POZITIVIZAM

15.10.2020.
 Dva suprotna poimanja funkcije pjesnika i
književnog stvaraoca
1. Teorija da je književnost oponašanje-tzv.
mimetske teorije književnosti.
2. Teorije koje tvrde da je umjetnost prije svega
izraz-ekspresvivne teorije.
 Mimetske teorije
• Umjetnost nije imitacija, opisivanje, stvarnosti
i prirode.
• PLATON-pjesnik oponaša ideje, prapočela,
neku vrstua arhetipa ili uzora
• ARISTOTEL- govori kako pjesnik oponaša zato
što mu je prirođen nagon za oponašanjem
• (vezan za sklad i ritam)
 nastavak
• ARISTOTEL- oponaša način na koji priroda
stvara
• KLASICIZAM- umjetnik usavršava prirodu
(unosi metodu, elemente uljepšavanja)
• RENESANSA- oponašanje ranijih, tj. grčkih i
rimskih uzora
 EKSPRESIVNE TEORIJE
• Tvrde kako se pjesnika ne može svesti i
reducirati na pukog imitatora ili metodičara
prirode
• POEZIJA JE IZRAZ LJUDSKOG ČUVSTVA I
SVIJESTI
• Renesansa FRANO PETRIĆ (poezija je izraz
ljudskog čuvstva, a ne oponašanje)
• Naglasak je na mašti i novosti pjesničkog djela
 nastavak
• Romantizam i moderne teorije o umjetnosti
• Mimetske teorije- umjetničko djelo je neka
vrsta sistematizacije, usavršavanja ili sinteze na
temelju stvarnosti
• Ekspresivne teorije-umjetničko djelo je nova,
posebna i specifična cjelina (OSCAR WILDEA –
život oponaša umjetnost)
 Tri elementa neksusa
• Umjetnik (pjesnik, stvaraoc)
• Djelo (slušatelj, čitatelj, gledatelj)
• Primatelj (recipijent)
• ARISTOTEL- naglasak na samom djelu, na
definiciji pojedinih rodova i konstitutivnim
oznakama rodova
• KLASIČNA (HORACIJE I CICERON)- djelo, vrsta,
pravila
 nastavak
• LONGIN-govori o prirodi genija (širokogrudan i
ambiciozan)
• ROMANTIZAM (o prirodi samog pjesnika kao
stvaratelja IZVORA-VRELA
• Iz pjesnika izvire umjetnost
• NOVALIS-pjesnik je tajanstvena ličnost, sluga
bogova i zvijezda, vjesnik proljeća, ljubavi i
sreće
 nastavak
• WORDSWORTH- pjesnik je čovjek obdaren
iznimnom osjećajnošću, snažnim
oduševljenjem i nježnošću, ima više znanja od
prosječnih ljudi
• COLERIDGE-mašta rastapa, rastače i raspršuje
kako bi stvarala nove cjeline.
• SCHELLEY-nepriznati zakonodavac
čovječanstva
 O učinku na čitatelja
• Prvo govori CICERON- pjesma treba zabavljati,
podučavati i potresti
• HORACIJE- dulce et utile
• 18.st. (DIDERO) zadatak pjesme je da gane
slušatelja ili čitatelja
• 20. st. – zadatak poezije je da proizvede
pozitivan učinak na čitatelje
• RICHARDS- poezija kao emocionalna terapija
 POZITIVIZAM
• Javlja se u filozofiji- August Comte
• Dominantan u 19. i početkom 20. st.
• Pozitivizam je smjer u filozofiji i teoriji znanosti
koji sve zasniva na činjenicama, a negira svaku
metafiziku.
• Metodologija prirodnih znanosti primjenjiva
na sociologiju-pozitivizam
• Objektivno mjerenje opažanjem.
 POZITIVIZAM

• CHARLES AUGUSTIN SAINTE-BEUVE-uvjeren je

da književne rasprave i ocjene mogu postići
stupanj znanstvene egzaktnosti.
• Preko autorove biografije i psihologije žele
doći do pouzdanih vrijednosnih sudova.
 Pozitivizam u književnosti
• Biografizam-iscrpan rad na proučavanju
biografije pojedinih autora.
• Historizam-književna djela objašnjiva su kao
spomenici svoga vremena.
• Psihologizam-potrebno je pručavati
psihologiju autora kako bi se razumjele
njegove tvorevine: umjetnička djela.
 Važnost sadržaja u pozitivizmu
• Sadržaj je ono što je u djelu rečeno te on kao
tema ili kao misaoni sadržaj određuje i način
na koji je književno djelo oblikovano.
• Na temelju iscrpnih analiza sadržaja izvodili su
zaključke o smislu djela.
• Istražujući biografiju pisca ulazili su u mnoge
detalje.
• Razvili su filološku analizu teksta.
 POZITIVIZAM

• HIPPOLYTE TAINE- predgovor u Povijest

engleske književnosti (1864.)
• -tri determinante: rasa, sredina i trenutak
određuju autora i njegovo djelo
 Sredina
• Najjednostavniji je sredina
• sva okolina autorova,
• njegova djela,
• ne samo fizički ambijent, nego i društveni i
politički uvjeti.
 nastavak
• Rasa- smatra fizionomiju, specifični genij ili
duh nekog naroda.
• Specifičan karakter nacija poprima:
• iz svoje duge povijesti,
• klime,
• tla,
• hrane i velikih događaja koji su djelovali na
moralni profil.
 Trenutak
• Trenutak- brzina koja s masom postiže
određenu snagu.
• Trenutak je zbroj rase i sredine, ili sredine u
određeno vrijeme.
 Nastavak
• Poznata je njegova izjava- poroci i vrline su kao
šećer i kiselina
• ‘’pisac je uspješan kada izražava svoje vrijeme,
kada drži ogledalo vremena te tako podiže ideal
svoga društva.
• Autorovi likovi postaju uzori koje drugi
oponašaju, kao što je pisac svoj ideal sačinio iz
instinktivnih želja i čežnji društva.
• Ideal mu je Balzac
 Pozitivizam
• Prirodoznanstveno stoljeće, epoha egzaktnih
disciplina.
• Povijesne znanosti steći će legitimitet tek što
se približe disciplinama kao što su fizika i
kemija, medicina i psihologija.
• Spoznati vezu između uzroka i posljedice.
 2.
• Primjeniti determinističko poimanje
utemeljeno na eksperimentu-iskustvu
• Poznavati neku stvar znači poznavati joj uzrok i
pratiti ga u čitavom nizu posljedica koje iz
njega proizlaze
• Poznavati treba:
• ljude,
• aktere svjetske povijesti
 3.
• Djelovanje izvanjskih čimbenika.
• Zemljopisnih i kulturnih obilježja sredine.
• Povijesnog trenutka
• Prema Taineu svako će razdoblje imati svoju
dominantnu oznaku –formulu.
• Karakteristike razdoblja treba povezati da
postanu evidentna uzročnost.
• Sve u svrhu predviđanja povijesnih kretanja.
 Gustave Lanson
Lanson je prikupljao i razvrstavao činjenice, ne koristeći se
prirodoznanstvenim metodama.

Puno više bi se približili ličnostima i djelima kada bismo za

svakoga i sve raspolagali potpunim podatcima.

Tel arbre, tel fruit (kakvo stablo, takav plod)

Za Lansona je povijesni slijed zbir ličnosti.
Književno djelo ne može se odvojiti od svoga tvorca
 Lanson
• Filološke su činjenice njegovo uporište.
• Iz velike zalihe tradicije nakon što je izvršena
povijesna i kontekstualna prosudba daje se
prednost ovom ili onom piscu.
 Sainte-Beuve
• Sainte-Beuvea „Što je klasik?”
• Književne rasprave i ocjene mogu postići
stupanj znanstvene egzaktnosti.
• Kritika može preko autorove biografije i
psihologije doći do pouzdanih vrijednosnih
sudova.
 Sainte-Beuve
„O vlastitoj metodi”
• „Meni se čini da književnost-književnu
proizvodnju-ne možemo odvojiti od čovjeka i
njegove prirode.”
• „Mogu uživati u nekom djelu; no teško mi je o
njemu suditi neovisno o znanju o samom
čovjeku.”