Umor vozača

Trajanje rada i umora

Svaki čovjek tačno zna kako se osjeća kada kaže da je umoran.
Osim nekog osnovnog organskog osjeta, koji definišemo kao umor, svi se ostali «simptomi», čini
se, veoma razlikuju od situacije do situacije. Mogli bismo čak reći da-iako je u većini slučajeva
umor povezan s određenim osjećajem neugode postoje i ugodni umori. Vrlo vjerojatno tu ugodu
donose neki intelektualni doživljaji povezani s konkretnom situacijom (npr. možemo biti ugodno
umorni nakon uspješno obavljenog posla koji nam je bio važan).
Doživljaj umora sastoji od 3 osnovne komponente, i to od:
1. Doživljaja tjelesnog umora i iscrpljenosti
2. Doživljaja smanjene motivacije i koncentracije na zadatak
3. Niza tjelesnih simptoma
Postoje tri osnovne teorije nastanka umora, a to su:
1. Teorija intoksikacije,
2. Teorije ugušenja,
3. Teorija iscrpljenja.
Teorija intoksikacije prema toj teoriji umor je posljedica nagomilavanja «otpadnih tvari»
(toksina), prije svega mliječne kiseline, koja se stvara mišićnim radom u organizmu.
Teorija ugušenja kao što je poznato, mnogi naporni tjelesni radovi zahtijevaju velike količine
kisika, no organizam može povećati potrošnju kisika samo do određene granice (nazvane «plafon
kisika»), koja-ovisno o stepenu treniranosti-iznosi od četiri do 10 puta više od potrošnje kisika u
mirovanju. Prema tome, ako organizam ne primi kisik u količini što ga neki rad zahtijeva,
postepeno dolazi do gušenja aktivnih organa (mišića) i prestanka njihova funkcionisanja.
Teorija iscrpljenja glavni uzrok umora je to što su potrošene prehrambene rezerve (glikogen) u
organizmu.
Faktori koji uslovljavaju umor mogu biti vanjski i unutrašnji.
Vanjski faktori su: nepogodna svjetlost (tama – vožnja u tunelu, u magli, noću i sl.) velika
buka, razni gasovi, neugodni mirisi, dim, zagušljivost, vibracije, nepogodan prostor, nepodesan
položaj tijela, smetnje na putu i dr.
Unutrašnji faktori su: čovjekova trenutna ili trajnija psihička nestabilnost, monotonija i
jednoličnost u vožnji, organske smetnje (bolesti), glad, žeđ, osjećaj hladnoće ili vrućine, napetost
i neugoda.
 Simptomi umora u praksi
U svakodnevnoj životnoj praksi ipak postoje neki manje-više sigurni simptomi umora koji su,
doduše, daleko od toga da bi smo na osnovi njih mogli mjeriti umor, ali oni ipak s manjom ili
većom sigurnošću ukazuju na postojanje umora. Osim toga, kao što je poznato, u svakodnevnom
životu u stanju umora čovjekova motivacija za rad opada.
Ti se simptomi mogu podijeliti u objektivne i subjektivne.
Objektivni simptomi
• Među najpoznatije svakodnevne simptome umora ubraja se opadanje količine sposobnosti za
rad.
• Paralelno s opadanjem kvantitete radnog učinka, ali katkada i samostalno, pojavljuje se i drugi
poznati simptom umora, tj. opadanje kvalitete radnog učinka.
• Među praktične objektivne simptome umora možemo ubrojiti i pojavu tzv. «neslužbenih» ili
«spontanih» odmora; iz svakodnevnog nam je iskustva poznato da svaki čovjek u toku rada (to je
osobito upadljivo pri intelektualnom radu) povremeno na vrlo kratko vrijeme prekida rad da bi
«predahnuo», zijevnuo, protegao se, pripalio cigaretu ako je pušač, i sl. Iz toga, naravno, slijedi
da su ti kratkotrajni prekidi radne aktivnosti jedan oblik prirodne borbe protiv umora, i da ih ne
valja nasilno sprečavati.
• Može se spomenuti još jedan objektivni simptom umora, koji postaje sve vidljiviji u
posljednjim satima rada, a koji je također oblik borbe protiv umora: to je pojavljivanje tzv.
«suvišnih» pokreta, tj. pokreta koji nisu direktno važni za sam rad.
Subjektivni simptomi
Većini ljudi poznato je iz vlastitog iskustva da katkad u stanju premorenosti imaju teškoće u
dosjećanju nekih, inače poznatih, podataka; tako se katkada, kada smo umorni, ne možemo sjetiti
nekog imena, ili nekog telefonskog broja.
Osim toga, istovremeno osjećamo teškoće u lakom i brzom shvaćanju situacije i donošenju brze
odluke o tome kako treba u toj situaciji reagovati.
Među subjektivne simptome umora možemo ubrojiti i promjene raspoloženja: umorni ljudi
većinom su razdražljivi i zlovoljni, a u ponekim slučajevima apatični.
rKontinuirano premaranje iz dana u dan može napokon kod ponekih ljudi dovesti i do «sloma»,
poznatog u poslovnom svijetu pod nazivom «menadžerska bolest», pri čemu je zapravo riječ o
jednom obliku neurotičnog oboljenja. U takvim situacijama obično slijedi dugotrajan negativan
stav prema poslu koji nas je premorio, pa se mogu pojaviti ozbiljne teškoće i vraćanju takvog
čovjeka na isti posao.