenosti terminološkog instrumentarija
Nužnost definisanja osnovnih pojmova:

Potrebe
Objektivni i subjektivni interesi
Vrijednosti (bezvrijednosti)
Vrijednosni sud ili vrednovanje
Ciljevi
Norme
 Princip pravde kao pretpostavka za valorizaciju pravne prirode
društvenih odnosa, dvije jusnaturalističke varijante:
 Umjerena
 Radikalna

 Značaj principa pravde kao kriterija pravnosti podrazumijeva

uvjerenje o postojanju jedinstvenog sistema objektivnih i apsolutnih
vrijednosti
 Legalistička koncepcija pravde
 Dva koncepta:
 Stricto sensu (pravednost nije ništa drugo nego poštovanje zakona
suverena)
 Shvatanje o zakonskoj pravdi ili zakonitosti kao obliku
pravde( opšte pravne norme treba jednako primjenjivati na sve
pojedinačne slučajeve sa zajedničkim bitnim svojstvima utvrđenim
pravnom normom)
 Distinkcija između materijalne i formalne pravde

 Kelzen: pojam pravde u pravnoj nauci je opravdan samo kao

zakonitost

 Vrijednosni stavovi kao subjektivni i neprovjerljivi predmet su

osporavanja brojnih pravnih teoretičara koji su zagovornici
avalutivnog pristupa
 Ovaj pristup ne poriče važnost vrijednosnih stavova, ali uzima da
isti ne mogu biti kriterij pravnosti, odnosno važenja pravnih normi
 Deskriptivno određenje pravnosti i važenja vrijednosno je neutralno
 Zahtjev za vrijednosnom neutralnošću nauke je iluzija

 Normativno-formalističke koncepcije kulminiraju isključivanjem

vrijednosti iz pojma prava
 Načini realizacije ovog koncepta :
 Zaobilaženjem aksiološkog aspekta prava
 Opravdavaju poricanje vrijednosnog aspekta prava ističući njegov
nepravni karakter
 Insistiranje na nemogućnosti naučne spoznaje vrijednosnih stavova

 “Pravna pojava “očišćena” od vrijednosti i ciljeva bila bi osakaćena u

svojoj ljudskoj biti, a pravna znanost koja bi se ograničavala na tako
osakaćenu pojavu bila bi formalizirana i nepotpuna spoznaja stvarnog
predmeta pravnog iskustva.”
 Vrijednosni aspekt treba da bude predmet pravne nauke i element
pojma prava:
 Pravo treba shvatiti kao vrijednost i
 Shvatiti vrijednosti koje ostvaruju parvo

 Kod svih autora, u širokom krugu onih koji su prihvatili ovaj

koncept, pravda je osnovna vrijednost pravnog poretka
 Neprihvatljiv je
 Iusnaturalistički vrijednosni kriterij pravnosti i vrijednosna
koncepcija važenja pravnih normi, isto kao i
 Pozitivistički zahtjev koji je iluzija i mistifikacija

 Integralna definicija prava na primjeren način uključuje vrijednosne

stavove i ciljeve u sadržaj pojma prava
 Objašnjavanje vrijednosnih principa
 Funkcija , društveni smisao, vrednovanja
 Način postojanja vrijednosnih principa
 Relativizam i pluralnost vrijednosnih stavova
 Pitanje objektivnosti vrijednosnih principa

 Vrijednosna svijest je društvena tvorevina. Ona je sistem ideoloških

stavova koji su po načinu egzistencije subjektivno-objektivni u
pluralitetu vrijednosnih sistema i mogu se sociološki i lingvistički saznati
 Svaki oblik društvenog sistema ima svoje specifične vrijednosti:
 Moralne
 Običajne
 Političko-pravne

 Zašto su neke vrijednosti “specifične pravne vrijednosti”?

 Kriterij pravnosti vrijednosti
 Osnova pravnosti je poseban sadržaj samih vrijednosnih stavova kao
ideološke svijesti i nadgradnje prednormativnih pravnih odnosa

 Vrijednosni stavovi kao prisilno trebanje usmjereni su na

prednormativne društvene odnose koji se disciplinuju pomoću
organizovane fizičke prisile

 Uslovljenost pravnih vrijednosti