Vojin Perunii: PRVI CAR CIJELE RUSIJE IVAN VASILjEVI - IVAN GROZNI

Djetinjstvo uz intrige i nasilje

Ivan Vasiljevi (nadimak Ivan Grozni, u kasnijoj istoriografiji Ivan IV), roen je 25. avgusta 1530. godine, u selu Kolomensko u blizini Moskve. Nadimak Grozni, prvo je pripadao Ivanu III, njegovog djedu, ali su tako zvali i njega. Bio je na vlasti od 1533. do 1584. godine, a u istoriji je ostao zapisan kao prvi car cijele Rusije od 1547. i jedan od najpoznatijih vladara u svijetu. Pripadao je dinastiji Rjurikovia, na vlast je doao poslije svoga oca Vasilija III, a njegova majka Jelena Vasiljevna Glinska vodi porijeklo od srpske porodice feudalaca Jakia. Otac budueg Cara Groznog, Veliki moskovski knez Vasilij Ivanovi,

primajui vlast 1505. godine - pie istoriar Zimin - dobio je u nasljedstvo svog oca, zajedno sa Vjazemom i Dorogobuem, put za Smoljensk. Samim tim Ivan III je zaduio sina i ostavio mu amanet da ponovo ujedini sve ruske teritorije. Prilikom stupanja na presto Ivan Grozni je naslijedio 2,8 miliona kvadratnih kilometara, a za vrijeme njegove vladavine, teritorija drave se uveala skoro duplo - blizu 5,4 miliona kvadratnih kilometara, to je malo vie, nego sva ostala Evropa. U isto vrijeme broj stanovnika je porastao za 30 do 50 odsto, to je inilo brojku od 10 do 12 miliona ljudi. Po ruskom obiajnom pravu, pravo na presto Velikog Kneza, pripalo je najstarijem sinu monarha, meutim, Ivan je (njegovo pravo ime na roenju je bilo Tit) tada imao svega tri godine, kada se njegov otac, Veliki Knez Vasilij ozbiljno razbolio. Najblii pretedenti na tron, osim maloljetnog Ivana, bili su Vasilijeva braa. Od estorice sinova Ivana III, ostala su jo dvojica - knez Andrej i knez Jurij. Predviajui svoju brzu smrt, Vasilij III je sastavio boljrski Savjet od sedam lanova, koji e upravati dravom. Staratelji su morali da "uvaju" Ivana dok napuni 15 godina. U starateljski Savjet uli su knez Andrej Staricki - mlai brat Ivanovog oca, M.L. Glinski - otac velike kneginje Jelene i savjetnici: braa ujski (Vasilij i Ivan), M.J. Zaharin, Mihail Tukov i Mihail Vorencov. Po zamisli Velikog Kneza, na ovaj nain sauvalo bi se regularno upravljanje dravom ve provjerenim ljudima i tako smanjilo neslaganje u aristokratskoj Boljarskoj dumi (skuptini). Starateljski Savjet je upravljao dravom manje od godinu dana i zbog velikog neslaganja njegova vlast se poela ruiti. Oslanjajui se na podrku Dume, miljenik Velike kneginje, knez Ivan Ovina-Oboljenski strpao je u tamnicu staratelje Mihaila Glinskog i Mihaila Voroncova, a kasnije kneza Andreja Starickog. Na vlast je dola majka Ivanova, Jelena Glinska. Poslije njene smrti, 1538. godine, uhapeni staratelji su se izbavili iz ropstva vladarkinog miljenika. Formiranje specijalne vojske Ivan je rastao u okolnosti dvorskih prevrata i borbe za vlast, meusobno zavaenih, boljrskih porodica ujski i Beljski. Ubistva, intrige, nasilje i sve to to se deavalo oko njega, doprinijelo je da se kod njega izraeno razviju nepovjerljivost, osvetoljubivost i surovost. Snaan utisak na cara u mladosti, ostavio je "veliki poar" u Moskvi, koji je unitio vie od 25.000 kua i Moskovski ustanak 1547. godine. Poslije ubistva jednog od Glinskih, koji je bio carev roak, pobunjenici su se pojavili u selo Vorobjevo, gdje se bio sklonio Veliki Knez, zahtijevajui da

im predaju i ostale Glinske. Uz velike probleme, jedva su nagovorili gomilu da se raziu, ubijedivi ih da oni nijesu u Vorobjevu. Poto je prola opasnost, car je naredio da se uhapsi glavni organizator zavjere i pogube. Izdajstvo Kurbskog, suprotstavljanje vlastelina da uestvuju u borbi protiv Poljske i Litvanije, kao i porast jeresi unutar carstva, navodi cara na pomisao o uspostavljanju svoje diktature, imajui prvo u vidu rasturanje boljarstva i spreavanje irenja jeresi. Car 1565. godine formira svoju specijalnu vojsku (Oprinina). Zemlja je bila podijeljena na dva dijela - na "carski posjed" i lokalnu plemiku samoupravu. "Carskom posjedu" su, uglavnom, pripadale sjeverno-istone ruske teritorije, gdje je bilo malo velikoposjednika. Carski vojnik (oprinik) zaklinjao se na vjernost caru i obavezivao da ne uspostavlja nikakve veze, ni kontakte sa mjetanima lokalne plemike uprave. Vojnici su nosili crnu odjeu, slinu monakoj. Vojnici iz konjikog sastava imali su posebne oznake, na sedlu su privrivali mrane simbole svoje epohe - metlu, da pometu izdajnike i psee glave, da zagrizu izdajnike. Zapravo, jedinstvena karakteristina specifinost tog obiljeavanja bila je kianka od vune za pojasom. http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=149559&datum=2 008-06-03 Spojio zvjerstvo sa pobonou

Za godinu stvaranja Oprinine (specijalne careve vojske) smatra se 1565. godina, kada je formiran odred od 1.000 vojnika, odabranih iz srezova koji su pripadali "carskom posjedu". Kasnije je broj vojnika porastao na 6.000. U Oprininu su ukljuivani, takoe, i vodovi strijelaca sa iste teritorije. Od tada se vojni sastav poeo dijeliti na dvije kategorije: boljarski vojnici iz plemikih samouprava i carski vojnici "redari policajci", koji su primali nadoknadu direktno sa "carskog dvora". Prema tome, specijalnom carevom vojskom ne treba samo raunati Carski odred, ve i vojni stale, koji je sakupljen sa "carevih teritorija", kao i vojnike, koji su bili u slubi kod naelnika i vojvoda sa ovih teritorija. Progresivnost careve vojske bila je u tome, jer je njeno obrazovanje bilo obavezno u periodu borbe, kada je uvrivana centralna vlast u dravi. lihting, Taube i Kruze, navode da je bilo 500-800 vojnika, koji su pripadali "posebnoj vojnikoj formaciji". Ti su ljudi, u sluaju potrebe, obavljali ulogu povjerljivih carevih slubenika, koju su ostvarivali preko zatitnih i izviakih poslova do pijunskih radnji i mjera za kanjavanje. Ostalih 1.200 vojnika je bilo podijeljeno na etiri uprave, tj. na poslugu, koja je odravala prostorije i stvari za svakodnevnu upotrebu carske porodice, naoruanu jedinicu, konjiki odred, u sastav kojeg je ulazila i velika carska ergela i careva garda, i etvrta je bila uprava za prehranu. Umjesto igumana, car je obavljao sve crkvene obrede. U pono su svi ustajali na ponono sluenje, u etiri izjutra na jutrenje, a u osam je poinjala liturgija. Car je linim primjerom pokazivao pobonost: lino je zvonio za jutrenje, pjevao u horu, usrdno se molio, a za vrijeme zajednikog ruka, naglas je itao Bibliju. Uglavnom, crkveni obredi trajali su blizu devet asova dnevno. Uz to, postoje miljenja da su muenja i pogubljivanja obavljana u crkvi. Istoriar G.P. Fedotov smatra "ne poriui carevu elju za pokajanjem, ne moe se sakriti da je znao da namjesti ivotne situacije i da spoji zvjerstvo sa pobonou i tako skrnavi ideju pravoslavnog carstva". Pohod za Novgorod Uz pomo vojnika, koji su bili osloboeni sudske odgovornosti, Ivan Grozni je nasilno konfiskovao boljarske posjede, koje je kasnije ustupao dvoranima i posluzi. Kao odgovor na to, organizovane su nove zavjere. Represalijama su podvrgavani i uhvaeni odmetnici, kao i neprijatelji pravoslavne crkve. Na osnovu podataka poljskih ljetopisaca, 1568. godine boljari-izdajnici, koji su bili bliski Ivanu Groznom, organizovali su zavjeru i naumili da uhvate i sveu cara i predaju ga poljskom kralju. Izdajnici su bili pogubljeni.

Veliki dogaaj za carevinu bio je pohod za Novgorod, u januaru i februaru 1570. godine. Kao povod je posluila tajna dojava jo iz 1569. godine, kojom su optueni graani Novgoroda da namjeravaju da dovedu na presto kneza Vladimira Starickog i da predaju Novgorod i Pskov poljskom kralju. Dakle, razlog je postojao. Grad je opsadiran, a Ivan IV lino rukovodio pohodom. Zimin pie o "15 hiljada carevih oprinika", ali iz dokumenata toga vremena zna se, da broj vojnika nikada nije prelazio pet do est hiljada, od kojih su 1.200 ljudi bili posluga i dvorani, a oko 500 vojnika je pripadalo carevoj gardi. Kostomarov govori neodreeno o nekakvim vojnim formacijama i posebno o 1.500 strijelaca, dok Valievski pie da je Ivan Grozni stigao odmah iza prethodnice i to svega sa 500 vojnika. Pretpostavlja se da je u vrijeme ovoga pohoda, u decembru 1569. godine Maljuta Skuratov zadavio mitropolita Filipa u tverskom Otro-Uspenskom manastiru, koji je pokuao da se suprotstavi caru. Za ovaj zloin nema istorijskih dokaza i glavna verzija o ubistvu mitropolita je u stvari, njegovo itije, koje je napisano krajem XVI vijeka. itije je napisao svetac, koji je bio zatoen i pod kontrolom policijskog oficira i egzekutora Stefana Kobiljina. U pisanju itija uestvovalo je i nekoliko preivjelih monaha, koji su lano svjedoili protiv svetog Filipa na Saboru 1568. godine. Od 1569. do 1571. godine, Rusijom je harala kuga. Posebno su postradale zapadne i sjevero-zapadne oblasti, a meu njima i Novgorod. Od zaraze je umrlo blizu 300 hiljada graana Rusije. Samo je u Moskvi 1569. godine umiralo dnevno po 600 stanovnika, u stvari, onoliko koliko je, toboe, svakodnevno ubijao Ivan Grozni u Novgoradu. rtve kuge su i zahranjene u zajedniku grobnicu pored Rodestvenog hrama u Novgoradu. To se dokazuje i time, jer su umrle sahranjivali cijelo ljeto u bratsku grobnicu, ali su ih opojali tek u avgustu. Karamzin tvrdi: "Car je napustio grad 12. februara, a sahranjivanje mrtvih u tu grobnicu je trajalo tokom cijelog proljea, pa sve do ljeta". http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=149615&datum=2 008-06-04 Sedam ena, tri sina

Ne zna se tano koliko je imao ena Ivan Grozni. Istoriari navode imena sedam ena, koje su smatrali zakonitim enama Ivana IV, Anastasija

Romanova - umrla jo dok je car bio iv, Marija Temrjukovna, Marfa Sobakina - umrla 15 dana po svadbi, Ana Koltovska - nasilno oiana i zatoena u manastir, Ana Vasiljikova - nasilno oiana i zamonaena, Vasilisa Melentjeva - takoe nasilno oiana i zamonaena, a po nekim priama ubio ju je Ivan Grozni i sedma - Marija Nagaja. Samo prve etiri od njih bile su "vjenane ene", tj. zakonite sa stanovita crkvenog prava (etvrti brak je bio odobren odlukom Sabora, na zahtjev Ivana IV, mada to nijesu dozvoljavali kanoni). Uz to, prema 50. pravilu Vasilija Velikog, ak i trei brak ve naruava kanone: "trei brak se ne moe ozakoniti, jer se brak ne moe tri puta sklapati. Na takve stvari gledam kao na porok u crkvi, ali ih ne izlaem javnoj osudi, mada je i to bludnienje". Razlog za sklapanje etvrtoga braka pravda se iznenadnom smru tree careve supruge. Ivan Grozni kleo se svetenstvu da ona nije uspjela da mu bude ena. Mogue objanjenje za mnogobrojne brakove, koji nijesu bili uobiajeni za to vrijeme je pretpostavka da je Ivan Grozni mnogo volio ene, ali je on u isto vrijeme bio veoma pedantan u potovanju crkvenih pravila i uvijek je nastojao da ozakoni svoje ljubavne veze. Osim toga, Ivan je bio svjestan nesposobnosti za ivot mukog potomstva, koje je bilo malobrojno. Imao je sinove Dmitrija - koji se kao dijete utopio u rijeci, Ivana (1554-1581) koji je, po jednoj verziji, poginuo za vrijeme svae sa ocem, a po drugoj se razbolio i umro. Ovaj sin se enio tri puta, ali nije imao potomstva. Trei sin je bio Fjodor (naslijedio oca na vlasti) i takoe nije imao mukog potomstva. Treba napomenuti da su se daleko ule glasine o homoseksualnoj vezi cara i mladog vojnika ljepotana Fjodora Basmanova. etiri zakonite ene Ivana Groznog sahranjene su u Voznesenskom manastiru, na tradicionalnom mjestu, gdje su sahranjene velike knjeginje i ruske carice. Zapisano je: "Pored majke Ivana Groznog su i njegove etiri ene". Poto su `90-ih godina XX vijeka izvrili eshumaciju posmrtnih ostataka moskovskih knjeginja i carica, objavljeno je da je majka Ivana Groznog, Jelena Glinska, bila otrovana ivom, a takoe i njegova prva ena Anastasija Romanova. To su dokazi da je carska porodica, u trajanju od nekoliko desetina godina, bila rtva trovanja. U svom izvjetaju u avgustu 1582. godine, jezuit A. Posevin je obavijestio Venecijansku Sinjorinu da "moskovski Car nee dugo ivjeti". Takve tvrdnje su, tim vie udnije, jer, po rijeima Karamzina, do zime 1584. godine, tj. jo godinu i po poslije "proroanstva" Posevina, carevo zdravlje je bilo dobro. Hronologija njegovog zdravstvenog stanja je bila ovakva:

itav februar i poetak marta on je normalno obavljao dravnike poslove. Prvo spominjanje njegove "bolesti" odnosi se na 10. mart 1584. godine, kada je bio zaustavljen litvanski ambasador na putu prema Moskvi "u vezi sa carevom boleu". Do pogoranja Carevog zdravlja dolo je 16. marta, kada se onesvijestio, 17. i 18. marta osjetio je olakanje od toplih kupki. Ali, 18. marta poslije podne dolo je do neoekivanog raspleta - car je umro. Carevo tijelo je oteklo, odvratno je zaudaralo "zbog truljenja tkiva". O nasilnoj smrti Groznoga, sauvano je dosta izvjetaja. Ljetopisac iz XVII vijeka zapisao je da su "cara otrovali najblii ljudi oko njega". Pisar Ivan Timofejev ispriao je da su Boris Godunov i Bogdan Beljski "prevremeno prekinuli ivot caru". Holananin Isak Masa je pisao da je Beljski stavio otrov u carev lijek. Gorsej je takoe pisao o skrivenim namjerama Godunovim protiv cara. Rasprave o caru Ivanu Vasiljeviu traju ve pet vjekova. Njih je bilo jo za ivota Groznog. uveni moskovski udnovati prosjak-prorok Vasilij Blaeni, dolazio je kod cara i nije se ustruavao da mu ukae na rasijanost, dok se molio, smirujui carev bijes umiljato: "Ne uzbuuj se Ivanuka..." Blaeni je umro na carevim rukama, prorekavi mu da ga nee naslijediti njegov najstariji sin Ivan, ve Fjodor Ivanovi. Kada je umro blagorodni "prorok", car je lino nosio njegov sanduk sa najbliim boljarima. Po priama, dok se car molio i ispovijedao, ispoljavao je na momente, strane nastupe gnjeva. Neki istoriari tvrde da je za vrijeme jednog takvog izliva bijesa, 9. novembra 1581. godine u Aleksandrovskom naselju, u rezidenciji van grada, car toboe, ubio svog sina Ivana, udarivi ga tapom sa elinim iljkom u slepoonicu. Po jednoj verziji, Ivan Grozni nije ubio svog sina, ve se carevi razbolio i umro. Smrt nasljednika je bacila cara u oaj, jer je drugi sin Fjodor bio nesposoban da upravlja zemljom. Ivan Grozni je poslao veliki dar manastiru za pomen due sinu Ivanu. http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=149733&datum=2 008-06-05 Osvaja i najobrazovaniji ovjek svog vremena

Ivan Grozni je upravljao dravom od 1538. do 1584. godine, skoro 46 godina. U tom periodu je bilo pogubljeno tri do etiri hiljade ljudi, tj. manje od 100 ljudi godinje, ukljuujui u tu cifru i kriminalce. U Arhanelskom hramu, u moskovskom Kremlju, 1963. godine bile su otvorene etiri

grobnice: Ivana Groznog, carevia Ivana, cara Fjodora Ivanovia i vojskovoe Skopina-ujskog. Tokom ispitivanja posmrtnih ostataka bilo je podvrgnuto provjeri da li je Grozni bio otrovan. Naunici su otkrili da je koncentracija arsena, najpopularnijeg otrova u svim vremenima, priblino jednaka u sva etiri kostura i ne prelazi granice. Ali, u kostima cara Ivana i carevia Ivana Ivanovia, bilo je otkriveno prisustvo ive, koja je mnogo prelazila dozvoljenu granicu. Krajem 20. vijeka, neke grupe pravoslavno-monarhistikog opredjeljenja poele su sa kampanjom beatifikacije cara Ivana Groznog u ruskoj crkvi. Jedan od argumenata kanonizacije, pristalice ovakvog opredjeljenja, objavile su u novinama "Ruski glasnik". U knjizi "Sveci Koraemskog manastira" (1624) na poleini lista 205, pod datumom od 10. juna, zapisano je: "Ovo je dan svetog velikomuenika cara Ivana". Oni se takoe pozivaju na argument, da je Ivan Grozni bio potovan i uvaavan u narodu, kao mudrac Nikolaj Gurjanov, kojeg su prozvali Svetim patrijarhom i uglednim ruskim monahom. Crkveni istoriar, profesor J. Golubinski u svom radu "Istorija proglaenja svetaca u Ruskoj Crkvi", priznaje da se, upravo, radi o moi cara Ivana Groznog, a takoe se spominje njegovo uvaavanje kao svete linosty samo na lokalnom nivou i da je to potovanje prestalo zbog neega. Meutim, svetenstvo Ruske pravoslavne crkve se nedvosmisleno izjasnilo protiv proglaenja svetim Ivana Groznog. U referatu mitropolita Krutickog moe se proitati: "Smatram neophodnim da treba zaustavity kampanju o posveivanju cara Ivana Groznog i Grigorija Rasputina, koja je poela jo 1990. godine ije pristalice uporno zahtijevaju da se ova lica proglase svetim". Linosti Ivana Groznog i Grigorija Rasputina prikazuju se kao simboli posebne "narodne" religioznosti, koja je suprotna "slubenoj religioznosti" svetenstva u Crkvi. Prouivi svjesno i detaljno sve argumente pristalica kanonizacije cara Ivana Groznog, Komisija je dola do zakljuka da ne postoji osnov, ni da se proglasi svecem ni da se mogu opovrgnuti autoritativni optepriznati zakljuci istorijske nauke. U svom referatu na Eparhijskom saboru svetenstva u Moskvi u decembru 2001. godine, patrijarh Aleksij II je naglasio: "Nekakva grupacija pseudobrinika pravoslavlja i autokrata je pokuala svojevoljno da `uvedu na sporedan ulaz` tirane i avanturiste u red svetih linosti i da malovjerujue ljude priue da im se klanjaju. Ako prihvatimo posveivanje cara Ivana Groznog i Grugorija Rasputina, a da ostanemo dosljedni i logini, onda moramo dekanizovati svetenomuenika moskovskog mitropolita Filipa, prepodobnomuenika Kornilija, igumana Pskov-Peerskog manastira i mnoge druge, koje je umorio smru Ivan Grozni. Ne smijemo se klanjati,

istovremeno, ubicama i njihovim rtvama. To je ludilo. Ko e od normalnih vjernika potovati crkvu, koja jednako cijeni ubice i muenike, razvratnike i svece?..." U nekim krugovima, bez obzira na jasno izraeno miljenje Moskovskog episkopa na vlasti (patrijarha Aleksija II), Ivana Groznog svrstavaju u ovdanje svete linosti Moskovske eparhije, a njegovo djelo, meu njima i Oprininu, kvalifikuju na drugi nain. Zahvaljujui njemu, kako oni smatraju, podignuto je 40 kamenih crkava, osnovano vie od 60 manastira, za vrijeme njegove vladavine proglaeni su 52 ruska sveca, odrani su crkveni sabori 1547, 1549, 1551, 1553. i 1562. godine. Ivan Grozni nije uao u istoriju samo kao osvaja. On je bio jedan od najobrazovanijih ljudi svoga vremena, posjedovao je fenomenalno pamenje i ogromno vjersko obarzovanje. On je autor mnogih poslanica (meu njima je i poslanica Kurbskom), autor je stihara na ikoni Majke Boije u Sretenju Vladimirskom i kanona Arhanelu Mihailu (pod pseudonimom Porfenije Urodivi). Car je potpomogao tampanje knjiga u Moskvi i izgradnju hrama Vasilija Blaenog na Crvenom trgu. Volio je da ita, da putuje po manastirima, bavio se ivotopisom uvenih careva iz prolosti. Ivan Grozni je imao najveu biblioteku u Evropi. U njoj su se mogla nai sva vizantijska, antika i druga djela tog vremena. Ivan Grozni je bio dobar govornik. http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=149848&datum=2 008-06-06

(Kraj)