TANJA ROJE-BONACCI

POSEBNA POGLAVLJA IZ TEMELJENJA

AUTORIZIRANA PREDAVANJA ZA STUDENTE POSLIJEDIPLOMSKOG STUDIJA

SVEUILITE U SPLITU, GRAEVINSKOARHITEKTONSKI FAKULTET

Split, 2007.

1 2 3 4 5 6 7

UVOD........................................................................................ 1 OSNOVNE VRSTE TEMELJENJA .......................................... 4 ODABIR NAINA I DUBINE TEMELJENJA ........................13 DUBOKO TEMELJENJE ........................................................15 PILOTI.....................................................................................34 DUBOKI MASIVNI TEMELJI .............................................. 113 VLANI TEMELJI ................................................................ 116

UVOD
TEMELJ je dio graevine kojim se optereenja iz KONTROLIRANE graevine

prenose u PRIRODNU sredinu, tlo, na nain da graevina bude trajno upotrebljiva. TEMELJ je sastavni dio svake graevine, a oblik temelja i dubina temeljenja ovise o vrsti graevine i osobinama tla ispod nje. Temelj nikad nije sam sebi svrha. Na slici 1.1 prikazani su osnovni pojmovi temelja.

dodirni pritisak dubina temeljenja D p

povrina tla

temeljna ploha

irina temelja B
Slika 1.1 Osnovni pojmovi kod temelja Izbor naina temeljna moe se prikazati dijagramom kao na slici 1.2. Nain temeljenja ovisan je o nizu imbenika koje je potrebno utvrditi prije projektiranja temelja. U protivnom temeljenje moe biti ograniavajui imbenik u ostvarenju projektirane graevine kako tehniki tako pogotovo ekonomski. Iz tog razloga potrebno je vrlo paljivo pristupiti radnjama opisanim na slici 1.2. PRIKUPLJANJE PODATAKA O GRAEVINI, POJEDINOSTIMA IZ PROJEKTA I PODATAKA O PODTEMELJNOM TLU PODACI O GEOLOGIJI LOKACIJE PRIKUPLJANJE PODATAKA O TEMELJENJU SUSJEDNIH GRAEVINA PROGRAM I IZVEDBA ISTRANIH RADOVA OCJENA PODATAKA I ODABIR NAINA TEMELJENJA PLITKO TEMELJENJE TEMELJENJE NA POBOLJANOM TLU DUBOKO TEMELJENJE

Slika 1.2 Postupak projektiranja temeljenja (Collin, 2002.)

Collin daje izbor izmeu tri mogunosti. Njegov prijedlog mogue je i proiriti. Tako Lymon i drugi (2006.) uvodi pojam HIBRIDNOG TEMELJENJA. Radi se o kombinaciji pilota i ploa za potrebe temeljenja izrazito visokih zgrada. Za odabir vrste i naina temeljenja, osim u najjednostavnijim sluajevima plitkog temeljenja, esto je presudan izvoa i oprema s kojom isti raspolae. Nerijetko izvoai, za vlastitu tehnologiju, nude i vlastite projekte. Kako se tehnologija i dalje razvija tako se mogunosti temeljenja ire do nesluenih razmjera. U posljednjih dvadesetak godina pojavilo se niz novih tehnologija u podruju dubokog temeljenja. To se posebno odnosi na tehnologije izrade stupnjaka pilota. Tu se moe ukazati na tehniku mlaznog injektiranja, tehniku izrade mikropilota, tehnniku mijeanja ja licu mjesta (Mixed in place, MIP) i raznih vrsta nabijenih, ljunanih pilota sa ili bez dodatka veziva. Nove tehnologije izbrisale su otru granicu izmeu nosivih, vrstih tijela, pilota, uglavnom armiranih i poboljanja temeljnog tla mikropilotima, ljunanim pilotima i mlazno injektiranim pilotima. U tom smislu upozorava se itatelj da je na geotehniaru vrlo ozbiljna odluka kako e tretirati neku od mjera poboljanja tla. Dok je kod pilota djelovanje jasno, kod nekih od novih tehnologija uinci se mijeaju, to moe biti opasno po graevinu koja se na takve temelje polae. Tehnika mlaznog injektiranja razvila se iz injektiranja za potrebe brtvljenja pri izgradnji velikih brana. Izgradnja velikih brana je danas gotovo zaboravljena, ali je tehnologija injektiranja ostala, napredovala i preobrazila se u vrlo korisnu tehnologiju za izvedbu izmeu ostalog i dubokih temelja. To naravno ne iskljuuje klasine izvedbe pilota, ali bitno iri mogunost njihove primjene. Tehnika izrade mikropilota razvila se iz potrebe izvedbe pilota na mjestima gdje je teko doprijeti u tlo glomaznim strojevima, kao na pr. kod sanacije starih temelja kada je potrebno raditi u niskim podrumima. Osim te primjene mikropiloti su u upotrebi kao mjera poboljanja temeljnog tla. Nose razne nazive, ali se sve svodi na isto, tj. na stupove malih promjera izvedene na licu mjesta. Tehnologije su vrlo razliite. Ti piloti imaju armaturu u sreditu poprenog presjeka. Armatura je obuena u malter metodom injektiranja. Sve ostalo su varijante.

Tehnika izvedbe poboljanja tla, koju u svom dijagramu odluivanja spominje Collin (2002.), sastoji se od niza razliitih zahvata. To moe biti poboljanje svojstava izvedbom ljunanih pilota, izvedenih razliitim tehnologijama, ali u sutini istog smisla; poveanja gustoe podtemeljnog tla i ubrzanja procesa konsolidacije uinkom radijalnog dreniranja. Moe biti dinamika stabilizacija, nabijanje povrine tla tekim utegom koji sustavno slobodno pada kao i dubinsko vibriranje tla. Tu spada i zamjena povrinskih slojeva tla uz upotrebu geotekstila koji tlu dodaje vlanu vrstou i omoguuje odvajanja slojeva razne krupnoe bez potrebe izvedbe filtarskog sloja. U poboljanje podtemeljnog tla spadaju razne tehnike zamjene temeljnog tla mjeavinom tla i veziva. I posljednje, ali ne i konano, tu spadaju razliite tehnike izvedbe mikropilota, mlazno injektiranih stupnjaka i slini podtemeljni zahvati U ovom radu pokuati e se prikazati neka novija tehnoloka dostignua u posebnim zahvatima kod temeljenja. Pri tom valja napomenuti da se gotovo svakodnevno pojavljuju novosti u tehnolokim mogunostima ali osnovna ideja ostaje ista. KAKO GRADITI NA LOEM TLU ZAHTJEVNE GRAEVINE U BILO KOJEM SMISLU. Za podsjetnik itatelju navesti e se samo nekoliko primjera: temeljenje nebodera; izgradnja mostova u dubokoj vodi na mulju; izgradnja gradova na nepodesnim terenima, temeljenje naftnih platformi, itd. (itateljima je preputena nadopuna).

OSNOVNE VRSTE TEMELJENJA

Klasifikacija temeljenja po vrstama naizgled je jednostavna. Razni autori priklanjaju se raznim podjelama prema vlastitom iskustvu i nahoenju. U ovom radu prikazat e ih se nekoliko, s tim da je detaljna podjela prijedlog autora, kao rezultat dugogodinjeg iskustva. Jednu od podjela dao je Meyerhof (1951.) na nain prikazan na slici 2.1. To je teoretska podjela po odnosu tla izvan temelja i poloaja temeljne plohe, a slui za odreivanje faktora nosivosti N c i N . Da bi problem mogao rijeiti, Meyerhof je morao odabrati geometriju koja e posluiti za odreivanje potrebnih jednadbi ravnotee. Da bi rijeio postavljenu zadau Meyerhof dijeli temelje na one krunog poprenog presjeka i kavdratinog poprenog presjeka. a)= -90 b)-90<<0 c) =0 d) 0<<90 e) =90

Slika 2.1 Pet razliitih mogunosti odnosa temelja i okolnog tla kao rjeenja za kut Rjeenja za faktore nosivosti Meyerhof daje u obliku familije krivulja za kruni i kvadratini popreni presjek, za kutove od -90 do +90 i razliite kutove unutarnjeg trenja . Ovime je obuhvatio temeljenje na uspravnom rubu, na kosini, na povrini terena, plitko temeljenje, produbljeno temeljenje i duboko temeljenje. Njegovim rjeenjima se i danas koriste nai propisi za proraune nosivosti na vrh kod dubokih temelja. 2.1 PLITKO TEMELJENJE

To je svako ono temeljenje koje zadire u dubinu, dovoljnu da se zadovolje zadani uvjeti slijeganja i nosivosti, a temeljna stopa se nalazi neposredno ispod najnie kote graevine koju na sebi nosi. Osnovni smisao plitkog temeljenja je da se optereenje s graevine na tlo prenosi iskljuivo pritiskom temeljne plohe na tlo. Definicija se temelji na primjeni modela za proraun, a koji koristi teorije razvijene na Prandtlovom modelu, Terzaghievim dopunama s stvarnim tlom i Mayerhofovim prijedlogom modela za plitke temelje i temelje na kosini. Definicija je primjenjiva i kod prorauna temelja nekom od numerikih metoda. 4

Prema ovoj definiciji u plitka temeljenja spadaju i temelji svih podzemnih graevina bez obzira na njihovu dubinu ispod povrine tla. Pri njihovom proraunu u obzir treba uzeti najmanji nadsloj q 0 , koji prua kontrateret pasivnom klinu. Po ovoj definiciji u plitka temeljenja spadaju i sva temeljenja na poboljanom tlu, to ona u stvari i jesu, ali su uvjeti u tlu izmijenjeni. 2.1.1 Podjela plitkog temeljenja po obliku temeljne stope Prema ovoj podjeli razlikuju se slijedei oblici: temelji samci, jedan temelj- jedan stup; temeljne trake, nose zidove tj. optereene su po cijeloj svojoj duini;
SAMAC
ARMATURA STUPA TEMELJ ARMIRAN U OBA SMJERA STUP PRO[IRENJE KOJE NIJE OBAVEZNO

TRAKA
TEMELJNI ZID

PRESJEKA-A

GLAVNA ARMATURA TEMELJA U JEDNOM SMJERU

A TLOCRT A

Slika 2.2 Temelji samci i temeljne trake temeljni rotilji, nose zidove i stupove istovremeno (ne treba ih mijeati s konstrukcijama koje imaju vezne grede izmeu elemenata temeljenja iz drugih razloga, na pr. seizmika)

TEMELJNI ROTILJ PRESJEK A-A A A TLOCRT A A

Slika 2.3 Temeljni rotilji

temeljne ploe, rasprostiru optereenje od zidova i stupova graevine na veliku povrinu te smanjuju njegov intenzitet, (ovo nije jedini razlog izvedbe temeljnih ploa)
TEMELJNA PLOA TLOCRT A

KONS TANTNE DEBLJ INE PROMJ ENJ IVE

PRES JEK A-A

Slika 2.4 Temeljna ploa temeljni nosai, predstavljaju neprekinute temelje, tokasto optereene stupovima graevine koju nose ili su podloga kolosjecima raznih inskih vozila (kranske staze, kada nosai lee na tlu) kada su optereeni pokretnim optereenjem.

TEMELJNI NOSA

TLOCRT

PRES JEK
Slika 2.5 Temeljni nosa 2.1.2 Podjela plitkih temelja po krutosti Ponaanje plitkih temelja ovisi o njihovoj krutosti te se i proraun mora prilagoditi ovoj injenici. Podjela se moe izvriti na: 6 krute plitke temelje (samci, trake, ponekad rotilji i ploe) savitljive plitke temelje (temeljni nosai, rotilji, ploe)

Za proraun i dimenzioniranje prema ovoj podjeli danas se koriste sloeni prorauni na raunalima za koje uglavnom postoje gotovi komercijalni programi. 2.2 PRODUBLJENO TEMELJENJE

To je svako ono temeljenje koje je dublje od plitkog, tj. temeljna stopa se nalazi dublje od najmanje potrebne dubine, a da zadovolji potrebe slijeganja i nosivosti. Po drugoj definiciji pod produbljenim se temeljima smatraju oni temelji ija je dodirna ploha temelj-tlo na dubini za koju vrijedi da je D f >B. Produbljeno temeljenje se moe izvesti s razloga da se izbjegne temeljenje na loijim, povrinskim slojevima tla u istovrsnom materijalu ili da se proe kroz jedan geoloki sloj na pr. kvartarni, i dohvati vrsta stijenska podloga, dobro zbijeni slojevi ljunka i slino. Produbljeno temeljenje ne podrazumijeva nikakve dodatne zahvate u zatiti graevne jame niti izvedbu bilo kakvih zamjena i poboljanja tla ispod temeljne plohe. Tim pretpostavkama je odreena i mogua dubina izvedbe produbljenog temeljenja. 2.3 TEMELJENJE NA POBOLJANOM TLU

Ovdje spadaju svi podtemeljni zahvati koji rezultiraju izvedbom plitkog temelja po definiciji iz stavka 2.1, ali ne preuzimaju ulogu temelja. Drugim rijeima ovdje spadaju najrazliitiji zahvati za poboljanje podtemeljnog tla u smislu njegovih svojstava prvenstveno stiljivosti, a naravno i nosivosti. Prema dananjem stanju tehnologije to su: 2.4 zamjena materijala sa ili bez upotrebe geotekstila; dinamiko zbijanje tla s povrine; dubinsko vibriranje tla; ubrzavanje procesa konsolidacija uspravnim drenovima; poveanje gustoe tla ugradnjom ljunanih pilota; poboljanje svojstava tla ugradnjom ljunanih pilota uz vibriranje; poboljanje svojstava tla mlaznim injektiranjem; poboljanje svojstava tla sustavom mikropilota. DUBOKO TEMELJENJE

Duboko temeljenje je svako ono temeljenje pri kojem se optereenje na tlo osim preko dodirnog pritiska temeljne plohe na tlo, prenosi i trenjem po platu tijela ugraenog u tlo ispod najnie kote graevine koju temelj nosi.

Iznimku ine jedino piloti koji optereenje predaju izravno na vrstu stijensku podlogu. Duboko temeljenje primjenjuje se kod sloenijih graevinskih zahvata, kada temeljno tlo, na dohvatljivoj dubini koja odgovara plitkom ili produbljenom temeljenju, nema svojstva koje mogu zadovoljiti traenu kakvou s obzirom na dozvoljena slijeganja i /ili dozvoljenu nosivost. Duboko temeljenje primijeniti e se i kod temeljenja u dubokoj vodi u kombinaciji sa sloenim geotehnikim zahvatima. Upravo je temeljenje u dubokoj vodi uzrokovalo razvoj tehnologija koje danas omoguuju radove koje svrstavamo pod naslov dubokog temeljenja. Duboko temeljenje velikim je dijelom izvodljivo zahvaljujui naglom razvoju tehnologije. Duboki temelji se mogu podijeliti na podskupine ovisno o obliku temelja i prijenosu sila u tlo. 2.4.1 Podjela dubokih temelja Nove tehnologije uvjetovale su pojavu novih vrsta dubokih temelja. Nastavno je klasina podjela dubokih temelja dopunjena s mogunou koritenja nove tehnologije. Osnovni oblici dubokih temelja mogu se prikazati kako slijedi:

duboki masivni temelji; pojedinani temelji velikih tlocrtnih dimenzija (kesoni,

bunari i sanduci), graevine koje s temeljem ine jedinstvenu cjelinu, kao na primjer priobalne graevine.
BUNAR
GRABILICA DOZIDAVANJE

KESON
SPLAVNICA OKNO

NPV

STUP KESON RADNA KOMORA

POTKOPAVANJE

Slika 2.6 Duboki masivni temelji izvedeni iskopom duboki masivni temelji prelazni tip ka pilotima, izvedeni metodom mlaznog injektiranja, metoda omoguava izvedbu ojaanog masivnog bloka ispod povrine koju je potrebno temeljiti, nosivost ovakvog bloka rauna se kao nosivost dubokog masivnog temelja koji nosi na trenje i na dodirnu plohu temelj-tlo. Ako su stupnjaci dovoljno daleko pretvaraju se u grupu pilota ili u niz pojedinanih pilota.

graevina temelj mlazno injektirani stupnjaci

glina ljunkoviti pijesak

Slika 2.7 Duboki masivni temelj od mlazno injektiranih stupnjaka

piloti ili ralanjeni duboki temelji; koji mogu optereenje prenositi po principu
jedan pilot jedan stup (pilon) ili mogu biti s naglavnom konstrukcijom spojeni u grupe koje prenose optereenje s graevine preko naglavne konstrukcije na pilote pa u tlo.
POTPORNI ZID NAGLAVNA PLO A STUP

NAGLAVNA GREDA

PILOTI uspravni kosi

Slika 2.8 Duboki, ralanjeni temelji-piloti Ovo su samo osnovni primjeri iako nisu svi. Duboki temelji mogu se izvesti od elemenata dijafragmi. Ovisi o tlocrtnom obliku i rasporedu panela da li e se tretirati kao piloti izduenog tlocrta ili kao duboki masivni temelj. Na slici 2.9 prikazano je nekoliko moguih tlocrtnih raspodjela ovakvih dubokih temelja.

do 2,5 m

do 2,5 m

Slika 2.9 Tlocrtni oblici dubokih temelja izvedenih od panela tehnologijom dijagfragmi ili mixed in place (MIP) tehnologijom

Tehnologija mixed in place takoer omoguava stvaranje odreenog tipa dubokog temeljenja. I ovdje ovisi o obliku podzemnog tijela kako e se raunski tretirati ovakav tip dubokog temeljenja. Teko je povui otru crtu izmeu dubokog temeljenja i poboljanja temeljnog tla. ljunani nabijeni piloti uglavnom slue za poboljanje temeljnog tla ali uz dodatak cementnog veziva mogu postati nearmirani, nabijeni piloti. Mlazno injektiranje i mikropiloti mogu sluiti u obje svrhe, pitanje je koncepta rjeenja i proraunskog tretiranja zahvata. Nove tehnologije proirile su mogunost primjene istih tehnologija izvedbe za razliite geotehnike zahvate jer se isti tipovi tijela izvedenih u tlu koriste i u druge svrhe, na primjer za zatitu graevnih jama. Iz tih razloga je gornju podjelu dubokih temelje potrebno shvatiti veoma uvjetno. Na geotehniaru je da procijeni o kakvom se zahvatu radi i da ga prorauna i dimenzionira tako da graevina koju nosi bude sigurna i stabilna, bez obzira na to kako zahvat u tlu nazvali.

Slika 2.10 Ureaj za Mixed in place (MIP) izvedbu panela u tlu (Bauer, 2004.) 2.5 HIBRIDNO TEMELJENJE

Hibridno temeljenje nastaje kada ploa temeljena na pilotima ne lei iskljuivo na glavama pilota ve preostalom povrinom lei i oslanja se na tlo. Javlja se kod temeljenja nebodera. Lymon (2006.) daje za primjer temeljenja nebodera sa slike 2.8.

10

Slika 2.11 Neboderi u Frankfurtu na hibridnim temeljima (Lymon, 2006., prema ElMossallamy i Franke, 1997) 2.6 POSEBNE VRSTE TEMELJA U ovu grupu spadaju sve vrste temelja koje nisu prethodno nabrojene. Posebne vrste dubokih temelja, kod kojih namjena konstrukcije zahtijeva odreenu dubinu, mogu zadirati tako duboko ispod razine podzemne vode da na njih uzgon ima uinak koji se ne moe zanemariti. To takoer mogu biti graevine koje se jednim svojim dijelom nalaze potopljene u vodu (suhi dokovi, brodske prevodnice, crpne stanice). Takve graevine zahtijevaju posebne zahvate osiguranja protiv negativnog uinka uzgona. Osim uzgona na temelje ponekad djeluju dovoljno velike vlane sile, koje zahtijevaju posebne zahvate za njihovo savladavanje. To takoer zahtijeva posebne zahvate kod temeljenja. U toj grupi prema odnosu dodirnih pritisaka i teine graevine moemo izvriti podjelu na: zamjenjujue temelji; dimenzionirani tako da je u toku koritenja graevine dodirni pritisak temelj-tlo priblino jednak nuli. To su krute, sanduaste konstrukcije, ukopane u tlo do potrebne dubine. Ovakvi temelji proraunski (teoretski) ne izazivaju dodatna slijeganja. plivajui temelji; kod kojih je uzgon u toku koritenja graevine vei od njene korisne teine. Takve je temelje potrebno dodatno povezati s tlom da

11

ne doe do isplivavanja graevine. Pri tom se mogu koristiti vlani piloti, geotehnika sidra i neka druga tehnoloka rjeenja 2.7 vlani temelji, koji moraju savladati vlane sile da bi graevine bila stabilna i sigurna. Mogu biti gravitacioni, vlani piloti, geotehnika sidra i slino, PODTEMELJNE GRAEVINE

Ove se graevine javljaju u podrujima pojave moguih proloma tla ili pojave kaverni i pukotina velikih dimenzija. To su graevine koje moraju preuzeti optereenje s povrine i pri tom premostiti dio prostora na koji nije mogue osloniti temelje. Svaka ovakva graevina je sasvim posebna i neponovljiva. Na geotehniaru je da potrai optimalno rjeenje za svaki pojedini sluaj.

12

ODABIR NAINA I DUBINE TEMELJENJA

Minimalna dubina temeljenja odreena je propisima. Mora zadovoljiti uvjet da temeljna ploha bude ispod dubine smrzavanja. Za Hrvatsku je to 0,8 m ispod povrine terena. U klimatskim predjelima koji su dugotrajno pod utjecajem vrlo niskih temperatura vrijede sasvim drugi uvjeti za temeljenje. itatelja se upuuje na literaturu (U Fang 1991.) 3.1 ODABIR PREMA ZAHTJEVIMA GRAEVINE

Ovaj odabir prvenstveno se oslanja na potrebe graevine, ne vodi rauna o osobinama podtemeljnog tla. Odabir je prikazan tabelarno u tabeli 3.1. Tabela 3.1 Tipina graevina i njeni temelji GRAEVINA ZGRADA MOST POTPORNA GRAEVINA SVRHA Omeuje i zatvara prostor Savladava vee raspone u prostoru ELEMENTI TEMELJ KONSTRUKCIJE zidovi, stupovi, ploe, samac, traka, grede ploa grede, ploe, samci, ploe, reetke, lukovi; okviri, vlani temelji stupovi, zatege trake, sidra trake, ploe samci, ploe, vlani temelji ploe, trake, rotilji kontinuirani nosai ploe na elastinoj podlozi

Savladava visinske masivni zid, ploe razlike u terenu Savladava denivelaciju masivni zid, ljuska, BRANE vode nasip DIMNJACI, Dosizanje velikih masivne, vitke STUPOVI, PILONI, visina (antenski, konstrukcije, reetke TORNJEVI dalekovodni, iare) Skladitenje rasutih REZERVOARI, kugle, valjci, saaste tereta, tekuina i SILOSI elije plinova Kretanje dizalica zidovi, grede na STAZE DIZALICA (nema diferencijalnog vie leajeva na slijeganja) stupovima PODOVI Oslanjanje i prevoz (prostori s tekim ploe tekih tereta vozilima i sl) AERODROMSKE PISTE KOLNICI KOLOSJECI

slijetanje i uzlijetanje kolnika konstrukcija elastini nosa zrakoplova posebnih zahtjeva na el. podlozi vozila na kotaima inska vozila kolnika konstrukcija ine na pragovima elastini nosa na el. podlozi elastini nosa na el. podlozi

13

Openito gledajui pobrojane su sve vrste graevina po namjeni, a ne po vrsti nosive konstrukcije. Odabir pokazuje da u graevinarstvu i nema tako velike raznolikosti u vrsti graevina, koliko bi se moglo oekivati. U tabeli su pobrojane iskljuivo vrste plitkog temeljenja, jer je graevina povezana iskljuivo s potrebnom vrste temelja ali ne i s veliinom dozvoljenog slijeganja. 3.2 ODABIR PREMA KRITERIJU DOZVOLJENOG SLIJEGANJA Vrstu temelja potrebno je prilagoditi vrsti tla te vrsti i namjeni graevine. Vrsta i namjena graevine uvjetuju dozvoljena ukupna i diferencijalna slijeganja. Vrste temelja ovisno o kakvoi temeljnog tla i vrsti nosive konstrukcije, mogu se podijeliti na nain prikazan u tabeli 321. Tabela 3.2 Odabir naina temeljenja prema zahtjevima gornje konstrukcije a) malo stiljiva tla, minimalne deformacije; NOSIVA KONSTRUKCIJA graevine na stupovima graevine sa zidovima VRSTA TEMELJA temelji samci temeljne trake

b) jae stiljiva, nehomogena tla, vee deformacije; NOSIVA KONSTRUKCIJA graevine na stupovima graevine s nosivim zidovima kombinacije zidova i stupova c) slabo nosiva i jako stiljiva tla; NOSIVA KONSTRUKCIJA sve vrste graevina osim nasipa sve vrste graevina i nasipi d) temeljenje na tlu razliitih osobina; NOSIVA KONSTRUKCIJA sve vrste graevina osim nasipa VRSTA TEMELJA podtemeljne graevine VRSTA TEMELJA duboko temeljenje temeljenje na poboljanom tlu VRSTA TEMELJA temeljni nosai temeljni rotilji temeljni rotilji temeljne ploe temeljni rotilji temeljne ploe

U ovoj se podjeli ne pojavljuje hibridno temeljenje jer je ono vie vezano za potrebe nosive konstrukcije nego za svojstva tla.

14

DUBOKO TEMELJENJE

Prvi tip dubokih temelja bili su piloti (ipovi), na kojima su ljudi jo u davna vremena temeljili nastambe, sojenice, u movarama i plitkim vodama, da bi se na taj nain osigurali od napada neprijatelja. Taj tip dubokog temeljenja je samo slian dananjem tipu dubokih temeljenja na pilotima, jer je dubina zabijanja tih davnih drvenih pilota reda veliine dananjeg poimanja produbljenog temeljenja. Razvitkom tehnologije, naroito pojavom parnog stroja, pojavili su se prvi graevinski strojevi na parni pogon. Oni su omoguili nagli razvoj dubokog temeljenja. Nabijai ili makare na parni pogon mogle su zabiti due i deblje pilote. Industrija elika uvjetovala je pojavu elinih cijevi, koje su kljune u mnogim tehnologijama dubokog temeljenja ili kao elementi temelja ili kao elementi strojeva za izvedbu dubokih temelja. Osim cijevi pojavljuju se razliiti elini profili koji se koriste pri izradi dubokih temelja. Pojavio se prvi kompresor i omoguio izvedbu kesona kao tipa masivnog dubokog temelja na principu ronilakog zvona. Kraj 19. i poetak 20. stoljea izvrili su revolucionarne promjene u tehnolokim mogunostima koje ni danas nisu zavrile. U ovom poglavlju razmotriti e se duboko temeljenje na dananjoj razini upotrebe. 4.1 PODJELA DUBOKIH TEMELJA PREMA STUPNJU POREMEAJU OKOLNOG TLA

Uz sva teoretska razmatranja i podatke koji se mogu nai u literaturi, vrlo je nesigurna procjena nosivosti dubokih temelja. Teko je dobiti stvarne vrijednosti parametara vrstoe na smicanje koji su za proraune potrebni, a jo je nesigurniji podatak o vodoravnim pritiscima pomou kojih se rauna nosivost po platu. Stoga su Ng i ostali (2004.), na temelju analize literature (GEO, 96) i vlastitih iskustava predloili podjelu prema redu veliine poremeenja okolnog tla prilikom izvedbe dubokih temelja. Oni su dali naglasak na pilote ali je njihovu podjelu mogue poopiti na sve duboke temelje. Poznato je da je trenje po platu ovisno o koeficijentu bonog tlaka K s koji varira od K A do K P preko K 0 , ovisno o tome koliko je tlo poremeeno prilikom izvedbe dubokih temelja. Tu injenicu koristi Ng i ostali (2004.) te dijeli duboke temelje (u konkretnom sluaju pilote) na slijedei nain: duboki temelji, piloti koji jako zbijaju okolno tlo, svi piloti koji se zabijaju ili nabijaju u tlo, a sami imaju znaajnu zapreminu; drveni i armirano betonski predgotovljeni piloti promjera 250 do 450 mm, duine do 20 m; prednapregnuti armiranobetonski piloti promjera 400 do 600 mm, eline i betonske cijevi zatvorene na vrhu, nabijeni piloti betonirani u nabijenoj zatvorenoj cijevi na licu mjesta, promjera do 600 mm; 15

duboki temelji, piloti koji malo zbijaju okolno tlo, valjani elini profili kao na pr. Hprofili, cijevi s otvorenim vrhom i slini profili male vlastite zapremine, koji u tlu zahtijevaju malo prostora i duboki temelji i piloti koji ne mijenjaju gustou okolnog tla, koji se izvode iskopom tla sa ili bez zatite iskopa i zatim ugradnjom drugog materijala, najee betona, u izvedeni iskop. U ovu grupu spadaju svi kopani i bueni piloti, elementi dijafragme koji se koriste s obzirom na nain prenoenja optereenja kao piloti i slini elementi. Tu se takoer mogu ubrojiti svi duboki temelji tipa bunara i kesona.

U ovu podjelu autori nisu ukljuili tehnologije mlaznog injektiranja i mixed in place tehnologije, ali bi se one mogle svrstati u grupu temelja koji malo poremeuju okolno tlo. Prednosti i mane ovih pilota i dubokih temelja dane su u tabeli 4.1. Tabela 4.1 Prednosti i mane pilota prema stupnju poremeaja okolnog tla (Ng i dr. 2004.) a) bez iskopa tla, jako poremeeno tlo prednosti a) gradivo provjerene kakvoe b) prilagodljiva duina elinih i utisnutih pilota c) ugradnja neovisna o razini podzemne vode d) nema odlaganja tla e) podaci pri ugradnji mogu se usporediti s podacima istranih radova f) nekoherentno tlo se zbija ime se poboljava nosivost i krutost g) pogodni su za nastavljanje stupova za gornju graevinu h) relativno su jeftini mane a) mogu se otetiti prilikom ugradnje b) nema mogunosti provjere podataka iz istranih radova c) pomaci tla mogu uzrokovati pomake ili otetiti ve ugraene pilote, podzemne instalacije i druge graevine d) izvedba je vrlo buna e) vibracije mogu izazvati nepoeljne uinke na okolinu f) ne mogu se izvoditi u visinski ogranienom prostoru g) mogu prouzroiti poveane porne pritiske i naknadno negativno trenje h) duina predgotovljenih pilota mora se prilagoditi mogunostima prijevoza i prilikama na mjestu ugradnje i) teki strojevi zahtijevaju opsenu pripremu gradilita na loem temeljnom tlu j) potekoe pri savladavanju podzemnih prepreka (samci, kruti, krupni otpad) k) svjee betonirani nabijeni piloti u prvo su vrijeme osjetljivi na razna oteenja svjeeg betona 16

b) bez iskopa tla s malim poremeajem prednosti a) vrijedi isto kao za prethodne po a), b), c), d), e) i g) b) prouzrokuju maje poremeaje u tlu i manje vibracije pri ugradnji c) duboki temelji i piloti izvedeni strojnim iskopom tla a) nema opasnosti od poremeenja tla b) duina moe biti promjenjiva c) mogua usporedba s podacima istranih radova d) nosivost je neovisna o uvjetima izvedbe e) manja buka i trenja u usporedbi s zabijenim i nabijenim f) mogu postii velike dubine d) duboki temelji i piloti izvedeni runim iskopom tla a) kao od a) do e) za strojni iskop b) koritenje ekonomski usporedive radne snage c) ne zahtjeva veliku pripremu terena oko mjesta izvedbe d) ne smetaju samci i sline zapreke e) omoguuje neprekidan rad u smjenama g) mogu se izvoditi veliki promjeri a) kao prethodni a), c) i e) b) veliki rizik za sigurnost ljudi c) mogunost pojave hidraulikog sloma d) mogunost deformacije tla i susjednih zgrada uslijed sputanja razine podzemne vode e) rad vrlo nezdrav za radnike a) rizik od gubitka nekoherentnog tla prilikom iskopa, mogua smanjena nosivost i slijeganje okolnog tla b) osjetljivi na oneienje ili suenje pri betoniranju u nestabilnom tlu c) kakvou ugraenog betona mogue je provjeriti jedino jezgrovanjem d) pri znaajnom protoku vode moe biti smanjena kakvoa betona e) iskopani materijal zahtijeva odlagalite to poveava troak mane a) isto kao za prethodne pod a), b), f) i i)

17

4.2

PRIJENOS SILA KOD DUBOKIH TEMELJA Duboki temelji prenose optereenja od graevine trenjem po platu i dodirnom

plohom temelj-tlo. Plat je kod ovakvih temelja znatnih povrina te se njegov udio u prijenosu sila ne smije zanemariti. Samo piloti koji se oslanjaju na vrstu stijenu, nose iskljuivo na dodirnu plohu temelj tlo. Tu se trenje po platu ne moe ostvariti jer nema pomaka plata koji bi aktivirao trenje. Na slici 4.1 prikazan je nain prenoenja sila u tlo pomou dubokih temelja.

qf*(Ab)>>qt*O*D W q q f q D

qf*(Ab) O qt*O*D q t W q f q t D

masivni duboki temelj

pilot ili bunar

Slika 4.1 Prijenos sila preko vrha i po platu Doputena nosivost temelja moe se izraziti preko veliine ukupne sile: Q=Q v +Q p -W gdje je:
Qv = 1 (q f * A b ) , Fs1

(4.1)

(4.2)

sila na dodirnoj plohi temelj-tlo, a

Qp = 1 Fs2

q tn * O n * D n
n

(4.3)

sila koju takav temelj moe preuzeti trenjem po platu. Sila W je vlastita teina temelja. U jednadbama 4.1 do 4.3 je: F s - odabrani faktor sigurnosti; 18

q f - nosivost na dodirnoj (vodoravnoj) plohi temelj tlo; A b -povrina dodirne plohe temelj - tlo; n -broj slojeva sa znaajnim trenjem po platu;
q tn -nosivost trenjem po platu pojedinog sloja;

O n -opseg dijela temelja koji nosi po platu; D n -dio dubine temelja na kojem se ostvaruje trenje. *Eurocode 7 uvodi novi pojam: projektna nosivost R cd koja je izraena kao : R cd = R sk / s +R bk / b (4.4)

gdje su s i b parcijalni koeficijenti sigurnosti za trenje po platu i nosivost na vrh,

R sk = q sik A si
1 n

(4.5)

ukupna sila po platu,

R bk = q bk A b

(4.6)

ukupna sila na vrh, pri emu je A si povrina plata u i-tom sloju, A b povrina poprenog presjeka vrha pilota, q sik nosivost na trenje po platu i-tog sloja, q b nosivost na vrh. Nosivosti se prema EUROCOD 7 raunaju statistiki iz podataka koji stoje na raspolaganju uz dodatne popravke sve da bi se ostalo na strani sigurnosti. Za precizne proraune potrebno je raspolagati s dobrim podacima iz istranih radova ili instrumentiranog probnog optereenja. Primjena na konkretno pilote biti e prikazana u poglavlju o pilotima. *koritene su identine oznake kao u EUROCODE 7 Za proraun dodirnih pritisaka duboki temelji se ponaaju kao potpuno kruti temelji. Na slici 4.1 vidljiva je razlika utjecaja pojedinog elementa nosivosti ovisno o obliku dubokog temelja. Pri tome je O-opseg temelja, a D-dubina na koju djeluje trenje po platu. Trenje po platu mnogo je znaajnije kod pilota, pilona i bunara nego kod dubokih masivnih temelja tipa kesoni i sanduci. Za proraun udjela plata u prijenosu sila potrebno je dobro poznavanje raspodjele vrsta materijala i parametara vrstoe na smicanje tih materijala po dubini do dna temelja. Za proraun nosivosti na vrh i dodatnih naprezanja koja bi mogla izazvati 19

slijeganje ispod dubokih temelja, potrebno je poznavanje osobina tla na koti dna temelja kao i na dijelu dubine ispod dodirne plohe temelj-tlo, koja je znaajna za proraun i kontrolu slijeganja. Iako su duboki temelji teke graevine, oni zahtijevaju i znatan iskop materijala tla, te vlastita teina iako znaajna, ne utjee bitno na poveanje dodatnih naprezanja u tlu koja izazivaju slijeganje. Ovo se ne odnosi na zabijene i nabijene pilote. Prilikom prorauna ukupnog tereta koji temelj prenosi na tlo, teinu ovih temelja treba uzeti u raun. Plat, osim to pomae pri noenju moe biti i jedini prijenosnik sile (na pr. kod pilota malog promjera) ali moe u odreenim uvjetima doi pod utjecaj negativnog trenja i poveati ukupnu silu koju duboki temelj mora prenijeti na vrh. Detaljnije e o ove pojave opisati u nastavku. Kod nekih vrsta dubokog temeljenja kao to su kesoni i bunari, koji se izvode na nain da se potkopavaju do trenutka dok ne izazovu slom tla ispod noa uslijed optereenja vlastitom teinom, moe trenje po platu biti nepovoljan inilac. Osim vrstoe tla ispod noa takav temelj mora savladati i trenje po platu u trenutku sputanja, jer ako se to ne dogodi temelj e ostati visjeti na platu. Prilikom sputanja moe se tako oblikovati no da se oko plata temelja ostvari aktivno stanje granine ravnotee to daje najmanju vodoravnu silu od koje ovisi trenje po platu. Za savladavanje takvih problema postoje i drugi niz najrazliitijih tehnolokih rjeenja. 4.2.1 Nosivost na vrh Duboki temelji ne mogu izazvati lom tla zbog prekoraenja vrstoe na smicanje, koji bi se oitovao na povrini terena. Iz tih razloga trebalo je iznai odgovarajua teorijska rjeenja koja e omoguiti proraun nosivosti dubokih temelja na vodoravnoj dodirnoj plohi temelj-tlo. Mnogi su se autori bavili ovim problemom i za razne oblike plastificiranih zona oko vrha pilota pokuali nai odgovarajua rjeenja. Na slici 4.2 prikazani su usvojeni oblici lomnih ploha koji su posluili za proraunska rjeenja (Vesi, 1967.).

20

a)

Q b)

c)

Df v=gDf qf v=gDf

h=gK0Df qf

h=gK0D f

Slika 4.2 Oblik plastificiranih zona oko dodirne plohe temelj-tlo kod dubokih temelja Prema modelu sa slike 4.2 a) proraun nosivosti dali su Terzaghi, Prandtl, Reissner, Buismann i Caquot; sa sl 4.2. b) Meyerhof, Jky i de Beer; sa slike 4.2 c) Vesi i Berezanstev. Postojei propisi u Hrvatskoj prihvaaju Meyerhof-ov model i nain prorauna. Meyerhof (1951.) daje rjeenje za sve mogue varijacije dubina temelja, mijenjajui u svom izrazu za nosivost vrijednost kuta od -90do +90 (sl. 2.1). Kada je =+90 radi se o dubokim temeljima. Koristi poznatu Terzaghi-evu jednadbu za nosivost plitkih temelja u malo modificiranom obliku: B q f = cN c + 0 N q + gN (4.7) 2 0 =K 0 gD f u kojoj je za duboke temelje kada je D f /B4; Pri tome je K 0 koeficijent tlaka mirovanja, koji Meyerhof predlae da se za pijeske uzima sa vrijednou oko 0.5, a za gline 1.0.

Df a) hrapava dodirna povrina temelj - tlo

qf

b) glatka dodirna povrina temelj - tlo

Slika 4.3 Plastificirane zone za duboke temelje po Meyerhofu (1961.) Ovo proizlazi iz geometrije plohe loma, koja kod dubokih temelja ne moe izai na povrinu terena ve se lom deava unutar mase tla. Teorija je prikladna za temelje malih tlocrtnih povrina na veoj dubini (piloti). Za temelje velikih tlocrtnih povrina potrebno je ovaj odnos provjeriti. Ako je on izmeu 1D f /B4, treba primijeniti 21

vrijednosti faktora nosivosti za produbljeno temeljenje.Za ovakve sluajeve mogu se koristiti izvorni Meyerhofovi dijagrami.
10000

za pravokutni 1000 za kruni i kvadratini N

N
100 Nc Nq

10

1 0 10 20 30 35 40 45

0
Slika 4.4 Dijagrami za faktore nosivosti dubokih temelja po Meyerhofu Na slici 4.4. dati su dijagrami za vrijednosti koeficijenata nosivosti N za duboke temelje prema Meyerhofu (kada je kut =90 kako je prikazano na slici 4.3). Meyerhof razlikuje vrijednosti faktora nosivosti ovisno o tlocrtnom obliku temelja. U koherentnim materijalima kada za vrijednost kuta trenja moemo pretpostaviti da je 0, faktori nosivosti iznose:
Nc = 3 + 1 = 5,7; N q = 1; N = 0 2

(4.8)

U poglavlju o pilotima malog promjera dana je tablica (5.1) vrijednosti faktora N c za pilote malog promjera u glinama za koje vrijedi da je 0 a koji su dobiveni laboratorijskim i terenskim mjerenjima na velikom broju pilota i penetrometra koji odgovaraju modelski pilotima malog promjera. 4.2.2 Nosivost trenjem po platu 4.2.2.1 Odnos naprezanje deformacija

22

Odnos naprezanje deformacija za pojedinani piloti, zabijen u pijesak, analizira Tomlinson (2001.) na nain prikazan na slici 4.5.

slijeganje

optereenje glave pilota B A nosivost pilota

C optereenje glave pilota

dubina ispod glave pilota

toka A

toka B

toka C

razina vrha pilota dio optereenja koje se prenosi na vrh Slika 4.5 Ovisnost nosivosti po platu o veliini deformacije (slijegana) pilota
Iz slike je jasno da veliina nosivosti po platu ovisi o veliini slijeganja. Ako nema pomaka, nema ni aktiviranja trenja po platu. Bitna je razlika u nosivosti na trenje po platu ovisno o poremeenju okolnog tla prilikom izvedbe dubokih temelja. Uvaavajui da je trenje po platu funkcija naprezanja okomitog na povrinu na kojoj se ostvaruje, uglavnom vodoravnog naprezanja h , oito je da je trenutni boni pritisak na plat kljuan za veliinu trenja, a o emu je bilo govora u poglavlju 4.1.

Aktivni tlak i pasivni otpor dva su krajnja sluaja bonih pritisaka u tlu. Pri vodoravnoj deformaciji u tlu, veliina koeficijenta bonog tlaka ovisi o veliini i smjeru deformacije. Za postizanje pune vrijednosti koeficijenta aktivnog pritiska dovoljna je vrlo mala deformacija, tj. vrlo malo rastezanje, da bi koeficijent postigao 23

punu vrijednost. Za aktiviranje pune vrijednosti pasivnog otpora potrebna je znatno vea tlana deformacije tj. znaajno zbijanje tla. Na slici 4.6 prikazan je odnos koeficijenata bonog tlaka za aktivno stanje, K A , za stanje mirovanja K 0 , i za pasivno stanje K P .

6 5 2 aktivni pritisak KA 1 K0 0,5 0,4 0,3 0,2 0,1

pasivni otpor KP

2 3 4 5 6 7 8 910 10 5 4 3 2 1 1 l [ ] rastezanje + zbijanje l [ %] H H Slika 4.6 Odnos koeficijenata bonog tlaka za granina stanja ravnotee i stanje mirovanja (Reimbert, 2001.)
Iz slike 4.6 jasno je da su deformacije u tlu, koje nastaju ugradnjom dubokih temelja vrlo bitne za ponaanje odnosno veliinu bonog pritiska na plat. 4.2.2.2 Tlak mirovanja

Mehanika tla daje teoretsko rjeenje za odnose naprezanja u tlu, na dubini z, uslijed vlastite teine tla. Glavna naprezanja, uspravno i vodoravno, meusobno su zavisna. Ova su dva naprezanja, za tlo vodoravne povrine, meusobno povezana koeficijentom bonog tlaka mirovanja, K 0 na nain iskazan poznatom jednadbom. h = K0 v Koeficijentom tlaka mirovanja, K 0 bitna je veliina kod prorauna dubokih temelja koji nose preteno trenjem po platu u nekoherentnim materijalima kada je okolno tlo malo poremeenu. To se uglavnom odnosi na pilote koji se zabijaju, a imaju male povrine poprenog presjeka (cijevi otvorenog vrha i razliiti elini profili). Takoer se moe primijeniti kod prorauna kopanih dubokih temelja pod zatitom cijevi koje se ne vade. Koeficijent bonog tlaka, K, koji povezuje veliine glavnih naprezanja nije jednoznaan i teko ga je odrediti. Razni autori predloili su pribline vrijednosti ili izraze za koeficijent tlaka mirovanja, K 0 . Izrazi i vrijednosti dani su u tabeli 4.2 24

U prekonsolidiranim tlima koeficijent bonog tlaka mirovanja moe biti vei od 1 (vidi tablicu 4.3), tj. vodoravno naprezanje u stanju mirovanja je vee od uspravnog. Ovo je posljedica svojstva tla da pamti povijest optereenja. Za vodoravno uslojeno tlo ovaj je odnos prikazan na slici 4.7. Javlja se ne samo u tlu ve i u stijenskim masama u podrujima reversnih rasjeda.
uspravno naprezanje v=*g*z

K>1

dubina, z

K<1

h=K*v

podruje vodoravnog naprezanja

Slika 4.7 Podruje vrijednost vodoravnih naprezanja za stanje mirovanja Istraivanja su pokazala da je razlika u vrijednostima raunatim, a prema izvornom i pojednostavnjenom Jkyevom izrazu (vidi tabelu 4.2) za kutove unutarnjeg trenja ' izmeu 20 i 45, od 9 % do 16 % to nije zanemarivo. Tumaenje prihvatljivosti pojednostavljenog Jkyevog izraza lei u injenici da je greka u odreivanju vrijednosti kuta unutarnjeg trenja ' daleko vea.

Tabela 4.2 Koeficijent bonog tlaka mirovanja prema nekim autorima Tlo Teorija Autor K0

25

Jky (1944.) ( za rahli pijesak) normalno konsolidirano

2 1 + sin ' 3 (1 sin ' ) (1 + sin ' )

1-sin'

Jky (1944.) pojednostavnjena Danski geotehniki institut (1978.) plastinosti (nagnuta povrina tla iza podupore za kut ) Brooker i Ireland (1965.) (daje rezultate slinije teoretskoj Jkyevoj jednadbi) uklje (1979.)

(1-sin')(1+sin)

0,95-sin'

nekoherentno tlo; <0,5 koherentno tlo; >0,5

prekonsolidirano

Mayne i Kulhway (1982.) (OCR= p '/ v0 , Roje-Bonacci, 2003.) Terzaghi (1920.) Sherif i sur. (1982.) komp zbijena gustoa; min minimalna gustoa. Moroto i Muramatsu (1987.): elastinosti
E h i E v moduli elastinosti tla u vodoravnom (h) i uspravnom (v) smjeru

(1-sin')OCR sin

0,4 0,5

(1 sin ') 5,5

Eh Ev

komp 1 min

zbijeni pijesak

Tschebotarioff (1973.)
(, Poissonov koeficijent)

( max =0,5) 1

U literaturi se mogu nai i preporuke za tipine vrijednosti koeficijenta, K 0 , te se jedna takva grupa vrijednosti daje u tabeli 4.3.

26

Tabela 4.3 Tipine vrijednosti koeficijenta tlaka mirovanja, K 0 (Craig, 1997.) Vrsta tla zbijeni pijesak rahli pijesak normalno konsolidirana glina prekonsolidirana glina (OCR=3,5) jako prekonsolidirana glina (OCR=20) K0 0,35 0,60 0,5-0,6 1,0 3,0

Kako je smisaono bitna razlika u trenju po platu u koherentnim i nekoherentnim materijalima to se oni nastavno razmatraju odvojeno. Nosivost trenjem po platu se moe pretvoriti i u vlastitu suprotnost (negativno trenje) i vriti na duboke temelje dodatno optereenje. 4.2.2.3 Nosivost trenjem po platu u koherentnom tlu

Granina nosivost trenjem po platu u koherentnom tlu odreena je posminom vrstoom (q t ) izmeu plata temeljne konstrukcije i tla u dodiru, koja prikazana Coulombovim izrazom ima oblik: q t = c a + n tg (4.9) gdje su: q t - posmina vrstoa plat-tlo c a - adhezija plat-tlo n - pritisak tla okomito na plat - kut trenja izmeu plata i tla Ako se za homogeno tlo po dubini temeljne konstrukcije okomito (normalno) naprezanje n izrazi preko uspravnog geostatikog naprezanja tla vo (vidi sliku 4.8.) dobije se: n = K s vo = K s g z (4.10) gdje su: K S - koeficijent pritiska tla na plat temelja, (bonog tlaka); *g = - jedinina teina tla, 27

 n = K s vo = K s g z

z - dubina na kojoj promatramo naprezanja. Uvrsti li se izraz (4.10) u izraz (4.9) moe se posminu vrstou plat-tlo prikazati: q t = c a + K s g z tg (4.11) Ako se prihvati da temeljna konstrukcija po dubini ne mijenja veliinu poprenog presjeka, odnosno da joj je opseg O stalan, dozvoljena nosivost trenjem po platu prikazana preko ukupne sile trenja Q P moe se izraziti na nain : 1 L OL QP = O q t dz = F [c a + K s g z tg] dz FS o S o (4.12)

gdje je L debljina sloja ili visina dijela temeljne konstrukcije (D sa slike 4.1), za koju je trenje po platu znaajno, a F s faktor sigurnosti.

vo

qt

K svo

vo K s vo vo

vo = g z

n=svo

z
Slika 4.8 Posmino i normalno naprezanje uz plat dubokog temelja za homogeno tlo Ukoliko tlo, kroz koje prolazi temeljna konstrukcija, nije homogeno nego se sastoji od vie slojeva razliitih svojstava izraz (4.10) moe se napisati u ve navedenom obliku u izrazu (4.3), gdje je n - broj slojeva razliitih svojstava, a q tn - prosjena vrijednost granine nosivosti u n-tom sloju odreena za n na sredini pripadajueg sloja. Neki autori posminu vrstou izmeu plata i tla izraavaju preko jedininog otpora trenjem. Prema Meyerhof-u (1957.) jedinino trenje (f s ) se izraava kao; f s = 1.5 * c u * tg - za zabijene pilote (4.13a) f s = c u * tg - za buene pilote (4.13b) gdje su : 28

c u - kohezija u nedreniranim uvjetima - kut unutarnjeg trenja koherentnog tla u dreniranom stanju te je ukupna sila koja se moe prenijeti trenjem po platu u tlu sa n razliitih slojeva: Q P = O H n * f sn (4.14)
n

U tablici 4.4 prikazan je primjer vrijednosti jedininog otpora trenjem odreen za glinu razliite jednoosne tlane vrstoe. Tablica 4.4 Vrijednosti f s u ovisnosti prema jednoosnoj tlanoj vrstoe gline, Tomlinson, 1975, prema (Poulos &Davis, 1980.) f s (ovisno o materijalu temelja) (kPa) beton ili drvo 0-34 34-48 48-62 62 elik 0-34 34-48 48-57 57

Jednoosna vrstoa gline (kPa) 0-72 72-144 144-288 288

Adhezija u nedreniranim uvjetima izmeu tla i plata (c a ) ovisi o nizu uvjeta koji ukljuuju vrstu tla, vrstu dubokog temelja (materijal od kojeg je izraen i svojstva povrine po platu), te nain postavljanja temelja u tlo. U idealnim uvjetima ova vrijednost mogla bi se odrediti probnim optereenjem, ali se u praksi najee koriste iskustvene vrijednosti. Neke od tih vrijednosti prikazane u tablicama 4.5 i 4.6, ali se u praksi esto koriste izrazi koji adheziju tretiraju kao postotak mobilizirane kohezije tla u koji je temelj postavljen. Ako se u takvom proraunu izostavi analiza svojstava povrine plata i nain postavljanja temelja u tlo, takvi izrazi postaju vrlo nepouzdani.

29

Tablica 4.5. Odnos adhezije (c a ) i kohezije (c u ) u nedreniranim uvjetima za pilote zabijene u vrsto koherentno tlo prema Tomlison, 1970., [20] Uvjeti u tlu Odnos dubine zabijanja u vrstu glinu prema promjeru pilota < 20 > 20 < 20 (> 8) > 20 < 20 (> 8) > 20 ca / cu

Pijesak ili pjeskovito tlo iznad sloja vrste gline Meka glina ili prah iznad sloja vrste gline vrsto kohezivno tlo bez nadsloja

1.25 0.75 - 1.25 0.40 0.70 0.40 0.40 - 0.90

Veliina koeficijenta pritiska tla na plat temelja (K S ) izrazito je ovisna o uvjetima u tlu koji su uspostavljeni nakon postavljanja dubokog temelja. Kod kopanih dubokih temelja tlo se razrahljuje te ova vrijednost moe pasti na vrijednost koeficijenta aktivnog tlaka K A . Kod zabijenih dubokih temelja tlo se oko temelja zbija, te vrijednosti koeficijenta pritiska tla na plat temelja mogu narasti do veliine koeficijenta pasivnog otpora tla K P . U idealnim uvjetima kada bi mogli tlo zamijeniti temeljnom konstrukcijom bez vodoravnih deformacija u tlu, K S bi trebao odgovarati koeficijentu tlaka mirovanja K o . Tablica 4.6. Odnos adhezije (c a ) i kohezije (c u ) u nedreniranim uvjetima za buene pilote u koherentnom materijalu (prema Vesi, 1967.) Vrsta tla Londonska glina Osjetljiva glina Glina koja buja ca / cr ca / cu 1.0 0.5 Golder (1957) Mohan & Chandra (1961) Faktor adhezije ca / cu Vrijednost 0.25-0.7 Referenca Tomlinson (1957)

30

4.2.2.4

Nosivost trenjem po platu u nekoherentnom tlu

Granina nosivost trenjem po platu u nekoherentnom tlu odreena je posminom vrstoom (q t ) izmeu plata temeljne konstrukcije i tla u dodiru, koja prema izrazu (4.11) za nekoherentno tlo ima oblik q t = K s g z tg (4.15)

odnosno izraz za ukupnu silu koja se moe prenijeti trenjem preko plata postaje: 1 L OL Q P = O q t dz = [K s g z tg] dz (4.16) Fs o Fs o Neke vrijednosti koeficijenta pritiska tla na plat K s i kuta trenja plat-tlo , prikazane su u tablicama 4.7 i 4.8 kao iskustvene vrijednosti koje se koriste u praksi. Vrijednosti veliina K s i ovise o vrsti tla, materijalu od kojeg je izraen temelj, obradi povrine plata i nainu postavljanja dubokog temelja u tlo. Tablica 4.7 Pribline vrijednosti K s za neke zabijene pilote (prema Poulos&Davis, 1980.) Vrsta materijala pilota beton elik okrugli presjek elik H presjek Vrijednost K s 1.5 10 % 1.1 10 % 1.6 10 %

Tablica 4.8 Vrijednosti K s i za zabijene pilote prema Broms, 1966. (iz Cernica, 1995.) Vrsta materijala pilota Ks 20 3/4 2/3 mala relativna gustoa tla 0.5 1.0 1.5 velika relativna gustoa tla 1.0 2.0 4.0

elik beton drvo

31

Za posminu vrstou izmeu plata i tla izraenu pomou jedininog otpora trenjem f s u nekoherentnim materijalima takoer se moe upotrijebiti izraz (4.15). Neke vrijednosti veliine f s za temelje u nekoherentnim materijalima date su u tablici 4.9. Tablica 4.9 Prosjene vrijednosti jedininog otpora trenjem f s za temelj ravnih povrina plata u nekoherentnom materijalu u ovisnosti o relativnoj gustoi (prema Cernica, 1995. ) Relativna gustoa tla Dr < 0.35 0.35 - 0.65 0.65 - 0.85 > 0.85 Prosjena vrijednost jedininog otpora trenjem f s (kPa) 10 10-25 25-70 70 - 110

32

NEGATIVNO TRENJE Kod dubokih temelja oko kojih se nalazi nekonsolidirana masa stiljivog tla, javlja se dodatna vuna sila prema dolje zbog relativnog pomaka mase tla u odnosu na temelj prilikom procesa konsolidacije. Ova pojava naziva se negativno trenje. Primjer pojave negativnog trenja kod dubokih temelja koji prenose optereenje na vrh u nestiljiv kruti sloj, prikazan je na slici 4.9. Konsolidacija mase stiljivog tla oko pilota moe biti posljedica cijelog niza razloga. Neki od njih su: optereenje povrine stiljivog tla oko pilota (cestovni nasip uz upornjak mosta), konsolidacija uslijed vlastite teine tla (svjei, nedovoljno zbijeni nasip), sputanja nivoa podzemne vode, efekta zabijanja temelja u meko tlo. Veliina negativnog trenja odreuje se na isti nain kao i veliina naprezanja koja se moe prenijeti trenjem na tlo, kako je to objanjeno u poglavljima 4.2.2.3 (nosivost trenjem po platu u koherentnom tlu) i 4.2.24. (nosivost trenjem po platu u nekoherentnom tlu). Meutim ova veliina predstavlja optereenje na konstrukciju te je rezultantu silu negativnog trenja Q NP potrebno u izrazu (4.1.), za veliinu sile koja se moe prenijeti na temelj, oduzeti umjesto dodati: Q = Q v Q NP W (4.17) Q

slijeganje temelja slijeganje tla W qtneg. stiljivo tlo negativno trenje po platu

nosivi, nestiljivi sloj

Slika 4.9 Relativni pomak mase stiljivog tla oko dubokog temelja - pojava negativnog trenja Na negativno trenje osjetljivi su piloti malog promjera koji imaju malu nosivost na vrh. Kod slabo propusnih materijala ono se razvija kroz dugo vrijeme usporedno s konsolidacijom.

33

5
5.1

PILOTI
OPENITO

Piloti su duboki temelji kod kojih je duina bitno vea od poprenog presjeka. Predstavljaju stupove koji silu s konstrukcije prenose duboko u tlo. Mogu djelovati kao pojedinani temelji ili kao piloti u grupi, spojeni naglavnom konstrukcijom. ea je njihova primjena u grupi. Piloti mogu u tlo prenositi i vlanu silu koja se javlja u sluaju kada piloti djeluju kao par kod prijenosa momenata u tlo. Piloti se mogu izvoditi i kao kosi. Naglavna konstrukcija prenosi i preraspodjeljuje optereenja od graevine na pilote. Piloti su najstarija vrsta dubokog temeljenja. Prema Das, (2000.) piloti se koriste u uvjetima i na nain prikazan na slici 5.1.

Slika 5.1 Uvjeti koritenja pilota Na slici 5.1 (a) je piloti koji optereenje prenosi kroz loe tlo u vrstu stijensku podlogu, na vrh, bez sudjelovanja trenja po platu. Na slici 5.1 (b) pilot prenosi optereenje dijelom na vrh a dijelom trenjem po platu u homogenom tlu. Pilot na slici 5.1 (c ) prenosi u tlo i vodoravna optereenja nastala djelovanjem momenata iz gornje konstrukcije uslijed djelovanja vjetra ili potresa. Na slici 5.1 (d) pilot prolazi 34

kroz tlo koje reagira na promjenu vlage, buja ili se radi o tlu koje moe kolabirati ka na pr. les. Tada je temeljenje na pilotima jedino mogue rjeenje ako se dobro nosivo tlo nalazi na razumno dohvatljivoj dubini. Na slici 5.1 (e) prikazan je pilot koji je optereen na vlak. Ovakvi se piloti mogu pojaviti kod dalekovodnih stupova, platformi za vaenje nafte, i graevina pod znaajnim utjecajem uzgona. Na slici 5.1 (f) prikazana je primjena temeljenja na pilotima stupa mosta kod kojeg postoji mogunost pojave erozije rijenog korita oko stupnog mjesta. Na slici 5.2 prikazano je niz sluajeva primjene temeljenja na pilotima uz raspravu o opravdanosti odnosno neopravdanosti primjene takvog naina temeljenja.

a)

b)

c)

d)

e)

f)

g)

h)

Slika 5.2 Uvjeti prikladni za temeljenje na pilotima, Kleiner (1981.) Za preporuiti je primjenu pilota u sluajevima sa slike 5.2 a, i c. Za sluaj 5b postouje mogunosti poboljanja podtemeljnog tla pa piloti nisu uvijek optimalno rjeenje. U sluajevima sa slike 5.2 d i e nema potrebe za temeljenjem na pilotima osim ako se ne radi kao i na slici 5.1 f o moguoj pojavi erozije ispod temelja. U ostalim sluajevima potrebno je razmotriti opravdanost izvedbe pilota ovisno o kakvoi glina i stvarnom stanju na terenu. U nastavku je dan dijagram toka odluivanja pri odabiru vrste pilota prema preporukama Ureda za geotehniko inenjerstva, Graevinskog odjela, Gradske uprave Hong Konga (GEO 96)

35

pr ocj en a pote reen ja na tem elje

procj ena uvj eta u tlu i zahtje va kon strukcije

jesu li p il oti n uni DA r azmatre nje tehnikih uvjeta za od abir vrste pilota uvjeti u tlu
u vjeti opte re enj a uvjeti u tj ecaja na oko li ogr anienja lokacije

NE

pli tko temeljenje

rang lista o dgovara juih tipo va pilota prema tehni kim p okaza teljima ra ng lis ta odgo varaj uih ti pova pilota p rema cijen i kotan ja rang li sta od gova ra juih tipova pilota pr ema izvod ljivost i konan a rang l ista prema svim pokazate ljim a PR IKAZ DOBIV ENIH POD ATAKA INVE STITO RU S PREPO RU KOM ZA O DABIR

Dijagram toka odluivanja pri odabiru vrste pilota (Prema GEO Puvlication No. 1/96) Slian dijagram toka za odabir naina temeljenja preporua i Ameriki institut za ouvanje uma (Collin 2002.). Dijagram toka dan je u nastavku.

36

Prikupljane podata ka o g raev ini, de talji projekta , pod aci o lokaciji

generaln a geo loka si tuaci ja na lokaciji

p rikup ljanj e po datak a o t eme ljenju okolnih g raevina

iz raditi program i izv esti is trane radov e

oc jeniti po datk e i od ab rati na in temel j enja

poboljan j e po dtem eljno g tla druge vrst e du boko g teme ljen ja

dubo ko te melje nje

p litko t emeljenje

za bijen i pilot i o dabit vrste za bije nih pilota pror aun n osivo sti i duine prora un p otrebn og nabija a NE

pro ra un zadovol java DA prip rema nacrt a i tr oko vnika

Dijagram toka za odabir naina temeljenja - Ameriki institut za ouvanje uma (Collin 2002.)

37

5.2

PODJELA PILOTA PREMA NAINU IZVOENJA

Ovo je podjela prema tehnologiji izvoenja. Mogue ju je povezati s podjelom dubokog temeljenja openito, kako je to uinjeno u poglavlju 4.1, jer i ona ovisi o tehnologiji. Kod ove podjele teite je na tehnologiji i nainu izvedbe, a ne toliko na utjecaju na okolno tlo u kojem se piloti izvode. Pojavom novih tehnologija ovo se podruje znatno proirilo u posljednje vrijeme. Piloti se klasinim tehnologijama izvode kao zabijeni, utisnuti i kopani. Kada su malog promjera izvode se kao zabijeni, nabijeni, utisnuti i svrdlani. Prva tri tipa prilikom izvedbe izazivaju zbijanje tla u prostoru u kojem se izvode pa spadaju prema prethodnoj podjeli u pilote koji zbijaju okolno tlo. Kopani piloti se izvode kada su veih promjera. Mogu se kopati bez zatite, pod zatitom bentonitne isplake ili pod zatitom cijevi-kolone, koja se tijekom betoniranja pilota vadi. U ovu grupu spadaju i elementi dijafragmi, najee za ovu svrhu armiranobetonskih, koje kao zasebni elementi predstavljaju pilota pravokutnog poprenog presjeka i njihovu kombinaciju. Izvode se iskopom pod zatitom bentonitne isplake. Primjenom ove tehnologije ne zbija se okolno tlo. Metoda mlaznog injektiranja donijela je novu vrstu pilota stupnjaka, izvedenih u prethodno razrahljenom razbijenom tlu u koje se pod pritiskom ugrauje vezno sredstvo. Time se u tlu dobiva vrsto tijelo nepravilnog vanjskog ruba. Metoda mixed in place stvara u tlu stupnjake izvedene od autohtonog tla pomijeanog s veznim sredstvom.

NABIJENI ZACJEVLJENI

SVRDLANI BEZ OBLOGE

cijev

cijev Raymond Franki cijev izva|ena promjenjivog sa cijevi bez cijevi presjeka

Slika 5.3 Nekoliko primjera pilota izvedenih u tlu Piloti se esto koriste za temeljenje u vodi. Tada dio pilota ujedno slui kao stup.

38

5.3

PODJELA PILOTA PREMA VRSTI MATERIJALA

Drveni piloti su najstarija vrsta pilota po materijalu. Ako se nalaze u podruju s visokom podzemnom vodom moraju se izvesti tako da se uvijek nalaze ispod razine podzemne vode jer u tom sluaju ne trunu. Na slici 5.4 prikazano je temeljenje na pilotima stare jezgre Stockholma i posljedice sputanja razine podzemne vode ispod glava pilota.

Slika 5.4 Rezultat istrane jame ispod temelja zgrade u staroj jezgri Stickholma (Bohm i Stjerngren, 1981.) Danas se malo ili gotovo uope ne koriste. itatelju za proirenje znanja dana je slika 5.5 koja prikazuje opremanje glave i vrha drvenog pilota za zatitu od oteenja prilikom zabijanja,

Slika 5.5 Okivanje glave, vrha i nastavljanje drvenih pilota (Kleiner 1891.) elini piloti mogu biti razliitih oblika i razliito utjecati na zbijanje okolnog tla. prethodno je reeno da cijev zatvorenog vrha zbijaju okolno tlo dok ta ista cijev 39

otvorenog vrha, zabijena u tlo vri vrlo mali poremeaj okolnog tla. Na slici 5.6 prikazano je nekoliko moguih oblika elinih pilota.

Slika 5.6 Presjeci i detalji elinih pilota (Kleiner, 1981.) elini piloti se ne preporuuju kao trajna vrsta temelja zbog korozije, iako su im sve druge osobine vrlo povoljne. Ako se primjene treba izvesti antikorozivnu zatitu (premazi, elektroosmoza, debljina stijenki). Ukoliko se upotrebljavaju potrebno ih je zatititi protiv korozije. Za sluajeve ugradnje pilota u agresivnoj sredini koriste se predgotovljeni, armiranobetonski piloti koji su manje osjetljivi na agresivno djelovanje vode. Armirano-betonski predgotovljeni prednapregnuti piloti Pojavili su se kao zamjena za drvene pilote. U prvom su trenutku imitirali drvene i po obliku. Kasnije im popreni presjek postaje viekutan, a zatim pravokutan. Dobra im je strana to predstavljaju provjereni proizvod kod kojeg se moe postii standardizirana kakvoa. Mana im je ogranienje duine kako prilikom prijevoza tako i prilikom ugradnje. Ne mogu se nastavljati, a i viak duine predstavlja potekou. Potrebno ih je proraunati na savijenje prilikom prijevoza na gradilite i podizanja pri zabijanju. Na slici 5.7 prikazano je nekoliko poprenih presjeka ovih pilota i armatura. Na slici 5,8 prikazan je nain podizanja pilota ovisno o duini.

40

Slika 5.7 Predgotovljeni prednapregnuti AB piloti, presjeci i detalji armaturnog koa

Slika 5.8 Mjesta pridranja i maksimalni momenti predgotovljenih pilota Betonski piloti izvedeni na licu mjesta. Ovi piloti nemaju armature. Moe ih se koristiti samo onda ako piloti nije optereen na savijanje. esto se koriste u grupi kao poboljanje temeljnog tla. Najee se izvode kao nabijeni i ili vibrirani.

41

Armirano-betonski piloti izvedeni na licu mjesta. Tehnologije izvedbe su razliite. Prostor za pilote moe se izvesti nabijanjem, zabijanjem, buenjem i kopanjem. Zajedniko im je da se armatura ugrauje na licu mjesta pa se duina koeva moe prilagoditi potrebama na terenu. Betoniraju se takoer na licu mjesta a nain ugradnje betona ovisi o vrsti tehnologije izvoenja. Betoniraju se kontraktor postupkom ili ugradnjom suhog betona u otvor izveden u tlu, to ovisi o tipu tehnologije izvoenja. Ove tehnologije opisati e se naknadno. U ovu skupinu spadaju piloti izvedeni tehnologijom dijafragme. ljunani piloti izvode se na licu mjesta nabijanjem ljunka u tlo. Slue kao poboljanje temeljnog tla. Ovi piloti zbijaju okolno tlo, to im je i svrha. Ujedno djeluju kao uspravni drenovi te ubrzavaju proces konsolidacije. Treba ih paljivo primjenjivati jer u sitnozrnom tlu mogu izazvati poveanje pornih pritisaka i smanjenje efektivnih naprezanja. Time izazivaju upravo suprotan uinak od poboljanja uvjeta u tlu. Piloti od kombiniranih materijala. Najee se radi o kombinaciji elika i betona. Mogu se izvoditi i kombiniranjem plasitnih cijevi, metalnih umetaka (I profila, eljeznikih ina i slino) i betonske ispune ili ee zbog malih profila ispune malterom ili smjesama za injektiranje. Mijeani se materijali najee koriste kod mikropilota.

Slika 5.9 Izrada mikropilota s plastinom kouljicom u skuenom prostoru Piloti od mjeavine tla i veziva. U ovu grupu spadaju mlaznoinjektirani stupnjaci i piloti izvedeni Mix in place tehnologijom. Nastaju mijeanjem tla i veziva koje se ubacuje razliitim postupcima. Proizvoai opreme tvrde da se u svjeu smjesu tla i veziva moe ugraditi i armatura te teko nastaju armirane, nosive konstrukcije. Mnogo 42

se koriste za izvedbu zatite graevnih jama jer su ujedno i vodonepropusne ako se ugrauju u kontinuiranu stijenku. 5.4 PRIJENOS SILA

Piloti uvijek zadovoljavaju uvjet da je D/B>4 te se mogu raunati prema Meyerhofovim izrazima. Prema prijenosu sila razlikujemo: pilote koji nose na vrh; pilote koji nose iskljuivo trenjem po platu (lebdei piloti) pilote koji nose kombinirano. Kod pilota koji nose na vrh i trenjem po platu, moe se trenje po platu usvojiti samo za tla sa veim vrstoama na smicanja i to samo onda kada je mogue mobilizirati trenje po platu za to je potreban relativni pomak izmeu tla i pilota (vidi sliku 4.2). Ukoliko pilot prolazi kroz izrazito stiljive slojeve ili slojeve podlone naknadnom slijeganju dolazi do pojave negativnog trenja koje poveava ukupnu silu koju pilot vrhom prenosi u tlo.
a) Q Q
meko zbijeno

b)

Q Q

tvrdo

c)

Qv Q

z Q Q p v d) Q

Qv Q
nasip

z Q p

Qv Q
naknadno dodatno optereenje nasipom

rahlo stiljivo vrsto

negativno trenje -Q p max

zbijeno

z Qv

Qp Qv

Qv

Qv >Q

Slika 5.10 Odnos veliina sila koje pilot u tlo prenosi vrhom i trenjem po platu ovisno o kakvoi slojeva kroz koje prolazi (vodoravno rafirani dijagram je raspodjela vrijednosti trenja po platu). Vlastita teina pilota nije ukljuena. Slika 5.4 a) prikazuje pilot koji nosi uglavnom na vrh i neto vrlo malo trenjem po platu. Slika 5.4 b) prikazuje nain prijenosa sila kod lebdeih pilota. Slika 5.4 c) prikazuje prijenos sile trenjem i na vrh sa dominantnom nosivou u vrstom sloju. Slika 5.4 d) prikazuje poveanje ukupne sile koju pilot nosi na vrh zbog pojave negativnog trenja. 43

5.5

PRORAUNI NOSIVOSTI PILOTA Nosivost pilota moe se definirati kao :

ono optereenje koje uvjetuje slom u materijalu pilota; ono optereenje pri kojem je u tlu mobilizirana puna vrstoa na smicanje.

Meutim, u inenjerskom smislu, nosivost moe biti postignuta pri mnogo manjem optereenju. To je ono optereenje pri kojem pilot postie tolerantnu granicu slijeganja za graevinu kojoj je namijenjen. U tom je smislu prihvaen Terzaghi-ev prijedlog, da se za graninu nosivost pilota uzme ono optereenje, koje kao tolerantnu granicu slijeganja izaziva veliinu od 1/10 promjera ili irine pilota. Ova tolerancija moe biti dobra kod pilota manjih promjera. Kod pilota velikih promjera ovo ne daje zadovoljavajue rjeenje. Najee zadovoljavajue rjeenje, najgrublje reeno, daje proraun granine nosivosti koja se zatim dijeli s odabranim faktorom sigurnosti. Tako se dobiva radno ili dozvoljeno optereenje. Ovaj pristup ne zadovoljava u sluajevima kada se radi o graevinama koje su vrlo osjetljive slijeganja i jo vie na diferencijalna slijeganja. Tada je potrebno izvriti precizne proraune noenja pilota po platu i na vrh. Ukupno slijeganje sastojati e se tada od elastine deformacije samog pilota, elastoplastine deformacije tla u koje je pilot ugraen i slijeganja ispod vrha pilota. Za grupe pilota analiza je jo sloenija u sluaju otrih zahtjeva u pogledu slijeganja. Najbolja rjeenja daju rezultati probnih ispitivanja pilota, ali se ona rijetko rade jer su skupa. 5.5.1 Proraun nosivosti prema teoriji graninog stanja plastine ravnotee

Usvojimo li jednadbu (4.1) za proraun ukupne sile koju jedan pilot moe preuzeti, openito moemo pisati, koristei rjeenje prema teoriji graninih stanja plastine ravnotee za nosivost na vrh i Coulomb-ov zakon za trenje po platu:
Q f = A b (cN c + 0 N q + 0.5 dN ) + O (c a + zK s tg)dz W
L 0

(5.1)

gdje je A b -povrina poprenog presjeka vrha pilota promjera = d, O-opseg pilota a W-vlastita teina pilota. Za pilote izvedene u glini, uvaavajui da je 0, vrijedi da je N q =1 a N c je konstanta, izraz (5.1) se moe pojednostavniti u slijedei oblik:

44

Q f = A b (cN c + 0 ) + O c a dz W
0

(5.2)

Kohezija c je vrijednost dobivena za nedrenirane uvjete iz troosnog pokusa u laboratoriju ili dobivena iz rezultata krilne sonde (Roje-Bonacci, 2007). Za pilote koji nemaju proirenje baze na vrhu, mogue je slijedee pojednostavljenje ako vrijedi da je A b 0 W:
Q f = A b cN c + O c a dz
0 L

(5.3)

U tablici 5.1 date su vrijednosti faktora nosivosti N c prema nekim autorima. Za pilote u nekoherentnim materijalima, kada je c=0, iz izraza 4.15 dobiva se:
Q f = A b ,b 0 N q + OF zK s tgdz W
0 L

(5.4)

pri emu je ,b 0 efektivno uspravno naprezanje na razini vrha pilota, a F korekcioni faktor za pilote koji se suavaju prema vrhu (za konstantan popreni presjek F =1). U izrazu (5.4) zanemaren je lan (0.5d N ) s razloga to je njegova vrijednost vrlo mala u odnosu na lan uz N q . Nosivost pilota moe se proraunati i prema jednadbi Terzagija koja glasi: (5.5) Q f = A b (cN c + 0 N q + 0.5 dN ) + O L f s W

gdje je L duljina pilota na kojoj se ostvaruje trenje a f s je jedinini otpor na trenje izmeu plata pilota i tla koje ovisi o vrsti materijala tla i pilota. Za koherentne materijale dati su podaci za f s u tablici 4.1, a za nekoherentne u tablici 4.6. Za proraun se mogu koristiti i izrazi (4.13a) i (4.13b). Tabela 5.1 Vrijednosti Nc za gline kod kojih vrijedi da je 0 (prema Mayerhof, 1959.) Izvor Nc Sanglerat: izdueni temelj kvadratini ili kruni temelj Craig: Skempton: izdueni popreni presjek (za elemente dijafragmi) Skempton, Meyerhof: teoretsko rjeenje, modelska ispitivanja i potvrda terenskim ispitivanjima Sowers, na modelima Mohan, za ekspanzivne gline
Rezultati penetracijskih testova:

5,7 6,8 5,7 7,5 9 5<N c <8 5,7<N c <8,2

Ladanyi, Eden: normalne gline (prema [20]) 7,4<N c <9,3

45

osjetljive gline, laboratorij osjetljive gline, terenski rezultati Kanadski testovi prosjena vrijednost Gloucesterska glina Delft laboratorij Sowers; Ward i dr.

5,7<N c <8 5,5<N c <7,5 5,71<N c <8 7,23 6,85 5,14 N c >5 i N c <25

Preporua se upotrijebiti postupak prorauna dozvoljene nosivosti na nain da se tg a faktori nosivosti uzimaju za mobilizirani kut trenja m na nain da je tg m = Fs
1,2F s 1,8 i mobilizirana vrijednost kohezije kao c m =c/ F sc sa 2 F sc 3. U nastavku se daju jo neke vrijednosti otpora trenja po platu. Tabela 5.2Vrijednosti faktora trenja za proraun nosivosti po platu buenih pilota, dobivenih iz rezultata laboratorijskih ispitivanja

46

Tabela 5.3 Odnos trenja po platu i rezultata standardnog penetracijskog pokusa (SPT)

Tabela 5.4 Odnos trenja po platu i rezultata standardnog penetracijskog pokusa (SPT)

Nosivost na vrh rauna se iz podataka o parametrima vrstoe na smicanje (c i ), koji se dobiju nekim od terenskih ili laboratorijskih postupaka. U tabeli 5.5 daju se podaci o jednadbama prikladnim za koritenje kada su na raspolaganju laboratorijski podaci.

47

Tabela 5.5 Faktor nosivosti na vrh fb odreen iz podataka dobivenih u laboratoriju (Ng 2004.)

Tabela 5.5 Korelacija nosivosti na vrh fb i rezultata dinamike penetracije (Ng 2004.)

48

Caquot i Kerissel (1967.), dali su svoje izraze za proraun nosivosti temelja kod kojih je lomna ploha elipsa [26]. Uvaavajui izraz (4.15) dobiva se slijedei izraz: B 1 L2 Q f = A b N + c * ( N q 1) + 0 N + 2 s 3 + O L( c + c s 4 ) W (5.6) q tg d 2 pri emu su N q i N faktori nosivosti dani u dijagramu na slici 5.8, a s 3 i s 4 faktori nosivosti za trenje po platu dani nastavno u dijagramu na slici 5.9. Koeficijent daje odnos izmeu adhezije na plat i kohezije u nedreniranim uvjetima, a utvrdili su ga autori empirijski iz niza pokusa penetracije.

49

50 45 40 35 30 0 25 20 15 10 5 0 1 10 N ; Nq ; Nq 100 1000 N Nq - puna N'q- crtkana

Slika 5.11 Dijagrami faktora nosivosti po Caquot-Keriselu (1967) Jednadbu (5.5) moe se ralaniti kao i jed.(5.1), ovisno o vrsti materijala u kojem se duboki temelji nalaze. Za pilote u glini kada je 0 dobivamo konano jednadbu koja odgovara jednadbi (5.3): Q f = A b * cN c + O L c (5.7) pri emu je N c =
Nq 1 tg

; za =0, N c =7, a =

100 + c 2 . 100 + 7c 2

U koliko u glini ne moemo zanemariti kut trenja , potrebno je raun provesti prema jednadbi (5.6). Kod pilota izrazito malih promjera moe se lan uz faktor nosivosti N zanemariti. Za pilote u nekoherentnim materijalima sa c=0 i dubinom sloja koji nosi na trenje L, dobiva se: L2 Q f = A b (,0 N + 2 s3 ) W (5.8) q d Faktor nosivosti s 3 je funkcija kuta trenja izmeu tla i plata pilota koji se za buene pilote uzima sa vrijednou =(2/3), a za zabijene sa =.

50

45 40 35 30 25

=2/3 s3 s4 =

20 15 10 5 0 0.1 1

10

s3 i s4

100

Slika 5.12 Dijagram faktora nosivost za trenje po platu prema Caquot-Keriselu Prorauni po Caquot-Keriselu raeni su za pilote okruglog poprenog presjeka.
5.5.2 Proraun nosivosti iz rezultata statikog penetracijskog pokusa

Statiki penetracijski pokus izravno daje podatak o nosivosti vrha pilota kao vrijednost q c i podatak o sili trenja po platu preko vrijednosti F l (Roje-Bonacci, 2007.). Pomou ova dva podatka moe se proraunati ukupna granina sila noenja jednog pilota u tlu u kojem je izvrena statika penetracija kao: O (5.9) Qf = q c * A + Fl r Op gdje je A-povrina poprenog presjeka vrha pilota, O r -opseg pilota na dijelu koji nosi trenjem po platu a O p -opseg penetrometra. (q c i F l su podaci iz statike penetracije, Roje-Bonacci, 2007.). Dozvoljeno optereenje jednog pilota tada iznosi:
Qd = Qf Fs

(5.10)

pri emu je F s =2-3, faktor sigurnosti odabran u zavisnosti o tome koliko je lokacija na kojoj se piloti izvode detaljno istraena.

51

Slika 5.13 Projektne vrijednosti trenja po platu za pilote u glini iz rezultata statike penetracije (Ng 2004.) str.47)

Slika 5.14 Projektne vrijednosti trenja po platu za pilote u pijesku (Ng 2004.) 52

5.5.3 Proraun nosivosti iz dinamikih jednadbi

Ovaj je proraun predvien postojeim propisima. Osniva se na podacima koji se dobiju tokom zabijanja pilota na odreenoj lokaciji. Prvi zabijeni piloti mogu se smatrati pokusnim. Postoji itav niz izraza za ukupnu silu koju moe preuzeti jedan pilot uz pomo podataka koji se dobiju prilikom zabijanja (Vesi, 1967.). Postojei propisi predviaju upotrebu izraza od Jambu-a koji glasi: 1 WH (5.11) Qf = k S u gdje je: k u = C d 1 + 1 + e C d ; pri emu je: W teina malja s kojim se pilot zabija; H visina pada malja; S prodiranje pilota pri posljednjem udarcu; W p teina pilota i naglavka za zabijanje; A popreni presjek pilota; E modul elastinosti pilota;

C d = 0.75 + 0.15 Wp W ;

e = WHL AES2 ;

Slika 5.15 Dijagram za odreivanje k u u jednadbi Jambu-a Dozvoljena nosivost rauna se po izrazu (5.10) uz isti nain odabira faktora sigurnosti. 53

5.5.4 Proraun nosivosti iz pokusnog optereenja

Nai propisi predviaju i ovu mogunost za odreivanje nosivosti pilota. Pokusno optereenje zahtijeva osiguranje znatnog balasta i dobru, preciznu, 24-satnu organizaciju geodetske slube. Jedan pokus traje oko tjedan dana. Procedura je relativno skupa i upotrebljava se u tijesnoj suradnji sa investitorom. Osim za tlano, probno optereenje se vri i za vlano optereenje. Na slici 5.16 prikazan je balast usidren u tlo geotehnikim sidrima za pokusno optereenje pilota u luci Gru u Dubrovniku.

Slika 5.16 Kontrateret za pokusno optereenje pilota, luka Gru, Dubrovnik Na slici 5.17 prikazani su rezultati pokusnog ispitivanja pilota u Gruu Na slici 5.18 prikazani su mogui naini nanoenja optereenja na probni pilot. Na slici 5.19 prikazani su rezultati ispitivanje probnog optereenja. Rezultati se prikazuju grafiki na nain da se u gornjem lijevom kvadrantu prikazuje nanoenje i trajanje optereenja u vremenu; u donjem lijevom kvadrantu su prikazani opaeni pomaci u vremenu s tim da se posebno prikazuje pomak glave pilota a posebno 54

pomak naglavne grede ako ona slui kao nosa tereta. U donjem desnom kvadrantu prikazana je deformaciona krivulja u kojoj su nanesene vrijednosti najveih pomaka glave pilota pri odreenom stupnju optereenja. Na krivuli su vidljive i povratne deformacije nastale prilikom rastereenja.

Slika 5.17 Grafikon rezultata pokusnog ispitivanja pilota na uspravnu silu u luci Gru u Dubrovniku
a) optereenje b) c) elina konstrukcija za prenos optereenja

Wmax tijesak

Wmax

tijesak

Wmax

vlani piloti

Slika 5.18 Naini optereivanja probnog pilota Slika 5.10a) prikazuje izravno nanoenje optereenja na pilot. Slika 5.10b) prikazuje prenos sile tijeskom sa stalka za balast na pilot. Slika 5.10c) prikazuje prijenos sile tijeskom sa konstrukcije pridrane vlanim pilotima na pokusni pilot.

55

Slika 5.19 Grafiki prikazi pokusnog optereivanja pilota prema (Caquot, Kerisel, 1967) Prema vaeem Pravilniku prilikom izvoenja probnog optereenja treba voditi rauna o slijedeem: lan 187. Probno optereenje pilota na pritisak ili na zatezanje vri se na taj nain to se reakcije tereta prenose na tlo na udaljenosti na kojoj ne utjeu bitno na tlo du pilota i to se mjerenja vezuju. na stalnu toku van podruja deformacija koje izaziva probno optereenje. lan 188. Stupnjevi optereenja moraju vremenski trajati onoliko koliko je potrebno da se mogu jasno registrirati utjecaji hidirodinamike konsolidacije i puzanja t1a. lan 189. Najvee optereenje mora biti u homogenom, tlu najmanje za 50% vee od predvienog optereenja pilota, a u heterogenom tlu najmanje za 100% vee od tog optereenja ili najmanje jednako predvienoj moi noenja pilota (optereenje za Fs=1)

56

5.6

PILOT OPTEREEN VODORAVNOM SILOM

Kod prijenosa vodoravnih sila pilotom u tlo, potrebno je postii izvjesno ukljetenje da bi se preuzeo moment savijanja nametnut konstrukciji. Do toke dodira pilot - tlo, statiki se javlja ista konzola. Ulaskom pilota u tlo javlja se reakcija tla (podloge) u obliku otpora tla. Veliina doputene vodoravne sile ili djelujueg momenta na glavu pilota, ee je ograniena veliinom dozvoljenog otklona glave pilota nego vrstoom tla u koje je pilot ugraen. Bitna je razlika u prijenosu vodoravnih sila i momenata pomou pilota samca i pomou grupe pilota. U grupi se naglavnom konstrukcijom djelujue optereenje prenosi na par ili parove sila koje piloti preuzimaju kao optereenje du osi (tlano i vlano) te se savijanje svodi na minimum. U takvim se konstrukcijama najee koriste grupe kosih pilota. Pilot samac, optereen vodoravnom silom naginje se u tlu i izaziva reakciju podloge kao i savitljivi nosa. Reakcija podloge ovisi o veliini deformacije. Veliina deformacije pak ovisi o krutosti sustava pilot - tlo.
5.6.1 Teorija prvog reda

Ova se teorija koristi kod prorauna nosaa na elastinoj podlozi. Kako je veoma pogodna za proraun na raunalu, tek je njihovim razvojem dobila na znaaju. Danas se metoda koristi za prorauna slijeganja temelja rezervoara. Metoda se sastoji u tome da se tlo zamjeni nizom opruga. Karakteristike opruga izraavaju se modulom reakcije podloge. Metoda se jo naziva i Winklerova metoda prema njenom autoru (Winklwr, 1867.). Na slici 5.20 je prikazan Winklerov model s oprugama i greka koja nastaje njegovim koritenjem.

s(x) Winklerov model s oprugama

nestiljiva podloga P stvarno stanje u tlu s(x)

Slika 5.20 Greka kod modela prorauna stvarnog nosaa na tlu pomou Winklerovog koeficijenta

57

Postavi li se nosa u uspravan poloaj u kakvom se nalaze piloti, dobiva se nosa na elastinoj podlozi koja se odupire deformaciji u vodoravnom smjeru. To je jedina razlika izmeu kontinuiranog nosaa optereenog tokasto (temeljni nosa optereen stupovima i/ili zidovima) ili pokretnim optereenjem (kranska staza) i pilota, optereenog na glavi vodoravnom silom i/ili momentom savijanja. Na slici 5.21 prikazan je proraunski model kod kojeg je tlo zamijenjeno nizom opruga.
H 1 2 z I N S(z) K(z)*s(z)=q(z) M pomak reakcija podloge

Slika 5.21 Winklerov model pilota u tlu Prethodno je pokazano da greka nastaje na rubovima izvan optereenog podruja, to je bitno kod vodoravnih nosaa, dok kod prorauna pilota i zagatnih stijena ovaj nedostatak nije toliko uoljiv. Teoretsko je rjeenje ope poznato i rjeivo. Ostaje da se odredi ulazni parametar reakcija podloge i rubni uvjeti potrebni za odreivanje statikog sustava nosaa. 5.6.1.1 Reakcija podloge ili Winklerov koeficijent

Potrebno je odrediti pojmove da bi se moglo koristiti podatke iz literature. U tom smislu je najbolju odrednicu dao Vesi (1961.a). On razlikuje koeficijent reakcija podloge K 0 , dobiven ispitivanjem krutom probnom ploom 11 stopa (prema jednadbi 5.14) i modul reakcije podloge K V , koji se koristi za simulaciju krutosti opruge u proraunima, a koji je izmeu ostalog i funkcija irine i krutosti nosaa. Iz gore reenog je vidljivo da modul reakcije podloge nije konstanta tla, jer njegova vrijednost ovisi o veliini optereene povrine, obliku optereene povrine i intenzitetu optereenja. Primjena brojanih vrijednosti mora se uzeti s velikim oprezom. Postoji nekoliko naina kako se mogu kontrolirati odabrane veliine. Najee se to radi pomou prorauna slijeganja neke toke uz upotrebu modula kompresije kao kontrolnog svojstva, kojeg se moe mnogo pouzdanije odrediti pokusom u edometru ili probnom ploom.Prema raznim autorima postoje veze izmeu Winklerovog koeficijenta tla K i drugih deformacijskih svojstava, dobivene usporeivanjem. 58

Kod koritenja Winklerovog modela za proraun pilota potrebno je poznavati vrijednost ovog koeficijenta u vodoravnom smjeru. I za to postoje empirijski izrazi veza po raznim autorima. U svom radu iz 1943. Terzaghi razmatra primjenu teorije elastinosti u mehanici tla. U tom poglavlju govori o koeficijentu reakcije podloge potrebnom za proraun i dimenzioniranje pilota. On doslovno kae Vrijednost koeficijenta reakcije tla K, ne zavisi samo o prirodi tla, ve i o veliini i obliku optereene povrine. Ako se ostali uvjeti ne mijenjaju, reakcija tla se smanjuje poveanjem intenziteta optereenja . Prema tome, vrijednosti K nije konstanta odreenog tla, a odnos izraen jednadbom: p = K gr/cm 3 (5.12) s

samo je gruba zamjena za stvarni odnos. U kasnijem radu Terzaghi, (1955.) predlae odreivanje koeficijenta (prema Vesiu modula) reakcija podloge K v pomou jedininog koeficijenta K 0 i irine stvarnog temelja B prema jednadbi:
B + 30 3 Kv = K0 kg/cm 2B
2

(5.13)

Jednadba je dimenzionalna. Pri tom je:

K v uspravni modul reakcije podloge; K 0 jedinini koeficijent reakcije podloge; B irina temelja u centimetrima. Jedinini koeficijent reakcije podloge K 0 , odreuje se probnom ploom stranice 3030 cm (u stvari je to jedna stopa ili 0,305m). Za kriterij je rjeenje predloio Vesi (1961.) na slijedei nain:
1 s1 s s [cm]
=

[kPa]

s= s ( ) K

K=

1 s1

(5.14)

Pema Vesiu (1961.) K 0 se odreuje za s 1 =2.5 cm

U svim ovim rjeenjima radi se o reakciji vodoravne podloge. Za proraune savijanja pilota potrebno je odrediti koeficijent reakcije u vodoravnom smjeru to jo oslonjava problem. Dok se za vodoravne podloge moe vriti ispitivanje probnom

59

ploom, to za uspravne ravnine nije mogue. Ostaju na raspolaganju samo pribline izvedene veliine. Za nekoherentne materijale Terzaghi (1955.) predlae vrijednost jedininog koeficijenta reakcije podloge u vodoravnom smjeru koja raste proporcionalno s dubinom prema izrazu: p (5.15) K h0 = = mh * z s Za pilote koji lee u koherebtnom materijalu Terzaghi (1955.) predlae da je reakcija podloge neovisna o dubini tj.: K h0 = p s (5.16)

U literaturi je mogue nai vrijednosti za m h kao i neke druge izraze za odreivanje vodoravnog koeficijenta reakcije podloge. (Frisch &Simon 1974.). U prilogu se daju vrijednosti za proraun reakcije podloge u vodoravnom smjeru prema Terzaghiju (1955.) za nekoherentne i koherentne materijale. Tabela 5.6 Koeficijenti reakcije podloge u vodoravnom smjeru Kh [N/m3]
pijesak

gustoa rahla 0,2210 [N/m ] 0,1310 7 [N/m 3 ] kruta 2,410 7 [N/m 3 ]

7 3

srednja 0,6710 [N/m ] 0,4410 7 [N/m 3 ] konzistancija vrlo kruta 4,810 7 [N/m 3 ]
7 3

gusta 1,7910 7 [N/m 3 ] 1,0810 7 [N/m 3 ] tvrda 9,610 7 [N/m 3 ]

nepotpljeni potopljeni
glina

Ova je tablica prikladna za koritenje u izrazima za proraun vodoravnog modula reakcije podloge prema Terzaghuju: za nekoherentne materijale K v = K h odnosno za koherenta tla, K v = K h
z [N/m 3 ], B

(5.15a) (5.16a)

0,2m [N/m 3 ]. B

Kubo (prema Yokohama 1971.) povezuje vodoravni koeficijent reakcije podloge s brojem N udaraca SPT-a na nain: K 0h =0,2 N [kg/cm 3 ] Prave podatke moglo bi se dobiti probnim optereenjem pilota optereenog vodoravnom silom. 60

5.6.1.2

Rjeenje diferencijalne jednadbe progibne linije

Openito se moe rei da je proraun pilota optereenog vodoravnom silom vrlo sloen. Za praktinu su upotrebu mnogi autori dali metode sa odreenim pojednostavljenjima. One omoguuju brze i dovoljno tone proraune potrebne za praksu. Neka je pilot nosa duine L i irine (promjera) B na savitljivoj podlozi, optereen vanjskim teretom p x i reakcijom tla q x . Diferencijalna jednadba progibne linije elastinog nosaa na elastinoj podlozi prema teoriji prvog reda ili teoriji koeficijenta reakcije podloge glasi:
d 4s z B = (q z p z ) 4 EI dz

(5.17)

Gdje je: s z vodoravni pomak osi tapa na udaljenosti z od povrine poluprostora; B promjer pilota; EI krutost elastinog tapa-pilota; q z reakcija podloge; p z vanjsko optereenje na dubini z. Prema ovoj teoriji, na po volji odabranoj dubini z, kontinuiranog elastinog leaja, pomak s z proporcionalan je reakciji podloge q z . Pri tom je koeficijent proporcionalnosti nita drugo nego koeficijent reakcije podloge, ali u vodoravnom smjeru K h , odnosno:
sz = qz Kh

(5.18)

Uvrsti li se vrijednost za slijeganje u jed. 5.17 dobije se :

d 4s z = 4s x * 4 dz 4

(5.19)

Gdje je:
=4 C tla * B . 4EI

(5.20)

Da bi se jednadba rijeila moraju se uvesti jo neki rubni uvjeti. Poznato je rjeenje od Wernera (1970.). On razmatra dva sluaja pilota i dva sluaja optereenja prikazanih na slici 5.22. Rjeenja daje u obliku familije grafikona.

61

Slika 5.22 a) piloti i njihova optereenja; b) raspodjela reakcije podloge Pri tom razmatra lebdee pilote (1 i 2) optereene vodoravnom silom ili momentom i pilote koji imaju vodoravni otpor, leaj na vrhu (3 i 4), s istim prethodno spomenutim optereenjem. U izvornom radu (1970.) daje tablicu vrijednosti reakcije podloge po dubini za etiri promatrana sluaja i za sluaj kada pilot lei u krutoj glini kada je koeficijent otpora podloge nepromjenjiv s dubinom. U proraunima je c u modul reakcije tla izraunat prema prethodno iznesenim preporukama od Terzaghija (1955.). 5.6.1.3 Terzaghi-evo rjeenje i rjeenja koja se na njega naslanjaju

Veina se prorauna svodi na odreivanje dubine ispod koje se raunski moe uzeti da pilot ostaje nepomian. Na slici 5.23 prikazana je proraunska shema kratkog i dugog pilota malog promjera prema Terzaghi-u, pomou koje je on dao jed. (5.21). Klasian izraz Terzaghi-a za fiktivnu duljinu ukljetenja iznosi: 216 EI L=5 d mh gdje je:

(5.21)

62

L- fiktivna duljina ukljetenja; E- modul elastinosti pilota I- moment inercije pilota; tlu

mh =

KP KA s

s-pomak glave pilota na razini terena K A , K P -koeficijenti vodoravnog pritiska u

d- popreni presjek pilota ( u nekim izrazima oznaeno kao B, ovisno o izvoru)

a) D

b)

c)

L O
1

D=

O2

Slika 5.23 Kratki a) i dugi b) pilot optereen vodoravnom silom; c) shema za proraun momenata savijanja (Terzaghi, 1943.) Za lebdee pilote sa slobodnom glavom postoji jednostavno rjeenje za graninu vrijednost vodoravne sile H u na slijedei nain (slika 5.24):
e z d= promjer pilota p d Hu M u=H u *e p
0

zr L

Slika 5.24 Skica raspodjele otpora tla du pilota potrebna za proraun granine vrijednosti sile H=H u (Poulos & Davis 1980.)] Usvoji li se sliku 5.24 kao model za proraun, moe se pisati:
H u = p u d dz p u d dz
0 zr zr L

(5.22)

63

M u = H u e = p u d z dz + p u d z dz
0 zr

zr

(5.23)

Rjeenja postoje za dva rubna sluaja kada je: 1) 2) p 0 =p L =p u ; tj. za konstantnu raspodjelu otpora tla po dubini (koherentno tlo); p 0 =0 i linearno raste do vrijednosti p L (nekoherentno tlo).

Rjeenja se mogu nai u obliku dijagrama za pojedine pretpostavljene rubne uvjete u literaturi (Poulos&Davis 1980.),(Lisac, 1981.). Werner (1970.) daje rjeenje za maksimalno dozvoljenu vodoravnu silu u obliku:
H= EI * w (0) * 3 w

(5.24)

gdje je: EI krutost pilota; w(o) dozvoljeni pomak glave;

=4 d * cu - koeficijent ovisan o tlu, geometriji i gradivu pilota; 4 EI

w =EI*w(0). cu koeficijent ovisan o koeficijentu reakcije podloge (modul reakcije podloge) u vodoravnom smjeru, Kh i vrsti tla, kako je prethodno pokazano, prema Terzaghiju. Svi ovi prorauni daju maksimalno mogue vrijednosti vodoravne sile koju pilot moe preuzeti u zavisnosti o kakvoi tla, bez obzira kolika pri tom nastaje deformacija (otklon) glave pilota. Stoga je potrebno jo jednom naglasiti da je ee kritina vrijednost dozvoljenog otklona, nego najvea mogua vodoravna sila ili moment savijanja kojeg ona proizvede. Teoretsko rjeenje mogue je nai u podruju teorije elastinosti. Teorija daje rjeenje za pomak glave pilota, a to i jest stvarno potrebno odrediti. Da bi se ono moglo odrediti mora se definirati rubne uvjete. 5.6.1.4 Rubni uvjeti

Iz gornjih razmatranja vidi se da je proraun ovisan o nizu rubnih uvjeta koje je nuno odrediti i pojednostavniti prije oblikovanja proraunskog modela. Nastavno e se ukazati na mogue rubne uvjete i njihove kombinacije o kojima ovise pojednostavljeni prorauni pilota optereenih vodoravnom silom. Iza rubnih uvjeta dani su crtei i pripadna pojednostavljena rjeenja za proraune. Podjela se moe izvriti kako slijedi:

64

Prema odnosu duine i poprenog presjeka pilota, moe ih se podijeliti na krute i savitljive. Kako raspodjela reakcije podloge ovisi izravno o nametnutoj deformaciji u tlu to ovaj imbenik ima vaan utjecaj na model odabran za proraun. Prema uvrenju u naglavnu konstrukciju moe ih se podijeliti na pilote upete u naglavnu konstrukciju, sl. 5.29 (to onemoguava zaokret glave pilota) i slobodne, gdje se glava ponaa kao slobodni rub konzole, sl. 5.28. Prema duini mogu biti kratki i dugi piloti to je donekle vezano sa stavom 1. i prikazano na slici 5.23. Prema nainu oblikovanja reakcije podloge razlikuju se piloti izvedene u glini i piloti izvedene u pijesku a razlika u oblikovanju reakcije podloge je vidljiva na slikama 5.28 i 5.29. Prema nainu uvrenja donjeg kraja pilota mogu biti upeti u vrstu podlogu (na pr. stijensku masu ili glinu vrste konzistencije ili jako zbijene nekoherentne materijala) ili slobodno lebdei u masi tla. 5.6.1.5 Rjeenja temeljen analize pokusmpg optereenja

Pokusno optereenje pilota vodoravnom silom je najpouzdaniji podatak za njegovo dimenzioniranje. Radi se samo u iznimnim sluajevima jer je veoma skupo. U luci Gru u Dubrovniku izvedeno je jedno takvo probno optereenje prilikom izvedbe novog pristana za velike putnike brodove. Radilo se o izvedbi velikog broja kopanih (Benoto) pilota koji su izmeu ostalog morali preuzeti vodoravni pritisak od udara broda u pristan (Masopust, 2006.). Na slikama 5.25 do 5.27 prikazani su ureaji za ispitivanje i rezultati ispitivanja.

Slika 5.25 Pokusno vodoravno optereenje pilota razupora izmeu dva pilota 65

Slika 5.26 Tijesak i oprema za nanoenje vodoravnog optereenja na jednoj strani razupore s prethodne slike

Slika 5.27 Grafiki prikaz rezultata pokusnog vodoravnog optereenja (Masopust 2006.), luka Gru, Dubrovnik

66

Uvaavajui sve naprijed reeno Broms (1964.) je prikupio podatke pokusnih ispitivanja pilota optereenih vodoravnom silom. Temeljem toga dao je niz praktinih rjeenja koja slijede. Rjeenja za lebdei pilot u beskonanom poluprostoru. Postoje dvije mogunosti: pilot slobodne glave i pilot uklijetene glave .
a)

Slika 5.28 Kruti i savitljivi pilot slobodne glave a) u glini, koherentno i b) pijesku b) H u Hu
e 1.5 d f L
h/2 h/2

e f h Mmax L F
Otklon krutog tapa

h M max 3 dLKp Reakcija podloge Moment savijanja

Otklon krutog tapa

9cu d

Reakcija podloge Moment savijanja

Hu e 1.5 d f d

Hu e f

d 9cu d
Otklon sa plastinim zglobom

Mmax

M max
Otklon sa plastinim zglobom Moment savijanja Reakcija podloge

Moment savijanja Reakcija podloge

Rjeenje za pilote sa slike 5. 28 a), za koherentno tlo, je:

f = Hu 9c u d

(5.25) (5.26) (5.27)

M max = H u (e + 1,5d + 0,5f )

odnosno : a kako je

M max = 2,25 d h 2 c u

L = 1,5d + f + h

(5.28)

javljaju se tri jednadbe sa tri nepoznanice ( f, h, H u ) koje daju rjeenje za H u .

67

Pri tom je c u K v prema preporukama Terzaghija (jedn. 5.16 i 5.16a) Za savitljivi pilot sa slike 5.28a) rjeenje je vezano uz poznavanje granine vrijednosti M max , koja ovisi o svojstvima pilota. Rjeenje za graninu vrijednost sile H u se dobiva uvrtavajui vrijednost M max u jednadbu (5.26). Tako nastaju dvije jednadbe s dvije nepoznanice. Za pilote u nekoherentnim materijalima, kod kojih je reakcija podloge na razini terena jednaka nuli i mijenja se s dubinom, a ovisi o veliini deformacije tapa, slika 5.28 b), rjeenja su slijedea:
Hu = 0.5gdL3K p e+L

(5.29)

maksimalni se moment pojavljuje na dubini:

f = 0.82 Hu dK p g

(5.30)

a iznosi:
2 M max = H u e + f 3

(5.31)

Ako se desi da je M max vei od maksimalno mogueg momenta kojeg moe preuzeti pilot zadanih dimenzija, tada se pilot ponaa kao dugi, savitljivi pilot te raun za graninu silu treba ponoviti uvrtavajui granini moment koji pilot moe preuzeti u jed. (5.31). U svim ovim jednadbama kao i na slici 5.28 b), K p je koeficijent koji ovisi o kutu trenja i jednak je: K p = (1 + sin ) /(1 sin ) Na slici 5.29 prikazani su piloti s glavom uvrenom u naglavnu konstrukciju, a) u koherentnm tlu i b) nekoherentnm tlu, kao i u tri razliite mogunosti duina: kratki (kruti), srednji, i dugi (savitljivi). Za svaku je podvrstu u pojednostavljenom obliku mogue dati rjeenje za najveu moguu vodoravnu silu i odgovarajui moment. I ovdje vrijedi da je: L=1.5d+f+h (5.32)

68

za pilote u koherentnim materijalima.

a1) M max Hu L

b1) Mmax 1.5 d Mmax L 9cu d Hu

Kp =

1 + sin 1 sin

Mmax

d reakcija tla moment savijanja

d 3 LdK p

otklon

otklon

reakcija tlamoment savijanja

a2) Mpoputanja Hu

1.5 d Mpoputanja f

b2) Mpoputanja Hu

Mpoputanja

L h 9cu d Mmax otklon d 3 LdK p Mmax

otklon reakcija tla moment savijanja a3) M poput. Hu

reakcija tla moment savijanja M poput.

1.5 d f

M poput.

b3) Mpoput. Hu

f d

9c d u otklon reakcija tla moment savijanja otklon 3 LdK p reakcija tlamoment savijanja

Slika 5.29 Piloti pridrane glave, razliitih duljina, u glini a) i pijesku b); 1) kratki; 2) srednji; 3) dugi (prema Broms, 1964) Za pilote sa slike 5.29 a) tj. kratke pilote u koherentnim materijalima pojednostavljeni prorauni glase: H u =9c u d(L-1.5d) (5.33)

69

M maks. =H u (0.5L+0.75d)

(5.34)

Za srednje duge pilote, koji imaju ogranienje sa momentom ukljetenja glave u naglavni blok moe se koristiti jednadba (5.25), a za moment vrijedi jednadba: M pop. =2.25c u dh 2 -9c u df(1.5d+0.5f) (5.35)

Uvaavajui da vrijedi jed. (5.28), moe se proraunati vrijednost H u . Pri tom je nuno provjeriti da li je najvei moment, koji se javlja na dubini (f+1.5d), manji od momenta M pop. . Ako je moment vei onda odgovara rjeenje za dugi pilot sa slike 5.29 a3).
Hu = 2 M pop. (1,5d + 0,5f )

(5.36)

Za pilote sa uklijetenom glavom izvedene u nekoherentnim materijalima rjeenja dana nastavno za kratki pilot: H u =1,5hL 2 dK p Maksimalni moment iznosi:
M maks. = 2 HuL 3

(5.37)

(5.38)

Ako se desi da je M maks. M poput. tada vrijedi sluaj pilota srednje duine sa slike 5.25 2b). Za vodoravno uravnoteenje sustava potrebno je dodati silu:
3 F = hdL2 K p H u 2

(5.39)

Uzme li se u obzir momente koji djeluju na glavu pilota i uvrsti li se vrijednost sile F iz jednadbe (5.39): M pop. =(0,5hdL 3 K p )-H u L (5.40)

moe se izraunati vrijednost sile H u . Proraun vrijedi kada je maksimalni moment na dubini f manji od M pop. , a dubina f moe se izraunati iz jed. (5.40). Za dugi pilot sa slike 5.29 b3), gdje se maksimalni moment M pop. pojavljuje na dva mjesta vrijedi izraz:
2 H u e + f = 2 M pop. 3

(5.41)

70

5.6.1.6

Zavrne napomene

Kod pilota kojima vrh lei u vrstim materijalima, a tijelo prolazi kroz meke slojeve, preteni e dio momenta savijanja preuzeti vrh koji za takva optereenja mora biti uklijeten u vrstu podlogu najmanje za dubinu jednaku dvostrukom promjeru pilota. I upeti piloti se proraunski razlikuju ovisno o tome da li su dugi ili kratki. Kod lebdeih pilota nema ove mogunosti. Moment ili vodoravna sila izazivaju savijanje pilota na nain da se na nekoj dubini L, javlja toka u kojoj deformacija mijenja smjer te otpor prelazi na drugu stranu pilota. Deformacija je priblino sinusoidalna i priguuje se s dubinom. Za pilot velike duljine javiti e se nekoliko toaka promjene smjera savijanja. Ovo je prikazano na slici 5.24. Dananje mogunosti prorauna pilota, koji mora preuzeti vodoravnu silu, pomou numerikih metoda, svode se na to da se pilot promatra kao greda na elastinoj podlozi, optereena okomitom silom ili momentom na jednom rubu. U ovakvom sustavu, leajevi mogu preuzeti tlana i vlana naprezanja simulirajui aktivno i pasivno stanje naprezanja u tlu. Moe se primijeniti Winklerova metoda gdje je tlo zamijenjeno nizom opruga, metoda konanih elemenata, konanih razlika i sl. Pri tom je potrebno poznavati deformacijska svojstva tla za vodoravni smjer. Upravo ovaj detalj pravi potekoe, jer su sve nabrojene metode monogostruko preciznije od mogunosti odreivanja vodoravnog koeficijenta reakcije i momenta reakcije podloge podloge. Za brze provjere moi noenja pilota optereenog vodoravnom silom moe

posluiti neki od postojeih dijagrama iz literature (Poulos i Davis, 1980.).

71

5.7

SLIJEGANJE PILOTA

Slijeganje glave pilota (prikazano na slici 5.17 i 5.19 za pokusni pilot), sastoji se od; elastine deformacije pilota kao stupa pod optereenjem tlanom silom, deformacije koja nastaje uslijed slijeganja tla optereenog posminim silama oko pilota koji nosi na trenje, deformacije tla ispod vrha pilota kao kod svakog drugog temelja. Za pilote koji nose na vrh, u stiljivom tlu, moe se primijeniti proraun kao i za plitke temelje. Za pilote u pijesku je Meyerhof (1959) na temelju analize veeg broja rezultata probnog optereenja dao izraz za slijeganje s, koji vrijedi ako ispod vrha nema jae stiljivog sloja: d (5.42) s= b 30Fs i u koliko je korisno optereenje pilota manje od 1/3 graninog optereenja. Pri tom je: d b - promjer vrha pilota; F s - faktor sigurnosti (>3) za granino optereenje. Ovo je deformacija samo vrha bez deformacije stupa. Za gline daje Focht (1967) takoer analizom rezultata probnog optereenja takozvani koeficijent pomaka s/s stupa koji vee na elastinu deformaciju stupa s stupa na nain: * za duge jako optereene pilote sa deformacijom stupa s stupa >8mm; s/s stupa je

reda veliine 0.5; * za krute pilote kod kojih je s stupa <8mm; s/s stupa je vei i reda veliine 1.

Elektronika su raunala omoguila vrlo raznolike i sofisticirane proraune u koje ulaze analize naprezanja raspodjeljenih du pojedinog pilota i time izazvanih deformacija u tlu. Za takve analize predlae se konzultirati literaturu (Bowles, J.H. 1974.) . Najpoznatije su metode: Metoda prenosa opterenja (koristi mjerene podatke u raznim tokama du pilota, odnosa otpora i pomaka pilota); Metoda teorije elastinosti (primjenjuje jednadbu od Mindlin-a za optereeno podzemlje u polubeskonanoj masi); Numerike metode (konani elementi).

Potrebno je odabrati metodu koja najbolje opisuje stvarni nain prijenosa optereenja pilotom u tlo. Bitna je razlika prorauna slijeganja lebdeih pilota od onih koji nose iskljuivo na vrh. 72

5.8

GRUPE PILOTA 5.8.1 Proraun nosivosti grupe pilota

Kada se iz razloga nosivosti mora izvesti vie pilota da bi se preuzelo vanjsko optereenje, govori se o grupi pilota. Prema vaeim propisima smatra se da piloti djeluju u grupi ako je osni razmak izmeu pilota: * * * koji nose na vrh vei od 2.5 d; koji nose na trenje u nekoherentnom tlu vee zbijenosti vei od 3d; koji nose na trenje u nekoherentnom tlu male zbijenosti vei od 5d;

gdje je d-promjer pilota. Grupa pilota moe biti slobodno stojea, sa naglavnom konstrukcijom koja ne dodiruje tlo i vezana sa temeljnim blokom koji lei i na tlu (Vesi, 1967; Poulod & Davis, 1980.). Sustav pilota povezanih naglavnom ploom koja lei na tlu predstavlja ono to je prethodno nazvano hibridno temeljenje. U tom sluaju nose i piloti i ploa. Kada se radi o grupi pilota potrebno je izvriti smanjenje nosivosti grupe u odnosu na ukupno optereenje koji mogu preuzeti svi piloti svojom pojedinanom nosivou. Smanjenje se vri pomou koeficijenta za koje postoji vie naina odreivanja.
= nosivost pilota u grupi 1 nosivost pojedinog pilota

(5.43)

Za slobodnostojeu grupu postoji nekoliko empirijskih izraza: * Prema Converse-Labarre-u (Shroff & Shah, 2003.):
(n 1)m + (m 1)n = 1 90m n

(5.43a)

gdje je: m=broj redova pilota; n=broj pilota u redu; =arctg d/s u stupnjevima; d=promjer pilota; s=osni razmak pilota.

73

 Nosivost grupe se smanjuje na nain da se svakom pilotu (slika 5.30) nosivost smanji za 1/16 za svaki susjedni pilot kojim je promatrani pilot okruen . Vrijedi za S<3d.

S<3d

d= promjer pilota

0,94

0,87

0,82

0,80

0,77

0,72

Slika 5.30 Vrijednosti koeficjenta za nekoliko vrsta grupa pilota Nosivost grupe se smanjuje na nain da se svakom pilotu nosivost pomnoi sa koeficijentom 1 I za svaki susjedni pilot kojim je promatrani pilot okruen pri emu je I = d s . 8
5.8.2 Djelovanje grupe pilota

Grupa pilota moe djelovati kao temeljni blok na velikoj dubini. U tom sluaju, preporua se provjeriti nosivost grupe pilota tako da se odabere manja vrijednost nosivosti iz usporednih prorauna; a) zbrajanja nosivosti svih pilota u grupi i b) rezultata prorauna nosivosti dubokog masivnog temelja dimenzija L g B g , tlocrt i dubina kojega odgovara onima za promatranu grupu pilota. Zbog utjecaja preklapanja dodatnih naprezanja koje grupa prenosi u tlo, utjecaj grupe pilota see daleko dublje od utjecaja pojedinog pilota. Iz tog razloga potrebno je poznavati svojstva tla na veoj dubini ispod grupe pilota nego, ispod pojedinog pilota, da ne doe do utjecaja dodatnih naprezanja u dubljim slojevima tla, koji su slabiji od pliih, i na taj nain do nepovoljnog utjecaja grupe pilota po slijeganje takvog temelja kao cjeline.
Q Q Q Q

slabo tlo 50% v 25% v 10% v Qv dobro tlo slabo tlo Qv Qv Qv

Slika 5.31 Dubina utjecaja dodatnih naprezanja kod pojedinog pilota i pilota u grupi 74

Odnos dubine pilota i veliine tlocrta temelja bitan je za preraspodjelu dodatnih naprezanja po dubini. Da bi piloti izvrili svoju zadau prenosa dodatnih naprezanja u dublje slojeve tla, potrebno je da budu dublji od barem dvostruke irine temeljne konstrukcije, koja na njima lei. Ukoliko je dubina pilota manja od irine temelja, uinak pilota je neznatan. Oni tada mogu posluiti jedino da premoste povrinske loe slojeve malih debljina. Ovaj uinak prikazan je na slici 4.19. Dananje tehnologije izvedbe omoguuju izvoenje pilota velikih duina tj. dubina. Omoguuju i izvedbu pilota sa proirenim vrhom na tim velikim dubinama te se time moe poveati i njihova nostivost. To omoguuje i njihovu tlocrtnu preraspodjelu i izbjegavanje grupnog djelovanja.
B 75% v 50% v 75% v 25% v B

D>2B

D<<B 75% v 50% v 25% v

50% v 25% v

Slika 5.32 Dubina utjecaja dodatnih naprezanja kod grupe pilota za razliite odnose dubine pilota D i irine temeljne plohe B (Terzaghi, Peck, 1948) Piloti u grupi upotrebljavaju se redovito kada je potrebno preuzeti vodoravne sile ili momente savijanja koje tvori par sila. Tada neki od pilota iz grupe preuzimaju vlane sile kako je to prikazano na slici 5.33. Sile u grupi pilota mogu se jednostavno odrediti metodama klasine grafostatike.

dalekovodni stup zagatna stijena vla~ni pilot

privez za brod

Slika 5.33 Kada pilot prezuima vlanu silu Ovisno o smjeru vanjskih sila postoji mogunost da svaki od pilota iz takve grupe bude tlani odnosno vlani te ih je tako potrebno i dimenzionirati. 75

5.8.3 Proraun slijeganja grupe pilota

Slijeganje pojedinog pilota iz grupe pilota ovisi o: - nainu prenoenja optereenja s pilota na tlo (trenjem po platu, prijenos na vrh ili kombinacija); - stiljivosti slojeva tla kroz koje piloti prolaze; - odnosu krutosti naglavne konstrukcije i pilota koje povezuje u grupu (raspodjela optereenja sa naglavne konstrukcije na pilote) ; - nainu oslanjanja naglavne konstrukcije (da li je naglavna konstrukcija oslonjena na tlo ili se nalazi iznad tla).

a) Q Q Q

b)

c) Q Q Q

Slika 5.34 Modeli grupe pilota za proraun slijeganja ( a), grupa nepovezanih glava; b) grupa povezanih glava sa naglavnom konstrukcijom koja ne lei na tlu; c) grupa povezanih glava sa naglavnom konstrukcijom koja lei na tlu hibridno temeljenje) Najjednostavniji pristup proraunu predvianja slijeganja pilota u grupi zasnovan je na pretpostavci homogenog i izotropnog poluprostora. Tlo se promatra kao homogeno izotropno, a grupa pilota se zamjenjuje s elastinim temeljem na dubini vrha pilota, ili kod opreznijeg pristupa problemu, na 2/3 dubine postavljanja pilota. Dimenzija zamjenjujueg temelja odreuje se uz pretpostavku da se sila trenja rasprostire postepeno oko pilota pod kutom /4 (vidi sliku 5.35), a dobivena povrina zamjenjuje se s pravokutnikom dimenzija B g L g . Optereenje, p, na tako dobivenoj povrini moe se odrediti, uz pretpostavku da je jednoliko raspodijeljeno, prema izrazu: p= Q + WNG + WP * (VNG + VP ) Bg * L g (5.34)

gdje su: 76

- optereenje koje se prenosi preko naglavne konstrukcije;

W NG - teina naglavne konstrukcije; WP V NG VP - teina pojedinog pilota; - zapremina naglavne konstrukcije; - zapremina pojedinog pilota.
Q WNG linija {irenja naprezanja
P

p Si

K1

K2

K3

Slika 5.35 Pojednostavljena teorija rasprostiranja optereenja ispod grupe pilota Odreivanje dodatnih naprezanja u tlu ispod pojedine toke K i svodi se na proraun dodatnih naprezanja u tlu ispod savitljive optereene plohe na povrini tla. Predvianja slijeganja iz tako dobivenih dodatnih naprezanja (oznaena na slici 5.35 sa s i ) mogu se odrediti prema nekoj od teorija za proraun slijeganja objanjenih u teoriji mehanike tla. Gornja zona tla iznad dubine vrha pilota postaje vlana zona. I ona se djelomino deformira ali s obzirom na pretpostavke unesene u proraun slijeganja, ove deformacije ne prate u potpunosti liniju slijeganja s i . Iz tih razloga potrebno je napraviti popravak dobivenih vrijednosti slijeganja. Prema Fox-u (Lisac, 1981.) popravljena vrijednost iznosi
s p = si *

(5.35)

77

 D imbenik popravka prikazan na slici 5.36. gdje je = B* L

1 05 .9 0 .9 05 .8 0 .8 05 .7 0 .7 05 .6 0 .6 05 .5 0 .5 0 .0 1 05 .9 0 .9 05 .8

L/B= 100 25 9 1

0 .8 05 .7 0 .7 05 .6 0 .6

D B*L
0 .1 0 .2 0 .3 0 .4 0 .5 0 .6 0 .7 0 .8 0 .9

B*L D

05 .5 0 .5

0 .9

0 .8

0 .7

0 .6

0 .5

0 .4

0 .3

0 .2

0 .1

Slika 5.36 imbenici popravka prema Fox-u Ako piloti prenose optereenje samo preko vrha, ova teorija moe se dodatno pojednostavniti na nain da se proraun predvianja slijeganja izvri za meusobni utjecaj niza neovisnih temelja na razini vrha temelja, a s povrinom pojedinog temelja koja odgovara poprenom presjeku pilota na vrhu i optereenjem koje se prenosi preko pojedinog pilota. "Tonije" metode odreivanja predvianja slijeganja grupe pilota su analitike metode zasnovane na teoriji elastinosti. U ovim teorijama se piloti iz grupe promatraju kao zasebni duboki temelji i rauna se utjecaj pojedinog pilota na raspodjelu naprezanja ispod promatranog pilota i okolnih pilota. Utjecaj susjednih pilota na promatrani se zbraja. Utjecaj naglavne konstrukcije u ovim proraunima se obuhvaa samo kroz raspodjelu naprezanja, koje se prenosi s graevine, oslonjene na naglavnu konstrukciju, na pojedini pilot, odnosno kontrolira se difiencijalno slijeganje izmeu pilota. U ovim proraunima se utjecaj pojedinog dijela trenja na platu, na dodatno naprezanje na nekoj dubini ispod promatranog pilota, analizira kao utjecaj koncentrirane sile na dodatno naprezanje na promatranoj dubini (vidi sliku 5.37). Veliina koncentrirane sile odgovara rezultanti naprezanja trenja na odsjeku plata. Bolje rezultate prorauna slijeganja moe se danas dobiti numerikim metodama posebno metodom konanih elemenata.

78

d D Qp z

r T z

Slika 5.37 Utjecaj trenja po platu na raspodjelu dodatnog naprezanja Ovakvi prorauni moraju obuhvatiti i odnos krutosti sustava pilot-naglavna gredatlo, te se sam proraun nee posebno izlagati. Postupak prorauna moe se pronai u literaturi Broms (1980.), Vesi (1967.). Radi pojednostavljenja prorauna razni autori dali su tablice i dijagrame korekcionih faktora kojima se moe obuhvatiti utjecaj krutosti na raspodjelu dodatnog naprezanja.

79

5.9

PRIMJENA EUROCODE 7 U PROJEKTIRANJU PILOTA 5.9.1 Openito

Projektant mora poznavati odgovarajue propise jer projekti pilota podlijeu zakonskoj regulativi i nizu raznih propisa. Pribliavanjem Europskoj zajednici i izlaskom na vanjska trita, potrebno je poznavati europske norme (Eurokod) za projektiranje, koje uvode nov nain projektiranja, bitno razliit od onog u nas do sada uobiajenog (Babi i sur., 1995.; Szavitz-Nossan i Ivi, 1994.; Szavits-Nossan i sur., 2002.). Zato se u ovom radu daju osnove europske regulative, te pristup projektiranju po Eurokodu. Budui da piloti pripadaju podruju geotehnike, najvea pozornost bit e posveena Eurokodu 7 koji obrauje tu oblast, a koji je preveden i na hrvatski jezik. Iako on jo nije obavezan za projektante, prema vaeim zakonima, dobro se s njim upoznati jer uvodi neke vrlo zanimljive i prihvatljive novine u projektiranje, a koje su prisutne i u naem zakonodavstvu. Prema Zakonu o prostornom ureenju i gradnji ( Narodne novine br.: 76 od 23. 7. lanak 14. Bitni zahtjevi za graevinu koji se osiguravaju u projektiranju i graenju graevine su: mehanika otpornost i stabilnost tako da predvidiva djelovanja tijekom graenja i uporabe ne prouzroe: ruenje graevine ili njezina dijela, deformacije nedoputena stupnja, oteenja graevnog sklopa ili opreme zbog deformacije nosive konstrukcije, nerazmjerno velika oteenja u odnosu na uzrok zbog kojih su nastala.
2007.),

Takoer se graenjem i uporabom graevine ne smije ugroziti pouzdanost drugih graevina, stabilnost tla na okolnom zemljitu, prometne povrine, komunalne i druge instalacije i dr. Ispunjenje zahtjeva iz gore navedenog Zakona odnosi se na planiranje, projektiranje, gradnju, i odravanje graevine. Osim toga, potrebna je kontrola nad svojstvima, ponaanjem i uporabom graevnih materijala. Postupak osiguranja kakvoe mora biti odreen za projektiranje, proizvodnju i izvedbu. Osnovni zahtjevi u Zakonu o prostornom ureenju i gradnji preneseni su iz Interpretativnog dokumenta ID1 (mehanika otpornost i stabilnost), na temelju kojega je nastala skupina europskih pravilnika, Eurokodova, koji u tehnikom smislu odreuju mjerodavne i obvezatne uvjete za razradu "Strukturnih Eurokodova". U ID1 se navodi da osnovni zahtjevi moraju biti zadovoljeni tijekom "ekonomski opravdanog radnog vijeka" graevine. 80

Eurokod promatra graevinu kao neto to ima svoj vijek trajanja. Taj vijek trajanja je zapravo ekonomska kategorija. S GRAEVINOM SE POSTUPA KAO S PROIZVODNOM KOJI NE TRAJE VJENO, VE ODREENO UPORABNO VRIJEME. Zakon o prostornom ureenju i gradnji u lanku 193. stav (4) predvia da u glavnom projektu mora biti naznaen projektirani vijek uporabe graevine. U skladu s predvienim ekonomski opravdanim radnim vijekom uporabe obavljaju se: istraivanja sa svrhom da se odrede osobine tla, izbor odgovarajuih graevnih materijala, postupak projektiranja, graenja i nadzora. Ekonomski opravdani vijek uporabe ne moe se ni zamisliti bez prosudbe o izboru materijala.
5.9.2 Granina stanja

Osnovni su zahtjevi u primjeni Eurokoda, povezani s odgovarajuim graninim stanjem. Odreenjem graninih stanja, uvode se mjere pouzdanosti u inenjerstvo. U projektiranju i graenju ne mogu se izbjei stanovite nesigurnosti. Subjektivne se nesigurnosti mogu umanjiti osiguranjem kakvoe. Za objektivne se nesigurnosti, u procesu projektiranja odreuju imbenici, koji e osigurati traene stupnjeve pouzdanosti graevine. Svi Eurokodovi, pa tako i Eurokod 7 imaju pristup proraunima koji se temelje na PARCIJALNIM FAKTORIMA SIGURNOSTI za optereenja i za sva svojstva gradiva od kojih se predmetna graevina izvodi. Parcijalni se faktori veu uz odreeno granino stanje. U fazi projektiranja, da bi se odredilo stanje graevine u odnosu na neko granino stanje, primjenjuju se odgovarajui proraunski modeli koji se, ako je potrebno, mogu dopuniti rezultatima probnog optereenja. Osnovna je podjela na: krajnje granino stanje ; granino stanje uporabivosti . Krajnje granino stanje je stanje sloma ili nestabilnosti graevine (ili njezinih dijelova) u bilo kom obliku, koje moe ugroziti sigurnost ljudi i/ili samu graevinu. Granino stanje uporabivosti nastaje kad graevina ne moe vie sluiti predvienoj svrsi zbog: prevelikih deformacija, pomaka, progiba i sl., pri emu se misli i na ometanje rada strojeva i tehnolokih procesa vezanih uz tu graevinu; vibracija koje ometaju rad ljudi, oteuju graevinu ili njezine dijelove. Ovdje e se izloiti preporuke za projektiranje geotehnikih graevina prema, Eurokodu 7, u koje spadaju piloti. 5.9.2.1 Projektni zahtjevi i projektne okolnosti 81

Graevinu treba projektirati u suglasju s opim naelima iz Eurokoda 1: Osnove projektiranja i djelovanja na konstrukcije 1. dio: Osnove projektiranja. Pritom je nuno identificirati sloenost svakog geotehnikog projekta. U tom smislu Eurokoda 7 predvia dvije mogunosti: jednostavne, manje zahtjevne graevine za koje je mogue na osnovi iskustva i kvalitativnih istranih radova osigurati temeljne zahtjeve uz zanemarivanje opasnosti za vlasnitvo i ivote; sve ostale geotehnike graevine.

GEOTEHNIKI RAZRED Eurokod 7, predvia da se prije pristupa projektiranju graevina odrede geotehniki projektni zahtjevi. To se moe uiniti tako da se budua graevina svrsta u pripadni GEOTEHNIKI RAZRED. Predviena su tri geotehnika razreda. Pri tom se u obzir uzima: znaenje i veliina graevine, njen utjecaj na okolinu (rizik za okolinu), uvjete tla i vode, seizminost i sl. Moe se dogoditi da u kasnijim fazama projektiranja treba promijeniti poetno odabranu kategoriju, a mogue je i to da se pojedini dijelovi iste graevine svrstaju u razliite kategorije. Prvi geotehniki razred Piloti ne spadaju u ovaj geotehniki razred Drugi geotehniki razred Najvei dio temeljenja na pilotima spada u ovaj geotehniki razred. Trei geotehniki razred U njega su svrstane sve graevine koje ne pripadaju u prvi i drugi razred. To su velike i neuobiajene graevine, s velikim rizikom, te graevine u predjelima s velikom opasnou od djelovanja potresa. Za ove graevine treba provjeriti sve najnepovoljnije mogue projektne okolnosti. Svrstavanjem graevine u geotehnike razrede, mogu se jednostavnije definirati odnosi investitor-projektant-izvoa, jer su u kategorijama navedeni minimalni zahtjevi koji uvjetuju razinu istranih (geotehnikih), projektantskih, graevinskih i ostalih radova. PROJEKTNE OKOLNOSTI To su sva predvidivo mogua stanja optereenja za vrijeme izvoenja i koritenja graevine, za koja treba dokazati da e se graevina ponaati u skladu s kriterijima za zadano granino stanje. Projektna okolnost mora obuhvatiti: 82

ope stanje temeljnog tla, (geoloke, geotehnike, hidrogeoloke i druge podatke); razne prirodne procese i pojave, (poplave, potresi, erozija, pojava leda i sl.); optereenja.

Za ocjenu stanja, odnosno prekoraenja graninog stanja, treba odrediti doputene deformacije i pomake, te utjecaj nove graevine na ve postojee. Projektne okolnosti mogu biti trajne , povremene (za vrijeme gradnje ili popravljanja) i izvanredne . Pri projektiranju u obzir treba uzeti sve relevantne projektne okolnosti. PROJEKTNI ZAHTJEVI se sastoje u tome da za svaku projektnu okolnost treba dokazati kako nee biti prijeene granice odgovarajueg graninog stanja. Zadovoljenje projektnih zahtjeva moe se dokazati: proraunom; usvajanjem propisanih mjera; primjenom modela i probnih optereenja; pomou metode opaanja. Eurokodom se uzima u obzir injenicu da se sve projektne okolnosti ne mogu opisati i dokazati proraunom. Mnogi su se postupci i detalji izvedbe u inenjerskoj praksi pokazali dovoljno pouzdanima, prije svega na osnovi iskustva, mjerenja, praenja konstrukcije tijekom izvoenja i slino. Eurokod nastoji takve iskustvene i sline metode, zajedno s onim raunskima, uklopiti u dokazivanje stabilnosti ili uporabivosti graevine. 5.9.2.2 Trajnost

U IDl se predvia da osnovni zahtjevi moraju biti zadovoljeni tijekom "ekonomski opravdanog radnog vijeka graevine". Trajnost graevine treba shvatiti kao razdoblje zadovoljenja osnovnih zahtjeva. Na osnovi oekivanih unutarnjih i vanjskih djelovanja okoline treba ocijeniti njihov utjecaj na trajnost graevine i mjere zatite, odnosno treba predvidjeti odgovarajua svojstva ugraenih materijala. 5.9.2.3 Provjera graninih stanja (proraun) primjenom parcijalnih faktora

U proraunima se koriste modeli, koji ukljuuju sve bitne utjecaje na graevinu. Modeli moraju biti dovoljno precizni da se moe predvidjeti ponaanje graevine kad se uzmu u obzir norme koje pri graenju treba zadovoljiti i stupanj pouzdanosti informacija na kojima se proraun temelji. Treba razmotriti i sluajeve kad je potrebno odstupiti od stanja (npr. optereenja) i djelovanja koja su u proraunu predviena. Treba odrediti meusobno djelovanje tla i graevine. Kad god je to 83

mogue, rezultate prorauna treba usporediti s opaanjima na ve izvedenim graevinama. Projektiranje pomou prorauna ukljuuje: odabir proraunskog modela; odabir optereenja i pomaka koji djeluju na tlo i graevinu, svojstva tla i ostalih materijala; dimenzije; ogranienja, na pr. prihvatljiva slijeganja, naginjanja i sl.

Odabrani model mora moi dobro opisati granino stanje tla za promatrani sluaj. Ako za takav sluaj nema provjerenog modela, u analizama ostalih graninih stanja treba primijeniti takve faktore da, promatrani sluaj bude dovoljno malo vjerojatan.
Projektne veliine

Projektne veliine su: optereenja, nametnuti pomaci, svojstva tla i materijala, dimenzije i ogranienja, u projektnim modelima pri projektiranju pomou prorauna. Svaka projektna veliina ulazi u proraun sa svojim stupnjem (faktorom) sigurnosti, a to se odnosi i na proraunski model. NEMA GLOBALNOG FAKTORA SIGURNOSTI! Pri odabiru projektnih veliina, treba voditi rauna o posljedicama postizanja graninog stanja, mogunosti nepovoljne kombinacije parametara, pouzdanosti pokusa za njihovo mjerenje te traenoj kakvoi izvedbe i kontrole. Proraunski model Proraunski model je najee analitiki model s moguim pojednostavljenjima, koja moraju biti na strani sigurnosti i u skladu s opaanjima na izvedenim graevinama i/ili pouzdanijim proraunskim modelima. Optereenja Optereenja na graevinu su sile, pritisci, slijeganja i predviene deformacije izazvane raznim utjecajima izvana (temperatura, vjetar i sl.). Optereenja su u proraunima uvijek poznate veliine, a prema trajanju mogu biti: stalna (G, npr. od vlastite mase); povremena (Q, pokretna optereenja, snijeg i vjetar); izvanredna (A, potresi, udari vozila).

Optereenja imaju stalan poloaj za razliite okolnosti (G) ili promjenljiv (Q i A). Zbog svojstava tla vano je razlikovati i povremena optereenja, (primjerice vjetrom) pri kojima tlo moe imati i poveanu vrstou i krutost; kratkotrajna, kad treba uzeti u obzir mogunost porasta pornih tlakova i dugotrajna optereenja.

84

Za geotehniko su projektiranje svojstvena djelovanja: mase tla, vode i stijena, tlakova u pornoj vodi (od stalne razine i procjeivanja), od nasipavanja i iskapanja, od optereenja prometom, bujanje i stezanje, dugotrajnih pomaka zbog konsolidacije, negativnog trenja, pomaka i ubrzanja prouzroenih eksplozijom, potresa i dinamikog optereenja, leda, napregnutih sidara, i sl. Trajanje optereenja je bitno, pogotovo kad je povezano sa svojstvima materijala kao to je konsolidacija sitnozrnih tala. Za izvanredna optereenja pretpostavljaju se prosjene vrijednosti. Odreivanje projektnih veliina U geotehnikim je graevinama esto prisutna voda, kao vanjska i/ili podzemna, sa stalnom i promjenljivom razinom. Zbog toga u obzir treba uzimati optereenja od djelovanja vode i to: kod graninih stanja s ozbiljnim posljedicama (obino krajnjeg graninog stanja) projektne vrijednosti pornih tlakova i sila strujnog tlaka treba uzeti za najnepovoljnije vrijednosti koje se mogu pojaviti u ekstremnim sluajevima; kod graninih stanja s manje ozbiljnim posljedicama (obino graninog stanja uporabivosti) projektne vrijednosti zbog djelovanja vode odreuju se kao najnepovoljnije u normalnim uvjetima.

Projektne vrijednosti optereenja, F d , procjenjuju se ili odreuju obzirom na svojstveno optereenje, F k , prema izrazu: F d = F k F ( 5.36) gdje je, F , parcijalni faktor sigurnosti za promatrano optereenje . Svojstvene vrijednosti optereenja, kod pilota, odreene su u Eurokodovima za konstrukcije. Na taj se nain ne odreuju projektne vrijednosti utjecaja tla za geotehnike proraune. Utjecaji od tla proraunavaju se sa projektnim vrijednostima gustoe tla i ostalih parametara geotehnikih materijala kako je opisano u 8. poglavlju Eurokoda 7. Na kraju ovog poglavlja priloena je tabela parcijalnih faktora za granina stanja nosivosti. Parcijalni faktor sigurnosti, za granino stanje uporabivosti je, F =1. Manje vrijednosti ovog faktora posljedica su mogunosti preraspodjele optereenja na temelje kod statiki neodreenih sustava. Kod statiki odreenih sustava i kod neodreenih s malom mogunou preraspodjele optereenja treba uzeti, F = 1,5. Za izvanredna optereenja, F , je uvijek jednak 1,0. Pri odreivanju projektnih vrijednosti svojstava gradiva treba uzeti u obzir moguu razliku izmeu svojstava gradiva ustanovljenih in situ i u laboratoriju, krtost i krutost tla i stijena te mogue vremenske uinke.

85

Projektne vrijednosti svojstava gradiva, X d , mogu se odreivati izravno ili prema svojstvenim vrijednostima, X k , pomou jednadbe: ( 5.37) X d = X k / m gdje je, m , parcijalni faktor sigurnosti svojstva gradiva . Svojstvene vrijednosti svojstava tla i stijena moraju se procijeniti uzimajui u obzir njihov utjecaj na ponaanje graevine tijekom radnog vijeka. Posebno su vani i geoloki podaci te podaci o slinim, ve izvedenim graevinama. Svojstvenu vrijednost treba, odrediti tako, da je vjerojatnost pojave nepovoljnijeg svojstva, za isto granino stanje, manja od 5%. U geotehnikoj praksi najee nema dovoljno podataka da se statistikom obradom doe do svojstvenih vrijednosti. Schneider, 1997. preporua izraz za svojstvene vrijednosti: ( 5.18) X k =(X m -0,5, )= X m (1-0,5 V) gdje je, X m , srednja vrijednost promatranog svojstva tla, , standardna devijacija, a koeficijent varijacije, V=/X m . Izraz (1-0,5V) naziva se koeficijent homogenosti. Prema Maslovu i sur., 1975., ovakvi se izrazi mogu koristit dok je, V<30%. Za vee vrijednosti koeficijenta varijacije, V>30%, potrebno je obiljeja preraspodijeliti na nain da odreene vrijednosti s kojima se vri proraun pripadaju (statistiki) istom osnovnom skupu (V<30%), za kojeg onda vrijedi raunsko obiljeje. Vee ili manje vrijednosti faktora sigurnosti uzimaju se u sluaju poveane ili smanjene sigurnosti svojstava gradiva. Za granina stanja, uporabivosti i izvanredne okolnosti su vrijednosti, m =1, a za objekte u izgradnji, ije ruenje nee ugroziti ivot ljudi, ili nee imati neke druge znaajnije posljedice, mogu se uzeti vrijednosti iz pripadne tablice u Eurokodu 7. U dimenzije spadaju: visine, promjeri, nagibi i raspored slojeva, razina podzemne vode, konture iskopa, nasipa, temelja i sl. Najee se uzimaju stvarne dimenzije, dok se u nekim sluajevima, za krajnja granina stanja, uzimaju najnepovoljnije dimenzije. Ogranienje je doputena vrijednost apsolutne ili relativne deformacije za odgovarajue granino stanje. Projektiranje uz pomo prorauna omoguava, da se ustanovi osjetljivost proraunskog modela na variranje pojedinih projektnih vrijednosti. U projektne su vrijednosti ukljueni elementi sigurnosti, pa se primjerice parametarskom analizom moe odrediti utjecaj svake pojedine vrijednosti na ukupnu sigurnost graevine. Takav je pristup bitno drugaiji od dosadanjega, kada su svi pojedinani utjecaji bili prekriveni zajednikim faktorom sigurnosti.

86

Proraunom se odreuju projektne veliine E d;U , koje su posljedica optereenja. E d;U je funkcija projektne veliine optereenja F d , svojstava gradiva X d i dimenzija a d , odnosno: E d;U = E (F d , X d , a d ) (5.39) Projektne se veliine F d , X d izraunavaju iz svojstvenih veliina F k , prema jednadbi 2.27 i X k prema jednadbi 2.28 a a k prema jednadbi: ( 5.40) a d =a k a gdje su, F , i, m , parcijalni faktori sigurnosti za pojedino optereenje, odnosno svojstvo materijala, dok je, a, dodatak u dimenziji. Veliine, F , i, m , ovise i o tipu graninog stanja (za granino je stanje uporabivosti, m = 1,0). Za krajnje granino stanje, tj. stanje loma ili nestabilnosti graevine (ili njezinih dijelova), koje moe ugroziti sigurnost ljudi i/ili samu graevinu, treba biti: ( 5.41) E d;U R d;U gdje je, R d;U , raunska otpornost izraena kao: R d;U = R (F d , X d , a d ) F d = F F k X d =X k / m a d =a k a ( 5.42) (5.43) ( 5.44) ( 5.45)

Vie nema odabira jednoznanog faktora sigurnosti za neku graevinu u vrijednosti od 1,2; 1,3 ili ak 6. Nesigurnosti su locirane po mjestima nastajanja, pa proraunski modeli mogu stvarno opisati pojavu koju modeliraju, tj. moe se izolirati utjecaj svake promjenjive u modelu. Za granino stanje uporabivosti potrebno je proraunom odrediti projektnu veliinu, C d;S , koja moe biti prevelika deformacija, kad graevina vie ne moe sluiti predvienoj namjeni. To moe biti i preveliki utjecaj vibracija, buke i drugih smetnji koje ometaju rad ljudi, oteuju graevinu ili njezine dijelove i onemoguuju njenu upotrebu u punoj namjeni. Za to se stanje trai da je: ( 5.46) E d;S C d;S pri emu je E d;S proraunska vrijednost uinka djelovanja pri graninom stanju uporabivosti: ( 5.47) E d;S =E(F k , X k , a k ) Geotehniko projektiranje po Eurokodu 7, sastoji se od niza pretpostavljenih projektnih okolnosti za pojedina granina stanja (loma i pomaka), koja daju najnepovoljniji utjecaj za pojedino granino stanje. Treba paziti da se optereenja, koja se iz fizikalnih razloga ne mogu istodobno pojaviti, ne pojave u istoj projektnoj okolnosti. Nizanjem projektnih okolnosti stvara se projektni scenarij. Za svaku okolnost treba obrazloiti ulazne parametre (optereenja, svojstva tla, geometrijske podatke i sl.), ustanoviti projektne zahtjeve, odabrati metodu prorauna i pokazati da e projektnim 87

zahtjevima biti udovoljeno. S obzirom na vie oekivanih projektnih okolnosti, projektant e, moda i nesvjesno, odabirati oprobana rjeenja, to sve zajedno vodi u odreeni konzervativizam. Osim toga piloti su najee podloga, za vidljivi dio graevine, te stoga imaju "dvostruku odgovornost". 5.9.2.4 Projektiranje pomou propisanih mjera, probnog optereenja i metode opaanja

U nekim sluajevima nema proraunskih modela, ili nisu potrebni, ve se postupa prema propisanim mjerama. To je, primjerice sluaj, kod projektiranja, uobiajenih, esto konzervativnih detalja izvedbe te specifikacije i kontrole materijala, mjera zatite i odravanja, pri projektiranju zatite protiv smrzavanja, kemijskog ili biolokog razaranja. Pri projektiranju se moe oslanjati i na rezultate probnog optereenja, i ispitivanja na modelima, ali tada treba voditi rauna o: razlikama u tlu, u pokusu i kod graevine, brzini izvoenja pokusa, posebice ako je trajanje probnog ispitivanja znatno krae od optereenja graevine, utjecajima mjerila, posebice ako je rije o malim modelima, gdje je vana razina naprezanja i odnos veliina estica tla. Budui da nije uvijek mogue predvidjeti ponaanje geotehnikih graevina, moe se pomoi metodom opaanja. To je postupak, kojim se projekt ispravlja, dopunjuje i mijenja usporedno s graenjem, stoga prije poetka gradnje treba: 5.9.2.5 odrediti granice ponaanja graevine; predvidjeti, s velikom vjerojatnou, da e ponaanje graevine ostati unutar zadanih granica; osigurati promatranje graevine kako bi se moglo pravodobno intervenirati; predvidjeti razne mogue ishode, kojima se treba prilagoditi, ako ponaanje prijee doputene granice. Geotehniki projektni izvjetaj

Osim, u nas uobiajenoga, geotehnikog izvjetaja, Eurokod 7 predvia i tzv. geotehniki projektni izvjetaj, koji moe biti vrlo kratak, ali treba sadravati: 88 opis lokacije i njezine okoline; opis temeljnog tla; opis budue graevine i optereenja;

projektne vrijednosti svojstava tla i stijena (s obrazloenjima, ako je potrebno), proraune i rezultate provjere sigurnosti i uporabivosti graevine; zahtjeve u vezi sa sigurnou; podroban plan nadzora, i potrebne provjere za vrijeme graenja i zahtjeve u vezi s odravanjem.

Prema vaeem Zakonu o prostornom ureenju i gradnji iz 2007. godine, geotehniki projektni izvjetaj treba biti sastavni dio glavnog projekta za one greevine za koje je potrebno dokazati mehaniku otpornost i stabilnost (podlijeu reviziji). Investitoru treba dostaviti izvadak iz geotehnikog projektnog izvjetaja sa zahtjevima za opaanjima i odravanjem graevine. Pri proraunu konstrukcijskih elemenata na granino stanje uporabivosti, uzimaju se karakteristine vrijednosti svojstava tla. Tabela 5.7 Parcijalni faktori za granina stanja nosivosti u trajnim i privremenim projektnim situacijama Djelovanja (F) Sluaj Stalna Nepovoljna Sluaj A Sluaj B Sluaj C
a

Svojstva temeljnoga tla (m) tan [1,1] [1,0] [1,25] c' [1,3] [1,0] [1,6] cu [1,2] [1,0] [1,4] qua [1,2] [1,0] [1,4]

Promjenljiva Nepovoljna [1,50] [1,50] [1,30]

Povoljna [0,95] [1,00] [1,00]

[1,00] [1,35] [1,00]

tlana vrstoa tla ili stijene

Sluaj A koristiti samo kada je kritian utjecaj uzgona; Sluaj B koristiti za proraune nosivih dijelova temelja ili potpornih graevina; Sluaj C koristi se za proraune stabilnosti kosina gdje se ne pojavljuju nosivh dijelovi. Moe biti kritian i za dimenzioniranje nosivih dijelova temelja i potpornih graevina, a ponekad i za njihovu vrstou.

89

5.10 SIROVI TEKST POGLAVLJA 7 EUROKODA 7 PILOTI

Ovaj dio teksta je iskljuivo za internu upotrebu studenata doktorskog studija na Graevinsk-arhitektonskom fakultetu u Splitu
7 7.1 Temeljenje na pilotima Openito

(1)P Odredbe u ovom poglavlju primjenjuju se na pilote oslonjene na osnovicu, na lebdee pilote, vlane pilote i popreno optereene pilote, koji se ugrauju zabijanjem, utiskivanjem, uvrtanjem ili buenjem, s injektiranjem ili bez njega.
7.2 Granina stanja

(1)P Mora se nainiti popis graninih stanja. Razmatraju se sljedea granina stanja: gubitak sveukupne stabilnosti, slom dosezanjem nosivosti temelja na pilotima, uzdizanje ili nedovoljna vlana otpornost temelja na pilotima, slom u temeljnom tlu uslijed popreno optereenog temelja na pilotima, slom konstrukcije pilota u tlaku, vlaku, savijanju, izvijanju ili posmiku, istodobni slom temeljnoga tla i temelja na pilotima, istodobni slom temeljnoga tla i konstrukcije, prekomjerno slijeganje tla, prekomjerno uzdizanje tla, neprihvatljive vibracije.
7.3 7.3.1 Djelovanja i projektne situacije Openito

(1)P Za proraune graninih stanja, moraju se razmotriti djelovanja koja su popisana u 2.4.2. (2)P Projektne se situacije mora odabrati u suglasju s naelima koja su navedena u 2.2. (3) Predlae se ako zatreba analiza meudjelovanja konstrukcije i temeljnoga tla, radi odreivanja onih djelovanja na konstrukcije, koja se moraju usvojiti za projektiranje temelja na pilotima. Za ovu se analizu predlae razmotriti ako zatreba kako male tako i velike karakteristine vrijednosti krutosti.
7.3.2 7.3.2.1 Djelovanja uslijed pomaka temeljnoga tla Openito

(1)P U temeljnom tlu, u kojemu se nalaze piloti, moe doi do pomaka uslijed konsolidacije ili bubrenja tla, uslijed susjednih optereenja, puzanja ili klizanja tla, ili uslijed potresa. Ove pojave utjeu na pilote tako to su povod za stvaranje negativnoga trenja na platu, za uzdizanje, istezanje, popreno optereenje i pomake. U ovim situacijama, projektne vrijednosti vrstoe i krutosti temeljnoga tla obino moraju biti gornje vrijednosti. 90

(2)P Za projektiranje se mora usvojiti jedan od sljedea dva pristupa: pomak temeljnoga tla se uzima kao djelovanje; tada se provodi analiza meudjelovanja radi odreivanja sila, pomaka i deformacija u pilotu, kao projektno se djelovanje mora uvesti gornju graninu vrijednost one sile, koju temeljno tlo moe prenijeti u pilot; za odreivanje ove sile mora se uzeti u obzir vrstou tla i izvor optereenja uslijed teine ili slijeganja tla, ili uslijed onog djelovanja koje remeti tlo.
7.3.2.2 Negativno trenje na platu

(1)P Ako se u projektnom proraunu sila od negativnog trenja na platu uzima kao djelovanje, tada njezina vrijednost mora biti ona najvea koju veliko slijeganje tla moe proizvesti u odnosu na pilot. (2) Za proraun najvee sile od negativnog trenja na platu, mora se uzeti u obzir posminu otpornost tla uzdu plata pilota, dubinu stiljivog tla, teinu tla i povrinsko optereenje oko svakog pilota koji prouzrokuje slijeganje. Za skupinu pilota, gornja se granina vrijednost sile od negativnog trenja na platu moe izraunati na temelju teine onog optereenja koje izaziva slijeganje, vodei pri tom rauna o promjenama pornog tlaka uslijed snienja razine vode, konsolidacije ili zabijanja pilota. (3)P Ako se oekuje malo slijeganje temeljnog tla nakon ugradnje pilota, tedljiv se projekt moe postii tako da se slijeganje temeljnog tla uzme kao djelovanje te se provede analiza meudjelovanja. Projektnu vrijednost slijeganja temeljnog tla odreuje se uporabom jedinine teine i stiljivosti materijala u suglasju s 2.4.3. (4) Za proraun meudjelovanja uzimaju se u obzir pomaci pilota u donosu na okolno temeljno tlo koje se slijee, posmina otpornost tla uzdu plasta pilota i teina tla te oekivano povrinsko optereenje oko svakog pilota koji je povod stvaranju negativnoga trenja na platu.
7.3.2.3 Uzdizanje tla

(1)P Pri razmatranju uinka uzdizanja tla ili sila usmjerenih prema povrini terena, koje se mogu pojaviti du plata pilota, pomake temeljnog tla obino se mora uzimati kao djelovanja. (2) Bubrenje ili uzdizanje tla moe se pojaviti uslijed rastereenja, iskopa, djelovanja mraza ili zabijanja susjednih pilota. Takoer se moe pojaviti uslijed poveanja vlanosti tla nakon uklanjanja drvea, prestanka crpenja vode iz vodonosnih slojeva, nakon to se sprijei isparavanje (zbog nove graevine) ili uslijed izvanrednih situacija. Do uzdizanja tla moe doi tijekom gradnje, prije optereenja pilota gornjom konstrukcijom, a ono moe izazvati neprihvatljivo uzdizanje pilota ili strukturni lom pilota.

91

7.3.2.4

Popreno optereenje

(1)P Popreni pomaci temeljnog tla popreno optereuju temelje na pilotima. Ovo se popreno optereenje mora razmotriti ako se pojavi jedna ili vie od sljedeih situacija: razliite veliine optereenja na bilo kojoj strani temelja na pilotima, razliite razine iskopa na bilo kojoj strani temelja na pilotima, temelj na pilotima koji se nalazi na rubu nasipa, temelj na pilotima koji je izgraen na puzajuoj kosini, nagnuti piloti u tlu koje se slijee, piloti u seizmikom podruju. (2) Popreno optereenje temelja na pilotima obino treba odrediti tako da se pilote uzme kao da su grede u masi tla koja se deformira. Ako je horizontalna deformacija gornjih slabih slojeva tla velika, a piloti su iroko razmjeteni, tada rezultirajue popreno optereenje ovisi o posminim vrstoama ovih slabih slojeva tla.
7.4 7.4.1 Projektne metode i razmatranje projekta Projektne metode

(1)P Proraun se mora temeljiti na jednom od sljedeih pristupa: upotrebljavaju se rezultati ispitivanja statikim optereenjem, za koje se pokazalo da su u suglasju s drugim mjerodavnim iskustvom, i to na temelju prorauna ili na koji drugi nain, upotrebljavaju se empirijske ili analitike metode prorauna, ija je valjanost pokazana na temelju ispitivanja statikim optereenjem u usporedivim situacijama, upotrebljavaju se rezultati ispitivanja dinamikim optereenjem, ija je valjanost pokazana na temelju ispitivanja statikim optereenjem u usporedivim situacijama. (2) Projektne vrijednosti parametara za proraune trebaju biti u opem suglasju s 3.3, no pri odabiru vrijednosti parametara, takoer se mogu uzeti u obzir rezultati probnog optereenja pilota. Ispitivanje statikim optereenjem moe se provesti na probnim pilotima, koji su izvedeni jedino za ispitivanje i to prije zavretka projekta, ili na radnim pilotima, koji ine dio temelja. Ponekad je prihvatljivo upotrijebiti rezultate opaanja dobivene za neki usporedivi postojei temelj na pilotima, umjesto da se provodi probno optereenje pilota, uz uvjet da je ovaj pristup potkrijepljen rezultatima terenskih istranih radova i ispitivanja temeljnoga tla. Za konstrukcije, koje su razvrstane u prvi geotehniki razred, temelje na pilotima se moe projekti-rati na osnovi usporedivog iskustva, to znaci da se ne mora 92

provoditi probno optereenje pilota ni prorauni, sve to uz uvjet da vrsta pilota i uvjeti u tlu ostaju unutar podruja iskustva, da je izvrena provjera uvjeta u tlu i da se izvedba pilota nadzire u suglasju s naelima iz poglavlja 4.
7.4.2 Razmatranje projekta

(1)P Treba razmotriti ponaanje pojedinih pilota i skupine pilota, kao i krutost i vrstou konstrukcije koja pilote povezuje. (2)P Kad se odabiru proraunske metode i vrijednosti parametara te kad se upotrebljavaju rezultati probnog optereenja pilota, treba razmotriti trajanje optereenja kao i njegove promjene u vremenu. (3)P Pri proraunu i kad se upotrebljavaju rezultati probnog optereenja pilota, treba uzeti u obzir planirano budue nasipavanje ili odstranjivanje nadsloja, ili mogue promjene reima podzemne vode. (4)P Kad se odabire vrsta pilota, kao i kakvoa materijala pilota i postupak izvedbe, mora se uzeti u obzir: uvjete u tlu na lokaciji, ukljuujui prisutne ili mogue zapreke u temeljnom tlu, naprezanja izazvana u pilotima uslijed njihove izvedbe, mogunost ouvanja i provjere cjelovitosti izvedenog pilota, uinke postupka i slijeda izvedbe pilota na one pilote koji su ve izvedeni, kao i na susjedne konstrukcije ili instalacije, doputena odstupanja unutar kojih se pilote mote pouzdano izvesti, kodljive uinke kemikalija u temeljnom tlu. (5) Pri razmatranju gore navedenog, treba obratiti pozornosti na slijedee: razmak pilota u skupini pilota, pomake ili vibracije susjednih konstrukcija uslijed izvedbe pilota, vrstu malja ili vibratora, dinamika naprezanja u pilotu tijekom zabijanja, za one vrste buenih pilota, gdje se u buotini upotrebljava tekuina, potrebu za odravanjem tlaka tekuine na takvoj razini koja jami da se buotina nee uruiti i da nee doi do hidraulikog sloma na njezinom dnu, ienje dna i ponekad cijele buotine, naroito pod bentonitom, radi odstranjivanja pregnjeenoga materijala, lokalne nestabilnosti buotine za pilot tijekom njegova betoniranja, zbog kojih moe doi do upadanja tla u buotinu, prodor tla ili vode u presjek pilota betoniranih na licu mjesta, poremeenost betona prije njegova vezivanja, i to uslijed strujanja podzemne vode, uinke nezasienih pjeanih slojeva oko pilota, dok ovi slojevi izvlae vodu iz betona, odgoen utjecaj kemikalija u tlu, ili uinke dotoka podzemne vode na vlani beton, za one pilote, betonirane na licu mjesta, koji nisu trajno zacjevljeni, 93

zbijanje tla uslijed izvoenja utiskivanih pilota, poremeenost tla uslijed izvoenja buotina za buene pilote.
7.5 7.5.1 Probno optereenje pilota Openito

(1)P

Probno se optereenje pilota mora provesti u sljedeim situacijama: ako se upotrebljava ona vrsta pilota ili postupak njegove izvedbe koji je izvan usporedivog iskustva i koji nije bio ispitan pod usporedivim uvjetima u tlu ni pod usporedivim uvjetima optereenja, ako se upotrebljava onaj sustav pilota za koji radnici koji izvode radove nemaju iskustva, ako e piloti biti pod takvim optereenjem za koje ni teorija ni iskustvo ne nude dovoljnu pouzdanost za projektiranje; probno optereenje pilota treba u tom sluaju provesti pod onim optereenjem koje je slino predvienom optereenju, ako opaanja tijekom izvedbe pilota ukazuju na takvo ponaanje pilota, koje znatno i nepovoljno odstupa od onog ponaanja koje je predvieno na temelju istranih radova ili iskustva, te ako niti daljnja istraivanja temeljnog tla ne daju objanjenje za povod ovim odstupanjima.

(2) Probno optereenje pilota mote se upotrijebiti za: donoenje suda o primjerenosti postupka gradnje, odreivanje odziva tipinog pilota i okolnog temeljnog tla na optereenje, kako u pogledu slijeganja tako i u pogledu graninog optereenja, provjeru ponaanja pojedinog pilota i donoenje suda o cjelokupnom temelju na pilotima. Tamo gdje probno optereenje pilota nije praktino zbog potekoa u modeliranju promjena optereenja (npr. za cikliko optereenje), treba vrlo oprezno upotrebljavati projektne vrijednosti svojstava materijala. (3)P Ako se provodi jedno probno optereenje pilota, obino ga se mora provesti tamo gdje se oekuju najnepovoljniji uvjeti u tlu. Ako to nije mogue, to treba uzeti u obzir pri odreivanju karakteristine vrijednosti nosivosti. Ako se provodi probno optereenje dva ili vie pilota, moraju se za to odabrati one lokacije koje su tipine za temelj na pilotima, a jedno od ovih probnih optereenja se mora provesti tamo gdje se oekuju najnepovoljniji uvjeti u tlu. (4)P Mora proi odreeno vrijeme izmeu izvedbe pilota i poetka njegova probnog optereenja, radi postizanja zahtijevane vrstoe materijala pilota, kao i vraanja pornog tlaka na njegovu poetnu vrijednost. (5) U nekim sluajevima treba zabiljeiti vrijednost pornog tlaka, koji je izazvan izvedbom pilota, i zatim vraanje na njegovu poetnu vrijednost, radi donoenja ispravne odluke o poetku probnog optereenja.

94

7.5.2 7.5.2.1

Ispitivanje statikim optereenjem Postupak optereenja

(1)P Postupak probnog optereenja pilota, naroito u pogledu broja koraka optereenja, trajanja ovih koraka i primjene ciklusa optereenja, mora biti takav da se, na temelju mjerenja na pilotu, moe donijeti zakljuke o ponaanju u pogledu deformacija, puzanja i povratnog pomaka temelja na pilotima. Probno optereenje mora biti takvo da se takoer mote donijeti zakljuke o graninom optereenju sloma. (2) Ispitivanje statikim optereenjem treba provesti u suglasju s preporuenim postupkom ISSMFE Pododbora za terenska i laboratorijska ispitivanja, pod nazivom Osno probno optereenje pilota, preporueni postupak, koji je objavljen u ASTM Geotechnical Testing Journal, lipanj 1985., pp 79-90. Prije pokusa treba badariti ureaje za mjerenje sila, naprezanja ili deformacija i pomaka. Smjer primijenjene sile za tlano ili vlano probno optereenje pilota, treba se podudarati s uzdunom osi pilota.
Probno optereenje pilota, koje se provodi radi projektiranja temelja na vlanim pilotima, openito treba provesti do sloma. Obino se ne smije rabiti ekstrapolaciju krivulje sila-pomak za vlano ispitivanje, a to se naroito odnosi na sluaj kad djeluje intenzivno privremeno optereenje. 7.5.2.2 Probni piloti

(1)P Broj probnih pilota, koji se trae radi provjere projekta, treba odabrati na temelju: uvjeta u tlu i njihove promjenljivosti na cijeloj lokaciji, geotehnikoga razreda kojemu pripada konstrukcija, prethodno dokumentiranih dokaza o ponaanju iste vrste pilota u slinim uvjetima u temeljnom tlu, ukupnog broja i vrste pilota u projektu temelja. (2)P Uvjeti u temeljnom tlu se moraju temeljito istraiti na lokaciji ispitivanja. Dubina buenja, ili terenskih ispitivanja, mora biti dovoljna da se moe utvrditi vrsta temeljnog tla, kako oko tako i ispod iljate osnovice pilota. Moraju se ukljuiti svi slojevi koji e znatno pridonijeti ponaanju pilota u pogledu njegovih deformacija, to jest najmanje do dubine od pet promjera pilota ispod iljate osnovice pilota, osim ako se na manjoj dubini ne nalazi vrsta stijena ili vrlo tvrdo tlo. (3)P Postupak izvedbe probnih pilota mora biti u potpunosti dokumentiran u suglasju s 7.10.
7.5.2.3 Radni piloti

(1)P Broj radnih pilota za probno optereenje treba odabrati na temelju zabiljeenih nalaza tijekom gradnje.

95

(2) Odabir radnih pilota za probno optereenje moe biti propisan u ugovornim dokumentima. Ovo se moe vezati na zapise o izvedbi pilota. (3)P Optereenje radnih pilota mora biti najmanje jednako onom projektnom optereenju koje je mjerodavno za projekt temelja.
7.5.3 Ispitivanje dinamikim optereenjem

(1)P Rezultati ispitivanja dinamikim optereenjem mogu sluiti za projektiranje, uz uvjet da su provedeni odgovarajui geotehniki istrani radovi i da je postupak badaren na ispitivanjima statikim optereenjem za istu vrstu pilota, sline duine i presjeka, te za usporedive uvjete u tlu. (2)P Rezultate ispitivanja dinamikim optereenjem uvijek treba razmatrati u odnosu na druge rezultate takvih ispitivanja. (3) Ispitivanje dinamikim optereenjem moe posluiti kao pokazatelj za ravnomjernost pilota i za otkrivanje slabih pilota.
7.5.4 Izvjee o probnom optereenju

(1)P Izvjee treba nainiti za sva probna optereenja. Ovo izvjee, ako zatreba treba ukljuiti: opis lokacije, uvjete u temeljnom tlu uz upuivanje na istrane radove, vrstu pilota, opis ureaja za optereenje i mjerenje te sustav reakcije, dokumente o badarenju osjetila za silu, hidraulike prese i mjeraa, zapis o izvedbi probnih pilota, fotografije pilota i lokacije ispitivanja, brojane rezultate ispitivanja, dijagram slijeganja u vremenu za svako optereenje za postupak optereenja u koracima, mjerene vrijednosti optereenje-slijeganje, opravdanje razloga za svako odstupanje od gore navedenih preporuka.
7.6 7.6.1 Tlano optereeni piloti Projektiranje za granino stanje

(1)P Projektom se mora pokazati da su sljedea granina stanja dovoljno nevjerojatna: granino stanje nosivosti pri gubitku sveukupne stabilnosti, granino stanje nosivosti pri dosezanju nosivosti temelja na pilotima, granino stanje nosivosti pri uruavanju ili tekom oteenju gornje konstrukcije uslijed pomaka temelja na pilotima, granino stanje uporabljivosti gornje konstrukcije uslijed pomaka pilota.

96

(2) Sveukupnu stabilnost treba provjeriti u suglasju sa 7.6.2. U proraunu tada treba obino razmotriti zalihu sigurnosti u odnosu na slom dosezanjem nosivosti, kad se piloti beskonano pomiu dublje u temeljno tlo uz zanemariv porast otpornosti. Ovo se stanje obrauje u 7.6.3. Slijeganje se pilota razmatra u 7.6.4. Za pilote, koji zahtijevaju velika slijeganja za dosezanje svoje nosivosti, granino stanje nosivosti moe nastupiti u gornjoj konstrukciji prije dosezanja nosivosti pilota. U ovom sluaju pristup iz 7.6.3 za odreivanje karakteristinih i projektnih vrijednosti, takoer treba primijeniti i na cijelu krivulju optereenje-slijeganje s istim brojanim koeficijentima.
7.6.2 Sveukupna stabilnost

(1)P Mora se razmotriti slom uslijed gubitka sveukupne stabilnosti temelja koji ukljuuje tlane pilote. (2) Ako postoji mogunost nestabilnosti, treba razmotriti kako one klizne plohe koje prolaze ispod pilota tako i one koje pilote presijecaju. (3)P Toke iz 6.5.1, koje se odnose na sveukupnu stabilnost plitkih temelja, takoer se primjenjuju i na temelje koji ukljuuju tlane pilote.
7.6.3 7.6.3.1 Nosivost Openito

(1)P U cilju pokazivanja kako e temelj nositi projektno optereenje s primjerenom sigurnou s obzirom na slom dosezanjem nosivosti, sljedea nejednakost mora biti zadovoljena za sve sluajeve optereenja za granino stanje nosivosti i za sve kombinacije optereenja: gdje je: F cd F cd R cd

projektno osno tlano optereenje za granino stanje nosivosti,

R cd zbroj svih komponenti projektne nosivosti osno optereenih temelja na pilotima za granino stanje nosivosti, tako da se uzmu u obzir uinci nagnutog i ekscentrinog optereenja. Naelno, F cd treba ukljuiti teinu samoga pilota, a R cd treba ukljuiti pritisak nadslojeva iznad osnovice temelja. Ovo se dvoje, meutim, smije zanemariti ako se oni priblino ponitavaju. Oni se ne moraju ponitavati ako je: - negativno trenje na platu veliko, - tlo vrlo lagano, ili, - se pilot protee iznad povrine temeljnoga tla. (3)P Za pilote u skupini moraju se razmotriti dva mehanizma sloma: slom dosezanjem nosivosti pojedinih pilota, slom dosezanjem nosivosti pilota i tla koje se nalazi izmeu njih, a koji djeluju kao cjelina. Za projektnu se nosivost mora uzimati manju od ovih dviju vrijednosti. 97

(4) Openito, nosivost skupine pilota, koja djeluje kao cjelina, mote se izraunati uzimajui cjelinu kao pojedinani pilot velikoga promjera. Ako piloti slue za smanjivanje slijeganja temeljne ploe, njihova se otpornost, koja odgovara optereenju puzanja, moe uzeti za analizu stanja uporabljivosti konstrukcije. (5)P Kad se odreuje nosivosti pojedinih pilota, treba uzeti u obzir mogue nepovoljne uinke susjednih pilota. (6)P Ako nosivi sloj pilota lei iznad sloja slabog tla, tada treba razmotriti uinak slabog sloja na nosivost temelja. (7)P Ako se projektna nosivost izvodi za skupinu pilota, tada treba razmotriti prirodu konstrukcije koja povezuje pilote u skupinu. (8) Ako piloti podupiru savitljivu konstrukciju, tada treba pretpostaviti da je nosivost najslabijeg pilota kljuna za pojavu graninoga stanja. Ako piloti podupiru krutu konstrukciju, tada se moe iskoristiti sposobnost konstrukcije da izvri novu razdiobu optereenja medu pilotima. Granino e se stanje pojaviti jedino ako za znatan broj pilota istodobno nastupi slom; zbog toga se ne mora razmatrati slom samo jednoga pilota. Posebno treba razmotriti mogui slom rubnih pilota uslijed nagnutog ili ekscentrinog optereenja gornje konstrukcije.
7.6.3.2 Nosivost na temelju probnog optereenja pilota

(1)P Nain na koji se provode probna optereenja mora biti u suglasju s 7.5 i treba ga navesti u projektnom izvjeu. (2)P Probne pilote treba izvesti na isti nain kao i one pilote koji e initi temelj i to u istom sloju tla. (3) Ako se promjer probnog pilota razlikuje od promjera radnog pilota, tada pri odreivanju nosivosti treba razmotriti mogue razlike u ponaanju pilota razliitih promjera. U sluaju pilota vrlo velikog promjera, esto nije praktino provoditi probno optereenje na pilotu pune veliine. Probno optereenje na pilotima manjeg promjera moe se razmotriti uz uvjet da: omjer promjera probnog i promjera radnog pilota nije manji od 0,5, su probni piloti manjeg promjera proizvedeni i izvedeni u tlu na isti nain kao i oni piloti koji slue za temelj, probni pilot ima takve mjerne instrumente da se otpornost osnovice i plasta mogu iz mjerenja odvojeno izvesti. Ovaj pristup treba oprezno primjenjivati za zabijene pilote otvorenog dna, zbog utjecaja promjera pilota na dosezanje nosivosti tla koje se zatiskuje u pilot na njegovu dnu. (4)P U sluaju pojave negativnog trenja na platu pilota, nosivost pilota ili onaj njegov pomak koji je jednak pomaku za potvrdu graninog stanja nosivosti, koji se pak odreuje na temelju rezultata probnog optereenja, mora se popraviti tako da se 98

mjerene, ili najnepovoljnije projektne sile pozitivnog trenja na plastu u stiljivom sloju, oduzmu od sila mjerenih na glavi pilota. (5) Tijekom probnog optereenja, pozitivno e se trenje na platu razviti na ukupnoj duini pilota i treba ga razmotriti u suglasju s 7.3.2.2. Najvee optereenje na radni probni pilot treba biti vee od zbroja projektnog vanjskog optereenja i dvostrukog negativnog trenja na platu. (6)P Ako se karakteristina nosivost R ck izvodi na temelju vrijednosti R cm koje se mjere tijekom jednog ili vie probnih optereenja pilota, tada treba uzeti u obzir promjenljivost temeljnog tla i promjenljivost uinka izvedbe pilota. Kao najmanje mogue, moraju se zadovoljiti oba uvjeta (a) i (b) iz tablice 7.1, uz jednadbu: R ck = R cm /
Tablica 7.1 - Koeficijenti za izvoenje R ck Broj probnih optereenja 1 2

>2 [1,3 ] [1,1 ]

(a (

Koeficijent za srednji R cm Koeficijent za najmanji R cm

[ 1,5 [ 1,5

[ 1,35 [ 1,25

(7) Pri interpretaciji rezultata probnog optereenja pilota treba razlikovati sustavne i sluajne razlike u temeljnom tlu. Procjena sustavnih razlika u temeljnom tlu mote se nainiti razmatranjem raznih homogenih podruja ili trenda uvjeta u tlu ovisno o poloaju na gradilitu. Treba provjeriti zapise o izvedbi probnih pilota i uzeti u obzir svako odstupanje od uobiajenih uvjeta izvedbe. Ove razlike treba dijelom pokriti ispravnim odabirom probnih pilota. (8)P Za izvoenje projektne nosivosti, karakteristinu vrijednost, Rck treba podijeliti na komponente, tj. na nosivost osnovice, Rbk i nosivost plasta, Rsk , tako da je: R ck = R bk + R sk (7.3) (9) Omjer ovih komponenti moe se izvesti iz rezultata probnog optereenja, npr. kad su provedena mjerenja komponenti, ili ga se moe procijeniti primjenom postupaka iz 7.6.3.3. (10)P Projektnu nosivost, R cd treba izvesti iz: R cd = R bk / b + R sk / s gdje se b i s uzimaju iz tablice 7.2.
Tablica 7.2 - Vrijednosti b , s i t Koeficijent komponente

(7.4)

b [1,3] [1,6]

s [1,3] [1,3] [1,3]

t [1,3] [1,5] [1,4]

Zabijeni piloti Bueni piloti Uvrtani piloti (CFA

[1,45]

99

(11) Probno optereenje obino daje samo dijagrame optereenje-slijeganje i vrijeme-slijeganje, bez razlike izmeu otpornosti osnovice i plata. Zbog toga esto nije mogue razlikovati parcijalne koeficijente za odreivanje projektnih vrijednosti otpornosti stope i plasta. Umjesto toga se za karakteristinu nosivost pilota R ck moe uzeti parcijalni koeficijent t iz tablice 7.2.
7.6.3.3 Nosivost na osnovu rezultata ispitivanja temeljnoga tla

(1)P Projektnu nosivost, R cd pilota treba odrediti iz : R cd = R bd + R sd gdje je: R bd projektna otpornost osnovice, R sd projektna otpornost plata. (2)P R bd i R sd treba izvesti iz: R bd = R bk / b i R sd = R sk / s gdje je: R bk = q bk A

(7.5)

(7.6) (7.6)
b (7.7)

R sk = q sik Asi
i =1

a upotrebljavaju se sljedee oznake: R bk i R sk karakteristine vrijednosti otpornosti osnovice i plata, Ab A si q bk q sik nazivna tlocrtna povrina osnovice pilota nazivna povrina pilota u i-tom sloju tla, karakteristina vrijednost otpornosti po jedinici povrine osnovice, karakteristina vrijednost otpornosti po jedinici povrine plasta u i-tom sloju tla. (3)P Vrijednosti b i s moraju se uzimati iz tablice 7.2. (4)P Karakteristine vrijednosti q bk i q sik moraju se izvesti iz proraunskih pravila koja se temelje na uspostavljenim korelacijama izmeu rezultata ispitivanja statikim optereenjem i rezultata terenskih i laboratorijskih ispitivanja temeljnog tla. Ova proraunska pravila moraju biti takva da nosivosti, koje se dobiju s pomou karakteristinih vrijednosti q bk i q sik , ne premae mjerene nosivosti, koje se u prosjeku podijeli s [1,5], a koje slue za korelacije. (5)P Proraunska pravila treba odrediti na temelju usporedivog iskustva, kao to je to definirano u 1.4.2. (6) Pri ocjenjivanju valjanosti proraunskog pravila, treba uzeti u obzir: vrstu tla, ukljuujui gradaciju, mineralogiju, uglatost zrna, gustou, prekonsolidaciju, stiljivost i vodopropusnost, 100

izvedbu pilota, ukljuujui postupak buenja ili zabijanja (ili koji drugi postupak izvedbe), duinu, promjer i materijal, postupak ispitivanja temeljnog tla. (7)P Kad se rauna otpornost osnovice pilota, mora se uzeti u obzir vrstou podruja temeljnog tla iznad i ispod osnovice. (8) Podruje temeljnog tla, koje utjee na otpornost osnovice, protee se za vie promjera iznad i ispod stope pilota. U projektu treba uzeti u obzir slabo tlo u ovom podruju, koje ima razmjerno velik utjecaj na otpornost osnovice.
Ako je slabo temeljno tlo prisutno ispod osnovice pilota na dubini koja je manja od etiri promjera osnovice, tada treba razmotriti mehanizam sloma probojem.

(9)P Za cjevaste ili sanduaste zabijene pilote otvorenog dna, koji imaju otvore vee od 500 mm u bilo kojemu smjeru, bez posebnih ureaja unutar cijevi ili sanduka koji potiu zapunjavanje, otpornost osnovice mora se ograniiti na manju vrijednost od: posminog otpora izmeu epa od tla i unutarnje stjenke cijevi ili sanduka, otpornosti osnovice, koja je izvedena uporabom povrine poprenog presjeka osnovice. (10)P Ako se izvode piloti s proirenjima na osnovici, treba razmotriti mogue nepovoljne uinke poveane ploe na otpornost osnovice i plata pilota.
7.6.3.4 Nosivost na temelju izraza za zabijanje pilota

(1)P Ako se nosivost pojedinanih tlano optereenih pilota odreuje s pomou izraza za zabijanje pilota, tada se valjanost ovih izraza mora potvrditi prethodno dobivenim eksperimentalnim dokazima o zadovoljavajuem ponaanju pri ispitivanju iste vrste pilota statikim optereenjem, za slinu duinu i popreni presjek pilota te u slinim uvjetima u temeljnom tlu. (2)P Izraze za zabijanje pilota smije se upotrijebiti tek nakon sto je utvrena uslojenost temeljnoga tla. (3)P U projektu treba navesti koliki je broj pilota koji se moraju ponovno zabijati. Ako ponovno zabijanje daje loije rezultate, upravo se oni moraju upotrebljavati kao osnova za odreivanje nosivosti. Ako ponovno zabijanje daje bolje rezultate, njih se moe uzeti u obzir. (4) Ponovno zabijanje treba obino provoditi u prainastom tlu, osim ako lokalno usporedivo iskustvo ne pokazuje da to nije potrebno.
7.6.3.5 Nosivost na temelju analize irenja valova

(1)P Ako se nosivost pojedinanih tlano optereenih pilota odreuje primjenom analize irenja valova, tada se njezina valjanost mora potvrditi prethodno dobivenim dokazima o zadovoljavajuem ponaanju pri ispitivanju iste vrste pilota statikim optereenjem, za slinu duinu i popreni presjek pilota te u slinim uvjetima u temeljnom tlu. Pri ispitivanju dinamikim optereenjem, ulazna energija mora biti

101

dovoljno velika da se nosivost pilota moe zadovoljavajue interpretirati pri odgovarajue velikim deformacijama. (2)P Ulazne parametre za analizu irenja valova moe se preinaiti, ako se provodi dinamiko ispitivanje probnih pilota. (3) Dinamiko ispitivanje pilota moe pridonijeti boljem uvidu u mogunosti malja i dinamike parametre temeljnog tla. (4)P Analiza irenja valova obino se smije primijeniti tek nakon to je buenjem i terenskim ispitivanjima utvrena uslojenost temeljnog tla.
7.6.4 Slijeganje temelja na pilotima

(1)P Moraju se odrediti slijeganja za granino stanje uporabljivosti i granino stanje nosivosti te ih treba usporediti s odgovarajuim graninim vrijednostima pomaka, koje se daju u 2.4.5. (2)P Ako se granina stanja nosivosti mogu pojaviti u gornjoj konstrukciji prije nego li se u potpunosti dosegne nosivost pilota, tada se postupci iz 7.6.3 za izvoenje karakteristinih i projektnih vrijednosti moraju primijeniti i na cijelu krivulju optereenje-slijeganje, s istim brojanim koeficijentima i tako da se negativno trenje na plastu pilota jednako uzme u obzir. (3)P Pri odreivanju slijeganja treba uzeti u obzir: slijeganje pojedinanog pilota, dodatno slijeganje uslijed djelovanja skupine. U analizu slijeganja moraju se ukljuiti i mogua diferencijalna slijeganja.
7.7 7.7.1 Vlano optereeni piloti Openito

(1)P Tamo gdje se to moe primijeniti, projektiranje vlano optereenih pilota mora biti u skladu sa pravilima projektiranja koja se daju u 7.6. U ovom su poglavlju posebno prikazana pravila projektiranja za one temelje koji ukljuuju pilote pod vlanim optereenjem.
7.7.2 7.7.2.1 Vlana nosivost Openito

(1)P Moe se pokazati da e temelj prihvatiti projektno optereenje s primjerenom sigurnou u odnosu na slom vlakom, ako zadovoljava sljedeu nejednakost za sve sluajeve i kombinacije optereenja za granino stanje nosivosti: (7.8) F td R td gdje je: F td R td projektno osno vlano optereenje za granino stanje nosivosti, projektna vlana otpornost temelja na pilotima za granino stanje nosivosti. (2)P Za vlane pilote se moraju razmotriti dva mehanizma sloma: 102

izvlaenje pilota iz mase temeljnog tla, uzdizanje bloka temeljnog tla koji sadri pilote. (3) Za zasebni se vlani pilot ili za skupinu vlanih pilota slom moe pojaviti izvlaenjem klina temeljnog tla, to naroito vrijedi za pilote s proirenom osnovicom i za one koji su uglavljeni u stijenu. (4)P Moe se pokazati da postoji primjerena sigurnost u odnosu na slom vlano optereenih pilota uslijed uzdizanja bloka tla koji sadri pilote, kao to je to prikazano na slici 7.1, ako je zadovoljena sljedea nejednakost za sve sluajeve i kombinacije optereenja za granino stanje nosivosti: F td W d - ( U gdje je: F td Wd Fd U ld U 2d projektna vlana sila koja djeluje na skupinu pilota, projektna teina bloka tla koji sadri pilote (ukljuujui vodu) i samih pilota, projektna posmina otpornost na granici bloka tla koji sadri pilote, projektna sila, usmjerena prema dolje, uslijed tlaka vode na gornjoj povrini temelja na pilotima, projektna sila, usmjerena prema gore, uslijed tlaka vode na osnovicu bloka tla koji sadri temelj.
2d

-U

1d )

+ Fd

(tekst na slici: Ground surface = Povrina trena; GWL = razina podzemne vode)
Slika 7.1 - Slom uzdizanjem skupine vlano optereenih pilota

103

(5) Obino e uinak bloka tla koji sadri pilote biti kljuan za projektnu vlanu otpornost, ako je udaljenost izmeu pilota jednaka ili manja od drugog korijena umnoka duine pilota i njegova promjera. (6)P Ako se odreuje vlana otpornost skupine pilota, tada treba razmotriti uinak skupine, koji moe smanjiti efektivna vertikalna naprezanja u tlu, a time i otpornost plata kod pojedinih pilota u skupini. (7)P Treba razmotriti ozbiljan nepovoljan uinak ciklikog optereenja i promjene smjera optereenja na vlanu otpornost. (8) Usporedivo iskustvo steeno na temelju probnog optereenja pilota, moe posluiti za procjenu ovog uinka.
7.7.2.2 Vlana nosivost na temelju probnog optereenja pilota

(1)P Probno optereenje pilota za odreivanje vlane nosivosti R t zasebnog pilota, mora se provesti u suglasju s 7.5, tako da se uzmu u obzir odredbe iz 7.6.3.2. (2)P Ako se karakteristina nosivost R tk izvodi na temelju vrijednosti R tm koje se mjere tijekom jednog ili vie probnih optereenja pilota, tada treba uzeti u obzir promjenljivost temeljnoga tla i promjenljivost uinka izvedbe pilota. Kao najmanje mogue, moraju se zadovoljiti oba uvjeta (a) i (b) iz tablice 7.3, uz jednadbu: (7.10) R tk = R tm /
Tablica 7.3 - Koeficijenti za izvoenje Rtk Broj probnih optereenja 1 2

>2 [1,3 ] [1,1 ]

(a (b

Koeficijent za srednji R tm Koeficijent za najmanji R tm

[ 1,5 [ 1,5

[ 1,35 [ 1,25

(3) Ako su piloti vlano optereeni, treba obino ispitati vie od jednoga pilota. U sluaju velikog broja vlano optereenih pilota treba ispitati najmanje 2 % ukupnog broja pilota.

Treba provjeriti zapise o izvedbi probnih pilota, a pri interpretaciji rezultata ispitivanja treba uzeti u obzir svako odstupanje od uobiajenih uvjeta izvedbe. (4)P Projektnu vlanu otpornost, R td treba izvesti iz: R td = R tk / m gdje je m = [1,6]. (5)P Za skupine pilota treba uzeti u obzir utjecaj meudjelovanja, ako se vlana otpornost odreuje na temelju rezultata probnog optereenja pojedinanih pilota. (7.11)

7.7.2.3 Vlana nosivost na temelju rezultata ispitivanja temeljnog tla

104

(1)P Metode prorauna, koje se temelje na rezultatima ispitivanja tla, mogu se primijeniti jedino ako su prethodno provjerene probnim optereenjem slinih pilota, sline duine i poprenog presjeka te za shodne uvjete u tlu. (2)P Ako se projektnu vrijednost vlane otpornosti zasebnog vlanog pilota ili skupine vlanih pilota odreuje na temelju parametara vrstoe tla, tada treba razmotriti posminu otpornost izmeu pilota i tla u onim slojevima koji pridonose vlanoj otpornosti pilota. (3) U dodatku F se daje ogledni proraunski model za vlani otpor pojedinog pilota ili skupine.
7.7.3 Vertikalni pomaci

(1)P Vertikalni se pomaci moraju odrediti za uvjete graninog stanja uporabljivosti te ih treba usporediti s odgovarajuim graninim vrijednostima pomaka. (2) Pri tom treba slijediti opa naela iz 7.6.4. Provjera vlane nosivosti obino jamci da vertikalni pomaci nee prouzroiti oteenja konstrukcije te da nee doi do graninog stanja uporabljivosti. U nekim se situacijama ipak mogu postaviti vrlo otra mjerila za granino stanje uporabljivosti, te se moe zahtijevati odvojena provjera pomaka.
7.8 7.8.1 Popreno optereeni piloti Openito

(1)P Tamo gdje se to moe primijeniti, projektiranje popreno optereenih pilota mora biti u skladu s pravilima projektiranja koja se daju u 7.6. U ovom su poglavlju posebno prikazana pravila projektiranja za one temelje koji ukljuuju pilote pod poprenim optereenjem.
7.8.2 7.8.2.1 Poprena nosivost Openito

(1)P Moe se pokazati da e temelj prihvatiti projektno popreno optereenje s primjerenom sigurnou u odnosu na slom, ako zadovoljava sljedeu nejednakost za sve sluajeve i kombinacije optereenja za granino stanje nosivosti: (7.12) F trd R trd gdje je:
F trd projektno popreno optereenje za granino stanje nosivosti, R trd projektna otpornost na popreno optereenje za granino stanje nosivosti, tako da se uzmu u obzir uinci svih tlanih i vlanih osnih optereenja.

(2) Treba razmotriti jedan od sljedeih mehanizama sloma: za kratke pilote, zaokret i translaciju kao kruto tijelo, za duge vitke pilote, slom savijanjem pilota popraen lokalnim poputanjem i pomacima tla u blizini glave pilota.

105

(3)P Kad se odreuje otpornost popreno optereenih pilota, treba razmotriti uinak skupine pilota. (4) Popreno optereenje, koje se primjenjuje na skupinu pilota, moe izazvati kombinaciju tlanih, vlanih i poprenih sila u pojedinim pilotima.
7.8.2.2 Poprena nosivost na temelju probnog optereenja pilota

(1)P Tamo gdje se to mote primijeniti, ispitivanje horizontalnih pomaka glave pilota, mora se provesti u suglasju s 7.5, tako da se uzmu u obzir odredbe iz 7.6.3.2. (2) Nasuprot postupku za probno optereenja pilota, koji se opisuje u 7.5, ispitivanje popreno optereenih pilota obino nije potrebno provoditi sve do sloma. Veliina i smjer djelovanja probnog optereenja trebaju odgovarati projektnom optereenju pilota. (3)P Pri odabiru broja probnih pilota ili izvoenju projektne otpornosti na popreno optereenje na temelju rezultata probnog optereenja, treba uzeti u obzir promjenljivost temeljnog tla, naroito onog uz gornjih nekoliko metara pilota. (4) Treba provjeriti zapise o izvedbi probnih pilota, a pri interpretaciji rezultata ispitivanja treba uzeti u obzir svako odstupanje od uobiajenih uvjeta izvedbe. Ako se za skupinu pilota, otpornost na popreno optereenje izvodi na temelju rezultata probnog optereenja pojedinih pilota, tada treba uzeti u obzir meudjelovanje i uinak upetosti glave.
7.8.2.3 Poprena nosivost na temelju rezultata ispitivanja temeljnog tla i parametara vrstoe pilota

(1)P Poprena otpornost pilota ili skupine pilota mora se raunati uz uzajamno spojiv skup konstrukcijskih uzdunih sila, momenata savijanja, posminih sila, reakcija temeljnog tla i pomaka. (2)P Analiza popreno optereenog pilota mora ukljuiti mogunost sloma konstrukcije pilota u temeljnom tlu i to u podruju ispod povrine terena, u suglasju s 7.9. (3) Za duge vitke pilote, proraun poprene otpornosti se moe provesti primjenom teorije grede, koja je optereena na jednom svom kraju i koja je poduprta deformabilnom sredinom, sa zadanim modulom horizontalne reakcije podloge. (4)P Kad se odreuje poprena otpornost pilota, treba uzeti u obzir stupanj slobode zaokreta pilota na spoju s konstrukcijom.
7.8.3 Popreni pomaci

(1)P Kad se odreuju popreni pomaci gornjeg kraja temelja na pilotima, treba razmotriti: krutost temeljnog tla i kako se mijenja s veliinom deformacije, krutost pojedinih pilota na savijanje,

106

7.9

upetost pilota na spoju s konstrukcijom, uinak skupine, uinak promjene smjera optereenja ili ciklikog optereenja.
Projektiranje konstrukcije pilota

(1)P Pilote treba provjeriti na slom konstrukcije u suglasju s 2.4. (2)P Konstrukciju pilota mora se projektirati tako da se ona moe prilagoditi svim situacijama u kojima e se pilot nai, kako tijekom njegove izvedbe, ukljuujui ako treba prijevoz i zabijanje, tako i tijekom njegove uporabe. Vlano optereene pilote mora se projektirati tako da mogu preuzeti punu vlanu silu i to ako zatreba po cijeloj svojoj duini. (3)P Doputena izvedbena odstupanja moraju se uzeti u obzir pri projektiranju konstrukcije pilota i to prema uputama za danu vrstu pilota, komponente djelovanja i ponaanje temelja. (4)P Vitke pilote, koji prolaze kroz vodu ili debele naslage vrlo slabog tla, mora se provjeriti na izvijanje. (5) Za pilote koji su potpuno ukopani u temeljno tlo, nije vjerojatna pojava sloma izvijanjem. Prema uvrijeenoj praksi, izvijanje treba provjeriti za one pilote koji se nalaze u slojevima tla s manjom karakteristinom nedreniranom vrstoom od 15 kPa.
7.10 Nadzor nad izvedbom

(1)P Plan izvedbe pilota mora biti podloga za graevinske radove. (2) Plan treba sadravati sljedee projektne podatke: vrstu pilota s naznakom je li normiran ili ima koje drugo tehniko odobrenje, poloaj i nagib svakog pilota i doputeno odstupanje od poloaja, popreni presjek pilota, duzinu pilota, broj pilota, zahtijevanu nosivost pilota, razinu stope pilota (u odnosu na fiksiranu razinu unutar ili u blizini gradilita) ili zahtijevani otpor prodiranju, slijed izvedbe, poznate zapreke, svako drugo ogranienje koje se odnosi na izvoenje pilota. (3)P Izvedbu svakog pilota se mora pratiti i o tome voditi zapisnik na gradilitu. Zapisnik s potpisom nadzornog inenjera i proizvoaa pilota, mora se uvati za svaki pilot. (4) Zapisnik za svaki pilot ako zatreba sadrava: vrstu pilota i opremu za izvedbu, brojanu oznaku pilota, 107

popreni presjek pilota, duinu i armaturu (za betonske pilote), nadnevak i vrijeme izvedbe (ukljuujui i prekide tijekom izvedbe), betonsku mjeavinu, volumen betona i postupak ugradnje za pilote koji su betonirani na licu mjesta, jedininu teinu, pH, viskozitet po Marshu i sadraj sitnih estica za bentonitnu isplaknu (ako treba), pritisak ugradnje injekcione smjese ili betona, unutarnji i vanjski promjer, duinu navoja i prodiranje po okretu (za uvrtane i ostale injekcijske pilote), za zabijene pilote, vrijednosti mjerenog otpora zabijanju, kao sto su teina i visina pada ili potronja energije za malj, frekvencija i broj udaraca barem za zadnjih 0,25 m prodiranja, snagu vibratora (ako treba), snagu obrtanja buaeg motora (ako treba), za busene pilote, slojeve tla u buotinama i stanje osnovice, ako je ponaanje osnovice kritino, zapreke tijekom izvedbe pilota, odstupanje od poloaja i nagiba te kotu izvedenog pilota. (5)P Zapisnici se moraju uvati najmanje pet godina nakon zavretka radova na pilotima, kad treba nainiti nacrte izvedenog stanja, koje treba uvati s dokumentima o izvoenju pilota. (6)P Ako opaanje na terenu ili pregled zapisnika dovede u pitanje kakvou izvedenih pilota, tada se moraju provesti daljnja istraivanja radi utvrivanja stanja izvedenih pilota i potrebe za primjenom sanacijskih mjera. Ova istraivanja moraju ukljuivati bilo ponovno zabijanje ili ispitivanje cjelovitosti pilota, uz geotehnika terenska ispitivanja u blizini sumnjivih pilota i ispitivanje statikim optereenjem pilota. (7)P Ako se postupak izvedbe pilota ne moe pouzdano pratiti, tada treba provesti ispitivanje cjelovitosti onih pilota ija je kakvoa osjetljiva na postupak izvedbe. (8) Dinamiko ispitivanje cjelovitosti pilota pri malim deformacijama moe posluiti za opu procjenu pilota, koji bi mogli biti ozbiljno oteeni ili su tijekom izvedbe mogli izazvati ozbiljan gubitak vrstoe tla. Budui da se nedostaci, kao to su nedovoljna kakvoa betona ili debljina betonskog zatitnog sloja, koji utjeu na dugorono ponaanje pilota, esto ne mogu otkriti dinamikim ispitivanjem, za nadzor nad izvedbom mogu biti neophodna i neka druga ispitivanja, kao sto su ultrazvuna ili vibracijska ispitivanja ili jezgrovanje.

108

5.11 VRSTE I NAINI IZVOENJA PILOTA

5.11.1.1 Klasine izvedbe Piloti se mogu izvoditi kao zabijeni, nabijeni, kopani (bueni , svrdlani), mlazno injektirani i utisnuti. Zabijati se mogu drveni, armirano-betonski i elini piloti. Zabijaju se makarama i vibro-nabijaima. Tehnologija najee ovisi o izvoau i nema je smisla striktno propisivati. Kod zabijanja svih vrsta pilota koriste se zatitne kape sa glavama zatienim posebno oblikovanim kapama. Kape obavezno imaju udarnu plohu zatienu ulokom od tvrdog drveta. Ovaj uloak slui izmeu ostalog za smanjenje buke pri radu. Vee grupe pilota zabijaju se uvijek takvim redoslijedom da se prvo zabiju oni u sredini a zatim se zabijaju piloti blii vanjskom rubu tlocrta. Na ovaj se nain smanjuje utjecaj zbijanja tla koji bi oteao zabijanje pilota. Metoda nabijanja koristi se na nain da se u tlo zabije cijev u koju se ugrauje beton ili ljunak. Pri tom se ovisno o tehnonologiji cijev vadi (sistem Franki) ili ostavlja kao kouljica pilota (sistem Raymond), a materijal koji se ugrauje nabija batom sa povrine. U nekim se sluajevima kao na pr. kod Franki pilota, moe u kouljicu prije ispune betonom, ugraditi i potrebna armatura. Kod ljunanih pilota koji slue kao uspravni drenovi, kouljica se obavezno mora izvaditi.

Slika 5.38 Nabijanje pilota (Franki tehnologija s vaenjem cijevi) 109

Utisnuti piloti slue u posebne svrhe kod sanacija temelja. Utiskuju se izmeu temelja i podtemeljnog tla pomou hidraulikih tijesaka. Ova vrsta dubokog temeljenja spada u posebne zahvate. stari temelj

tijesak

Slika 5.39 Tehnologija izvedbe utisnutih pilota Kopani piloti izvode se na nain da se do projektirane dubine izvede iskop tla i u tako pripremljenu upljinu ugradi armatura i beton (ili ljunak ovisno o namjeni). Tehnologija iskopa je razliita ovisno o proizvoau opreme.

Slika 5.40 Vrste grabilica i razbijaa za izvedbu kopanih (buenih) pilota U Hrvatskoj je poznatija Benoto tehnologija koja za iskop koristi grabilicu, a za zatitu od uruavanja zatitnu kolonu (cijev) koja se vadi u toku betoniranja.

110

ISKOP

UGRADNJA ARMATURE

BETONIRANJE

Slika 5.41 Benoto tehnologija izvedbe pilota sa zatitnom kolonom Salzgitter i Rodio tehnologija vri iskop pomou glodanja materijala. Za transport iskopanog materijala i razupiranje iskopa koristi se glinobetonska isplaka koja cirkulira pomou sustava crpki.

Slika 5.42 Rodio tehnologija izvedbe buenog pilota Kopani piloti pogodni su za izvedbu pri kojoj je potrebno da vrh pilota ue u povrinski sloj stijene jer takva tehnologija omoguuje razbijanje povrinskog sloja 111

stijenske mase. Ukoliko je pilot uao u stijensku masu cca 1.5 vlastitog promjera, moemo smatrati da se na vrhu moe ostvariti upetost. Ova injenica koji puta pomae pri statikom proraunu konstrukcije na pilotima. Piloti ispunjeni ljunkom koriste se kao uspravni drenovi za potrebe ubrzane konsolidacije velikih zapremina tla, na pr. ispod nasipa za autoceste. Oni poboljavaju svojstva tla u koje su nabijeni poveavajui njegovu gustou do koje dolazi uslijed zbijanja tla kod utiskivanja pilota ili cijevi za njihovu izvedbu. Razvojem novih tehnologija pojavila se primjena MLAZNOG INJEKTIRANJA za izvedbu pilota (30cmd80 cm). Tehnologija se svodi na ubrizgavanje injekcione mase u tijeku buenje u tlo, pod visokim pritiskom, pri emu se u potpunosti razbija struktura tla i izvodi valjkasto nosivo tijelo. Ovi se piloti mogu i armirati na nain da se nakon izvrenog injektiranja kroz sredite valjkastog tijela ugradi ipka rebraste armature. Piloti dobiveni pomou mlaznog injektiranja upotrebljavaju se u raznim uvjetima naroito kada nikakvi iskopi ili potresi zbog nabijanja nisu preporuljivi. Ova se tehnologija osim za izvedbu pilota upotrebljava i u najrazliitije druge svrhe.

SLIKA 5.43 Tri naina izvedbe mlaznoinjektiranih stupnjaka

Slika 5.44 Otkopane glave mlaznoinjektiranih pilota s armaturnom ipkom u osi

112

DUBOKI MASIVNI TEMELJI

6.1.1 Openito

Kod sloenih uvjeta tla, ogranienog ili sloenog okolia i graevine veih teina, dolaze u obzir izvedbe dubokih masivnih temelja. Oni zbog svoje veliine, debljine temeljne ploe i stijenki i udjela u statici graevine, predstavljaju potpuno krutu konstrukciju. Openito gledajui oni se ponaaju jednako kao temelj samac ali golemih dimenzija. Duboki masivni temelji se najee sastoje iz dva dijela to je uvjetovano tehnologijom izvoenja. Prvi dio je armirano-betonska kouljica koja slui kao zatita tokom iskopa (bunari i kesoni) ili oplata koja se polae na mjesto ugradnje (sanduci). Kada se ovaj dio postavi na projektom predvieno mjesto, duboki se masivni temelj puni balastom koji moe biti voda, krupnozrni nekoherentni materijal ili beton male vrstoe. U geotehniko - proraunskom smislu ne razlikuju se od temelja samaca, to znai da je za njih potrebno provesti proraun dozvoljene nosivosti i slijeganja kao i za plitki temelj samac ali uvaavajui dubinu temeljenja i neke uvjete za nosivost i slijeganje dubokih temelja koji su navedeni u poglavlju 4.2. Dimenzioniranje prvog, armiranog dijela konstrukcije takvog temelja potrebno je provesti posebno, uvaavajui tehnologiju prenosa na mjesto ugradnje i polaganje na predvienu dubinu, odnosno nain sputanja u tlo.
6.1.2 Vrste i nain izvoenja dubokih masivnih temelja

Duboki masivni temelji izvode se tehnologijom bunara, sanduka i kesona kako je to prikazano na slici 1.6. Mogu se izvoditi i kao kopani piloti velikog promjera. Postoji tehnologija izvoenja kopanih pilota sa proirenjam vrha.
Kopani piloti velikog promjera izvode se kao i oni malog promjera. Koriste se kada je potrebno temeljenje izvriti na stijenskoj podlozi koja se nalazi ispod kvartarnog pokrivaa. Mogu se izvoditi i sa plovnog objekta na nain da se kroz vodu izvode kao stupovi u elinoj oplati koju predstavlja zatitna kolona. Piloti velikog promjera (u literaturi nazvani i piloni) najee nose po principu jedan pilot jedan temelj odnosno stup. Kod temeljenja mostova veih poprenih presjeka ovi se piloti upotrebljavaju u paru ili nizu. Mogu se produiti u stupove i tek na nivou oslonca za vodoravne nosae spojiti u cjelinu preko naglavne konstrukcije. Bunari i kesoni izvode se potkopavanjem unutar armirano-betonske kouljice budueg temelja. Na taj se nain provocira prolom tla s unutarnje strane temelja i on se postepeno sputa na projektiranu dubinu. Upravo elementi potrebni za sputanje predstavljaju geotehniki dio projekta ovakvih temelja.

113

Za olakavanje sputanja oblikuje se na doljnjem kraju armirane kouljice no , kako je to prikazano na slici 4.30.

UTOR ZA SMANJENJE TRENJA PO PLA[TU ARM. BET. TIJELO TEMELJA RADNI PROSTOR POTKOPI

NO@ TLO U KOJE ULAZI DUBOKI TEMELJ

Slika 6.1 No na dnu bunara ili kesona Za smanjenje trenja po platu prilikom sputanja ovih temelja, najee se no oblikuje sa istakom prema tlu. Tada takav oblik noa oblikuje neto vei otvor od vanjskog gabarita armirano-betonske kouljice. U tom se prostoru oblikuje razrahljena zona koja olakava sputanje temelja. Unutar radnog prostora detaljno se prorauna koliki dio povrine oko noa treba podkopati da bi uslijed prekoraenja vrstoe na smicanje na nepodkopanom dijelu oboda dolo do proloma tla i sputanja kouljice. Bitan element prorauna je da na malim dubinama, zbog male teine konstrukcije, koja se stalno nadograuje na povrini, kouljica ipak klizne pod vlastitom teinom a da na veim dubinama ne doe do nepredvienih proloma tla zbog velikih teina kouljice. Najvei problem koji se kod ovih temelja moe dogoditi je da se kouljica pone naginjati u toku sputanja. Za smanjenje trenja prilikom sputanja moe se utor sa slike 4.30 ispuniti bentonitnom isplakom. Ona ujedno zbog vee gustoe hidrostatskim tlakom spreava vodoravnu deformacijutla oko kouljice bunara.
Sanduci su vrsta dubokih temelja koji se upotrebljavaju za temeljenje u dubokoj vodi. Najee se pomoi njih izvode obalni zidovi. Sanduci se izvode na suhom, porinu u vodu kao brod te zatim dotegle na mjesto ugradnje. Sputaju se pomou reguliranog punjenja vodom na unapred pripremljanu podlogu koja se priprema uz pomo ronilaca. Kada je sanduk sjeo na predvieno mjesti puni se balastom prema projektu. Sanduci uglavnom djeluju kao potporni zidovi, jer se najee prostor sa uzvodne strane zatrpava i na njemu oblikuje korisni plato. Nain temeljenja na sanducima prikazan je na slici 1.6(b)

114

Kod temeljenja u dubokoj vodi i na loem tlu postoji mogunost kombinacije temeljnja pomoi pilota i sanduka slino konstrukciji na slici 1.7. Projekt dubokog masivnog temelja mora sadravati dimenzioniranje elemenata temelja za sve faze od izvoenja na predvienoj lokaciji, transporta, ugradnje do konanog koritenja. Dimenzioniranje elemenata konstrukcije dubokih temelja je predmet izuavanja ireg od podruja geotehnikih konstrukcija. Iz navedenog se vidi da duboki masivni temelji nisu iskljuivo geotehnike konstrukcije ve zahtijevaju suradnju veeg broja graevinskih inenjera razliitih specijalnosti. Za izvoenje ovakvih vrsta temeljenja najee postoje specijalizirana izvoaka poduzea.

115

7
7.1

VLANI TEMELJI
OPENITO

Pojava temelja koji moraju preuzeti vlanu silu posljedica je tehnolokog razvoja. Visoke armirano-betonske konstrukcije malog tlocrta u odnosu na visinu (dimnjaci, vodo-tornjevi i sl.), a pogotovo metalne reetkaste konstrukcije male vlastite teine (dalekovodni stupovi, relejni tornjevi i sl.), visei mostovi i jo neke graevine, prenose u tlo vlanu uspravnu silu. Ovakav je statiki sustav za tlo neprirodan, jer ono prema svim dosadanjim razmatranjima ne moe trajno prihvatiti vlane sile. Od svih gore nabrojenih konstrukcija povijesno su bili poznati jedino visei mostovi, graeni za mala optereenja pjeakog prometa. Kako je problem stvaran to je za njega potrebno pronai odgovarajue rjeenje. Najjednostavnije rjeenje je dovoljno veliki kontrateret u obliku sidrenog bloka koji moe savladati nametnutu vanjsku vlanu silu. Ovakvo je rjeenje meutim neekonomino. Iz tih razloga razvili su se razliiti sustavi prijenosa vlanih sila u tlo. Generalno ih moemo podijeliti u tri skupine: - plitki vlani temelji (kod kojih je odnos D/B<4); - duboki vlani temelji (kod kojih je odnos D/B>4); - geotehnika sidra.
7.2 5.2 PLITKI VLANI TEMELJI 7.2.1 Openito

Do odreene veliine vlane sile problem se moe rijeiti masivnim temeljnim blokom. Kada takav blok postane preglomazan i neekonomian pribjegava se drugim rjeenjima, kod kojih u prenosu sile osim temeljnog bloka sudjeluje i okolno tlo i to vlastitom teinom i otporom na smicanje. Vlani se temelji zbog svog oblika izvode u iskopu koji se naknadno zasipa tlom do povrine terena. Postoji vie metoda koje e biti nastavno opisane.
7.2.2 Prorauni

Svi prorauni se svode na ugradnju temelja prikazanog na slici 5.1 na odreenu dubinu D u tlo. Pod utjecajem vlane sile proirena temeljna stopa aktivira na odreeni nain dio tla sa kojim je prekrivena. Postoji vie metoda za proraun.

116

Qvl.
zasip zasip

D W

Linija iskopa u autohtonom tlu

Slika 7.1 Osnovni oblik plitkog vlanog temelja 7.2.2.1 Metoda optereenja i metoda otpora tla

Temeljne pretpostavke za ove dvije metode prikazane su na slici 5.2.

Q Q
vl. vl.

a)
Wtla

b)
Wtla W

h = f(c, )
B Linija iskopa u autohtonom tlu

h
B

h=g z k
T = O dz;
0 D

= c + h tg

Slika 7.2 Pretpostavke za proraun vlanih temelja a) po metodi optereenja i b) metodi otpora tla Metoda optereenja u raun uzima teinu temelja i tla iznad njegovog proirenja. Pri tom je potrebno ovisno o vrsti tla odrediti kut =f() pomou kojeg se odreuje sudjelujua zapremina tla. Metoda pritiska tla uzima u obzir teinu temelja i teinu dijela tla iznad osnovice temeljne plohe unutar uspravnih stranica plata tako nastalog geometrijskog tijela. Osim tog u raun se uzima trenje po platu tako nastalog geometrijskog tijela uvaavajui vodoravna naprezanja okomita na plat. Problem se javla u odabiru

117

koeficijenta bonog pritiska k pogotovo jer se redovito radi o materijalu zasipa, a ne o autohtonom tlu. Ni jedna od ovih dviju pretpostavki na odgovara stvarnom stanju u tlu koje preuzima vlanu silu putem proirene temeljne plohe. 7.2.2.2 Metoda analize pasivnog loma u tlu

Prilikom upanja temelja pokazanog na slici 6.1 dolazi do zbijanja tla iznad temeljne ploe. Prema Rankinovoj teoriji graninih stanja plastine ravnotee ovo izaziva pojavu plastificiranih zona i na kraju pasivni lom. Iz tih je razloga logino zakljuiti da plohe loma nisu ravne ve slijede neku zakrivljenost plohe sa minimalnom vrstoom na smicanje u pasivnim uvjetima loma. Ovim se problemom bavio D. Sara [10, 25]. Na slici 6.3 prikazan je model za proraun uz uvaavanje pasivnog loma u tlu po plohi za koju je usvojeno da joj je presjek sa uspravnom ravninom koja prolazi kroz os temelja, logaritamska spirala.
Q
vl.

45/2

T D =D/B W tla W Wtla

temelja

T r1 r0 B (L), d

Slika 7.3 Geometrija vlanog temelja za proraun pasivnog otpora du logaritamske spirale Za geometriju sa slike 6.3 vrijede slijedei izrazi:

118

r = r0e

k( ) 2

; k = ctg ; r0 =
e

D
k( 4 +)

sin(

3 + ) cos 4 2

3 ; l = r0 sin r1 cos 4 2

S = gD3 K p + C m D 2 K cp + W

7.3

DUBOKI VLANI TEMELJI

Duboki vlani temelji izvode se kao piloti. Posebnost ovih pilota je to silu prenose iskljuivo trenjem po platu. Prorauna prijenosa sile trenjem po platu isti je kao kod tlanih pilota. Prilikom prorauna valja voditi rauna o tome da u prenosu sile sudjeluje i vlastita teina pilota. Detalji o dimenzioniranju ovih pilota mogu se pronai u specijaliziranoj literaturi [20]. Vlani piloti mogu se izvoditi kao piloti jednakog promjera, ali im dananje tehnologije omoguuju proirenje glave. U tom sluaju aktivira se vea zapremina tla oko pilota u prenosu vlane sile. Za potrebe posebnih, izrazito visokih graevina ili graevina koje se ponavljaju kao to su dalekovodni stupovi, preporuljivo je vlane pilote dimenzionirati uvaavajui rezultate probnog optereenja. O rezultatima ovakvih ispitivanja ima malo podataka u literaturi. U koliko vlani piloti iz nekih razloga ne mogu zadovoljiti funkciju vlanih temelja, mogu se za tu svrhu koristiti i sidra. Sidra spadaju u posebne geotehnike konstrukcije i nisu predmet razmatranja u ovoj knjizi.

119

Literatura: Babi, B., Jaarevi, I., Kvasnika, P., Prager, A., Schwabe, ., imetin, V. (1995.) Geosintetici u graditeljstvu. HDGI, Zagreb Bohm, H., Stjerngren, U., (1980.), Comvatting subsidence im the old town of Stodkholm, Swedish council four building research, Stockholm, Sweden Bowles, J.H. (1974.) Analytical and Computer Methods in Foundatioj Engineering Ex-library Broms, B.B. (1964), Lateral Resistance of Piles in Cohesive Soils, J.S.M.F.D., ASCE, vol. 90, SM2: 27-63 Caquot, A., Kerisel, J. (1967.), Grundlagen der Bodenmechanik, Springre-Verlag, Berlin Cernica, J.H., (1995.), Foundation Design , John Wiley &Sons, N.Y., Collin, J., G.,(2002.), Timber pile, Design and Constructioj Manual , Timber Piling Council, American Wood Preservers Institute Craig, R.F. (1997.) Soil Mechanics, 6 th Edition , Lateral Earth Pressure , E & FN Spon, Chapter 6, pp 179 247 Das, B.M. (2000.), Foundamentals of Geotechnical Engineering. Brookers/Cole, Thomson Learning (www.wwpinstitute.com) EI-Mossallamy, Y., and Franke, E. (1997), Pile Rafts-Numerical Modeling to Simulate the Behavior of Pile-Raft Foundations . Published by the authors, Darmstadt, Germany. Focht, J.A. (1967.) Discusion to paper by Coyle and Reese, J.S.M.F.D., ASCE, Vol 93, SM1: 133-138Fox, E.N.,(1948.) The mean elastic settlement of a uniformlyloaded area at depth below the round surface . Proceedings of the 2nd International Conference ISSMFE, Rotterdam, Vol.1. 129-132. Frisch, H.; Simon, A. B., (1974.), Beitrag zur Ermittlung der vertikalen und horizontalen Bettungsziffer. Bautechnik, Heft 8, 259-262 GEO (1996). Pile design and construction . GEO Publication 1/96, Geotechnical Engineering Office, Civil Engineering Department, Hong Kong http://www.haywardbaker.com/services/micropiles.htm http://subsurfaceconstructors.com/pdfs/case/IllinoisDOT.pdf http://tc17.poly.edu/mp.html Jaky, J. (1944.) The Coefficient of Earth Pressure at Rest. Journal for Society of Hungarian Architects and Engineers, October, 355-358

120

Kleiner, I. (1981.), Temeljenje na pilotima. (F. Veri, ur.), Autorizirana predavanja za seminar Temeljenje, Drutvo graevinskih inenjera i tehniara Zagreb Lisac Z. (1981.) proraun pilota. U Veri, F., Temeljenje, poglavlje 2.3, autorizirana predavanja za seminar, Drutvo graevinskih inenjera i tehniara, Zagreb Masopust, J., (2006.), Zatovaci zkuky pilot v Dubrovniku, Zakldn 3/2006, god XVIII, Zakldn staveb, a.s., Prag Maslov N.N. i grupa autora (1975.), Sloeno fundiranje, stabilnost kosina i drenae. Graevinska knjiga, Beograd Meyerhof, G., G. (1951.), The Ultinate Bearing Capacity of Foundations, Geotehnique, Vol II, 4, pp. 301- 332 Meyerhof, G.G., (1959), Compaction of Sands and J.S.M.F.D., ASCE, vol. 85: SM6:1-29
Bearing Capacity of Piles, of Wedge-shaped

Meyerhof, G.G., (1961.), The Ultimate Bearing Capacity Foundations, Proc. V ICSMFE, pp. 105-109, Paris

Ng, C.W.W., Simons, N., Menzies, B. (2004.) Soil-structure Engineering of Deep Foundations, Excavations and Tunells , Thomas Telford, London Poulos, H.G., Davis, E.H. (1980.), Pile fpundation analysis and design , John Wiley and sons, New York, Chichester, Brisbane, Toronto
Reimbert, M.L., Reimbert, A.M. (2001.) Retaining structure and silos, experimental and theoretical comparisons. Lavoisier Publishing, Paris

Roje - Bonacci, T, (2007.), Mehanika tla , Graevinsk0-arhitektonski fakultet Sveuilita u Splitu, Split Sara, ., Veri, F., Horvat, K., (1976.) Dimenzioniranje temelja dalekovodnih stupova prema vlanoj sili , Geotehnika , OOURGeorxpert Interna publikacija, Zagrb 1976. Shoff, A.V., Shahh, D.L. (2003) Soil mechanic and geotechnical engineering, A.A.Balkema Publishers Szavitz-Nossan, A., Ivi, T. (1994.) EUROCODE 7 geotehnika. Graevinski godinjak 95, Hrvatsko drutvo graevinskih inenjera, Zagreb, 153-208 Szavits-Nossan, A., Stani, B. (2002.) Geotehniko projektiranje prema Eurokodu 7. U M. Mulabdi (ur.) Geotehnika kroz Eurokod 7, Priopenja 3. Savjetovanja Hrvatske udruge za mehaniku tla i geotehniko inenjerstvo, 2.-5.listopad 2002., Hvar, 199-208 Terzaghi, K., (1943), Theoretical Soil Mechanic. John Wiley&Sons, New York. Terzaghi, K. (1955), Evaluaation of Coeffiocient of Subgrade Reactions , Geotechnique, Vol 4, 297-326 Terzaghi, K., Peck, R.B.,(1948), Soil Mechanic in Engineering Practice. John Wiley&Sons, New York. 121

Tomlinson, M.J., (2001.), Foundation Design and Construction , 7th ed. Prentice Hall, London. Vesic, A.B. (1961.a) Bending of beams resting on isotropic elastic solid. ASCE Jnl Engineering Mech. Div. 87, EM2: 35-53. Vesic A.B. (1961.b), Beam on Elastic Subgrade and The Wincklers Hypothesis, Proc. 5th Int. Conf. On Soil Mechanics and Foundation Engineering, Vol.1, p. 845-850. Vesi, A. S., (1967.), A study of bearing capacity of deep foundation , Georgia Inst. of Technology, Atlanta. Werner, H. (1970.) Biegemomente elastisch eingespannter Pfhle , Beton - und Stahlbetonbau, no.2. 0.39, 1970. Winkler, E. (1867.). Die Lehre von Elastisitt und Festigkeit. Dominicus, Prague, pp. 182. http//:www.bauer-spetialtiefbau/at/dt/spetialtiefbau/bauverfahren/pdf

122