odnosu na kopno. Donja granica ne moe sii ispod 0oC za slatke vode, odnosno 2,5oC za morsku vodu. Gornja granica povrinske vode u morima ne prelazi 36oC (Persijski zaliv), dok u slatkim moe biti neto via. Izuzetak su termalni izvori, sa temperaturom i preko 90oC.
Termiki reim jezera
Jezera umerenih krajeva u toku leta apsorbuju toplotu, dok je u zimskom periodu odaju neposrednoj okolini. Voda ima visok toplotni kapacitet! Koliina toplote koju jedno jezero apsorbuje u toku perioda zagrevanja srazmerna je veliini i oznaava se kao GODINJI TERMIKI BILANS JEZERA.
Jezerska voda koja se greje sa povrine, u
letnjem periodu je termiki stratifikovana. Temperatura progresivno opada sa dubinom. Gornji slojevi vode koji su topliji i laki, lee iznad donjih, hladnijih i teih. U tako stratifikovanoj vodenoj masi mogue je razlikovati dve glavne termike zone: Epilimnion
Hipolimnion
Epilimnion predstavlja gornji sloj vode u kome
temperatura naglo opada sa dubinom. Hipolimnion predstavlja donji mnogo vei sloj vode u kome temperatura sasvim lagano opada sa poveanjem dubine. Epilimnion se moe podeliti na dva sloja: Epilimnion u uem smislu, homotermni sloj. Metalimnion, heterotermni sloj u kome temperatura naglo opada sloj termikog skoka.
Metalimnion onemoguava meanje gornjih slojeva vode (epilimnion) sa donjim slojevima (hipolimnion) ija je temperatura manje-vie konstantna. Ovaj prelazni sloj nazivamo TERMOKLINA.
Zbog delovanja vetrova koji uzburkavaju
povrinu vode, dolazi do kruenja vode, meutim, u letnjem periodu zbog prisustva termokline, voda se mea samo u epilimnionu dok hipolimnion ostaje nepromenjen. Termiko stanje jezerske vode tokom letnjeg perioda oznaava se kao letnja stagnacija.
Pored temperaturne razlike, epilimnion i
hipolimnion se razlikuju i u koncentraciji rastvorenih materija, mineralnih soli, od kojih su najvanije soli fosfata i nitrata. Ove mineralne materije su ograniavajui faktor u primarnoj organskoj produkciji. Fosfor i azot mogu biti vezani u organskim sistemima ili slobodni u obliku soli. U primarnu produkciju ulazi samo neorganski P i N koji se nalazi u obliku soli.
Za vreme termokline, P i N se troe u
povrinskim slojevima i vezuju u organske sisteme. Na dnu se u procesima raspadanja organske materije ponovo oslobaaju u vidu njihovih soli. Zbog termokline, tako rastvorene ne mogu dospeti u gornje slojeve. Soli azota se javljaju u znatno veoj koliini. Odnos N i P je priblino 7:1.
Kopnene vode se snabdevaju N preteno iz
njihovih pritoka, a P pored pritoka dospeva iz podloge na kojoj lei vodeni basen. Proces mineralizacije organske materije je vrlo bitan i obezbeuje kruenje materije. Sezonsko variranje koncentracije nitrata je paralelno sa variranjem fosfata. Poto se soli N sreu u veim koliinama nego soli P, njihova uloga kao ograniavajueg faktora u primarnoj produkciji je znatno manja.
Za vodene organizme je bitna i koncentracija
rastvorenih gasova, naroito O2 i CO2. Njihova rastvorljivost zavisi od vie faktora, ali u prvom redu od temperature, zatim od pritiska i konc. soli. Najbolje se rastvara CO2 stvarajui ugljenu kiselinu, zatim kiseonik, a najmanje azot. Glavni izvor kiseonika je poreklom iz atmosfere i iz procesa fotosinteze vodenih biljaka.
Poto sve pomenute rastvorene materije utiu
na ive sisteme, vrlo je bitna njihova dinamika i koncentracija. Nadoknaivanje utroenih elemenata u slojevima u kojima su deficitarni se postie potpunom vertikalnom cirkulacijom. To se deava kada se temperatura epilimniona izjednai sa temperaturom hipolimniona. U tom sluaju nema termokline, pa samim tim je meanje vode omogueno pod uticajem vetra koji uzburkava povrinu vodenog basena.
Termiki reim jezera zavisi od poloaja
(geografska irina) i tipa jezera. U ovom smislu moemo razlikovati: Amiktina jezera (nema meanja vode, neka tropska i polarna jezra). Monomiktina jezera (meanje vode jednom godinje, obino u toku zime, npr. Ohridsko). Dimiktina jezera (meanje vode dva puta godinje, u rano prolee i kasnu jesen, veina jezera u Evropi). Polimiktina jezera (voda se mea vie puta u toku godine, plitka jezera).
Uros Ljubobratovic - Uticaj Porekla Matica, Gustine Nasada I Nacina Privikavanja Na Koncentrovanu Hranu Na Uspeh Vestackog Mresta, Gajenje Larvi I Mladji Smudja (Sander Lucioperca L., 1758)