Na hrvatskim prostorima postoji nekoliko etapa gospodarskog
razvoja: Predmanufakturno i manufakturno razdoblje ( od 1700. do 1860.) Manufakturno-industrijsko razdoblje ( od 1860. do 1918.) Međuratno razdoblje ( od 1918. do 1945.) Poslijeratno razdoblje u socijalističkoj Jugoslaviji ( od 1945. do 1990.) Tranzicijsko razdoblje ( od 1991. do danas) Predmanufakturno i manufakturno razdoblje Prevladavale su djelatnosti iz primarne skupine, a posebice su to bile agrarne djelatnosti. U ovom dugom razdoblju odvijala se tranzicija gospodarstva iz feudalnog u kapitalistički način funkcioniranja. Osim agrarne reforme tranzicija je obuhvatila i transformaciju obrta (cehova) u manufakture i prve industrijske pogone. Glavnu ulogu ovih promjena imala su veća urbana središta. Počinje gradnja kolskih prometnica. Marginalni položaj ostavlja značajan negativan trag na većinu hrvatskih prostora. Manufakturno-industrijsko razdoblje U Hrvatskoj započinje 1862. godine s dovršetkom željezničke pruge Zidani Most-Zagreb-Sisak. Razvoj prometa se nastavlja, glavni naglasak je na željeznici. Ovo razdoblje obilježeno je industrijalizacijom s brojnijom pojavom raznih industrijskih pogona u većim središtima. Krajem 19.st. javlja se agrarna kriza. Ona je potaknula deagrarizaciju i deruralizaciju s jedne strane te industrijalizaciju, urbanizaciju i vanjsku emigraciju s druge strane. Međuratno razdoblje Razdoblje između dva svjetska rata. Obilježeno je daljnjom industrijalizacijom većih urbanih središta. Javlja se i stagnacija gospodarstva zbog ratova i svjetske ekonomske krize. To je razdoblje karakteristično po slabom gospodarskom napretku. Kraj ovog razdoblja obilježen je Drugim svjetskim ratom koji je doveo do značajnijih ratnih razaranja i demografskih gubitaka. Poslijeratno razdoblje u socijalističkoj Jugoslaviji Ovo razdoblje započinje s potrebom potpune infrastrukturne i uopće gospodarske obnove i razvitka zemlje. Nakon Drugog svjetskog rata odvija se intenzivna planska industrijalizacija. U čitavoj se državi provodi nacionalizacija privatne imovine. U ruralnim se prostorima javlja snažna deagrarizacija hrvatskoga sela. Poljoprivreda je tijekom cijelog socijalističkog razdoblja bila podčinjena industrijskom razvoju. Uvodi se radničko samoupravljanje kao oblik upravljanja poduzećima. Zatvorenost tržišta i plansko gospodarstvo jedno je od osnovnih obilježja svih istočnoeuropskih gospodarstava pa tako i hrvatskog (jugoslavenskog). Krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih jugoslavensko gospodarstvo u potpunosti gubi utrku sa Zapadom. Počinje otvaranje granica što rezultira masovnim odlaskom na privremeni rad u zapadnoeuropske zemlje te započinje razvoj međunarodnog turizma. S vremenom dolazi do rasta uvoza i vanjskoga zaduživanja. Zadnjih je desetak godina socijalističkog razdoblja obilježeno ekonomskom krizom te naznakama političkog raspada Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Tranzicijsko razdoblje Krajem 1980-ih godina u čitavoj istočnoj Europi dolazi do društvenih i gospodarskih promjena. Događaj koji je se često uzima kao simbol ovog razdoblja je rušenje Berlinskog zida 1989. Promjene će početkom 1990-ih dovesti do raspada socijalizma i ulaska čitavoga bivšega istočnog bloka u gospodarsku i političku tranziciju. Dolazi do denacionalizacije i povrata privatnog vlasništva. Temeljno je pitanje:”Zašto treba rekonstruirati gospodarstvo?” Na Hrvatsku je devedesetih godina izvršena agresija te je glavni prioritet obraniti zemlju. Tranzicijsko je razdoblje obilježeno izdvajanjem iz Jugoslavije, Domovinskim ratom, gospodarskom krizom te oporavkom i približavanjem euroatlantskim integracijama.