Mjerenje klimatskih i

mikroklimatskih faktora

Vježba broj 1.
• Pod mikroklimim uopšte a posebno pod radnom klimom
podrazumjevamo fizičko stanje i osobine izvjesne vazdušne
sredine koje karakterišu: temperatura, vlažnost, strujanje
zraka i toplotno zračenje.
• Kod ispitivanja mikroklime u širem smislu određuje se još:
osvjetljenost, buka, vibracije, atmosferski pritisak i sadržaj
štetnih gasova u vazduhu......
• Mjerenja koja imaju za cilj da utvrde fizičko stanje vazdušne
sredine nazivaju se mikroklimatska ili fizikalna mjerenja.
• Značaj higijenskog izučavanja mikroklimatske sredine je
mogućnost njenog štetnog djelovanja, što može dovesti do
profesionalnog oboljenja ili samo smanjenja otpornosti
organizma.
• Klima je značajna po ljudsko zdravlje:
- prema svom djelovanju na ljudsko zanimanje
- boravak na otvorenom prostoru i zatvorenim prostorijama. Od
toga zavisi epidemiologija kapljičnih infekcija.
- prema djelovanju na rasprostranjenost raznih vektora i
rezervoara zaraznih bolesti
- Prema uticaju na oblačnost i aerozagađenje

• Čovjek može živjeti i održati dobro zdravlje u svim klimatskim

pojasevima.
• Aklimatizacija je moguća izmjenom načina ishrane, odijevanja,
stanovanja i rada.
 MJERENJE TEMPERATURE VAZDUHA

• Temperatura je stepen zagrijanosti nekog tijela. Toplota se

prenosi sa jačeg na slabije zagrijano tijelo, dok se ne uspostavi
ravnoteža između oba tijela i ona je u cjelini određena
procesom stvaranja i odavanja toplote.

• Tjelesna temperatura zdravih osoba je prilično konstantna i

kreće se od 36,1-37 °C.
• Na temperaturu vanjske sredine utiču geografski pojas,
godišnja doba, doba dana, zagrijavanje itd.
• Promjena temperature mijenja fizička svojstava tvari i na
osnovu promjena tih svojstava vrši se mjerenje
termometrima.
• Postoji više vrsta termometara od kojih se najčešće upotrebljavaju:
• živin ili alkoholni termometar
• Minimalno-maksimalni termometar po SIX-u
• Termograf
• Živin ili alkoholni termometar
• Najčešće se koriste dilatacioni termometri sa živom ili alkoholom koji
rade na principu širenja ili skupljanja zapremine tečnosti u zavisnosti od
povećanja ili pada temperature. Za mjerenje niskih temperatura (do –
80) koriste se termometri sa alkoholom.
• Pri mjerenju temperature u zatvorenoj prostoriji termometar se obično
postavlja u visinu čovjeka, a poželjno je da se mjeri i 10 cm iznad poda i
15-20 cm ispod tavanice. Kod određivanje srednje dnevne temperature
u zatvorenoj prostoriji mjerenje se vrši tri puta i to u 7h, 14h i 21h, a
izračunava se po formuli:
Minimalno-maximalni termometar po Six-u
Minimalno-maximalni termometar po Six-u se
koristi za određivanje najviših i najnižih
temperature u određenom vremenskom
period.
• To je kapilarna cijev u vidu slova ‘’U’’. Desni
i lijevi krak su prošireni u gornjem dijelu i u
njima se nalazi alkohol, a u desnom kraku
je rezervoar napunjen do polovine. U
donjem dijelu kapilara se nalazi živa. Iznad
žive u oba kraka se nalazi čelični klizač u
vidu žice dužin 10 mm.
• Kada dođe do povišenja temperature,
alkohol u lijevom kraku potisne živu u
desni krak a ona potiskuje čelični klizač koji
se zaustavlja na visini max. temperature.
Kada temperature opada, živa se spušta u
desnom kraku i potiskuje čelični klizač u
lijevi krak pokazujući min. temperaturu.
Termograf

Ako željenu temperaturu želimo i registrovati koristimo termograf.

Danas su u upotrebi novije generacije ovakvih uređaja.

Različiti su zahtjevi za temperaturu određenih prostorija.

• Temperatura prostorija 16-20 °C

• Kod većih fizičkih napora 16-18 °C

• Temperatura prostorija u kojim borave djeca i stariji 20-23 °C

• Bolesnička soba 21°C
 MJERENJE VLAŽNOSTI VAZDUHA

• Vlažnost vazduha ima veliki klimatološki, privredni i higijenski

značaj.
• Posebno treba istaknuti značaj vlažnosti u procesu
termoregulacije isparavnjem jer je poznato da brzina
isparavanja sa površine tijela, pored temperature i brzine
strujanja vazduha zavisi o od sadržaja vlage u vazduhu.

• Vlažnost je količina vodene pare u zraku. O njoj ovisi količina

padavina , a takođe ona apsorbira određenu količinu toplote.
• Apsolutna vlaga: količina vodene pare koja se nalazi u
vazduhu u trenutku mjerenja i izražava se u g/m3 i u mg Hg
stuba. Određivanje apsolutne vlage se rijetko koristi u praksi.

• Maximalna vlaga: je najveća količina vodene pare koja se

može zadržati u određenoj zapremini vazduha na određenoj
temperature, a da ne dođe do kondenzacije.

• Relativna vlaga: predstavlja odnos između apsolutne i

maximalne vlage i izražava se u sljedećoj formuli
R=
• Pojam relativne vlažnosti se najčešće koristi u praksi i izražava
se u procentima (%)
• Određivanje relativne vlage vrši se pomoću:
• higrometra i
• psihrometra
• Higrometar sa snopom životinjskih ili ljudskih dlaka
• Rad se zasniva na osobini da neka tijela mijenjauju dužinu uslijed
različitog sadržaja vlage u vazduhu.Ovaj način mjerenja nije
precizan jer se elastičnost dlake poslije određenog vremena gubi
te su moguiće greške od 10-15 %.

• Higro-termometar je mjerni instrument za mjerenje relativne

vlažnosti i temperature zraka

• U praksi se za mjerenje vlažnosti koriste najčešće:

• aspiracioni psihrometar po Assmann-u

• rotacioni psihrometar.
 Aspiracioni psihrometar po Assmann-u

• Sastoji se od dva jednaka termometra ispunjena

živom ili alkoholom smještena u poniklovani
metalni oklop. Jedan od termometara je obložen
gazom koja se stalno kvasi vodom ‘’vlažni’’ za
razliku od drugog koji se naziva ‘’suhi’’.
• Na gornjem dijelu aparata nalazi se aspirator koji
se ključem navija I koji omogućuje strujanje
vazduha pored rezervoara žive, odnosno
alkohola. Mjerenje se vrši tako što se prethodno
vodom ovlaži krpica ili gaza u termometru i
navije mehanizam koji okreće aspirator 2-3 min.
• Kad se ustali temperatura i na ‘’suhom’’ i
‘’vlažnom’’ termometru čita se razlika u
temperature između termometara, ten a osnovu
te dobijene razlike a pomoću odgovarajuće
formule ili tablica monograma izračunavamo
vlažnost vazduha.
 Rotacioni psihrometar
• Radi na istom principu samo što kod njega
postoji ručno okretanje da bi se stvorilo
strujanje zraka. Izračunavanje relativne vlage
se vrši pomoću tablica....
• Optimalna količina relativne vlage treba da
iznosi 40-60%, a inače dozvoljena maksimalna
vlažnost zavisi od temperature vazduha.
Uređaj za mjerenje temperature i
relativne vlažnosti vazduha, uz
pomoć senzora ili kombinovane
sonde.

Na osnovu prethodnih mjerenja

mogu se preračunati srednje
vrijednosti za određene periode.
Izmjerene vrijednosti prikazuju
se na displeju instrumenta.

Higrotermometar
Mjerenje temperature i
relativne vlažnosti vazduha.

Promjene se zapisuju na
termografskoj i higrografskoj
traci na prednjoj strani
instrumenta.
Moderan meteorološki
instrument koji pruža velike
mogućnosti korisniku.

Elektronski higro-termometar ST-50

 MJERENJE BRZINE STRUJANJA VADUHA

• Vazduh u prostoru i u slobodnoj atmosferi nije nikad u

apsolutnom mirovanju. Strujanje vazduha nastaje uslijed
razlika u temperaturi vazdušnih masa, a na njegov tok,
pravac i jačinu utiču mnogi faktori, između ostalog-reljef i
geografski položaj zemljišta.
• Sa gledišta higijene, kod mjerenja strujanja vazduha,
potrebno je utvrditi pravac, brzinu i jačinu kretanja vazdušnih
masa.
• Brzina strujanja uz temperaturu i vlažnost zraka čini osnovni
mikroklimatski trijas koji je neophodno utvrditi pri svakom
mjerenju kvaliteta vazduha.
• Strujanje vazduha utiče na: zagađenje atmosfere u naseljima,
termoregulaciju, provjetravanje prostorija, prenošenje
infektivnog materijala i vektora oboljenja.
Instrumenti za mjerenje strujanja vazduha su: anemometri i
katatermometri.

• Intenzivno usmjereno strujanje iznad 0,5 m/s nazivamo

vjetrovima i njih mjerimo u atmosferi ANEMOMETRIMA, a
sam postupak sa naziva anemometrija.
• Neusmjereno strujanje manje brzine npr. u radnim
prostorijama mjerimo KATATERMOMETRIMA, a mjerenje
ovakvog strujanja vazduha naziva se katatermometrija.

• Osnovni princip mjerenja strujanja zraka pomoću

anemometra je mehanički i sastoji se od pritiska vazdušne
struje na odgovarajući mjerni mehanizam.
• ANEMOMETAR Ovaj aparat ima pokretni
propeler koji se usmjeri prema vazdušnoj struji
određeno vrijeme a vrijednosti se očitavaju
direktno na skali u metrima za jedan minut te
se podijeli sa 60 da bi se konačna vrijednost
iskazala u jednoj sekundi.
• Postoje razni tipovi sa krilcima, čašicama
zagrijanim nitima itd.
• Najcesce se upotrebljava anemometar sa
lopaticama (koristi se za mjerenja u rudničkim
hodnicima)
• Sastoji se od tri ili cetiri lopatice, smjestene
vertikalno na horizontalnom nosacu. Osovina
je spojena na elektricni pretvornik koji
proizvodi elektricni izlazni signal ciji je napon
proporcionalan brzini vjetra.
• ZVUCNI ANEMOMETAR koristi ultrazvucne valove za mjerenje
brzine i smjera vjetra.
• Brzina vjetra odredjuje se tako da se mjeri vrijeme koje je
potrebno ultrazvucnom impulsu da prodje put izmedju
fiksnog odasiljaca i fiksnog prijemnika .
• Brzina vjetra ce povecati ili smanjiti brzinu zvuka ovisno o
tome u kojem smjeru vjetar puse.
• Odredjuje se komponenta brzine vjetra na tom putu.
 MJERENJE TOPLOTNOG ZRAČENJA

• Toplotno zračenje je prenošenje toplote od jedne čvrste površine

na drugu bez posredovanja sredine (npr vazduha) koja se nalazi
između te dvije površine.
• Svako tijelo šalje ili emituje u svoju okolinu toplinske zrake. Te se
zrake sastoje od eletromagnetskih valova isto kao i vidljive zrake
samo što se većina valnih dužina, pa ih zbog toga ne vidimo. Jačina
zračenja zavisi od stepena zagrijanosti, oblika i površine tijela koje
zrači. Crne i neravne površine odaju i primaju veću količinu toplote
u odnosu na glatke i sjajne površine.
• Ona tijela koja potpuno apsorbuju sve toplotne zrake zovemo
apsolutno crnim tijelima a tijela koja potpuno odbijaju ili
rflektiraju toplotne zrake nazivamo apsolutno bijela tijela. Tijela u
prirodi ne ponašaju se kao apsolutno crno niti kao apsolutno bijelo
tijelo i takva tijela nazivamo ''siva tijela''.
 MJERENJE TOPLOTNOG ZRAČENJA
• Toplotno zračenje ima poseban značaj u industriji kod onih
radnika koji rade pored visokih toplotnih izvora zbog opasnosti
od direktnog zračenja.
• Za mjerenje se koristi:
- Aktinometar
- Globus termometar
• Globus termometar je suplja bakrena kugla promjera 15,3
cm sa vanjske strane obojena crnom bojom bez sjaja. Crna
boja odabrana je da bi se izbjegla svaka refleksija, kako bi se
dobile osobine sto slicnije crnom tijelu.
• U grlo kugle preko gumenog čepa stavlja se precizan živin
termometar.
• Za uspostavljanje ravnoteže sa okolinom globus termometar
mora biti eksponiran najmanje 20 minuta.
• Što je brzina strujanja zraka veća to je temperatura globus
temometra bliža temperaturi zraka.
• Da bi smo izračunali srednju temperaturu zračenja moramo
izmjeriti temperaturu zraka, temperaturu globus termometra i
brzinu strujanja zraka .
• Iz tih vrijednosti možemo izračunati srednju temperaturu
zračenja.
OSVIJETLJENOST
• Po Maxwellu svjetlost je elektromagnetna pojava talasne
prirode nastala promjenom u atomu materije koja luči
svjetlosnu energiju .
• Jedinica za intenzitet ili jačinu svjetlosti je kandela (cd).
• Količina svjetlosti koju jedan svjetlosni izvor zrači u jedinici
vremena u toku jedne sekunde naziva se svjetlosni fluks.
• Jedinica svjetlosnog fluksa je lumen koji označava ukupnu
svjetlosnu struju koja pada na jedinicu površine čije su sve
strane na istoj udaljenosti od izvora svjetlosti jačine jedne
kandele.
• Lux je jedinica jačine osvjetljenosti koju stvara svjetlosna
strujajednog lumena na površini od 1 m2.
Za procjenjivanje kvaliteta osvjetljenosti koriste
se dvije metode:
• Fotometrijska i
• Geometrijska
• Fotometrijska metoda služi za neposredno
određivanje jačine osvijetljenosti. Pomoću ove
metode može se izmjeriti jačina osvijetljenosti
na bilo kojem mjernom mjestu, bilo da potiče
od prirodnog izvora, vještačkog izvora ili je
osvjetljenost kombinovana.
• U praksi se najčešće koristi luksmetar.
luksmetar
Zahtjevi za jačinu osvijetljenosti
• Geometrijska metoda koristi se za
procjenjivanje prirodne osvjetljenosti
obuhvata izračunavanje:

• fotokoeficijenta,
• upadnog ugla dnevne svjetlosti ,
• otvorenog ugla dnevne svjetlosti i
• faktora dnevne osvjetljenosti.
 Mjerenje buke
• Zvuk je subjektivni osjećaj izazvan mehaničkim
treperenjem nekog elastičnog tijela.
• Buka je subjektivni osjećaj izazavan neželjenim
zvukom.
• Jedinica je db.
• Za mjerenje glasnosti zvuka se upotrebljava fon.
• Zvuk odnosno buka intenziteta 1 db sa frekvencijom
od 1000 Hz daje glasnost koja iznosi fon.
• Aparati za mjerenje buke su sonometri ili bukomjeri.
• Prema porijeklu postoji komunalna i industrijska buka
 Sonometri ili bukomjeri
• Instrumenti za mjerenje buke vrše pretvaranje zvuka u neku
drugu energiju.
• Pomocu mikrofona i pretvaraca zvuk se detektuje i pretvara u
električni signal.
• Pri mjerenju buke u prostorijama za boravak (stan, bolnica) prozori
i vrata moraju biti zatvoreni. Mikrofon instrumenta treba da je
udaljen 1,5 m od prozora i zidova, na visini od 1,5 m od poda.
• Gornja tolerantna granica intenziteta buke je 85 db.
• Dopušteni nivoi buke su regulisani odgovarajučim zakonskim
propisima , a različiti su u prostorijama, kao i u dijelovima dana
(dnevna i noćna), s ti da su granične vrijednosti noćne buke
neznatno niže...
 Jačina akustičkih nadražaja u
svakodnevnom životu

• Prag čujnosti iznosi 0 dB

• Prometna ulica 70 dB
• Šapat 20 dB
• Automobil 80 dB
• Govor 50 dB
• Kamion 90 dB
• Stan u prometnoj ulici 60 dB
• Avionski motor 120 dB
• Prag boli 130 dB
 Mjerenje atmosferskog pritiska
• Pod atmosferskim pritiskom podrazumjevamo
pritisak vazdušnog stuba koji djeluje na površinu
od 1 cm 2, a na 0m nadmorske visine i pri
temperaturi od 0 °C i iznosi 1033, 3 g, što odgovara
težini živinog stuba od 760 mm, odnosno pritisku
od 1 atm.
• Atmosferski pritisak zavisi od parcijalnih pritisaka
gasova koji čine zrak, od vissine sloja atmosfere, od
temperature zraka i sadržaja vodene pare.
• Za mjerenje se koriste živini i aneroidni barometri.
 JONIZUJUCE ZRACENJE

• Jonizujuce zracenje je svako zracenje koje

moze da izazove jonizaciju
• Zračenje nastaje kad zraci imaju dovoljno
energije da otrgnu elektron iz elektronske
ljuske .
 VRSTE ZRACENJA
• Jonizujuće zračenje može biti u vidu čestica i
elektromagnetnih talasa.
Čestice
• naelektrisane- alfa, beta, elektroni;
• Nenaelektrisane - gama čestice
Elektromagnetni talasi
• X zraci (UV zraci ( UV-B, UV-C ); RENDGEN
zraci RTG ; GAMA zraci)
 Izvori jonizujućeg zračenja
• Prirodni i vještački
• Prirodno ima tri glavna izvora: kosmičko
zračenje, prirodno zračenje radioaktivnih
materija i radon.
• Vještački izvori su po svom učinku i prirodi
identični prirodnim izvorima.
• Najvažniji izvori vještačkog zračenja dolaze od
medicinskih postupaka, nuklearna medicina i
terapija zračenjem.
 Djelovanje jonizujućeg zračenja

• Somatski i genetski
• Posljedice somatskog efekta su oštećena krvne
slike,oštećenja kože, te dugotrajne posljedice
kao što su leukemija, smanjenje plodnosti...
• Efekti mogu biti stohastički (slučajni)- genetska
oštećenja, pojava kancera i nestohastički
(radijacioni efekti, deterministički) – nemaligne
ozljede, eritemi, fibroze, zamućenje očne leće,
• Biološki učinci- akutni radijacijski sindrom....
 Kontaminacija životne sredine jonizujućim
zračenjem se određuje

• Mjerenjem spoljašnjeg zračenja- jačine

apsorbovane doze gama zračenja u vazduhu
• Mjerenjem sadržaja radionuklida u zraku, vodi
za piće, travi, zemlji
 Doze i jedinice mjerenja
• Ekspozicijska doza-izlaganje je veličina koja opisuje
sposobnost x ili gama zračenja da vrši jonizaciju
vazduha, Jedinica je C/kg.
• Apsorbovana doza se odnosi na energiju koju
zračenje mehanizmon jonizacije i ekscitacije prenos
u materijalnu sredinu. Jedinica je Gy.
• Uticaj radioaktivnog zračenaj na organizam vrši se
preko relativne biološke efikasnosti (RBE).
• Množenjem RBE i Gy dobije se ekvivalentan doza a
jedinica je Sy.
 Granice doze za stanovništvo

• Individualna srednja efektivna doza za grupu

pojedinaca ne iznosi više od 0,5 mSv godišnje.
• Maksimalna dozvoljena doza za profesionalno
izložena lica 10 Sv sedmično ili 500 Sv godišnje
• Za stanovništvo u blizini izvora zračenja je 1 Sv
sedmično ili 50 Sv godišnje.
 RADIOLOŠKA ZAšTITA
• Nosenje termoluminiscentnih dozimetara je
ZAKONSKA OBAVEZA za sve osobe koje su
profesinalno izlozene zracenju
• DOZIMETRI se nose u nivou gornjeg dzepa
mantila , a ako se nosi zastitna kecelja onda
ispod nje
• Korisnik je licno odgovoran za dozimetar, ne
smije ga dati drugoj osobi i ne smije ga nositi van
• Citanje dozimetra obavlja se jednom mjesecno .
 ZASTITA OSOBLJA OD JONIZUJUCEG ZRACENJA

• PROSTORIJE u kojima su smjesteni aparati

moraju da budu odreedjne kvadrature
propisane zakonom.
• Zidovi prostorije moraju biti odredjene
debljine, oblozeni BARITNIM malterom.
• STAKLA moraju biti OLOVNA DEBLJINE 7- 8,5
mm ili obicna cija denljina odgovara
ekvivalentu olovnog.
• Sva lica koja rade u zoni zracenja moraju imati
licnu DOZIMETRIJSKU kontrolu.
• Pored dozimetra osoblje mora koristiti i licnu
zastitu u vidu :
• OLOVNIH KECELJA
• RUKAVICA
• NAOCALA
• STITNIKA ZA STITNU ZLIJEZDU
 ZAŠTITA OSOBLJA OD NEJONIZUJUĆEG ZRAČENJA

• Sto se tice ULTRAZVUKA nikakva zastita nije

potrebna .
• MAGNETNA REZONANCA koristi jako magnetno
polje, kao i talase koji u spektru
elektromagnetnog zracenja ulaze u polje
radiofrekvencije , te ukoliko se ne postuju pravila
mogu izazvati razna ostecenja zdravlja .
• Metalni predmeti pod uticajem radiofrekventnog
tala sa mogu biti usijani te izazvati opekotine.
 Osoblje se mora pridržavati sljedećih uputa:

• Moraju se skinuti svi metalni predmeti sa tijela i odjece

• Ukoliko osoba ima ugradjen metalni predmet u organizam
(endoproteze implantati) ne smije ulaziti u magnetno polje
• Osobe sa ugradjenim pace makerom ne smiju ulaziti u polje
magneta
• Potrebno je izvaditi sve predmete koji se mogu razmagnetisati
(kreditne kartice , satove ,USB stikove)
• U polje magneta ne smiju se unositi nikakvi materijali pravljeni
od feromagnetnih materijala (boce za kisik , kolica , nosila ,
štake )
• Osoblje u pratnji pacijenta treba da nosi antifone zbog jake
buke magneta .
Hvala na pažnji !