Prognostika i prevencija

kriminaliteta
Vanja Elezović
Europska unija i prevencija
kriminaliteta
Prevencija kriminaliteta uključuje sve aktivnosti koje
se tiču sprječavanja i suzbijanja kriminaliteta kao
socijalnog fenomena, s tim što su oba ova fenomena
kvalitativni i kvantitativni i imaju permanentne i
strukturalne mjere za poduzimanje inicijative.
Ovo predviđa tri kategorije mjera koje se mogu
podijeliti prema namjeni. Radi se o:
1. reduciranju socijalnih i ekonomskih faktora koji
ohrabruju razvoj kriminaliteta,
2. validno i profesionalno informiranje i
3. zaštita žrtava.
Evropska komisija je 28.05.2001. osnovala EUCPN (Euopsku
mrežu za prevenciju kriminaliteta). Ova mreža analitički
pokriva sve tipove kriminaliteta, ali najveću pozornost
usmjerava na maloljetne počinitelje i narkokriminal. U odluci
o uspostavi EUCPN-a, Komisija predlaže i korištenje
definicije prevencije kriminaliteta, prema kojoj:
« .... prevencija kriminaliteta obuhvaća sve mjere
kojima se smanjuje ili na drugi način doprinosi
kvantitativnom i kvalitativnom smanjenju kriminaliteta i
osjećaja nesigurnosti kod građana, bilo kroz izravno
odvraćanje od kriminalne aktivnosti ili kroz politiku i
intervencije osmišljene u cilju smanjenja potencijala za
kriminalitet i njegovu etiologiju».
EU u svojim aktima posebnu pozornost posvećuje i
rješavanju pitanja građanskog osjećaja «straha od
kriminaliteta» (Fear of Crime), jer su mnoga
kriminološka istraživanja do sada pokazala da upravo
strah od kriminaliteta doprinosi povlačenju
kvalitetnih pojedinaca iz društvenog života i gubitak
povjerenja u policiju i pravnu državu uopće.
Na taj način omogućava se lakša kriminogeneze
društva u cjelini. Stoga je aproksimacija straha
(«tamne brojke kriminaliteta), ujedno i jedan od
osnovnih zadataka u težnji ka uspješnoj prevenciji
kriminaliteta danas.
1997. godine, na inicijativu Nizozemske,
Belgije i Velike Britanije, uspostavljena
Europska nagrada za prevenciju
kriminaliteta (ECPA).
Osnovni smisao ove nagrade ogledao se
upravo u ocjenjivanju doprinosa na polju
smanjenja kriminaliteta i straha od
kriminaliteta.
Stručna tijela Europske komisije su također izradila izvjesne
modele te predložila Europskom Parlamentu osnivanje tzv.
«Evropskog opservatorija za urbanu sigurnost», koji je na
razini zemalja Unije odgovoran za:
(1) Prikupljanje, analiziranje svih informacija o kriminalitetu
u zemljama Unije,
(2) Vođenje registra sustava sigurnosti koji bi postigao
najbolje rezultate;
(3) Organiziranje razmjene najboljih iskustava između
subjekata prevencije pojedinih članica;
(4) Nuđenje tečaja za policijske službenike, socijalne radnike
i druge organe.
Europski opservatorij je veliki korak u razvoju prevencije
kriminaliteta na razini Unije .
Nakon Konferencije o prevenciji
kriminaliteta održanoj 2000. godine,
EU je usvojila dva instrumenta kako bi
sufinancirala projekte suradnje između
država članica na području prevencije
kriminaliteta. Radi se o programima:
HIPOKRAT (lat. «Hippocrates»-
uspostavljen 2001. godine) i
AGIS (uspostavljen 2002. godine).
Jedan od novijih pothvata, koji ima za cilj
kolekciju mišljenja najeminentnijih teoretičara
prevencije kriminaliteta u Europi, a koji je
sastavni dio AGIS programa Europske unije, je
i projekt kojeg implementira Pokrajinsko
vijeće za prevenciju kriminaliteta Donje
Saksonije (u sklopu Ministarstva pravde).
Naime ovo Vijeće implementira projekt pod
nazivom: «Beccaria: upravljanje kvalitetom u
prevenciji kriminaliteta».
Obzirom da okvirni program «AGIS» podržava suradnju
izmedju policija i sudova u kaznenim predmetima. AGIS
promovira projekte na polju suradnje, borbe protiv
organiziranog kriminaliteta, prevencije kriminaliteta i
zaštite žrtava kriminaliteta uopće.
Glavni cilj ovog projekta je daljnje razvijanje kvaliteta
prevencije kriminaliteta, dok su pod-ciljevi projekta
uglavnom vezani za povećanje osjetljivosti u kontekstu
postizanja kvaliteta u prevenciji kriminaliteta, razvoj
(minimalnih) standarda za kvalitetu i procjenu,
poboljšanje akcija, te promoviranje i uspostava
napredne obuke svih relevantnih subjekata prevencije.
Ciljeviprojekta Beccaria su zacrtani kao dugoročni i ne mogu
se postići preko noći. Iz ovog razloga, razvijen je akcijski plan
u sklopu samog projekta, u cilju daljnjeg razvoja i poboljšanja
mjera prevencije kriminaliteta u cijeloj Europi, prema
konceptu «step by step» (korak po korak). Ovaj katalog mjera
razmatra potrebe i zahtjeve koji se moraju ispuniti, kako
kratkoročno, tako i dugoročno, i između ostalog uključuju:
agenciju za procjenu;
međunarodnu Beccaria konferenciju za razmjenu informacija i
uspostavljanje «mreže europskih sudionika u prevenciji
kriminaliteta»;
minimum i minimalne standarde kvaliteta i procjenjivanja;
osnovni studij ili, dugoročno, akademija za profesionalnu
obuku specijalista za pitanja prevencije kriminaliteta.
Konferencija o pitanju «što u stvarnosti funkcionira u prevenciji
kriminaliteta»?
Generirala slijedeće odgovore: (1) Potrebno nam je odgovarajuće
znanje, npr. o faktorima rizika i relevantnim mjerama zaštite; (2)
Do sada, u prevenciji kriminaliteta mogao se pronaći nedovoljan
znanstveni kontekst; (3) Znanstveno istraživanje o utjecaju
implementiranih mjera se mora intenzivirati; (4) Od samog
pocetka, projekti moraju biti dizajnirani na način da omogućavaju
procjenu; (5) Projekti prevencije kriminaliteta moraju biti
zasnovani na regionalnim analizama; (6) Transfer znanja iz
znanosti u praksu mora biti proveden na optimalan način; (7)
Međunarodno dostupni emprijiski podaci se moraju uvažavati više
nego ranije; (8) Prevencija kriminaliteta mora biti organizirana u
dugoročnoj perspektivi; (9) Efektivnost prevencije kriminaliteta
mora biti dokazana odgovarajućim empirijskim podacima.
Paul Ekblom je izložio je koncept nazvan simbolički
kao «5 I», pri čemu ovaj simbol označava pet riječi
koje počinju sa engleskim slovom «I» (:aj) i to:
Inteligence (obavještajni rad), Intervention
(Intervencija), Implementation (Implementacija),
Involement (Uključenost), Impact (Utjecaj).
On ilustrira ključne točke koje su vezane za najbolje
prakse u prevenciji kriminaliteta kao obavještajne
podatke (Intelligence), odnosno kao prikupljanje i
analizu informacija o problemu kriminaliteta, njegovog
uzroka i posljedica kao što su faktori rizika i očuvanja
sigurnosti zajednice.
Intervencija predstavlja poduzimanje aktivnosti u cilju
blokiranja, ometanja i slabljenja uzroka kriminaliteta i
najširih faktora rizika, na načine koji su zasnovani na
dokazima.
Implementacija tj. ostvarivanje najboljih metoda –
pretakanje istih u aktivnosti na terenu (u skladu sa
regionalnim – lokalnim potrebama).
Uključenost apostrofira mobiliziranje ostalih agencija,
kompanija i pojedinaca iz zajednice, kako bi uradili svoj
dio u implementaciji intervencije.
Utjecaj je aktivnost procjene utjecaja poduzetih
aktivnosti kao i njihove financijske efikasnosti
(procjena, povratne informacije i adaptacija).
On je tvorac i osnovnih postulata o «kriminalitetu», koje
opet simbolički naziva «5 K», što simbolizira početno
slovo engleske riječi «KNOW», što u prijevodu na jezike
naroda u Bosni i Hercegovini znači –znati, poznavati.
U ovom slučaju radi se o smislu poznavanja vrste
kriminaliteta. U skladu s tim on razvija pretpostavke:
(1) Znati šta uspješno funkcionira u prevenciji različitih
vrsta kriminaliteta,
(2) Znati i u kom kontekstu;
(3) Znati kako pretočiti znanje u praksu;
(4) Znati koga angažirati;
(5) Znati zašto
Prof. Ronald Clarke je govorio o «Principima kvalitetne
prevencije kriminaliteta», fokusirajući se na preduvjete za
visoko kvalitetnu prevenciju kriminaliteta. On navodi 7
principa kvalitetne prevencije uopće: (1) Jasno odredite
vaše ciljeve; (2) Fokusirajte se na veoma konkretne
probleme; (3) Pokušajte razumjeti vaš problem; (4) Budite
skeptični u svezi pojave pogrešne postavke; (5) Razmotrite
širok spektar različitih rješenja; (6) Spremno dočekajte
neminovne teškoće u implementaciji; (7) Procjenjujte
rezultate bez predrasuda.
Po Clarku, od suštinske je važnosti postaviti sebe u «um
izvršitelja kaznenog djela» – ukratko – «razmišljaj kao
kriminalac».
Per-Olof Wikstrom smatra da su
samokontrola i moral najbolji zaštitni faktori.
On razlikuje tri skupine «samokontrole»: (1)
Zaštitna skupina, koja je sposobna da se
odupre kriminalnim aktivnostima;
(2) Balansirana, u kojoj kriminalne aktivnosti
ovise od stila života;
(3) Rizična, koja će vjerojatno činiti kaznena
djela.
Pfeifferje govorio o tri važna koraka:
(1) Centralni preduvjet za razvoj koncepta
prevencije kriminala je dokazivanje korelacije
utjecaja. Bivarijantne korelacije nisu
dovoljne;
(2) Ako se može dokazati korelacija utjecaja,
neminovno mora uslijediti i planiranje
intervencije;
(3) Procjenjivanje intervencije se mora
provesti tijekom treće faze.
Preventivne strategije uključene su u
odredbe tzv. «Stupa suradnje» ili Trećeg
stupa Europske unije koji nosi naziv «Justice
and Home Affairs».
Prema članku K. 1 Ugovora iz Maastricht-a,
treći stup će predstavljati sva ona pitanja iz
oblasti pravosuđa i unutarnjih poslova koja
su od zajedničkog interesa država članica EU
i to u svrhu što efikasnijeg ostvarivanja
ciljeva EU, a prije svih slobode kretanja
osoba.
Treći stup obuhvaća: (1) Pitanja azila; (2) Pitanja
prijelaska granice država članica EU i kontrole na tim
granicama; (3) Pitanja imigracija i kretanja osoba, tj.
državljana država koje nisu članice EU, na teritoriju EU,
uključujući i uvjete za ulazak i kretanje, uvjete za
prebivalište takvih osoba, pristup zaposlenju, borbu protiv
neovlaštenih migracija); (4) Borbu protiv ovisnosti od
droga; (5) Borbu protiv međunarodnih prijevara; (6)
Pravosudnu suradnju u građanskim stvarima; (7)
Pravosudnu suradnju u kaznenim stvarima; (8) Suradnju u
oblasti carina; (9) Policijsku suradnju, a naročito po
pitanju prevencije i borbe protiv terorizma, nezakonite
trgovine drogom, i drugih teških oblika međunarodnog
kriminaliteta.
Usvajanjem Ugovora iz Amsterdama došlo
do izmjena, pa danas treći stup EU obuhvaća
samo pitanja policijske i pravosudne
suradnje na prevenciji i borbi protiv: (1)
Rasizma i ksenofobije; (2) Organiziranog
kriminaliteta; (3) Terorizma; (4) Trgovine
ljudima i kriminaliteta na štetu djece; (5)
Nezakonite trgovine drogom; (6) Nezakonite
trgovine oružjem; (7) Pranja novca; (8)
Korupcije i (9) Prijevara.
Ugovor iz Amsterdama daje pravni
osnov za donošenje obvezujućih pravnih
instrumenata, koji je omogućio
usklađivanje, odnosno harmonizaciju,
kaznenih zakonodavstava država članica
EU. Ovim Ugovorom koji je na snazi od
svibnja 1999. godine, uspostavljena je i
pravna osnova za prevenciju
kriminaliteta na razini Europske unije.
Europsko vijeće u Tamperi 1999. godine potvrdilo je
važnost djelotvorne politike postupanja u prevenciji
kriminaliteta u EU u zaključcima 41. i 42. u kojima se
poziva na ujedinjenje aspekata prevencije
kriminaliteta u aktivnostima usmjerenim protiv
kriminaliteta, te na daljnji razvoj nacionalnih
programa prevencije kriminaliteta.
Posebna pozornost, u ovim zaključcima data je i
postupcima razmjene najbolje prakse u prevenciji,
kao i izrada prioriteta koji bi se odnosili na juvenilnu
delinkvenciju, urbani kriminalitet i zlouporabu
opojnih droga.
Hvala!