U odnosima vozača prema pješacima i pješaka prema vozačima
postoje brojni neadekvatni, neprimjereni i ugrožavajući postupci. Osnovni problem na relaciji vozač – pješak i pješak – vozač je nedovoljna opšta i saobraćajna kultura koja se reflektuje u složenim često traumatskim, saobraćajnim situacijama. .
Vozači često protestvuju protiv pješaka i optužuju ih za
saobraćajnu nekulturu zbog neuvažavanja pravila i propisa kretanja saobraćajnicama. Međutim, u zamijenjenim ulogama, kada vozač postaje pješak, optužuje vozače za saobraćajnu nekulturu (za nepažnju, za agresivnost, nekorektnost, nesolidarnost...). .
Zbog toga je potrebna samokontrola svih učesnika u saobraćaju i
otklanjanje dvostrukih kriterija u ponašanju. Bitno je da vozači znaju da je pješak znatno osjetljiviji, ugroženiji i inferiorniji. On je u kategoriji ranjivih učesnika u saobraćaju, posebno djeca, starije osobe, hendikepirane osobe... Ponekad i pravilno kretanje pješaka neke vozače iritira i ljuti (prijete im, vrijeđaju i dobacuju pogredne riječi) jer ih ograničavaju u njihovoj brzini i načinu vožnje. Međutim, u drugoj poziciji – kada ti isti vozači postanu pješaci, tada se i bez razloga ljute na vozače jer im „ugrožavaju“ njihovo kretanje. .
Izvori ljutnje i saobraćajne nekulture učesnika u saobraćaju su u
unutrašnjosti čovjeka, a ne samo u spoljašnjoj sredini. Ipak treba istaći da u saobraćaju ima više učesnika koji se uvijek ponašaju u skladu sa opštom i saobraćajnom kulturom jednako poštujući i svoja i tuđa prava. Statistike pokazuju da u saobraćaju više stradaju starije osobe i djeca koji predstavljaju ranjiviji dio učesnika u saobraćaju. Analize uzroka nezgoda pokazuju da pješaci često nekontrolisano prelaze ulice često se ponašaju nepredvidivo što obavezuje vozače da uvijek očekuju iznenadne nekontrolisane postupke pješaka. Starije osobe su često zamišljene, dekoncentrisane, a djeca sklona igri, neoprezu, trčanju za loptom, nekontrolisanom kretanju biciklom ili mopedima (stariji uzrasti – maloljetnici). Pješak je inferiorniji u masi, brzini i čvrstoći .
Imajući u vidu nepredvidivo ponašanje ranjivih učesnika u
saobraćaju, posebno djece i maloljetnika, vozači treba da voze tako da se mogu zaustaviti pred svakom preprekom. Hvala na pažnji!