Uvod

Srednjovjekovna knjievnost je irok pojam koji obuhvaa gotovo sva djela napisana tokom srednjeg vijeka koji je trajao oko tisuu godina, od kraja 5. do kraja 15.st. Sam naziv srednji vijek dolazi od toga to ovo razdoblje omeuju dva velika razdoblja, antika i renesansa. Budui da se ovo razdoblje nalazi izmeu ta dva razdoblja ono je nazvano srednjim vijekom (Media valis). Zbog irine prostora i duine vremena nemogue je govoriti o ovoj temi, a da se stvari ne pojednostave, zbog toga se o srednjovjekovnoj knjievnosti govori vezano za jezik na kojem je pisana i prostor sa kojeg potie, ali i njenu knjievnu vrstu.

Europska srednjovjekovna knjievnost

Zemljopisno gledajui, srednjovjekovna knjievnost obuhvaa zemljovid cijele Europe, koju mnogi smatraju mranim razdobljem europske civilizacije. Konani ulazak Europe u srednji vijek poinje u 6. st. kad je bizantski car Justinijan u Ateni zatvorio Akademiju, simbol grke kulture. Istovremeno je sv. Benedikt u Monte Casinu u Italiji otvorio prvi kranski samostan jedan od najznaajnijih simbola srednjeg vijeka. Neto prije toga propada Zapadno rimsko carstvo pod pustoenjima novodoseljenih naroda s istoka. Smatra se da srednji vijek zavrava Kolumbovim otkriem Novog svijeta (Amerike) 1492. i pojavom renesanse, dok neki smatraju da je kraj srednjeg vijeka oznaio Guttenberg 1450. g. izumom tiskarskog stroja. Srednjovjekovna knjievnost zajedniki je naziv za mnotvo autora i tekstova koji su nastajali tijekom deset dugih stoljea to premouju razdoblje od antike do novovjekovne knjievnosti. Od knjievnih vrsta srednji vijek poznaje lirska, epska i dramska djela. U liriku spadaju liturgijske pjesme, trubadurska lirika i vagantska lirika. Epskim djelima pripadaju hagiografije, apokrifi, vizije, alegorije, legende, parabole, epovi s biblijskom tematikom, nacionalni epovi i viteki romani. Dramska kjievnost srednjeg vijeka temelji se na liturgijskoj drami, moralitetu, mirakulu i pasiji, a razvijaju se i svjetovni oblici pukog kazalita kao mim i farsa. Ta djela morala su zadovoljiti srednjovjekovne kriterije lijepoga, didaktinu, pounu i religioznu funkciju. Srednjovjekovnoj knjievnosti pribrajamo i tekstove koji su izvorno nastali kao pravni ili historijski dokumenti. Uzori za knjievne vrste su antiki. Sve do XII. st.

teme su uzimane iz Starog i Novog zavjeta, a obrauju se i razliiti apokrifni motivi. Kasnije se literatura oslobaa prvenstvenog zahtjeva za poukom i vjerskom svrhom, te nastaju prvi oblici zabavne i umjetnike knjievnosti (roman, novele). U srednjovjekovlju se pojavljuju rimski pjesnici, francuski trubaduri i truberi. Trubaduri u svojim pjesmama najee obrauju ljubavne teme, a te su pjesme imale i glazbenu pratnju. Pojavljuju se i pjesnici lutalice, a njihove su najbolje pjesme sauvane u latinskoj zbirci Carmina. Zamjetna je i jezina raznolikost srednjovjekovnih tekstova. Od 4.st. do 9.st tekstovi su pisani latinskim jezikom. U 9.st. razvija se i knjievnost na narodnim jezicima. Na latinskom je pisana biblijska epika, hagiografije i historiografija. Knjievnost se naziva latinska (na latinskom jeziku) i vulgarna (na narodnom jeziku). Najznaajnija djela srednjeg vijeka su: Roman o Troji, Roman o Aleksandru, Tristan i Izolda, Boanstvena komedija (Italija); Beowulf, Prie o kralju Arthuru (Engleska); Pjesma o Rolandu, Roman o Rui (Francuska); Pjesma o Nibelunzima (Njemaka); Slovo o polku Igorovu (Rusija); Kalevala (Finska); Poema o Cidu (panjolska).

Hrvatska srednjovjekovna knjievnost

Kulturnopovijesni period hrvatskoga srednjeg vijeka see od poetka same pismenosti u 8. stoljeu do humanistikoga pokreta u drugoj polovici 15. stoljea. Hrvatski je jezik od poetaka pismenosti zapisivan trima pismima, glagoljicom, bosanicom i irilicom , pa se kae da je tadanja naa knjievnost trojezina i tropismena. Pismenost je iz starijih stoljea slabije sauvana, a o njezinim latininim poecima moemo samo nagaati. Vanije razdoblje hrvatske srednjovjekovne knjievnosti poinje tek dolaskom u dodir s irilovom i Metodovom djelatnou. Preko njihovih su uenika Hrvati upoznati s glagoljicom i staroslavenskim jezikom, koji s vremenom dobiva obiljeja hrvatskoga jezika. Tree pismo kojim se Hrvati slue, hrvatska irilica ili bosanica (bosanica), nastaje u 9. stoljeu kada slavenski narodi prevode s grkoga jezika te zamjenjuju glagoljicu grkim unicijalnim pismom, a za specifine slavenske glasove uvaju odreena slova iz glagoljskoga alfabeta. Hrvatska tropismenost traje sve do 19. stoljea, no od 15. se stoljea hrvatski narod poinje sve vie koristiti latinicom. Hrvatska srednjovjekovna knjievnost moe se podijeliti na 3 razdoblja: prvo razdoblje traje do sredine 14.stoljea, a u njemu su nastajali tekstovi pisani staroslavenskim

jezikom; drugo razdoblje traje do postanka rada senjske tiskare 1508. godine, a obiljeeno je razvojem latinike knjievnosti; tree razdoblje tu se pojavljuju odjeci srednjovjekovne knjievne tradicije. Prvi knjievni tekstovi koje su Hrvati uli na svom jeziku bili su biblijski tekstovi. Uz njih se ire i apokrifi i svetake legende. U srednjem vijeku razvija se i lirsko pjesnitvo pod utjecajem latinske i talijanske poezije. Najstarija poznata pjesma je U se vrime godia (In hoc anni circulo). U srednjem vijeku djeluju pisci zainjavci koji su pisali knjievna djela, ali ih nisu potpisivali. Pretpostavlja se da su to bili sveenici. Poslije Gutenbergovog pronalaska tiska razvija se tiskarska djelatnost. Hrvati su dali velik doprinos tiskarstvu na samom njegovu poetku i u tadanjoj Europi su priznati majstori novoga umijea: tiskaju latinskim jezikom i latininim slovima svoja i tua djela, ali i na hrvatskom jeziku i glagoljici. Glagoljai su otisnuli est inkunabula, a uz to Hrvati imaju i tri latinine inkunabule. Prva hrvatska tiskana knjiga je Misal po zakonu rimskoga dvora tiskana glagoljicom 1483. godine, a prva hrvatska knjiga koja je tiskana latinicom je Lekcionar fra Bernardina Splianina iz 1495. Najpoznatija djela hrvatske srednjovjekovne knjievnosti su: Baanska ploa, Lucidar, Ljetopis popa Dukljanina, Vinodolski zakonik, Misal po zakonu rimskoga dvora, Red i zakon sestara dominikanki, ibenska molitva.

Hrvatska srednjovjekovna knjievnost na podruju B i H

U razdoblju srednjega vijeka u Bosni i Hercegovini javlja se pismenost na narodnom jeziku, a spomenici ove pismenosti dokazuju da je na ovim podrujima cvjetala pismenost ostvarena zapadnim tipom irilice koja se u B i H preobliila u posebno pismo kasnije nazvano bosanica ili bosanica. Mnotvo je spomenika u Bosni i Hercegovini koji su pisani bosanicom. Humaka ploa je najstariji spomenik bosanice. Ostali znaajni spomenici su Povelja Kulina bana, Hvalov zbornik, Hrvojev misal.

Boanstvena komedija Dante Alighieri

Boanstvena komedija epski je spjev koji je napisao Dante Alighieri. To je ujedno i najpoznatije Danteovo djelo koje se smatra i centralnim epskim spjevom talijanske knjievnosti, posljednjim velikim knjievnim djelom srednjeg vijeka i prvim velikim djelom koje nagovjeuje renesansu. Boanstvena komedija se sastoji od 3 djela: Pakao, istilite i Raj. Svaki se dio sastoji od 33 pjevanja to s uvodnim pjevanjem ini brojku 100 koja u srednjem vijeku simbolizira puninu i savrenstvo. Bazirana je i na broju tri koji je simbol Svetog Trojstva i savrenom broju 10. Naslov Boanstvena komedija je zato to komedija u srednjem vijeku oznaava pripovjedako epsko djelo, napisano jednostavnim jezikom, koje zapoinje tuno, a atribut boanstvena je dobila zbog teme o Bogu i djelo je ocijenjeno savrenim (u smisli boanskog). U ovom djelu pjesnik govori u prvom licu, on je sredinji lik (prorok, sudac). Srednjovjekovne znaajke djela su simbolika brojeva i oblik djela kao alegorijskog putovanja. U obliku alegorije prikazan je sustav vrijednosti i simbolika srednjeg vijeka, pa stoga Boanstvenu komediju neki kritiari nazivaju srednjovjekovnom knjievnom enciklopedijom.

Zakljuak
U vrijeme srednjeg vijeka zbiva se meunarodno usvajanje tradicionalne antike knjievnosti i povezivanje i proimanje s kranskim uenjem i Biblijom. Srednjovjekovna se knjievnost s jedne strane izgrauje na kulturnom zajednitvu omoguenom latinskim jezikom i jedinstvenom religijom, ali u njoj zapoinje i proces razvitka nacionalnih knjievnosti. Razvoj nacionalnih knjievnosti razvija se zahvaljujui prepletanju razliitih jezika i osobitih kulturnih tradicija. S dananjeg gledita funkcija srednjovjekovne knjievnosti i nije umjetnika, ali ona na svoj nain prihvaa oblikovnu tradiciju antike knjievnosti i ostvaruje djela koja osim religijskih imaju i visoke umjetnike vrijednosti. Tijekom cijelog srednjeg vijeka knjievnost na latinskom je bila crkvena, a svjetovna knjievnost pisana je najee na nacionalnim jezicima. Na kraju srednjeg vijeka javlja se pokret humanizma koji tei temeljitijem poznavanju, prouavanju, pa i svojevrsnoj obnovi antike, pretea renesanse: