Wilbur Smith - Grmljavina (Knjiga ima 389 strana) Ovu knjigu posveujem svojoj djeci Shaun, Lcnvrenceu i Christian

Laurie etiri dana putovanja umom, daleko od svih putova, unitila su teka kola. Mnogo je klinova na kotaima popravljeno drvom iz bushvelda. Platno, kojim su kola bila pokrivena, imalo je toliko zakrpa da se izvorna tkanina jedva i vidjela. Desetkovane boleu i grabljivicama, ivotinje za vuu su od osamnaest volova po kolima spale na deset za svaka kola. Usprkos tome, ta mala i izmorena karavana prevozila je kljove od petsto slonova. Deset tona bjelokosti, koja e se, im budu stigli u Pretoriju, pretvoriti u petnaest tisua zlatnih funta. Sean je ponovno bio bogat ovjek. Njegova je odjea bila izobliena, prepuna mrlja i zakrpa, a izme s istroenim potplatima bile su od bivolje koe. Duga, neuredna brada sezala mu je do prsa, a crna kosa padala mu je niz vrat. Bila je oiana na visini ovratnika jakne preotrim karama. No, usprkos izgledu, Sean je bio bogat: imao je bjelokost te zlato koje je ostavio u Volkskaas Bank u Pretoriji. Zaustavi konja na uzvienom dijelu terena pored puta i pogleda kola koja su se kretala vijugajui. Sada se mogu smiriti, pomisli zadovoljno. Trideset i sedam godina; vie nisam mladi. Doao je trenutak da kupim imanje. Ve je tono znao mjesto i teren gdje je namjeravao sagraditi svoj dom: na rubu uzvisine, gdje bi naveer mogao sjesti na balkon i gledati prema rijeci Tugeli u plavoj daljini. Sutra rano ujutro stii emo u Pretoriju. Glas pored njega prekine njegova matanja i Sean iz sedla pogleda u Zulua koji se pribliio konju. Bio je to dobar lov, Mbejane. Da, nkosi, ubili smo puno slonova, sloi se Mbejane i Sean prvi put primijeti sijede vlasi u njegovoj kovravoj kosi. Ni on vie nije bio mladi. Puno smo toga proli, nastavi Sean, i Mbejane klimne glavom u znak slaganja. ovjek se prije ili poslije umori od treka, razmiljao je Sean naglas. Dode trenutak kada svom duom eli dvaput spavati na istom mjestu. I sluati pjevanje svojih ena koje rade na njivi, nastavi Mbejane, i vidjeti svoje ivotinje kako ulaze u kraal u sumrak, dok ih vode sinovi. Taj je trenutak stigao za nas, prijatelju moj. Vraamo se kui, u Ladyburg. Dva koplja zazvone na konome titu, dok je Mbejane skoio na noge, napetih miia ispod crnog baruna koe, i podigao glavu prema Seanu, rairivi usne u osmijeh, te otkrivi udnovato bijele i sjajne zube. Sean nije mogao ne odgovoriti mu na osmijeh, i dvojica se zagledaju jedan u drugoga osmjehujui se poput dvojice djeaka koji su upravo uspjeno dovrili nestaluk. Ako potjeramo ivotinje, nkosi, moemo stii u Pretoriju veeras. Pokuajmo, ohrabri ga Sean, usmjerivi konja prema uzvisini da ugleda karavanu. Dok se kretao prema njoj u predivnom njenom afrikom jutru, uznemirenost se proiri poput vala cijelom karavanom. Psi su lajali, a sluge povicima bodrile mladoga konjanika koji je poput munje u galopu proao pored njih jaui prema poetku karavane. Nagnut u sedlu, tjerao je konja udarajui ga petama, dok mu je eir poskakivao oko vrata, privezan konom vrpcom, razbaruene crne kose zbog velike brzine jahanja. Taj mladunac rei vie od lava koji ga je stvorio, promrmlja Mbejane, no na njegovu licu mogla se primijetiti njenost, dok je promatrao mladia kako dostie glavu kolone i zaustavlja konja naglim pokretom. I oteuje usta svih ivotinja na koje uzjai. Seanov glas bio je otar kao i Mbejaneov, no njegove su oi odavale njenost, dok je promatrao sina kako ree konopac kojim je na sedlu bilo privezano smee tijelo jedne antilope, ostavivi da padne na put, pored kola. Dva vozaa poure da ga podignu. Dirk Courtenev podbode konja i krene u galopu do Seana i Mbejanea, koji su ekali karavanu. Samo jedna? , zapita Sean, dok je Dirk zaustavljao konja okrenuvi ga na stranjim nogama te se priblii ocu. O, ne. Ubio sam tri antilope. S tri hitca. Nosai imaju preostale dvije. Prostoduno, kao da je bilo sasvim prirodno da se s devet godina mora pobrinuti za snabdijevanje mesom cijele karavane, Dirk se smjesti na sedlu, drei uzde jednom rukom i spustivi drugu o bok, vjerno imitirajui oca. Naboravi malo elo, ne bi li

sakrio golemi ponos i ljubav, Sean se zagleda pozorno u sina, pazei da to ovaj ne primijeti. Ljepota tog lica bila je gotovo neopisiva: nevinost oiju i savrena put pristajali bi vie jednoj djevojci. Sunce se zrcalilo na crvenkastosmedoj kosi, a zelene oi bile su ukraene dugim crnim trepavicama i savrenim obrvama. Smaragdne oi, pozlaena put, rubini u kosi: kao daje sam zlatar oblikovao tu glavu. Zatim Sean pogleda usta i osjeti nesklad. Bila su prevelika, s preirokim i mekanim usnama. Zbog nepravilnog oblika davala su osjeaj kao de e djeak svaki trenutak zaplakati ili naljutiti se. Danas emo se kretati cijeli dan, Dirk. Nema stajanja sve dok ne stignemo u Pretoriju. Vrati se natrag i prenesi to i vozaima. Poalji Mbejanea. Ne radi nita. Rekao sam tebi. Sto mu gromova, tata! Dovoljno sam se namuio za danas. Idi, prokletstvo! , zarei Sean previe strogo. Tek sam se vratio, nije pravedno da. , zapone Dirk, ali mu Sean ne dopusti da dovri. Svaki put kada te zapitam da neto uini, zapoinje raspravljati sa mnom. Posluaj me! Zagledaju se jedan drugome u oi: Sean je bio ljutit, a Dirk uvrijeen. Sean zaueno pogleda taj izraz lica, preludij ispitivanju snage koje je postajalo sve ee meu njima. Hoe li se dovriti kao i veina prethodnih, sa Seanom koji je morao priznati poraz i dohvatiti sjambok. Kad se dogodilo posljednji put? Prije dva tjedna. Sean je ukorio Dirka zbog nevanih stvari koje su se odnosile na Dirkova ponija. Dirk je utio, namrten, ekajui da Sean dovri s prijekorima, a zatim je krenuo prema kolima. Ne mislei vie na dogaaj, Sean je avrljao s Mbejaneom, kad je taborom odjeknuo jauk boli i Sean odmah potri da vidi to se dogodilo. Nasred kruno postavljenih kola nalazio se Dirk. Njegovo je lice bilo crveno od ljutnje, a pod njegovim nogama jedno malo tene je jaukalo i kotrljalo se od boli s polomljenim kostima od djeakova udarca nogom. Bijesan, Sean istue Dirka, no, usprkos svom bijesu, upotrijebio je konopac, a ne koni sjambok. Zatim mu zapovjedi da se povue u kola. U podne naredi da ga pozovu, te ga zapita da zamoli za oprost, ali Dirk se usprotivio, ne zaplakavi, drei zatvorena usta i ne pomiui eljusti. Sean ga je ponovno istukao konopcem. ovoga puta sasvim hladno, bez ljutnje. Dirk nije promijenio miljenje. Konano, ne dobivi ono to je oekivao, Sean posegne za sjambokom. Ni nakon deset bolnih udaraca, koji su zavravali na njegovoj stranjici, Dirk nije ni otvorio usta. Njegovo je tijelo poskakivalo nakon svakog udarca, ali djeak nije progovorio ni rijei, dok ga je Sean i dalje udarao, osjeajui muninu u elucu i Znojei se od srama i osjeaja krivnje, sputajui i podiui mehaniki sjambok, vrsto drei drku i osjeajui u ustima kiselu slinu. Kada je Dirk konano zavikao, Sean baci uasan bi u stranu naslonivi se na jedna kola, pokuavi progutati muninu koja mu se dizala u grlo. Dirk je nastavio vikati, tada ga otac privije uza se, vrsto ga zagrlivi. ao mi je, tata! ao mi je. Neu to vie nikada uiniti, obeajem ti. Volim te, volim te vie od ikoga drugog. Neu to vie uiniti, zaista, zaista, vikao je Dirk, dok su ostajali vrsto zagrljeni. Danima nakon toga nitko od slugu nije se osmjehnuo Seanu, niti mu se obratio, osim da obavi posao. Nije bilo nikoga medu njima, ukljuivi i Mbejanea, a da nije bio spreman lagati, prevariti ili krasti samo da bi Dirk Courtenev dobio sve to eli u trenutku kada bi neto poelio. I mogli su mrziti svakoga tko mu se odupro, ukljuivi i Seana. To se dogodilo prije dva tjedna. Sada emo ponovno morati sve ponoviti, pomisli Sean, gledajui u ta usta. No, odjednom se Dirk osmjehne. Bile su to nagle promjene raspoloenja koje su Seana zbunjivale. Kad bi se sin osmjehnuo, njegova bi usta postajala lijepa. Postajao bi neodoljiv. Idem, tata. Radosno, kao da to ini dragovoljno, Dirk podbode ponija i vrati se u kasu prema kolima. Mali neotesani vragolani, promrmlja Sean da bi spasio obraz pred Mbejaneom, no u sebi pomisli o svom dijelu krivnje. Podigao je Dirka u kolima koja su mu bila dom, a veld kola, odrasli ljudi bili su mu prijatelji, s pravom na njih zbog roenja. Sean odagna sjeanje na Dirkovu majku. I to je u njemu raalo osjeaj krivnje, protiv kojeg se borio godinama. Ona je bila mrtva. Nije imalo smisla muiti se. Odagna crne misli koje su mu kvarile sreu koju je osjetio nekoliko trenutaka ranije, osine uzdama vrat svoga konja i povede ga na put: prema jugu, prema niskim breuljcima na obzoru, u pravcu Pretorije. Divljak je, no kada se jednom budu

smjestili u Ladvburgu, popravit e se, pomisli Sean. U koli e mu otjerati muhe iz glave, a kod kue u ga ja nauiti lijepom ponaanju. Popravit e se, zasigurno. Te veeri, 3. prosinca 1899. Sean naredi da se spuste kolima s breuljaka i utabori se na obali rijeke Apies. Nakon to su veerali, poalje Dirka na spavanje u kola koja su uredili za stanovanje, a zatim se sam uspne na vrh breuljka i okrene se prema sjeveru. Pod sivosrebrenastom svjetlou mjeseca, veld se u tiini prostirao u beskonanost. To je bio njegov stari ivot. Naglo se okrene i spusti se prema svjetlima grada koja su se nazirala u dolini. Zapovijed da ostane s kolima, prouzrokovala je malu svau s Dirkom, te je Sean bio loe raspoloen, kada je, sljedee jutro preao most iznad Apiesa i uao u grad. Pored njega, Mbejane je trao kako bi odrao korak s gospodarevim konjem. Udubljen u svoje misli, Sean stigne do Church Streeta, a zatim opazi neobinu aktivnost koja ga je okruivala. Kolona konjanika ga primora da zaustavi svoga konja na jednoj strani ceste. Sean se zagleda u njih sa zanimanjem. Bili su svi Boeri, odjeveni u mjeavinu odjee napravljene kod kue ili kupljene, i Jahali su u koloni, koja je uz malo mate mogla izgledati od po etiri konjanika. No, Seanovu je panju pobuivao njihov broj. Pobogu, mora da ih je bar dvije tisue, mladia i mukaraca sa sivom bradom, svatko s remenima na prsima i kundakom Mausera pored lijevog glenja koji je provirivao iz korica. Smotani pokrivai, privezani iza sedla, lonii i uturice koji su se tresli, prolazili su Church Streetom. Nije moglo biti zablude. Ti su konjanici odlazili u rat. S plonika ene i neki mukarci hrabrili su ih povicima. Geluk hoorh Dobro ciljajte. Spoedige terugkoms. Konjanici su se smijali i odgovarali na isti nain. Sean se nagne prema draesnoj djevojci koja je stajala pored njegova konja. Mahala je crvenim alom i on opazi da su njene oi bile pune suza, iako se smijala. Kamo idu? , zapita, uzviknuvi da bi nadglasao buku konjanika. Djevojka podigne pogled i taj pokret oslobodi jednu suzu, koja klizne obrazom i spusti se bradom, ostavivi vlanu mrlju na koulji. Na vlak, naravno. Na vlak? Kakav vlak? Pogledajte, tamo su topovi. Zauen, Sean podigne pogled na dva topa koja su buno prolazila. Topnici u plavim odorama, ukraenim pozlaenim oznakama na ovratniku, sjedili su uspravno na topovima, a konji su pognuli glave pod njihovom golemom teinom. Visoki kotai od eljeza, sjajna bronca topova u kontrastu s tamnosivom bojom cijevi. Boe mili! , proape Sean. Zatim se okrene prema djevojci i dohvati je za jedno rame, te je nervozno prodrma. Kamo idu? Recite mi, brzo! Menheer! , usklikne ona, razdraeno, oslobodivi se njegova stiska. Molim vas, oprostite! Trebao sam pretpostaviti! , uzvikne za njom Sean, dok se djevojka izgubila u gomili. Na trenutak Sean ostane zaueno stajati, a zatim njegov mozak ponovno proradi. Dakle, bjesnio je rat. Ali gdje i protiv koga? Ni jedna plemenska pobuna nije mogla pokrenuti sve te snage. Ti topovi bili su najmodernije oruje, koje je Sean ikada vidio, r Ne, radilo se o ratu izmeu bijelaca. Protiv Republike Orange? Nemogue, bili su saveznici. Dakle, protiv Engleza? Pomisao na takvo to ga ostavi bez rijei. No. prije pet godina proirile su se glasine o moguem sukobu. Ve se to dogodilo u prolosti. Prisjeti se 1895. godine i Jamesona. Moglo se dogoditi svata u dugom razdoblju u kojem je Sean ostao izvan civilizacije. A sada, ne znajui nita, naao se usred zbivanja. Procijeni hitro vlastito stanje. Bio je Englez. Roden u Natalu, pod Union Jackom. Izgledao je poput Boera, razgovarao je poput Boera, jahao je poput Boera, rodio se u Africi i nikada ju nije napustio: no tehniki je bio u istoj mjeri Englez, kao da je vidio svjetlost Londona. Pretpostavivi da se rat vodio izmeu republike i Velike Britanije i pretpostavivi da ga Boeri zarobe, to bi uinili sa Seanom Courtenevjem? Bjelokost i kola bi mu zasigurno preoteli, a njega bi bacili u zatvor, i moda ga strijeljali kao pijuna! Moram pobjei odovud! , promrmlja, a zatim ree Mbejaneu: Idemo. Vratimo se kolima, brzo! No, prije nego to su stigli do mosta, promijeni miljenje. Trebao je sa sigurnou saznati to se dogaalo. Postojala je osoba kojoj se mogao obratiti, te odlui riskirati. Mbejane, vrati se to prije u tabor. Pronadi nkosizana Dirka, i dri ga, pa i vezanog ako to bude potrebno. Ne govori ni s kim, i ako ti je stalo do ivota, onemogui Dirku da govori s ljudima. Jasno? Jasno, nkosi. Zatim se Sean,

izgledajui poput Boera meu Boerima, polako provue kroz gomilu i kolonu kola prema velikoj trgovini na rubu grada, pored eljeznike stanice. Od posljednjeg puta, otkako je bio ovdje, natpis je bio ponovno ispisan crvenim i zlatnim slovima: I. Goldberg. Izvoz- uvoz. Predstavnik rudarskih strojeva, trgovina na veliko i malo. Kupujem zlato, dragulje, kou, bjelokost i ostale prirodne proizvode. Usprkos ratu, ili upravo zahvaljujui ratu, trgovina gospodina Goldberga dobro je poslovala. Prostorija je bila prepuna ljudi, a Sean se provue neopaeno meu kupcima u potrazi za vlasnikom. Pronae ga dok je dogovarao cijenu za vreu kave u zrncima s vidljivo sumnjiavim kupcem to se tie kvalitete proizvoda. Rasprava o prednostima kave gospodina Goldberga, u usporedbi one njegova konkurenta s druge strane ulice, postajala je tehnika i ivahna. Sean se nasloni na jednu policu prepunu robe, napuni lulu, zapali ju i promotri gospodina Goldberga u akciji. Trebao je postati odvjetnik, njegova obrana bila je tako iva da je ponajprije uvjerila Seana, a zatim i stranku, koja plati i stavi vreu na ramena, te se mrmljajui probije do izlaza, ostavivi gospodina Goldberga znojnog i crvenog u licu. Vidim da niste smravili, Izzy, ree Sean u znak pozdrava. Goldberg ga promotri zbunjeno iznad naoala, te se zapone smijeiti, a zatim ga prepozna i osmijeh nestane. Zakoluta oima od iznenaenosti, klimne glavom u znak poziva, i nestane u stranjem dijelu trgovine. Sean ga je slijedio. Jeste li ludi, gospodine Courteney? , doeka ga Goldberg, drui od nervoze. Ako vas ulove. Sasluajte me, Izzy. Juer naveer sam stigao i ve etiri godine ne govorim s bijelcem. to se, do vraga, dogaa? Ne znate nita? Ne, prokletstvo! U ratu smo, gospodine Courteney. To vidim. Ali, gdje? Protiv koga? Na svim granicama Natala. Protiv? Protiv Kraljevine Britanije. Goldberg zanijee glavom, kao da ne vjeruje vlastitim rijeima. U ratu smo protiv cijele britanske Kraljevine. Tko to? Transvalska Republika, i Slobodna Drava Orange. Ve smo izvojevali mnoge pobjede. Ladvburg je pod opsadom, Kimberlev, Mafeking. A kakvo je vae osobno miljenje, Izzy? Roen sam u Pretoriji. Boer sam. Namjeravate li me prijaviti? Naravno da ne. Kako bih mogao prijaviti ovjeka koji je godinama bio moja dobra muterija? Hvala, Izzy. Sluajte, moram otii odovud to prije. To je pametna odluka. to mi moete rei o uteevini koju imam u Volkskaasu? Mogu li ju podignuti? Izzy alosno zanijee glavom. Blokirali su sve engleske raune. Prokletstvo! , uzvikne Sean, prokletstvo! , a zatim nastavi: Izzy, imam dvadeset kola i deset tona bjelokosti izvan grada. zanimaju li vas? Koliko? Deset tisua za sve: volovi, kola, bjelokost. sve. Nije ba patriotski, gospodine Courteney, dvoumio se Goldberg, trgovati s neprijateljem. Osim toga, tko e mi jamiti da je ba deset tona? Svi vrazi, Izzy, ja nisam britanska vojska. sve to vrijedi bar dvadeset tisua funta! elite li da kupim maka u vrei, da vas isplatim i da ne postavim ni jedno pitanje? U redu. Dat u vam etiri tisue funta u zlatu. Sedam. etiri i pol, ponovi Izzy. Ne, prokletstvo, pet! , zarei Sean. Pet? Pet! U redu, pet. Hvala, Izzy. Bilo mi je zadovoljstvo, gospodine Courteney. Sean mu na brzinu objasni gdje se nalaze kola. Moete ioslati nekoga po njih. Ja kreem za Natal im se spusti mrak. Drite se daleko od putova, i eljeznice. Joubert ima trideset isua ljudi u sjevernom Natalu, oko Ladvburga i na visoravni iznad ugele. Goldberg ode do kase i izvue pet platnenih vreica. elite ih prebrojiti? Imam povjerenja u vas, kao to ste i vi imali povjerenja u lene. Dovidenja, Izzy. Sean uvue teke vreice u koulju, i smjesti i iznad pojasa. Dovidenja, gospodine Courteney. Ostajalo je jo dva sata svjetlosti, kada je Sean dovrio isplatu udi. Gurne neznatnu hrpu funta prema posljednjem radniku i ozdravi ga kompliciranim ritualom udaranja dlanom o dlan i iskoni ruke, ponovivi formalne fraze. Zatim ustane sa stolca i ogleda oko sebe. Ljudi su strpljivo ekali i promatrali ga izraajnih rnih lica. No, po tim licima Sean je mogao opaziti istu bol zbog tog istanka. Ljudi s kojima je ivio i radio, i dijelio tisuu opasnosti. rije ih bilo sada lako ostaviti. Gotovo, ree. Yehho, gotovo, sloe se u zboru, ali nitko se ne pokrene. Odlazite, grom i pakao! Polako se jedan od njih ustane i uze svoj sveanj sa svim rojim stvarima, karos, koni pokriva, dva koplja,

koulju koju mu Sean poklonio. Nkosil, ree, i podigne aku u znak pozdrava. Nonga, odgovori Sean. ovjek se okrene i izie iz tabora. Nkosi Hlubi. Nkosil Zama. Izgledalo je poput prozivke. Sean je izgovorio njihova imena, posljednji put, i jedan po jedan iziu iz kruga kola. Sean ih je promatrao dok su se udaljavali u sumraku. Nitko se ne okrene, otiavi svatko svojim putem. Bilo je gotovo. Umorno se Sean okrene prema taboru. Konji su bili spremni. Tri konja sa sedlom, dva puna prtljage. Prvo emo jesti, Mbejane. Spremno je, nkosi. Hlubi je skuhao veeru prije odlaska. Dodi, Dirk, veera je gotova. Djeak je bio jedini koji je priao za vrijeme jela. Radosno je avrljao, uzbuen zbog nove pustolovine, dok su Sean i Mbejane muno gutali masno pirjano meso koje je Hlubi spremio, ne osjeajui uope okus. Daleko, u sve veoj tami, jedan je akal kriknuo. Bio je to osamljeni urlik u veernjem vjetru, koji je odgovarao raspoloenju ovjeka koji je izgubio prijatelje i bogatstvo. Vrijeme je. Sean odjene konu jaknu i zakopa je dok se ustajao da ugasi vatru stopalima. No, odjednom se zaustavi i osluhne, nagnuvi glavu u stranu. Zauo je nov zvuk u vjetru. Konji, potvrdi Mbejane. Brzo, dodaj mi puku! Zulu skoi, potri prema konjima i izvue Seanovu puku iz korica. Stani u mrak i dri jezik za zubima, zapovjedi Sean, gurnuvi Dirka u tamu, medu kolima. Zatim dohvati puku iz Mbejanovih ruku, nabije ju i uuri se pored sina i crnca, ekajui. Kamenje koje se kotrljalo pod kopitima, lagani umovi grana u pokretu. Jedna jedina osoba, proape Mbejane. Jedan od konja s teretom zahre i odmah dobije odgovor iz mraka. Zatim ponovno tiina, duga tiina koju prekine pucketanje uzda, kada je konjanik sjahao s konja. Zatim Sean opazi mravu pojavu koja je izranjala polako iz noi i podigne puku, kako bi drao neznanca na nianu. Bilo je neeg neobinog u njegovom hodu, neeg draesnog, udnovatog: imao je dugake noge poput vranca i Sean shvati da je bio mlad, jako mlad, sudei po visini. Uz olakanje ustane iz neudobnog poloaja i promotri pridolicu, koji se zaustavi nesiguran pored vatre, promatrajui tamu. Mladi je nosio kapu s kaketom na oima i skupocjenu jaknu od antilope boje meda. Hlae za jahanje bile su savrenoga kroja i bile su sasvim uske. Sean pomisli da je stranjica previe bujna i neproporcionalna malenim stopalima, u engleskim jahaim izmama. Pravi bogatun, ree samome sebi, i prezrivim glasom ga upozori: Ostani gdje jesi, prijatelju. to trai? Seanovo pitanje imalo je neoekivani efekt. Mladi poskoi, potplati njegovih izama podignu se nekoliko centimetara od tla, i kada se ponovno vrate, ugleda pred sobom Seana. Govori, nemam cijelu no na raspolaganju! Mladi otvori usta, ali ih ponovno zatvori, navlai jezikom usne i potiho ree: Znam da idete u Natal. Tko vam je to rekao? Moj stric. Tko je tvoj stric? Isaac Goldberg. Dok je razmiljao o tome, Sean proui mladievo lice. Bez ijedne dlake, blijedo, s velikim tamnim oima i usnama koje su mamile osmijeh, iako su u tom trenutku bile tanke od straha. A da i jest tako? , zapita Sean. elim poi s vama. Zaboravi. Uzjai ponovno na svog konja i vrati se kui. Platit u vam. dobro u vam platiti. Bilo zbog glasa ili dranja, Seanu je bio udnovat taj mladi. Dbjema je rukama drao konu torbu na prsima, kao da je htio braniti, kao da se titio. ali to? I odjednom Sean shvati. Skini kapu! , zapovjedi. Neu. Skini je! Mladi se jo trenutak dvoumio, a zatim gotovo izazovno, kine kapu s glave: i dvije su goleme crne pletenice, sjajne na svjetlosti atre, pale do pojasa, pretvorivi nezgrapnog mladia u predivnu [jevojku. Iako je pretpostavio da se radi o eni, Sean nije bio spreman na takvo otkrie. Nije ga toliko privukla njena ljepota, koliko odjea. Sean nikada nije vidio enu u hlaama, i ostane zauen, razrogaenih oiju. U hlaama, pobogu, bilo je to isto kao da je bila gola od pojasa na dolje. zapravo, u drugom sluaju bilo bi manje nepristojno. Dvjesto funta. Sada je djevojka krenula prema njemu i pruala mu torbu. Na svakom koraku tkanina hlaa se napinjala na bedrima i Sean je morao uloiti svu svoju snagu da ponovno podigne pogled prema njenom licu. Zadrite si novac, gospodo. Djevojine oi bile su sive. Sive poput dima. Dvjesto sada, i jo dvjesto kada budemo stigli u Natal. Ne zanima me. No, zanimalo ga je: zanimale su ga te mekane usne koje su poele podrhtavati. Koliko elite? Recite mi vau

cijenu. Sluajte me, gospodo, ne vodim povorku. Ve nas je troje, a jedno od nas je dijete. Pred nama je teak put na konju, a odovud do Natala stoji boerska vojska. Nae su mogunosti da uspijemo i ovako ve dosta male. Uz jo jednu osobu, koja je pri tome jo i ena, postale bi gotovo nikakve. Ne elim va novac, elim samo svog sina prenijeti na sigurno. Vratite se kui, i priekajte da rat zavri. nee dugo potrajati. Idem u Natal. U redu, slobodno otiite, ali ne s nama. Sean nije bio siguran da e jo dugo izdrati pred armom tih sivih oiju i obrati se Mbejaneu: Na konja! , zapovjedi, udaljivi se od nje. Mlada ena ne odvoji pogled s njega dok je uzjahao na konja. Izgledala je jako siuna i osamljena, kad ju je Sean pogledao s konja. ao mi je, zarei. Sada se vratite kui, i okrene se te nestane u noi. Jahali su cijelu no prema istoku, dolinom obasjanom mjeseinom. Dok su prolazili pored jedne kue obavijene mrakom, jedan pas zalaje. Zaobidu kuu u luku, a zatim ponovno krenu prema istoku. Kad je Dirk zaspao na sedlu, i nagnuo se u stranu, Sean ga dohvati prije nego to je pao na tlo, i uze ga u naruje drei ga tako cijelu no. Prije zore stignu do grmova na obali jednog vodotoka, priveu konje i utabore se. Mbejane je zapoeo kuhati, a Sean je pokrio sina koji je spavao kad djevojka izroni iz grmlja i skoi iz sedla. Gotovo sam vas dvaput izgubila, ree, smijui se i skinuvi kapu. Jako sam se prestraila. Ponovno joj pletenice padnu do pojasa. Kava! O, odlino, ba sam gladna. Sean prijekorno ustane i zagleda se u nju stisnutih aka, ali djevojka ne trepne i privee svog konja te ponovno usmjeri svoju panju na Seana. Nije potrebno da se uznemirujete, sjednite, molim. I zapone se zlobno smjekati svojim sivim oima, podboivi se, kao to je to i Sean inio; Courtenev se iznenadi i osmjehne joj se. Pokua se suzdrati, jer je to bilo isto kao da je priznavao poraz, ali sav je njegov napor bio uzaludan, te djevojka radosno prasne u smijeh. Kako stojite s kuhanjem? , zapita je Sean. Tako- tako. Bolje je da malo obnovite znanje, jer ete si od sada na dalje morati zasluiti prolaz. Kasnije, nakon to su kuali prvi zalogaj, Sean je morao teka srca priznati: Nije loe. uzevi u obzir uvjete, i u tren oka isprazni tanjur, oistivi ga komadom kruha. Previe ste ljubazni, gospodine, zahvali mu djevojka, zatim odnese pokriva u sjenu, sjedne i skine izme, a zatim legne uzdahnuvi. Sean spremi paljivo svoj leaj tako da ju je, sklopivi napola oi, mogao promatrati, ne pokreui glavu, ispod oboda eira koji mu je padao na lice. Probudi se u podne i opazi da je djevojka spavala, oslonivi ruku ispod obraza. Imala je dugake, guste trepavice, a nekoliko uperaka kose oslobodilo joj se iz pletenice i padalo joj na znojno lice, crveno od topline. Sean ju je dugo promatrao, a zatim se polako ustane i krene prema drugoj strani tabora, da bi uzeo neto iz konih vrea na sedlu. Kad se spustio do vodotoka, nosio je sa sobom platnenu vreu i sve to mu je bilo potrebno za jutarnju toaletu, jedini par jo cijelih arapa, koje su mu preostale i istu svilenu koulju. Sjedei na jednom kamenu pored vode, gol nakon to se okupao, zagleda se u vlastito lice u svjetlucavom ogledalu. Pravi je to poduhvat, uzdahne, i zapone sreivati umu dlaka, koje tri godine nisu vidjele kare. Naveer, pun sebe, poput djevojke u svojoj prvoj veernjoj haljini, Sean se vrati u tabor. Svi su bili budni. Dirk i djevojka sjedili su zajedno na njenom pokrivau, toliko utonuli u ivahan razgovor da ni jedan nije primijetio njegov dolazak. Mbejane je sklupan palio vatru, premjestivi teinu tijela s vrka stopala na pete i promotri Seana ne promijenivi izraz lica. Bit e bolje da odmah pojedemo i krenemo. Dirk i djevojka ga pogledaju. Ona zatvori oi, a zatim ih zamiljeno razrogai. Dirk se zagleda u njega razrogaenih oiju. Tvoja je brada postala smijena. , izjavi, dok je djevojka oajniki pokuavala svladati smijeh. Skupi svoje pokrivae, djeae, promrmlja Sean, pokuavi promijeniti temu razgovora, ali Dirk nije poputao: . a zato si na sebe stavio dobru odjeu, tata? Jahali su jedan uz drugoga u tami, Dirk izmeu Seana i djevojke, a Mbejane iza njih, s konjima koji su prenosili teret. Teren se uspinjao i silazio pod njima, poput plime i oseke beskonanog mora, a nain na koji se trava njihala na nonom vjetru uvrivao je iluziju valova. Tamna masa kopjea bila je poput otoka, a krik akala poput krika morske ptice. Djevojka prva progovori, i njen se glas stopi s

fijukanjem vjetra. Nismo li moda previe otili na istok? Namjerno, ree Sean. elim prei planinski lanac Drakensberg prolazei u irokom luku od boerskih naselja oko Ladvburga i eljeznice. Pogleda je iznad Dirkove glave: jahala je gledajui u nebo. Poznajete li zvijezde? , zapita je. Malo. Ja ih sve poznajem, hvalisao se Dirk, i pokae prstom prema junom dijelu neba. To je Juni kri s dvije ruke, ona tamo zove se Orion, s maem o pojasu, a ona tamo je Mlijena staza. Pokai mi jo koju, potakne ga djevojka. Ostale su obine zvijezde. nisu vane. ak nemaju ni imena. O, vara se, a veina od njih ima i svoju priu. Uslijedi stanka. Sada se Dirk pronaao u tekoj situaciji. Morao je priznati svoje neznanje, no bio je i previe ponosan da bi s lakoom popustio, a nije elio ni da propusti niz zanimljivih pria. Ma koliko god bio velik njegov ponos, udnja za priama bila je jo vea. Ispriaj mi koju, konano ree. Vidi li onu veliku i sjajnu skupinu malih zvjezdica? Zovu se Sedam Sestara. Mora znati da u davna vremena. Nekoliko trenutaka kasnije Dirk je bio sasvim zanesen priom. Bile su ljepe ak i od Mbejaneovih pria. vjerojatno stoga to su predstavljale novost za njega, dok je Dirk mogao recitirati napamet cijeli Zuluov repertoar. Zapitkivao je kad god bi osjetio da mu dio prie nije sasvim jasan. Ali zato nisu ubile staru vjeticu? Nije bilo puaka u to vrijeme. Mogli su je ubiti lukom i strijelom. Ne moe ubiti vjeticu lukom. Strijela prolazi kroz nju, a da ju uope ne rani. Sto mu gromova! Bilo je zaista zauujue, no prije nego to je Dirk prihvatio njene rijei, potrai i miljenje strunjaka. Obrati se Mbejaneu, prevevi mu priu na jezik Zulua. Kad je i on podrao djevojku, Dirk vie nije imao sumnja, jer je Mbejane predstavljao neproturjeiv autoritet u natprirodnim silama. Te noi Dirk nije zaspao u sedlu, i kada su se utaborili prije zore, djevojka je promukla od bezbroj pria, dok je Dirk bio sasvim oaran njome, kao to se ubrzo trebalo dogoditi i Seanu. Za sve to vrijeme, sluajui njen glas, i prigueni smijeh koji ga je pratio, Sean je osjetio da je sjeme koje je posijao za vrijeme njihova prva susreta, polako razvijalo korijenje, i irilo se u njegovim prsima. udio je za tom enom do te mjere da je pred njom postajao glup. Nekoliko se puta za vrijeme noi pokuao umijeati u raspravu, ali Dirk se nikada nije obazirao na njegove napore, drei djevojku samo za sebe. Pred zoru Sean shvati da je ljubomoran na vlastitog sina. ljubomoran zbog panje koju je Dirk dobivao, a za kojom je on tako snano udio. Dok su pili kavu, nakon doruka, leei na pokrivaima u gustom umarku, Sean primijeti: Jo nam niste rekli kako se zovete. I naravno, ponovno je odgovorio Dirk: Meni jest. Zove se Ruth. nije li tako? Tako je, Dirk. Uz napor Sean suspregne neobjanjivu ljutnju koja je rasla u njemu; progovorivi, u njegovu su se glasu jo uvijek mogli osjetiti njeni snani tragovi. Sluali smo te dovoljno cijelu no, djeae. Sad spusti glavu, sklopi oi, zatvori usta, i ostani tako. Ali, meni se ne spava, tata. Uini to ti se kae! , zarei Sean i, skoivi na noge, izie velikim koracima iz tabora te se uspne na kopje. Ve je bio dan i promotri veld sa svih strana. Nije bilo traga ljudima ni naseljima. Spusti se i provjeri konje, a potom se vrati u gusti umarak. Usprkos pobunama, Dirk je spavao, sklupan poput mladunca, a ispod pokrivaa, pored vatre, moglo se uti nezamjenjivo Mbejaneovo hrkanje. Ruth je leala nedaleko od njih, s pokrivaem na nogama. Prednji dio njene koulje koji se ritmiki podizao i sputao davao je Seanu dva dobra razloga da ne zaspe. Leao je naslonivi se na lakat matajui otvorenih oiju. Ve etiri godine nije vidio bjelkinju, etiri godine bez zvuka enskog glasa ili utjehe njena tijela. Na poetku je za njega predstavljala muenje, nemir, depresiju, koji su se izmjenjivali s bijesom, a zatim, postupno, u dugim danima jahanja i lova, borei se protiv sue i kie, ivotinja, ponovno je uspio kontrolirati svoje tijelo. ene su nestale u nestvarnosti, postale su poput duhova koji su ga muili samo nou, kad se znojio i vikao u snu, dok mu priroda ne bi donosila olakanje i duhovi bi se vraali nestajui u njihovo kraljevstvo, da bi se ponovno osnaili do sljedeeg posjeta. No ena koja je leala pored njega nije bila duh. Da je pruio ruku, mogao joj je dodirnuti obraz i osjetiti mlaku svilu njene koe. Ruth otvori zamagljeno sive oi od sna, polako se navikavajui na svjetlost vatre, dok ne susretne njegove izmijenivi

pogled. To to proita u njima potakne je da izvue lijevu ruku ispod pokrivaa i pokae je Seanu. Nije imala rukavice. Prvi put Sean opazi zlatni prsten na prstu. Shvatio sam, promrmlja, a zatim, uz prizvuk pobune u glasu: Ali, vi ste previe mladi. previe mladi da biste bili u braku. Imam dvadeset i est godina, ree Ruth njeno. Va mu. gdje je? Moda je nitkov pobjegao, bila je to njegova posljednja nada. Upravo idem k njemu. Kad je shvatio da se rat nije mogao izbjei, otiao je u Natal, u Durban, u potragu za poslom i domom. Ja sam trebala poi s njime. ali rat je izbio prije nego to smo to oekivali. A ja se vie nisam mogla pomaknuti. Shvaam. Vodim te k jednom drugom mukarcu, ree kiselo samome sebi, ali iskae svoje misli drugim rijeima. Tako, on ivi mirno u Durbanu, ekajui da mu se pridruite, prolazei kroz neprijateljske redove. Nalazi se u natalskoj vojsci. Prije tjedan dana uspio mi je poslati poruku. Htio je da ostanem u Johannesburgu i saekam da Englezi osvoje grad. Kae da e uz tako snanu vojsku ui u Johannesburg za tri dana. Zato niste saekali, ako je tako? Ruth slegne ramenima. Strpljenje nije jedna od mojih vrlina. U njenim oima ugleda bljesak zlobe. Osim toga, pomislila sam da bi bilo zabavno proi kroz neprijateljske redove. bilo mi je dosadno u Johannesburgu. Volite li ga? , zapita je odjednom Sean. Pitanje ju zaudi i njen osmijeh nestane s usana. Mu mi je. To nije odgovor na moje pitanje. Pitanje koje mi nemate pravo postaviti. Sada je bila ljuta. Morate mi rei. Vi volite vau suprugu? , odvrati Ruth. Volio sam ju. Umrla je prije pet godina. Kao to se pojavila, njena ljutnja nestane. ao mi je. Nisam znala. Ne mislite na to. Ne mislite ni na pitanje koje sam vam postavio. Da, u pravu ste. Meusobno se zbunjujemo. Ruka na kojoj se nalazio prsten jo se uvijek nalazila izmeu njih, naslonjena na mekani tepih od suhog lia. Sean prui ruku i podigne ju. Njena je ruka bila malena. Gospodine Courtenev. Seane, bolje je. ne smijemo. mislim da bismo trebali spavati sada. I, povukavi ruku, okrene se na drugu stranu. Na pola poslijepodneva probudi ih vjetar. Puhao je s istoka, njiui travu na breuljcima i grane iznad njihovih glava. Sean pogleda prema nebu. Vjetar mu je napuhao koulju, razbaruivi mu bradu. Nagne se prema naprijed, nadvisivi Ruth, tako da je mlada ena prvi put odjednom shvatila koliko je visok i snaan. Izgledao je poput boga oluje, s dugakim, snanim nogama u raskoraenom stavu i miiima na prsima i rukama ispod svilene bijele koulje. Oblaci se skupljaju, uzvikne nadglasavi fijuk vjetra. Noas nee biti mjeseca. Ruth skoi na noge, i izgubi ravnoteu zbog nenadanog i snanog udara vjetra. Na trenutak se nae na njegovim prsima osjetivi gipkost njegova tijela i njegov miris mukosti. Taj neoekivani dodir bio je ok za oboje, i kad se Ruth odmakne, njene su oi bile goleme i tmurne zbog straha pred osjeajima koji su joj proli tijelom. ao mi je, promrmlja. Nije bilo namjerno. Vjetar joj razbarui kosu, koja joj prekrije lice u crnom spletu. Osedlat emo konje i nastaviti sve dok bude svjetla, odlui Sean. Noas se neemo moi kretati. Oblaci su se nizali, skupljajui se i mijenjajui oblik, te sputajui se prema tlu. Tamni i tmurni, puni kie koju su prenosili. No se brzo spustila. Vjetar je i dalje reio, pljuskajui ih u tami. Nastavit e tako jo sat vremena, a zatim e poeti padati kia. Moramo se zakloniti prije mraka. Na strani u zavjetrini kopjea otkriju kameni zaklon i sklupaju se pod njim. Dok je Sean privezivao konje, kako ne bi pobjegli prestraeni olujom, Mbejane odree travu i skupi je uinivi neku vrstu leaja ispod zaklona. Umotani u pokrivae jeli su suho meso i kukuruzni kruh, a nakon toga se Mbejane diskretno povue na drugi kraj zaklona i nestane ispod pokrivaa. Imao je ivotinjsku sposobnost da zaspe u tren oka i u najgorim uvjetima. Dobro, djeae. Na spavanje. Ne bih li mogao. , zapone se buniti Dirkkao i svake veeri. Ne, ne moe. Otpjevat u ti neto, ponudi se Ruth. Zato? , zapita Dirk, zaueno. Da lake zaspi. nisu li ti nikad pjevali uspavanku? Ne. Zanimalo ga je. to e pjevati? Najprije legni i pokrij se pokrivaem. Sjedei pored Seana u tami, svjesna njegova tijela i dodira njihovih ramena, uz pratnju fijuka vjetra, Ruth zapjeva. Najprije nizozemske narodne pjesme Nooi, Nooi i Jannie met die Hoepel been, a potom Frere Jacques i ostale stare pjesme. Njen je glas govorio svakome od njih neto

drugo. Probudivi se, Mbejane se prisjeti vjetra na breuljcima Zululanda i pjesme djevojaka u poljima za vrijeme berbe. I osjeti sreu, jer se vraao kui. Za Dirka je to bio glas majke koju je tek upoznao. Zvuk koji je ulijevao sigurnost. i ubrzo usne. Nemoj prestati, proape Sean. Tako je Ruth pjevala samo za njega. Ljubavnu pjesmu od prije dvije tisue godina, proetu patnjom njenog naroda, ali i udnovatom radou. Vjetar je prestao puhati dok je mlada ena pjevala, i njen glas utihne s njim u beskonanoj tiini noi. Izbije oluja. Munja se prolomi kroz oblake i zauje se grmljavina. Dirk lagano zastenje, ali nastavi spavati. Sean ju privije uza se. Ruth se, malena i topla, nasloni na njegova prsa. Njene su usne imale slan okus suza. Seane, ne smijemo. No, on ju podigne i krene u no. Ponovno se zauje grmljavina, a Sean je u bljesku munje opazio konje koji su se naguravali, pognutih glava, i obrise kopjea iznad njih. Osjeti prve kapi na licu i ramenima. Kia je bila topla, i Sean nastavi hodati, nosei Ruth. Zatim se zrak ispuni kiom koja se pojavi poput biserne magle na svjetlosti sljedee munje, a no ispuni miris mokrog tla. topli i isti miris. U predivnom jutru, tako jasnom nakon kie, mogle su se vidjeti planine, plave i iste na junom obzoru. Sean i Ruth sjedili su zajedno na vrhu kopjea. To je Drakensberg, drali smo se podalje od njega oko etrdeset kilometara. Malo je vjerojatno da koja boerska postrojba zaluta ovuda. Ubrzo emo se moi vratiti na izravniji put i susresti se sa eljeznikom prugom, s druge strane neprijateljskih redova. Zbog ljepote jutra, zbog tla koje je jo odisalo kiom u zelenom Natalu i zbog ene koja je bila uz njega, Sean se osjeao sretnim. Osjeao je i mogunost kraja tog putovanja i poetak novog uz Ruth. Kad progovori, ona se polako okrene i pogleda ga, podigavi bradu prema puno vioj Seanovoj bradi. I on primijeti da se njegovo raspoloenje nije zrcalilo na licu ene. Prelijepa si, ree. Ruth ostane u tiini, i Sean shvati da su te sjene u njenim oima bile patnja, ili neto jo snanije. Ruth, hoe li doi sa mnom? Ne, odgovori ona, zanijekavi lagano glavom, sa aljenjem. Debela i crna zmija njene kose spusti se na njena ramena i rastvori se na jakni boje meda. Mora. Ne mogu. Prisjeti se to se dogodilo noas. Noas je prevladala ludost. oluja. Bilo je pravedno. Zna. Ne. Kriva je oluja. Skrene pogled s njegovih oiju i pogleda u nebo. A sada je gotovo. Bilo je vie od toga. Ne moe nijekati. Od naeg prvog susreta. Ludost. Ludost koja se temelji na prevari. Neto to u trebati skrivati pod krinkom lai. kao to smo noas sve uvili u mrak. Boe mili, Ruth, ne govori tako! U pravu si. Neu vie uope govoriti, nikada vie. Ne moe biti svreno meu nama. Zna i ti da to nije mogue. Umjesto odgovora, Ruth podigne lijevu ruku tako daje zlatni prsten zabljesnuo na suncu. Rei emo si zbogom, ovdje, na visini, na svjetlosti sunca. Iako emo jahati zajedno jo neko vrijeme. ovdje emo se rastati. Ruth. , zapone Sean, ali ena mu spusti ruku na usne. On osjeti metal prstena na usnama. Izgledao mu je leden poput straha koji mu je titio duu na pomisao da e se morati odrei Ruth. Ne, promrmlja Ruth. Poljubi me jo posljednji put i zatim mi dopusti da odem. Mbejane ju je prvi zapazio, i odmah upozori Seana: nekoliko kilometara s njihove desne strane, nalik na sivi dim koji se podizao iznad oblinjeg vrha, tako lagano, da je Seanu trebalo nekoliko trenutaka da ju ugleda. Odmah okrene konja na suprotnu stranu u potrazi za zaklonom. Najblii je bio crveni kamen na oko kilometar udaljenosti. Predaleko. to je, Sean? , zapita Ruth opazivi njegov nemir. Praina, odgovori. Ljudi na konju. Dolaze nam ususret. Boeri. Vjerojatno. to nam je initi? Nita. Nita? Kad se budu pojavili na vrhu, krenut u im u susret. Izmislit u ve neto. Okrene se prema Mbejaneu obrativi mu se na jeziku Zulua. Idem k njima. Promatraj me paljivo, ali nastavi se udaljavati. Ako podignem ruku, ostavi konje s teretom i jai pognute glave. Ja u ih zadrati to vie budem mogao, ali kad budem podigao ruku, bit e gotovo. Odvee hitro torbu sa sedla u kojoj je bilo zlato i dobaci ju Mbejaneu. Budete li krenuli na vrijeme, nee vas dostii prije noi. Povedi nkosikazi, kamo ti bude rekla, a zatim se ti i Dirk vratite k mojoj majci u Ladyburg. Ponovno se okrene prema vrhu, upravo na vrijeme da opazi jo dvojicu konjanika. Sean podigne dalekozor. Opazi da su jahali rame uz rame, okrenuti prema njemu.

Sean prepozna ljemove, sjaj njihove odore, veliinu njihovih konja, karakteristina sedla, i uzvikne s olakanjem: Englezi! Kao potvrda njegovim rijeima jedna postrojba konjanitva poredane u dva reda pojavi se na obzoru sa zastavama koje su se elegantno vijorile iznad ume kopalja. S Dirkom koji je zvidukao od uzbuenja, Ruth koja se smijala pored njega i Mbejaneom koji ih je slijedio, vodei konje, Sean se podigne na stremene galopirajui ususret vojnicima, i maui im eirom iznad glave. Neosjetljivi na njegov pozdrav, konjanici nastave jahati i promatrati kako se pribliavaju, a asnik na elu konjanitva pozdravi Seana u nevjerici. Tko ste, gospodine? , zapita, no, izgledao je manje zainteresiran za Seanov odgovor, a vie za Ruthine hlae i njihov sadraj. Za vrijeme objanjenja koja su uslijedila, Sean zapone gajiti sve veu antipatiju prema asniku. Iako su glatka koa, crvena od sunca, i plavi brkovi djelomino bili krivi za njegove osjeaje, glavni razlog bila je isprano plava boja oiju. Moda su bile takve po prirodi, ali Sean je sumnjao u to. Zagledale su se u Seana, samo na nekoliko trenutaka, kad mu je ovaj priopio da tijekom putovanja nisu susreli boersku vojsku, a potom se odmah vrate na Ruth. Ne elim vas zadravati vie no to je potrebno, zarei Sean, potegnuvi uzde prema sebi s namjerom da okrene konja. Nalazite se na oko dvadeset kilometara od rijeke Tugela, gospodine Courtenev. Teoretski, ovaj je prostor boerski, i iako smo daleko od veeg dijela vojske, bili biste puno sigurniji da preete britanske redove pod naom zatitom. Ne, hvala. elim izbjei obje vojske i stii u Pietermaritzburg to prije. asnik slegne ramenima. Vi odluujete. No, da se radi o mojoj supruzi i mom djetetu. Ne dovrivi okrene se u sedlu kako bi dao znak koloni da nastavi. Idemo, Ruth, ree Sean. ena se ne pokrene. Neu ii s tobom, izjavi jednolinim glasom, skrenuvi pogled. Ne budi smijena. zauen, Sean je sa enom razgovarao sa estinom, to je u njenim oima prouzrokovalo bijes. Mogu li vam se pridruiti? zapita Ruth asnika. Pa, gospodo, dvoumio se asnik, hitro pogledavi Seana. Ako va suprug. Nije mi suprug. Jedva ga poznajem, prekine ga Ruth, ne obazirui se na Seanove rijei protivljenja. Moj mu ratuje u vaoj vojsci. elim da me povedete sa sobom, molim vas. To mijenja stvari, ree asnik afektiranim glasom, i arogantan ton sakrivao je osjeaj radosti to e Ruth biti u njihovu drutvu. Bit u sretan da vas mogu ispratiti, gospodo. Ruth koljenima usmjeri konja unatrag i priblii se asniku. Taj mali manevar ju smjesti neposredno pred Seana. kao na drugi kraj prepreke. Ruth, molim te, razgovarajmo. Samo koji trenutak. Ne. Njen glas nije odavao osjeaje, kao ni njeno lice. Samo da te pozdravim, molio ju je Sean. Ve smo se pozdravili. Skrene pogled sa Seana na Dirka, a potom se zagleda u prazno. Podigavi aku, asnik uzvikne: Kolona, naprijed! , i dok se njegov golemi i sjajni konj pomakne, nasmije se Seanu u lice, dodirnuvi si rub ljema ironinim znakom pozdrava. Ruth! Ali ena ga vie nije gledala. Njene su oi ostale uperene prema naprijed, dok se udaljavala na elu kolone, podignute brade, slatkih usana, koje su bile kao stvorene za smijeh, i debelom pletenicom koja joj se njihala na leima uz svaki korak ivotinje. Nesrea, prijatelju! , uzvikne jedan od vojnika u posljednjim redovima. Nagnut nad sedlom, Sean je promatrao kolonu koja se udaljavala. Hoe li se vratiti, tata? , zapita Dirk. Ne, djeae. Zato? Sean nije uo pitanje. Gledao je u Ruth, ekajui da se okrene. No, ekao je uzalud, jer je ena ubrzo bila na vrhu breuljka, a potom s druge strane teritorija, dok ju je cijela kolona slijedila. Nakon nekoliko trenutaka ostane samo prazna zemlja i nebo nad njom. beskonano poput praznine u dui Seana Courtenevja. Sean je jahao na elu. Ostali su ga slijedili na udaljenosti od desetak metara. Mbejane je zadravao Dirka da se ne priblii vie ocu, jer je shvaao da je Seana trebalo u tom trenutku ostaviti samoga. Puno puta, u godinama koje su proveli zajedno, Mbejane i Courtenev su putovali na taj nain. Sean ispred, sa svojom boli, ili sramotom, a Mbejane iza njega, ekajui strpljivo da se ramena njegova nkosija usprave i da se brada podigne s prsa. Seanove misli redale su se nepovezano dok su se ljutnja i oaj stalno izmjenjivali. Ljutnja naspram ene, ljutnja koja se gotovo pretvarala u mrnju, im bi shvatio da Ruth vie nema. Zatim bi se ljutnja pribliila do

ruba ludila, no ovoga puta protiv samoga sebe, to je dopustio da ode. I ponovno bi osjetio oaj, kad je shvaao da nije bilo naina da ju zadri. to joj je mogao pruiti? Samoga sebe? Devedeset kilograma kostiju, miia i oiljaka? I nije ba bogzna to. Materijalna dobra? Vreicu funta i sina druge ene. Pobogu, to je bilo sve to je posjedovao. S trideset i sedam godina nije posjedovao nita drugo. Ponovno osjeti bijes. Prije tjedan dana bio je bogat ovjek. Njegov bijes pronae novu rtvu. Imao je neto emu se mogao osvetiti, neprijatelja kojeg je mogao udariti, ubiti. Boere. Boeri su mu oduzeli kola i zlato, primorali su ga da bjei. Zbog njih je ta ena ula u njegov ivot i zbog njih mu je bila oduzeta. to je - tu je, pomisli ljutito, to je ono to budunost trai od mene. Rat! Uspravi se u sedlu, njegova ramena postanu iroka i etvrtasta. Uspravi glavu i u nizini ispod njih opazi srebrenastu vrpcu. Stigli su do Tugele. Ne zaustavivi se Sean priblii konja na rub uzvisine, i uz kotrljanje kamenja trojac se zapone sputati prema rijeci. Nestrpljivo je Sean slijedio tok rijeke, traei prolaz. Ali, uz strme obale, Tugela je tekla brza i duboka, iroka oko dvadeset metara i jo uvijek siva od blata koje je oluja podigla. Na prvome mjestu gdje se suprotna obala dovoljno sputala da im omogui lak prolaz, Sean zaustavi konja i otro ree: Proi emo plivajui. Kao odgovor Mbejane pogleda znaajno u Dirka. Nije mu prvi put, odvrati Sean, dok se sputao iz sedla i zapoinjao sa sebe skidati odjeu. Hajde, Dirk, skini se. Poalju prvo konje s teretom, primoravi ih da skoe sa strme obale u vodu, ekajui zabrinuto da njihove glave izrone i da krenu prema suprotnoj obali. Zatim, sva trojica, goli, sa smotanom odjeom i drei se za sedla, krenu za konjima. Mbejane, ti si prvi na redu. u Zauje se pad u vodu. Hajde, Dirk, ne zaboravi da se mora vrsto drati za sedlo. Jo jedan pljusak u vodu; Sean pokua obuzdati konja koji se otimao, skakuui polako obalom. Nenadani skok prema naprijed i dugaak pad prije nego to se rijeka zatvori nad njima. Sean ponovno izroni na povrinu, ispljunuvi vodu iz usta i opazi s olakanjem sinovu glavu koja se nalazila pored konja, te zauje uzbuene usklike. Nekoliko trenutaka kasnije ve su bili na suprotnoj obali rijeke, smijui se vlastitoj golotinji. Odjednom se Sean prestane smijati. Iznad njih, takoer se smijui, ali s pukama spremnim da zapucaju, nalazilo se desetak ljudi. velikih i golemih, bradatih ljudi s streljivom i poderanom odjeom, te razliitim eirima i ljemovima. Kao i Sean, Mbejane i Dirk odmah se prestanu smijati i podignu pogled prema naoruanim ljudima du obale. Apsolutna tiina se spusti meu njih. Prekine je ovjek sa ljemom, koji pokae na Seana uperivi u njega cijev puke. Bila bi potrebna otra sjekira da odree tu granu! Nemoj ga naljutiti, upozori ga drugi s klobukom. Ako te pogodi njime u glavu, razbit e ti lubanju! , i svi ponovno prasnu u smijeh. Sean nije znao to je alosnije: ta intimna rasprava o njegovoj golotinji ili injenica da se nalazio u nizozemskom Taalu. Svim svojim nestrpljenjem zavrio je ravno medu boerskom postrojbom. Ostajala je samo malena nada da e ih uspjeti prevariti i Sean otvori usta nastojei pokuati. Ali Dirk ga preduhitri. Tko su, tata, i zato se smiju? , zapita na jasnom engleskom jeziku, i Seanova nada umre tako naglo kao to se zavri i smijeh Boera, im su zauli mrski jezik. Molim vas, dopustite mi da na sebe navuem hlae, zamoli Sean uljudno. Kamo nas vode? Bio je to prvi put da je Dirk izgledao preplaeno, i u njegovu glasu moglo se osjetiti podrhtavanje koje pogodi i Boera sa ljemom, koji odgovori umjesto Seana: Sada se ne brini, djeae, povest emo te pred generala. Pravog generala od krvi i mesa. Vojnikov engleski bio je dosta dobar i Dirk se zagleda u ovjeka sa zanimanjem. Sa medaljama i znamenjem? Ne, prijatelju. Mi ne nosimo takve stvari. Izgubivi svako zanimanje, Dirk se okrene ponovno prema Seanu. Tata, gladan sam. Ponovno se ljem umijea. Izvue iz depa dugaki komad suhog mesa i prui ga Dirku. Evo, izotri si zube ovime, djeae. Punih usta, Dirk je bio miran. Sean se mogao usredotoiti na Boere. Ovi su bili uvjereni da su zarobili pijuna i razgovarali su o smaknuu koje je trebalo uslijediti. Uljudno su dozvolili Seanu da prisustvuje u raspravi i sasluali su s potovanjem i panjom njegovu obranu. Panja se prekine kad pogledaju u Tugelu i krenu uzvisinom, ali Sean nastavi govoriti za vrijeme jahanja u skupini prema vrhu.

Konano ih je uvjerio u svoju nevinost. uz olakanje njegovih tuitelja, kojima nije uope stalo da ga smaknu. Tako preu na radosnije teme. Dan je bio predivan, sunce se zrcalilo zelenom i zlaanom dolinom. Ispod njih rijeka je tekla svjetlucajui i otvarajui si put kroz plavkastosivu masu Drakensberga, koji se podizao na obzoru. Nekoliko oblaka klizilo je nebom, a lagani povjetarac smanjivao je sparinu. Najmlai vojnici sluali su pohlepno dok je Sean govorio o slonovima s druge strane Limpopoa i beskonanim prostranstvima koja su ekala osvajaa. Nakon rata. , govorili su, i smijali se suncu. Zatim vjetar promijeni pravac i zauju zvuk koji je ulijevao nemir, i njihov smijeh se ugasi. Topovi, ree jedan od njih. Ladyburg, odvrati drugi. Sada je Sean bio na redu da postavlja pitanja. Saznao je tako da su Boeri napali Ladvburg, natjeravi u bijeg postrojbe koje su ih trebale zaustaviti. Njegova pratnja ga prisjeti kako je stari Joubert onemoguio napredovanje konjanitva, promatrajui englesku vojsku koja je pobijeena ulazila u grad. Grom i pakao! Da nam je to dopustio, potisnuli bismo ih do mora! Da je na mjestu starog Jouberta bio Oom Paul, rat bi ve bio zavren. umjesto toga, stojimo tu, ne poduzimajui nita. Postupno je Sean saznao sve o ratu u Natalu. Ladvburg je bio pod opsadom. Vojska generala Georgea Whitea bila je u klopci, unutar grada. Polovica boerskih snaga stigla je gotovo do eljeznike pruge, inei obrambenu liniju, uz rijeku i sve do malenog naselja Colenso. Ispod njih u velikoj dolini Tugele, general Buller je skupljao postrojbe da bi si otvorio put prema Ladvburgu i krenuo mu u pomo. Neka samo pokua. Oom Paul e ga ekati. Tko je Oom Paul? Zasigurno se ne radi o Krugeru! , ree Sean u nedoumici. Znao je samo da je Oom Paul umanjenica za predsjednika lunoafrike Republike. Ne, prijatelju! Radi se o jednom drugom Oom Paulu. Ovo je general Jan Paulus Leroux iz Wynberga. Sean zadri dah. Radi li se moda o golemom divu s crvenom kosom i tekim karakterom? Smijeh, a zatim: Da! Upravo o njemu. Poznaje li ga? Da, poznajem ga. Dakle, Jan Paulus je sada postao general, ree samome sebi Sean, smijuljei se, a zatim zapita: Je li Oom Paul general kojem nas vodite? Ako ga budemo uspjeli nai. Mali Dirk e konano upoznati svog strica. i Sean se ve zapone radovati tom susretu. Debelo platno atora nije moglo izolirati gromki glas iz unutranjosti. Sean, koji je ekao pred atorom, mogao je jasno raspoznati svaku rije. Moram li popiti kavu i rukovati se sa svakim roinekom kojeg zarobimo? Radim ve deset godina, i ne ini li vam se da je to dovoljno? Povedite ga pred vojni sud! Poaljite ga u Pretoriju, neka ga bace u zatvor! Uinite to god elite s njim, ako je pijun. ali, u ime boje, ne dovodite ga k meni. Sean se radosno nasmije. Zasigurno Jan Paulus nije izgubio glas. Uslijedio je trenutak relativne tiine, dok je ljem mrmljao neto u unutranjosti atora. Zatim se ponovno zauje mrmljanje. Ne! Ne elim! Odvedite ga! Sean napuni plua zrakom, a zatim iz sveg glasa uzvikne prema atoru: Hej, ti, prokleti Nizozemce! Nije li te valjda strah da se ponovno susretne sa mnom? Boji li se da ti ponovno ne razbijem sve zube, kao posljednjeg puta kada smo se vidjeli? Nekoliko trenutaka uslijedila je tiina iznenaenja, a potom se zauo tresak ormaria koji se prevrnuo i pucketanje krila atora koje se naglo otvara. Na svjetlost sunca, s kapcima koji su treptali zbog jaine svjetlosti, s krunom crvene kose koja je plamtjela poput vatre oko ele na vrhu glave, i pognutih, prijeteih ramena, pojavi se Jan Paulus. Okrene glavu s jedne na drugu stranu, pokuavi otkriti odakle dolazi uvreda. Wilbur Sinith Ovdje, uzvikne Sean, i Jan Paulus se skameni. Zagleda se u Seana u nedoumici. Ti! Uini korak prema urjaku, a zatim: Jesi li to ti, Seane? I zapone se smijati. Njegova desna aka, ve spremna na udarac, otvori se i krene prema naprijed. Seane! Sto mu gromova, prijatelju! Seane! Rukuju se snano, osmjehujui se jedan drugome. im su uli u ator, prvo pitanje koje je Jan Paulus postavio bilo je: Gdje je Katrina? Gdje je moja sestrica? Odmah osmijeh nestane sa Seanovog lica. Sjedne oteano na stolac i skine eir s glave, a zatim odgovori: Mrtva je, Pauluse. Ve punih pet godina. Polako se izraz Jan Paulusovog lica promijeni, postavi tvrd i tmuran. Kako? , zapita. A sada, to da mu kaem, pomisli Sean. Mogu li mu rei da mu se sestra ubila iz razloga koje nikada nitko nee saznati?

Groznica, lagao je. Malarina groznica. Nisi nam ni pisao. Nisam znao gdje da te naem. Tvoji roditelji. I oni su mrtvi, prekine ga naglo Jan Paulus i okrene glavu u stranu, privrstivi bijelo krilo atora. Dirk. Doi. Mbejane gurne djeaka prema ocu koji ga uze za ruku. Sean ga uvede u ator. Katrinin sin, ree. Jan Paulus spusti pogled na neaka. Priblii se, maleni. Dvoumei se, Dirk poslua. Naglo se Jan Paulus spusti tako da su njegove oi bile u ravnini s djeakovim. Uze Dirkovo lice medu ruke i paljivo ga proui. Da, ree. To je zasigurno Katrinin sin. Te oi. Naglo se prekine. Jo na trenutak se zagleda u Dirkove oi. Zatim ponovno progovori: Budi ponosan na njega, ree i ustane. Sean pokae prema ulazu atora, i pun zahvalnosti, Dirk pohita prema izlazu, gdje ga je Mbejane ekao. A sada? , zapita Jan Paulus. elim prei neprijateljske redove. Dakle, pridruiti se Englezima? Ja sam Englez, ree Sean. Nabravi elo, Jan Paulus razmisli o tim rijeima, a zatim zapita: Hoe li mi dati rije da se nee boriti na njihovoj strani? Ne, izjavi Sean, a Jan Paulus klimne glavom. Nije ni oekivao drukiji odgovor. Dugujem ti ivot, ree Jan Paulus. Nisam zaboravio kad si me spasio od slona. To e izravnati raune. Priblii se prijenosnom pisaem stolu i uroni pero u tintarnicu. Napie na brzinu nekoliko redaka ostavi stajati, a potom prui list papira Seanu. Odlazi, ree. Nadam se da te vie nikada neu sresti, jer u te sljedei put ubiti. Ili u ja ubiti tebe, odvrati Sean. Tog popodneva Sean povede svoje prijatelje preko mosta na Tugeli, a zatim proe naselje Colenso i krene prema nizini. U daljini, pred njima, raspreni na tratini poput tratinica, bijelili su se atori golemoga engleskog tabora Chieveh Sidinga. Prije nego to su se pribliili taboru, Sean opazi mjesto sa straom, s jednim asnikom i etiri vojnika koji su pripadali postrojbi Yorkshire. Hej, ti! Kamo, do vraga, ide? Englez sam, izjavi Sean. asnik pogleda njegovu bradu i pokrpanu jaknu. Zatim pogleda ponija, te pogleda prema pravcu odakle je pretpostavio da dolaze. Ponovi to si rekao, zatrai. Englez sam, ponovi Sean, srdito, ali naglaskom koji nije mogao zvuati sumnjivo uhu osobe iz Yorkshirea. Da! A ja sam Japanac, ree asnik. Spusti puku, prijatelju. Dva dana Sean je tugovao zarobljen unutar tabora, dok je Sluba za informiranje telegrafirala uredu u Ladvburg ekajui odgovor. Dva duga dana, tijekom kojih se Sean prepustio razmiljanju, ne toliko o sramotnom odnosu prema njemu, koliko o voljenoj eni koju je pronaao i izgubio u tako kratkom vremenu. Taj trenutak razmiljanja dolazio je u krivo vrijeme. Ponovivi u sebi u beskonanost rijei koje su si meusobno izrekli, osjetivi svaki dodir njihovih ruku i tijela, i prisjeajui se u mislima svake crte njena lica, tako je duboko uklesao u svoju duu sjeanje na Ruth, da je postalo neizbrisivo. Nije znao ni njeno prezime, ali nikada je nee moi zaboraviti. Kad su ga, uz duboko ispriavanje, oslobodili, vrativi mu konje, puku, novac i prtljagu, Sean je bio u takvoj depresiji, da su je samo alkohol ili fiziki sukob mogli smanjiti. Naselje Frere, prvo prema jugu i obali, obeavalo je oboje. Povedi Dirka sa sobom, zapovjedi Mbejaneu. Utaborite se izvan grada, pored puta i zapalite veliku vatru, tako da vas mogu pronai u tami. A ti, kamo e, nkosi? Sean krene prema maloj i tamnoj krmi koja je utaivala ed stanovnika Frerea. Ja idem tamo, odgovori. Doi, nkosizana, ree Mbejane Dirku. Dok se nastavio kretati, zajedno s djeakom, Zulu se pitao koliko je vremena morao ostaviti Seanu, prije nego to bude otiao po njega. Ve ga godinama nije vidio da s takvom odlunou ide prema krmi, no, treba priznati da je Sean u posljednje vrijeme proao puno nevolja. Trebat e mu do ponoi, ree si Mbejane, zatim u ga moi odnijeti na spavanje. S vrata Sean proui unutranjost gostionice. Bila je to jedna jedina velika prostorija sa ankom du zida, topla, prepuna, ispunjena dimom cigara i mirisom pia. Ostavi i dalje na pragu Sean uvue ruku u dep i kriomice prebroji novac u njemu: uzeo je deset ilinga, vie nego dovoljno za pie koje je namjeravao popiti. Dok se probijao kroz gomilu prema anku, promatrao je ljude koji su ga okruivali. Bili su to veinom vojnici, pripadnici razliitih postrojba. Kraljevske i kolonijalne postrojbe, gotovo sve obini vojnici, no bila je i skupina podasnika koji su sjedili za stolom. Bilo je i nekoliko civila, koje Sean procijeni kao vozae kola, ili trgovce. U drutvu

podasnika nalazile su se i dvije ene, ije je zanimanje bilo izvan svake sumnje; i nekoliko konobara, crnaca. to da ti dam, zlato? , zapita golema ena iza anka, kad ju je novopridoli dostigao. Seanu se nisu svidjeli ni brkovi krmarice, ni ime kojim ga je oslovila. Brandy. Nije bio raspoloen za priu. ena odmah shvati to mu je trebalo. eli li bocu, dragi? Za poetak, sloi se Sean. Ispije tri velike ae, no, osjeti da nisu na njega ostavljale nikakav dojam. jo su vie nadraile njegovu matu, toliko da mu se jasno pred oima pojavi lice njegove Ruth, koje mu se osmjehivalo. Trebao mu je bri nain da zaboravi. Naslonjen na lea, s oba lakta nad ankom, vrsto stiui au u desnoj ruci, Sean proui ljude koji su ga okruivali. Procjenjivao je svakoga kao mogueg protivnika, i, nezadovoljan, prelazio na drugoga dok mu ne preostane samo skupina koja je sjedila oko stola. Bilo ih je sedmero i igrali su poker uz male uloge, po onome to je Sean mogao vidjeti. Dohvati bocu, krene prema drugom kraju sobe kako bi se pridruio krugu promatraa i smjesti se iza asnika konjanitva nacionalne garde koji je na veliko gubio. asnik zapita kartu da popuni boju, no, nije imao sree i pokua blefirati, nastavivi igrati jo dva kruga, sve dok nije bio primoran otkriti karte. asnik baci karte i uzdahne: Sada su moji depovi ostali potpuno prazni. Skupi nekoliko preostalih novia sa stola i ustane. Nisi bio sretne ruke, Jack. eli li ga netko zamijeniti? , zapita pobjednik, obraajui se krugu ljudi koji su stajali oko stola. Jedna prijateljska partija, novac na stol. Ja u, ree Sean. Sjedne, spusti au i bocu na stol sa svoje desne strane i stavi ispred sebe pet funta. Hej, ovaj nosi sa sobom zlato! Dobrodoao! Sean nakon prvog dijeljenja karata izgubi dvije funte protiv tri kraljice, a u drugome krugu dobije pet. Od tog trenutka se srea nala na njegovoj strani i Sean je nastavio igrati s hladnom koncentriranou. Kad bi mu zatrebala koja karta, izgledalo je da je bilo dovoljno da je zaeli. Kako je glasila stara poslovica: Nesretan u ljubavi, sretan u xgri. Kiselo se osmjehne, nadopuni malu skalu sa sedmicom herc, i ponovno pobijedi, dok se hrpa novca poveavala. Dobitak je iznosio oko trideset, etrdeset funta. Poinjalo ga je zabavljati. Ostali smo malobrojni, gospodo. Ve se tri igraa povuklo iz igre u posljednjih sat vremena, i ostali su u etvero. to kaete da damo mogunost gubitnicima da ponovno vrate svoj novac? elite li poveati ulog? , zapita Sean ovjeka koji je progovorio. Bio je, uz Seana, jedini koji je pobjeivao, bio je golem, s crvenim licem i jakim mirisom na konja. Vjerojatno je bio voza kola. Da, ako se svi slau. Podignimo na pet funta najnii ulog. Pristajem, zarei Sean. S toliko novaca na stolu na poetku prevlada oprez, no postupno je igra postajala sve uzbudljivija. Seanova srea malo se okrenula, no u roku od sat vremena igre njegov se dobitak popeo na sedamdeset i pet funta. Zatim Sean podijeli udnovatu kombinaciju karata. Prvi igra sa Seanove lijeve strane nastavi igrati, isto uini i voza kola, trei pogleda i Sean otvori lepezasto svoje karte. Uz osjeaj euforije otkrije sedmicu, osmicu, devetku i desetku tref. uz karo asa. Draga, predivna skala. Pokrivam vaih dvadeset funta i stavljam jo dvadeset, izjavi, prouzrokovavi uzbudenost meu gledateljima. U redu, pristajem. Prvi igra imao je malo novca. I ja. Voza kola baci svoje zlato u tanjur. Ja odustajem. Broj tri spusti karte i gurne ih u stranu. Sean pogleda prvog igraa. Koliko karata? Igrat u s ovima. Sean osjeti poetak propasti. A ti? , zapita vozaa kola. I meni je ovako dobro. Dva igraa sa savrenim kartama, protiv njegove skale: a sudei po podjeli boja. budui da je on imao etiri trefa, bilo je vjerojatno da netko od njegovih protivnika ima u ruci jednu boju. Uz osjeaj gnuanja, Sean shvati da je u klopci, da e izgubiti. Preostajalo mu je da pokua dobiti. jo jednog trefa, no, ni u tom sluaju nije mogao biti siguran da e pobijediti. Jednu kartu, ree. Baci karo asa i uze jednu kartu. Ja sam na redu, ree prvi igra. Na njegovom se licu mogla opaziti srea. Jo etrdeset funta. Momci, elite li pogledate moje karte, trebat ete izvui osamdeset funta. Hajde, da ujem zveket vaeg novca. Rado bih te ostavio da se jo malo znoji, ali elim vidjeti. Lice vozaa kola bilo je sasvim bezizraajno, ali njegovo se elo sjajilo. Dozvolite mi da pogledam, ree Sean, zatim skupi svoje karte i, iza svojih etiri izvue malo posljednju koju je podigao. Crno, otvori jo malo, crni deko. Osjeti

kako mu uzbuenje raste, poput vode koja zapoinje kljuati u loncu. Udahne i otkrije sasvim kartu. I ja elim vidjeti, ree i uzdahne. Poker! , uzvikne prvi igra. Poker kraljica. Pobijedite me, hajde, kopilad! Voza kola ljutito baci karte na stol, dok mu se crveno lice izduilo u grimasu neslaganja. Prokletstvo. nesrea nad nesreama. Imao sam boju s asom. Prvi igra se uzbueno nasmije i prui ruku prema novcu. Trenutak, prijatelju, ree Sean i rastvori karte na stol. Boja je. Moj poker kraljica pobjeuje, pobuni se prvi igra. Hej, zar ne zna brojiti? , zapita ga Sean, pokazujui kaiprstom svaku kartu i izgovarajui broj: Sedam, osam, devet, deset i deko. Kraljevska skala! Ti si iza mene cijeli dan hoda. Podigne ruku igraa s hrpe novca, povue ga k sebi i zapone ga dijeliti u skupine od po dvadeset funta. S jo uvijek izduenim licem od ljutnje voza kola htjede rei svoje: Ti i srea ste poput krpe i zakrpe. Tako je, sloi se Sean. Dvjesto sedamdeset i osam funta. Nije loe. udnovato je kako pobjeuje kad ti dijeli karte, nastavi voza kola. to si ono po zanimanju? Ne podigavi pogled, Sean zapone premjetati hrpe novca u razliite depove. Lagano se osmjehivao. Odlian kraj savrene veeri, ree samome sebi. Kad je spremio novac na sigurno, Sean pogleda vozaa kola, jo se vie osmjehnuvi. Hoemo li srediti vani tu stvar, prijatelju? Bit e mi zadovoljstvo. Voza kola gurne stolac i ustane. Zatim krene prema stubama koje su vodile u stranje dvorite, dok ga je Sean slijedio, zajedno sa svim posjetiteljima krme. Stigavi u dvorite, zaustavi se, osluhnuvi Seanove korake na drvenim stubama. zatim se naglo okrene i udari ga svom snagom i teinom tijela koje se okretalo. Sean okrene glavu, ali ga udarac pogodi u sljepoonicu i on zatetura unatrag, prema gomili koja se natiskivala iza njega. Dok je padao, opazi vozaa kola kako odmie jaknu i izvlai no koji se zasjaji poput srebra na svjetlosti koja je izvirala ispod prozora krme. No koji je sluio za deranje koe, kriv, s otricom dugakom dvadesetak centimetara. Gomila se ratrka, ostavivi Seana koji je leao na stubama, i ovjek se priblii, namjeravajui ga ubiti, no posrnuvi na njega poput diletanta. Tek neznatno mamuran Sean je s lakoom slijedio bljesak otrice i akom udari vozaa u ruku. Nekoliko trenutaka voza kola ostane nad Seanom, koji je rukom zadravao protivnikovu aku s noem. Courtenev je skupljao snage. potiten zbog susreta koji nije bio ravnopravan. Voza je bio podosta golem, ali trbuh mu je bio mlohav, a aka previe koata u Seanovoj ruci, bez vrste elastinosti miia i tetiva. Div je upotrijebio sve snage, pokuavajui osloboditi svoju desnu ruku, znoj mu se cijedio licem i zapoeo kapati. smrdio je po pokvarenom maslacu. Sean pojaa stisak, upotrijebivi samo snagu nadlaktice. Au! Voza se prestane muiti. Zatim Sean upotrijebi snagu cijele ruke, osjetivi miie ramena da podrhtavaju. Kriste! Uz kripu kost zgloba prsne, prsti popuste i no padne na drvene stube. Ne isputajui protivnika Sean sjedne, a zatim se polako podigne. Bjei, prijatelju. Baci ovjeka u prainu dvorita. Sean je oteano disao, ali bio je hladan i gotovo odsutan, dok je promatrao vozaa kako se podie na noge, pridravajui zglob drugom rukom. Moda je bio prvi pokuaj bijega protivnika taj koji je nadraio Seana, ili pak pie koje je popio i koje mu je pomutilo osjeaje, uveavi osjeaj nemoi i besmislene ljutnje. Odjednom mu se priini da pred njim stoji izvor svih njegovih nedaa. taj ovjek mu je oduzeo Ruth! Prljavo kopile, zarei. Prljavo, prokleto kopile! , uzvikne Sean piskutavim glasom, dok su ga osjeaji zapljusnuli. Prvi put u svom ivotu osjetio je elju za ubojstvom. Polako se priblii ovjeku, sa akama koje su se otvarale i zatvarale, i grimasom na licu, izgovarajui nepovezane, besmislene rijei. U dvoritu zavlada velika tiina. U sjeni su mukarci zadravali dah okamenjeni stravinim prizorom. ak je i voza ostao skamenjen, pomiui samo glavom dok mu nikakav zvuk nije izlazio iz irom otvorenih usta, a Sean se pribliavao njiui se poput kobre spremne da napadne. U posljednji tren ovjek pokua pobjei, ali ga noge, oteane od straha, nisu sluile. Sean ga udari u prsa. Voza kola padne i Sean se baci na njega. Nastavi ga udarati reei nepovezane rijei. Jedna jedina rije bila je razumljiva: ime ene koju je volio. U svome bijesu osjeti lice protivnika kako puca pod njegovim prstima, osjeti toplu krv na licu i rukama, zauje krikove ljudi. Ubit e ga!

Povucite ga! Za Boga miloga, pomozite mi. jak je kao pobjenjeli bik! Sean osjeti ruke na sebi, dok su ga bocom pogodili u glavu, pritisak tijela koja su se bacala na njega. Iako su dva ovjeka bila na njegovim leima, i nekoliko drugih koji su mu pridravali noge i ruke, Sean se ponovno ustane. Bacite ga, sto mu gromova! Potjerajte ga! Uz veliki napor Sean se uspije osloboditi onih koji su ga drali. Oni ga ostave. Oslobodi i noge, ritajui se, a oni koji su ga drali za lijevu nogu raspre se na sve strane. Rukama odmakne one koji su ga drali straga, i ostane sam, s prsima koja su se podizala i sputala od zadihanosti, s krvlju koja mu je iktala iz rane koju je zadobio u borbi, kolajui na lice i natopivi mu bradu. Uzmite puku! , uzvikne netko. Ispod anka nalazi se puka! No, nitko se ne pomakne iz kruga to je stajao oko Seana, koji je divljaki gledao kroz tu krvavu masku na licu. Ubio si ga! , optui ga glas. Te rijei uspiju prodrijeti kroz Seanov bijes. Njegovo se tijelo pomalo opusti dok je pokuao obrisati krv dlanom ruke. Ostali primijete njegovu promjenu. Smiri se, prijatelju. Zabava je jedno, a ubijati ljude je neto sasvim drugo. Sada je dosta. Da vidimo kako si ga udesio. Sean pogleda tijelo i na poetku osjeti zbunjenost, a odmah zatim strah. ovjek je bio mrtav. nije nimalo sumnjao u to. O, mili Boe! , proape, povukavi se. Pokua si obrisati oi, ali samo je jo vie razmazao krv. Izvukao je no. Ne brini se, prijatelju, svi smo svjedoci. Raspoloenje gomile se promijenilo. Ne, promrmlja Sean; nisu shvaali. Prvi put u svom ivotu iskoristio je svoju snagu da ubije bez ikakvog razloga. Ubiti iz zadovoljstva, kao to ubija leopard. U tom se trenutku ovjek lagano pomakne. Okrene glavu, jedna noga mu zadrhti. Sean osjeti da se u njemu ponovno raa nada. iv je! Pozovite lijenika! Prestraen, Sean se priblii ovjeku i kleknuvi pored njega skine rubac koji je nosio oko vrata, upotrijebivi ga da obrie krv s usana i nosnica. Izvui e se. ostavite lijenika da se pobrine za njega. Stigao je i lijenik. Bio je utljiv, od malo rijei, ali vakao je duhan. Pod utom svjetlou svjetiljke pregleda ranjenika, dok su se drugi skupili oko njega, pokuavi gledati iznad njegovih ramena. Konano ustane. U redu. Moete ga podignuti. Odnesite ga u moju ambulantu. Pogleda Seana. Jeste li ga vi udarili? Sean potvrdi. Podsjetite me da vas nikada ne smijem naljutiti. Nisam htio. dogodilo se nenadano. Zaista? Ispljune malo utog duhana, koji zavri u praini dvorita. Dozvolite mi da vam pregledam glavu. Spusti Seanovu glavu na svoju razinu i razdijeli kosu natopljenu krvlju. Povrijedili ste venu. Nisu vam potrebni avovi. Isperite ranu i stavite na nju malo joda. Koliko vam dugujem, doktore, za obojicu? Vi plaate? Lijenik ga upitno pogleda. i! Da. Slomljena eljust, kljuna kost takoer, dvadesetak avova i nekoliko dana leanja zbog potresa mozga. Ukupno dvije gvineje. Sean mu prui pet gvineja. Pobrinite se za njega, doktore. To mi je dunost, ree lijenik, i krene za ljudima koji su iznosili vozaa iz dvorita. Pretpostavljam da vam sada treba neto estoko. Doite, kua asti, ree netko. Ljudi vole pobjednike. Da, prizna Sean. Zaista mi je potrebno. No, umjesto jedne ispije nekoliko aa. Kad je Mbejane doao po njega, u pono, dobro se izmuio dok ga je podigao na konja. Na pola puta do tabora Sean klizne u stranu i padne na cestu. Mbejane ga podigne poprijeko u sedlo, tako da su mu glava i ruke visjele s jedne, a noge s druge strane. Sutra e se kajati zbog ovoga, ree mu sveano Zulu, dok ga je s konja premjetao pored vatre, i ostavivi ga u izmama i krvavog, uvije ga u pokrivae. Bio je u pravu. Ujutro, dok si je Sean brisao lice mokrom krpom, pogledavi se u ogledalo, jedino to ga malo razveseli bilo je dvjesto funta vie, koje je uspio spasiti od prethodne veeri. Nije li ti dobro, tata? Veliko Dirkovo zanimanje za njegovo zdravlje uvea podosta njegovo loe raspoloenje. Jedi svoj doruak, zarei. Seanova boja glasa bila je namjetena tako da bi obeshrabrila svako daljnje pitanje. Nema hrane, obrati mu se Mbejane, ponovno se postavivi zatitniki prema djeaku. Sean pogleda Zulua okrvavljenim oima. Zato? Nekome od nas vanija je kupnja pia od hrane za vlastito dijete. Sean izvue nekoliko funta iz depa jakne: Idi! , zapovjedi. Kupi hranu i svjee konje. Hajde, pouri se, da ne bih morao, uz glavobolju, sluati jo i tvoje mudre savjete. Povedi Dirka sa sobom. Mbejane

proui novac, te se nasmijei: No nije bila baena uludo. Kad su krenuli prema Frereu, Dirk je skakutao pored golemog, polugolog Zulua, glasno avrljajui, Sean si ulije jo jednu alicu kave i drei je objema rukama, zagleda se u ar i pepeo. Bio je siguran da e Mbejane dobro upotrijebiti novac. Zulu je u cjenkanju imao tipino strpljenje ljudi svoga plemena: mogao je provesti i dva dana u kupnji jednoga vola. No, nije ga to zabrinjavalo, vie su ga zabrinjavali dogaaji prethodne veeri. Jo uvijek zabrinut zbog ubilake ljutnje, pokua pronai opravdanje. Uzevi u obzir da je izgubio gotovo sve to je posjedovao, plod nekoliko posljednjih godina rada, koji mu je bio otrgnut u samo jednome danu, bijeg, neizvjesnost koji su uslijedili, alkohol, i konano, nervoza i napetost u pokeru. nije ni udno to je izgubio kontrolu. No, to nije bilo sve. Sean je znao da je izbjegao glavni razlog. Ruth. Pomislivi na nju zapljusne ga val poude, njeni oaj koji nije nikada ranije osjetio. Poali se glasno i podigne pogled prema zvijezdi Danici koja je blijedjela na ruiastom obzoru, postupno, kako je sunce izlazilo. Nekoliko trenutaka se prepusti njenosti svoje ljubavi, prisjetivi se naina na koji je Ruth hodala, tamne vedrine njenih oiju, njenih nasmijanih usana, njena predivna glasa. sve dok ga sjeanja gotovo nisu uguila svojom njenou. Zatim ustane i zapone hodati naprijed- natrag travom, pored vatre. Moramo otii odovud. to prije. Moram pronai neto to e me zaposliti, da ne bih mislio na nju, da ispunim svoje ruke koje me sada bole od udnje da ju zagrlim. Na cesti se pojavi duga kolona pjeatva, koje se kretalo prema sjeveru, prema Colensu. Sean prestane hodati naprijed- natrag i zagleda se u njih. Svaki je vojnik imao glavu pognutu prema naprijed pod teretom torbe i puke. Da, pomisli, pridruit u im se. Moda u pronai ono to sam uzalud traio juer naveer. Otii emo u Ladvburg, s odmorenim konjima bit emo tamo u tren oka. Ostavit u Dirka mojoj majci, zatim u se vratiti natrag i boriti se u ovom ratu. Nastavi nestrpljivo hodati gore- dolje. Gdje se, do vraga, izgubio Mbejane? S breuljaka iznad grada Sean je promatrao Ladvburg. Naselje se protezalo u savrenome krugu oko zvonika crkve. Neko se taj zvonik, obloen bakrenim ploama, sjajio poput vatre, no, nakon devetnaest godina afrike klime postao je toplo smee boje. Devetnaest godina. Nije mu izgledalo da je prolo toliko vremena. Oko eljeznike stanice bila su izgraena skladita, nov most sagraen je iznad Baboon Strooma, a eukaliptusi iza kole bili su vii. Sa udnovatim gnuanjem Sean okrene glavu i pogleda u desno, prema strmini, gdje je ostavio veliko imanje Theunis Kraal sa svojom kuom u nizozemskom stilu, slamnatim krovom i drvenim kurama. Jo se uvijek nalazio na istom mjestu, ali drukiji nego to ga se sjeao. ak i s te razdaljine mogao je vidjeti da su zidovi zamrljani od vlage; krov je takoer bio oronuo, a travnjaci su bili suhi, na dijelovima s vlanom zemljom. Mljekara iza kue bila je u ruevnom stanju, krov je nedostajao, a ono to je ostalo od zidova sezalo je do ljudskih ramena. Prokleto malo kopile, naljuti se Sean, vidjevi daje njegov brat blizanac zapustio kuu. Tako je lijen da ne bi iziao iz kreveta ni nakon to bi se pomokrio u nj. Za Seana to nije bio obian dom. Bilo je to mjesto koje je njegov otac sagradio, mjesto gdje se Sean rodio i gdje je proveo sve svoje djeatvo. Kad je otac ostao ubijen pod kopljima Zulua u Isandlawani, pola imanja i kue dobio je Sean. Bezbroj je veeri proveo u oevoj radnoj sobi, s vatrom koja je bacala udnovate sjene na strop. Iako je bratu prepustio svoj dio, Theunis Kraal je uvijek ostajao njegov dom. Garry nije imao pravo ostaviti da sve propada na taj nain. Proklet bio! , zarei Sean, glasno izrekavi svoje misli. no gotovo odmah osjeti grinju savjesti. Garrick je bio osakaen pukom koju je on ostavio, Sean mu je osakatio nogu, koja mu je bila amputirana. Hou li se ikada osloboditi te krivnje? Koliko mora trajati moja kazna? pobuni se Sean. No, to i nije bila jedina loa stvar koju je uinio svome bratu, podsjeti ga njegova savjest. Tko je stvorio dijete koje Garry zove sinom? Kakvo dijete je postalo iz sjemena kojim je oplodio Anu, suprugu svoga brata? Prolo je puno vremena, nkosi. Mbejane je primijetio izraz na Seanovom licu, dok je gledao prema Theunis Kraalu i prisjeao se stvari koje je bilo bolje zaboraviti. Da. Sean se trgne i ispravi lea. Puno vremena, i puno dogaaja. Ali, sad smo se vratili kui. Ponovno se okrene prema naselju i

oima potrai etvrt prema glavnoj ulici i hotelu, traei krov male vile u Protea Streetu. Kad ga opazi, medu visokim i bogatim kronjama eukaliptusa, osjeti uzbuenje. Tko zna ivi li Ada jo tamo? Tko zna kakva je? Moda pomalo sijeda, zasigurno. jesu li njenih pedeset godina ostavile traga na njoj, ili su bile samilosne prema njoj, kao to je Ada bila sa svima koji su je susretali? Je li mu oprostila to je otiao i ne pozdravivi ju? Moda je sve ovo vrijeme ljuta na njega to se nije nikada javio. nikada ni pisma, ni poruke, izuzev anonimnog dara od deset tisua funta, koje je Sean doznaio na njen raun u banci. Deset tisua mizernih funta, mrvice naspram milijuna i milijuna koje je Sean zaradio i izgubio u prolosti, kad je bio jedan od najveih posjednika rudnika zlata u Witwatersrandu. Ponovno osjeti grinju savjesti. upravo zbog toga to je znao sa sigurnou da je ona shvatila, da mu je oprostila. Takva je bila Ada, supruga njegova oca, iji je to bio drugi brak i koju je Sean volio poput prave majke. Spustimo se, ree potjeravi konja u lagani galop. Idemo li tamo dolje, tata? , uzvikne Dirk. Da, djeae. Stigli smo kui. Hoemo li pronai baku? Nadam se, odvrati Sean i potiho ree: Nadam se svim snagama. Sean i Dirk, zajedno s Mbejaneom, koji ih je slijedio, jahali su preko mosta na Baboon Stroomu, du tranica, i ograenih prostora sa stokom, prema staroj umi i prema zgradi eljeznike postaje s crno- bijelim izblijedjelim natpisom: Ladyburg, nadmorska visina 745 metara, a zatim nastavivi lijevom stranom po pranjavoj glavnoj cesti, dovoljno irokoj da se mogu okrenuti kola jaui prema Protea Streetu. Na uglu Sean uspori konja produivi ljepotu iekivanja, sve dok se nisu nali pred bijelom ogradom. Vrt je bio zelen, lijepo njegovan, sa ivahnim tratinicama i rododendronima. Vila je bila vea, sa strane je sagraena jo jedna prostorija, svjee okreena. Natpis s pozlaenim slovima na zelenoj podlozi: Maison Ada - Costumiere. Sean se nasmijei. Stara djevojka dala se na francuski, a zatim se obrati Dirku: Saekaj me ovdje. Sjai s konja, prui sinu uzde i ude kroz dvorina vrata. Pred vratima se zaustavi, osjetivi nelagodu, nervozno si namjestivi rubac oko vrata. Spusti pogled na tamno odijelo i nove izme koje je kupio u Pietermaritzburgu, protrese prainu s hlaa, uredi bradu, koju je nedavno oiao, namjesti si brkove i konano zakuca. Otvori mu mlada ena, koju Sean ne prepozna. Ona je, pak, odmah reagirala, neznatno pocrvenjevi, pokuavi si namjestiti kosu i odvratiti panju od razbaruenih vlasi, skrivajui iza suknje goblen koji je imala u ruci i pokazujui sve znakove zbunjenosti tipine za neudanu enu pred kojom se nenadano stvorio privlaan i lijepo odjeven mukarac. No, Sean osjeti samo samilost pred tim licem crvenim od oiljaka akna. Skine eir. Je li gospoda Courtenev kod kue? U uredu je. Koga moram predstaviti? Ne recite joj nita. to je iznenaenje, ree Sean, smjehnuvi joj se i djevojka podigne srameljivo ruku sakrivi lice. Uite, molim, promrmlja, pogledavi u stranu, kako bi to yie sakrila svoje lice. Tko je, Mary? , zapita glas iz sobe. Sean se trgne. Nije se promijenila. izgledalo mu je kao da sve te godine uope nisu prole. Jedan gospodin, teta Ada. eli te vidjeti. Odmah dolazim. Ponudi ga kavom, Mary, molim te. Djevojka s olakanjem pobjegne i Sean ostane sam u malome dnevnom boravku, vrtei eir u velikim smeim rukama, oima uperenim na draperiju Waitea Courtenevja koja je visjela iznad kamina. Iako nije bio svjestan toga, lice portreta bilo je gotovo jednako kao i njegovo. iste oi pod gustim smeim trepavicama, isti arogantan poloaj usana, ak ista tvrdoglavost eljusti i piasta brada. te veliki orlovski nos Courtenevjevih. Vrata ureda se otvore i Sean se naglo okrene. Ada Courtenev ue osmjehnuta lica, no, im njene oi ugledaju Seanovo lice, ena se skameni i osmijeh joj nestane s lica, postavi blijeda poput krpe. Pribliivi ruku na usne, prigueno proape: Boe mili. Mama, ree Sean, zanjihavi se nespretno na nogama. Bok, mama! Lijepo je vidjeti te. Seane! Boja se vrati u njene obraze. Na trenutak sam pomislila. isti si kao tvoj otac. O, Seane! I potri prema njemu. Sean baci eir na kau i doeka ju rairenih ruku. ekala sam te. Znala sam da e se vratiti. Sean je podigne s poda i poljubi smijui se od radosti, okrenuvi se oko svoje osi. Pusti me, zadihano e Ada. Sean odmah poslua i ona ga odmah zagrli. Znala sam da e se vratiti. Na poetku sam

itala puno o tebi u novinama i ljudi su mi govorili o tebi. Ali, u posljednjih nekoliko godina nisam ula nita, apsolutno nita. ao mi je, ree Sean. Zloest si djeak. Ada je bila jako uzbuena. Jedan uperak kose padne joj iz pune na lice. No, tako je lijepo to si ponovno ovdje. , i odjednom brine u pla. Ne, mama, molim te, ne plai. Nikad ju nije vidio da plae. A zato. Takvo iznenaenje! Obrie si suze naglim pokretom ruke. Nije mi nita. Sean oajniki pokua pronai rijei kojima joj je nastojao skrenuti panju. Hej, ree zatim, imam jo jedno iznenaenje za tebe Kasnije, pobuni se ena. Jedno po jedno. Ovo ne moe ekati, nasmije se Sean. Povede je prema vratima, a zatim, vani, na stubama, drei joj ruku oko ramena, uzvikne: Dirk, doi ovamo! Osjeti njenu napetost dok se Dirk pribliavao. Ovo je tvoja baka, ree. Zato plae? , zapita Dirk, promatrajui ju s vidljivom znatieljom. Nekoliko trenutaka kasnije otac i sin sjedili su za kuhinjskim stolom, dok su ih Ada i Mary opale hranom. Ada Courtenev bila je uvjerena da mukarca treba prije svega najesti. Mary je bila uzbuena gotovo koliko i Ada. Iskoristila je nekoliko trenutaka dok je ostala sama: sada je njena kosa bila uredno poeljana i na sebi je imala novu koulju, ali puder kojime je pokrila rune oiljke na licu, samo je jo vie privlaio panju na njih. Osjetivi samilost, Sean je izbjegavao njen pogled i Mary to opazi. Srameljivo se posveti Dirku, koji primi njene njenosti kao da su same po sebi razumljive. Dok su jeli, Sean ispria to je radio dugi niz godina, o kojima Ada nije nita znala, ne spominjui smrt Dirkove majke i stvari na koje nije mogao biti ponosan. Te konano zakljui: I, evo nas ovdje! , dodajui stih: Kui se vraa mornar s mora, Kui se vraa lovac s breuljka. Dirk, nemoj gurati u usta tako velik zalogaj, i dri ih zatvorena kad vae. Koliko vremena ostaje? Mary, pogledaj je li ostalo to slatkia u ormaru. Dirk je jo uvijek gladan, ree Ada. Boljet e ga trbuh. Ne znam koliko u ostati: ne dugo, u svakom sluaju. u ratu smo. eli li otii u rat? Da. O, Seane. Zar ba mora? No, dobro je poznavala odgovor. Dok je birao cigaru, Sean paljivo promotri Adu prvi put. je sijedih vlasi u kosi, kao to je i pretpostavljao, bilo je vie sijedih nego crnih vlasi, koa je izgubila mladenaki sjaj, imala je bore oko oiju i na dlanovima su joj se isticale vene. Bila je i deblja, prsa su bila puna i okrugla. No, ostale kvalitete kojih se Sean s takvom njenou sjeao svih ovih godina, ostale su i bile su jo izraenije; samosvjesnost, koju je otkrivao poloaj ruku i tijela, ublaen smislom za humor koji se mogao uoiti poloajem usana, pogled je izraavao humanost i samilost te sigurno shvaanje svega. No, prije svega okruivala ju je neodreena aura dobrote. Pogledavi je, Sean osjeti ponovno da iza tih oiju nije zadugo mogla ivjeti ni jedna loa misao. Zapali cigaru razgovarajui dok mu je dim zavio lice. Da, mama. Moram otii. Adine oi, iji je mu umro u ratu, ispune se na trenutak neizmjernom tugom. Da. Pretpostavljam da mora. Garry je ve otiao. a Michael eli otii. Michael? , zapita Sean. Garrickov sin. rodio se odmah nakon to si ti otiao iz Ladvburga. Ove zime e napuniti osamnaest godina. Kakav je? Seanov glas bio je ispunjen radoznalou. Michael, pomisli, dakle tako se zove njegov sin. Moj prvorodeni. Pobogu, moj prvorodeni, a nije mu znao ak ni ime, sve dok nije postao gotovo mukarcem. Ada ga je promatrala velikim neizreenim pitanjem u oima. Mary, povedi Dirka u kupaonicu, molim te, i operi mu usta nakon sve te hrane. Kad su otili, odgovori na Seanovo pitanje. Mravac je, visok i tanak. Smedokos poput majke, ali ozbiljan. Uvijek najbolji u razredu. Oboavam ga. esto dolazi k meni. Zauti na trenutak, a zatim promrmlja: Seane. Odmah ju posinak prekine. A kako je Garry? Znao je to ga je namjeravala pitati. Nije se puno promijenio. Imao je nesretno razdoblje. Jadan Garrick, stvari su krenule loe na imanju. Kuga je poharala stoku, morao je pitati banku za kredit. Na trenutak se dvoumei ree: I mislim da je zapoeo podosta piti. No, nisam sigurna. ak i prije odlaska dolazio je rijetko u grad i ja ga nikada nisam vidjela da pije. Ali, mislim da je to istina. Kad budem u Colensu, pokuat u saznati gdje se nalazi. Nee biti teko. Garry je potpukovnik kod generala Bullera. Proli tjedan je napredovao u slubi. Ima zadatak da povee kraljevske s kolonijalnim postrojbama. Dobri Boe Sean je bio zabezeknut.

Garrick potpukovnik! General Buller ga jako cijeni. On je takoer odlikovan Victoria Crossom. Ti dobro zna kako je Garry dobio to odlije, pobuni se Sean. Radilo se o greci. Ako se Garrick nalazi u slubi generala. neka se gospodin Bog smiluje nad kraljevskom vojskom. Seane, ne smije govoriti tako o svome bratu. Potpukovnik Garrick Courteney, ree Sean, i gromko se nasmije. Ne znam to se dogodilo izmeu tebe i Garrvja, ali mislim da je uasno. i ne elim takvo to u mojoj kui. Adin je glas bio otar. Sean se odmah prestane smijati. Oprosti. Prije nego to zauvijek zakljuimo ovu temu, elim te upozoriti. Molim te, pazi se kako se ponaa s Garrickom. Ma to god da se dogodilo medu vama. a ja ne elim znati nita o tome. Garry te jo uvijek mrzi. Nekoliko puta zapoeo je priati o tome, ali ja sam ga prekinula. No, poznajem njegovu mrnju preko Michaela. koji je takoer zaraen njome. Postala je gotovo njegovom opsesijom. Dakle, budi oprezan. Ada ustane. A sada, reci mi neto o Dirku. Seane, ba je lijepo dijete! No, bojim se da si ga razmazio. Pravi je tigar, prizna otac. Koje je obrazovanje imao? Pa, zna neto itati. Ostat e sa mnom. Ubrzo e zapoeti kolska godina i upisat u ga u kolu. Htio sam te upravo to i zamoliti. Ostavit u ti novca. Prije deset godina netko je uplatio na moj raun veliku svotu novca. To nije moj novac. tako sam ga vezala uz kamate. Osmjehne se Seanu, koji odmah osjeti grinju savjesti. Moemo upotrijebiti taj novac. Ne, ree Sean. Da, proturjei mu Ada. A sada, reci mi, kad namjerava otii. Brzo. Koliko brzo? Sutra. Otkako su izili iz Pietermaritzburga, kreui se World Viewom, Sean i Mbejane su putovali u radosnom drutvu. Osjeaji koji su ih spajali bili su jaki, ojaani vremenom, tekoama i sretnim trenucima, iskreno su se voljeli. i sada su bili radosni to mogu ponovno biti zajedno, samo njih dvojica. Dosjetke su bile stare, a odgovori gotovo automatski, ali uzbuenje je bio novo, kao to je novo sunce svakoga jutra. Odlazili su u rat, na jo jedan sastanak sa smru, sve je ostalo postajalo nevano. Sean se osjeao slobodnim, misli koje su ga muile i titile posljednjih nekoliko mjeseci otile su. Poput broda na mirnome moru, odlazio je ususret svojoj sudbini. Osmjehne se svojoj nezrelosti. Boe, izgledamo poput dva mladia koja su pobjegla iz kole, pomisli. i odjednom osjeti olakanje. Zbog raspoloenja, jer je jo uvijek posjedovao sposobnost da zaboravi svaku stvar i epa trenutak djeakom strepnjom. Nekoliko trenutaka se prepusti razmiljanjima o samome sebi: nisam vie mlad, a puno sam nauio, skupio opeku po opeku putem i sagradio visok zid. No, tvrava moje mukosti jo uvijek nije sagraena, ali to sam do sada gradio je solidno. S druge strane, cilj tvrave je da titi i dri na sigurnom sve to posjedujemo i to nam je dragocjeno. Za vrijeme gradnje ovjek baca i gubi stvari koje eli zatititi, dakle, cijela tvrava je varka. Ja nisam izgubio sve, samo sam upotrijebio neto kao robu za razmjenu. Dao sam malo vjere, a za uzvrat dobio spoznaju o zlu; malo radosti za prisnou sa smru, malo slobode za dva sina (to je bilo dobro), ali puno sam i potroio. Pored njega Mbejane opazi da se Seanovo raspoloenje promijenilo i pokua odagnati njegovo loe raspoloenje. Nkosi, moramo se pouriti ako eli stii do Frerea. Uz veliki napor Sean odagna crne misli i osmjehne se. Jahali su ponovno radosni i sretni prema sjeveru i treeg dana stignu u Chievelv. Sean se prisjeti nevine zauenosti, kada se, kao mladi, pridruio koloni Lorda Chelmsforda na poetku rata sa Zuluima. Mislio je da vea koncentracija ljudi na jednom mjestu nije mogua. Sada pogleda tabor britanske vojske pred Colensom i osmjehne se: mala Chelmsfordova vojska bila bi se rasprila samo pred pjeatvom koje je stajalo u parku, a da ne govorimo o moru atora koje se protezalo na dvije milje. Redovi i redovi bijelih atora s konjima izmeu njih. i na kraju, cijeli hektari transportnih kola i tisue i tisue stoke za vuu, ratrkane po panjacima. Bio je to zauujui prizor, ne samo zbog veliine, ve i zbog reda i funkcionalnosti kojom je sve bilo posloeno, zbog ujednaenosti postrojba koje su vjebale, zbog kolektivnog bljeska bajuneta, kako su ljudi mijenjali pravac kretanja. Kad je Sean zapoeo razgledavati tabor itajui imena postrojba na poetku svakog reda atora, osjeti u njima prizvuk pobjede. No, nove odore kaki boje i kolonijalni ljemovi uinili su od njih jednolinu masu. Samo je

konjanitvo zadralo malo starog cara sa zastavama koje su se vijorile radosno na kopljima. Jedna postrojba na konju proe pored njega i Sean ljubomorno pogleda konje. Velike, sjajne ivotinje, arogantne poput ljudi na sedlu. A dugako koplje sa sjajnim vrkom davalo je konju i konjaniku izraz neljudskosti i grubosti. Nekoliko puta je Sean u sebi ponovio pitanje: Gdje bih mogao pronai vode? , i iako su mu odgovori bili izreeni u dijalektima Manchastera i Lancashirea, ili gotovo nerazumljivim kotskim i irskim naglascima, bilo je u njima uvijek neeg zajednikog: nitko nita nije znao. Zaustavi se da bi promotrio skupinu koja je vukla nove mitraljeze Maxim. Nisu mu se svidjeli, nisu bili ni blizu puci. Ubudue bi se prisjetio tog suda osjeajui se pomalo glupavim. Cijelo je jutro etao bez cilja taborom, zajedno s Mbejaneom, koji ga je u stopu slijedio, i u podne je bio umoran, pranjav i loe raspoloen. Vode Natala izgledale su poput nepostojee postrojbe. S se zaustavi na kraju tabora i pogleda prema umi, razmiljajui o svom sljedeem potezu i nastavku potrage. Na kilometar udaljenosti, u travnatoj dolini, dim koji se podizao prema nebu, privue njegovu panju. Podizao se iznad sloja vegetacije, koja je slijedila tok rijeke. Ma tko god da je izabrao to mjesto za tabor, znao je kako se udobno smjestiti u veldu. U usporedbi s praznim teritorijem glavnog tabora, ono je vjerojatno bio pravi raj. Bio je u zavjetrini, pored vode i uz dovoljno drva za ogrjev, daleko od pogleda viih asnika. Njegova je potraga dovrena. Sean se naceri i krene prema tom mjestu. Njegova je pretpostavka bila potvrena rojem slugu crnaca koji su se kretali meu drveem. Moglo se raditi samo o kolonijalcima, svaki sa svojim slugom. Osim toga, kola su bila postavljena u tipian krug tabora. Osjetivi se kao kod kue Sean se priblii prvome bijelcu kojeg opazi. Sjedio je uuren u bavi, u sjeni jednog stabla mimoze, uronjen do pasa u vodu, dok je sluga dodavao tople vode, izlijevajui je iz velikog crnog lonca. Dobar dan, pozdravi ga Sean. ovjek podigne pogled s knjige koju je itao, izvadi cigaru iz usta i odzdravi. Traim vode. Pronaao si ih, prijatelju. Sjedni, pozove ga. Zatim ree svome slugi: Donesi gospodinu alicu kave. Zahvalan, Sean sjedne na stolac pored bave i prui noge pred sobom. Drugi, ostavivi knjigu na stranu, zapone si sapunati dlakava prsa i pazuhe, istovremeno promatrajui Seana, ne skrivajui da mu se svia. Tko ovdje zapovijeda? , zapita Sean. eli li vidjeti? Da. Drugi otvori usta i uzvikne: Hej, Time! to je? , odgovori mu glas s oblinjih kola. Jedan te tip eli vidjeti. Zato? Kae da mora razgovarati s tobom o svojoj keri. Uslijedila je duga stanka, dok je ovjek u kolima asimilirao informacije, a potom ree: Kakav je? x Pravi div, s pukom. ali is se sa mnom: Ni govora! Kae da e doi po tebe, ako ne izie. Platneno krilo kola se paljivo otvori i jedno oko zablista iza otvora. Divljaki zvuk koji je uslijedio, podigne Seana na noge. Platno se naglo otvori i glavni asnik voda skoi s kola i krene ususret Seanu, rairivi ruke poput borca. Sean ga pogleda, zatim i on ispusti divljaki urlik i savije se u koljenima, u obrambeni poloaj. Ha! ovjek nasrne na Seana, no on izdri napad, prsa u prsa, zadravi njegove ruke svojima. Tim Curtis, kopile jedno! , uzvikne smijui se i istovremeno jecajui, jer ga je Tim vukao za bradu. Seane Courtenev, prokleti kukin sine! , oteano je disao drugi, s pluima koja su ostala bez zraka zbog stiska starog prijatelja. Sean ga udari akom. Hajde, popijmo gutljaj zajedno. Tim mu savije uho: Popijmo cijelu bocu. Konano se razdijele, ostavi jedan pored drugoga, smijui se poput luaka zbog radosti ponovnog susreta. Sluga se vrati s kavom za Seana, ali Tim ga s gnuanjem odbije: Odnesi natrag to odurno pie! Donesi nam bocu brandvja iz mog ormaria. Izgleda da se vas dvojica poznajete, ree ovjek u bavi. Poznajemo se i te kako. Kriste, radio sam pet godina za ovog udaka! , ree Tim. Izvlaio sam njegovo prokleto zlato. Najgori ef kojeg sam ikada imao. Pa, sada se moe osvetiti, nasmije se Sean, budui da sam doao raditi za tebe. Jesi li uo, Saule? Luak eli postati vojnik. Mazeltov. ovjek kojeg je Tim pozvao izroni iz vode, s cigarom u ustima, koju baci na tlo, i ustavi se, prui Seanu nasapunanu ruku. Dobrodoao u legiju prokletih. Moje je ime Saul Friedman. Mislim da sam uo da se zove Sean Courtenev. im bude stigla boca, proslavit emo tvoj dolazak. Buka je

namamila i ostale da iziu iz kola i Seana predstave svakom od njih. Izgleda da je odora voda bila jakna kaki boje bez ukrasa i inova, s konjanikim hlaama i mekanim eirom. Bilo ih je deset, skupina otra izgleda. Seanu su se svidjeli. Gol, samo s runikom oko pasa, Saul napuni ae, a potom se svi smjeste u hlad, spremajui se na dobru pijanku. Prvih dvadeset minuta Tim Curtis ih je zabavljao biografskim i biolokim objanjenjima o Seanovoj karijeri, kojima je Saul pridodavao opaske zbog kojih bi uslijedila oluja smijeha. Nije bilo dvojbe da je Saul aljivina drutva, ulogu koju je dobro odraivao. Imao je oko dvadeset i pet godina, i bio je najmlai u skupini, a ujedno i najmanji. Imao je tanko i jako dlakavo tijelo, i na simpatian nain bio je krajnje ruan, no, Seanu se jako svidio. Sat kasnije, kad ih je brandv doveo do stadija kojemu prethodi smijuljenje, Sean ree: Kapetane Curtis. Porunik, nemoj zaboraviti, ispravi ga Curtis. Porunie Curtis, koja je naa dunost i kad emo je obaviti? Tim pogleda u praznu au, zatim da Saulu znak. Reci mu ti, zapovjedi. Kao to sam ve prethodno rekao, mi smo legija prokletih. Ostali nas gledaju uz mjeavinu samilosti i nelagode. Prelaze na drugu stranu ulice kad nas sretnu, kriajui se i mrmljajui si u bradu. Ovdje smo u naoj maloj bolnici za gubave. Zato? Pa, prije svega sluimo najjadnijem ovjeku u cijeloj natalskoj vojsci. ovjeku, koji ne bi ulijevao povjerenje ni cijelom zboru djevica, usprkos svojim mnogobrojnim medaljama. Povezuje kolonijalne postrojbe s Glavnim stoerom. Potpukovniku Garricku Courteneyju. Saul uini stanku i njegov se izraz lica promijeni. Nikakvih rodbinskih veza s tobom, nadam se. Ne, lagao je Sean bez imalo dvojbe. Hvala Bogu, nastavi Saul. No, upravo zbog toga ostali su samilosni s nama. Nesrea je u tome to nam nitko ne priznaje slubeno postojanje. ak i kad Tim odlazi po hranu, mora se svaati. No, budui da nas nazivlju voama, svi oekuju od nas da se pokrenemo i da povedemo ljude u nekome pravcu. Tako, iz nekakvog udnovatog razloga, injenica da general Buller nije u tri mjeseca napredovao ni stotinu metara, pripisuje se nama. Saul ponovno ispuni au. No, bilo kako bilo, jo uvijek nismo ostali bez brandyja. eli li rei da nita ne radimo? , zapita ga Sean u nevjerici. Jedemo, pijemo i spavamo. Katkad i uinimo neto, doda Tim. No to je sve. U blizini se nalazi jedna gospoda, na samo nekoliko kilometara udaljenosti odovud. Posjeduje putujui cirkus. etrdeset kola s etrdeset djevojaka. Slijede veinu vojske da ju tjee i ohrabruju. Zato ne bismo otili do njih, bili bismo meu prvima u redu. Ja odustajem, ree Saul i ustane. Dobar je on mladi, ree Tim, gledajui ga kako se udaljava. Zato ne ide s nama. Je li to protiv njegove vjere? Ne, ali oenjen je i jako ozbiljno shvaa tu stvar. to je, pak, s tobom? Nisam oenjen. Onda idemo. Nekoliko sati nakon toga jahali su prema taboru na mjeseini, obojica puni enje, to zbog alkohola, to zbog ljubavi. Djevojka koja je povela Seana u svoja kola bila je ljubazna, s golemim majinskim grudima. Svida mi se, rekla mu je kasnije. I ti meni, iskreno joj odgovori Sean. Iako nije vie osjeao sram ili grinju savjesti, nakon to bi zadovoljio svoje fizike potrebe, Sean je znao da je pola sata s nepoznatom enom bio prilino jadan surogat. Zapone mrmljati melodiju koju je Ruth pjevuila u olujnoj veeri. Potpukovnik Garrick Courtenev skine jaknu odore i objesi Je paljivo na vjealicu iza pisaeg stola. Poput domaice ponosne na vlastiti dom koja poravnava sliku na zidu, tako je Garrick lagano Premjestio svilenu vrpcu purpurne boje na kojoj je visio teki bronani kri. Pomiui usne proita tko zna po koji put natpis na njemu: Za zasluge, i osmjehne se. Zahvaljujui ampanjcu koji je pio za veerom, osjeao je mozak poput velikog dijamanta u lubanji, tvrdog, otrog, jasnog. Sjedne, okrene stolac i isprui noge na pisaem stolu. Neka ude, slugo! , uzvikne i spusti pogled na izme. Savreno jednake, ree samome sebi. Nitko ne bi mogao tvrditi, promatrajui noge, koja je prava, od krvi i mesa, a koja je drvena. Gospodine. Glas ga trgne i odmah povue noge uz osjeaj krivnje, sakrivi ih ispod stolca. Curtis! Podigne pogled na ovjeka koji je stajao pred pisaim stolom. Tim je stajao u stavu mirno, zagledavi se bezizraajno u toku iznad Garrickove glave, koji ga nije oslobodio obveze mirnog stajanja. Bilo mu je osobno zadovoljstvo gledati tog golemog ovjeka, koji je

morao stajati u stavu mirno i pokazati potovanje pred Garrickom Courtenevjem. Saeka sve dok Tim nervozno nije pokrenuo stopala i malo se nakaljao. Ostav! Sad nije bilo vie dvojbe o tome tko je bio glavni. Garrv uze no za papir s pisaeg stola i zapone ga vrtjeti meu prstima dok je govorio: Vjerojatno se pitate zato sam vas pozvao, ree, osmjehujui se ljubazno. Ima posao za vas, konano. Danas sam doruko- vao s generalom Bullerom. Utihne nekoliko trenutaka, kako bi ostavio Timu vremena da mu vijest dopre do mozga. Razgovarali smo o napadu. elio je uti moje miljenje o nekoliko mogunosti koje. no, to nije tako bitno. elim da uzmete vae ljude i krenete du obje obale rijeke, prema Colensu. Izvidite, nastavi rastvorivi mapu. Ovdje i ovdje nalaze se prijelazi. Pokae mu noem za papir mjesta na karti. Pronaite ih i tono ih oznaite. Provjerite mostove. oba, i cestovni i eljezniki, i uvjerite se da su itavi. Uinite to noas. Sutra ujutro elim raport. Moete otii. Tim pozdravi potpukovnika. Curtis. , Garrv ga zaustavi, dok je izlazio. Ne elim neuspjeh. Pronaite mi prijelaze. Platno atora se zatvori za Amerikancem. Garrv otvori ladicu pisaeg stola i izvue srebrenu boicu ukraenu dragim kamenjem. Odvije ep i pomirie sadraj, a zatim ispije gutljaj. S prvom svjetlou vodii se vrate u tabor. Sean i Saul vrate se posljednji. Sjau i predaju konje slugama te se pridrue skupini oko vatre. Dakle? , zapita Tim koji je udobno sjedio sa alicom tople kave u ruci. Njegova je odjea bila mokra i parila se na toplini vatre. Unitili su eljezniki most. no, cestovni je itav. Jesi li siguran? Preli smo ga. To je ve neto, promrmlja Tim. Sean se sumnjiavo namrti. Jesi li siguran? Nije ti palo na pamet da su ga ostavili itavog jer ele da prodemo njime? Nitko ne odgovori i Sean nastavi: Kad smo provjerili mostove, Saul i ja otili smo u izvidnicu na drugu obalu rijeke. Upravo iznad eljeznikog mosta nalazi se red kopjea. Zaobili smo ih jako paljivo puzei. Ima vie Boera na tim kopjeima od bodljika na jeu. Tko god pokua prei rijeku danju ostat e rupiast poput cjedila. Predivna misao, zarei Tim. Da. Tako je slatka da te navodi na povraanje. A ti, to si otkrio? Voda, odgovori Tim, spustivi pogled na mokru odoru. Duboka voda. Nema prijelaza, ree tmurno Sean. Nikakvog. No, pronali smo oteeni plitki amac na obali. Moda su zbog toga oznaili prijelaz na karti. Tako, sada moe otii k naem potpukovniku i dati mu dobru vijest, ree Saul. No, kladim se da to nee niemu posluiti. Po meni e Buller napasti Colenso u sljedea dva dana. Tko zna, moda e uspjeti povesti i nekoliko tisua ljudi preko rijeke, tada emo imati pokoju mogunost. Tim ga pogleda. A mi emo biti prvi koji e prei rijeku. Sve u svemu tebi dobro ide. Rabin je podosta smanjio metu. ali mi ostali? Ipak je na karti zabiljeeno, pobuni se potpukovnik Garrick Courtenev. Drao je pognutu glavu tako da je Tim mogao vidjeti ruiastu put kroz kosu boje pijeska. Vidio sam udovita i zmajeve oznaene na kartama, gospodine, odgovori Tim, i Garry ga hladno pogleda svojim blijedoplavim oima. Niste plaeni da zbijate ale, Curtise. Oprostite, gospodine, ree Tim i Garry se namrti. Curtis je znao izrei rije gospodine kao uvredu. Koga ste poslali u izvidnicu? Otiao sam osobno. Moda vam je neto izbjeglo zbog mraka. Ako je postojao prijelaz, trebao je postojati i put ili bar puteljak koji bi vodio do obale. To mi ne bi nikako moglo izbjei, gospodine. Nou svatko moe pogrijeiti, nije poputao Garrick. Moda se ne primijeti neto to bi na svjetlosti dana odmah bilo uoljivo. Pa, gospodine. Odlino, prekine ga naglo Garry. to mi moete rei o mostovima. Kaete da su itavi. Samo cestovni, ali. Ali to? Ljudi koje sam poslao u izvidnicu obavijestili su me da su breuljci s druge strane rijeke puni neprijateljske vojske. Gotovo kao da je most namjerno ostavljen da nas privue u klopku. Curtis. Uz smiljen pokret Garry spusti no za papir na rairenu kartu. Njegov je nos bio prevelik za prostor izmeu oiju i kad bi nabirao usne na taj nain. izgledao je poput slavuja, ree sebi Tim, poput smedeg slavuja. Curtis, ponovi Garrick tiho. Izgledate mi kao da vas ne uzbuuje previe ovaj posao. Dao sam vam zadatak, a vi se vraate s dugim popisom izlika. Mislim da vam nije jasno koliko je vano. iju, iju. slavuju, naceri se Tim u svome srcu. Garry nastavi: Osim toga. koga ste poslali da pregleda

mostove? Nadam se, nekoga u koga imate povjerenja. Osobe u koje imam puno povjerenja, gospodine. Koga? Friedmana. Ah, tog odvjetnika idova. Odlian izbor, Curtise, zaista odlian izbor, ree Garry, te ponovno uze no za papir. Boe mili! ak je i antisemit! Na slavuj ima sve vrline. Koga ste jo poslali? Novog vojnika. Novog vojnika? Novog vojnika! , izjavi Garrick spustivi ponovno no za papir i podigavi ruke u znak nevjerice. Radio sam za njega prije rata. Dobro ga poznajem, gospodine. Jako je sposoban. Imam povjerenja u njega vie nego u bilo koga drugoga. Zapravo, htio sam vas zapitati moete li ga proglasiti asnikom. A kako se zove taj as? Igrom sluaja, gospodine, ima vae prezime. Iako tvrdi da niste u rodbinskoj vezi. Zove se Sean Courteney. Polako, jako polako Garrvjevo lice promijeni izraz. Postane toliko blijedo, gotovo mrtvake boje. ak je i iz njegovih oiju nestalo znakova ivota. gledale su u unutranjost, u tajna mjesta daleke prolosti. U tamni prostor. Promatrale su djeaka koji se penjao uz strminu. Penjao se u gustu umu, njegove noge bile su mlade i jake. Sjena oko njega, nosnicama je osjeao miris tla, u uima um insekata, ljetno jutro u Natalu, toplo, znoj, oi koje su promatrale, traei u gustiu bucka kog su lovili s Tinkerom koji ih je nestrpljivo vukao i ista nestrpljiva elja koja je kucala u Garryjevom grlu. Tinkerje zalajao samo jednom, i odmah se zauje um golemog tijela koje se kretalo pred njima, um ivotinje, a zatim se bushbuck pojavi iz gustia. Zatim se zauje hitac, i ranjeni bushbuck zapone teturati poput janjca u travi, dok se uo Seanov glas, visok i vrst: Pogodio sam ga! Pogodio sam ga iz prve! Garry! Garry! Pogodio sam ga, pogodio sam ga! Pas odvue Garryja na sunce. Sean van sebe od uzbuenja tri strminom prema njima, s pukom u ruci. Odjednom se spotakne i padne, puka mu ispadne iz ruku, i zrakom protutnji drugi hitac koji zavri u Garryjevoj nozi. Sad sjedi na travi i gleda u nogu. Maleni dijelovi kosti pomijeani s mesom i krv koja se slijeva, tamna, jaka i gusta. Nisam htio. O, Boe, Garry, nisam htio. Okliznuo sam se. Zaista sam se okliznuo. Garrvja prou trnci, protrne cijelim tijelom. ak se i noga ispod pisaeg stola pomakne. Osjeate li se dobro, gospodine? U Timovu glasu mogla se osjetiti zabrinutost. Odlino, hvala, Curtise. Nastavite, molim. Pa, kako sam vam rekao. izgleda zamka. Ostavili su taj most da bi nas. Va je zadatak da skupite informacije Curtise. Moj je zadatak procijeniti ih. Mislim da je time va raport dovren. U redu, moete otii. Trebao je neto popiti, njegovi prsti ve su se nalazili na ladici. Curtise. Glas mu je bio kretav zbog suhoga grla. O napredovanju o kojem ste govorili je potvreno. Uinite od tog ovjeka asnika. Vrlo dobro, gospodine. Naravno, u sluaju frontalnog napada na mostovima bit e on taj koji e predvoditi prvi napad. Gospodine? Nadam se da shvaate tu potrebu, nije li tako? Tim ga nikada ranije nije uo da govori tako laskavim glasom. Izgledalo je da trai njegovu potvrdu. Kao da time eli opravdati vlastitu odluku. elim rei, on poznaje taj most. Preao ga je. Jedini je koji je to uinio, nije li tako? Da, gospodine. I, na kraju krajeva, asnik je. elim rei da treba poslati nekoga koji nije obian vojnik. Mogao bih ii ja, gospodine. Ne. Ne. Trebat ete nam na prijelazu. Kako elite. Neete zaboraviti, nije li tako? Poslat ete njega, ha? Sad je njegov glas bio gotovo moleiv. Poslat u ga, sloi se Tim, i izie iz atora. Garry snano otvori ladicu i epa boicu. Generalu Siru Redversu Bulleru, glavnom kapetanu, Glavni stoer u Natalu, Chievely, 19. prosinca 1899. Gospodine generale, ast mi je prenijeti vam da su asnici i vojnici iz postrojbi voda Natala pregledali u noi 18. prosinca teritorij sa sljedeim spoznajama: Prijelaz oznaen na karti s A; Iako je prijelaz mogu, teko ga se moe lokalizirati u tami i nije preporuljiv nou. Most oznaen s B; radi se o cestovnom mostu od eljeza. itav je, vjerojatno zbog vrstoe materijala, koji je onemoguio razaranje od neprijatelja. Most oznaen s C; radi se o eljeznikom mostu, i ovaj je od eljeza, ali neprijatelj ga je razruio. Ope primjedbe: limitiran ulaz u teritorij s druge strane Tugele od natalskih voda primijetio je prisutnost neprijatelja na breuljcima oznaenim s D i E. Nema dokaza o prisutnosti topnitva ili velike koncentracije postrojba. Potpukovnik G. Courteney, kapetan Postrojbe natalskih voda, na

terenu. Dodatak: Izvadci iz borbenih zapovijedi, koje je sastavio i potpisao Sir Redvers Buller u noi 19. prosinca 1899. Postrojbepod vodstvom generala Lytteltona napast e naselje Colenso: zatim e orobiti metalni most i prei e ga, potisnuvi neprijatelja na suprotnu obalu rijeke (vidi kartu). Leali su na travi, rame uz rame, a rosa im je navlaila stranji jakna. No je bila mirna i tiha. Na nebu su se zvijezde sjajile, goleme. Breuljci uz Tugelu, koji su se nazirali na obzoru, izgledali su prijetee. Saul je zijevao i Sean je odmah bio prisiljen uiniti isto. Nije se radilo o umoru, iako nisu sklopili oka cijelu no, ve o uzbudenosti, nervozi da e se susresti s boerskim pukama. Jo nas sat i pol dijeli od zore, proape Saul, a Sean zarei. Bilo je beskorisno brojiti sate. U est sati i etrdeset i sedam minuta sunce e izii, a iza njih e engleska vojska krenuti u dolinu s tamnom travom. Jo jednom Sean se podigne na koljena i provjeri teren pred sobom, slijedei polako obalu pogledom, promatrajui most koji je bio udaljen oko stotinu koraka, provjeravajui da se grmlje na obali nije pomaklo ili udvostruilo. Zatim se, zadovoljan, vrati na svoje mjesto i legne. Dobri Boe, kako je hladno! Osjeao je Saulovo drhtanje pored sebe. Ubrzo e ti biti i prevrue, odvrati mu Sean, osmjehnuvi se u tami. Jasno nono nebo upilo je svu toplinu zavrenog dana. Trava i njihova odjea bili su mokri, ak su i puke bile neugodno hladne na dodir, ali Sean je ve odavna nauio da ne mari za fizike nelagodnosti. Mogao je, da je to bilo potrebno, ostati leati nepomino dok mu se muhe ce- ce penju po vratu i uima. No, svejedno osjeti olakanje kad se zapoelo daniti i kad je dolo vrijeme da se pokrenu. Idem, proape. Sretno. Kad se bude vratio, ekat e te doruak. Bio je to posao za samo jednog ovjeka. Posao koji se Seanu nije nimalo sviao. Provjerili su da nema neprijatelja s te strane rijeke, i u posljednji trenutak, kad je bilo ve prekasno da Boeri promijene svoja mjesta, netko je trebao prei most i uvjeriti se u veliinu neprijateljskih snaga. Nekoliko mitraljeza Maxim na kratkoj razdaljini od prijelaza, ili puke spremne da ispale, i mogunost uspjeha, bile bi nitavne. Stavivi puku na leda, Sean je puzio po travi. Dva se puta zaustavio, drei nauljene ui nekoliko trenutaka, ali nije imao mnogo vremena. sunce je trebalo izii za manje od sata. Stigne do mosta i ostane leati u njegovoj sjeni, promatrajui suprotnu obalu. Nita se nije pomicalo. Na svjetlosti zvijezda drvee je izgledalo poput tamnih tijela kitova u moru trave. Sean saeka pet minuta. dovoljno da koja nepaljiva izvidnica prouzrokuje um. jo uvijek nita. Idemo, proape samome sebi, i odjednom osjeti strah. Na trenutak ne prepozna osjeaj, jer ga je osjetio samo tri ili etiri puta u svome ivotu, i nikada u takvoj situaciji. Sklupa se pored greda mosta sa slabim nogama i muninom u elucu. Tek kad je osjetio okus u grlu. poput ricinusovog ulja, shvati o emu se radilo. Strah. Njegova prva reakcija bila je iznenaenost, koja se pretoi u uzbunu. Tako se to dogaalo. Tako se dogodilo i drugima. uo je mnoge da razgovaraju o tome oko vatre, prisjeao se rijei i patnje koja se skrivala iza tih rijei. Da, njegov ga je prijatelj poveo u tabor. Drhtao je kao da ima groznicu i stenjao je. Mislio sam daje ranjen. Daniel, uzviknem, Daniel, to se dogodilo? Neto je puklo, odgovori mu u suzama koje su mu se cijedile niz bradu. Neto je puklo u mojoj glavi, osjetio sam kad mi je neto puklo. Tada sam bacio puku i poeo sam trati. Slon je krenuo na tebe, Daniele? Zapitah ga. Ne prijatelju. Nisam ga ni vidio, samo sam ga uo kako se pribliava kroz grmlje. Zatim je neto puklo i ja sam bjeao. Nije bio plaljivac. Odlazili smo zajedno u lov bezbroj puta i vidio sam ga kako mirno stoji i eka slona u napadu. Bio je vjet, ali previe je napeo konopac. Odjednom je popustio u njegovoj glavi i lov se za njega zavrio. ^ Skupio sam toliko straha poput staroga broda punog alga i koljaka, pomisli. sada je sve to bilo spremno puknuti u njemu, shvaao je to s krajnjom lucidnou. Kao to je shvaao da ne bi nikada yise otiao u lov na slonove, ako sad pobjegne. Stisnuvi se u tami, oblije ga hladan znoj zore, i Sean osjeti rnucninu. Bilo mu je loe, oteano je disao otvorenih usta, a munina Je Postajala sve jaa, osjeao se tako slabim da su mu noge podrhtavale 1 morao se svladati. Ostane tako nekoliko trenutaka, koji su mu izgledali poput Zatim se zapone boriti, natjeravi noge da se pokrenu prema naprijed. Jedvice uspije kontrolirati mjehur. Sada je znao da je stara pria o

slabiima bila istinita. Mogla se odnositi i na njega. Uspne se na most: svakoga puta podigavi stopalo svom snagom volje, i krenuvi prema naprijed, premjetajui teinu tijela na nogu. ak je morao razmiljati i na disanje. Sean je udisao i izdisao kako mu je mozak diktirao. Nije vie mogao raunati na svoje tijelo, ni za najjednostavniju funkciju. ne bar nakon to ga je tako muki iznevjerilo. Ako su Boeri bili u zasjedi, ubili bi ga istoga jutra. Bez imalo opreza, Sean polako stigne do sredine mosta. Njegovo je tijelo bilo golemo, i vidljiva meta na svjetlosti zvijezda, i svaki njegov korak odzvanjao je na metalnom mostu. Pod njegovim stopalima metal zamijeni pijesak. Nalazio se na drugoj obali rijeke. Nastavi hodati, gotovo sredinom puta, slijedei irok zavoj prema breuljcima. Hodao je sa svojim strahom, koji mu je odzvanjao u glavi poput uma valova. Remen puke mu klizne s ramena i puka padne zvonko na tlo. Sean zastane nepomian na trenutak, a zatim klekne i podigne ju. Zatim se okrene unatrag. Hodajui polako, brojei korake, odmjeravajui ih. jedan svaku sekundu. kako bi samome sebi onemoguio da zapone trati. Jer, da je zapoeo trati, bio bi za njega kraj. Ni on nikada vie ne bi otiao u lov. Je li sve u redu? , Saul ga je ekao. Sean legne uz njega. Da. Jesi li ita vidio? Ne. Saul ga pogleda. Jesi li siguran da ti je dobro? , zapita. Sean uzdahne. Ve mu se dogodilo jednom. Strah je zavladao njime u uruenom rudniku. Kasnije je samog sebe natjerao da se vrati, ostavivi strah dolje, u rudniku, dok je on iziao na svjetlost dana. I sada se nadao da e ostaviti strah na drugoj obali rijeke, ali ovoga ga je puta slijedio. Sada je gotovo sa sigurnou znao da ga se nee moi osloboditi. Uvijek bi stajao iza njega. Morat u ga kontrolirati. Morat u ga ukrotiti. Da, dobro mi je, odgovori Saulu. Koliko je sati? i- Pola est. Poslat u natrag Mbejanea. Ustane i krene prema mjestu gdje je Zulu ekao s konjima. Prui mu mali komadi zelene tkanine: znak koji je oznaavao da ni most ni naselje nemaju obranu. Crveni komadi tkanine vrati u dep na prsima. Odmah se vraam, ree mu Mbejane. Sean zanijee glavom. Ne. Nema to raditi ovdje. Mbejane odvee konje. Budi miran. Idi u miru. Sean je bio sretan da Mbejane nije ostao i vidio ako bi ga strah ponovno zahvatio. No, ne smije se dogoditi, ree samome sebi. Danas e biti odluujui dan. Ako budem uspio preivjeti ovaj dan, moda u savladati i strah. Vrati se na mjesto gdje ga je Saul ekao u mraku, i leei jedan pored drugoga, saekali su zoru. Mrak se povlaio, poveavajui sve vie vidokrug. Sad su se nazirali i gornji dijelovi mosta, jasna geometrijska arhitektura, a iza nje tamna masa breuljaka. Zatim i grmovi postanu jasniji na svijetloj pozadini kamenja i trave. Prva svjetlost iskrivljavala je udaljenosti, te su breuljci izgledali jako daleko, i ne tako neprijateljski. Jato ptica letjelo je u duguljastoj formaciji iznad rijeke, dovoljno visoko da ih zrake sunca obasjaju i oboje pozlaenom bojom. Sa zorom se podigne i hladni povjetarac iji se um u travi stopi sa uborom rijeke. Zatim sunce dostigne i stabla kopjea, kao da je time eljelo blagosloviti vojsku Republike. Uslijed njegove topline magla se skupi u udubinama, zatim se podigne i nestane u vjetru. Rub u plamenu pojavi se na obzoru i svjetlost postane sjajna i jasna na zemlji mokroj od rose. Sean promotri dalekozorom vrhove breuljaka. Na stotinjak koraka udaljenosti opazi tragove dima, kao da boerska vojska kuha kavu. Misli li da nas mogu vidjeti? , zapita Saul. Ne sputajui dalekozor, Sean zanijee glavom. Dva mala grma i tanak sloj trave koji su pripremili tijekom noi savreno su ih zaklanjali. }esi li siguran da se dobro osjea? , zapita ga ponovno Saul. Po licu izgledalo je kao da Courtenevja mui fizika bol. Imam greve u elucu, zarei Sean. Samo da brzo zapone, molim te, daj da zapone. Najgore je ekati. Zatim teren zadrhti pod njegovim prsima, lagan drhtaj, i Sean osjeti olakanje. Evo topova, ree. Drei se u zaklonu jednog od grmova ustane i pogleda iza sebe. U jednoj jedinoj koloni na kratkoj razdaljini jedan od drugog topovi su ulazili na scenu. Kretali su se brzo, jo uvijek jako maleni zbog udaljenosti: ljudi na konjima na elu poticali su vuu, i ubrzo su bili dovoljno blizu da Sean opazi ruke s bievima koje su se podizale i sputale, i uzvike slugu koji su se mijeali sa kripom kotaa. esnaest topova, stotinu i pedeset konja koji su ih vukli i stotinjak ljudi koji su pomagali vuu. No, u irokoj dolini pred

Colensom, kolona je izgledala malena i beznaajna. Sean pogleda prema njoj i opazi pjeatvo koje ih je slijedilo, red za redom, tisue i tisue ljudi koji su polako napredovali dolinom. Sean osjeti da se u njemu budi stara, divljaka ushienost. Znao je da su slijedili znakove koje je on ostavio zajedno sa Saulom prethodne noi i da e njih dvojica biti prvi koji e prei most. prvi od tisue i tisue vojnika. No, to je uzbuenje bilo drukije od prethodnih. Jae i intenzivnije, zainjeno strahom. Tako je Sean prvi put osjetio da strah moe biti ugodan. Pogleda u redove vojnika i topove koji su se rasporeivali po stolu za igru oker boje, poput nasumce baenih etona da bi ih pobijedili i izgubili u nepovrat u borbi jednim bacanjem kocke. I on je bio jedan od tih etona, pomisli, zastraen i istodobno euforian zbog tog saznanja. Topovi su sada bili jako blizu. Sean je mogao ak razabrati uzvike i vidjeti vojnike, te ak proitati na njihovim licima iste osjeaje koji su i njega obuzimali. Bili su blizu, moda previe blizu. Zabrinut, Sean se okrene i pogleda visoravni s one strane rijeke i procijeni udaljenost. Oko tisuu i osamsto metara, domet dobre puke. A topovi se i dalje pribliavaju. Kriste! Jesu li ludi? , zapita glasno. Moraju napasti, sada. ak je i Saul osjeao opasnost. Ne mogu se vie pribliiti. No, priblie se. Zvuk njihova pribliavanja bio je nalik zvuku Igrmljavine. S oroenog tla podizala se praina prolaskom kotaa. Konji su umorno vukli teret. Sad su pod nianom. Moraju se zaustaviti. Moraju! , zarei Sean. I konano, kolona se otvori, topovi se okrenu jedan na desno, a jedan na lijevo, poredavi se pred boerskim pukama koje su ekale. Kriste! , uzvikne Sean promatrajui taj ludi manevar. Masakrirat e nas! Ljudi okrenuti leima, provjeravali su lafete. dok su glavni topnici ostavljali konje slobodne i trali prema dijelovima i zapoinjali ih skidati i uvrivati. U tom trenutku nemogunosti djelovanja, dok su topnici hitali prema topovima, a konji trali na sve strane, hrui histerino, kad su granate jo uvijek trebale biti istovarene i skupljene u hrpu pored topova. upravo u tom trenutku boerske puke zapucaju. Bio je to zvuk kojemu je nedostajala jaina, udnovato malo borben, smanjen zbog udaljenosti i na poetku se ne opazi nikakav efekt. Trava je bila dovoljno gusta da bi sakrila kiu metaka, a zemlja je bila previe vlana zbog rosulje da bi se podizala na mjestima gdje su metci padali. Zatim jedan od konja, upregnut o lafetu, padne povukavi sa sobom i drugoga konja. Dva vojnika potre da oslobode ivotinju, ali jedan ne uspije stii do njega, sjedne u travu pognute glave. Jo dva konja padnu, trei se podigne na stranje noge divljaki se trzajui, dok mu je jedna od prednjih nogu koja se njihala bila razmrskana metkom iznad koljena. Natrag! , zarei Sean. Izidite iz niana, dok jo moete, ali njegov glas ne dostigne ljude na topovima, uguen njihovim uzvicima i hrzanjem ranjenih konja. Potom se zauje neobian zvuk za koji Sean nije shvaao odakle dolazi, nalik na tuu koja pada na tanak krov, na poetku izoliran, a potom sve ei, sve dok ne postane nalik na zvuk stotine bubnjeva koji tutnje jednoglasno. i Sean shvati: bili su to metci koji su pogaali elik topova. Zatim se jedan topnik baci prema naprijed, ali ga drugi povuku natrag. Jedan vojnik ispusti oruje koje je nosio i teturajui se nastavi napredovati, s nogama koje su pod njim pokleknule, dok sasvim ne popusti nepomino leei. Jedan se konj oslobodi lafete i krene u galopu dolinom vukui za sobom zapetljanu hrpu konopaca. Jato divljih fazana podigne se s trave u blizini topova i u luku obleti rijeku, a potom se ponovno vrati u travu. Iza topova, u pravilnim redovima, pjeatvo je polako napredovalo prema skupini naputenih kua, koje su bile Colenso. Zatim uz prasak koji je zatresao zemlju i sa esnaest dugakih perjanica plavkastog dima topnici krenu u napad. Sean pogleda dalekozorom prema vrhu breuljaka, na vrijeme da opazi prasak prvih granata. Dim utozelene boje uspne se prema suncu, a potom se raspri u vjetru. Topovi se ponovno zauju. sve blii, ubrzo se pretvore u beskonanu tutnjavu, dok je vrh breuljka bio pokriven prainom i dimom. Bilo je jo tankog i sivkastog dima na padinama, od tisua puaka. Hitro Sean namjesti nian svoje puke Lee- Metford na tisuu metara, i smjestivi se, zapone pucati nasumce u dim. Pored njega Saul je inio isto. Sean isprazni dva puta okvir, a potom se okrene i pogleda topove. Ritam paljbe uspori. Veina konja leala je u travi. Mnogo

leeva lealo je na lafetima: teki ranjenici sklupali su se pored topova i, dok je na poetku svaki top imao est vojnika koji su rukovali njime, sada ih je ostalo utroje ili etvero, koji su nastavili puniti topove granatama i ispaljivati ih. Glupani, prokleti glupani, proape Sean, okrenuvi se ponovno prema neprijatelju i usmjerivi svu panju na mehaniki akt pucnjave. Nije brojio hitce. Kad bi puka zakazala, uzimao bi drugi metak i ponovno ispaljivao. Sad se ve znojio, osjeao je kapi znoja ispod pazuha. Ui su mu zujile zbog prasaka puke, a rame ga je zapoelo boljeti. Polako ga obuze osjeaj nestvarnosti uzrokovan tutnjavom topova i mirisom praine. Izgledalo mu je da ne mora vie nikad nita raditi osim pucati, pucati u dim. Zatim se svijet pretvori u nian, jedina konkretna stvar u bezoblinom prostranstvu magle. U njegovim uima iroka tiina zujanja prekrila je zvukove borbe. Bio je sam i sretan, omamljen maglom i uvijek istim pokretom nabijanja i pucanja. Odjednom se arolija prekine. Neto proe iznad njihovih glava uz um nalik na golema krila, a potom osjete velik prasak, gotovo kao da je Sotona glavom zalupio vratima pakla. U nedoumici Sean se okrene i opazi kuglu dima bijele boje koji se podigao iznad topova, okreui se i irei se nebom poput cvijeta. Koji vrag. rapneli, zarei Sean. Sad su gotovi. Jo jedan prasak, i jo jedan, dok su boerski Nordenfeltovi oslobaali bijeli dim iznad nizine, pucajui na topove odzvanjajui na eliku. Potom se zauju glasovi. Prigueni i nerazumljivi zbog tutnjave topova: Seanu je bilo potrebno nekoliko trenutaka da ih zauje. Zaboravio je na pjeatvo. Zatvorite dolje! Zatvorite desnu stranu! Zadrite redove. Ne trite! Mirno, momci! Ne trite! Dugi redovi ljudi, redovi koji su se produljivali i skraivali, no, odmah nakon zapovijedi nadreenih ponovno se vraali u prvobitni poloaj. Odmaknuti uredno jedni od drugih, s pukama preko prsiju, vojnici prou topove. U travi iza njih ostali su leati vojnici odjeveni u odore kaki boje, neki nepomini, a neki koji su se uvijali od bolova urliui. im su se u redovima otvarale praznine, odmah su se popunjavale uzvikom: Zatvarajte! Zatvarajte dolje sa strane! Kreu se prema eljeznikom mostu. Sean osjeti predznake katastrofe. Zar ne znaju da je razoren? Trebamo ih zaustaviti, ree Saul, skoivi na noge. Zato nisu slijedili nae znakove? , uzvikne Sean, znajui da njegovo pitanje nee imati odgovor. Postavio ga je samo da bi dobio na vremenu, da bi odgodio trenutak u kojem e trebati ostaviti nesiguran zaklon u travi i izii na otvoreno. Idemo, Seane. Moramo ih zaustaviti. Saul zapone trati. Izgledao je poput koatog majmuna, dok je skakutao prema valovima marioneta koji su se pribliavali. Sean udahne duboko i zadri dah na trenutak a zatim krene za njim. Na dvadesetak metara pred prvim redom, drei u ruci ma i hodajui brzo na dugakim nogama nalazio se asnik. Hej, vi! , uzvikne Sean, maui eirom ne bi li privukao njegovu panju. asnik se zagleda u njega prodornim plavim oima poput bajuneta i vrci njegovih brkova se zatresu. Krene velikim koracima prema Seanu i Saulu. Idete prema krivom mostu, uzvikne mu Sean, kretavim glasom zbog uzbunjenosti. eljezniki most je uniten, neete nikada proi. asnik ih dostigne i zaustavi se pred njima. Tko ste, do vraga, vi, ako smijem pitati? Izvidnice smo. , zapone Sean i odmakne se, dok je hitac iz Mausera pogaao tlo meu njegovim nogama. I spustite taj prokleti ma. svi Boeri na Tugeli natjecat e se tko e ga prvi pogoditi. To nije nain da se obraate jednome asniku. K vragu i te gluposti! , uzvikne Sean. Okrenite se prema cestovnom mostu. Pokae prema metalnoj strukturi koja se mogla opaziti s lijeve strane, kroz drvee. Ako nastavite prema eljeznikom mostu, unitit e vas. asnik se jo trenutak prodornim pogledom zagleda u Seana, a potom priblii usnama zvidaljku te zazvidi. Dolje! , uzvikne. Dolje! Odmah se prvi red baci na tlo u travu. Ostali redovi izgube vrstou, nesigurni. Krenite prema naselju! , krikne Sean. Sklonite se u zgradama. Redovi se razbiju i tisue ljudi potri prema olensu, stiui se jedinom ulicom i bacajui se kroz vrata i prozore. U roku od trideset sekunda bili su svi u kuama. Dakle, o emu se radi? , zapita asnik, okrenuvi se prema Seanu i Sean nestrpljivo ponovi objanjenje, svjestan, na veliku alost, I da se panja Boera usredotoila na njih u odsutnosti drugih rtava. Jeste li sigurni? Prokletstvo.

Naravno da sam siguran. Most je razruen, i to nije sve, odstranili su svu bodljikavu icu i bacili je u vodu. Nikada neete uspjeti prei rijeku. Doite, ree asnik krenuvi prema oblinjoj kuici. Sean je hodao uz njega. Kasnije nije mogao shvatiti kako je uspio prei tih stotinjak metara, a da nije zapoeo trati. Za ime Boga, maknite ma, ponovi ljutito asniku, dok su nastavljali hodati uz prasak i zujanje hitaca. Jeste li nervozni? , zapita ga asnik, osmjehnuvi se prvi put. Moete se kladiti da jesam, prokletstvo! I ja. No, ne smijete to pokazati pred vojnicima, slaete li se sa mnom? Uvue ma u korice. Kako se zovete? Sean Courtenev. Postrojba natalskih voa. A vi? , zapita ga Sean, instinktivno se spustivi dok je metak prozujao iznad njegove glave. asnik se ponovno osmjehne. Acheson. John Acheson. Drugi bataljun kotskih strijelaca. Stignu do kuice. Ne uspjevi se vie suzdrati, Sean ude kroz kuhinjska vrata. Saul je ve bio tamo. Prui cigaru Seanu i zapali je. Ovi koti su doista ludi, primijeti. A ti nisi bolji od njih. hodati kao da ee usred bitke! asnik ude u tom trenutku. Dobro, Courtenev, porazmislimo o stanju. Saslua u tiini, dok je Sean detaljno objanjavao stanje. Vikao je da bi nadglasao buku koju je stvaralo boersko topnitvo i tisue puaka Lee- Metford koje su odgovarale na vatru s prozora naselja. Kuhinja u kojoj su se nalazili bila je preureena u mjesto prve pomoi i stenjanje ranjenika mijealo se s bukom bitke. Kad je Sean zavrio, Acheson mu okrene lea i krene prema prozoru. Pogleda prema tranicama eljeznice, gdje su se nalazili topovi. Bili su savreno poredani. Ali, vie nisu ispaljivali vatru. Preivjeli topnici trali su gore- dolje vukui za sobom ranjenike. }adni nesretnici! , promrmlja Sean, pogledavi jednog od njih koji se povlaio, i kojeg je metak pogodio u glavu, dok je njegov ljem poletio kruno u zrak, a krv se oslobodila u obliku crvenog nestabilnog oblaka. Taj prizor je dirnuo ak i Achesona. U redu, ree. Krenut emo prema cestovnom mostu. Hajde, Courtenev, idemo. Iza sebe Seana zauje krik, a zatim kako netko pada, ali se ne okrene. Drao je pogled uperen na most. Iako su se noge pod njim automatski kretale, visoka metalna struktura izgledala je uvijek na istoj udaljenosti. Glog je gusto rastao uz rijeku i inio je odreeni zaklon od strijelaca koji su pucali sa suprotne strane, dok su rapneli zujali iznad njihovih glava. Predimo. Zauzet emo najbolja mjesta na drugoj obali, uzvikne Saul pored njega, Hajde, onda, ree Sean i potre zajedno. Nali su se prvi na mostu s Achesonom odmah iza njih. Metci su ostavljali jasne znakove na obojenom metalu sive boje. i odjednom, udom, nadu se na drugoj strani. Preli su Tugelu. Sa strane ceste nalazio se kanal za navodnjavanje, oni se bace u njega, zadihani. Sean pogleda iza sebe. Mostom se kretala masa kaki boje; ne sluajui vie zapovijedi, pjeatvo se tiskalo u tom grlu boce, uz metke koji su padali na njih. im su preli most, prvi se vojnici ratrkaju du rijeke, sklupavi se ispod kanala, dok se iza njih krvoprolie i dalje nastavljalo. Masa ljutitih i prestraenih ljudi trala je, vikala i umirala. Kakav pokolj, ree Sean, ostavi bez rijei pred tim prizorom. Mrtvi i ranjeni vojnici padali su preko ograde, zavravajui u tamnoj vodi Tugele, tonui ili uspjevi stii do obale. No, stalni tok ljudi uspijevao je prei rijeku i skloniti se. Bilo je jasno da je napad postajao slabiji. Kad su ljudi skakali u kanal, Sean je opazio s njihovih lica i naina na koji su se bacali na zemlju da nisu vie imali snage da nastave. Uasno iskuenje mosta unitilo je disciplinu kojom su napredovali u redovima prema nemoguem cilju. asnici i vojnici bili su pomijeani u prestraenoj i iznemogloj masi. Nije vie postojala veza izmeu razliitih skupina koje su se sakrile u kanalu na obali. i ve skuen prostor jo se vie smanjio. Paljba s boerske strane se nije smanjivala, a sada je most bio zakren tijelima poginulih, tako da je svaki novi val morao prelaziti preko njih. Vojnici su gazili mrtve bez razlike, dok je neprijateljska vatrena oluja i dalje bjesnila. Rijeke krvi tekle su mostom, u uasnom kontrastu sa sivom bojom, a mrlje boje okolade irile su se povrinom rijeke. S vremena na vrijeme glas kojeg asnika nadglasavao je krikove i jecaje, pokuavajui oajniki skupiti ljude. Ovdje, Dvadeset i prva postrojba. Postrojite se oko mene. Paljba na visinama. Deset hitaca jedan za drugim. Bille! Gdje si, Bille? Kriste! Isuse Kriste! Ustanite, momci! Na mjesta! Naprijed, Dvadeset i

prvi. Bajunete! Neki su stajali s glavom i ramenima izvan kanala, odgovarajui na boersku vatru, neki su pili iz uturica. Jedan asnik se borio s pukom koja nije htjela opaliti i proklinjao ju je ne podiui pogled, dok je pored njega jedan vojnik sjedio s leima naslonjenim na stranu kanala, rairenih nogu, promatrajui vlastitu krv koja se slijevala iz rane na trbuhu. Sean ustane i osjeti metak koji je protutnjio zrakom pored njegova obraza. Zmija straha ga jo vie stisne u elucu. No, usprkos tome, popne se na stranu kanala. Naprijed! , uzvikne i zapone trati prema breuljcima. Sad je bio na otvorenom, na travi, pred njim se jedva drala na trulim kolcima ograda od bodljikave ice. Sean stigne do nje, podigne nogu i udari petom. Kolci se spuste do tla, ograda popusti, i Sean ju preskoi. Ostali ne dolaze, uzvikne Saul pored njega. Sean se zaustavi. Bili su osamljeni usred polja, a boerske puke su ih okruivale. Tri, Saule! , uzvikne Sean. Zatim, skinuvi eir s glave, zamahne njime prema ostalim vojnicima iza njega. Hajde, naprijed, kopilad! Jedan ga hitac izbjegne za dlaku, ali zatetura zbog zranog vrtloga. Ovuda! Slijedite nas! Hajde! Saul ga nije ostavio. Skakao je od uzbuenja, maui rukama. Vratite se natrag. Achesonov glas stigao je i do njih. Nalazio u kanalu za navodnjavanje i vidjelo mu se poprsje. Natrag, ourteney. Napad se zavrio. Sean shvati to u tom trenutku i shvati takoer da je Acheson donio pravu odluku. Kretati se dalje znailo je zasigurno izgubiti ivot. Odlunost koja gaje do tada drala nestane, a strah slomi bi koji ju je do tada drao pod kontrolom. Potri natrag nasumce, stenjui, nagnut prema naprijed, s laktovima koji su se micali ritmom stopala koje je gonio strah. Zatim, pored njega, Saula dostigne metak. Snaga metka ga baci prema naprijed, dok mu je puka pala iz ruku. Zastenje od boli i iznenaenja, a zatim padne drei se za trbuh. Sean nastavi trati. Seane! , zauje Saulov glas iza sebe. Seane! , uo se oajniki poziv upomo. No, Sean se ne obazre na njegov poziv i nastavi trati prema sigurnosti kanala. Seane. Molim te! Zaustavi se dvoumei se, s Mauserima koji su odjekivali s breuljaka i metcima koji su padali u travu oko njega. Ostavi ga, vikao je Seanu njegov strah. Ostavi ga! Tri! Tri! Saul je puzao prema njemu, s okrvavljenim licem i oima koje su ga promatrale. Seane! Ostavi ga. Ostavi ga. No, na tom okrvavljenom licu bilo je nade, Saulovi prsti hvatali su se za travu do korijena dok se povlaio prema naprijed. Bilo je protiv zdravog razuma, ali Sean se vrati natrag. Gonjen strahom pronae snagu da podigne Saula i da potri s njim. Mrzei ga, kao to nikada prije nije mrzio, Sean povue prijatelja prema kanalu za navodnjavanje. Nervozna napetost usporavala je ritam vremena, a njemu je izgledalo poput vjenosti. Proklet bio! , ree Saulu, mrzei ga. elim ti da zavri u paklu! Rijei je s lakoom izgovarao, kao izravan izraz njegovog straha. Zatim izgubi teren pod nogama. Padnu zajedno u kanal i Sean se otkotrlja daleko od prijatelja. Leao je na trbuhu, s licem zarivenim u tlo i drui kao da ima visoku temperaturu. Polako se oporavi od straha i podigne glavu. Saul je sjedio uz rub kanala. Njegovo je lice bilo okrvavljeno i prljavo. Kako si? , grakne Sean, a Saul ga odsutno pogleda. Bilo je jako toplo na suncu, a svjetlost je bila zasljepljujua. Sean odepi uturicu i priblii je Saulovim usnama koji oteano potegne gutljaj. Voda je izlazila iz kuta usana i slijevala se na bradu i jaknu. Zatim je i Sean ispio gutljaj. Kad je utaio ed, ote mu se uzdah olakanja. Pogledajmo malo tvoju glavu. Skine eir sa Saulove glave, a krv koja se skupila na unutarnjem rubu potee mu vratom. Razdijelivi crnu kosu natopljenu krvlju, Sean pronae udubinu koju je prouzroio metak. Povrinska rana, zarei, traei zavoje u Saulovoj jakni. Dok mu je vezivao glavu, primijeti da se udnovata tiina spustila na borbeno polje, tiina koju je jo vie naglaavalo mrmljanje ljudi oko njega i pokoji ispaljeni metak s visine. Bitka se zavrila. Bar smo preli rijeku, pomisli gorko Sean. Jedini problem koji nam preostaje jest kako se vratiti natrag. Boli li te? Smoio je rupi i skinuo malo krvi i praine sa Saulovog lica. Hvala, Seane. Odjednom Courtenev opazi da su oi prijatelja bile ispunjene suzama, i on osjeti nelagodu. Skrene pogled. Hvala. to si se vratio po mene. Zaboravi. Neu nikada zaboraviti. Dokle god budem ivio. Ti bi bio uinio isto. Ne, mislim da ne bih. Ne bih bio u stanju. Bilo me tako strah, Seane. Ne moe

si ni zamisliti. Nikada nee znati to znai kad te toliko strah. Zaboravi, Saule. Ostavi. Morao sam ti rei. Dugujem ti. od sada na dalje dugujem ti ivot. Da se nisi vratio po mene, bio bih. bio bih jo uvijek tamo. Dugujem ti ivot. Umukni, prokletstvo! Sean opazi da su Saulove oi bile promijenjene, zjenice su bile sasvim malene, a ranjenik je neprirodno pomicao glavu. Metak ga je poremetio. No, Sean ne uspije zadrati svoj bijes. Tako, misli li da ne znam to je strah? Bio sam tako Prestraen tamo. da sam te mrzio. uje li me? Mrzio sam te! Zatim se njegov glas raznjei. Morao je objasniti Saulu i samome sebi. Morao je govoriti s nekime, opravdati se i vrsto smjestiti u redoslijed stvari. Osjeao se odjednom jako starim i mudrim. Drao je u svojim rukama kljueve velikog uda ivota. Bilo je sve tako jasno, prvi put je to shvaao i mogao je objasniti. Sjedili su jedan pored drugoga na suncu, izolirani od ostalih ljudi oko njih, a Seanov je glas postao tako tih da se pretvorio gotovo u apat, dok je pokuavao govoriti Saulu, prenijeti mu spoznaju koja je obavijala svu istinu. Pored njih leao je glavni strijelac. Leao je na prsima i bio je mrtav. Muhe su zujale oko oiju i ostavljale jajaca, malene mrvice poput rie slijepljene na trepavicama. Saul se oteano naslanjao na Seanovo rame i sluao ga je, klimajui s vremena na vrijeme glavom, zbunjen. Sluao je Seanov glas, na poetku isprekidan, nesiguran, a zatim sve bri to su se misli sve vie redale u njegovu mozgu. Zauje oaj u njima, dok se Sean borio da zadri malo zrnaca spoznaje koju je osjetio nekoliko trenutaka prije, a sada se pretvarala u tiinu i u bol, te Sean primijeti da ju je izgubio. Ne znam, prizna konano Sean. Zatim je bio red na Saula, njegov je glas bio atonalan, i ispod turbana zavoja zamrljanih krvlju oi nisu uspjele dobro vidjeti Seanovo lice. Ruth, ree. Govori upravo kao Ruth. Ponekad nou, kad ne moe zaspati, pokuava mi neto rei. Kad mislim da poinjem shvaati to mi eli rei, ona prekida razgovor. Ne znam. Zaista ne znam. Sean se naglo odvoji od Saula i pogleda ga u lice. Ruth? , zapita mirno. Moja supruga. Svidjela bi ti se, Seane. i ti bi se svidio njoj. Tako je hrabra. dola je k meni proavi kroz boerske redove. Sav put od Pretorije. na konju, sama. Dola je k meni. Nisam mogao vjerovati. Sav taj put. Jednoga dana ugledah ju da ulazi u tabor: Bok, Saule. tako! Svidjet e ti se kad ju bude upoznao, Seane. Tako je lijepa, tako je vedra. Kao kad za mirnog jesenskog dana zapue snaan vjetar. Vrijeme je bilo toplo i suho oko mjesec dana, a potom osjeti da nailazi iz daleka; prigueno rezanje koje je postajalo sve glasnije, praina crvenkaste boje letjela je zrakom, a drvee se uvijalo, njiui granje. Vidi kako nailazi, no svaka tvoja priprema pokae se uzaludnom, kad te pogodi. Beskonano rezanje i praina ogrnu te, a ti postaje gluh i slijep uslijed njihove snage. Na isti nain Sean prepozna razornu snagu koja je ve gotovo ubila jednoga ovjeka, no ne uspije joj se oduprijeti. Odjednom ga sasvim obuhvati, njeno rezanje mu ispuni glavu i smanji mu vidokrug, ograniivi ga samo na lice Saula Friedmana. To je lice bilo iz profila, jer je Sean gledao unatrag, prema engleskim redovima s druge strane Colensa. Sean uze puku mrtvog asnika i spusti je u krilo. Palcem podigne osigura, bez da Saul primijeti taj pokret. Sad je u Pietermaritzburgu, dobio sam njeno pismo prije tjedan dana, promrmlja Saul, a Sean podigne puku tako da je cijev bila usmjerena prema jednoj strani Saulovih prsa, ispod pazuha. Poslao sam ju u Pietermaritzburg jer joj tamo ivi stric. Saul podigne ruku i dodirne njome glavu. Sean skvri prst na okidau. elio bih daju upozna, Seane. Jako bi joj se svidio. Sad je Saul gledao u Seana u lice i njegove su oi bile prepune patetinog povjerenja. Kad joj budem pisao, ispriat u joj o dananjem danu. o svemu to si uinio za mene. Sean je i dalje pritiskivao okida, sve dok ne osjeti i posljednji otpor. Oboje ti dugujemo. , Saul se prekine i srameljivo se osmjehne. elim samo da zna da to nikad neu zaboraviti. Ubij ga, zarei glas u Seanovoj glavi. Ubij ga sad. odmah. Ne dopusti da govori. Bila je to prva zapovijed koju mu je instinkt naloio. Sad! Uini to sad! Ali prst se opusti na okidau. Ovaj ovjek je jedina prepreka izmeu tebe i Ruth. Uini to, i uini to sad. Rezanje u njegovoj glavi se smanji. Jak vjetar je proao, i Sean osjeti da se povlaio. Spusti puku i polako ponovno vrati osigura. U tiini koja je uslijedila nakon jakog vjetra Sean je

odjednom znao da je od tog trenutka nadalje bio odgovoran za Saula Friedmana. Budui daje bio toliko blizu da mu oduzme ivot, Saulov ivot postao je dug asti. Odloi puku i umorno sklopi oi. Bit e bolje da razmislimo o tome, kako emo se izvui odovud, ree mirno. Inae neu nikada upoznati tvoju ljepoticu. Hart se nalazi u velikoj nevolji, dolje! Glas generala Sira Redversa Bullera odgovarao je golemoj izboini trbuha, dok se naginjao unatrag da bi uravnoteio teinu golemog dalekozora. to mislite o tome, Courteney? Pa, zasigurno nije stigao do prijelaza, gospodine. Vjerojatno su stali kod rijeke, sloi se Garrick. Proklet bio! Moje su zapovijedi bile jasne, zarei Buller. A to je s topovima? Vidite li ih? Odmah sve dalekozore u Glavnome stoeru usmjere prema sredini, gdje su krovovi Colensa izvirali iz glogova, puni praine i dima. Ne uspijevam. , zapone Garrick, no, snano se trgne kad top pored njih ispali granatu. Svakog puta, kad bi ispalio, tog jutra, Garrick bi skoio. Da bih bar znao unaprijed, ree samome sebi, i ponovno skoi dok je top tutnjio. Vie ne pucaju, umijea se jedan asnik, a Garrick mu je bio zavidan zbog staloenosti i mirnoe njegova glasa. Njegove ruke su toliko drhtale da je morao upotrijebiti obje i drati svom snagom dalekozor u pravcu naselja. Svakoga puta kada bi top ispalio, praina koju bi podigao odskok unatrag, rasprila bi se iznad njih: ak je i sunce bilo jako i Garrick je bio edan. Pomisli na boicu u torbi na sedlu, a sljedei hitac ga sasvim iznenadi. Slaete li se Courteney? , zapita glas generala Bullera. No, Garry nije uo poetak pitanja. Sasvim se slaem, gospodine. U redu. Buller se obrati svome pomoniku. Poaljite tafetu do Harta uz zapovijed da se povuku prije nego se dogodi jo gore. Sto prije, Clery. U tom trenutku Garry osjeti vano otkrie. Iza neprobojne maske njegova lica, iza tih predivnih brkova, iza tih ispupenih i bezizraajnih oiju. general Redvers Buller bio je uzbunjen i neodluan poput Garricka Courtenevja. Njegovo neprekidno traenje Garrvjeva miljenja je to potvrivalo. Bilo je samo po sebi razumljivo da Garry nije uope uzimao u obzir to se general upravo njemu obraao, a ne nekome drugome asniku u glavnome stoeru, jer je samo od Courtenevja mogao oekivati bezuvjetno slaganje. To uvruje lijevo krilo. Na Bulleru je bilo vidljivo (olakanje uzrokovano vlastitom odlukom, dok je premjetao [dalekozor nadesno, prema Hlangwane Kopjeu. Izgleda da je iDundonald oistio teren. Prije se s desnoga krila mogao uti nepravilna tutnjava topova i paljba puaka. Sad je vladala tiina. Ali sredina. Kao da je htio odgoditi taj trenutak, Buller usmjeri svoju panju prema paklenoj praini, plamenu i rapnelima koji su obavili Colenso. Idemo, ree, zatvorivi dalekozor jednim hitrim udarcem. Bolje je da se pribliimo i pogledamo to se dogada. Krene prema konjima, dok ga je cijeli stoer slijedio. Pazei da se nitko ne postavi na njegovo mjesto s generalove desne strane, Garrick je epao pored njega. U Lvtteltonovom taboru, smjetenom u nizini na kilometar udaljenosti od prvih kua Colensoa, Bulleru je trebalo pola minute da otkrije to se dogodilo. Ostane preneraen. Drimo naselje, gospodine. Tri postrojbe su naprijed na cestovnom mostu i zauzele su ga. No, ne moemo se nadati da emo ga zadrati. Poslao sam tafetu sa zapovijedi da se povuku u Colenso. Zato topovi ne pucaju? to je s asnikom Longom? Topovi su utiani. Long je teko ranjen. Dok je Buller uzjahivao na konja, primajui ove novosti, asnik za topovima iz Transvaala povue konopi svoga Nordenfelta i zauje se hitac koji je trebao promijeniti englesku prednost u poraz, iji se odjek trebao razviti cijelim svijetom. Hitac poleti u visine preko sjeverne obale Tugele, iznad rijeke, zasjenjen rapnelima i krvlju, iznad topova koje su sluili samo mrtvaci, iznad glava topnika, uurenih u pozadini s ranjenicima, natjeravi ih da nagnu glave kao i tisuu puta ranije, zapoevi zatim silaznu putanju prema naselju Colenso, gdje su izmoreni ljudi ekali, prema glogovima, mimozama i smeoj travi velda ispunjenoj leevima, te konano padne uz visoki stup dima usred glavnog stoera generala Bullera. Garrvjev konj ostane na mjestu mrtav, uklijetivi njegovu nogu svojim tijelom, koja bi, da je bila od krvi i mesa, a ne od hrastovine, ostala smrskana. Garry osjeti krv koja mu je natopila jaknu poprskavi ga po licu. Pogodili su me. Pomozi mi Boe, ranjen sam, krikne, grei se u

travi i briui si krv s lica. Snane ruke ga oslobode, povukavi ga daleko od konja. Nije to vaa krv, gospodine. Vi ste u redu. Krv je od ovog jadnika. Kleei na rukama i koljenima Garry se zagleda sa zaprepatenjem u glavnog lijenika koji se prije nekoliko trenutaka nalazio pored njega i koji ga je zatitio. Srapnel mu je odrubio glavu, a krv je iknula iz vrata kao iz odrezane cijevi. Posvuda oko njega ljudi su se borili s konjima koji su pobjenjeli hrui u panici. Buller je bio nagnut na sedlu stiui si jednu stranu prsnog koa. Gospodine, gospodine! Jeste li ranjeni? Jedan pomonik tabora dohvati uzde njegova konja i umiri ga. Dva asnika potre da bi pomogli generalu da sjai. Buller ostane stajati izmeu njih, s licem u gru boli, a njegov glas progovori drhtavo i promuklo. Povlaenje, povlaenje s cijele fronte! Gospodine, pobuni se asnik. Colenso je u naim rukama. Dozvolite mi da pokrijem topove do zalaska sunca, mogli bismo ih ponovno prenijeti u nae. Prokletstvo, Lvtteltone! Jeste li me uli? Povucite postrojbe. Napad nije uspio. Uzdah mu je kripao u grlu, a on je i dalje stiskao svoj prsni ko. Povui se u ovom trenutku znailo bi pretrpjeti jo vee tete od dosadanjih. Neprijateljsko topnitvo je paljivo postrojeno. Povucite vae ljude, jeste li me razumjeli? Bullerov glas pretvorio se u krik. Topovi. , pokua ponovno Lvttelton, ali Buller se ve obratio svome pomoniku. Poaljite glasnika Lordu Dundonaldu. Neka se odmah povue. Ne ostavljam mu nikakvu mogunost ekanja, neka odmah povue svoje ljude. Recite mu. da napad na lijevoj strani nije uspio, a da su u sredini topovi izgubljeni i da se nalazi u opasnosti da bude opkoljen. Idite. Zauje se mrmljanje meu asnicima, uasnutim tim naredbama. Svi se pogledi usmjere prema Lvtteltonu, molei u tiini, budui da je bio najvii inom medu njima. Generale Bulleru. Lvttelton je govorio mirnim glasom, ali i upornou koja je uspjela privui panju prestravljenog generala. Ostavite me da bar pokuam spasiti topove. Ne moemo ih ostaviti. Potrait u dragovoljce. elei se prijaviti to prije mladi asnik odgurne Garrvja laktom u stranu. Idem ja, gospodine. Molim vas, dozvolite mi da pokuam. Garry ga je poznavao, kao i svi, jer, osim to je bio mladi asnik koji je najvie obeavao i najomiljeniji u Bullerovoj postrojbi, bio je i sin jedinac legendarnog Lorda Robertsa. Uz pomonikovu potporu Buller se zaustavi u sjeni mimoze i oteano sjedne naslonivi se leima na grubu koru drveta. Potom bezizraajnim pogledom promotri Robertsa. U redu, Bobbie, Lvttelton e ti dati ljude. Moe ii. Tako je Buller izgovorio smrtnu presudu. Mladi Roberts se uzbueno nasmije i potri prema svome konju. Mislim da bismo se svi trebali sabrati. elite li mi se pridruiti da se malo okrijepimo sendviima i aom pjenuca, gospodo? Buller da znak svome pomoniku koji potri po jelo i pie u torbe na sedlu. Jedan zalutali metak prsne na dvadeset metara udaljenosti. Buller se ne pomakne, skine vlat suhe trave s brkova i izabere riblji sendvi. Sean se puzei etveronoke spusti kanalom prema obali rijeke. Jedan metak prsne na rubu. zaustavi se te skine s brkova travu, a zatim nastavi do mjesta gdje je kapetan Acheson leao na boku, u ozbiljnom razgovoru sa asnikom strijelaca. Zdravo, kapetane Achesone. Mislim da vam vie nisam potreban, nije li tako? Kapetan je izgledao zbunjen tim nainom obraanja jednome asniku, ali Achesonovo lice se ozari i on se osmjehne. Upravo je stigao glasnik. Nareeno nam je da se povuemo. teta! , zarei Sean sarkastino. Upravo u trenutku kad smo trebali pokazati toj boerskoj brai to sve moemo uiniti, i sva trojica pognu glave, dok je mitraljez rasprio rub kanala. Sean nastavi gdje se prekinuo: Dobro, u tom sluaju. ja odlazim svojim putem. Kamo? , zapita sumnjiavo kapetan. Ne sigurno preko mosta. Sean izvadi pola ugaene cigare iz usta i pokae njome prema sivoj konstrukciji, sada s novim crvenim mrljama. Imam ranjenika sa sobom. Nee nikad preivjeti. Imate li ibicu? Automatski kapetan izvue iz depa cijelu kutiju. Hvala. Plivajui u ga prenijeti rijekom dok ne pronaemo bolje mjesto da dostignemo drugu obalu. Sean ponovno zapali cigaru, otpuhne oblai dima i vrati ibice kapetanu. Kapetane, bilo mi je zadovoljstvo upoznati vas. Imate moju dozvolu da napustite redove, Courteney. Jo se jednom pogledaju u oi, a Sean osjeti snanu elju da mu stisne ruku, no okrene se i

ponovno zapone hodati etveronoke kanalom. Courteney! Sean se zaustavi i pogleda kapetana iznad ramena. Kako se zove drugi voa? Friedman. Saul Friedman. Acheson navrlja neto na papir, a potom ga vrati u dep. Jo ete uti o ovome danu. sretno. I vama, gospodine. Stigavi do mjesta gdje ga je oekivao Saul, s drveta koje je raslo uz rijeku bajunetom odvoji zelenu granu bogatu listovima. Idemo, ree. A Saul klizne pored njega blatnom padinom obale, zavrivi na nogama s vodom koja mu je sezala do pojasa. Ostavi puku. Saul posluno ostavi puku u rijeci. emu grana? Da pokrijemo glave. to ekamo? i Da Acheson napravi diverziju, kad bude ponovno pokuao prei most. U tom trenutku otar zvuk se zauje na obali iznad njih. Odmah zatim uslijedila je paljba i skupina ljudi u odorama kaki boje potri naglo mostom. Sad, zarei Sean. Zajedno se bace u mlaku vodu, drei iznad povrine samo glave skrivene pod liem. Pomaui prijatelju, Sean je lagano plivao prema sredini rijeke i struja ga povue. Nitko od obojice se ne okrene prema mostu gdje se odvijalo stravino krvoprolie. Seanova stopala dodirivala su blatno dno i nakon nekoliko trenutaka nadu se pod propalim dijelom mosta, poput pilia pod kvokinim krilom. Sean ostavi granu i povue Saula na obalu izmeu metalnih greda. Pet minuta odmora, ree i sklupa se pored Saula te mu namjesti zavoj koji mu je kliznuo na ui. Odore su im bile pune blata i Sean tuno pomisli na cigare u depu jakne. Jo se jedan kanal nalazio du ljunkovitog tla uz eljeznicu. Preu ga hodajui etveronoke, Saul ispred, a Sean iza njega, bocnuvi ga svaki put kad bi se ovaj pokuao podignuti da bi olakao lea koja su ga boljela. U jednom trenutku jedan strijelac na stablu iza njih ispali metak u ljunak pored Seanove glave, koji nastavi gotovo dodirujui koljena nosom. Saul nije ni uo pucanj. S nogama koje su mu poputale vukao se ispred Seana, sve dok nije pao i prepustio se blatu u kanalu poput prljave krpe. Sean ga udari stopalom. Ustani, prokletstvo! Ne, Ruth, pusti me da spavam jo malo. Nedjelja je. Jutros ne moram na posao. Govorei sasvim jasno i glasom koji je nagovarao, Saul podigne pogled prema Seanu, ali njegove su oi bile mutne, a zjenice gotovo nevidljive. Ustani! Ustani! Ime Ruth rasplamsalo je Seana. Uhvati Saula za rame i pretrese ga. Mladieva glava tresla se divljaki i svjea krv ikne iz zavoja. Odmah se pokajavi Sean ga njeno smjesti na tlo. Saule, molim te. Mora pokuati. Jo samo jedan mali napor. Mutan je, promrmlja Saul. Ne sjaji se. Ne elim ga. I sklopi oi, dok su se usne otvarale, a dah je inio mjehurie od pljuvake. Sean osjeti oaj koji ga je guio, dok je prouavao Saulovo lice. Oi su bile udubljene u duplje boje ljive. Ne stoga to sam ga gotovo ubio, niti stoga to sam mu to duan. Ali zato? Zato? Kako se mogu izraziti osjeaji naspram drugog ovjeka? Sve to moe rei jest. stoga to mi je prijatelj. Dakle, budui da mi je prijatelj, ne mogu ga ostaviti ovdje. Iscrpljen, Sean sjedne pored Saula, proe rukom oko prijateljevih ramena i ustane. Saul ostane visjeti o boku, dok mu je glava pala na prsa, a Sean je gledao ispred sebe. Mogao je vidjeti preivjele nakon krvoprolia na mostu kako se kreu prema naselju vukui za sobom ranjenike. Ma koliko je bila iroka nizina, pojedinci, ili skupine od dva ili tri vojnika, uz rapnele koji su i dalje letjeli oko njih, ljudi u odorama kaki boje, udaljavali su se s Tugele. Poraena, razbijena Bullerova vojska se povlaila. A tamo, na manje od stotinu metara od mjesta gdje je Sean bio sklonjen, uredno poredani na travi, naputeni, stajali su topovi. Hitro Sean skrene pogled i krene u suprotnom pravcu rijeke. Iznad ramena drao je Saula za bilo, a slobodnom ga je rukom pridravao za pojas. Odjednom shvati da je boerska paljba ponovno postajala sve jaa. Granate to su pale nasumce medu ljude koji su se povlaili poele su padati na odreen prostor, upravo ispred Seana, a iza njega strijelci su takoer ispaljivali s visina; paljba je postajala sve snanija, nalik na poar u umi. Naslonjen na zemlju kanala, Sean je promatrao kroz stabla mimoze i oluju praine podignute eksplozijama. Opazi konje, i ljude j j koji su trali kroz glog, podiui drugu prainu koja se mijeala s prainom podignutom rapnelima. Na velikoj udaljenosti od njih, vodei ih prema naputenim topovima, jahao je konjanik na golemom konju. Smije se. Sean je u udu promatrao konjanika kako nestaje iza oblaka praine, podignutog praskom, te kako ponovno

izranja iz njega neto kasnije okrenuvi elegantno konja poput igraa pola. Njegova su usta bila otvorena i Sean opazi sjajno bijele zube. Taj se luak grohotom smije! I odjednom Sean primijeti da je energino pljeskao. Jai, konjanie, jai! , uzvikne kroz tutnjavu rapnela. Doli su po topove. Saule, doli su po topove! I tako je Sean, ne znajui ni sam kako, iziao iz kanala i trao je, trao je zajedno sa Saulom u nesvjestici koji mu je visio na ramenu, trao je travnjakom prema topovima. Kad je stigao do topova, prvi red konja ve je stigao, a ljudi su se borili da stignu do lafete broj jedan. Sean ostavi Saulovo nepomino tijelo da klizne s ramena i spusti ga u travu. Dva vojnika pokuavala su podignuti lafetu, no bio je to posao za etvoricu. Pomaknite se! , uzvikne Sean, a zatim, postavivi se iznad dugake lafete u obliku klina, dohvati ruke i polako, uz nadljudski napor, podigne je. Donesite kolica. U tren oka vojnici uguraju osovinu i kotae ispod topa i povezu ih. Sean napravi nekoliko koraka unatrag, zadihan. Bravo! , uzvikne mladi asnik, nagnuvi se prema naprijed na sedlu. Popni se na kolica. Ali Sean potri do Saula, natovari ga na rame i vrati se natrag. Uhvatite ga! , ree dvojici vojnika, koji su ve bili na kolicima. Topnici podignu ranjenika i smjeste ga na sjedalo kolica. Nema vie mjesta za tebe, prijatelju. Zato se ne smjesti umjesto Taffvja na jednog od prednjih konja? , uzvikne jedan od vojnika. I zaista, konjanici su uzjahali na konje, ali jedan je bio bez jahaa. Pazi na njega, ree Sean ovjeku koji je pridravao Saula. Ne brini se, vrsto ga drim, uvjeri ga ovaj. A zatim urno doda: Pouri, pronai si mjesto. odlazimo. Pazi na njega, ponovi Sean i krene prema prednjim konjima. U tom trenutku srea koja ga je zatitila cijelo jutro ostavi ga. Jedna granata prsne pored njega. Ne osjeti bol, ali desna noga mu popusti i Sean padne na koljena. Pokua se podignuti. ali tijelo ga nije slualo. Naprijed! , uzvikne mladi asnik i top se pomakne, dobivi na ubrzanju dok su vojnici zadueni za spaavanje topova bievali konje. Sean opazi da se topnik koji je pridravao Saula okrenuo gledajui u njega s licem na kojem se ocrtavala nemo. Pazi na njega! , uzvikne mu. Obeaj mi da e paziti na njega! Topnik otvori usta spremajui se da mu odgovori, ali jo jedna granata prsne izmeu njih, podigavi oblak praine koji je sakrio lafetu. Ovoga puta Sean osjeti da mu je rapnel razmrskao meso. Osjeti kako se komadii zabijaju poput otrica i skvri se u boku. Dok je padao opazi da je i mladi asnik pogoen. Opazi da je podigao ruke, padajui prema natrag na svome konju, zatim kliznuvi u stranu padne na tlo. No, jedna mu je noga ostala zapetljana u stremenu. Konj je vukao mladia po tlu sve dok koni remen nije puknuo. Mladi ostane nepomino leati. Konj je i dalje trao s topom. I Sean krene u istome pravcu. Pazi na njega; uzvikne jo jednom. Za ime Boga, pazi na Saula. No, nitko ne zauje njegov krik. Svi su ve nestali iza stabala, nestali u praini sa rapnelima koji su im bili pratnja poput bunih demona. Sean se i dalje vukao. Leei na trbuhu, pruao je ruku prema naprijed hvatajui se za tlo, pomiui se centimetar po centimetar. Druga ruka vukla se uz bok i Sean je osjeao desnu nogu kako klizi za njim sve dok nije ostala zapetljana u neto to je usporilo njegovo napredovanje. Okrene se na jedan bok, sa slomljenom rukom koja je ostala ispod njega, i iskrivi se da pogleda nogu. Bilo je puno krvi, dugaki trag krvi, skliske i crvene na zgnjeenoj travi. a jo je uvijek tekla. No, nije osjeao bol, samo san, dok mu se maglilo u glavi. Noga je bila skvrena i stajala je u neprirodnom kutu s tijelom; mamuza na izmi bila je okrenuta prema gore. Sean se gotovo nasmije, ali napor je bio prevelik, te spusti kapke i zatiti se od jakoga sunca. Zauje da netko pored njega stenje i na trenutak pomisli da je Saul. Zatim se sjeti da je prijatelj bio na sigurnom i da se radilo o mladome asniku. Sklopljenih oiju Sean ga je sluao kako umire. Na vrhu jednoga od breuljaka koji su se uzdizali uz Tugelu glavni kapetan Jan Paulus Leroux skine eir. Njegova je glava bila elava na vrhu, s rjeom kosom pored uiju, a guom na zatiljku. ela na glavi bila je glatka i bijela gdje ju je eir zatitio od sunca, ali lice je bilo toliko preplanulo i puno oiljaka da je izgledalo kao nepravilni, izbrazdani crveni kamen. Dovedi mi ponija, Hennie, ree pomoniku koji je stajao pored njega. Da, Oom Paule, odgovori mu ovaj i potri padinom prema lageru s konjima. U rovu ispod Jan Paulusa jedan

od njegovih burhersa podigne pogled. Gospodin je usliio nae molitve, Oom Pauluse. Dao nam je veliku pobjedu. Jan Paulus se sloi, a njegov je glas, kad mu je odgovorio bio nizak i ponizan, bez imalo uzbuenosti. Da, Frederik. Bog nam je poslao veliku pobjedu. No, ne toliko veliku kakvu je on predvidio, doda. Tako daleko, da je bio gotovo nevidljiv golome oku, top zatutnji: posljednji ostatci britanske vojske postajali su sve manji u daljini. Da su bar malo saekali, pomisli uz kajanje. Sve sam tako jasno objasnio, ali nisu me posluali. Cijela njegova strategija bila je koncentrirana na most. Da su bar njegovi momci, koji su se sakrili na stablima, saekali s paljbom, ostavivi Engleze da predu most. Tada bi im Bog ostavio na tisue neprijatelja, umjesto na stotine. Zatvoreni u amfiteatru breuljaka, s rijekom iza lea, nitko od njih ne bi uspio pobjei nakon to bi topnitvo unitilo most. Tuno pogleda prema klopci koju je s puno Panje spremao. S visina mogao je vidjeti rovove, prikrivene i spretno Postavljene, odakle bi plamen unitio u travnatom udubljenju sve neprijatelje koje je htio namamiti na to mjesto. Klopka koja nije mogla uspjeti jer se britanska vojska povukla. so Hennie stigne s ponijem i Jan Paulus skoi u sedlo. Sa svoje etrdeset i dvije godine Leroux je bio jako mlad za slubu koju je obnaao. U Pretoriji su se ak pobunili kad je stari Jubert prepustio svoje mjesto, ali predsjednik Kruger je natjerao Volkraad da pristane. Deset minuta ranije Jan Paulus mu je poslao telegram koji je opravdavao to povjerenje. Oputen i olakan u sedlu s dugim stremenima, i sjambokom oko ruke, eirom sa irokim obodom, Jan Paulus side da ubere plodove borbe. Kad dostigne kopje, jaui izmeu njih, svi njegovi momci pojave se iz rovova kliui i pljeui mu. Njihovi krikovi se stope u uasno rezanje, koje odjekne afrikim nebom, nalik na riku lava koji je ubio novu rtvu. Jan Paulus je nepromijenjena izraza lica promatrao svoje ljude dok je prolazio. Imali su lica prekrivena crvenom prainom i spaljenim piritom, izbrazdanim znojem koji se slijevao. Jedan od vojnika posluio se pukom kao takom, a oko njegovih usana mogle su se nazrijeti bore boli dok je pljeskao svome kapetanu. Jan Paulus zaustavi ponija. Legni, prijatelju, ne budi blesav! ovjek se osmjehne i zanijee glavom. Ne, Oom Paul, dolazim s tobom po topove. Jan Paulus naglo mahne rukom svojim ljudima koji su stajali uz ranjenika. Odnesite ga. Neka mu prue prvu pomo, i udalji se u kasu, stigavi do mjesta gdje ga je ekao kapetan Van Wyk. Rekao sam da ne zapoinjete s paljbom sve dok Englezi ne predu most, ree umjesto pozdrava. Osmijeh s Van Wykova lica nestane. Da, Oom Paule, znam. Ali, nisam ih uspio zadrati. Zapoeli su mladii. Kad su ugledali topove ispred nosa. Nisam ih mogao zaustaviti. Van Wyk se okrene i pokae mjesto sa suprotne strane rijeke. Pogledaj kako su bili blizu. Jan Paulus pogleda prema Tugeli. Topovi su bili poredan u nizini, i bili su tako blizu i slabo zatieni glogovima da je Jan Paulus mogao u detalje vidjeti kotae. Bilo je to prejako iskuenje, zavri Van Wyk, mucajui. U svakom sluaju, svreno je i rijei ne mogu vie nita promijeniti. Strogo, Jan Paulus odlui da taj ovjek vie nikad nee dobiti zapovjedniko mjesto. Na mostu Jan Paulus naredi da se dugaka kolona konjanika koja ga je slijedila zaustavi. Iako je njegov izraz lica ostao nepromijenjen, prizor izazove u njemu muninu. Odmaknite ih, zapovjedi. Trideset ljudi sie s konja i krenu prema mostu da ga oslobode leeva. Odnosite se prema njima s potovanjem, doda Jan Paulus. Podignite ih. nemojte ih vui kao vree penice. Bili su ljudi, hrabri ljudi. Pored njega, Hennie, mladi, plakao je ne mogavi se svladati. Suze su padale na jaknu od tveeda s konim zakrpama. Smiri se, mladiu, promrmlja ljubazno Jan Paulus. Suze su enska stvar. I podbode njegova ponija koji krene kroz uski prolaz medu leevima. Praina, sunce i dim pirita krivi su to me oi peku, ree ljutito u sebi. U tiini, bez pobjednikog dranja, Boeri stignu do topova i raspre se medu njima. U tom trenutku odjekne hitac iz puke, jedan burgher se zanjie i uhvati se za kota lafete. Naglo okrenuvi ponija i nagnuvi se u sedlu, Jan Paulus krene u galopu prema krateru iza topa odakle je doao hitac. Jo jedan hitac prostrijeli zrakom, ali Jan Paulus je ve stigao do kratera. Naglo zaustavivi konja sjai i jednim udarcem noge izbije puku iz ruke engleskog vojnika, a potom ga uhvati za jaknu. Ve se previe ubijalo, budalo

jedna. Zamuckivao je na engleskom, dok mu se jezik zaplitao zbog ljutnje, te zarei: Svreno je. Predaj se. Zatim, obraajui se topnicima koji su preivjeli i skupljeni u krateru: Predajte se, predajte se svi. Nekoliko trenutaka nitko se ni ne pomakne, a zatim, jedan po jedan, vojnici se podignu i iziu iz kratera. Dok je jedan dio burghersa odvodio zarobljenike, ostali su zapoinjali spajati teretna kola i dijelove topova s konjima, a engleski vojnici zadueni za noenje nosiljka pojave se iz zaklona iza stabala mimoza. Ubrzo se ovi u kaki odorama pomijeaju s Boerima, traei ranjenike poput pasa tragaa. Dvojica, tamnoputi Indijci, pronala su jednog ranjenika koji je leao na lijevome boku, i koji se vraki otimao. Jan Paulus prui uzde konja Hennieju i krene prema maloj skupini. Ostavite me na miru, kopilad, i jedna pljuska zazvui na licu jednog od Indijaca. Prepoznavi glas i udarac, Jan Paulus produi korak. Smiri se ili e dobiti jednu po nosu, mrmljao je im ih je dostigao. Oamuen, Sean okrene glavu i pokua pogledati pridolicu. Tko si? Idi u pakao! Jan Paulus ne odgovori. Promatrao je rane i uhvati ga munina. Dajte ovdje, ree, uzevi nosila iz ruku dvojice vojnika. Klekne pored urjaka. Odlazi! , vikao je Sean. Znam to namjerava uiniti. eli ju odrezati! Seane! Jan Paulus ga uhvati za aku drei ju vrsto, dok se Sean otimao i vikao. Ubit u te, prljavi nevaljale. Ubit u te, ako je samo dotakne. Seane! Ja sam. Pogledaj me! Polako se Seanovo tijelo opusti, njegove ga oi pogledaju. Jesi li to ti? Jesi li to zaista ti? , promrmlja. Nemoj dozvoliti da mi uzmu nogu. Kao to su uinili s Garryjem. Budi miran, ili u ti razbiti tu ludu glavu, zarei Jan Paulus. Kao i lice, njegove su ruke bile crvene, snane, goleme, s prstima nalik na kobasice, pune oiljaka, ali sada su se kretale s njenou poput ruku majke na tijelu djeteta. Konano, dodirnuvi koljeno, pogleda Seana. Budi jak, sada. Moram je ispraviti. Sean se pokua osmjehnuti. Njegovo je lice bilo sive boje od prljavtine borbe, a na elu se pojave malene kapi znoja. Ne brbljaj previe, prokleti Nizozemce. Uini to! Dva kraja slomljene kosti se zauju u razmrskanom mesu, a Sean otvori usta. Svi miii njegova tijela se napnu, a zatim se opuste, dok je Sean gubio svijest. Da, ree Jan Paulus. Tako je bolje, i prvi put njegov izraz lica otkrije suosjeanje. Povije ranu, i ostane jo nekoliko trenutaka pored Seana u nesvjestici. Zatim promrmlja tako tihim glasom da vojnici zadueni za nosiljke nisu shvatili ni rijei. Spavaj mirno, brate moj. Neka ti Gospodin potedi nogu. Ustane. Svaki trag samilosti i boli nestane s njegova lica koje ponovno postane crveni kamen. Odnesite ga, ree i saeka da dva Indijca premjeste Seana na nosiljku te da ga podignu. Vrativi se gdje je ostavio ponija, vukao se. Sa sedla pogleda jo jednom prema jugu, ali dva nosaa ve su nestala s teretom iza stabala mimoza. Zatim podbode konja i krene za dugom povorkom kola, zarobljenika i topova koji su se vraali prema Tugeli. Jedini zvukovi bili su zveket mamuza i okretanje kotaa. Garrick Courtenev gledao je ampanjac u kristalnoj ai. Mjehurii su se podizali tvorei pozlaene arabeske, zarobljavajui svjetlost svjetiljke. Zaduen za jelo podigne bocu, obrie spretno kap vina ubrusom i proe iza Garrvja napunivi Lvtteltonovu au. Hajde, hajde, Lytteltone, potakne ga Sir Redvers Buller. Odlina je berba. Hvala, gospodine, ali ampanjac ide uz pobjedu. Moda bismo morali poslati nekoliko boca na drugu stranu Tugele. Buller se lagano zacrveni i zagleda se u au. Jo se jednom muna tiina spusti medu uzvanike. Garry je pokua prekinuti. Ali, povlaenje je bilo uspjeno izvedeno. O, slaem se s vama u potpunosti, ree i Lord Dundonald s hladnim sarkazmom. No, da budem potpuno iskren, treba rei da smo bili podosta lagani na povratku. Ta indirektna opaska koja se odnosila na topove usmjeri sve poglede prema Bullerovom licu. Dundonald je pokazivao ne ba velik obzir prema generalovom temperamentu. Ali, budui da je bio jednak inom, mogao sije to dopustiti. Izrazivi uljudno neslaganje pogledi im se sretnu, i on izdri Bullerov pogled sve dok se blijede izbuljene oi ne ugase i ne spuste. Gospodo, ree Buller, bio je ovo teak dan za sve nas i imamo jo dosta posla. Pogleda prema pomoniku. Clary, budite tako ljubazni i odrite zdravicu za nau kraljicu. Nakon te posljednje ae Garry izie iz paviljona menze. Manji atori, s upaljenim svjetiljkama, inili su veliko

mnotvo osvijetljenih valjaka. Iznad njih no je izgledala poput svilenog Prekrivaa crne boje istokanog srebrom. Vino koje je popio za veerom tuklo mu je u glavi, tako da ne primijeti tiinu koja se spustila nad tabor, dok je epao prema svome atoru. Kad je uao, jedan vojnik ustane sa stolca pored pisaeg stola. Uz svjetlost svjetiljke njegovo je lice izgledalo umorno. Ah! Curtis. Dobra veer, gospodine. Jeste li doli za raport? Da, gospodine. Ako je uope vano. Govorite Curtise. Koliko gubitaka? Iza tog se pitanja krila odreena nestrpljivost, koja je Tima pogodila. Promotri zamiljeno Garrvjevo lice, a potom odgovori. Teki su, gospodine, na dvadeset ljudi imali smo etiri mrtva, dva izgubljena i pet ranjenika. tri u tekom stanju. Jeste li sastavili popis? "i Jo ne. Pa, recite mi onda. Pali su Booth, Amery. Ne mogavi vie kontrolirati svoju nestrpljivost, Garry zapita: A onaj asnik? Mislite li na Courteneyja? Da. Sad je uz nestrpljivost osjeao i strah koji mu je uzrokovao osjeaj praznine u elucu. Ranjen je, gospodine. Garrvjevo olakanje bilo je tako jako da je morao sklopiti oi i duboko udahnuti. Sean je bio iv! Hvala ti, Boe. Hvala ti, Boe, na tome! Gdje se nalazi? U maloj bolnici pored eljeznice. Poslat e ga natrag prvim konvojem tekih ranjenika. Teko ranjenih? Olakanje se pretvori u zabrinutost i Garry zapita hrapavim glasom: Teko je ranjen? Koliko teko? To je sve to su mi rekli. Otiao sam do bolnice, ali nisu mi dopustili da ga vidim. Garry sjedne na stolac i instinktivno prui ruku prema ladici, ali zadra se. U redu, Curtise. Moete ii. A ostatak raporta, gospodine? Sutra. Sutra. S alkoholom koji je plamtio u njegovim venama, Garry krene u no do bolnice. Sad vie nije bilo vano da je razmiljao o Seanovoj smrti. Nije mislio o tome, urio je prelazei velikim taborom gonjen oajnikom potrebom. Nepriznata, ali snana, u njemu se nalazila nada, da mu brat kao nekada ponovno moe uliti snage i pruiti utjehu. Zapone oteano trati. Vrh jedne od izama klizio je na svakom koraku u praini. Traio je oajniki po cijeloj bolnici. Pouri se prema redu nosiljka, promatrajui sva lica ranjenika. Vidio je bol, osakaenost, smrt koja se polako uvlaila u posteljinu natopljenu krvlju, kroz zavoje. Zauje jecaje, mrmljanje, histerian smijeh, osjeti smrad znoja agonije pomijean s tekim slatkastim mirisom gangrene i dezinfekcijskog sredstva. Traio je jedno lice. Jedno jedino lice. No, nije ga nalazio. Courteney. Bolniar pogleda popis, drei ga nagnutog prema svjetiljci. A, da! Evo ga. Da vidimo. Otiao je, otiao je s prvim vlakom prije sat vremena. Ne bih znao, gospodine, moda u Pietermaritzburg. Upravo su sagradili veliku bolnicu. Naalost, ne mogu vam pomoi. Pie da je rana opasna. u svakom sluaju bolje nego kritina. Osjeajui se osamljenijim nego ikad, Garrv se vrati u tabor. Dobra veer, gospodine, pozdravi ga njegov pomonik. Garrv je uvijek htio da ga ekaju. Ovaj je nov. Mijenjali su se tako brzo. Nikad ne izdre vie od mjesec dana. Garrv ga gurne u stranu i baci se na leaj. Ostanite tako. Dozvolite mi da vam pomognem. Pomonikov glas bio je usluan. Dodir njegovih ruku naljuti Garrvja. Odlazi. akom udari ovjeka po obrazu. Van! Izlazi napolje! Pomonik se uhvati za obraz povukavi se iznenaeno. Van! , uzvikne Garrv. Ali, gospodine. Odlazi, prokletstvo. Izlazi! ovjek ga poslua, zatvorivi za sobom krilo atora. Garrv ustane i zatvori kope. Sam. Ne smiju me vidjeti ovakvog. Ne smiju mi se smijati. Ne smiju. O, Boe, Seane! i Okrene se prema unutranjosti atora. Drvena noga se spotakne o hrapavu podlogu i Garry padne. Jedna od kopa se slomi i noga se savine ispod batrljka. Kreui se na rukama i koljenima, s nogom koja se kotrljala na groteskni nain iza njega, Garry stigne do umivaonika, podigne porculanski poklopac i uze bocu. Njegovi su prsti bili previe nespretni da odepi bocu. Izvadi ep zubima i ispljune ga na pod. Zatim priblii bocu ustima. Adamova jabuica ritmiki je poskakivala dok je pio. Prolije si na jaknu malo brandvja, zamrljavi vrpcu Victoria Crossa. Spusti bocu i uzdahne zbog jaine pia. Potom ponovno polako ispije gutljaj. Ruke mu vie nisu podrhtavale. Disanje mu je postalo ravnomjerno. Isprui ruku i uze au iznad umivaonika, napuni ju, te spusti bocu na pod i smjesti se u najudobniji poloaj, s leima naslonjenim na ormari. Pred njim se nalazila drvena noga u neprirodnom poloaju. Garry se zagleda u nju, polako

ispijajui brandy. Noga je bila sredite njegova postojanja. Nepokretno je bilo oko oluje oko koje je kruio sav nered njegova ivota. Noga. uvijek noga. Uvijek i samo noga. Pod uspavljujuom arolijom ispijenog pia, iz nepokretnog sredita, koje je inila noga, Garry mislima zaluta kroz divovske sjene njegove prolosti, i pronae ih savreno odranim, nimalo izblijedjele vremenom, potpune i cijele u svakom svom detalju. Dok su se nizale pred njim, no se povue u sebe poput dijelova dalekozora, i vrijeme izgubi svaku vrijednost. Sati su izgledali poput minuta, dok se razina pia u boci smanjivala, a Garry je stajao naslonjen na ormari ispijajui iz goleme ae, i promatrajui sjene prolosti. Pred zoru stigao je na red i posljednji in. On jai u mraku prema Theunis Kraalu, a kia pada lagana i hladna. Na jednome prozoru ukasta svjetlost svjetiljke: posvuda tama oko jo tamnijeg imanja. Predosjeaj uasa zavlada njime, lagan i hladan poput kie, tiina koju prekida samo topot kopita njegova konja na ljunku puteljka koji vodi prema ulazu na imanje. Odzvanjanje njegove drvene noge dok se uspinjao vanjskim stubama i hladnoa mesingane kvake u ruci dok je otvarao vrata ulazei u tiinu. Njegov mamurni glas u kojem se osjeao traak zabrinutosti. Zdravo! Gdje ste svi? Anal Anal Vratio sam se! Plavkasti plamiak ibice i miris sumpora i parafina dok je palio svjetiljku, zatim brzo odzvanjanje njegove drvene noge hodnikom. Ana! Ana! Gdje si? Ana, njegova supruga, leala je na krevetu u mraku svoje sobe, pomie hitro tijelo na snop svjetlosti, no on je opazio bljeih, nadute i krvave usne. Sa stolia pored ormaria svjetiljka baca velike sjene na zidove, dok se Garry pribliava krevetu, pokriva haljinama njenu golotinju, a zatim ju okree prema sebi. Ana, ljubavi, to se dogodilo? Kroz potrganu koulju vide se grudi trudne ene, s tvrdim i tamnim bradavicama. Jesi li ranjena? Tko je krivac? Reci mi. Ona pokriva lice i usne rukama. Ljubavi, jadna moja ljubavi. Tko je bio? Netko od slugu? Molim te, Ana, reci mi to se dogodilo. Odjednom Anine ruke oko njegova vrata, a njene usne na njegovom uhu. Zna, Garry, zna dobro tko je kriv. Ne, kunem se da ne znam. Reci mi, molim te. Konano, njen glas, tvrdi i hrapav od mrnje, proape tu rije, tu jedinu, nevjerojatnu i uasnu rije: Sean! Sean! , prozbori u svojoj tuzi. Seane! O, Boe! Potom, divljaki: Mrzim ga, mrzim ga! Neka slobodno umre. Molim te, Gospodine, ostavi ga da umre. Sklopi oi, izgubivi smisao za stvarnost i osjeti prvi, lagani znak vrtoglavice dok ga je alkohol nadvladao. Prekasno, prekasno da ponovno otvori oi i vidi krevet na drugoj strani atora, vrtoglavica je ve zapoela. nije ju vie mogao potisnuti. Topao okus brandvja ispuni mu grlo, usta i nos. Njegov pomonik ga pronae kad je jutro bilo na izmaku. Garry je leao sasvim odjeven na krevetu, s razbaruenom kosom, zamrljanom i zguvanom odorom, i drvenom nogom ostavljenom nasred sobe. Pomonik ju podigne, izie, ponovno ude nakon nekoliko minuta i zagleda se u svog nadreenog, osjetivi miris brandvja i povraanja. Ovoga puta ti nije bilo lako, ha? , promrmlja. Podigne bocu i zagleda se u tri centimetara pia koje je preostalo. U tvoje jebeno zdravlje, prijatelju, ree mislei na Garrvja i ispije i posljednji gutljaj iz boce, zatim si rukom obrie usne i doda: Dobro! Pokuajmo malo oistiti ovaj svinjac. Ostavi me na miru, zarei Garrv. Jedanaest je sati, gospodine. v Odlazi! Odlazi! " Ispijte malo kave, gospodine. Ne elim je. Odlazi! Vaa kupka je gotova, gospodine, i pripremio sam vam istu odoru. Garrv sjedne na krevet, zanjihavi se. Koliko je sati? Jedanaest, gospodine, ponovi strpljivo pomonik. A moja noga? Osjeao se gol bez nje. Sedlar popravlja kope, gospodine. Bit e gotova kad budete izili iz kupaonice. ak i u stanju mirovanja, Garrvjeve su ruke na pisaem stolu lagano podrhtavale, dok su ga kapci pekli. Koa na licu bila je napeta poput bubnja, a osjeao je bol koja je kucala u njegovoj lubanji. Konano, uzdahne i uze raport asnika Curtisa s male hrpe dokumenata koji su ekali da ih pregleda. Proita nekoliko redova, tu i tamo. Malo je spomenutih imena za njega imalo koju vanost. Sean je stajao na vrhu popisa ranjenika, nakon njega bilo je ispisano ime malog odvjetnika idova. Nakon to je utvrdio da raport nije sadravao nita to je moglo baciti loe svjetlo na potpukovnika Garricka Courtenevja, zapeati ga i stavi u stranu. Uze sljedei

dokument: pismo naslovljeno na njega, kao nadreenog natalske postrojbe voda, koje je napisao neki izvjesni John Acheson, potpukovnik kotskih strijelaca. Dvije stranice ispisane jasnim rukopisom. Ve ga htjede odloiti u stranu, meu dokumente za svog pomonika kad odjednom jedno ime u tom pismu privue njegovu panju. Nagne se naprijed, namrtivi se i zapone brzo itati ispoetka. . drago, skrenuti Vau panju. ponaanje koje je hvale vrijedno. pod estokim nasrtajima neprijatelja. zapone po drugi I put napad. iako ranjeni. ne marei za osobnu opasnost. dva lana Vae postrojbe voda: asnik Sean Courtenev i vojnik Saul Friedman. Toplo se preporuaju. za veliku vrijednost i sposobnosti voenja. Garry baci pismo na pod i nasloni se na naslon, zagledavi se u pismo kao da se radi o presudi na smrt. Nekoliko trenutaka nije se pomicao, a bol mu je kucala u sljepoonicama. Potom ponovno uze pismo. Sad su njegove ruke podrhtavale tako jako da se papir tresao poput krila ranjene ptice. Sve, to god je bilo moje, to god sam posjedovao. on mije oduzeo. Spusti pogled na ukrasne vrpce. A sada jo i ovo. Suza padne na pismo, razmoivi tintu. Mrzim ga, promrmlja, pokidavi pismo u dva dijela. Da barem umre, i ponovno pokida dijelove pisma, a potom jo jednom, pretvorivi ga u male djelie, koje stisne u aci. Ne. Nee nita dobiti. Moje je. jedina je stvar koju sam ikada imao! Baci lopticu od papira u krilo atora i poloi glavu na ruke. Njegova su se ramena tresla dok je jecao: Nemoj umrijeti. Molim te, Seane, nemoj umrijeti. Jednostavno odgurnuvi ramenom jednu djevojicu u stranu, Dirk Courtenev oslobodi prag i prvi se spusti niz stube na sunce. Ne okrenuvi se i ne pogledavi kolsku zgradu, potri prema otvoru na stranjoj ogradi, mislei da e ga ostali slijediti. Dostignu ga dok je on birao kleilat svrbe. Pourite se, zapovjedi. Moramo stii prvi do rijeke, inae e nam zauzeti najbolja mjesta. avrljajui poput uzbuenih majmuna, djeaci su se ratrkali posvuda. Posudi mi tvoj no, Dirkie. Hej, pogledaj moj kleilat, ree Nick Peterson, pokazujui kratki prut vrbe koji je izrezao i kojem je odstranio koru. Osine njime zrakom. Zvuk je bio zadovoljavajui. To nije kleilat, ree Dirk, . ve Lee Metford. Pogleda i ostale lanove drube. Sad da ste zapamtili. ja sam Lord Kitchener, a vi mi se trebate obraati s Moj gospodine. A ja sam general French, izjavi Nick. Bilo je ispravno, budui da je Nick bio Dirkov general. Dirku je bio dovoljno dva tjedna i pet tunjava da dostigne poloaj nedvojbenog vode. A ja sam general Methuen! , krikne jedan od najmlaih lanova. A ja sam general Gatacre! Ne moete svi biti generali, ree im Dirk. Samo Nick i ja smo generali. Vi ste obini vojnici. Dirkie, zato uvijek mora sve pokvariti? Ti zaepi, Briane. Dirk je nanjuio pobunu i odmah se pouri da im skrene panju. Hajde, idemo u potragu za streljivom. Dirk krene putem, koji su oni nazivali istim, odnosno, puteljkom gdje je bilo malo vjerojatno da e sresti odrasle koji bi ih poslali na kakvo drugo mjesto da reu drvee i njeguju vrt pod budnim oko roditelja. Breskve su gotovo zrele, primijeti Nick, dok su prolazili pored vonjaka. Jo tjedan dana, sloi se Dirk, i puzei ude kroz ivicu u vonjak Van Essenovih, koji se prostirao do obale Baboon Strooma. Evo ih! , uzvikne netko, dok su izranjali iza drvea. Boeri, generale! S desne strane, na obali, nalazila se jo jedna skupina djeaka, koji su pripadali nizozemskim porodicama naselja. Ja u ii k njima i popriati, ree Dirk. Vi skupite streljivo. Prijatelji se otkotrljaju do obale, a Dirk ih pogleda okrenuvi se. Hej, Nick, spremi mi dobru glinu. Na vau zapovijed, moj gospodine. Ponosan poput pravog generala Dirk krene prema neprijatelju, zaustavivi se na nekoliko koraka udaljenosti. Zdravo, Piete, jeste li spremni? , zapita. Piet Van Essen bio je njegov drugi brati. Snaan djeak, ali nii od Dirka. Pravila ostaju ista? , zapita Dirk. jj Ja, ista pravila. Bez odjee, upozori ga Dirk. ajl I bez kamenja, odvrati Piet. Koliko vas ima? , zapita Dirk, zapoevi sumnjiavo prebrojavati neprijatelje. Petnaest. kao i vas. Onda je sve u redu, sloi se Dirk. U redu. Nick ga je ekao u plitkoj vodi. Dirk skoi pored njega i uze veliku glinom oblikovanu loptu, koju mu je prijatelj pruao. Savrena je, Dirkie, ne previe mokra. Dobro. spremimo se. Hitro Dirk skine sa sebe odjeu, izvue pojas s hlaa, te ga ponovno stavi oko struka kako bi mogao uvui rezervne prutove. Sakrij

odjeu, Briane, ree, i provjeri gole ratnike. Gotovo su svi jo imali enskasti oblik djeatva, uska prsa, trbuh koji je virio, debele i bijele stranjice. Spustit e se rijekom, kao i uvijek, ree Dirk. Ovog puta emo im prirediti zamku. Razgovarajui, oblikovali su glinu u loptice i nataknuli ih na vrkove prutova. Nick i ja emo ovdje saekati. Vi gore, iza onog grmlja. Traio je metu na kojoj bi se uvjebavao i opazi jednu kornjau kako se oteano podie na obalu. Prekine se: Pogledajte! , ree, pokazujui na ivotinju. Korakne prema naprijed, podigne u ruci prut, dobro iza glave, a potom osine zrakom. Glinena loptica klizne s vrha pruta i zavri na crnoj kornjai tako snano da ostavi bijeli znak u obliku zvijezde na oklopu. Kornjaa uvue glavu i noge, i vrati se natrag u rijeku. Odlian pogodak! Sad u ja pokuati. Dirk ga zaustavi. Dovoljno je. Ubrzo ete moi gaati koliko god budete eljeli. A sada me posluajte! Kad budu stigli, Nick i ja emo ih ovdje zadrati neko vrijeme, a zatim emo potrati natrag du rijeke i oni e nas slijediti. Saekajte ih sve dok ne budu ispod vas. a zatim napadnite. Dirk i Nick sklupaju se jedan pored drugog, s vodom do nosa. uperak trske zaklanjao je gornji dio glave, a na dohvat ruke, na suhom, bili su prutovi. Ispod vode Dirk osjeti da ga je Nick gurnuo laktom i klimne glavom. I on je uo glasove, i zvuk kamenia koji se otkotrljao pod nepaljivim nogama. Okrene glavu i odgovori na Nickov osmijeh s istim osmijehom, nita manje krvolonim, a potom proviri iza trske. Na dvadesetak koraka pred njim, jedna glava se pojavi oprezno iza obale, izraz lica bio je napet, nervozan. Dirk se povue brzo iza uperka trske. Nastupi duga tiina, koju odjednom prekine glas: Ovdje nema nikoga. Piskutav glas, tipian za pubertet i napetost. Bio je to Boetie, njean djeak, malen za svoje godine, koji se pod svaku cijenu htio pridruiti ostalima u igrama koje su bile iznad njegovih snaga. Jo jedna duga tiina, a zatim koraci koji su se kriomice pribliavali. Dirk stisne ruku svoga prijatelja - sad je neprijatelj bio na otkrivenom i izvue usta izvan vode. Sad! , proape i obojica dohvate svoje prutove. Iznenaenje je bilo cjelovito i imalo je unitavajui efekt. Kad su Dirk i Nick izronili iz rijeke, dok im se voda cijedila s tijela, spremni da ispucaju svoje kugle, napadai su se skupili u grozd i nisu mogli pobjei, ni braniti se. Glineni metci letjeli su prema mnotvu, sruivi se zvuno na golo meso. Pokaimo im, uzvikne Dirk, ispucavajui bez da je birao rtvu, nasumce, u masi nogu, ruku i leda. Pored njega Nick je takoer frenetino ispucavao kuglice, u tiini. Nered je trajao moda petnaestak sekunda, a potom se krikovi boli pretvore u krikove ljutnje. Sami su, Dirk i Nick. epajmo ih. samo su dvojica. Prvi hitac protutnji pored Dirkova uha, drugi ga pogodi u prsa. Tri! , promrmlja osjetivi bol i krene prema obali. Nagnut prema naprijed, dok se penjao, bio je jako ranjiv, i jedna ga kuglica pogodi u dio tijela koji je on pokazivao neprijatelju. Bol ga je gotovo odbacila na suprotnu obalu, dok su mu suze zamaglile pogled. Slijedimo ih! Bombardirajmo ih! Skupina je vritala iza Dirka i Nicka, kuglice su prolazile pored njih, pogaale ih, dok su oni bjeali slijedei rijeku. Prije nego to su stigli do sljedeeg zavoja, leda, noge i stranjica bili su im puni crvenih mrlja, koje e sljedeeg dana postati masnice. Bez ikakve brige, potaknuti lovom, napadai su vikali i smijali se pribliavajui se klopci i kad se nadu na zavoju, zatvori se bez milosti nad njima. Dirk i Nick se zaustave da bi se sukobili s njima i istovremeno iznad njihovih glava srue se na njih goli divljaci koji su ih bombardirali glinenim kuglicama, viui i urliui. Nekoliko su trenutaka ustrajali, a potom je uslijedio poraz, razbjeavi se obalom, i trei prema zaklonu vonjaka. Samo je jedan zaostao za svima, kleei u blatu, polako jecajui. No, po tihim pravilima koja su vladala medu njima, bio je jedini kojeg se nije smjelo gaati. To je samo Boetie, uzvikne Nick. Slijedimo ostale! , i odmah krene za ostalima, predvodei svoje prijatelje dok se neprijatelj povlaio. Viui od uzbudenosti, trali su travom prema mjestu gdje je Piet Van Essen oajniki pokuavao zaustaviti bijeg i skupiti svoje ljude da bi mogao ponovno organizirati obranu na rubu vonjaka. No, jo je jedan djeak ostao na obali rijeke: Dirk Courtenev. Sad su bili samo njih dvojica. Boetie podigne pogled i kroz suze opazi Dirka koji mu se polako pribliavao. Zagleda se u prut u Dirkovoj ruci i izraz njegova lica. Znao je

da je ostao sam. I Dirk se nasmije. Uz promiljenu sporost kretnji oblikuje ykkuglicu od gline i zatakne je na prut. B Dat u ti cijeli ruak, sutra, molio je Boetie. np Sav, ne samo kola. Dirk ispuca kuglicu. Boetie krikne, a Dirk osjeti kako ga prolaze trnci cijelim tijelom. Zapone drhtati od zadovoljstva. Molim te, Dirkie, molim te. Dat u ti to god eli. , i ponovno krik. Odmakni ruke s lica i ostavit u te na miru. Obeaj mi, Dirkie. Obeaj mi da e me ostaviti na miru. Obeajem, proape Dirk. Polako Boetie spusti ruke, koje su bile tanke i jako bijele, uvijek je nosio dugake rukave, kako bi ih zatitio od sunca. Obeao si. Ja sam uinio to si. , i glinena kuglica ga pogodi u nos, a glava mu poleti prema natrag. Odmah krv zapone tei iz obje nosnice. Boetie priblii ruke licu, i razmaze, krv na obraze. Obeao si, zastenje. Obeao si. Ali Dirk je ve oblikovao drugu kuglicu. Dirkie se vrati kui sam. Hodao je polako, lagano se osmjehujui, s mekanom kosom koja mu je padala na elo i traak gline na jednome obrazu. Mary ga je ekala u kuhinji vile u Protea Streetu. Pogleda ga s prozora koji se provlaio kroz ivu ogradu i ulazio u dvorite. Dok se pribliavao vratima, opazi osmijeh na licu. Prsa djevojke jedvice su uspijevala zadrati uzbuenje koje je osjeala dok je promatrala nevinu ljepotu tog lica. Otvori mu vrata. Dobar dan, zlato. Dobar dan, Mary, pozdravi je Dirk, a njegov se osmijeh toliko ozari da ga je Mary morala zagrliti. "Boe mili, sav si blatan. Bolje je da te dobro operem, prije nego to se vrati baka. Dirk se oslobodi zagrljaja i priblii se kutiji s kolaima. Gladan sam. Samo jedan, dopusti mu Mary, ali Dirk ih uze cijelu aku. Kasnije imam iznenaenje za tebe. to? Dirk je izgledao kao da ga kolai vie zanimaju. Mary je uvijek imala iznenaenje za njega, kad se vraao iz kole, a veinom se radilo o jednostavnim stvarima, primjerice paru arapa, koje je ona isplela svojim rukama. Rei u ti kad bude u kadi. O, dobro. vaui Dirk krene prema kupaonici. Zapone se skidati hodnikom, ostavivi na sobom koulju, a zatim hlae, da ih Mary podigne dok ga je slijedila. O, Dirk, ponovno si se igrao te uasne igre. Mary klekne pored kade i njeno mu malim runikom nasapuna leda i stranjicu punu masnica. Molim te, obeaj mi da to vie nee raditi. U redu. Nije bilo teko iznuditi Dirku obeanje: pogotovo te vrste, ve ga je dao nekoliko puta. Ali, sada mi reci koje je iznenaenje. Pogodi. Mary se sada osmjehivala, tajnovitim osmijehom koji je privukao njegovu panju. Djeak proui njeno lice, njeno runo lice puno ljubavi. Kolai? , pokua pogoditi. Mary zanijee glavom, nastavivi ga prati malim runikom. Nisu valjda jo jedne arape! Ne. Djevojka uroni runik u vodu i zapone mu trljati prsa. Ne, nisu arape, proape. Zatim Dirk shvati. Je li? Da, Dirkie, radi se o tvome tati. Djeak se odmah uzbudi. Gdje je, Mary? Gdje je? Ponajprije odjeni nonu koulju. Je li ovdje? Vratio se kui? Ne, Dirk. Jo ne. U Pietermaritzburgu je. Ali, vidjet e ga ubrzo. Jako brzo. Baka je otila rezervirati mjesta u vlaku. Sutra putujete. Uzbueno djeakovo tijelo zapone drhtati u Marvjnim rukama. Moda je, gospoo Courtenev, i bolje tako da vas nismo uspjeli pronai ranije. Glavni lijenik pritisne duhan u lulu i zapone kopati po svojim depovima. Ada mu pomogne. ibice su na pisaem stolu. O, hvala! ovjek zapali lulu i nastavi: Shvaate li, va je sin bio lan neregularne postrojbe. Nismo imali nikakvih zabiljeka o najblioj rodbini, i kada je stigao ovdje, iz Colensa, pred est tjedana, nije bio, takorei, u stanju da nam da vau adresu. Moemo li ii sada k tati? Dirk, koji se ve pet minuta vrpoljio na kauu pored Ade, nije se vie uspijevao suzdrati. Vidjet e svoga oca za nekoliko trenutaka, mladiu, ree lijenik i ponovno se obrati Adi: Ako tako stoje stvari, gospodo Courtenev, dosta se brige utedjelo. Na poetku smo sumnjali da emo moi spasiti vaeg sina, a da ne govorimo o nozi. Ali, sada. , te se osmjehne s ponosom, pa, vidjet ete i sami. Je li mu dobro? , zapita Ada zabrinuto. Va je sin izvrsne grade, sami miii i snaga volje! Klimne glavom, i dalje se osmjehujui. Da, polako se oporavlja. Moda e desna noga ostati malo tvra, no, to nije nita naspram onoga to se moglo dogoditi. Elokventno pokae rukom. Sad e vas medicinska sestra otpratiti k njemu. Kad se moe vratiti kui? , zapita Ada s praga. Ubrzo. moda za mjesec dana. Dugaka i sjenovita

terasa, osvjeena povjetarcem koji je puhao iz pravca travnjaka oko bolnice. Stotinu visokih metalnih kreveta poredanih ispod zida, stotinu mukaraca u flanelskoj nonoj koulji sive boje, naslonjeni na bijele jastuke. Neki su spavali, malo tko je itao, neki su avrljali potiho ili igrali ah ili karte na daskama smjetenim izmeu kreveta. Samo je jedan stajao po strani, sam za sebe, zagledavi se, bez da ih moe vidjeti, u mjesto gdje su dvije svrake isputale promukle krikove, borei se moda za koju abu na travnjaku. Brada je nestala, obrijana kad je on bio previe slab da bi se pobunio, po zapovijedi glavnog bolniara, koji ju je smatrao nehigijenskom, a rezultat je bilo vidljivo poboljanje, koje je ak i Sean u svome srcu priznavao. Zatiena toliko dugo vremena, koa je na donjem dijelu lica bila glatka i bijela poput koe mladia. Petnaest je godina bilo obrijano zajedno s tim zamrenim crnim gnijezdom. Sada su se isticale guste obrve i time privlaile panju na oi tmurno plave boje, poput sjene oblaka iznad planinskog jezera. Jo su bile tmurnije u tom trenutku, dok je razmiljao o sadraju pisma koje je drao u desnoj ruci. Stiglo je prije tri tjedna i ve je papir na rubovima bio istroen. Bilo je to dugo pismo, ija je glavna tema bio rat, poraavajui za Bullerovu vojsku koja je ratovala uz rijeku Tugelu. Nisu nedostajale jadikovke zbog glavobolje koja je muila poiljatelja pisma, a to ih je uzrokovala rana koja je gotovo sasvim zacijelila, te rijei duboke zahvalnosti koju je Saul osjeao naspram Seana. Te su rijei zbunjivale Seana, te ih je redovito preskakivao, kad bi ponovno itao pismo. No, na jedno bi se mjesto stalno vraao i polako itao, apui tako da upije svaku rije: Sjeam se da sam ti priao o Ruth, mojoj supruzi. Kao to zna, pobjegla je iz Pretorije i sada se nalazi u Pietermaritzburgu, kod strica. Juer sam dobio njeno pismo spredivnim vijestima. Sljedeeg lipnja bit e etiri godine da smo u braku i sada, konano, kao rezultat naeg kratkog susreta u Natalu. postat u ocem! Ruth mi pie daje sigurna da e biti djevojica (iako sam ja siguran da e biti djeai) te da ve zna koje e joj ime dati. Radi se u neuobiajenom imenu. Znam da u trebati uloiti puno diplomacije daju nagovorim da promijeni miljenje (jako je tvrdoglava). eli nazvati jadnu malenu Storm Friedman, to me ostavlja sasvim bez nade. Iako smo ti i ja razliite vjere, pisao sam Ruth daje zamolim za dozvolu da izabere tebe za sandeka. to odgovara vaem krsnom kumu. Ne vjerujem da e Ruth imati to protiv (pogotovo uzevi u obzir to ti oboje dugujemo), a sada nam nedostaje samo tvoj pristanak. Hoe li nam ga dati? U istome pismu objasnio sam joj sadanje stanje i dao joj tvoju adresu bolnice, zamolivi je da ode k tebi i da ti osobno zahvali. Upozoravam te da zna sve o tebi to i ja znam. Nisam osoba koja skriva svoju ushienost. Leei s pismom koje je vrsto stiskao u ruci, Sean je gledao na travnjake na suncu. Noga imobilizirana uz pomo vrbinih iba, bila je ispod pokrivaa, nadutih poput trbuha trudnice. Storm! , proape, prisjetivi se svjetlosti munja koja se reflektirala na Ruthinom tijelu. Zato ne dolazi? ekao ju je ve tri tjedna. Zna da sam ovdje, zato ne dolazi? Posjet za vas. Medicinska sestra se zaustavi pored njegova kreveta i popravi mu pokrivae. Tko je? , zapita Sean uinivi napor da se podigne pomaui se laktom. Druga je ruka jo uvijek bila u zavojima s povezom oko vrata. Jedna gospoda. Sean osjeti da mu je srce jae zakucalo. I jedan djeak. Hladan osjeaj razoaranja kada shvati da nije ona. A potom odmah osjeti grinju savjesti. Ada i Dirk, kako se mogao nadati da se radi o nekome drugom? Bez brade, Dirk ga ne prepozna sve dok se nije nalazio na desetak koraka od njega. Odmah mu zapone trati u susret, stigne do kreveta, popne se na krevet i baci mu se oko vrata. Prolo je puno vremena prije nego to se Sean mogao osloboditi i pogledati ga. Dobro, mladiu, ree, a zatim ponovi: Dobro, mladiu. Ne elei vidljivo iskazati svoju ljubav prema sinu pod pogledima ostalih - bilo je bar stotinjak mukaraca koji su ih promatrali osmjehujui se - Sean pokua skrenuti pozornost na neto drugo i obrati se Adi. ena je strpljivo ekala, kao to je ekala polovicu svoga ivota, ali, kada se Sean okrene prema njoj, njen je osmijeh bio pun njenosti. Seane. Nagne se da ga poljubi. to se dogodilo tvojoj bradi? Izgleda tako mlad! ena i djeak ostali su uz njega sat vremena, koji je veinom proao u Dirkovu monologu. U stankama, dok je djeak

uzimao daha, Ada i Sean mogli su si razmijeniti novosti. Konano, Ada ustane. Vlak polazi za pola sata, a Dirk sutra mora u kolu. Dolazit emo svaki tjedan sve dok se ne bude vratio kui. Odvui Dirka iz bolnice bilo je gotovo kao odvui pijanca iz krme. Sama, Ada nije bila u stanju i morala je pozvati u pomo jednog nosaa. Uspiju ga odvui, dok se on otimao i udarao bijesno akama, a njegovi krikovi stizali su do Seana jo dugo vremena nakon to je djeak nestao iz njegova vidokruga. elim svog tatu! elim ostati s tatom! Benjamin Goldberg bio je upravitelj bratove imovine. Ta imovina se sastojala od etrdeset posto akcija Goldberg Brosa, kompanije koja je posjedovala tvornicu piva, etiri mala hotela (i petinu Marine Parade u Durbanu), esnaest mesnica i poduzee za proizvodnju svinjskih kobasica, peka i dimljenog pruta. Tih se posljednjih proizvoda Benjamin pomalo sramio, ali bili su previe profitabilni da bi napustio njihovu proizvodnju. Benjamin je takoer bio predsjednik Upravnog odbora Goldberg Brosa, sa ezdeset posto akcija. Prisutnost vojske od dvadeset i pet tisua vojnika gladnih i ednih u Natalu poveala je potronju piva i peka poveavi Benjaminovu srameljivost, jer je on bio ovjek koji je volio mir. Golemi dobitci koje je ostvario ratom muili su ga i poveavali istodobno njegovo zadovoljstvo. Taj isti dvostruki osjeaj bio je vezan i uz prisutnost njegove neakinje Ruth. Benjamin je imao etvero djece, samo muke djece, ni jedno ensko dijete, dok je njegov brat Aaron ostavio ki s kojom bi Benjamin rado zamijenio svu etvoricu sinova. Ne zato to su bili loi momci: svi su bili ukljueni u poslove. Jedan je vodio Port Natal Hotel, najstariji je pak radio u tvornici piva, a ostali su upravljali proizvodnjom mesa. Ali. i tu bi Benjamin uzdisao. ali Ruth! Ta bi djevojka bila idealna u starosti. Benjamin ju pogleda sjedei za prostrtim stolom spremljenim za doruak s elegantnim srebrenim priborom za jelo i porculanskim tanjurima, i ponovno uzdahne. Sad, strie Ben, nemoj poeti. Molim te, ree Ruth, maui maslac na kruh. to ti elim rei jest da bismo ga trebali ovdje. Je li to tako uasno? Saul je odvjetnik. Pa to? Odvjetnik je, a nama je potreban ovjek koji zna pravo. Da samo zna koliko plaam te schmokse! Saul ne eli ui u kompaniju. U redu. Znamo da ne eli niiju milost. Znamo da se ne eli okoristiti tvojim novcem. Znamo sve o njegovom ponosu. ali sada ima odgovornost. Trebao bi misliti na tebe. na dijete. a ne samo na ono to on eli ili ne eli. Zauvi da spominje dijete, Ruth se malo namrti. Benjamin to opazi; bilo je malo stvari koje on ne bi primijetio. Mladost! Da bismo im bar mogli pomoi da shvate. Benjamin Goldberg ponovno uzdahne. Dobro. Neemo vie o tome razgovarati sve dok se Saul ne vrati, ree umorno. ino Ruth, koja nije nikada Saulu govorila o ponudama njena strica, pokua na trenutak zamisliti svoj ivot u Pietermaritzburgu. dovoljno blizu da se ugui u valu ljubavi strica Benjamina, uhvaena poput muhe u pauinu obveza prema obitelji. To ju razljuti. Ako samo natukne Saulu o tome, neu vie razgovarati s tobom cijeli ivot! Obrazi joj postanu crveni, a pogledom prostrijeli strica. ak je i debela pletenica crne kose izgledala kao da je oivjela; poput repa pobjenjele lavice dok je djevojka nijekala glavom. Kakav temperament! Benjamin je pokuao sakriti zadovoljstvo sklopivi kapke. Kakva ena! Mogla bi uvijek odrati ovjeka mladim. Ruth se naglo ustane. Tek tada Benjamin primijeti da je m sebi imala odjeu za jahanje. Kamo e? Ne misli li valjda danas jahati? Upravo tako. Dijete! Strie Bene, kad e se nauiti brinuti za sebe? I krene prema vratima. Njen trbuh jo nije narastao i djevojka se draesno kretala, to zbuni Benjamina. Ne bi joj smio dopustiti da se tako odnosi prema tebi. Mirno, kao to je to uvijek inila, njegova ga supruga opomene s druge strane stola. Tu djevojku neto mui. Starac si paljivo obrie brkove, prljave od jaja, spusti ubrus, pogleda na depni zlatni sat i odmakne stolac. Neto veliko. Ne zaboravi moje rijei. Bio je petak: udno kako je taj dan postao sredite oko kojeg se usredotoio cijeli tjedan. Ruth podbode vranca i ivotinja poskoi s takvim elanom prema naprijed da ju je Ruth morala malo svladati, ponovno ju vrativi u galop. Stigla je prerano i morala je saekati deset beskonanih minuta u hrastovom drvoredu iza bolnice, prije nego to se, poput zavjerenice, mala medicinska sestra provukla kroz ivu ogradu. Jeste li donijeli? , zapita

Ruth. Djevojka klimne glavom, ogleda se oko sebe i izvue omotnicu ispod sive pregae tipine za medicinske sestre. Ruth joj za uzvrat da jedan zlatnik, i djevojka krene prema ivoj ogradi. Saekajte, zaustavi ju Ruth. Bila je jedina materijalna veza sa Seanom i bilo je uasno tako ju naglo izgubiti. Kako mu je? Sve vam pie, gospoo. Znam. ali, recite mi kako izgleda. to radi, to kae? , nije poputala Ruth. O, sada jako lijepo izgleda. ee svakodnevno posvuda sa svojim takama, a onaj njegov crni divljak mu pomae. Prvi dan je pao, trebali ste ga uti kako proklinje. Gospode! Dvije ene se zajedno nasmiju. Zaista je zanimljiv. Juer se ponovno posvaao s medicinskom sestrom, kad je dola da ga pregleda. Rekao joj je da je drolja i ona mu je istom mjerom odgovorila. No, vidjelo se da je sva sretna i svima je prepriavala tko god je bio spreman posluati ju. Djevojka je uzbueno priala, a Ruth ju je oarano sluala, sve dok: A znate li to je uinio juer, dok sam mu mijenjala zavoje? , lagano pocrveni. Utinuo me za stranjicu! Ruth osjeti val bijesa. Odjednom opazi da je djevojka bila draesna iako pomalo dosadna. A zatim je rekao. Hvala! Ruth je morala zadrati ruku u kojoj je drala bi. Sada moram otii. Inae joj je dugaka haljina uvijek priinjavala muke kada bi uzjahala na konja, ali sada se nala na sedlu u tren oka i bez imalo napora. Do sljedeeg petka, gospoo? Da, i podbode vranca. ivotinja skoi tako naglo da se morala zadrati za sedlo. Ruth izmui konja kao to to nikada nije uinila, koristei se stremenima i biem sve dok se tamne mrlje znoja i pjene ne pojave na vratu i tijelu ivotinje. Kad Ruth stigne do osamljenog mjesta pored rijeke Umgemi, dosta izvan grada, njena ljubomora se smirila i ona se posrami same sebe. Privee vranca uz tunu vrbu, pored vode. Tu sjedne i otvori pismo. Da je samo Sean znao da su graf njegove tjelesne temperature i znakovi poboljanja, lijenike upute i sadraj saharoze u urinu toliko zaokupljali njenu panju, vjerojatno bi pridodao jo kakvu bolest. Konano Ruth savije papire, stavi ih u omotnicu i stavi ju u dep jakne. Mora da je izgledao puno drukije bez brade! Zagleda se u vir ispod sebe: Seanov se lik oblikuje u zelenoj vodi i vrati joj pogled. Ruth dodirne povrinu vrkom izme, kolutovi se raire i slika se raspline. Ruth ne preostane nita do osjeaja osamljenosti. Ne smijem ii k njemu, promrmlja samoj sebi, savladavajui se da ne ode u bolnicu, otkako je saznala da je Sean tamo. Tako blizu. tako uasno blizu. Uz veliki napor zagleda se ponovno u vodu i pokua se prisjetiti mueva lika. Sve to je vidjela bila je mala uta ribica, koja je mirno plivala na blatnom dnu rijeke. Ruth baci kamen u vodu i riba nestane u tren oka. Saul. Maleni, radosni Saul sa svojim majmunskim licem, koji ju je nasmijavao kao to se majka smije svome sinu. Ja ga volim, ree samoj sebi: I bila je istina. Voljela ga je. Ali ljubav ima mnoge oblike: neki izgledaju poput planine, visoke i goleme. Dok su neke ljubavi poput oblaka, bez istih obrisa, njeno se kreu oko planine, prekrivaju je, a zatim bjee od nje, ali planina ostaje nepromijenjena. Planina ostaje zauvijek. Moja planina, promrmlja i ponovno vidje Seana sasvim jasno, kao onog olujnog dana kada je bio iznad nje. Storm, proape i prisloni ruke na trbuh, jo uvijek ravan i tvrd. Storm, ponovi i osjeti osjeaj topline. irio se iz njene utrobe, a elja da ponovno vidi Seana rasla je zajedno s njime, sve dok ju vie nije mogla kontrolirati. S haljinom koja je leprala oko nje potri do vranca: ruke su joj podrhtavale dok je pridravala uzde. Samo jednom, obea samoj sebi. Samo jo jednom. Frenetino uzjai na konja. Samo ovoga puta, obeanjem! , a potom isprekidanim glasom: Ne mogu da ga ne vidim. Pokuala sam. o, Boe, i te kako sam pokuala. Dok je Ruth prolazila balkonom, pratile su je rijei bolesnika na leajevima koji su izraavali svoje zadovoljstvo vienim. Rukom je pridravala haljinu s posebnom drai i zabrinutou, njene su izme odzvanjale po cementnom podu, dok se kretala blago njiui bokovima. U oima joj se nazirala nestrpljivost. Divljako jahanje koje ju je dovelo do bolnice zarumenilo joj je obraze i razbaruilo kosu na elu i sljepoonicama. Ti bolesni i osamljeni ljudi reagirali su kao da je pored njih prola boica, uzbueni zbog njene ljepote, ali i rastueni njenom krutou. Ruth ih nije opaala, nije osjeala njihove poudne poglede na njoj, ni zvuk bolnog apata njihovih glasova. jer je opazila Seana. Vraao se polako

travnjakom u spavaonicu, sluei se nespretno tapom kako bi olakao desnoj nozi hod. Drao je sputen pogled i mrtio se, udubljen u svoje misli. Ruth zastane dah. Kako se promijenio! Nije se sjeala da je tako visok, s koatim i irokim ramenima poput grede vjeala. Nikada ranije nije opazila naglaenu liniju eljusti, niti blijedu put, s plavkastom sjenom obrijane brade. No sjeala se oiju oteanih gustim, crnim obrvama i velikim nosom iznad senzualnih usana. Na rubu travnjaka Sean se zaustavi, upre tap izmeu raskoraenih nogu, vrsto ga drei za drku objema rukama, podigne pogled i opazi ju. Nekoliko trenutaka nitko se od njih ne pomakne. Sean je i dalje ostao naslonjen na tap, skvrenih ruku i podignute brade, I zagledavi se u nju. U sjeni balkona Ruth je jo uvijek drala haljinu rukom. dok je drugom obavila vrat, pokuavi smiriti osjeaje koji su je uznemirivali. Postupno se Seanova ramena izravnaju, sve dok se ne uzdigne svom svojom visinom. Baci u stranu tap i prui ruku prema njoj. Odjednom Ruth potri zelenim i mekanim travnjakom. nade se na njegovim prsima, drui u tiini, dok ju je on vrsto zagrlio. S rukama oko Seanovog struka i licem na njegovim prsima, I Ruth je mogla osjetiti njegov miris mukosti i tvrde miie koji su je I zagrlili. osjetivi se sigurnom. Sve dok su tako stajali, nita, nitko i I nikada je nije mogao dodirnuti. m Na padini planine s ravnim vrhom koja je nadvisivala Pieter- maritzburg rasle su australske akacije. Tajnovito je to mjesto, gdje ak maleni i srameljivi blue buck izlazi na pau na svjetlost dana. Za mirnih dana moe se uti ibanje bia vozaa s ceste u podnoju, ili, jo udaljeniji, zviduk vlaka. No to su bili i jedini znaci civilizacije na tom divljem prostoru. Jedan leptir preleti travnjakom svojim nesigurnim letom, prede sa sunca na nestabilne mrlje hlada na rubu padine i spusti se. Nosi sreu, promrmlja lijeno Sean, a Ruth podigne pogled s pokrivaa na kojem su leali. Dok je leptir mahao krilima, draesno ih otvarajui, pokazivao je are ukastozelene boje koje su se sjajile na tankoj zraci svjetlosti, koja se probijala kroz pokrov od lia, padajui na njega poput svjetla lampe. kaklja me, ree Ruth, dok se kukac kretao po njenom glatkom trbuhu poput ivog dragog kamena. Stigavi do pupka, zaustavi se. Zatim izvue siuan jezik i dotakne mokri veo koji je snoaj ostavio na Ruthinoj koi. Doao je da blagoslovi malu. Leptir izbjegne duboko, malo i njeno zaklonjeno udubljenje i krene prema dolje. Ne misli li da si previe doputa? Nadam se da nee morati blagosloviti jo neto, ree Ruth. Izgleda da dobro zna kamo e, prizna zbunjeno Sean. Leptir se nade na putu zaprijeenom umom tamnih kovra, te se stoga okrene i vrati se istim putem. Jo jednom proe u krug oko pupka, a potom krene prema grudima. Samo nastavi ravno naprijed, upozori ga Sean, ali leptir naglo skrene i krene strmom padinom, a potom se pobjedniki zaustavi na vrhu. Sean ga je promatrao kako lagano pomie krilima koja su se sjajila na njenoj bradavici, i ponovno osjeti uzbuenost. Ruth! , promrmlja hrapavim glasom. ena okrene glavu i pogleda ga u oi. Odlazi, leptire, ree, te rukom potjera kukca s grudi. Kasnije, nakon to su malo zadrijemali, Ruth probudi Seana i njih dvoje sjednu jedno nasuprot drugome na pokrivau s priborom za piknik izmeu njih. Dok je Sean otvarao bocu vina, Ruth je pripremala jelo. Sean ju je promatrao kako ree kruh i kako mae krike utim i slanim maslacem, a potom otvara poklopce teglica. Grah, cikla i luk u octu. Srce mlade salate umjelo je dok je Ruth kidala listove, stavivi ih u drvenu zdjelu i dodavi sol, ocat i ulje. Njena sputena kosa padala joj je poput crnoga vala na mramorno bljedilo njenih ramena. Dlanom ruke Ruth je pomakne sa ela, a potom podigne pogled i osmjehne se. Ne gledaj me tako. Nelagodno mi je. Uze au koju joj je Sean pruao i ispije gutljaj svjeeg bijelog vina, a potom je odloi u stranu i nastavi svoj posao, reui lijepu koko s velikim prsima. Seanove oi se nisu odvajale od njena tijela, ali Ruth se pretvarala da ga ne primjeuje i zapone pjevati potiho istu ljubavnu pjesmu koju je pjevala i one olujne noi, dok su joj grudi srameljivo provirivale kroz veo njene crne kose. Naposljetku oisti prste ubrusom, ponovno uze au i nagnuta neznatno prema naprijed s laktovima na koljenima, pogleda ga istom dubinom kao to je i on nju promatrao. Jedi, ree. A ti? Ubrzo u ti se pridruiti. elim te gledati. Sean je bio jako gladan. Jede na isti nain kao

to vodi ljubav. kao da e sutra umrijeti. Ovih dana nema opasnosti. Pun si oiljaka, poput starog maka koji se previe bori. Nagne se i dodirne mu prsa prstom. to ti se dogodilo ovdje? Leopard. A ovdje? , dodirne mu ruku. No. A ovdje? , pokae na bilo. Puka. Ruth spusti ruku i pomiluje mu svjei oiljak koji se nalazio na nozi poput groteskne biljke penjaice purpurne boje. Ovo znam to je, promrmlja, a u njenim se oima mogla nazrijeti tuga. Nastojei promijeniti njeno raspoloenje, Sean brzo ree: Sada sam ja na redu da postavljam pitanja. Prui ruku i poloi otvoreni dlan na Ruthin trbuh, osjetivi prvu laganu nadutost i toplinu. to se dogodilo ovdje? , zapita. Ruth se najprije nasmije, a potom mu odgovori: Hitac puke, ili moda topa? Zatim vrati sve u koaru i klekne pored Seana, koji je leao na leima s dugakom crnom cigarom medu zubima. Jesi li sit? , zapita ga. Boe moj, jesam, uzdahne blaeno. Ali, ja nisam! Nagne se nad njim, izvadi mu cigaru iz usta i baci je u stranu. S prvim slabim crvenilom veeri na nebu, lagani povjetarac se spusti s planine, a lie zauti iznad njih. Malene dlake na Ruthinoj ruci se nakostrijee, a bradavice postanu tvrde i smee. Ne smije zakasniti u bolnicu prvi dan to ti doputaju izlazak, ree i udalji se od Seana te skupi svoju odjeu. Glavna medicinska sestra bi me osudila na vjeanje, ili bi mi odrubila glavu. Sean se sloi. Odjenu se na brzinu, Ruth se ve udaljila od njega. Sva radost nestala je iz njena glasa, a njeno lice postane hladno, bezizraajno. Sean stane iza nje da joj zavee korzet. Mrzio je to je stavljao to lijepo tijelo u kavez i htio joj je to rei, kad Ruth prozbori: Sutra se vraa Saul. Ostat e mjesec dana. Njen je glas bio grub. Seanove se ruke zaustave i oni ostanu u tom poloaju, ne pomiui se. Bio je to prvi put da je netko od njih spomenuo Saula od onog jutra od prije mjesec dana, kad ga je Ruth posjetila u bolnici. Zato mi to govori tek sada? I njegov je glas bio grub. Nisam htjela pokvariti dan. Sada je stajala pred njim, ali joj je pogled bio uperen na planine iznad grada. Moramo odluiti to emo mu rei. Nemamo mu to rei, odvrati Ruth mirnim glasom. Ali, to emo uiniti? Sada je Seanov glas odavao strah i] grinju savjesti. to emo uiniti, Seane? Ruth se polako okrene. Njeno je lice bilo i dalje hladno i bezizraajno. Neemo nita uiniti. savreno nita. Ali, ti pripada meni! , pobuni se Sean. Ne, odvrati Ruth. A dijete? Ono je moje. Na te rijei Ruthine se oi smanje, a njean obris njenih usana otvrdne zbog ljutnje. Ne, sto mu gromova, nije tvoje! Nije tvoje. iako si ga stvorio. Promatrala ga je prodornim pogledom. Bio je to prvi put da se naljutila na njega i Sean ostane bez rijei. Dijete je Saulovo. a ja pripadam Saulu. Ne dugujemo ti nita. Sean se zagleda u nju. Ne govori ozbiljno, ree tiho, a njen se bijes raspline. On pokua iskoristiti taj trenutak. Otii emo nekamo zajedno. Pobjei. eli rei! Nestati poput dva lopova! A to emo ponijeti sa sobom, Seane? Sreu jednog ovjeka koji nas voli i koji ima povjerenja u nas. to, i nau grinju savjesti. Nikada mi ne bi oprostio, a ni ja ne bih nikada oprostila tebi. Ve me pomalo poinje mrziti. Ne! Ne! Mrzila bih te, promrmlja Ruth. Molim te, dovedi mog konj a. Ti ga ne voli. Ta oajna optuba izletjela je kao da ju je otrgnuo iz grudi, ali izgledalo je kao da nije ni progovorio. Ruth se i dalje odijevala. Izrazit e elju da te vidi. Polovica svakog njegovog pisma odnosi se na tebe. Napisala sam mu da sam te posjetila u bolnici. Rei u mu, uzvikne Sean. Sve u mu rei. Ne, ti to nee uiniti, odvrati Ruth mirno. Nisi ga valjda spasio u Colensu da bi ga sada unitio. Jer, unitio bi ga. a i nas zajedno s njim. Molim te, dovedi mog konja. Sean zazvidi. Ostanu jedno pored drugoga, ne dodirujui se, ne govorei, ak se ni ne pogledavi. Sve dok Mbejane ne izie iz grmlja drei konje za uzde. Sean pomogne Ruth da uzjai. Kada? , zapita tiho. Moda nikad vie, odgovori Ruth i krene. Nije se okrenula, tako da Sean nije mogao vidjeti suze koje su tekle njenim licem. Topot konja prekrio je njene jecaje, a Ruth se uspravi u sedlu, samo da Sean ne bi shvatio da je plakala. Ratni savjet zavri s vijeanjem puno prije mraka, a kada su generali otili na konjima u svoje tabore medu breuljcima, Jan Paulus sjedne sam pored vatre. Bio je umoran, kao da je njegov mozak mekan i hladan organ hobotnice, iji su se kraci sapleli oko svih udova. Bio je sam. Sada, kada je zapovijedao

vojskom od pet tisua ljudi osjeao se jo osamljenijim no ikad u svome ivotu kada je bio u irokoj osami velda. Zato su njegove misli odlutale do Henriette, ene koja je ve dvadeset godina bila njegova druica, i osmjehne se u mraku osjeajui da mu enja sve vie raste. Htio bih se vratiti na imanje, bar na tjedan dana. Samo da se uvjerim da su svi dobro. Htio bih im proitati Bibliju i pogledati njihova lica, lica djece na svjetlosti svjetiljke. elio bih sjediti sa svojom djecom na balkonu i sluati Henriettin glas i glas djevojaka koje rade u kuhinji. elio bih. Naglo ustane, odmaknuvi se od vatre. Ja, ti bi elio i ovo i ono! Hajde, odi! Daj samome sebi doputenje, koje si uskratio drugima. Skupi vilice i zagrize lulu. Ili, sjedi ovdje i sanjari poput ene, dok dvadeset i pet tisua Engleza prelazi Tugelu. Izie velikim koracima iz tabora, tlo se kotrljalo pod njegovim stopalima dok se uspinjao prema vrhu. Sutra, ree samome sebi. Sutra. Bog je bio milostiv, to Englezi nisu napali padine dva dana ranije, kad sam imao samo tristo ljudi na raspolaganju za obranu. Ali sada ih imam pet tisua naspram njihovih dvadeset i pet. i stoga, neka slobodno dou! Kad stigne do vrha, otvori se pred njim dolina Tugele. Osvijetljena blagom svjetlou mjeseca, tako da je rijeka izgledala crno uleknue u tlu. Jan Paulus pogledom promotri tok rijeke, dok ne opazi vatru s obje strane imanja Trichardts. Proli su. Bog neka mi oprosti to sam to dozvolio, ali nisam im se mogao suprotstaviti s tristo ljudi. Dva sam dana ekao kao u agoniji da moje kolone pokriju dvadeset milja od Colensa. Dva sam dana gledao njihove konjanike, njihovo pjeatvo i njihova kola kako prolaze, a nisam ih mogao zaustaviti. Sada su spremni. Sutra e se uspeti k nama. A ovo je mjesto gdje e napasti: pokuati na kojem drugom mjestu bila bi prava ludost, prevelika ak i za Engleze. Mogu se uspeti s desne strane, jer trebaju proi kroz nae redove da stignu do vrha. Bili bi slabo pokriveni i zatvoreni posvuda naokolo rijekom, bona strana bila bi pod nianom naih puaka, na samo dvjesto metara. Ne, ne mogu pokuati s desne strane. ak ni Buller to ne bi uinio. Polako okrene glavu ulijevo gdje su se nizali breuljci. Oblik tla sliio je na tijelo goleme ribe. Jan Paulus se nalazio na glavi, na podosta njenoj padini Tabanvame. dok se s lijeve strane podizala lena peraja. Na njoj su se uzdizali breuljci: Vaalkrans, Brakfontein, Tvvin Peaks, Conical Hill, a najvii i najvei medu svima Spion Kop. Jo jednom osjeti mukotrpnu sumnju. Ali ne, zasigurno ni Buller nee poslati vojsku preko tih prirodnih prepreka. Bio bi to napad bez efekta: val koji se lomi na granitnoj stijeni. No sumnja je ostajala. Moda je Buller, taj predvidljiv ovjek, koji je izgledao kao da uvijek ostaje vezan za frontalni napad, ovoga puta shvatio da su breuljci Tabanvame bili previe logino mjesto gdje se mogao probiti. Moda je mogao oekivati, pretpostaviti da e cijela neprijateljska vojska biti tamo i ekati ga zajedno sa svim svojim topovima. Moda je pomislio da e samo dvadesetak nizozemskih vojnika nadzirati breuljke na lijevoj strani, jer Jan Paulus nije imao hrabrosti smanjiti broj vojnika na frontu i riskirao je sve na Tabanvami. Uzdahne. Nije vie bilo vremena za dvoumljenje. Izabrao je i sutra e saznati. Sutra, van more. Oteano se okrene i zapone se sputati padinom prema taboru. Mjesec se nazirao iza crnog masiva Spion Kopa, ija je sjena zaklanjala puteljak. Kamenje se otkotrlja pod njegovim stopalima. Jan Paulus se spotakne i gotovo padne. Wies Daarh, uzvikne netko na granitnoj stijeni pored puteljka. Prijatelj, odgovori Jan Paulus. Sad je vidio ovjeka: bio je sklupan s leima naslonjenim na stijenu, podignute puke na visini bokova. Kojoj postrojbi pripada? Wynbergers, pod Lerouxom. Dakle, poznaje Oom Paula? , zapita straar. Da. Kakve je boje njegova brada? Crvena. crvena poput vatre u paklu. Straar se nasmije. Porui mu s moje strane da u mu napraviti vor na njoj sljedei put kad ga budem sreo. Bit e bolje da se obrije, prije nego to pokua. mogao bi uiniti isto s tobom, upozori ga Jan Paulus. Jesi li njegov prijatelj? I rodak. K vragu i ti, ako je tako, nasmije se straar. eli li popiti s nama kavu? Bila je to odlina prilika da se pomijea medu svoje ljude i da osjeti kakav je njihov moral uoi bitke. Jan Paulus prihvati poziv. Hvala. Dobro. Straar ustane i Jan Paulus opazi golemog diva, koji je bio jo vii zbog tipinog crnog eira u obliku klobuka s podignutim obodima sa strane. Karl, je li nam ostalo malo kave? , uzvikne u mrak iza

stijena, dobivi odmah odgovor. Pobogu, zar morate ba tako vikati? Ovo je bojite, a ne kakva biraka skuptina. Ni Englezi se ne razlikuju previe od nas. uli smo ih cijelu no. Englezi su glupi. Morate li i vi biti takvi? No, dobro, samo zato to si to ti. Straar spusti glas, apui kao da se nalazi na groblju, a zatim ponovno zarei: Dakle, stie li ta prokleta kava? Ne moe se rei da mu nedostaje hrabrosti, osmjehne se Jan Paulus za sebe, dok ga je straar, jo uvijek se smijuljei, zagrlio oko ramena i poveo ga prema logorskoj vatri skrivenoj iza stijena. Tri vojnika sjedila su sklupani oko nje, s pokrivaima na ramenima. Razgovarali su meusobno, dok su se straar i Jan Paulus pribliavali. Za pola sata e se mjesec spustiti, ree jedan od njih. Da, a ja sam sretan to e nestati. Ako nas Englezi namjeravaju napasti nou, pribliit e nam se kada mrak bude potpun. Tko je s tobom? , zapita Karl straara. Prijatelj. Iz koje je postrojbe? Wynbergers, odvrati Jan Paulus, a Karl klimne glavom, dok je s vatre uzimao metalnu dezvu za kavu. Dakle, Oom Paul je tvoj voda. Koliko se ini, misli da sutra pobijedimo? Isto kao i ovjek u gustoj makiji, samo s jednim metkom u cijevi puke i bivolom koji napada. I to ga zabrinjava? Samo luak ne bi bio zabrinut. Oom Paula je strah. No, pokuava ga prikriti, jer je strah vie prijelazan od difterije, odvrati Jan Paulus, preuzimajui alicu kave, a potom sjedne na stijenu do koje svjetlost plamena nije stizala, kako ga ljudi ne bi prepoznali. Pokazuje li ga ili ne, nije toliko vano, zarei straar, ulivi kavu u svoju alicu. Ali, kladim se da bi dao jedno oko samo da se sada nade na svom imanju u Wynbergu, sa enom u branom krevetu. Jan Paulus osjeti kako u njemu raste bijes i ponovi otrim glasom: Misli li da je kukavica? To to mislim jest da bi i meni godilo da stojim na vrhu breuljka, daleko od neprijateljske vatre dok aljem ostale ljude u pokolj, osmjehne se straar. uo sam kako se zaklinje da e sutra i on biti u sreditu bitke, tamo gdje ona bude najea, promrmlja Jan Paulus. O, dakle, tako je rekao? Tako da se mi sranije borimo? Ali, kad mitraljezi budu otvorili svoja usta. kako e znati gdje se nalazi Oom Paul? Rekao sam ti da mi je roak. Kad vrijea njega, vrijea i mene. Bijes je priguio Jan Paulusov glas. Dobro! Straar ustane. Sredimo odmah tu stvar! Smirite se, pametnjakovii, umijea se iritirano Karl. uvajte vau ljutnju za Engleze. A potom tie: Svi smo malo razdraljivi pred borbu koja nas sutra eka. Smirite se. U pravu je, sloi se Jan Paulus, jo uvijek fromukao od bijesa. Ali, kad te budem ponovno sreo. Kako e me prepoznati? zapita straar. Evo! Jan Paulus skine eir sa svoje glave i baci ga pred noge drugog. Stavi si ovaj na glavu, a ti meni daj svoj. Zato? Straar je bio zbunjen. Ako netko bude priao k meni uz rijei: Ti nosi moj eir, bit e kao da mi je rekao Jan Paulus Lerouxje kukavica. Uz osmijeh koji mu je otkrivao zube, sjajne na svjetlosti vatre, straar baci svoj crni eir u obliku klobuka prema Jan Paulusu, i podigne njegov. U tom trenutku, povjetarac sa sobom donese lagani um suhih granica, te se zauje vatra iz mnogih puaka. Mauseri! , uzvikne Karl i skoi na noge, sruivi dezvu za kavu. S lijeve strane! , zastenje Jan Paulus zabrinuto. O, Boe, pomozi nam! Napali su s lijeve! Zbor puaka postajao je sve jai, sada se zvuk Mausera mijeao s praskom Lee- Metforda. Spion Kop! Na Spion Kopu su! , i Jan Paulus potri puteljkom, s golemim eirom koji mu je pokrivao ui. Magla je bila gusta nad Spion Kopom tog jutra i zvijezda Danica se ukae bisernom svjetlou. Nesigurna i mekana vrtjela se oko njih, obavijajui ih i pretvarajui se u malene kapi na metalu puaka. General John Acheson bio je za dorukom. Jeo je sendvie s prutom. Sjedio je na golemoj stijeni, s kaputom odore na ramenima, i vakao je namrtena lica. Jo uvijek nikakva traga starim boerskim kolima, izjavi radosno kapetan. Ovaj rov nije dovoljno dubok, promrmlja Acheson, promatrajui udubinu koju su noas iskopali na kamenitom tlu, i koji je sada vrvio od ljudi koji su se odmarali u razliitim stavovima. Znam gospodine. No, bolje ne moemo uiniti. Stigli smo do kamena, i trebao bi nam dinamit da se spustimo jo trideset centimetara. Kapetan izabere sendvi. Uostalom, sva neprijateljska vatra dolazit e iz niih poloaja, a zatite e je sprijeiti. Na prednjem rubu rova nalazila se zemlja pomijeana s kamenjem na visini od ezdeset centimetara. Slab zaklon za dvije tisue

ljudi. Jeste li ikada bili na tom breuljku? , zapita ga uljudno Acheson. Ne, gospodine, naravno da nisam. Dakle, kako moete biti toliko sigurni da e vatra dolaziti iz niih poloaja? Ne vidi se nita u ovoj prokletoj magli. Pa, gospodine, mi se nalazimo na vrhu, a to je i najvii vrh. , zapone kapetan. Ali Acheson ga odmah ljutito prekine. Gdje su te proklete izvidnice? Kako to da se jo uvijek nisu vratile? Skoi na noge i s kaputom koji se irio iza njega, velikim koracima krene du rova. Hej, vi, podignite ovdje zatitu. U rovu se nekoliko vojnika trgne i zapone nevoljko slagati kamenje na hrpu. Bili su iznemogli od dugakog nonog penjanja, te Acheson uje grubo mrmljanje dok se udaljavao. Acheson! U magli pred njim opazi generala Woodgatea, zajedno sa svojim asnicima. Gospodine! Jesu li vai ljudi u rovovima? Uinili smo to se dalo uiniti. Dobro. A neprijatelj? Jesu li se vae izvidnice vratile? Ne, jo su uvijek na terenu. Acheson pokae na more magle koja je smanjivala vidljivost na manje od stotinu metara. Hm. no, svejedno bismo trebali biti u stanju izdrati napad, dok ne stignu nove snage. Molim vas, obavijestite me kad. Zauju se zvukovi u magli iza njih i VVoodgate se prekine. to se dogaa? Moje izvidnice, gospodine. Saul Friedman zapone sa svojim raportom dok je bio jo na est metara udaljenosti. Izvirivi iz magle, njegovo je lice izgledalo promijenjeno od uzbudenosti. Krivi vrh! Na krivom smo vrhu! Najvii vrh nalazi se na ivjesto metara odovud i tlo se podie na desnoj strani, neka vrsta breuljka prepunog aloe. A Boeri su posvuda. Cijeli breuljak vrvi od neprijatelj a. Dobri Boe, vojnice, jesi li siguran? Generale Acheson, zapovjedi razdraeno Woodgate, okrenite desni bok da biste se suprotstavili breuljku, i dok se Acheson udaljavao, tiho doda: . ako budete imali dovoljno vremena! , jer su vrtlozi magle ukazivali na vjetar. Jan Paulus bio je pored svog ponija. Magla se skupljala u obliku malih kapljica na njegovoj bradi, koje su se poput malenih bisera sjajile na crvenozlatnim dlakama. Dva teka pojasa s metcima bila su prekriena na njegovim prsima, a Mauser je u njegovim golemim rukama izgledao poput igrake. Promatrao je svoje postrojbe. Cijelu no je Jan Paulus jahao iz tabora u tabor, cijelu je no reao i poticao ljude prema Spion Kopu. Sada je breuljak vrvio od pet tisua vojnika, koji su ekali, a iza njega, u luku od stotinu dvadeset stupnjeva bili su smjeteni topovi. Od Green Hilla na sjeverozapadu do suprotne padine Twin Peaksa na istoku, njegovi topnici smjestili su se pored Nordenfelta i Creusota, spremni da otvore vatru prema vrhu Spion Kopa. Sve je spremno, vrijeme je da si da pravo na ovaj eir, ree samome sebi i nasmije se, nabivi si jo sigurnije crni eir na ui. Hennie, vrati moga konja u tabor. Mladi odvede ivotinju, a Jan Paulus krene posljednjom uzvisinom prema vrhu. Svjetlost je postajala sve jaa, a vojnici smjeteni na stijenama prepoznaju njegovu crvenu, bujnu bradu. Goeie Jag, Oom Paul, govorili su, i Kom sam om die Rooi Nekke teskiet. Dva vojnika spuste se treim korakom do njega. Oom Paul, upravo smo bili na Aloe Knollu. Nema Engleza na breuljku! Jeste li sigurni? Izgledao je to prevelik dar sree. Da, Oom Paul. Svi su u pozadini breuljka. uli smo ih kako kopaju i razgovaraju. Koja ste postrojba? , zapita Oom Paul vojnike koji su stajali oko njega u magli. Karolina, odgovori vie glasova. Naprijed! , zapovjedi Jan Paulus. Doite svi za mnom. Idemo na Aloe Knoll. Ljudi su ga slijedili. Kreui se prema vrhu stotine stopala umjelo je u travi, a iz njihovih se usta oslobaala para sve dok se pred njima ne pojavi tamni obris Aloe Knoll. Vojnici su nahrupili na breuljak, nestavi medu stijenama poput kolone mrava koja se vraa u gnijezdo. Leei na trbuhu Jan Paulus upali lulu, potisne duhan palcem tako uljevitim da nije ni osjeao vatru, povue dugi dim i promotri bijeli veo magle. U arobnoj tiini koja se spustila nad breuljkom glasno mu zakrulji u trbuhu, podsjetivi ga da nije jeo od podneva prethodnog dana. U depu kaputa imao je komadi suhog mesa. Lav bolje lovi ako mu je trbuh prazan, pomisli, i ponovno ispuni usta dimom. Evo, poinje puhati vjetar, proape glas pored njega, i Jan Paulus osjeti utanje vegetacije iznad svoje glave. Visoke aloe poput ovjeka, nalik na svijenjake s puno ruku, zelene s vrscima boje zlata koji su se lagano njihali na jutarnjem povjetarcu. Da. Jan Paulus zauje da se u njegovim grudima

mijea strah i uzbuenost koji su brisali svaki trag umora. Dolazi. Isprazni lulu, ugura je jo uvijek toplu u dep i podigne puku sa stijene pred sobom. Teatralno, kao to se otkriva spomenik, vjetar raspri maglu. Mekano smedezlatne boje na prvim zrakama svjetlosti, ispod neba plave boje kobalta pojavi se okrugli vrh Spion Kopa. Preko njega prolazila je crvena rana dugaka pola kilometra. Drimo ih na nianu! , promrmlja Jan Paulus. Iznad loe zatite rova, nalik na ptice koje se odmaraju na ogradi, tako blizu da ih je mogao razlikovati, vidjeti svako dugme i svaki ovratnik, svijetli ljemovi isticali su se na tamnijoj podlozi zemlje i trave. Iza zatite, sasvim na otvorenom od glave do pete, stajalo je ili nosilo vodu ili streljivo na stotine engleskih vojnika. Tiina se produlji na nekoliko beskonanih trenutaka kao da su nizozemski vojnici koji su promatrali iznad puaka tu nevjerojatnu metu bili nesposobni da povuku okida. Englezi su bili i preblizu, previe ranjivi. Univerzalan otpor zadri puke u tiini. Pali! , zarei Jan Paulus. Skiet, Kerels, Skiet, i njegov glas stigne i do Engleza iza rovova. Jan Paulus opazi da je svaki pokret naglo prestajao, blijeda lica koja su se okretala, gledajui u njegovu pravcu. i on nacilja paljivo prema jednome od njih. Puka udari o njegovo rame i jedan Englez padne u travu. Taj jedini hitac razbije aroliju. Puke su histerino pucale, a dugaak red vojnika u odorama kaki boje du rova grio se dok je kia metaka padala na njih. S te razdaljine svaki je Jan Paulusov nizozemski vojnik mogao pogoditi etiri antilope u trku s pet hitaca. U nekoliko trenutaka koji su trebali Englezima da se ponovno bace u rovove bar je pedeset ljudi ostalo leati na tlu, mrtvi i ranjeni. Sad su iznad zatite virili samo ljemovi i glave, a te mete nisu stajale nikad na jednome mjestu. Sputale su se, naginjale u stranu, trzale se, dok su VVoodgateovi ljudi pucali i ponovno nabijali svoje puke, a esto Lee- Metforda ujedinilo tutnjavu u pravi pakao. A potom prva granata, ispaljena iz topa sa suprotne padine Conical Hilla, prohuji iznad glava nizozemskih vojnika i prasne oslobodivi oblak dima i praine na petnaestak metara ispred engleskih rovova. Uslijedila je stanka, dok su Jan Paulusovi strunjaci heliografom topnitvu ukazivali kako bi trebali ispraviti pravac, a potom jo jedna granata prasne preko rova; jo jedna kratka stanka i trea granata pogodi metu. Jedno ljudsko tijelo proleti zrakom, ruke i noge okretale su se poput kotaa na kolima. Kad se praina rasprila, na zatiti se nalazila praznina i desetak ljudi pokuavalo ju je ispuniti. Svi boerski topovi ispale granate. Stalnu tutnjavu topova pratili su mitraljezi. I ponovno magla prekrije breuljke. Ovoga se puta radilo o tankom sloju praine i dima, koji su zatamnili sunce i nadraivali nosnice, grlo i oi vojnika za koje je zapoeo dugaak, beskonaan dan. I Potpukovnik Garrick Courtenev nije se mogao udobno smjestiti. Na suncu je umirao od vruine. Znoj mu se cijedio pod jaknom i vlaio batrljak, koji je bio dosta iritiran. Dalekozor je jo vie poveavao znojenje, dok je Garrick promatrao veliku grbu breuljka na oko osam kilometara od Tugele. Svjetlost koja je pogaala njegove oi poveavala je bol u glavi, to je bila posljedica pijanke prethodne veeri. Izgleda da Woodgate dobro uspijeva izdrati. Ubrzo e mu doi pojaanje. Sir Redvers Buller izgledao je nezadovoljan i nitko od njegovih asnika nije htio izustiti ni rijei. Bezizraajno su promatrali vrh breuljka, sada lagano prekriven prainom i dimom bitke. Garrick je ponovno razmiljao o neizravnoj odgovornosti koju je Buller odredio u napadu na Spion Kop. Pravo je zapovjednitvo pripalo generalu Woodgateu koji se do sada odlino drao na vrhu. No, Woodgate nije odgovarao Bulleru, ve generalu Charlesu VVarrenu, iji je stoer bio s druge strane prijelaza Trichardts, gdje je kolona prela rijeku. VVarren je pak odgovarao Bulleru, koji se nalazio s druge strane rijeke, na draesnom breuljku Mount Alke. Svi su u glavnom stoeru znali da je Buller mrzio VVarrena. To je i bio glavni razlog, po Garrickovu miljenju, to je Buller povjerio VVarrenu najveu odgovornost operacije za koju je smatrao da je najopasnija, tako da njegov neprijatelj bude primoran, u sluaju poraza, podnijeti ostavku. Bude li pak imao uspjeha Sir Redvers Buller, koji mu je bio nadreeni, pokupio bi sve zasluge. Bila je to logika koju je Garrick bez imalo potekoa mogao slijediti, jer, da se naao na Bullerovu mjestu, bio bi uinio upravo isto. To ga je tajno saznanje inilo sretnim, a stojei

uz Bullera na padinama Mount Jice, osjeao se u savrenom skladu s njim. Garrv se takoer nadao da e se Spion Kop ubrzo pretvoriti u krvoprolie koje e poraenog VVarrena natjerati da se povue s Tugele. Nije zaboravio da ga je jednom za vrijeme jela Sir Charles nazvao neregularnim, a to je jo gore prokletim neregularnim kolonijalcem. Njegovi su se prsti skupili dok je ljutito promatrao breuljak. Bio je toliko utonuo u svoju mrnju da gotovo nije opazio tog ovjeka koji im je trei dolazio u susret iz kola u kojima se nalazio telegraf koji je povezivao glavni stoer s VVarrenovim taborom s druge strane rijeke. Gospodine! Gospodine! Poruka generala Warrena! Uzbudenost glasa privue panju svih prisutnih. Istodobno, svi asnici glavnog stoera spuste dalekozore i okrenu se prema ovjeku koji je trao prema njima. Da vidimo! , prosike Buller, preuzevi cedulju iz njegovih ruku. Polako je proita, a potom pogleda potpukovnika Courtenevja. U tim oima Garrick opazi udnovatu svjetlost ortatva, koja mu gotovo izmami osmijeh. to kaete na ovo, Courteney? Prui komad papira Garrvju i saeka da ga ovaj proita. Poruka od kapetana Croftona sa Spion Kopa. Poaljite pojaanje odmah ili je sve izgubljeno. General VVoodgate mrtav. Pitam za savjet. Warren. Mislim, gospodine, zapone Garrv, govorei polako i pokuavi sakriti vlastito uzbuenje, da se Sir Charles Warren nalazi u panici, gospodine. Da, mislim da ste u pravu. Sad se Buller otvoreno radovao. Predloio bih vam da mu poaljete poruku koja e ga ohrabriti, gospodine. Da, slaem se. Buller se obrati ovjeku zaduenom za telegrame i zapone diktirati: Breuljak trebate zadrati pod svaku cijenu. Nemojte se povlaiti. Ponavljam, nemojte se povlaiti. Pojaajte snage postrojbama Middlesex i Dorset. Zastane, dvoumei se, i pogledavi svoj glavni stoer. to znate o tom Croftonu? Je li to pravi ovjek da zapovijeda na vrhu? Zauje se mrmljanje neslaganja, sve dok Court, pomonik u Bullerovom taboru, ne ree: Gospodine, gore je odlian ovjek. Acheson. kapetan Acheson, John Acheson. Sjeate li se kako se ponio u Colensu? Buller se sloi, i ponovno se okrene prema ovjeku zaduenom za telegrame te zavri poruku: Stavite na elo spretnog i vrijednog asnika. Sugeriram vam Achesona. Pred rovom trava je bila zgnjeena stalnim protunapadima, zamrljana krvlju Engleza koji su se uspjeli vratiti, vukui se iz boerksih pozicija prema vrhu, i uz hrpu zgrenih tijela onih koji nisu uspjeli stii. U intervalima od nekoliko trenutaka topniki napadi pretvorili su se u pokretnu umu prasaka, a rapneli su zvidali posvuda naokolo. John Acheson natjera samog sebe da ustane i uspne se na zatitu te vikne: Naprijed, momci. Ovog nas puta nee zaustaviti! U rovu pod njegovim nogama mrtvi i ranjeni leali su jedan nad drugim, u hrpama od dva do tri ovjeka, svi pokriveni slojem udne crvene praine. Ista praina prekrivala je lica onih koji su se podizali da ga pogledaju, a on ponovno nastavi: Trubo, zasviraj nam za napad. Hajde, momci, naprijed. Neka okuse nae bajunete! Truba se oglasi. Acheson skoi izvan zatite poput stare, koate rode i zamahne maem. Iza sebe smijeh desetina osoba, smijeh koji nije bio nalik normalnim ljudima, ve smijeh ludosti. Slijedite me, vojnici Lancashirea! Slijedite me! Njegov glas grmio je i pretvarao se u krik, te ljudi zaponu izlaziti iz rova. Crveni duhovi s okrvavljenim oima, pranjavi i znojni. Njihov smijeh i proklinjanje mijeali su se s jaucima ranjenika, nadglasavali ih pretvorivi se u zbor divlje jeke. Bez zapovijedi, irei se poput mrlje ulja, napad zapone prema vrhu. etiristo ljudi kretalo se teturajui pod paklenom vatrom. Acheson se spotakne o jedan le i padne. Iai si koljeno, a bol koju osjeti osine njegova osjetila. Pronae ma, ponovno ustane i nastavi epajui prema bastionu od kamenja koji je oznaavao vrh. No, ovoga puta nisu stigli do njega, da ponovno budu potisnuti, kao prethodnog puta. Napad se zavri prije nego to su uspjeli pokriti polovicu udaljenosti. Uzalud je Acheson mahao maem, urliui sve dok nije promukao. Englezi su usporili, teturajui i konano ponovno potrali natrag padinom kojom su odjekivali hitci, bacajui se u rov. Sa suzama ljutnje i nemoi koje su mu tekle niz obraze Acheson je epao za njima. Padne u rov leei s licem okrenutim prema dolje na leevima koji su prekrivali dno rova. Netko ga prodrma za rame i Acheson sjedne pokuavi kontrolirati disanje. Zbunjeno prepozna ovjeka

koji je bio sklupan pored njega. to je, Friedmane? , ree zadihano. Odgovor pokrije rapnel i luaki krikovi vojnika ranjenog u trbuh. Reci! Poruka od Sira Charlesa Warrena, uzvikne Saul. Postali ste general. Sad vi zapovijedate vrhom. Zatim sa sjajnim osmijehom na licu pokrivenom slojem praine i sav znojan ree: estitam, gospodine. Acheson se zaueno zagleda u njega. to se dogodilo s generalom Woodgateom? Mrtav je, ubijen prije dva sata. Metkom u glavu. Nisam znao. U tim satima Acheson nije saznao nita to se dogaalo oko njih. Njegovo cijelo postojanje bilo je skueno u stotinu metara zemlje koju su podizale granate i rapneli. Pogleda krvoprolie koje se odvijalo oko njega i promrmlja: Vrag vodi ovu bitku. Sir Charles nam alje jo tri postrojbe kao pojaanje, dovikne mu Saul u uho. Zasigurno emo znati kako ih upotrijebiti, zarei Acheson, a potom: Friedmane, iaio sam koljeno. Povuci to vie moe vezice izme. ova e mi noga jo trebati do kraja dana. Ne raspravljajui Saul klekne i baci se na posao. Jedan od vojnika koji su pucali sa zatite padne pogoen. Padne u naruje Achesonu, i iz rane na sljepoonici prsne sadraj lubanje. Uz uzvik iznenaenosti i gnuanja Saul se povue i obrie lice, a potom rukama odmakne mrtvaca s Achesonovih nogu. Acheson ga zaustavi: Ostavi ga, ree. Pobrini se za izmu. Dok ga je Saul posluao, Acheson odvee svileni rubac koji je nosio oko vrata i zavee ga oko osakaene glave. Bila je to rana koju je vidio stotinjak puta tog dana uvijek s desne strane glave. Aloe Knoll, proape ljutito. Da smo bar zauzeli Aloe Knoll. Zatim, njenijim glasom: Jadni momci! I njeno odmakne okrnjenu glavu sa svojih prsa. Sada su dobro peeni, idemo po njih! S petsto svojih burghersa Jan Paulus je ostavio sklonite Aloe Knolla, puzei na trbuhu kamenjem do neke vrste kanala koji se nalazio u mrtvm kutu ispod vrha. Na dvadesetak metara pred njima nalazio se desni kraj engleskog rova. Nisu ga mogli vidjeti, ali su jasno uli nepovezane krikove ranjenika i povike: Nosila! Nosila! i Jo streljiva! , i osim pucnjave, i okidae puaka. Moramo dati znak topnitvu, Oom Paul, podsjeti ga vojnik koji je stajao pored njega. Da. Jan Paulus skine eir i zamahne njime prema Aloe Knollu. Tamo uine isto, i Jan Paulus je znao da e njegova zapovijed biti proslijeena topnicima. U dugom nizu ljudi su ekali, spremni da zapucaju. Jan Paulus pogleda te redove i opazi da je svatko od njih ima pogled uperen pred sebe. Veinom su to bila lica koja su zaklanjala dugake brade pedeset razliitih boja, ali tu i tamo opazio bi mladie koji su bili previe mladi za taj posao, previe mladi da bi sakrili strah. Hvala Bogu to moj najstariji sin jo uvijek nema dvanaest godina, inae bi i on bio ovdje. Uz osjeaj krivnje zaustavi tijek tih misli i usredotoi se na topniku vatru koja je bjesnila nad engleskim rovom. Naglo se tutnjava ugasi i u tiini koja je zavladala pucnjava je izgledala nepovezana i priguena. Jan Paulus pusti da proe jo nekoliko trenutaka, brojei polako do deset, a potom napuni plua zrakom i zarei: Naprijed, ljudi slobodne drave! Kao jeka na njegov urlik vojnici se spuste s vrha prema desnom boku neprijateljskog reda. Izrone tako blizu, stvorivi se poput vrstoga zida pod engleskom zatitom, a jaina napada odmah ih dovede medu ostatke poraene i oamuene postrojbe Lancashire. Ispaljeno je samo nekoliko hitaca i, iako je bilo pojedinanih pokuaja da se odupru, veina Engleza odgovori na krik: Ruke u vis! , bacivi puku i polako se podignuvi s rukama iznad glave. Radosni, nizozemski vojnici ih okrue i potisnu preko zatite prema Aloe Knollu. Pomijeana gomila Engleza i nizozemskih vojnika pokrivala je oko pedeset metara rova. Brzo! , uzvikne Jan Paulus nadglasavi buku. Zarobite ih i odvedite. Shvaao je da se radilo samo o parcijalnoj pobjedi, koja se odnosila moda na desetinu neprijatelja. Ve su se irili krikovi poput: Lancashire se predaje! , Gdje su asnici? i Natrag, momci. Bacio je meu Engleze klicu raspada, i sada ju je trebalo proiriti da bi osvojili cijelu poziciju. Hitro zatrai pojaanje i dvije sekunde nakon toga stotine nizozemskih vojnika sputalo se s Aloe Knolla. Jo samo pet minuta i iz kaosa bi izniknula pobjeda. Prokletstvo, gospodine! to namjeravate uiniti? Glas iza njega bio je pun autoriteta, i bez dvojbe se radilo o nekome asniku. Jan Paulus se okrene i ispred sebe ugleda staroga ljutitog dentlmena, iji su se sijedi brkovi tresli od ljutnje.

Crvena, gotovo opeena, boja lica uasno je odudarala od crvenkaste praine koja ga je pokrivala. Odvodim odovud vae ljude koji su se predali, odvrati Jan Paulus oteano govorei na stranome jeziku. Neka sam proklet, ako budete to i uinili, gospodine. Oteano se naslanjajui o rame jednog ovjeuljka crne kose, asnik uperi kaiprst prema Jan Paulusu. Nee biti predaje na ovome vrhu. Budite tako ljubazni i maknite se s mojeg rova! Ah, tako, dakle! , zarei Jan Paulus. Oko njih Boeri i Englezi sasvim su se umirili i promatrali su sa zanimanjem to se dogaa. Jan Paulus se obrati svom najbliem vojniku: Odvedite ih! , pokazujui jasno gestom kakvu je zapovijed izdao. Mi vam to neemo dozvoliti! I Acheson ga prostrijeli pogledom, a potom zapovjedi: Vojnici, vratite se u rovove i ponovno se vratite u redove postrojbe Devonshire. Natrag. Natrag. Hej! , uzvikne Jan Paulus podigavi ruku. Ovi su moj. , zapetlja se traei rije, . moj plijen! Gospodine. Acheson se odmakne od Saula, i uspravi se u svoj visini te spusti pogled ravno na Jan Paulusove oi. Dajem vam pet minuta da oslobodite rov. inae ete vi postati moj zarobljenik. I udalji se epajui. Jan Paulus ga je slijedio pogledom, u nedoumici, sve dok se Acheson, nakon pedesetak koraka, ne okrene i prekrii ruke, ekajui da proe pet minuta. Oko sebe skupio je aicu izmorenih ljudi i bilo je jasno da je namjeravao ostvariti svoje prijetnje s tim jadnim ostatkom svojih ljudi. Jan Paulus se htio nasmijati. taj stari tvrdoglavi jarac. No, opazi zaueno da se jedan dio zarobljenika ve premjestio na Achesonovu stranu. Morao je neto uiniti, ali to? Cijela stvar pretvarala se u veliku farsu. Zaustavite ih! , uzvikne svojim vojnicima. Zadrite te ljude. Izili su podignutih ruku. Sad ne mogu promijeniti miljenje. Potom se, odjednom, sve promijeni. Iza Achesona i njegove bijedne aice ljudi pojavi se golema falanga svjeih ljudi u odorama kaki boje. Tri bataljuna, koja je Sir Charles Warren poslao, konano je stiglo. Tamna boja njegova lica proiri se u zloban i irok osmijeh. Spremite bajunete! , uzvikne i izvue ma. Zasviraj, trubo. U napad, momci! U napad! Skaui i spotiui se poput rode sa slomljenom nogom, povede svoje ljude u protunapad. Iza njega, poput sjajne krijeste vala pojavi se red bajuneta. Jan Paulusovi ljudi mrzili su oruje bijelaca, a osim toga, bilo ih je petsto naspram dvije tisue. Okrenu se i nestanu poput dima na vjetru. Zarobljenici potre s njima. Jan Paulus stigne do vrha i baci za sobom golemi kamen koji je ve zatitio tri ovjeka. Zaustavimo ih! Dolaze! , zadihano uzvikne. Dok je engleski val usporavao, razbijajui se o barijeru skrivenih Mausera i ponovno se povlaio oinut rapnelima, Jan Paulus shvati da tog dana vie nee ui u engleski rov. Obeshrabrenost se irila i medu njegovim ljudima. Znao je da su oni najmanje hrabri ve bjeali prema svojim ponijima u podnoju breuljka. Izgubio je Spion Kop. Englezi su ipak platili visoku cijenu - mora da je bilo oko tisuu i petsto mrtvih i ranjenih na vrhu, ali otvorili su sebi prolaz. On je pak izgubio Spion Kop i kroz taj prolaz dvadeset i pet tisua ljudi e ubrzo ui u Ladvburg i osloboditi grad od opsade te potisnuti Boere iz Natala u Transvaal. Izgubili su. Bio je to kraj. U rovu je John Acheson pokuavao oajniki ne misliti na bol u koljenu, dok je zbor ranjenika molio za vodu. Skrene pogled s toga traginog rova gdje su ljudi, otupljeni umorom, ne marei za tutnjavu koja se jo uvijek ula oko njih, spavali na tijelima njihovih mrtvih ili umiruih prijatelja. Pogleda prema suncu, toj velikoj krvavoj kugli, lagano pokrivenoj velom oblaka. Za sat vremena spustit e se mrak. a on je znao da je izgubio. Poruka koju je drao u ruci bila je potvrda, groteskne hrpe mrtvih vojnika bili su dokaz. Ponovno proita poruku, oteano, jer se njegove oi nisu uspijevale usredotoiti na tekst. Ako ne moete izdrati do sutra, diskretno se povucite. Buller. Sutra. to e donijeti sutra? Ponovno taj isti dananji uas? Izgubio je. Spustit e se s tog breuljka. Izgubili su. Sklopi oi i nasloni glavu na hrapave stijene obrambenog zida. ivac jednog kapka zapone mu poskakivati. Acheson ga nije uspio kontrolirati. Koliko ih je preivjelo? Mislio je. Polovica. Ne znam. Polovica mojih ljudi je otila, cijelu no sam uo njihove ponije koji su se udaljavali u galopu, kripu kola, a nisam ih mogao zaustaviti. Jan Paulus podigne pogled i promotri breuljak na svjetlosti dana koji se raao. Spion Kop. Izree ime s gnuanjem.

Obrisi vrha bili su nejasni, jer nije uspio izotriti pogled. Njegove oi bile su okruene crvenim prstenovima, sa utim krmeljima u kutovima. Jan Paulus se opusti na sedlu, umoran, dok su svaki mii i svaki ivac na njegovu tijelu traili odmor. Kad bih bar mogao zaspati. O, Boe, kad bih bar mogao samo malo odspavati. Cijelu no, s desetinom svojih vjernih voda, pokuao je zaustaviti bijeg koji je smanjivao njegovu vojsku. Jahao je iz tabora u tabor, ljutei se, molei, pokuavajui ih posramiti, ako su namjeravali pobjei. S mnogima je imao uspjeha, s mnogima nije. a jednom je i on sam osjetio sram. Prisjetio se starca s dugakom sijedom bradom koji je ponosno gledao u njegove oi. Tri sina sam ti danas dao, Jan Paulus Leroux. Moja braa su se uspela na tu prokletu planinu da mole Engleze da im vrate njihova tijela. Tri sina! Tri snana i vrijedna sina! to jo eli od mene? S mjesta gdje je sjedio, leima naslonjenim na kota kola, ustao je oteano ogrnuvi se pokrivaem oko ramena. Naziva me kukavicom, Leroux. Kae da me strah. Prekinuo se dok je oteano disao, a kad je ponovno nastavio, njegov glas je bio hrapav. Imam ezdeset i osam godina, a ti si prvi koji me tako nazvao, ali ako je Bog milostiv, bit e i posljednji. Ponovno je zastao. ezdeset i osam godina. ezdeset i osam godina! A ti me naziva kukavicom! Pazi to govori! Jan Paulus se ukoi u sedlu opazivi okrvavljene zavoje na starevim prsima. Sutra u biti sa svojim sinovima. ekam ih. Napii nad naim grobovima kukaviceh, i iz starakih usana izie pjena ruiastih mjehuria. Sada je Jan Paulus crvenih oiju promatrao planinu. Bore umora, srama, i poraza ocrtavale su se s obje strane nosnica i oko usana. Kad se magla bude rasprila, vidjet e Engleze na vrhu, i s polovicom ljudi vratit e se natrag. Dodirne ponija stremenom i zapone se uspinjati padinom. Sunce je pozlatilo maglu, koja je lebdjela i zapoela se rasprivati. Slabo, u jutarnjem vjetru Jan Paulus je zauo glasove i namrti se. Englezi se previe rano raduju, pomisli. Misle li moda da se neemo vratiti? Podbode konja, ali, budui da se ivotinja penjala po kamenju, teturao je poput pijanca u sedlu i morao se zadrati za nj. Jaina pljeska se sve vie poveavala i Jan Paulus promotri vrh, ne shvaajui. Opazi obrise pojava koje su skakale, mahale eirima i odjednom zauje glasove oko sebe: Otili su! Planina je naa. Pobijedili smo. Hvala Bogu. Englezi su otili. Ljudi su se skupljali oko ponija i skinu ga iz sedla. Jan Paulus osjeti da su mu noge poputale, no nale su se vrste ruke koje su ga dohvatile, na pola ga vukui, a na pola ga nosei prema vrhu. Sad je Jan Paulus sjedio na kamenu i gledao kako skupljaju plodove bitke. Nije mogao otii spavati, bar ne dok se taj tuan posao ne dovri. Dopustio je engleskim nosaima da se uspnu na breuljak i sada je gledao kako su radili du rova, dok su njegovi ljudi skupljali nizozemske mrtve vojnike meu stijenama vrha. etvorica ih se priblii Jan Paulusu, drei svatko jedan dio pokrivaa od sive vune kao da je lealjka. Teturajui pod teinom, stignu do reda mrtvih tijela koja su ve leala na travi. Tko poznaje ovog ovjeka? , zapita jedan od njih, ali ne dobije odgovora, vojnici ostanu u tiini ekajui zajedno s Jan Paulusom. etvorica podignu tijelo s pokrivaa i polegnu ga pored ostalih. Jedan od njih uze iz njegovih ruku iroki eir i poloi mu ga na lice. Zatim ustane i zapita: Poznaje li ga netko? Osim ako ga neki prijatelj ili roak nije prepoznao, vojnik bi bio pokopan u zajedniku raku. Jan Paulus ustane i dostigne ih. Podigne eir i zamijeni ga sa svojim crnim eirom u obliku klobuka koji je nosio na glavi. Da. Ja ga poznajem, ree oteano. Je li va roak ili prijatelj, Oom Paul? Prijatelj. Kako se zove? Ne znam kako se zove. Jednostavno, prijatelj mi je. Saul Friedman nervozno je premjetao teinu s noge na nogu. U svojoj nestrpljivosti stigao je pola sata ranije od vremena posjeta i sada je morao snositi posljedice u malenoj ekaonici Grevs Hospitala. Sjedio je na rubu stolca s ravnim naslonom, okreui ljem medu rukama i promatrajui golemi natpis na suprotnom zidu: Mole se posjetitelji da ne pue. Ruth ga nije htjela otpratiti, navevi kao izliku glavobolju. No, Saul je, ne priznavi joj to, bio sretan. Znao je da bi prisutnost ene smetala njegovom posjetu Seanu Courtenevju. Nije elio pristojan razgovor o kako se sada osjeate, koji bi vjerojatno zavrio ovim rijeima: morate nam se jedne veeri pridruiti za veerom. Smetalo bi ga da

ne moe proklinjati ako bi to elio. i jo bi ga vie smetalo, znajui to Ruth mislio o tome. Prethodnog dana, prvog dana dozvole za odmor, razgovarao je o Seanu s oaranou. Koliko gaje puta posjetila? Kako se osjeao? Je li jako epao? Ne misli li da je predivna osoba? Dva puta, odgovorila je Ruth i dobro, ne, ne previe, da, jako simpatian. Ali Saul je naslutio istinu. Sean se nije sviao Ruth. Na poetku nije mogao vjerovati, pokuavi nastaviti razgovor. Ali, svaki od njenih jednostavnih odgovora potvrivao je njegove sumnje. Naravno, ona mu to nije priznala. Iz nekog razloga Ruth je prema Seanu gajila antipatiju koja je graniila s odbojnou. Sad je Saul sjedei u ekaonici razmiljao o razlogu te antipatije. Odmah iskljui mogunost da ju je Sean moda uvrijedio. U tom sluaju Sean bi ve dobio svoje, a osim toga, Ruth bi mu bila sve radosno i sa zadovoljstvom ispriala. Ne, ree Saul samome sebi, mora da je postojao nekakav drugi razlog. Poput plivaa koji se namjerava baciti u ledenu vodu, Saul metaforiki duboko udahne i uroni u nepoznati ocean enske psihe. Seanova mukost bila je tako jaka da ju je vrijeala? Njegova panja prema Ruth bila je nia od uobiajene? (Ruth je bila navikla na poveane reakcije zbog svoje ljepote. Je li to mogao biti razlog? Ili, moda je pak bilo suprotno, je li Sean. Saul je tonuo u more nesigurnosti kada odjednom, poput rtve brodoloma koja izranja na povrinu posljednji put, opaa veliki brod, koji je sputao brodice za spaavanje sa svih paluba i - pronae rjeenje: Ruth je bila ljubomorna! Saul se nasloni na stolac, zauen dubinom vlastite intuicije. Njegova je lijepa, vatrena ena bila ljubomorna na prijateljstvo izmeu njega i Seana! Smijuljei se njeno Saul zapone razmiljati kako bi ju umirio. Morao je smanjiti ar hvalospjeva prema Seanu. Morao je organizirati susret i u Seanovoj prisutnosti posebnu panju posvetiti Ruth. Morao je. Njegove misli lutale su u drugom pravcu. Kao i uvijek, kad je previe razmiljao o Ruth, osjeao je zauenost, nalik na ovjeka bez prebijene pare koji je dobio golemu nagradu na lutriji. Susreo je Ruth na hipodromu u Johannesburgu, na dan Velike ljetne utrke i zaljubio se u nju na pedeset koraka udaljenosti, tako da je, kad su mu je predstavili, njegova sposobnost razgovora sasvim zakazala. Srdaan osmijeh kojim mu se osmjehnula natjerao ga je da pocrveni. Te noi, sam u svome stanu, skovao je plan kako joj se pribliiti. Da bi ga ostvario izdvojio je petsto gvineja, tono polovicu svoje uteevine. Sljedee jutro zapoeo je istraivati, a u tjedan je dana uspio skupiti golemu koliinu informacija. Djevojka je imala osamnaest godina i nalazila se u Johannesburgu u posjetu svojoj rodbini, posjet koji je trebao trajati jo est tjedana. Pripadala je bogatoj porodici proizvoaa piva i vlasnika hotela u Natalu, ali bila je siroe, a jedan joj je stric bio tutor. U Johannesburgu je jahala svakodnevno, dok je svake veeri odlazila u kazalite ili na ples s razliitim pratiteljima, osim petka, kada je odlazila u sinagogu u Jeppe Streetu. Prvi Saulov potez bio je da unajmi ponija i da ju saeka na raskriju dok je ona odlazila na svakodnevno jahanje zajedno s roakom. Ruth ga se nije sjeala i zasigurno bi nastavila svojim putem, ali konano se Saulov jezik, izotravan tri godine na sudu u Johannesburgu, dovoljno razrijeio. U roku od nekoliko trenutaka Ruth se ve smijala, a sat vremena kasnije ga je pozvala u kuu njenih roaka na aj. Sljedee veeri Saul je otiao po nju predivnom koijom i poveo ju na ruak u Hotel Candv, a potom na balet, u drutvu skupine prijatelja. Dvije veeri kasnije Ruth je s njim otila na ples Reda odvjetnika otkrivi da je Saul bio odlian plesa. Elegantan u sasvim novom veernjem odijelu, s ne ba lijepim licem, ali ivahnim i izraajnim, oko tri centimetara vii od njenog metra i ezdeset i sedam, s duhovitou i inteligencijom kojima je oko sebe stvorio krug prijatelja. Saul je bio savren kontrast njenoj ljepoti. Sljedee jutro Ruth se pojavi u sudnici i poslua njegovu uspjenu obranu jednoga dentlmena optuenog za tunjavu. Ostane impresionirana i shvati da bi Saul s vremenom mogao stii do vrhunca u svom zvanju. Tjedan dana kasnije Saul je ponovno dokazao svoje govornike sposobnosti strasnim otkrivanjem svoje ljubavi. Ruth oduevljeno primi njegove rijei i stoga nije preostajalo drugo nego da upoznaju porodice i poalju pozive. Sada, konano, nakon etiri godine braka, dobit e i njihovo prvo dijete. Saul se sretno osmjehne na tu pomisao. Sljedee jutro zapoet e razgovor o izboru imena Strom.

Bit e to teak sluaj, posao kao stvoren za njegovu spretnost. U te etiri godine braka Saul je nauio da Ruth, nakon to bi zarila svoje zubie u neto, nije poputala poput buldoga. Trebalo je puno vjetine da popusti, a da se u njoj ne izazove ljutnja. A Saul je potovao eninu ljutnju. etiri sata! Malena medicinska sestra plave kose provue glavu kroz vrata i osmjehne mu se. Sad moete ii. Nai ete ga na terasi. Njegovo se nestrpljenje ponovno probudi i Saul se morao suzdrati da ne poleti prema balkonu Odmah opazi Seanove obrise. U odori kaki boje, sjedio je na fotelji od bambusa, udubljen u avrljanje s vojnicima koji su leali ispred njega. Saul se zaustavi iza naslona. Ne mora ustajati. Doputam ti da ostane sjediti. Saul! Ustavi s fotelje i spretno se okrenuvi na zdravoj nozi, Sean dohvati Saula za ramena na stari nain izraavanja osjeaja. Radost koja se sjajila na njegovu licu bila je iskrena, a to je Saulu bilo dovoljno. Lijepo je ponovno te vidjeti, staro kopile! Stisne Seanova ramena, smijui se radosno. Ne opazi kojom je brzinom nestajala radost u drugome, ostavivi mjesto namjetenom, nervoznom osmijehu. Popijmo neto. Bile su to prve rijei koje su pale Seanu na pamet. Trebalo mu je vremena da doe k sebi. Je li mu Ruth rekla? Moda je Saul sumnjao u neto? Vodu? , zapita Saul uz grimasu. Din, proape Sean, a budui da ga je grinja savjesti muila, nastavi pokuavi biti smijean: Vr s vodom pun je dina. Za ime Boje, ne reci nita glavnoj. Prokrijumario sam ga u bolnicu. Moram se svaati s medicinskom sestrom svaki put kad mi eli promijeniti vodu. I voda se kvari, promrmlja, a ja: Volim pokvarenu vodu, odrastao sam s pokvarenom vodom, takva je voda dobra za rane na nozi! Ako je tako, daj malo i meni, nasmije se Saul. Dok mu je punio au, Sean predstavi Saula vojniku koji je leao u krevetu do Seanovog. Bio je kot, koji se sloi s njima da je pokvarena voda idealna za rane od rapnela na prsima. i trojac zapone s intenzivnom njegom. Ponukan Seanom, Saul zapone dugako prepriavanje bitke na Spion Kopu. Pretvori je u zabavnu priu. Potom opie krajnji ulaz u Hlangwane, Bullerovo oslobaanje Ladvburga i njegovu opreznu potjeru za boerskom vojskom, koja se sada povlaila prema Transvaalu. Razgovarali su o ofenzivi Lorda Robertsa koji je oslobodio Kimberlev, osvojio Bloemfontein i sada se spremao na krajnji napad preko Transvaala, do Pretorije, u srcu pokrajine. U roku od tri mjeseca bit e sve svreno, ree kot. Misli? Seanov podrugljiv glas prouzrokovao je unu raspravu, jo vatreniju zbog dina. Smanjenjem pia u vru proe vrijeme ozbiljnih razgovora i trojica postanu sentimentalni. Saul se raspitao o njihovim ranama. kot se trebao vratiti u domovinu i pomisao da e se odvojiti od svojih prijatelja ga je rastuivala. Sean se trebao sljedeeg dana vratiti u Ladvburg na oporavak. Nakon oporavka lijenici su trebali odluiti jesu li komadii rapnela dovoljno uahureni (rije koju je oteano izrekao), i moe li se ponovno vratiti u boj. Rije boj u njemu pobudi domoljublje. Sean i Saul, svatko s rukama oko prijateljevih ramena, sveano se zakunu da e stii do kraja rata kao prijatelji u borbi, braa po krvi. Ne marei za opasnost i napor, jahat e rame uz rame ususret neprijatelju. Njihovo raspoloenje trailo je i vokalnu pratnju i kot zapone pjevati pjesmu Mladi divlji kolonijalac. Njegove su oi bile vlane, a glas mu je podrhtavao od uzbuenja. Sean i Saul otpjevaju duet Srca od hrastovim, jako dirljiva pjesma, ali ne ba odgovarajua prilici, a potom sva trojica ivahno izvedu pjesmu Jesi li budan, Johnny ope? Glavna sestra se pojavi usred treeg zbora kad ne samo Johnnv ope ve i nitko u krugu od sto metara nije mogao spavati. Gospodo, vrijeme posjeta je zavreno u pet. Bila je uasna ena, glasom koji je odjekivao poput konjanitva u napadu, ali Saul, koji se suprotstavljao uasnim sucima, ustane u obranu svojih prijatelja. Gospodo. I poprati taj poetak naklonom. Ovi ljudi - ili bolje reeno - ovi heroji su uinili velike rtve u ime slobode. Njihova je krv potekla da bi obranila taj visoki ideal. slobodu! Sve to vas molim jest da im ostavite malo toga dragocjenog dobra. Gospoo. Pozivam se na vas u ime asti, pravde i zahvalnosti, dovri, sa akom koju je pritiskao o srce i tragino naklonjenom glavom. Svi vrazi, kakav govor! Odlino! Odlino! Dva junaka prasnu u spontani i srdani pljesak, ali lice glavne sestre se uozbilji naslutivi neto. Podigne lagano nos i ponjui.

Vi ste pijani! , optui ga. O, apsurdne li klevete! O, kakva uasna neistina! , usklikne Saul, povukavi se tri koraka unatrag da bi bio izvan dosega. Dobro, gospodine, ree ona obraajui se Seanu. Gdje je? to? Seanov glas glumio je najiu nevinost. Boca! , odvrati ena, te podigne pokrivae, poevi traiti. Saul uze ljem, pozdravi ostale iza leda glavne sestre i udalji se na vrcima prstiju. Seanovo vrijeme oporavka u Ladvburgu prolo je brzo, prebrzo. Mbejane je nestao, otiavi na zagonetno putovanje u Zululand, za koje je Sean pretpostavljao da je povezano s njegove dvije ene i djecom, koje je Zulu poslao njihovim roditeljima, kad su Sean i on otili iz Ladvburga prije toliko godina. Dirk je bio primoran odlaziti u kolu svakog jutra, te je Sean tako bio slobodan lutati sam breuljcima i umom oko grada. Provodio je veinu vremena istraujui veliko imanje koje je propadalo i koje su nazivali Lion Kop upravo iznad uzbrdice. Nakon mjesec dana poznavao je svaki pedalj te zemlje i tok svakog potoka. Njegova noga ojaala je vjebom. Nije ga vie boljela, a oiljak vie nije bio crvenoljubiaste boje, nego gotovo kao boja njegove koe. Postupno, kako mu se snaga vraala, i tijelo postajalo sve snanije, u njemu se ponovno budio nemir. Njegovo svakodnevno hodoae do Lion Kopa pretvorilo se u njegovu opsesiju. Lutao je praznim prostorijama stare kue, matajui kako bi izgledala s novim slamnatim krovom koji bi je zatitio od kie, te sa svjee okreenim zidovima. Pred praznim kaminom, crnim od dima, matao je o svjetlosti i toplini koju je mogao iriti. Lupajui nogama o pranjav pod provjeravao je u kojem je stanju parket i zakljuio je da je jo uvijek zdrav kao i masivne grede koje su drale strop. Potom se ponovno vraao i pregledavao imanje, zaustavljajui se s vremena na vrijeme i podiui aku zemlje te opipavajui je kako bi provjerio njenu kakvou. U svibnju 1900. godine krene u katastarski ured i proui ije je pravo na imanje. Otkrije da je petnaest tisua ara zemlje pripadalo pokojnom Stephanusu Johannesu Erasmusu koje je kupila banka Ladvburg Banking & Trust Co. Ltd. Dokument o uknjibi potpisao je potovani gospodin Ronald Pye, kao predsjednik banke. Sean se nasmije. Ronnv Pye bio je njegov najdrai neprijatelj iz djetinjstva. Stvar je obeavala da e biti zabavna. Sean se udobno smjestio u mekanoj konoj fotelji i sa zanimanjem promotri ured obloen drvenim ploama. Male promjene od posljednjeg puta otkako si bio ovdje, zar ne, Seane? , ree Ronnv Pye, prekinuvi njegove misli. Da, nekoliko. Poslovi banke Ladvburg Banking 8c Trust mora da su bili dobri, sudei po namjetaju. A njihov prosperitet ogledao se i na izgledu predsjednika banke. Mesa u obilju pod golemim zlatnim lancem sata, skupocjena i tamna jakna, a ispod nje ekstravagantan prsluk, izme rune izrade od petnaest gvineja. Sve prelijepo, bar dok se nije gledalo lice: tako blijedo da su sunane pjege izgledale poput zlatnika, pohlepne oi, ui kao ruke vra. u tome se Ronny nije promijenio. No, iako je bio stariji od Seana samo dvije godine, bilo je mnogo sijedih vlasi u crvenkastoj kosi, a oi su bile okruene borama od briga. Jesi li ve bio u Theunis Kraalu i posjetio urjakinju? Na njegovu licu mogla se opaziti zloba, dok je postavljao ovo pitanje. Ne. Kao to sam i mislio. Ronny klimne glavom u znak shvaanja, i davi mu do znanja da skandal, ma koliko star bio, jo uvijek nije bio zaboravljen. Sean osjeti gnuanje koje ga natjera da promijeni poloaj. Crvenkasti brii naglaavali su slinost Ronnvja s poljskim miem. Sad je Sean elio samo da rijei posao i da izie ponovno na isti zrak. uj, Ronny. Raspitao sam se o imanju Lion Kop. Va je, naglo zapone. Lion Kop? Prethodno jutro slubenik u katastru potrao je do gospodina Pyeja s porukom kojom je zaradio zlatnik. I jo ga je nekoliko obavijestilo da je Sean svakodnevno posjeivao imanje ve mjesec dana. Ali, sada se Ronny pretvarao da se pokuava prisjetiti tog imena. Lion Kop? Ah, da! Stari Erasmusov ranch. Da, kupili smo ga od nasljednika. Bojim se da smo ga previe platili. Uzdahne rezignirano. No, moemo ga drati jo desetak godina da vratimo ulog. Ne uri nam se da ga prodamo. elim ga, ree Sean skrativi priu, a Ronnv prasne u gromki smjeh. Dobro si drutvo. Polovica natalskih poljoprivrednika eli to imanje. ali ne dovoljno da bi pristali na nau cijenu. Koliko traite? Standardna cijena za zemlju za ispau oko Ladvburga bila je iling i est penija po aru.

Deset minuta ranije Ronnv je odluio da pita dva ilinga. No, sada, gledajui Seana u oi, prisjeti se udarca kojim mu je slomio nos, okus vlastite krvi, arogantni smijeh koji je potiskivao njegove prijateljske pokuaje. Ne, pomisli s mrnjom. Ne, veliko oholo kopile, sad e platiti za sve. Tri ilinga, ree. Sean klimne oteano glavom. Dobro je znao na to je Ronnv mislio. Odjednom se nasmije. Boe mili, Ronnv, uo sam da si dobar u poslovima. Ali, valjda sam krivo razumio. Ako si platio tri ilinga za Lion Kop, oderali su te. Ronnv pocrveni. Sean ga je duboko ranio u ponos. Platio sam devet penija, zarei. Ali, prodajem za tri ilinga. Napii kupoprodajni ugovor na 2. 250 funta. Kupujem. Prokletstvo! Prokletstvo! Proklinjao je Ronnv Pye u sebi. Bio bi platio i pet ilinga. To je za zemlju. Ali, jo tisuu funta za ostalo. Nita vie? Ne. Sean je hitro raunao: mogao je platiti cijenu koju je traio Ronnv, ukljuivi i porez na uknjibu i jo bi mu ostalo nekoliko stotina funta. U redu. Ronnv se zagleda u njega dok ga je jedna misao muila. Nisam shvatio da mu je toliko vano. mogao sam ga ostaviti bez imalo novca. Naravno, savjet mora potvrditi prodaju. Zapravo ovisi sve o nj ima. Ronnvjev savjet sainjavao je on sam, njegova mlaa sestra Audrev i njegov urjak Dennis Petersen. Ronnv je posjedovao osamdeset posto akcija, i Sean je to dobro znao. Prethodnog dana prouio je statut kompanije. Posluaj me dobro, dragi prijatelju iz mog djetinjstva, ree nagnuvi se nad pisaim stolom i dohvativi teku srebrenu kutiju za cigare. Ti si mi dao ponudu, a ja sam pristao. Danas popodne u etiri sata bit u ovdje s novcem. elim da vidim spremne dokumente na stolu. Pritisne srebrenu kutiju za cigare u ruci i zapone ju gnjeiti. Miii na nadlaktici napinjali su se poput zmija u vrijeme parenja, a kutija se raspadne. Sean poloi taj komad zgnjeenog metala na papir pred Ronnvja. Nemoj me krivo shvatiti, Seane. Ronny se nervozno osmjehne i skrene pogled s predmeta koji je nekad bio kutija za cigare. Siguran sam da mogu nagovoriti savjet. Sljedei dan bila je subota. Dirk nije morao otii u kolu i Sean ga povede sa sobom na svakodnevno jahanje imanjem. Sretan to se nalazi sam sa svojim bogom, Dirkie podbode ponija, pretekne oca, a potom okrene konja u punom galopu i vrati se uz Seana. Smijui se uzbueno, avrljao je nekoliko trenutaka kao da se nalazi u ekstazi, a potom ponovno ne uspijevi kontrolirati uzbudenost, krene u galopu naprijed. Prije nego to je stigao do raskrija ispod uzvisine, Sean susretne malu karavanu putnika koji su nailazili iz suprotnog smjera. Pozdravi sveano ovjeka na elu. Vidim te, Mbejane. Zulu je izgledao umorno i pomalo posramljeno poput maka koji je cijelu no lutao. I ja tebe vidim, nkosi. Uslijedio je dugi trenutak tiine, dok je Mbejane uzimao malo duhana koji umre, zagledavi se u nebo iznad Seanove glave. Ovaj je prouavao Mbejaneove suputnice. Dvije su bile srednjih godina, to je za ene Zulu odgovaralo starosti od oko trideset i pet godina. Obje su nosile visoko namjetenu kosu, pomijeanu s glinom, koja je isticala njihovo stanje matrona. Iako su imale uspravno, ponosno dranje, grudi su im bile mekane i visjele su im, a koa na trbuhu oznaena od trudnoe. Zatim promotri dvije mlade djevojke koje su tek prole pubertet, okruglih lica i sjajne koe, uspravne i lijepo graene, s okruglom stranjicom poput zrelih dinja. Drale su pognute glave i srameljivo se smijuljile. Moda e padati kia veeras, primijeti Mbejane. Moda. Bit e to dobro za panjake, nastavi Zulu. Tko su, do vraga, ove ene? Sean vie nije uspio sakriti znatielju, a Mbejane se namrti zbog tog pomanjkanja kurtoazije. Primjedbe o vremenu i panjaku trebale su se nastaviti barem jo pet minuta. Nkosi, ove dvije su moje ene, ree i pokae na matrone. A ove druge dvije su tvoje keri? Ne. Mbejane zastane, a potom nastavi, ozbiljna glasa: Nije dobro da mukarac u mojim godinama ima samo dvije ene previe stare da rade i raaju. Tako sam kupio dvije mlade ene. Razumijem, ree Sean trudei se da ostane ozbiljan. Mora da je Mbejane uloio u kupnju novih supruga dobar dio svog novca. A to namjerava uiniti sa svim tvojim suprugama? Zna da emo ubrzo ponovno otii u borbu. Kad bude doao trenutak, vratit e se u kolibe njihovih oeva i ekat e me tamo. Mbejane se diskretno dvoumio. Povest u ih sa sobom sve dok ne budem siguran da sam hodao na mjesecu obje.

Hodati na mjesecu ene bio je izraz Zulu koji je znaio prekinuti menstrualni ciklus. Mbejane je htio biti siguran da se njegov ulog isplatio. Na breuljku je jedno imanje. Izgledalo je da Sean eli promijeniti temu razgovora. Ali Mbejane shvati i svjetlost iekivanja zasja u njegovim oima. Da, mnogo smo puta, nkosi, ti i ja razgovarali o njemu. Je li dobro imanje? Sean ga ostavi jo neko vrijeme u neizvjesnosti, a potom ree: Predivno i prelijepo imanje. Voda je slada od samoga eera, a zemlja je bogatija mesom od mladoga bika, trava je gua i obeava puno vie od stidnih dlaka jedne ene. Sad su se Mbejaneove oi sjajile od sree. U njegovom rjeniku imanje je bila rije koja je oznaavala mjesto gdje ovjek sjedi na suncu s vrem piva pored sebe i slua ene kako pjevaju na poljima. Znailo je stoku, jedino pravo bogatstvo, i puno male muke djece koja bi ga vodila. Znailo je kraj dugoga i tekoga puta. Uzmi sa sobom svoje ene i izaberi si mjesto na kojem eli izgraditi svoj kraal. Nkosi. U jeziku Zulu nije postojao izraz koji je odgovarao izrazu hvala. Mogao je rei hvalim te, ali te rijei ne bi izrazile to je Mbejane osjeao. Konano pronae rijei: Bayete, nkosi, bayete! . Bio je to kraljevski pozdrav. Dirkov poni bio je privezan pred kuom, a djeak se posluio komadiem djelomino izgorjelog drveta da napie ime velikim slovima na zidiu balkona. Iako je cijela kua trebala biti okreena, Sean osjeti kako se trese od bijesa. Uzjai na konja, urliui i zamahujui sjambokom, a Dirk se izgubi iza ugla zgrade. Sean se ubrzo ponovno smiri, sjedei na zidiu terase, ponosan to je vlasnik imanja, kad stigne Mbejane. avrljali su nekoliko trenutaka, a potom Zulu povede svoje ene. Sean je mogao biti siguran da e Mbejane sagraditi kolibe svoga kraala na najbogatijoj zemlji Lion Kopa. Posljednja djevojka u redu bila je najmlaa i najdraesnija od Mbejaneovih ena. Drei golemi sveanj u ravnotei na glavi, uspravnih lea, gole stranjice, osim komadia tkanine s prednje strane, hodala je kraljevskom draesti da Sean odmah pomisli na Ruth. Njegova uzbudenost nestane. Ustane i udalji se od stare zgrade. Bez Ruth, ta zgrada nikada nee biti njegov dom. Sjedne sam na vrh breuljka. Ponovno pomisli na Ruth. To mjesto jako je naliilo tajnom sastajalitu. Samo to u Lion Kopu nije bilo akacija. Akacije! , usklikne Ronny Pye, zagledavi se u sestru i urjaka. Sadi akacije. U koju svrhu? , zapita Dennis Petersen. Zbog kore, dragi moj! Kora je pravi rudnik zlata. Tona stoji ] dvadeset funta! A emu slui? Ekstrakt slui za obradu koe. Ako toliko vrijedi, zato nitko drugi. , zapone Dennis, ali ga Ronny prekine nestrpljivom gestom. Raspitao sam se podrobno o tome. Lion Kop je idealno zemljite za akacije, visoko i maglovito. Jedino povoljno mjesto u okolici je jo imanje Mahoba Kloof, na Theunis Kraalu. Hvala bogu, ti si vlasnik! Jer, tamo emo mi zasaditi nae akacije. Pogleda u Dennisa, no ne pogledavi ga u lice, dok je nastavljao: Razgovarao sam s Jacksonom iz Natal Wattle kompanije. Nabavit e nam stabalca pod istim uvjetima prodaje kao to se nagodio s tim bijednikom Courtenevjem i kupit e nau koru. Svu nau koru za zagarantiranu cijenu od dvadeset funta za tonu. Zaposlio sam dvojicu da upravljaju plantaom. Radna snaga bit e najvei problem; Sean je uzeo sve domorodce u krugu od pedeset kilometara. Gore je cijela vojska. Naglo se prekine. Opazi Dennisov izraz lica. - to ti nije po volji? Mahoba Kloofi, stenjao je Dennis. O, Boe, o mili Boe! Objasni. Sean je prolog tjedna bio kod mene. Htio je opciju za kupnju imanja. Opciju na pet godina. Nisi mu je valjda dao? , uzvikne Ronnv. Ponudio mi je tri ilinga za ar. est puta vie od cijene po kojoj sam ga kupio! Kako sam mogao odbiti? Budalo! Prokleta budalo! Brbljave! Za pet godina e ta zemlja vrijediti. , Ronny proguta zrak, . vrijedit e bar pet fimta! Nitko mi nita nije rekao! , stenjao je Dennis, upotrijebivi reenicu vjenog gubitnika o tome to je moglo biti uinjeno, a nije. I nitko to nije rekao Seanu. Bio je to prvi put da je Audrev progovorila, i bilo je neega u njenom glasu to je natjeralo Ronnvja da se naglo okrene prema njoj. Ah, da, svi znamo za tebe i Seana. Ali, on se tada nije dovoljno dugo zadrao da bi ga ti uspjela uhvatiti, nije li tako? Ronnv se prekine i pogleda Dennisa osjetivi se krivim. Trebalo je vremena da Audrev izgubi svaku nadu da e se Sean vratiti u Ladvburg i da

pristane na diskretno, ali neumorno Dennisovo udvaranje. Sad se ovaj nakalje i u nelagodi pogleda ruke na pisaem stolu. U svakom sluaju, promrmlja, Sean je dobio opciju, tu vie ne moemo nita uiniti. Misli li? K vragu! Ronny odgurne novarku prema urjaku i otvori je. Evo, kako ja to vidim. Sean je posudio deset tisua funta od majke. zna, to je onaj novac koji smo pokuali uloiti u posao Burley, ali Ada nije htjela. Obojica su se dobro sjeala posla Burlev i izgledali su pomalo posramljeno. Ronny hitro nastavi: I jo pet tisua je posudio od Natal Wattlea. Jackson se dao nagovoriti. Ronny nastavi sa svojom raunicom. Kad je dovrio, ponovno je imao osmijeh na licu. Gospodin Sean Courteney hoda na tankoj ici. Ako se oklizne, past e! Pokae pokretom ruke. Moemo priekati! Izabere cigaru iz kone kutije kojom je zamijenio srebrenu i zapali ju, a potom nastavi: Uostalom. jo je uvijek u vojsci. Kako se odvija rat, zasigurno e dobri borci biti potrebni. Ta njegova noga izgleda u redu. Moda koja rije doapnuta u pravo uho, malo pritiska. Sad se Ronny ve smijuljio. Njegova cigara imala je odlian okus. Lijenici Greys Hospitala posljednji put posjetili su Seana prije Boia, procijenivi njegovu nesposobnost kretanja na jedan posto. epao je malo samo kada je bio umoran. To mu je oduzimalo pravo na invalidsku mirovinu zbog stradanja u ratu i inilo ga je slobodnim da se vrati odmah u slubu. Tjedan dana nakon Nove godine 1901. stigne prvo pismo iz vojske. Sean se trebao odmah javiti kapetanu natalskih strijelaca: postrojba u koju su ukljuili postrojbu voda. Rat je uao u novu fazu. U cijelome Transvaalu i Slobodnoj dravi Orange Boeri su zapoeli s alarmantnim gerilskim ratovanjem koje je sve vie uzimalo maha. Borba je bila daleko od kraja, a Seanova prisutnost trebala je pridonijeti irenju redova vojske koja je ve imala dvjesto i pedeset tisua vojnika. Sean je napisao pismo u kojem je zamolio da mu produe oporavak, ali kao odgovor dobije prijetnju da e ga optuiti za dezerterstvo, ako se ne pojavi u Johannesburgu do 1. veljae. Posljednja dva tjedna bila su jako ispunjena poslom. Sean uspije dovriti posao koji je zapoeo u svibnju, zavrivi sadnju na deset tisua ara zemlje. Dobije golemi kredit Natal Wattle kompanije kojim isplati radnu snagu koja e se brinuti o stablima. Zavrio je i s popravcima i modernizacijom imanja Lion Kop, a Ada se preseli iz svoje vile u Protea Streetu da bi se brinula o kunim poslovima i upravljala imanjem za Seanove odsutnosti. Sada, dok je lutao sam svojim zemljitem u nekoj vrsti oprotajnog jahanja, Sean je mogao misliti na druge stvari. Najvanija od svih bila je njegova ki. Njegova prva i jedina ki. Sad je imala dva mjeseca. Zvala se Thunder i nikada ju nije vidio. Saul Friedman mu je napisao dugo i radosno pismo s fronte, gdje e mu se on ubrzo pridruiti. Sean mu je poslao srdane estitke, a potom je pokuao ponovno uspostaviti vezu s Ruth. Napisao joj je pismo, al nije dobio odgovor, te je konano ostavio posao i otiao u Pietermaritzburg. etiri je dana ekao, odlazei svako jutro i svako popodne do kue Goldbergovih. ali svaki je put Ruth bila izvan kue ili nije mogla primiti posjet. Duboko alostan jahao je svojim plantaama. Redovi i redovi mladih stabala pokrivali su visoravni Lion Kopa. Najstariji primjerci, zasaeni prije deset mjeseci, bili su ve visoki do pojasa, sa zelenim vrhovima u obliku malog klobuka. Bio je to posao gotovo nadljudskih mogunosti, koji je stajao deset mjeseci tekog i neprekidnog rada oko dvije tisue domorodaca. Sada je sve bilo gotovo. Sean je zadrao skupinu od pedeset Zulua koji su trebali raditi pod Adinim nadzorom, drei istu zemlju izmeu redova i pazei da ne izbiju poari. Nije bilo drugog posla; etiri godine ekanja, dok stabla ne budu zrela da im se zapone skidati kora. Udubljen u svoje misli, prede granicu Lion Kopa i nastavi jahati. Prede cestu i eljezniku prugu. Pred njim se ubor Bijelog vodopada stapao sa umom vjetra u travi i odjednom ugleda vodu koja je padala s visoke stijene u bljetavilu sunca. Kronja akacija u cvatu izgledala je poput pozlaene magle i nadvisivala tune, tajne sjene. Pree rijeku ispod jezerca vodopada. Pred njim se stvori stijena, strma i puna gustog grmlja, visoka oko tristo metara, tako da je skrivala svjetlost sunca. Jezerce je bilo kraljevstvo mahovine: stijene su bile crne i skliske. Hladno mjesto bez sunca. a voda je uborila padajui u bijelom velu, nalik na dim. Seana prou trnci i podbode konja, uspevi se puteljkom uz strminu. Tad shvati da ga je

instinkt vodio. U svojoj tuzi vratio se prvoj kui koju je poznavao. Bila je to zemlja Courtenevjevih, zemlja koja je sada bila pod njegovim nogama, zemlja Courtenevjevih sve do Tugele. enja zavlada njime dok se uspinjao, sve dok ne stigne do ruba strmine s koje je mogao promatrati Theunis Kraal. Potrai poznata mjesta: kua sa talama, te kolibe za sluinad iza nje: ograeni prostori s konjima koji su pasli pognutih glava, maui s vremena na vrijeme repom: cisterne meu stablima. i svaka stvar bila je povezana s pokojim sjeanjem. Sjai, sjedne u travu i zapali cigaru, dok je u mislima kopao po krhotinama svoje prolosti. Proao je sat vremena, a potom jo jedan prije nego to se vratio sadanjosti i izvukao depni sat iz prsluka. Pogleda ga i skoi na noge. Oisti si stranji dio hlaa i stavi eir na glavu, a potom se zapone sputati. Umjesto da krene prema rijeci, ostane na Theunis Kraalu, namjeravajui stii do ceste s druge strane rijeke. S vremena na vrijeme opazio bi stoku, koja je pasla u stadu od po dvanaest grla: svi su bili u dobrom stanju, udebljani od svjee trave, ali panjaci zasigurno nisu bili najbolje iskoriteni. Dok je prolazio, ivotinje su podizale glave i gledale ga praznim pogledom. uma postane gua, a potom se naglo zavri i pred njim se i stvori jedna od malih movara pored rijeke. Gledajui s vrha padine to je podruje ostajalo zaklonjeno stablima. Sean spazi osedlanog konja privezanog sa suprotne strane movare. Pogledom potrai vlasnika i opazi ga usred movarne vegetacije. ali odmah nestane iza vrhova papirusa koji su se njihali i zauje se prestravljen krik jedne ivotinje. Sean hitro okrene svoga konja oko movare, sve dok ne stigne do neznanevog konja. Ponovno opazi glavu i ramena mukarca, prekrivena blatom. Hej, to se dogada? , uzvikne. Mukarevo lice se okrene prema njemu. Jedna se ivotinja zaglavila. vrsto je drite, stiem vam u pomo. Skine sa sebe jaknu, prsluk i koulju, objesi ih na granu zajedno sa eirom i ude u movaru. Potonuvi do koljena u blatnu vodu koja je kuhala i oslobaala plin i odmiui trske objema rukama, Sean uspje stii do njih. ivotinja je bila stara crna krava. Njene su stranje noge utonule u rupu, a prednje su se trzale u prazno ispod prsa. Na izmaku je snaga, ree ovjek. Sean ga pogleda i opazi da je jo sasvim mlad. Visok za svoje godine, ali krhak, s crnom kratko oianom kosom. i velikim nosom, tipinim za Courtenevjeve. S neprirodnom napetou i kratkim dahom, Sean shvati da je gledao svoga sina. to sad tu nepomino stojite, ree mladi otrim glasom. Od pasa na dolje bio je pokriven slojem blata, a znoj mu se cijedio na lice, otopivi komadie blata na elu i na obrazima, i oteano je disao, dok je stajao nagnut nad ivotinjom drei joj njuku iznad povrine. Moramo ju preokrenuti, ree Sean. Dri je za glavu. Postavi se iza stranjih nogu krave i osjeti blato oko pojasa. Zatim zarije ruke u blato, opipavajui stranje noge. Njegove ruke uspiju obaviti kost i tetivu. vrsto ih stisne, savije se unatrag i povue prema gore, postupno upotrijebivi svu snagu koju je posjedovao, sve dok ne osjeti da e se neto u njemu prekinuti. Ostane tako, s grem na licu, otvorenih usta i dahom koji je hrapavo dolazio do grla, dok su njegovi golemi miii prsa i ruku bili sasvim napeti. Dvije minute zadri taj poloaj dok je mladi gledao s mjeavinom straha i uenja. A potom Sean oko sebe osjeti da se oslobodio plin i ivotinja se zapone kretati. Na poetku sasvim polako, oteano, i iznad povrine vode se pojavi stranji dio, a potom se sve bre zapoela podizati, to je blato sve vie poputalo, sve dok je blato sasvim popustilo. Sean se uspravi, drei noge ivotinje iznad povrine i krava se izmorena srui na bok. Svi vrazi! , promrmlja mladi oarano. Nekoliko trenutaka krava je stajala nepomino, a zatim, shvativi da su joj noge slobodne, zapone se podizati. Dri joj glavu, uzvikne Sean i krene oteano da je uhvati za rep i ne dopusti joj da se podigne. Kad se ivotinja ponovno umirila, Sean ju zapone vui, hodajui unatrake, prema vrstom tlu. Golemo tijelo klizne lako na zgnjeenim trskama i blatu, sve dok se ne zaustavi. Zatim se Sean odmakne, dok je krava ponovno pokuavala ustati, zatim ostane nepomino stajati neko vrijeme, a potom se udalji teturajui izgubivi se meu drveem. Zadihani, umorni, jo uvijek u blatu do glenjeva, Sean i njegov sin promatrali su je kako nestaje. Hvala. Nikad ne bih uspio sam, gospodine. Rijei i glas kojim se mladi obratio Seanu, dirnu ga do dna due. Bio je to

posao za dvojicu, sloi se. Kako se zove? Courteney, gospodine, Michael Courteney. Prui mu ruku. Sean je stisne. Drago mi je, Mike. Ja vas poznajem, nije li tako, gospodine? Siguran sam da sam vas ve jednom vidio. ve podue razbijam glavu o tome. Ne, ne vjerujem. Uz veliki napor Sean pokua sakriti osjeaje na licu i u glasu. Bila bi mi ast saznati vae ime. Dok je Michael izgovarao te rijei, udnovata srameljivost zavlada obojicom. Sto da mu kaem? mislio je Sean. Ne smijem mu lagati. no, ne mogu mu ni rei istinu. Boe mili, kako izgledamo, nasmije se. Smrdimo kao da smo mrtvi ve deset dana. Michael je izgledao da je tek sada opazio u kojem su stanju. I on se nasmije. Mojoj e majci pozliti, kad me bude vidjela! Zatim doda: Dodite sa mnom, k nama. Nije daleko odovud. Ruat ete s nama i moi ete se oistiti. sluge e vam oprati odjeu. Ne. Sean zanijee glavom. Moram se vratiti u Ladyburg. Molim vas. Htio bih da upoznate moju majku. Tata nije ovdje. u ratu je. Molim vas, doite k nama. Zaista to eli. Gledajui sina u oi, osjeaj koji je htio potisnuti s lica, napuhne mu prsa, i Sean osjeti da se zacrvenio od sree. Mike, polako izree njegovo ime, traei prave rijei. Danas zaista ne mogu prihvatiti tvoj poziv. No, bilo bi mi drago da te ponovno mogu vidjeti, i jedan od ovih dana doi u te posjetiti. U redu? O! Michael nije sakrivao svoje razoaranje. No, svejedno u vas ispratiti do mosta. U redu. Sean uze koulju i njome obrie sa sebe malo blata, dok je Michael odvezivao konje. Jahali su polako, najprije u tiini, jo se uvijek sramei. Zatim zaponu avrljati i ubrzo nestane svake suzdranosti. Uzevi u obzir stanje, Sean shvati da je Michael bio pametan mladi, s govornikom sposobnou i pogledima na svijet koji su za mladia njegovih godina bili jako zreli. Razgovarali su o Theunis Kraalu. Dobro je to imanje. Bilo je ponosa u Michaelovom glasu. Moja ga porodica posjeduje od 1867. godine. Stoka nije ba najbolja, promrmlja Sean. Tata je imao nesretnu godinu. Kuga je desetkovala stoku, ali obnovit emo ju. vidjet ete. Zauti na trenutak, a zatim ree: Zapravo moj otac nije stoar. Umjesto da kupuje stoku, radije troi novac na konje. poput Beauty. Potapa predivnu kobilu zlatne boje po vratu. Pokuao sam raspraviti s njime o tome, ali. U tom trenutku shvati da postaje nepoten prema svome ocu i nastavi: Nemojte me krivo shvatiti, tata je predivan ovjek. Sada slui domovini. potpukovnik je, jedan od najbliih ljudi generalu Bulleru. Zbog hrabrosti koju je iskazao u ratu protiv Zulua nagraen je ordenom Victoria Cross, a dodijelili su mu i Distinguished Service Order za sadanje zasluge. Da, pomisli Sean, i ja sam branio Garryja, puno puta, toliko esto koliko e ga i ti braniti kad bude doao u moje godine. Pun razumijevanja promijeni temu razgovora. Zaponu razgovarati o budunosti. Dakle, eli postati stoar. Volim ovo mjesto. Roen sam ovdje. Za mene se ne radi samo o komadu zemlje i jednoj kui. Dio je tradicije kojoj pripadam. oblikovane od ljudi na koje sam ponosan. Nakon tate ja u biti taj koji e nastaviti tradiciju. elim potovati svoju obvezu. Ali. Stigli su do ruba strmine koja je slijedila puteljak, i Michael se zaustavi te pogleda Seana, kao da je pokuao odluiti se, hoe li se povjeriti strancu ili nee. Ali? , ponuka ga Sean. Michael ga ponovno na trenutak pogleda, zapitavi se zato mu ta osoba ulijeva toliku sigurnost. tovie, uvjerenost da mu moe sasvim vjerovati, vie nego ikome na svijetu. Imao je osjeaj da gaje ve upoznao, medu njima postojala je jaka veza, dobra i jaka da se gotovo mogla opipati. Ali, odlui se, to nije sve. elim neto vie od zemlje i stoke. Tako je teko to objasniti. Moj je djed bio velik ovjek: radio je s ljudima, osim to je radio sa stokom. Imao je. razumijete li me, nije li tako? Mislim da razumijem, klimne glavom Sean. elio bi pronai svoje mjesto na ovome svijetu. Tako je. elio bih odluivati ne samo o stoci, kada ju obiljeiti ili gdje sagraditi cisternu. A to misli uiniti u tom pravcu? Pa, idem na fakultet u Cape Towmu. Na treoj sam godini. sljedei Boi u zavriti. A kasnije? Ne znam, ali u pronai ve neto. Osmjehne se. Moram jo tota nauiti prije toga. Kad pomislim koliko jo toga moram nauiti, pomalo me hvata strah. Sjau s konja i nastave pjeice prema puteljku, toliko udubljeni u razgovor da nitko od obojice nije opazio malu koiju koja je dolazila iz

smjera Ladvburga sve dok ih gotovo nije dostigla. Tada se Michael okrene i ugleda ju. Hej! Evo moje majke! Sad ete je moi upoznati. Sa strahom Sean shvati da se nalazio u klopci. Nije imao izlaza. koija se nalazila na manje od pedeset metara od njih i on opazi Anu kako je izduila vrat iza koijaa crnca zagledavi se u njih. Djeak uzvikne: Zdravo, majko! Michael! to si uinio? Pogledaj se kako izgleda! Njen je glas bio razdraljiv. Godine su se ponijele s njom, kao to je i zasluila, otvrdnuvi njene crte lica i naglasivi lisije oi. Pogleda u Seana i namrti se. Taj izraz lica otkrije duboke bore na elu i ispod brade. Tko je to s tobom? , zapita sina. I Prijatelj. Pomogao mi je da oslobodim kravu koja je upala u blato. Da si ga bar vidjela, mama. Sasvim ju je podigao iz blata. Sean opazi da je Ana na sebi imala skupocjenu odjeu, ak i previe za enu jednog stoara i pogotovo to nije bila nedjelja. Barun i nojevo perje. te rijetkosti mora da su Garrvja stajale malo bogatstvo. Koija je bila nova, crno lakirana s crvenim i mesinganim rubovima. dodatnih nekoliko stotina funta. Sean pogleda konje: par crnih rasnih konja. Isuse, pomisli. Ana ga je jo uvijek promatrala uvijenih trepavica, jo uvijek nesigurna u njegov identitet. Zatim se zapone crvenjeti, a usne joj zadru. Zdravo, Ana. Sean! Izree prezrivo tu rije. Prolo je mnogo vremena. Kako si? Ljutito stisne oi. Jedva pokrene usne, dok je govorila Michaelu: Udalji se od tog ovjeka! Ali. Izraz nedoumice na mladievu licu pogodi Seana poput koplja. Uini to ti majka kae, Michael. Vi ste. ti si moj stric Sean? Da. Udalji se od njega, vrisne jo jednom Ana. Da mu se nikada vie nisi obratio. uje li me, Michael? On je vrag. davao. Ne dozvoli mu da ti se priblii. Unitit e te. Teko je disala, drui od mrnje i bijesa, frkui poput luakinje. Odlazi s nae zemlje, Sean Courtenev. Odlazi iz Theunis Kraala i da se nikada vie nisi vratio. U redu, Ana. Odlazim. Michael, uzjai konja, uzvikne ena mladiu. Brzo. Udalji se od njega. Michael uzjai konja. Krenite, odmah, zapovjedi Ana koijau. Na prvo pucketanje biem, dva konja se pokrenu i Ana se ponovno nasloni na podstavljen naslonja. Idemo, Michael! Kui, odmah. Michael pogleda Seana. Bio je zauen, u nedoumici. Ja ne. ne mislim da si ti. Razgovarat emo o tome drugi put. No, odjednom mladiev se izraz lica promijeni, njegove se oi ispune tugom to je pronaao i odmah izgubio. Ne, ree, podigavi ruku u znak pozdrava na rastanku i okrene kobilu. Nagnut nad vratom ivotinje, slijedio je velikom brzinom koiju. Michael! , pozove ga Sean, ali mladi se pretvarao da ga ne uje. Tako se Sean vrati u rat. Rastanak je bio teak. Ada se pokazala tako hrabrom da ju je Sean htio protresti i viknuti joj: Plai, prokletstvo! Izjadaj se! Dirk izvede jednu od najizvjetaenijih predstava. Uhvati se svom snagom za oca urliui toliko da se gotovo uguio. Kad je vlak krenuo, Sean je bio izvan sebe od ljutnje i ostane takvog raspoloenja sve do dolaska u Pietermaritzburg, etiri sata kasnije. Ublai svoj bijes u baru eljeznike postaje uz nekoliko brandvja. Zatim, zajedno s Mbejaneom, koji je nosio prtljagu, probije se kroz gomilu ljudi koja je ispunila plonik, traei slobodno mjesto na brzom vlaku koji je vozio prema sjeveru. Budui da je vlak bio rezerviran za vojnike, njegovi suputnici bili su svi odjeveni u odore kaki boje. iroka gomila ukaste boje, istokana ivahnim bojama ena, koje su pogledima pratile svoje mukarce to su odlazili u rat i nisu bile nimalo sretne. Njihovi jecaji mijeali su se sa umom glasova, smijehom mukaraca i pokojim djejim krikom. Odjednom Sean zauje da ga netko doziva. Ogleda se oko sebe i opazi ruku koja je mahala iznad gomile ljudi. Sean! Hej, Sean! Saulovo je lice izranjalo i ponovno nestajalo, dok je mladi skakao gore- dolje. Sean se probije kroz gomilu i stigne do njega pruivi mu ruku. Kog vraga radi ovdje? , zapita ga Saul. Vraam se u slubu. a ti? Bio sam tjedan dana na odmoru. Doi vidjeti malenu. Boe, kakva srea da sam te opazio u ovoj gomili. Je li Ruth ovdje? , nije se mogao suzdrati, a da ne postavi to pitanje. eka vani u koiji. Rado bih htio upoznati djevojicu. Naravno! Ali, pronaimo prvo dva mjesta na vlaku i smjestimo prtljagu. Imamo jo dvadeset minuta prije polaska. Sean je opazi im su izili na stubite pred eljeznikom postajom. Sjedila je u otvorenoj koiji, a jedan mladi crnac joj je drao suncobran. Bila je odjevena u haljinu sive i

ruiaste boje: haljina je bila siva, a ruiasti su bili rukavi, i cvijee je pokrivalo iroki eir. Lice je bilo u profilu, lagano nagnuta na zamotuljak od bijele ipke koji je drala u krilu. Sean osjeti da mu je srce jae zalupalo u grudima, promatrajui te njene crte lica. Zaustavi se i promrmlja: Boe, kako je lijepa! , a uz njega se Saul nasmije. ekaj da vidi moju ker! Previe udubljena u gledanje malene, Ruth ih ne opazi dok su se pribliavali koiji. Zdravo, Ruth. Ona ne odgovori odmah. Sean opazi da se skrivala iza maske blijede bezizraajnosti. Zdravo, Sean. Kakvo iznenaenje. Svi ti osjeaji izmakli su Saulu koji je sjeo pored supruge. Pogledaj je. Sada je stajao nagnut nad malenom, odmiui al od ipke, s licem ozarenim ponosom. U tiini se Sean uspne u koiju i sjedne pred branim parom. Prui mu je u naruje, Ruth, osmjehne se Saul. Neka dobro vidi najljepu djevojicu na svijetu. I uope nije primijetio da se Ruth ponovno ukrutila, drei malenu vrsto i zatitniki. Uzmi je, Sean. Obeajem ti da te nee smoiti. bar ne previe, nastavi radosno Saul. Sean prui ruke, zagledavi se u Ruth, koja ga je gledala izazovno, ali i u strahu. Molim te, ree. Otre crte lica malo omekaju, a usne zadru, crvene i vlane. Ruth se nagne prema njemu i poloi ker u Seanove ruke. Bilo je to dugako, sporo putovanje do Johannesburga: putovanje isprekidano bezbrojnim stankama. Na svakom koraku nalazila se stanica, ponekad bi stajali i po pola sata, ali uobiajeno i mnogo dulje. S vremena na vrijeme, bez nekakvog odreenog razloga, vlak bi stao usred velda. to je pak sad, do vraga? Pucali su u strojovodu. Ne, ponovno! Ljutita lica su se naginjala s prozora, bunei se glasno i uzvikujui pogrdne rijei. Kad je glavni strojovoa silazio kreui se puteljkom uz prugu pokrivenim ljunkom prema elu vlaka, bio je popraen zborom zviduka i zavijanjem. Molim vas, gospodo, budite malo strpljivi. Moramo provjeriti tunel i mostove. Ali, rat je zavren! ega se bojite? Dobri stari Boeri tre tako brzo da zasigurno nemaju vremena za mostove. Vojnici su se sputali iz vlaka na tlo i ekali su nestrpljivo u skupinama sve dok se ne bi zauo zviduk za polazak. Tad bi se ponovno vraali na svoja mjesta dok se vlak uz trzaj zapoinjao kretati nastavivi putovanje. Sean i Saul sjedili su u jednom kutu prepunog kupea i igrali klabrias. Budui da se veina odnosila prema hladnom i istom zraku visokog velda s istim uasom kao prema otrovnim plinovima, prozori su bili hermetiki zatvoreni. Kupe je bio plavkast od dima lula i zaguljiv zbog gomile neopranih tijela. Razgovor je bio neizbjean. Ako se skupina ljudi strpa u skuen prostor, u deset minuta ve e avrljati. U ovom sluaju su Seanovi i Saulovi suputnici imali veliko znanje u pornografiji. Jedan asnik koji je tri godine slubovao u Bangkoku privukao je panju na sebe nakon to se proetavi hodnikom vratio sa starim prijateljem s kojim je na Istoku proivio mnogobrojne pustolovine. Taj je poznavalac izvukao fotografije koje su prouene u detalje. One su posluile jednome asniku da se prisjeti razdoblja koje je proveo slubujui u Indiji, gdje je posjetio Hram u Konaraku. Ta tema im pomogne da proe jo jedan sat i otvori put raspravi o poznatoj Slonovoj kui u angaju, koja ih zaokupi od podneva do zalaska sunca. U meuvremenu je Saulu dozlogrdilo gledati fotografije, te uzevi jednu knjigu iz vree, zapone itati. Seanu je bilo dosadno. Oisti puku, ibicom oisti zube, gledajui kroz prozor malene gazele koje su pasle uz prugu. Poslua detaljni opis usluga gospoa iz Slonove kue i odlui da se dri podalje od nje, ako bi se sluajno naao ikada u angaju. Zatim zapita prijatelja: to ita? Hm? , Saul podigne pogled neodreena izraza i Sean ponovi pitanje. Oblik vladanja u Westminsteru. Boe! Zato se kljuka tim stvarima? Zanima me politika, ree Saul zapoevi se braniti i nastavi itati. Sean ga je i dalje promatrao neko vrijeme, a potom zapita: Ima li jo neku knjigu sa sobom? Saul ponovno otvori vreu. itaj ovo. Bogatstvo naroda. Seanov glas bio je sumnjiav. O emu se radi? Ali Saul je ponovno bio udubljen u knjigu. Sean otvori teku knjigu i pogleda lijeno prvu stranicu, uzdahnuvi rezignirano. Prolo je mnogo vremena otkako je posljednji put neto proitao, a da nije bilo pismo ili obavijest banke o stanju na raunu. Zatim njegove oi zaponu tei naprijed- natrag retcima. Ne znajui zapoeo je tkati prve konce tkanine kojoj je bila sudbina da pokrije vei dio njegove due, koja je do

tog trenutka ostala gola. Nakon sat vremena Saul ga pogleda. to kae? , zapita. Sean promrmlja neto, ne podigavi pogled s knjige. Bio je sasvim udubljen u itanje. Bilo je vanih stvari. Jezik Adama Smitha bio je savreno jasan. S nekim se od zakljuaka Sean nije slagao, no te su misli poticale njegov mozak, stimulirajui ga da tri pred njima i da ih preduhitri, ponekad s tonou, no esto dolazei do zakljuaka koji su se uvelike razlikovali od autorovih. Brzo je napredovao u itanju, znajui da e ju ponovno itati, jer je ovo bilo tek prvo istraivanje nepoznatog podruja ekonomske misli. Ne odvajajui pogled sa stranice, potrai neto u depovima jakne, pronae komadi olovke i podcrta odlomak na koji se htio vratiti, a potom nastavi itati. Sad je esto koristio olovku. Ne! , i napie pored jedne reenice. I: Tono! , pored druge. Saul ponovno podigne pogled i namrti se, vidjevi da je Sean unitavao knjigu. Potom opazi Seanov izraz lica, tako usredotoen na itanje i on se opusti. Promatrao je prijatelja kriomice. Njegovi osjeaji prema tom miiavom ovjeku, tako snanih reakcija i neoekivanih njenosti, premaili su prijateljske osjeaje i pretvorili se u oboavanje. Nije znao zato ga je Sean tako titio, nije ga ni zanimalo. No, bilo je lijepo sjediti u tiini, prekinuti s itanjem, i gledati lice tog diva koji je bio vie od obinog prijatelja. Sami usred gomile ljudi, sjedili su jedan nasuprot drugome. Vlak je vijugao prema sjeveru preko livada, ostavljajui za sobom perjanicu srebrenastosivog dima, dok je sunce umorno tonulo iza obzora, obojivi oblake purpurnom bojom. Kad je nestalo, tama se ubrzo spustila. Jeli su meso u limenci na crnome kruhu s otricama bajuneta. Nije bilo svjetla u kupeu stoga su se, nakon to su pojeli, ogrnuli pokrivaima avrljajui u mraku. Oko njih je razgovor prestao i zamijenjen je hrkanjem. Sean otvori jedan prozor i svjei zrak razbistri i probudi njihove misli tako da su nastavili uzbueno raspravljati. Razgovarali su o ljudima, o zemlji i o dravama kao jedinstvu obojice, i na koji bi nain tim dravama trebalo vladati. Raspravljali su poneto i o ratu, te mnogo o miru koji je trebao uslijediti, i o ponovnoj izgradnji razruenih objekata. Predvidjeli su mrnju koja se trebala proiriti poput zlobnog korova nad krvlju i leevima, te proue sredstva kojima biju se trebalo iskorijeniti prije nego to ugui osjetljive mladice zemlje koja je imala mogunosti postati velikom. Nikada nisu tako razgovarali. Saul je vrsto ogrnuo pokrivae oko ramena sluajui Seana u tami. Kao u gotovo svih idova, njegovi su osjeaji bili tako snano izraeni, da je u tom ovjeku mogao uhvatiti novu dimenziju, novu orijentaciju. Ja sam pridonio tome, pomisli, uz malo ponosa. Sean je bik, divlji bik, koji cilja na sve to se kree: upotrebljava svoju snagu da bi ruio, jer nikada nije nauio da je primijeni u druge svrhe: zbunjen i bijesan, rie na koplja zarivena u ramena, ide u lov na sve, i stoga ne hvata nita. Moda mu mogu pomoi, pokazati mu cilj i nain da izie iz arene. Razgovarali su do kasno u no. Tama je pridodavala novu dimenziju njihovom postojanju. Nevidljivi, njihovi ih fiziki oblici nisu vie ograniavali i izgledalo je da su im misli slobodne za susret u mraku, da se spoje u spletu rijei koje su raale nove misli. Sve, dok se odjednom, ta krhka struktura nije slomila, rasprena praskom dinamita i umom pare koja je izlazila iz kotlovnice, uz buku drva i stakla koje se lomilo, te neredu kovega i tijela to su baena silovito jedna na druge, dok je vlak vijugao i iskliznuo iz tranica. Gotovo istodobno mogao se uti jo jedan zvuk: hitci iz puke u daljini i neprestano ispaljivanje metaka iz mitraljeza Maxim. Sean je u mraku ostao uklijeten pod golemom teinom, nesposoban da se pokrene. Borio se divljaki da se oslobodi tijela i kovega koji su se nalazili iznad njega, s nogama koje su jo uvijek bile ogrnute pokrivaem. Teina se smanjila dovoljno da mu omogui disanje, no jedno ga koljeno pogodi u lice takvom jainom da su mu usne napukle, a usta mu se ispune krvlju. Udari nasumce i zarije ruku u komad razbijenog stakla. U tami su ljudi urlikali od bola i straha, dok su se njihovi krikovi mijeali s uasnim jecajima, molitvama i hitcima. Sean se uspije osloboditi i osjeti tijela koja su se grila ispod njega, dok je on ustajao. Netko se srui na njega i Sean ga dohvati: Saule? Ostavi me, ostavi me. Nije bio Saul. Saul. Saul. Gdje si? Sean. Jesi li ranjen? Ne. Izvucimo se odovud. Moja puka. K vragu i puka. Gdje je prozor? Blokiran je.

 Konano Sean shvati to se dogodilo. Vagon je bio prevrnut na jednome boku, a prozori su bili zaprijeeni hrpom svih njihovih mrtvih prijatelja i ranjenika. Vrata su bila iznad njihovih glava, vjerojatno zaglavljena. Morat emo izii kroz krov. Opipa pred sobom nasumce, zatim prokune i povue naglo ruku. Komadi drveta zabije mu se ispod nokta, no osjeti na licu dah svjeeg zraka. Ovdje je rupa. Ponovno opipa nestrpljivo i pronae to je traio. Jedna se greda slomila. Odmah gomila tijela nahrupi prema naprijed, neke ga ruke obujme, dok se nekoliko desetina ljudi borilo za prostor. Natrag, kopilad. Sean je udarao akama nasumce i zauje kako su pogaale. Zrak je bio teak zbog topline tijela i disanja svih tih ljudi u panici. Natrag. Prepustite to meni. Uvue ruke kroz otvor i makne gredu. Na trenutak se borio s iskuenjem da nasloni lice na uski otvor i udahne malo svjeeg zraka. Potom dohvati oblinju gredu, nogama zapone svom snagom gurati u krov. Greda se ne pomakne ni milimetar. Osjeti da ga je ponovno hvatao strah. Potraite jednu puku, uzvikne nadglasavi buku gomile. Evo, odgovori Saul i gurne mu puku u ruke. Sean uvue cijev u otvor i upotrijebi svu teinu. Osjeti kako se drvo lomi, odmakne puku i ponovno zapone gurati. Uspjelo je. Sean odmakne drugu gredu i usredotoi se na treu. Dobro, a sada jedan po jedan. Ti si prvi na redu, Saule. Jedva kontrolirajui strah Sean grubo odgurne svakoga tko je pokuao proi kroz otvor s otrim rubovima. Jedan debeli vojnik ostao je uklijeten. Sean ga odgurne nogom u stranjicu. ovjek uzvikne i skoi van poput epa boce ampanjca. Ima li jo koga? , uzvikne u tami. Sean, Saul ga je dozivao izvana, izlazi! Ti se zakloni, ponovi Sean. Boerska vatra i dalje je bjesnila nad unitenim vlakom. Sean ponovi pitanje: Ima li koga? , i jedan ovjek zastenje pored njegovih nogu. Pronae ga na brzinu. Bio je teko ranjen, glava mu se njihala. Odmakne s njega hrpu kovega i polegne ga. Nemogue je pomaknuti ga, ovdje mu je sigurnije, dok ne doe lijenik. Odmakne se od njega i spotakne se o jo jedno tijelo. Prokleti, jecao je u uasnoj elji da izie. Taj je bio mrtav. Sean opazi po koi, hladnoj poput zmije. Ostavi ga i iz potpune tame kupea izroni pod nono nebo. Zvijezde su osvjetljavale zemlju bisernom svjetlou, i Sean opazi paru koja je ostala lebdjeti iznad lokomotive, poput visokog oblaka magle, s prednjim vagonima uklijetenim poput dijelova dalekozora, dok su ostali bili prevrnuti i iskrivljeni u bizarne oblike. Tu i tamo mali je broj puaka odgovarao na boersku vatru. Sean! , pozove ga Saul s mjesta gdje se sklupao. Sean potri k njemu i podigne glas, nadglasavi buku: Ti ostani gdje jesi. Idem potraiti Mbejanea u stranjim vagonima. Nikada ga nee pronai u ovoj zbrci. Bio je s konjima. uje li ih? Iz stranjih vagona uo se zvuk za koji se Sean nadao da ga vie nikada nee morati uti. Dvjesto konja nalazilo se uklijeteno u vagonima. puno uasniji jecaji od ranjenika koji su ostali priklijeteni u vagonima. Boe mili! , proape Sean. Zatim ljutnja pobijedi nad strahom. Ta kopilad! , ree ljutito i podigne pogled prema mjestima odakle je neprijatelj pucao. Boeri su izabrali mjesto gdje je eljeznica ulazila u zavoj du obale rijeke. Tok vode onemoguio je bijeg s jedne strane, dok se s druge strane visoki teren brzo penjao u dvije grbe koje su nadvisivale eljeznicu. Du nie grbe bili su poredani vojnici s pukama, oko dvjesto ljudi, sudei po intenzitetu vatre, dok je na gornjoj bio postavljen Maxim. Sean se nekoliko trenutaka ljutito zagleda u njega, a potom podigne puku, koju nije ostavio, i isprazni ju prema mitraljezu. Odmah vatra iz Maxima postane jasnija, to se oruje sve vie usmjeravalo prema njemu. Zrak oko Seanove glave ispuni prasak stotinu bieva. Sean se nagne i ponovno nabije puku, a potom ustane i nastavi pucati. Kopilad! , vikao je, i mora da je njegov glas stigao do neprijatelja, jer su se odmah i puke pridruile Maximu, pokuavi ga pronai. I bili su prokleto blizu da uspiju u namjeri. Sean se ponovno sklupa. Pored njega i Saul je pucao. Gdje si pronaao tu puku? Vratio sam se u vagon i uzeo ju, odgovori mu Saul, ne prestavi s pucnjavom i nasmije se dok je ponovno nabijao puku. Prije ili poslije e nastradati, promrmlja Sean. Gle, tko govori, odvrati Saul. Jo jednom Sean ispali sve hitce bez ikakva rezultata, ali udarac vlastite puke probudi u njemu ponovno ljutnju. Nedostajao je samo Mbejaneov glas da ga sasvim razdrai. Nkosi. Gdje si se do vraga izgubio? ,

zapita. Izgubio sam koplja. Trebalo mi je puno vremena da ih pronaem u mraku. Sean umukne na trenutak, prouavajui tlo. S lijeve strane nalazila se praznina u redovima boerskih vojnika, na mjestu gdje se otvarala uska usjeklina koja se sputala prema eljeznici. Nije bilo ba jednostavno uspeti se tim kanalom i proi iza neprijateljskih redova. No, s toga mjesta bi osamljeni mitraljez bio jako ranjiv. Uzmi koplja, Mbejane. Kamo idete? , zapita Saul. Pokuat u se douljati do Maxima. Ti ostani gdje jesi i dri zauzetu gospodu s pukama. Zapone se kretati tlom prema ulazu u usjeklinu. Pree oko pedeset metara, a potom opazi da ih je Saul slijedio. Kamo e? S tobom. E, nee! Zaista? U Saulovu glasu Sean prepozna tvrdoglavost koja je bila tipina za njega, a nije bilo vremena za raspravu. Nastavi trati sve dok se ne nade pred usjeklinom. Tamo se zakloni iza jednog prevrnutog vagona te proui posljednji put tlo. Usjeklina je izgledala uska i duboka, a grmlje koje ju je ispunjavalo sakrilo bi ih od boerskih pogleda. Moemo pokuati! odlui glasno, a potom ree ostaloj dvojici: Ja u otii prvi, ti, Saule, slijedi me, i pazi gdje staje. Imao je osjeaj da se medu preivjelima nakon uasa zapoela organizirati oporba. uo je asnike kako skupljaju ljude, a sada je oko stotinjak puaka odgovaralo na neprijateljsku vatru. Dobro. idem. Ustane. Slijedite me im budem preao. U tom trenutku odjekne jo jedan glas. Hej, to radite tamo? to te se to tie? , odvrati Sean nestrpljivo. asnik sam. Tada Sean prepozna glas i ovjeka koji je drao ma u rukama. Acheson! Jedan trenutak dvoumljenja, a potom ga i Acheson prepozna. Courteney! to radite? elim se uspeti ovom usjeklinom i napasti Maxim. I mislite li da ete uspjeti? Mogu pokuati. U redu. idite, ako je tako. Bit emo spremni da vam pomognemo, u sluaju da uspijete. Vidimo se na vrhu, ree Sean, te potri prema ulazu u usjeklinu. Uspeli su se u tiini, jedan za drugim. Hitci i uzvici pokrivali su slabe zvukove njihovog napredovanja. Sean je mogao uti sve jasnije glasove nizozemskih vojnika to se vie pribliavao vrhu. sada su bili sasvim blizu. upravo pored njega, s druge strane usjekline. a potom iza njih, i. evo. nisu ih vie uli. Usjeklina je na tom mjestu bila jako duboka, i postajala je sve ravnija to su se vie pribliavali vrhu. Sean pogleda s ruba usjekline. Ispod njega, obrisi Boera koji su leali u travi bili su jedva vidljivi, ali njihove su puke rigale dugake perjanice vatre naranaste boje, dok su engleski odgovori bili samo malene tokice svjetlosti iza tamnih obrisa vagona. Sean usredotoi svoju panju na Maxim, i shvati zato su hitci iz njegove puke bili tako neuspjeni: smjeten na izboini padine neto ispod vrha, bio je zatien zidiem od kamena i zemlje. Golema cijev virila je iz uskog prozoria, a trojica vojnika nalazila su se sklupana iza zidia. Idemo, proape Sean i izie iz usjekline puzei na trbuhu. Jedan od vojnika za mitraljezom ga opazi, kad se nae na nekoliko metara od njih. Magtig! Pasop, daars. Sean skoi prema naprijed drei puku objema rukama, i ovjek ne uspije zavriti upozorenje. Nakon nekoliko trenutaka mjesto oko mitraljeza bilo je ispunjeno spletom tijela, a potom se sve zavri i zauje se samo teko disanje trojice vojnika. Zna li kako funkcionira ova stvar, Saule? Ne. Sean se smjesti iza mitraljeza, stisne dvije drke i automatski se njegovi palevi spuste na pokreta vatre. Wat makeerjulle daar bo? Skiet, man skiet! , uzvikne jedan od boerskih vojnika ispod njega, a Sean mu odgovori: Wag maar n oomblik. dan skiet ek bedonderd. Tko si? , zapita ga vojnik, a Sean spusti Maxim. Bilo je previe mrano da precizno nacilja, pa Sean otprilike okrene mitraljez prema eljenom mjestu i ispali. Odmah se njegova ramena zatresu kao da dri pneumatski eki, no Sean uspje zadrati nisko cijev oruja. Uragan krikova i pobune podigne se iz boerskih redova, a Sean se nasmije divljakom radou. Neprijateljska vatra usmjerena prema vlaku poput uda prestane, dok su se ljudi ustajali ratrkavi se pod bujicom projektila. Veina ih potri prema mjestu gdje su ostavili konje, iza vrha, drei se daleko od Maxima, dok se red uzbuenih engleskih vojnika zapoinjao uspinjati padinom, dajui Seanu potporu koju mu je Acheson obeao. Samo malena, ali odluna skupina Boera krene prema Seanu, urliui ljutito i ispaljujui vatru dok je napredovala. Upravo ispod mjesta gdje je stajao mitraljez nalazio se mrtvi kut, gdje ih Sean nije mogao zasuti vatrom iz

Maxima. Odlazite odovud. Trite u stranu, uzvikne Sean Saulu i Mbejaneu, dok je podizao teak mitraljez na rub zidia kako bi proirio kut gaanja. No, pokret zapetlja vrpcu za napajanje i nakon prvog rafala oruje se zapetlja u nepovrat. Sean ga podigne iznad glave, ostane na trenutak u tom poloaju te ga konano baci na ljude ispod njega. Dvojicu pogodi i ostanu nepomini na travi. Sean dohvati s ruba kamenog zidia golemi kamen poput bundeve i baci ga za Maximom. Zatim baci jo jedan, te jo jedan. Uz podsmijeh koji je odavao strah i uzbuenje, nastavio je bacati kamenje po neprijatelju. I ovi popuste. Veina skrene u stranu, pridruivi se onima koji su ve bjeali prema konjima. Samo je jedan ovjek nastavio uspinjanje, div koji je brzo i u tiini napredovao. Dva posljednja kamena koja je Sean bacio nisu pogodila metu, i, odjednom, ovjek je bio previe blizu. ne vie od tri metra. Sean opazi da se zaustavio i da je podigao puku. ak i u mraku na toj udaljenosti nije mogao da ga ne pogodi, te se baci sa zidia. Trenutak slobodnog pada, a potom, uz sudar koji je oduzeo obojici dah, Sean se srui na burghera. Otkotrljaju se padinom, otimajui se i pokuavi dohvatiti jedan drugoga, dok ih jedan grm ne zaustavi. Svreno je za tebe, prokleti Nizozemce! , reao je Sean. Nije imao sumnje kako e se to odmjeravanje jaine zavriti, osjeti stisak oko bila od kog mu kosti zakripe. Kom, ons slaat aan! Burgherova usta bila su dva centimetara od Seanova uha. Taj bi glas mogao prepoznati u svakom trenutku. Jan Paulus! Sean! Od iznenaenja popusti stisak na trenutak, te Sean uspije osloboditi ruku. Samo jednom u svome ivotu Sean je susreo tako snana mukarca poput njega. a sada su se ponovno nali jedan protiv drugoga. Dlan desne ruke postavi ispod Jan Paulusove brade, gurajui mu glavu unatrag, prema svojoj lijevoj ruci. Mogao mu je slomiti vrat. No, Jan Paulus rukama obavije Seanova prsa, neto ispod pazuha, te stisne. U nekoliko trenutaka Sean osjeti da mu se lice napuhnulo, a usta irom otvorila, te da mu je jezik virio medu zubima. Nije mogao disati, no uspije svejedno zadrati stisak oko Jan Paulusovog vrata. gotovo je uspio, jo nekoliko centimetara i bio bi mu slomio kraljeke. Tlo je zaplesalo pod njim, Sean je znao da se nalazi na izmaku snaga jer mu je pogled bio zamagljen tamnim mrljama. To saznanje dalo mu je malo snage. Usredotoi se na vrat protivnika. Jan Paulus ispusti divljaki i prigueni krik i njegov stisak oko Seanovih prsa polako popusti. Ponovno, ree samome sebi Sean, ponovno. I skupi svu energiju koja mu je preostajala za krajnji napor. No, Jan Paulus se hitro pokrene, promijenivi zahvat. Postavi koljena ispod zdjelice protivnika i uz napor gurne ga uvis i prema naprijed, okrenuvi ga. Sean je morao pustiti Jan Paulusov vrat i upotrijebiti ruke da amortizira pad. Otar kamen ga pogodi u prsnu kost i bol se proiri cijelim tijelom poput munje na vedrom ljetnom nebu. Zauje nerazgovjetno povike engleskog konjanitva, koje je u tom trenutku bilo vrlo blizu, i opazi da se Jan Paulus podizao i gledao s izboine prema bajunetama koje su se sjajile na svjetlosti zvijezda, te se zapoinjao penjati prema vrhu. Sean se oteano ustane i pokua ga slijediti, ali mu to bol u leima onemogui. Jan Paulus dostigne u desetak koraka vrh pred njim. No, dok je trao, jedan mu se drugi tamni obris pribliio nainom na koji dobar pas napada rybucka u trku. Bio je to Mbejane, i Sean opazi kako podie koplje. Ne! , uzvikne. Ne, Mbejane! Ostavi ga! Ostavi da pobjegne! Mbejane se dvoumio, uspori trk, zaustavi se i okrene se prema Seanu. Ovaj ga dostigne i spusti ruke na lea, dok je i dalje oteano disao. Na dnu usjekline s druge strane breuljka zauju topot jednog jedinog konja. Potom se jeka Jan Paulusovog bijega ugasi u daljini, a dvojicu dostignu engleski konjanici, koji su napredovali. Sean se okrene i spusti se s vrha u njihove redove. Stigli su u Johannesburg dva dana kasnije, posebnim vlakom. Pretpostavljam da se moramo javiti nekome, predloi Saul, stojei sa Seanom i Mbejaneom na peronu eljeznike stanice pored malo prtljage koju su uspjeli spasiti. Slobodno idi, ako te volja, odvrati Sean. Ja u radije pogledati uokolo. Ali, nemamo dozvolu, pobuni se Saul. Slijedi strica Seana. Johannesburg je bio korumpirani grad, roen spojem zlata i pohlepe, no, usprkos tome vladala je vesela atmosfera, uzbuenost i frenetinost. Ostavi daleko od grada, ovjek je mogao osjetiti mrnju prema njemu, no, zakroivi u nj ponovno se

osjeao zaraenim. Upravo se to dogodilo Seanu u tom trenutku. Povede svoje prijatelje prema izlazu iz eljeznike postaje i osmjehne se vidjevi ponovno glavnu ulicu - Eloff Street koje se tako dobro sjeao. Vrvjela je od ljudi. U dvostrukom redu kua na tri ili etiri kata, koije su pokuavale odrati brzinu tramvaja koje su vukli konji. Na plonicima odore nekoliko postrojba isticale su ivahne boje enskih haljina. Sean se zaustavi pred stubitem eljeznike stanice i upali cigaru. U tom trenutku zvuk kotaa i ljudski glasovi nadglasali su zvuk sirene iz rudnika, kojem se pridrue i drugi zvukovi. Podne je. Mehanikim pokretom Sean izvue svoj depni sat provjerivi ga i ponovno se osmjehne, opazivi isti pokret medu svim prolaznicima. Johannesburg se nije previe promijenio. Uvijek isti stari obiaji, stara atmosfera. Hrpe materijala iz rudnika bile su neto vie od onih kojih se Sean sjeao, ponegdje pokoja nova zgrada, neto vie elegancije, no, sve u svemu, uvijek ista beskrupulozna kurva. A tamo, na uglu Commissioner Street, ukraen poput vjenane torte, s predivno izraenim eljeznim ukrasima, nalazio se Hotel Candy. S pukom na ramenu i torbom na drugom, Sean se probije kroz gomilu koja je vrvjela plonikom dok su ga Saul i Mbejane slijedili. Stigne do hotela i ue kroz staklena vrata. Zaista predivno, ree ogledavi se oko sebe i spusti torbu na tepih. Kristalni lusteri, zastori od baruna sa srebrenim vezovima, mramorni stolovi, goleme fotelje, palme i bronane pepeljare. to kae, Saul? elimo li iskuati spavaonice? Njegov glas ispuni atrij, utihnuvi pristojan razgovor. Stiaj glas, upozori ga Saul. Neki general koji je sjedio u jednoj od fotelja se ukoi i okrene glavu te se zagleda u njih kroz monokl, dok se njegov pomonik nagnuo prema njemu doapnuvi mu: Kolonijalci. Sean mu namigne i priblii se recepciji. Dobar dan, gospodine. Slubenikov je pogled bio leden. Imate rezervacije za mene i za mog nadreenog u glavnome stoeru. Vae ime, gospodine? ao mi je, ne mogu odgovoriti na ovo pitanje. Putujemo inkognito, ree Sean ozbiljna lica, a na slubenikovu licu se pojavi zauen izraz. Sean spusti glas i nastavi: Jeste li vidjeli ovjeka koji je uao s bombom? Ne. Slubenikove oi postanu staklene. Ne, gospodine. Nisam ga vidio. Dobro. Sean je izgledao mirnije. U tom sluaju odsjest emo u suiti Victoria. Naredite da nam donesu prtljagu. General Caithness je odsjeo u suiti Victoria, gospodine. Sad je ovjek s druge strane izgledao oajan. to? , zarei Sean. Kako se usuujete? Ja ne. Mi nismo imali nikakvu. Mucajui, slubenik se povue dva koraka unatrag. Pozovite vlasnika, zapovjedi mu Sean. Da, gospodine. I slubenik nestane iza vrata s natpisom privatno. Jesi li poludio? Saul je bio na rubu posramljenosti. Ne moemo si priutiti ovakvo mjesto. Odlazimo odovud. Pod upitnim pogledima prisutnih gostiju u atriju, bio je svjestan njihovih prljavih odora u loem stanju. Prije nego to mu je Sean mogao odgovoriti, jedna ena izie kroz vrata s natpisom privatno, prelijepa ena, i jako ljuta, iz ijih su oiju sijevale munje plave boje poput safira koje je nosila oko vrata. Ja sam gospoa Rautenbach. vlasnica. Traili ste me? Kao odgovor Sean se nasmije, i enin bijes polako nestane, kako ga je zapoela prepoznavati, usprkos prljavoj jakni i bez brade. Voli li me jo uvijek, Candy? Sean? ena nije bila sigurna. Tko bi drugi bio? Sean! I potri k njemu da ga zagrli. Pola sata kasnije general Caithness je bio primoran preseliti se iz suite Victoria gdje su se udobno smjestili Sean i Saul. Osvjeen nakon kupke, samo s runikom oko struka Sean je sjedio u fotelji nagnute glave unatrag, dok mu je brija brijao slijepljenu kosu od tri mjeseca. eli li jo ampanjca? Candy nije odvajala pogled s njega ve deset minuta. Hvala. Candy napuni au, te mu je prui, a potom mu dodirne goleme miie na ruci. Uvijek eljezni, promrmlja. Pobijedio si vrijeme. Njeni se prsti premjeste na prsa. Malo sjedila ti pristaje, tu i tamo. A potom se obrati brijau: Jeste li gotovi? Jo samo koji trenutak, gospoo. karama odree jo malo kose oko sljepoonica, povue se dva koraka unatrag divei se vlastitom djelu, a potom uz skroman ponos podigne ogledalo pred Seanovim licem, traei u tiini odobravanje. Jako dobro, hvala. Sada moete ii. Pobrinite se za gospodina u drugoj sobi. Candv je dovoljno ekala. im su se vrata zatvorila za brijaem, ena okrene

klju u bravi. Sean ustane i njih se dvoje zagledaju jedno u drugo. Boe mili, kako si velik. Glas je bio hrapav, pohlepan. Boe mili, kako si lijepa, odvrati Sean i polako krenu jedno prema drugome. Poslije su neko vrijeme leali u tiini, dok je tama obavila sobu, kako se veer spustila. Zatim Candv usnama dodirne Seanovo rame, i kao to maka isti svog mladunca, njeno jezikom proe dugim crvenim ogrebotinama na vratu. Kad je soba bila sasvim mrana, ena upali jednu od svjetiljaka i naredi da im donesu kolae i ampanjac. Konano, sjedei na neurednom krevetu, zaponu razgovarati. Na poetku su bili pomalo zbunjeni, zbog onoga to se tek dogodilo medu njima, no to ubrzo proe, te ostanu budni do kasno u no. Rijetko mukarac u istoj eni moe pronai prijateljicu i ljubavnicu, no s Candv je to bilo mogue. I Sean se s njome oslobodi svega to je titalo njegovu duu. Govorio joj je o Michaelu i o udnovatoj vezi koja ih je spajala. Govorio joj je o Dirku, te o strahovima koje je gajio prema njemu. Govorio joj je o ratu i o tome to je namjeravao uiniti kad zavri. Govorio joj je o Lion Kopu i o plantai akacija. Samo joj jedno nije povjerio. Nije joj mogao govoriti o Ruth, ni o ovjeku koji je bio njezin mu. Sljedeeg dana Sean i Saul su se prijavili stoeru koji se nalazio na tom prostoru, no, nisu dobili ni dozvole i zapovijedi da se vrate u slubu. Sada, kad su stigli, izgledalo je da nikoga ne zanimaju. Morali su se javljati svakodnevno na raport, a to se ostalog ticalo, mogli su raditi to god su htjeli. Vratili su se u Hotel Candy gdje su provodili veinu veeri, avrljajui uz jelo i pie. Tjedan dana takvog ivota i Seanu je ve bilo nasmrt dosadno. Poinjao se osjeati poput pastuha. ovjek se prije ili kasnije zasiti i rajske hrane. Tako je, kad ga je Candy zapitala da joj bude pratnja na ruku s Lordom Kitchenerom, koji je time htio proslaviti svoje napredovanje u slubi, Sean pristao sa zadovoljstvom. Lijep si kao bog, ree Candy, kad je Sean uao u njene odaje kroz malena tajna vrata koja su spajala njegovu spavau sobu u suiti Victoria s njenom. Kad mu je ona pokazala kako, dodirnuvi polugu, maleni, drveni zid kliznuo bi u stranu, a Sean se suzdrao da joj postavi pitanje koliko se mukaraca posluilo njime. Bilo je apsurdno gajiti ljubomoru prema bezimenim gostima koji su proli kroz ta vrata da bi nauili Candy igricama kojima ga je ona sada naslaivala. Ni ti nisi loa. Candy je bila odjevena u plavu svilu, iste nijanse njenih oiju, a oko vrata je nosila predivnu ogrlicu od dijamanata. Kako si elegantan! Krene prema njemu i pomiluje ga po ovratniku njegove nove veernje jakne. No, bila bih sretna da si na sebe stavio svoja odlija. Nemam odlija. O, Seane! Mora ih imati. Sa svim tim oiljcima mora imati koje odlije. ao mi je, Candy. Sean se osmjehne i bolje je pogleda. Iako je bila godinu dana starija od njega, vrijeme nije uope pogodilo tu njenu put i kosu koju veina ena tako brzo izgubi. Tijelo je bilo vitko kao i nekad, uvijek iste tjelesne teine. Nije bitno. i bez odlija e biti najljepi mukarac veeri. A ti najljepa djevojka. Dok se koija kretala Commissioner Streetom, prema Grand National hotelu, Sean je udobno sjedio, leima naslonjenim na mekani koni naslonja. Njegova je cigara bila dobra, jedini brandy koji je popio prije izlaska pekao je ugodno pod kouljom, a lagani miris pia lebdio je oko njega, dok je Candyjina ruka bila njeno sputena na njegovoj nozi. Sve ga je to inilo istinski sretnim i zadovoljnim. Smijao se s lakoom na Candyjine ale, ostavivi da mu dim polako izlazi iz usta, uivajui u njegovu okusu gotovo djetinjski. Kad se koija zaustavila pred ulazom u hotel, lagano se zaljuljavi na sjedalu, Sean skoi na tlo i ostane pored stranjeg kotaa kako bi provjerio da se Candy ne zaplete u haljinu dok je silazila. Zatim s njenim prstima na nadlaktici, povede ju vanjskim stubitem i kroz staklena vrata. Sjaj atrija nije se mogao mjeriti s Hotelom Candy. No, svejedno je bio dovoljno impozantan. kao i red osoba koje su ekale da doekaju goste. Dok su ekali na red da ih predstave glavnome kapetanu, Sean je avrljao s njegovim pomonikom. Mylorde, dozvolite mi da vam predstavim gospodina Courtenevja i gospou Rautenbach. Lord Kitchener je zaista sjajno izgledao. Njegova je ruka bila hladna i tvrda, i bio je visok kao i Courteney. Oi, koje su se na trenutak zagledale u Seana, izraavale su nemirnu snagu volje. Zatim spusti pogled na Candy i njegov izraz se raznjei dok se poklonio prema njenoj ruci. Bili ste jako ljubazni to ste

doli, gospodo. Nau se meu bogatstvom baruna, svile i odora visokih asnika. U dvorani je dominirala crvena boja straara i strijelaca, no bilo je i tirkizne i zlatne boje husara, zelene umara, i kiltova postrojba iz Highlandsa, tako da je Seanovo veernje odijelo izgledalo vidljivo tradicionalno. Uz sjaj odlija i ukrasa, bljetali su i dragulji i put ena. U toj su se dvorani skupili najdragocjeniji cvjetovi golemog stabla britanskog imperija. Div, koji je nadvisivao sva ostala stabla ume. Dva stoljea pobjeda u ratovima su ga hranila, dvjesto milijuna ljudi bili su njegovo korijenje, koje je crpilo bogatstva pola svijeta te ga slalo oceanom u taj sivi grad na Temzi, koji je bio njegovo srce. Tamo se ta bogata limfa skupljala i pretvarala u poseban tip ljudi. Bili su to gentlemeni iji su lijeni govor i njihova namjetena ravnomjernost zrcalili osrednjost zadovoljnu samom sobom i oholost koja je pobudila mrnju prema njima i u velikom deblu stabla iji su oni bili cvjetovi. Dok su se nie biljke stiskale oko njega, bolest je ve napala drvo ispod kore diva. Amerika, Indija, Afganistan i Juna Afrika zapoeli su taj proces, koji ga je jednog dana trebao dovesti do propasti, slomivi ga u tisuu komada, pokazujui da se nije radilo o vrstome stablu, ve i nejakom boru. Zagledavi se u ljude koji su ga okruivali, Sean se osjeao drukijim od njih, duhovno blii bradatim ratnicima ije su puke i dalje reale, kao oajniki izazov, iz beskonane divljine velda. No, te su misli prijetile da mu poremete dobro raspoloenje, stoga ih se oslobodi, te zamijeni svoju praznu au punom pjenuca zlatne boje i pokua se pridruiti aljivom razgovoru mladih asnika koji su okruili Candy. No, uspije osjetiti samo vrstu elju da udari jednog asnika s paljivo njegovanim brkovima. Ve je pomiljao provesti svoje misli u djelo, kad ga netko dodirne za ruku. Zdravo, Courtenev. Izgleda da vas se moe nai posvuda gdje se ratuje ili pije besplatno. Zauen, Sean se okrene kako bio pogledao lice s prijateljskim pogledom generala Achesona. Zdravo, generale. Ako smijem primijetiti, i vi se druite s istim krugom, podsmjehne se Sean. Pjenuac je zaista lo. Stari K. Oito tedi. Pogleda besprijekorno Seanovo veernje odijelo. Teko mogu shvatiti jeste li napredovali u slubi, nakon mojih preporuka. Sean zanijee glavom. Jo sam uvijek na istome poloaju. Nisam htio da ostali velikani osjete nelagodu sa svojim bijednim odlijima. Ah! Achesonove oi se malo stisnu. Mora da je negdje dolo do zastoja. Pokuat u otkriti to se dogodilo. Uvjeravam vas da sam sretan i ovako. Acheson klimne glavom i promijeni temu razgovora: Vi ne poznajete moju suprugu, zar ne? To je bio znak velike naklonosti: Sean nije mogao znati da je Acheson na njega gledao kao na osobnu amajliju. Njegovo brzo napredovanje uslijedilo je nakon njihovog prvog susreta. Sean se trgne od iznenaenosti, a potom odgovori: Nisam imao tu ast. Slijedite me, ako je tako. Sean se oprosti od Candy koja ga uz blagi udarac lepezom pozdravi, a Acheson ga povede kroz gomilu prema skupini na dnu dvorane. Sean se naglo zaustavi. Neto nije u redu? , zapita ga Acheson. Ne. Nita, odvrati Sean, te ponovno krene za Achesonom, no sada je kao fasciniran promatrao jednoga od mukaraca koji su bili dio skupine prema kojoj su se kretali. Tanka pojava u odori plave boje natalskih strijelaca konjanika. Kosa boje pijeska, poeljana unatrag, tako da je ostavljala slobodno visoko elo, nos, prevelik prema ustima i bradi, ramena pomalo pognuta, a na prsima purpur i bronca najvieg odlija za zasluge pored lente Distinguished Service Ordera, dok su epolete otkrivale in pukovnika. Polako se u Seanu probudi osjeaj grinje savjesti, i on spusti pogled na ovjekove noge. Opazi da su savreno jednake, svaka sa sjajnom crnom izmom. Tek kad se ovaj lagano pomakne, opazi teinu desne i shvati. Draga, elim ti predstaviti gospodina Courtenevja. Mislim da sam ti ve priao o njemu. Bio je sa mnom u Colensu, a potom u vlaku, prije nekoliko tjedana. Naravno. Gospodine Courtenev, drago mi je to vas mogu upoznati. Gospoda Acheson bila je okrugla i srdana ena, no Sean promrmlja formalni odgovor, svjestan drugog pogleda. A ovo je gospodin Peterson koji pripada mom stoeru. Vjerojatno poznajete pukovnika Courtenevja, budui da nosite isto prezime. a osim toga, on je va nadreeni. Prvi put, nakon devetnaest godina, Sean pogleda u lice ovjeku kojeg je osakatio. Bok, Garry, ree i

prui ruku. Ostane tako, ekajui. Usne Garrvja Courtenevja se pokrenu. Pogne lagano ramena, a njegova glava se zanjie s jedne strane na drugu. Prihvati ju, Garry. Molim te, prihvati moju ruku, pokua ga potiho ponukati Sean. Shvativi da mu je izraz lica napet, natjera se da se osmjehne. Bio je to jadan, nesiguran osmijeh, s usnama koje su mu lagano podrhtavale u uglovima. Kao odgovor Garrvjeve usne se opuste, i na trenutak Sean proita u bratovim oima arku elju da se uhvati za njegovu ruku. Koliko vremena, Garry. Previe, zaista. Jo vie priblii ruku prema bratu. Prihvati ju, o, Boe, molim te, uini da je prihvati. Zatim Garry izravna lea. U tom trenutku vrh desne izme lagano zakripi na mramornom podu. elja nestane iz njegovih oiju, i uglovi usana se podignu u neto nalik podsmjehu. asnie, njegov je glas bio previsok, gotovo kretav. Niste odjeveni po protokolu. Zatim se okrene, naslonivi se na drvenu nogu i udalji se polako kroz gomilu. Nisi to trebao uiniti, Garry. Obojica smo to eljeli. Ti si to elio, koliko i ja, znam. Spusti ruku uz bok i stisne aku. Poznajete li ga? , zapita Acheson potiho. Brat mi je. Shvaam, promrmlja ovaj. Da, shvaao je tota. a shvaao je i razlog zbog kojeg Sean jo uvijek nije napredovao. Gospodin Peterson se nakalje i upali cigaru. Gospoa Acheson dodirne muevu ruku. Dragi, Daphne Langford je stigla juer. Evo je s Johnom. moramo ih pozvati na ruak. Naravno, draga. Uinit u to veeras. Razgovarali su meusobno da bi ostavili Seanu vremena da se oporavi. Vaa je aa prazna, Courtenev, a i moja. Predlaem da preemo na neto jae od drugorazrednog Kitchenerovog pjenuca. Brandv, plameni brandy s Rta, drukiji od tog pjenuavog vina iz Francuske. Opasno pie za njegovo raspoloenje, jer je Seanu ostajao jedan jedini nagon nakon onoga to mu je Garry uinio: hladan ubilaki bijes. Njegovo je lice bilo bezizraajno, odgovarao je uljudno na ljubaznosti gospode Acheson, jednom se osmjehne Candy s druge strane dvorane, ali osjeao je da je brandy, nakon svake aice, hranio bijes koji je kuhao u njegovim venama. Njegove su oi slijedile pojavu u plavom koja je epala od jedne skupine do druge. Pomonik stoera koji je bio odgovoran za mjesta oko stola nije mogao znati da je Sean bio samo obian asnik. Kao pratitelj gospoe Rautenbach pretpostavio je da je moan civil i smjestio ga je izmeu Candv i gospode Acheson, s gospodinom Petersonom, mjesto s dva pukovnika s duge strane. Jedan od pukovnika bio je Garrick Courtenev. Pod Seanovim gotovo neprekidnim pogledom Garrv je postajao nervozno priljiv. Paljivo izbjegavajui bratov pogled obraao se ostalim vanijim gostima za stolom, a taj bronani kri koji bi svaki put poskoio, kad bi se nagnuo prema naprijed, davao je vanost njegovim izreenim rijeima, kao to su i ostali visoki asnici pokazivali. Jelo je bilo prvoklasno. Jastog koji je izbjegao boerskoj kontroli izmeu Johannesburga i Rta, veliki fazani i ostala divlja, etiri razliita preljeva. ak je i pjenuac bio visoke kvalitete. Sean je ipak jeo jako malo, dok je konobar iza njega radio punom parom toei stalno vino. Osim toga, govorio je Garrv, dok je birao cigaru iz drvene kutije koju su mu ponudili, siguran sam da e se rat u roku od tri mjeseca zavriti. Slaem se s vama, klimne Peterson. Vratit emo se u London ubrzo. Triarije! Sean se prvi put umijea u razgovor. Bila je to rije koju je odnedavno nauio, ali koja mu se jako sviala. Osim toga, bilo je i gospoa, koje su bile prisutne. Petersonovo lice pocrveni kao i njegova jakna, Acheson se zapone smijati, ali potom promijeni miljenje, Candv je bila uzbuena jer joj je bilo zaista dosadno, a potom se hladna tiina spusti meu goste. Molim? , Garrv prvi put pogleda brata. Triarije, ponovi Sean. Konobar uini korak naprijed i napuni pjenucem njegovu kristalnu au, to je ponovio desetine puta od poetka ruka, no u tom trenutku skrene panju na sebe. Trebam li moda pretpostaviti da se ne slae sa mnom? , izazove ga Garrick. Ne. Zato, ako smijem pitati? T Jer je jo osamnaest tisua Boera na bojitu, jer je njihova vojska jo uvijek organizirana, jer nisu do sada imali ni jedan poraz. no prije svega, zbog karaktera tih osamnaest tisua boraca. Ti ne. , zapone Garry arogantnim tonom, ali Acheson ga prekine. Oprostite, pukovnie Courteney. Potom se obrati Seanu: Izgleda da vi dobro poznajete te ljude. , dvoumio se na trenutak, a potom nastavi: Ako se ne varam,

bili ste enidbom vezani za njih. Moj je urjak voda stoera u Wynbergu, potvrdi Sean. Starac je znao vie o njegovoj prolosti nego to je on to i mislio. mora da se raspitao. Bio je poaen i strogost nestane iz njegova glasa. to mislite, kako e se ponaati od sada na dalje? Acheson se htio podrobnije raspitati o toj temi. Sean ispije gutljaj pjenuca dok je razmiljao o odgovoru. Ratrkat e se, podijelit e se u nekoliko tradicionalnih postrojba: u komande. Acheson se sloi. Zbog poloaja u glavnome stoeru znao je da se to ve i dogodilo. Na taj e nain izbjei da se vuku iza kolone sa sredstvima za opskrbu. Za vrijeme kinog razdoblja te male postrojbe nee imati nikakvih potekoa da napreduju s konjima. Sean shvati da su ga sada svi sluali. Brzo je razmiljao, proklinjui vino koje mu je zamaglilo mozak. Izbjegavat e otvorenu bitku, povlait e se, a potom e se okrenuti i pogoditi nae bokove te ponovno pobjei. A. to je s opskrbom? , zapita general. Veldje njihova smonica, a svako imanje u velduje njihov zaklon. Streljivo, oruje, odjea? , nije poputao general. Od svakog engleskog vojnika kojeg budu zarobili i ubili dobit e nov novcat Lee- Metford i streljiva dovoljno da sto puta napuni oruje. Ali koliko vremena mogu ivjeti na taj nain? , zapita ga Garry, kao da govori djetetu. Akamo mogu pobjei? Pogleda ostale, traei njihovu potporu, ali svi su gledali u Seana. Veld je velik. evo koliko mogu bjeati, zarei Sean, razdraen njegovim tonom. Boe mili, pa poznaje ih. Odricanje je njihov nain ivota. A ponos je snaga koja e ih drati do posljednjeg ovjeka. Zaista lijep opis stanja, ree Garry uz ironian osmijeh. Rijetkost je pronai takvo razumijevanje visoke strategije medu obinim vojnim snagama. Obrati se drugima, isputajui Seana u obraanju. Kao to sam govorio, generale Achesone, mislim. Trenutak, molim, pukovnie Courteney. Acheson se obrati Seanu: Da na vama stoji odluka, to biste uinili? S druge strane stola Garrick Courteney se nakalje pokuavi time naglasiti bratu da e se osramotiti. Seanu to ne izbjegne. Stvar ovisi samo o jednome: pokretljivosti neprijatelja, ree odlunim glasom. Zaista duboka intuicija, promrmlja Garrick. Sada je najvei problem zadrati je, a potom onemoguiti otpor, nastavi Sean pokuavi se ne obazirati na bratov podsmijeh. Zadrati? , zapita general. Natjerati je na ogranien prostor, objasni Sean. Kako? Primjerice, sistemom fortifikacija, predloi Sean. Molim te, ispravi me ako grijeim. predlae da se veld podijeli u ograene prostore i da se u njih zatvore Boeri kao da se radi o kravama muzarama? , Garry se i dalje podsmjehivao. Nove linije tvrdavica du eljeznice pokazale su se efikasnima. Mogle bi se proiriti i na veld. tako bi neprijatelj svakoga puta kad bi trebao prei veld bio pod okom naih postrojba, i mi bismo tono znali gdje se nalazi. Trokovi bi bili golemi, primijeti Acheson. Uvijek manji od onih koji su potrebni da odre vojsku od etvrtine milijuna ljudi jo pet godina, odvrati Sean, uzbuen zbog svog plana. Potom, unutar tih odreenih podruja male postrojbe vojnika s dobrim konjima, bez tekog topnitva i kola, mogle bi se boriti uspjeno protiv komanda, potiskujui ih prema linijama tvrdavica, izmuivi njihove konje, ne dajui im mogunosti da se odmore, jednom rijeju, koristei njihovu istu taktiku. Boriti se protiv komanda skupinama antikomanda. Acheson oteano klimne glavom. Nastavite. I konano, evakuirati imanja, nastavi Sean neoprezno. Skloniti ene i starce, koji hrane Boere. Natjerati ih da se pokrenu u prazno. U buduim godinama Seanu e biti ao to je tada izrekao te rijei, na taj nain. Moda bi Kitchener svejedno unitio sve, moda Sean nije imao nikakve veze sa stvaranjem koncentracijskih logora iz kojih se oslobodila mrnja koju je Sean pokuavao smiriti cijeli svoj ostatak ivota. No, nikada nee biti siguran u to. Da, bio je pijan i bijesan, no to nije moglo biti opravdanje. Odjednom osjeti prazninu, kao da je naslutio neto, uasno sjeme koje je bacio, i odjednom zauti, dok su ostali raspravljali o njegovim mislima, zapoevi kovati planove. Kad su se svi ustali da popiju kavu, pokua ponovno razoriti zid koji ga je dijelio od brata. Ode prema Garrvju sa svojim ponosom u ruci i prui mu je. Prolog mjeseca sam bio u Ladvburgu. Sve je u redu. Ada mi pie da. Dobivam jednom tjedno pismo, ne samo od svoje supruge i sina, ve i od svoje maehe. Savreno znam to se dogaa kod kue. Hvala,

odvrati Garrick, pogledavi u jedno Seanovo rame. Garry. Oprosti. Uz hitri pozdrav Garry se udalji i pridrui se skupini asnika s visokim inom. Njegova leda bila su okrenuta prema bratu. Idemo kui, Candy. Ali, dragi. Idemo. Te je noi Sean malo spavao. Stoer istonog sektora bio je smjeten medu uredima tvornice piva u Plein Streetu. Major Peterson ekao je Garrvja ve due vremena, kad je ovaj konano stigao. Pozvao sam vas prije dva sata, gospodine. Bio sam zauzet, ree Garry. Stari Acheson nije ba dobro raspoloen danas. bolje je da ne eka previe. Doite. Povede ga do vrata na dnu hodnika, pokuca samo jednom i ue. Acheson podigne pogled s papira. Pukovnik Courtenev je stigao, gospodine. Hvala, Petersone. Uite, Courteney. Peterson zatvori za sobom vrata, ostavivi Garrvja koji je stajao na perzijskom tepihu pred Achesonovim pisaim stolom. Pozvao sam vas prije dva sata, Courteney. Acheson upotrijebi iste rijei koje je prije toga upotrijebio i Peterson pa Garry, osjetivi nelagodu, premjesti nespretno drvenu nogu. Nije mi ba najbolje, danas, gospodine. Morao sam pozvati lijenika. Acheson priblii prste sijedim brkovima, dok je prouavao crne krugove oko Garrickovih oiju i zemljanu boju njegova lica. Sjednite, zapovjedi. U tiini, Acheson ga je i dalje promatrao, ali je Garry izbjegavao njegov pogled. Osjeao se slabim zbog alkohola, koji je veer ranije popio, njegova je koa bila suha i osjetljiva, nije uspijevao ostati miran na stolcu. Njegova se desna aka nervozno stiskala nad eirom koji je drao u krilu. Konano Acheson progovori: elim jednog od vaih ljudi. i Naravno, gospodine, sloi se Garry. elim Courtenevja. elim mu predati nezavisnu postrojbu. i, Garry se skameni. Znate li o kome govorim? , nije poputao Acheson. ijf Da, gospodine. Naravno da znate, promrmlja Acheson. Osobno sam ga dvaput preporuio za napredovanje i odlije. Rukom udari po hrpi dokumenata pred njim. Da, gospodine. Garrvjeva desna ruka i dalje se otvarala i zatvarala. Vidim da vi uope niste uzeli u obzir ni jednom moje preporuke. Ne, gospodine. Mogu li vas zapitati zato? Nisam mislio da je to uputno, uzevi u obzir okolnosti. Odnosno, mislili ste da je moje miljenje krivo? , uljudno ga zapita Acheson. Ne, gospodine. Ne, naravno, pouri Garry s odgovorom. Dakle, koji je razlog? Achesonove oi bile su poput dvije hladne toke. Razgovarao sam s njim. estitao sam mu. Nakon Colensa dao sam mu dozvolu za odmor. Vrlo ljubazno s vae strane. uzevi u obzir rane koje je zadobio. Nisam htio. shvatite me, on mi je brat. Bilo je teko. nisam htio da me optue za favoritizam, promrmlja Garrick, vrpoljei se na stolcu i maui rukama, kao da pokuava pronai rijei. Va brat? , zapita Acheson. Da. Moj brat. Poznajem ga, poznajem ga dobro. vi ne. Ne moete znati. Osjeti da se struktura njegovih misli raspadala, a daje njegov glas zvuio piskutavo i vlastitim uima. Morao je objasniti objasniti Achesonu. Moja noga, krikne, moja noga. Vidite li ju? Pogledajte! On je to uinio. Vi ne znate. Zloban je! Uvjeravam vas da je zloban! Achesonov izraz lica ostane nepromijenjen, no njegove su oi bile jo hladnije, jo opreznije. Garrv mu je morao objasniti. Ana. Garrvjeve usne bile u vlane i podrhtavale su. Moja supruga Ana. On ju je. to god dodirne. Vi ne moete znati. Ne moete znati kakav je. Ja znam. Zloban je. Pokuao sam, nadao sam se da e u Colensu. ali neunitiv je. On je taj koji unitava! Pukovnie Courteney! Achesonov glas ga prekine i Garrv se naglo trgne. Rukom prekrije usta i polako klone na stolcu. Htio sam vam samo objasniti. Vi ne shvaate. Mislim da shvaam, prosike Acheson. Dajem vam doputenje za odmor zbog bolesti na neodreeno vrijeme. Ne moete to uiniti. neu se odrei svoga ina. Ne pitam vas da to uinite, zarei Acheson. Poslat u vam dokumente u hotel popodne. Moete se vlakom sutra vratiti na jug. Ali. ali, gospodine. To je sve, Courtenev. Hvala. Acheson se ponovno usredotoi na svoje spise. Tog popodneva je Sean proveo dva sata s Achesonom, a potom se vratio u hotel Candv i pronae Saula u dvorani s bilijarom. Saul namjesti dvije kugle i izravna se. I? , zapita, dok je Sean stavljao kredu na bilijarski tap. Nikada ne bi vjerovao. Osmjehujui se tajanstveno Sean nacilja i crvena kugla ude u rupu. Od obinog asnika u majora s nezavisnom postrojbom, izjavi. Ti?

Ja. Sean se osmjehne i promai drugu rupu. Mora da su ludi. v: Ludi ili ne, od sada na dalje morat e se ustati u mojoj prisutnosti, potovati me. i promaiti ovaj potez. [ Saul ga promai. Ako si asnik i gospodin, zato se ne ponaa kao takav i ne dri jezik za zubima kad je moj red za igru? I ti si napredovao. - Molim? "- Sad si asnik, ree Sean. Ne! ^ S jednim odlijem. Odlijem? Medaljom, budalo! Nemam rijei. Saul klone nad bilijarskim stolom te se zapone smijati. Seanu se taj smijeh sviao. Kakvo odlije? I za to? Distinguished Conduct Medal, za no kad vlak bio napadnut. Ali, ti si bio taj, koji je. Dali su je i meni, prekine ga Sean. Stari Acheson je bio dareljiv. Napredovanja i medalje zapoele su se nizati, kad god se pokrenem, istom brzinom kojom se lijepe plakati po zidovima. Malo je nedostajalo da i pomonik koji je donio kavu dobije medalju. Ponudio te kavom? I cigarom, doda Sean. Nije krtario. Izgledali smo poput dva zaljubljena na ljubavnom sastanku. Vie puta nazvao me moji dragi mladiu. A kakvu ti je postrojbu dodijelio? Sean se prestane smijati. Ti i ja moramo zapovijedati prvom skupinom antikomanda. Male jedinice s laganom opremom koje e loviti Boere, muiti ih, opsjedati, iscrpiti njihove konje i drati ih u pokretu sve dok ne susretnu jednu od naih kolona. I Sljedeeg jutra otili su zajedno s majorom Petersonom provjeriti volontere koje su skupili za njih. Bojim se da su jako razliiti, Courtenev. Skupili smo ih tristo petnaest. Glas je odavao vie zadovoljstvo nego aljenje. Peterson nije jo uvijek zaboravio onu rije triarije. Da, sloi se Sean, vjerujem da nije bilo jednostavno. Imali ste samo dvjesto i pedeset tisua vojnika na izbor. A to se tie asnika? ao mi je. Samo asnik Friedman. No, uspio sam vam pribaviti pravi biser. Vieg asnika. Uzeo sam ga iz postrojbe Dorseta, zove se Eccles. Vrhunski, zaista vrhunski ovjek. A Tim Curtis. njega sam traio ao mi je. Ponovno su otvorili rudnike zlata. Svi inenjeri su ponovno pozvani na posao. Prokletstvo. Mitraljezi? etiri Maxima. Prokleto ste sretne ruke to ih posjedujete. Konji? Nije bilo jednostavno. no moete otii u konjunicu i odabrati ih. Sean nastavi prekidati Petersona dok su jahali prema Randfonteinu. Njegovo je uzbuenje zbog posjedovanja vlastite postrojbe sve vie raslo. Zaista je sve to shvaao ozbiljno. Posljednje i najvanije pitanje postavi ga dok su prolazili pored strae velikog tabora na rubovima Johannesburga. Je li Acheson odredio na kojem emo podruju djelovati? Da. Peterson spusti glas. Jugoistok Transvaala. Gdje se nalazi Leroux! - Tono. ovjek koji je napao vlak. Ponovno Jan Paulus! Stigli smo, Courteney. Malo udaljeni od glavnog tabora nalazila su se tri reda bijelih atora. Na jednome kraju reda dimilo se iz kuhinje tabora, a oko nje bili su okupljeni Seanovi ljudi. Boe mili, kakva mjeavina! Skupili ste sve kuhare i pomonike. A ovi, to su? Kriste, mornarih Peterson se osmjehne i uzvrpolji se na stolcu. Uzeti silom, prizna. Bili su strijelci na Repulseu. Evo njihovog vode. Eccles se priblii: crni brkovi, tijelo bika, bio je visok gotovo metar i devedeset i drao se uspravno. Peterson ih predstavi jedan drugome i dvojica odmah osjete meusobnu simpatiju. Lijepa hrpa smea, gospodine. Imat emo pune ruke posla, Eccles. U pravu ste, gospodine. Bolje da zaponemo odmah. I pogledaju se uz uzajamno potovanje i simpatije. Tjedan dana kasnije bili su spremni krenuti. Saul im je nadjenuo ime Courteneyjevi borbeni redovi. Svi su imali dobre konje, iako su neki jahali na udan nain. pogotovo lanovi Kraljevske mornarice. Nagovorivi glavnog krojaa Sean je uspio dobiti standardne odore sline pripadnicima kraljevskog konjanitva: eir s kaketom, jakna kaki boje, jahake hlae, te izme. Imali su etrdeset zdravih i dobro nahranjenih magaraca te etiri mitraljeza Maxim. Eccles je nauio ljude rukovati njima. Acheson je potvrdio Seanovu molbu da Charlestown bude njihova baza. Organizirao je transport eljeznicom sve do toga malog naselja pored natalske granice, dobio obeanje da mu po potrebi velike postrojbe, koje su na tom podruju djelovale, pomognu u sluaju potrebe i ree Seanu da je od njega oekivao velike uspjehe. Zvualo je poput prijetnje. Ali, dragi, nisu ti dali pravu odoru. Izgleda tako. tmurno! Candy, koja ga je promatrala s kreveta kako se odijeva, imala je sasvim jasnu predodbu o tome kako izgleda

prava odora. Pozlaena dugmad, uz koji orden na crvenoj podlozi. Pogledaj tu dugmad. Uope se ne sjaji! Stvari koje se sjaje, sviaju se Boerima. Dobra su meta na suncu, odgovori joj Sean. Candyjina razbaruena kosa izgledala je poput pozlaenog oblaka, a plava kuna haljina bila je namjetena tako da je vie provocirala, nego to je skrivala. Sean pouri skrenuti pogled na svoju sliku u ogledalu u svoj svojoj veliini i poelja si kosu unatrag. Imao je sada nekoliko sijedih vlasi No, daju mi izraz otmjenosti, pomisli. teta to nos nije drukiji. Stisne ga izmeu dva prsta i poravna ga. evo, tako bi bio gospodin nos. no, kad ga pusti, odmah se vrati u neravan poloaj. Dobro, sada te moram ostaviti, ree. Candy se hitro ustane, i osmijeh nestane s njenih usana, koje malo podrhte. Otpratit u te dolje. Brzo izravna kunu haljinu. Ne. Da. Imam dar za tebe za rastanak. U dvoritu hotela nalazila su se mala kola sa etiri magarca. Candy krene prema njima, te podigne ceradu. Evo, ovdje je nekoliko stvari koje e ti moda posluiti. Protiv hladnoe Candy je nabavila bundu, est lijepih vunenih pokrivaa, svileni pokriva, madrac, dva jastuka od perja, brandy Courvoisier i pjenuac Veuve Clicqout. Protiv gladi bilo je lososa u konzervi, marmelade od jagoda, kavijara u staklenkama i ostalih namirnica, sve paljivo zatvoreno u drvene kutije. Za zdravlje, kutija s prvom pomoi i s kirurkim priborom. Protiv Boera ma iz Toleda i kone korice sa srebrenim ukrasima, te dva pitolja u kutiji od mahagonija. Candy. , promrmlja Sean. Nemam rijei. ena se lagano osmjehne i objesi se o njegovu ruku. Ima jo neto. Da znak ovjeku iz konjunice, koji nestane u vrati se s arapskim konjem s engleskim lovakim sedlom. Boe mili! , ree Sean. Konj se odmakne u stranu i sunce zasja na baruriu njegova plata. Potom zakoluta oima i podigne se na prednje noge, tako da je konjuar gotovo pao. Candy, draga moja, ree jo jednom Sean. Do vienja, Sean. Prui mu usne, potom ih odvoji od njegovih i vrati se gotovo trkom u hotel. Dok ih je Sean hrabrio, Mbejane i konjuar dohvate konja za glavu. Sean uzjai, a ostali oslobode ivotinju i Courtenev se borio da ga umiri. Polako ga uspije ukrotiti i usmjeriti ga prema eljeznici. Eccles ih je promatrao kako se pribliavaju, pasivna izraza lica. Zato se, do vraga, smijete, asnie? Ne smijem se, gospodine. Sean sjai i s olakanjem povjeri konja dvojici vojnika. Lijep primjerak, gospodine. to mislite, koliko bi mogao vrijediti? Namjeravate li ga prodati, gospodine? Eccles nije mogao prikriti olakanje. Moete se kladiti da hou. Ali, dar je, dakle, ne mogu to uiniti u Johannesburgu. Dobro, U Charlestownu se nalazi kapetan Jordan, koji je uvijek voljan kupiti lijepog konja. Mislim da u ga prodati za dobru cijenu, gospodine. Vidjet u to se da uiniti. Kapetan Jordan nije kupio samo konja, ve i pitolje i ma. Zaduenom za asniku menzu postrojbe u Charlestownu narasle su zazubice kad je Eccles otkrio votano platno koje je pokrivalo Candvjine jestive darove. Dok je Seanova kolona napredovala smeim zimskim travnjacima, prema golemom masivu Drakensberg, mala kola prenosila su mitraljeze Maxim i nekoliko desetaka drvenih kutija sa streljivom. Bilo je hladno te prve noi i zvijezde su bile jasne, sjajne i daleke. Sljedeeg jutra, zemlja je bila bijela i mokra u kripcu leda. Svaka travka, svaka granica ili pali list pretvorili su se u remek- djela arapske umjetnosti. Tanak sloj leda pokrivao je bunar pored kojeg su se utaborili. Mbejane i Sean sjedili su prekrienih nogu jedan nasuprot drugoga, Zulu je bio ogrnut svojim karossom od majmuna i Sean u svojoj bundi zakopanoj do brade. Veeras emo se utaboriti ispod te planine, ree Sean, pokazavi prema plavome stocu koji se podizao u svjetlijoj pozadini tirkizne boje neba na zapadu. Pronai e nas tamo. Nkosi, sloi se Mbejane, nagnuvi glavu nad kutiju s duhanom za mrkanje. A oni, nastavi Sean pokazujui bradom na etiri domorodca naoruana kopljem koji su strpljivo ekali na rubu bunara, jesu li to ljudib Mbejane slegne ramenima. Malo znam o njima. Bili su najbolji medu onima s kojima sam razgovarao, mislim. Ali, rade zbog zarade. a o njihovim srcima ne znam nita. Prije nego to je nastavio dalje, promotri njihovu odjeu: nosili su europsku odjeu iz druge ruke, kojom su posvuda zapoeli zamjenjivati plemensku. Odijevaju se bez ponosa. No, moda su ispod krpa ipak

ljudi. Nemamo drugih. I morat emo se zadovoljiti njima. No, elio bih da su s nama sada oni koji se debljaju uz svoje ene. Mbejane se osmjehne. Tjedan dana ranije predao je poruku telegrafu velda i znao je da su i Hlubi i Nonga troili naslage masti jaui im ususret, prema sjeveru iz njihovih kraalova du rijeke Umfolozi. Trebali su ubrzo stii. To je nain na koji emo loviti, ree mu Sean. Tvoji e se ljudi ratrkati pred nama i trait e tragove. Konji ljudi koje traimo nemaju potkova. Pronaete li svjee tragove, slijedite ih sve dok ne budu jasni brzina i smjer. Potom se trkom vratite k meni. Mbejane klimne glavom i umkrne duhan. Dok traite, zaustavite se u kraalovima kojima budete prolazili. Razgovarajte s ljudima koji stanuju u njima, ako su Mahunu ondje, oni e to odmah znati. Uinit u kako kae, nkosi. Evo sunca. Sean ga pogleda kako se sjaji na vrhovima, dok su nizine jo uvijek bile u sjeni. Idi u miru, Mbejane. Zulu skupi pokriva i zavee ga komadom koe, a potom podigne koplje i baci na jedno rame veliki ratniki tit. Idi u miru, nkosi. Sean ga je promatrao dok je razgovarao s ostalim lovcima, sluajui zvuno sputanje i podizanje njegova glasa. Zatim se domorodci raspre; napredujui veldom, smanjivali su se, a potom nestali. Eccles. Gospodine. Jeste li dovrili s dorukom? Da, gospodine. - Ljudi su stajali na nogama pored svojih konja, sa smotanim pokrivaima i karabinima na sedlima, kosom slijepljenom na elu i podignutih ovratnika zbog hladnoe. Idemo. Kolona se zatvori u redove od po etiri konjanika, s magarcima i kolima u sredini te izvidnicima ispred kolone koji su provjeravali tlo. Bili su mala kolona, koja nije imala vie od stotinu i pedeset koraka duine ukljuujui i ivotinje za vuu, i Saul se osmjehne prisjetivi se goleme kolone duge trideset kilometara koja se kretala prema Colensu i Spion Kopu. No, bila je dovoljna da pobudi njegov ponos. Courtenevjevi borbeni redovi. Sad je trebalo dokazati drugu rije imena. Savije nogu na sedlu, i postavi na nju novarku, te dok su jahali, Sean i on osmisle organizaciju kolone. Kad su se zaustavili, u podne, pretvore rijei u djelo. Skupina od deset ljudi bila je zaduena za magarce. Za takav posao Sean odredi deset debelih, starih i nespretnih ljudi, koji nisu znali jahati. Ti su se vojnici trebali brinuti i o konjima, kad bi se postrojba trebala boriti na nogama. Medu mornarima odabere zaduene za mitraljeze Maxim. Strijelce podijeli u skupine po deset ljudi, a najsposobnije vojnike proglasi vodama. Ve je odavna sunce zalo, kad su se zaustavili ispod tamne sjene planine. Mbejane je ekao sa svojim ljudima pored blage vatre, paljivo zaklonjene. ^. Vidim te, Mbejane. J Vidim te, nkosi. d! Na svjetlosti vatre Sean opazi da su Zuluove noge bile pokrivene slojem praine do koljena i da mu je lice bilo sivo od umora. Kakve novosti nosi? Stari tragovi. Moda tjedan dana, mnogo ljudi, utaborenih dolje pored rijeke. Dvadeset vatra, ratrkanih, ne nalie logorskim vatrama, nisu ostavili konzerve, kao to ostavljaju vojnici nakon to ih isprazne. Nema atora, samo leajevi od pokoene trave. puno leajeva. Koliko? Bilo je to uzaludno pitanje, jer Mbejane nije znao brojiti poput bijelca. Zulu slegne ramenima. Toliko koliko je i nas ovdje? , zapita Sean pokuavi pronai neto za usporedbu. Mbejane razmisli, a potom odgovori: Vie. Koliko vie? , nije poputao Sean. Moda dvostruko vie. no nikako vie od toga. Vjerojatno je bilo oko petsto ljudi, ree samome sebi Sean. U kojem se pravcu kreu? Mbejane pokae prema jugoistoku. Iza njih, prema Vrvheidu i zatiti Drakensberga. Da, zasigurno su bili dio Wynbergovog stoera. Kakve novosti ima o kraalovimab Medu njima vlada strah. Ljudi nerado govore i to samo o nevanim stvarima. Mbejane nije pokuao sakriti prijezir koji je osjeao za svako drugo afriko pleme. Dobro obavljen posao, Mbejane. Sad se odmori, jer emo krenuti prije zore naprijed. etiri dana kretali su se u smjeru jugozapada s izvidnicima koji su pretraivali teren do dvadeset kilometara, no ne pronalazei nita. Drakensberg se uzdizao poput zubatog trupla nekog udovita iz pretpovijesti na junom obzoru. Na vrhu se nazirao snijeg. Sean je obuio svoje ljude na napad iznenaenja, ako bude potreban. Strijelci su se trebali neznatno odmaknuti, sjahati s konja i poredati se tako da pokriju selidbu mitraljeza Maxim na oblinju uzvisinu. Zadueni za magarce trebali su skupiti konje i povesti ih u zaklon. Te su manevre ponovili

bezbroj puta. Sean ih je ostavljao da rade sve dok nije opazio da su im ramena pognuta od umora, te da si masiraju stranjicu, proklinjui stisnutih zubi. Doveo ih je do ruba iznemoglosti i do nove fizike otpornosti. Njihove bradu su rasle: lica su pocrvenjela i poela se ljutiti, a potom su preplanula na suncu. ak su i njihove odore potamnjele, ali od prljavtine. Sad vie nisu proklinjali Seana. Meu njima vladalo je novo razumijevanje, vie su se smijali i sjedili vrsto u sedlu, spavali su vrsto cijelu no usprkos hladnoi i ustajali su puni odlunosti. Sean je bio prilino zadovoljan. U jutro desetog dana Sean se pridruio dvojici vojnika koji su otili izvidjeti teren. Tek su se zaustavili da se odmore na stijeni, kad je Sean primijetio pokret u nizini. Osjetivi ve radost to e pronai neprijatelja, skoi sa stijene na kojoj je sjedio i potri prema konju te dohvati dalekozor. Prokletstvo! , uzvikne razoarano, kad opazi otrice kopalja kako se sjaje u okruglom polju lea. To je nae konjanitvo. Pola sata kasnije sretnu malu postrojbu strijelaca, koja je pripadala jednoj od veih kolona koje su krenule od malenih utvrda prema jugu. Mladi asnik koji je vodio postrojbu ponudi Seana cigarom i prenese mu posljednje novosti o ratu. De la Rey i Smuts su pobjeivali sjeverno od Johannesburga, u Magalisbergu, a etrdeset tisua ljudi proganjali su njih tri tisue. Na jugu, u Slobodnoj dravi, vodio se veliki lov na De Weta. No, ovoga puta e ga zasigurno uhvatiti, uvjeri Seana mladi asnik. Pedeset tisua konjanika i pjeatva potisnuli su njegove postrojbe u klin izmeu linije utvrda i nabujale rijeke Riet. Na istoku je stanje bilo mirnije. Postrojbe nisu imale pravog vodu i ostajali su u zaklonu medu planinama oko Komatiporta. Do sada je bilo sve mirno, gospodine. No, taj mi se mir nimalo ne svia. Taj Leroux je sposoban, jako pametan. Za sada je ograniio svoje djelovanje na nekoliko navala. Prije deset dana je petsto njegovih ljudi napalo jednu od naih kolona koja je nosila hranu i opremu pored Charlestowna. Ubili su strau i domogli se streljiva, a potom su pobjegli prema planinama. Da, ree Sean. Pronali smo ostatke njegova tabora. Od tada mu nema ni traga ni glasa, gospodine. Pretraili smo cijeli teritorij, no nismo imali sree. Koliko ima ljudi na raspolaganju? , zapita Sean. Moe skupiti, recimo, oko tri tisue ljudi. Mislim da se sprema zaista na neto veliko. Te veeri se Mbejane vratio u tabor nakon ponoi. Ode do Seana, koji je spavao ispod malih kola s mitraljezima Maxim. S njime su bila dva mukarca. Nkosi. Sean se okrene na jedan bok, probudivi se u istom trenutku kad ga je Zulu dodirnuo. Mbejane? etveronoke se izvue ispod kola i ustane. Vidio se mjesec, visok, okrugao i sjajan. Na njegovoj svjetlosti prepozna drugu dvojicu domorodaca i radosno usklikne: Pobogu! Hlubi! Nonga! Potom, prisjetivi se lijepog ponaanja: Vidim vas! Krene uz irok osmijeh prema njima i dohvati ih za ramena, najprije Hlubija, a potom Nongu. A potom svatko od njih odgovori, dok je vraao zagrljaj: Vidim te, nkosi. Jesi li dobro? Dobro sam. A ti? Protokol Zulu pozdrava mogao se produljiti sve vrijeme koje je stajalo na raspolaganju. Prolo je vie od godinu dana otkako se Sean rastavio od njih izvan Pretorije, te je stoga morao zapitati svakoga o ocu, brai, o stoci, i putovanju, prije nego to je mogao postaviti pitanje koje ga je zanimalo. Jeste li proli kroz Ladyburg? Da, nkosi, stigli smo tim putem, ree Hlubi. Jeste li vidjeli nkosizana Dirka? Prvi put obojica se osmjehnu, uz njeno blistanje na mjeseevoj svjetlosti. Sjedili smo s nkosizana, nasmije se Hlubi. Raste poput mladoga bika. Ve nosi rane iz borba i ima asnu masnicu na oku. Raste i njegova mudrost, doda Nonga. Rekao nam je da su stvari zapisane u knjigama. alje pozdrave svome ocu, nastavi Hlubi, i moli da mu dozvolite da ostavi kolu te da ti se ponovno pridrui. Ve je dovoljno nauio iz knjiga. Sean se nasmije. A kako je nkosikazi moja majka? , zapita. Dobro je. alje ti ovu knjigu. Hlubi izvue iz gaa smo- tuljak, prljav od putovanja. Sean ga spusti na jaknu, namjeravajui je proitati poslije u miru. Budui da je protokol pozdrava bio zavren, Sean se mogao vratiti u sadanjost. to mi moete rei o Mahunu? Jeste li pronali njihove tragove? Mbejane se sklupa, smjestivi pored sebe koplje i tit. Ostali su slijedili njegov primjer. Uslijedilo je vijeanje. Govori, zapovjedi Mbejane Hlubiju. Stigli smo kraim putem, koji prolazi kroz planine, objasni Hlubi. Na

breuljcima smo pronali puteljak utrt od mnogih konja i slijedei ga stigli smo do ravnice okruene stijenama. Mahunu su tamo, s bikovima i kolima. Koliko je udaljeno to mjesto? , zapita nestrpljivo Sean. Dan putovanja. Koliko ih ima? , ponovno zapita Sean, a Mbejane odgovori: Onoliko koliko ih je bilo utaboreno na mjestu o kojem sam ti priao. Bilo je logino, pomisli Sean, da Jan Paulus podijeli svoje snage u manje postrojbe iz razloga opstanka i lakeg skrivanja do trenutka kada mu budu trebali svi ljudi za vaan napad. Odmah emo krenuti, ree, skoivi na noge. Eccles se istog trena probudi. asnie, izvidnice su pronale boerski tabor ispod planina. Naredite ljudima da uzjau na konje. Da, gospodine! Ecclesovi brkovi, razbarueni od spavanja, tresli su se poput onih lovakog psa. Dok je oko njega zapoinjalo rasti uzbuenje zbog polaska, Sean protrese vatru i na utoj svjetlosti plamena prekine stranicu iz svoje biljenice te polie vrak olovke. Svim engleskim postrojbama u okolici: U vezi sam s boerskom postrojbom od petsto ljudi. Pokuat u im onemoguiti bijeg do vaeg dolaska. Donositelj ove poruke bit e vam vodi. 5. kolovoza 1900. u 0. 46 sati. Major S. Courteney Hlubi, pozove ga. Nkosi. Sean mu prui poruku. Uzmi ovo. Tamo dolje pronai e vojnike. Pokae prema sjeveru. Predaj im ovu poruku. Skupljeni u kolonu, s elegantnim malim Candvjinim kolima, koja su poskakivala u pozadini, Courtenevjevi borbeni redovi napredovali su prema sjeveru u laganom galopu, medu smeom zimskom travom koja im je dodirivala stremene. Sa Saulom uz njega i dva Zulua ispred njih, koji su provjeravali teritorij poput lovakih pasa, Sean je jahao na elu. Sjedio je pomalo neudobno na sedlu, pokuavajui objema rukama pridravati Adino pismo, koje je vjetar tijekom jahanja savijao. Bilo je udno itati umirujue i njene rijei dok je jahao ususret bitci. Sve se odvijalo po planu u Lion Kopu. Stabla su brzo rasla. nije bilo poara, sue ili bolesti. Ada je zaposlila pomonika koji je radio samo popodne, jer je ujutro bio zaposlen u koli u Ladvburgu. Dirk je zaraivao svoj prinevski dohodak od dvije i pol funte i izgledalo je da mu se posao svia. Svjedodba drugog tromjeseja pobudila je malo zabrinutosti. Ocjene su bile dobre, ali sve su imale i napomenu. Mogao bi puno bolje, ili, Nije dovoljno paljiv. Ope miljenje napisao je ravnatelj rijeima: Dirk je jako ivahno dijete i jako omiljeno medu svojim vrnjacima. No, mora nauiti kontrolirati svoj karakter i marljivo uiti predmete koji nisu po njegovu ukusu. Nedavno se snano potukao s Petersenovim sinom, dvije godine starijim od njega, i iziao je iz tunjave okrvavljen i pun masnica, ali pobjedniki. i Sean razabra malo ponosa iza Adinih formalnih rijei prijekora. Slijedilo je pola stranice Dirkovih poruka, koji je pored tisuu obeanja da e sluati, istiui svoju ljubav prema ocu, molio za ponija, puku i dozvolu da dovri svoju kolsku karijeru. Ada ga je dalje ukratko obavjetavala da se Garry vratio u Ladvburg, ali ju jo uvijek nije posjetio. Na kraju ga je molila da pazi na svoje zdravlje, molei Svevinjeg da ga zatiti, nadajui se da e se ubrzo vratiti u Lion Kop. dovrivi pismo srdanim pozdravom. Sean paljivo savije pismo i ugura ga u dep kaputa, a potom se prepusti svojim mislima, dok su kilometri prolazili pod kopitima konja. Bilo je puno razvezanih konopaca i zamrenih koje je trebalo slijediti: Dirk i Ada, Ruth i Saul, Garrick i Michael. i svaki ga je bolio. Odjednom pogleda Saula i uspravi se u sedlu. Nije bio trenutak za razmiljanje. Uli su u dolinu koja se penjala prema snjenim vrhovima Drakensberga, slijedei rijeku koja je uborila. Ima li jo puno, Nonga? , uzvikne. Malo, nkosi, jako malo. i U jednoj drugoj dolini koja je bila paralelna s dolinom kojom se kretao Sean, s druge strane kamenih vrhova, mladi Boer postavljao je isto pitanje. Ima li jo puno, Oom Paul? Prije nego to mu je odgovorio, Vecht- General Jan Paulus Leroux se okrene i pogleda postrojbu od tisuu burghersa koje je vodio u tabor medu planine. Jahali su u jedinstvenoj masi koja je sasvim pokrivala donji dio doline. Bradati ljudi, razliite smee odjee, saivene kod kue, jahali su na konjima ogrnuti svojim zimskim kaputima. no, pogledavi ih, Jan Paulus osjeti ponos. Bili su otporni na smrt, veterani stotinu bitaka, ljudi oblikovani u penici borbe, otri poput britve i izdrljivi poput najboljeg elika. Zatim pogleda mladia pored sebe. mladia samo godinama, jer su njegove

oi ve bile stare i mudre. Malo, Hennie, jako malo. Eccles, ovdje emo se zaustaviti. Napojite konje. Popustite sedla, ali ne skidajte ih. Ne palite vatre, ali ljudi se mogu odmoriti i jesti. Dobro, gospodine. Otii u u izvidnicu i pogledati tabor. Dok me ne bude, podijelite stotinu komada dodatnog streljiva svakome. Provjerite mitraljeze Maxim. Vratit u se za nekoliko sati. Kad emo ponovno krenuti, gospodine? U zalazak sunca. elim biti spreman za napad im se pojavi mjesec. Moete to ve sada rei ljudima. Dok su Sean i Nonga ostavili kolonu i nastavili pjeice dolinom, dva su ih ovjeka promatrala s vrha. Leali su meu stijenama. Obojica su imala dugake brade. Jedan je nosio pojas engleskog asnika iznad kone jakne sa zakrpama, ali puka naslonjena na stijeni pred njim bila je Mauser. alju pijune u tabor, proape i njegov prijatelj odgovori: Ja, pronali su ga. Idi! Tri do Jan Paulusa i upozori ga da je tristo zrelih kakija spremno da ih uberemo. Drugi se naceri i klizne unatrag da ga ne primijete. Kad se naao ispod vrha, potri prema svom konju i prije nego to ga je uzjahao, povede ga prema mjestu gdje je poinjala trava, koja je trebala priguiti topot konja. Sat vremena kasnije Sean se vrati iz izvidnice. U klopci su, Eccles, ree osmjehnuvi se okrutno prema Saulu i Ecclesu. Nalaze se oko dvije milje ispred nas, u sakrivenoj udubini medu planinama. Sklupa se i dlanom ruke izravna tlo. Evo, to emo uiniti. Uze jednu granicu i hitro narie nekoliko poteza. Ovo je naa dolina. Mi se nalazimo ovdje. Tabor se nalazi na ovom mjestu, s planinama ovdje, ovdje i ovdje. Ovo je ulaz u udubinu. Evo, postavit emo mitraljeze ovdje, uz stotinjak ljudi ispred njih, i neto ispod njihove razine, ovako. elim da. Odjednom njegov plan odleti u zrak, a grumeni zemlje udu mu u oi i usta. Kog se vraga. , zapone i priblii ruke licu, ali ostatak reenice se izgubi u zagluujuoj buci Mausera. Kroz suze Sean pogleda prema vrhu. O, mili Boe! Dim puaka lebdio je iznad njega poput guste magle. U rijeku, povedite konje u rijeku! Njegov je glas nadvisio prasak metaka koji su padali zavravajui zariveni u meso. U rijeku, skoite u rijeku! Potri du kolone uzvikujui tu zapovijed ljudima koji su pokuavali izvui puke iz korica, borei se s pogoenim konjima. Boerski metci nad njima, ivotinje i ljudi stenjali su na travi. Slobodni se konji raspre dolinom, s uzdama za vratom i praznim stremenima koji su se odbijali o bokove ivotinja. Ostavite ih! Ostavite ih! Skoite u rijeku! Dva ranjena magarca leala su na tlu i ritala se, zapletena u vezove kola. Sean odree vezice platna i podigne jedan mitraljez. Jedan metak oteti drvo ispod njegove ruke. Ti! , uzvikne jednome od mornara. Uzmi ovo! Prui mu oruje. ovjek potri drei ga u naruju poput djeteta prema obali rijeke. Sa sandukom streljiva ispod svake ruke, Sean ga je slijedio. Izgledalo je kao da tri s vodom do pojasa, svaki korak bio je bolan, dok mu je strah obujmio lea. Jedan mu metak spusti eir na oi i osjetivi se u opasnosti, sa skvrenim koljenima, nastavi trati nasumce prema rijeci. Odjednom ne osjeti vie tlo pod nogama, i zapone padati. Kratak let, a potom pljusak, dok je licem utonuo u ledenu vodu rijeke. Odmah ustane, i nastavivi vrsto stiskati streljivo za Maxim, baci se u zaklon strme obale. Iznad njega bjesnila je boerska vatra, ali mnogi su njegovi ljudi pronali spas u rijeci, a mnogi su jo uvijek skakali u nju. Oteano diui i ispljunuvi vodu Sean se nasloni leima na strmu obalu, dok je pokuao ponovno doi k sebi. Navala preivjelih prema rijeci se smanji, sve dok sasvim ne prestane. Zatim se i boerska vatra smanji, a potom i prestane, te dolina utone u iznenadnu tiinu, koju su prekidali samo jecaji i molitve ranjenika. Prva Seanova misao bila je o Saulu. Opazi ga kako dri par natovarenih magaraca ispod obale. Nonga i Mbejane uspjeli su skloniti jo dvije ivotinje. Sean uzvikne Saulu da se preseli na drugu stranu. Potom povie: Eccles! , i uz olakanje zauje njegov glas nedaleko od sebe. Ovdje, gospodine. Poredajte ljude du obale i iskopajte rupe. j Da, gospodine, i odmah zapone: Ovdje, vi ostali! Jeste li uli to je rekao major? Pourite se! U roku od nekoliko trenutaka dvjesto je puaka bilo poredano du obale rijeke, s Maximom smjetenim iza zidia od kamenja i zemlje. Ljudi koji su izgubili oruje, okupljali su se oko ranjenika, koje su skupili u sreditu linije. Leima naslonjenim na obali, sjedili su u blatu do pojasa i njihova se krv irila vodom

u mrljama tamnocrvene boje. Sean se popne do Ecclesa i podigne paljivo glavu te pogleda iznad ruba. Pred njim je prizor bio oajan. Mrtvi konji i magarci, raspren teret, pokrivai i hrana. Ranjene ivotinje stajale su pognute glave ritajui se bespomono. Ima li jo koga ivog, tamo? , uzvikne, ali od tijela koja su leala na tlu ne dobije odgovor. Jedan neprijateljski vojnik iz zasjede s vrha zapuca prema Seanu i on brzo pogne glavu. Gotovo su se svi uspjeli skloniti u rijeci, gospodine. Oni koji nisu uspjeli, sada su vani, i bolje im je nego ovdje u blatu. Koliko smo ih izgubili, Eccles? Desetak, gospodine, a dvostruko je vie ranjenih. Uspjeli smo se izvui s malo gubitaka. Da, sloi se Sean. Njihova poetna paljba bila je previsoka. To je greka koju mogu uiniti i najbolji strijelci, kad moraju pucati nizbrdo. Iznenadili su nas sputenih hlaa, promrmlja Eccles i Seanu ne izbjegne lagani trag prijekora. Znam. Trebao sam poslati strau na vrh. Nisi Napoleon, ree samome sebi, a ovi leevi to potvruju. i; Koliko smo oruja izgubili? , ponovno zapita. Ostaje nam dvjesto i deset puaka i jedan Maxim, gospodine, a podijelio sam dodatno streljivo, po vaoj zapovijedi, neto prije napada. Trebalo bi biti dovoljno, odlui Sean. Sada trebamo samo biti strpljivi dok nam moj domorodaki vodi ne dovede pojaanje. Pola sata se nita nije dogodilo, osim pokoji zalutali pucanj s vrha. Sean je proao cijelim redom svojih ljudi razgovarajui s njima. Je li sve u redu, mornaru? Moja stara ne bi mogla doi k sebi. George, rekla bi, sjediti u blatu sigurno nije zdravo za tvoje hemoroide, tako bi rekla, gospodine. ovjek je imao metak u trbuhu, i Sean se pokua osmjehnuti. No, ne bi mi bilo ao da si mogu popuiti jednu. Sean potrai po depovima i prui mu vlanu cigaru te krene naprijed. Jedan mladi, jedan od kolonijalaca, plakao je u tiini, drei na prsima hrpu zavoja natopljenih krvlju, iz rane na ruci. Boli li te? , zapita ga njeno Sean. Mladi podigne prema njemu blatom i suzama zaprljano lice. Odlazite, promrmlja. Molim vas, odlazite. Sean nastavi dalje. Trebao sam postaviti strau, ponovi samome sebi. Trebao sam. Bijela zastava na vrhu, gospodine, uzvikne uzbueno vojnik, a Sean se uspne do njega. Odmah se zauje amor primjedaba. Prostiru rublje. Kopilad se eli predati. Znaju da smo ih pobijedili. Sean se uspne i zamae eirom. Odmah se ovjek na konju spusti u kasu prema njemu. Middag, Menheer, pozdravi ga Sean. ovjek na konju pozdravi ga samo klimanjem glave i prui mu poruku. Menheer, Oekujem svakog trena dolazak mog topa Hotchkiss. Vae je stanje jako teko. Predlaem vam da se predate kako bi se izbjeglo daljnje krvoprolie. VechtGeneral ]. P. Leroux Poruka je bila napisana na starom nizozemskom jeziku na nepravilnom komadiu papira za poklone. Pozdravite generala, mjnheer, no, mi emo izdrati jo koje vrijeme. Kako elite, ree Boer, no, provjerite ako je netko od ovih ljudi, i pokae vojnike u odorama kaki boje koji su leali medu mrtvim konjima i magarcima, jo uvijek iv. Osim toga, morate ubiti ranjene ivotinje. m, Jako ste ljubazni, mjnheer. m Naravno, razumije se da neete pokuati skupiti oruje % streljivo. Naravno. Boer je ostao s njima, dok su Eccles i jo nekoliko vojnika provjeravali ima li jo preivjelih, te ubijali osakaene ivotinje. Pronali su jo jednog ivog vojnika. Zrak mu je izlazio iz prekinutog dunika, uz pjenu crvenkastih mjehuria. Poloe ga na pokriva i ponesu ga u korito rijeke. Jedanaest mrtvih, obavijesti Eccles Seana. Eccles, im bude zavrilo primirje, doi emo po jo jedan mitraljez Maxim i dva sanduka streljiva. Bili su pored kola, a Sean je glavom pokazao na golemi mitraljez koji je izvirivao ispod votanog platna. Da, gospodine. elim etiri dragovoljca spremna da obave posao. Uvjerite se da svaki od vojnika ima no za rezanje konopca. Da, gospodine. Eccles se osmjehne poput veselog mora i vrati se prema rijeci, dok se Sean pribliavao Boeru. Zavrili smo, mjnheer. Dobro. im budem nestao iza vrha, napad e ponovno zapoeti. U redu. Sean krene prema rijeci, prolazei medu leevima. Ve su ih muhe pokrile, zelene i metalne boje, podizale su se prolaskom poput roja pela, a potom se ponovno vraale na leeve. Sean stigne do obale rijeke i opazi Saula sklupanog ispod nje, na elu etrdesetak ljudi bez puaka. Iza njih stajao je Eccles, natmuren, s brkovima koji su otkrivali njegovo neslaganje. Sean odmah

shvati to se dogodilo. Saul je iskoristio svoj in da preuzme zapovijed nad dragovoljcima. to, do vraga, namjerava uiniti? , zapita Saula, koji ga je gledao svojim tvrdoglavim izrazom lica. Ti ostani gdje jesi, to je moja zapovijed! Obrati se Ecclesu: Preuzmite vodstvo! , a Eccles se nasmije. Nije to bio trenutak za raspravu. Boer je ve bio na pola puta do vrha. Sean podigne glas i uzvikne prema dugom redu ljudi. ujte me svi. Da nitko nije zapucao sve dok to ne uini neprijatelj. Tako emo moda uspjeti dobiti na vremenu, potom tiho nastavi, obraajui se Ecclesu: Ne trite, iziite hodajui ravnoduna izraza. Skoi u korito rijeke ostavi izmeu Saula i Ecclesa. Sva trojica se zagledaju prema padini i opaze da je Boer stigao do vrha, zamahao eirom i nestao. Idite! , ree Sean i svi krenu. Eccles, zajedno sa etiri dragovoljaca. i Saulom. Zaprepaten, Sean pogleda estoricu kako se kreu prema kolima. Potom ga bijes nadvlada. Taj luak, malo kopile, te i on izie iz korita rijeke. Dostigne ostale u blizini kola i zarei prema Saulu: Platit e za ovo! , a prijatelj se pobjedniki nasmije. Na vrhu je jo uvijek vladala zbunjujua tiina. no nije mogla dugo potrajati. Zajedno, Saul i Eccles odreu konopce koji su zadravali votano platno, Sean ga podigne i uze mitraljez. Dri, ree, predavi ga ovjeku iza sebe. U tom trenutku metak upozorenja protutnji iznad njihovih glava. Uzmite svatko po sanduk i trite! S vrha i s rijeke vatra strijelaca oslobodi se takvom jainom poput tutnjave bubnjeva i sedmorica potri prema obali, nagnuti ispod tereta. ovjek koji je nosio mitraljez padne glavom prema naprijed. Sean baci svoj sanduk sa streljivom, koji, otkotrljavi se, zavri u koritu rijeke. Usporivi trk, vrati se natrag i podigne mitraljez te krene takoer prema rijeci. Ispred njega, najprije Eccles, a potom Saul, skoe na sigurno, a Sean ih je slijedio s tri preivjela vojnika. Bilo je svreno. Sean je sjedio uronjen do pojasa u ledenu vodu, stiui na prsima mitraljez, a sve to mu je padalo na pamet bile su pogrdne rijei koje je htio uputiti Saulu. Prostrijeli ga pogledom, no Saul i Eccles su kleali jedan pored drugog, smijui se i tapajui se meusobno po ramenima. Sean prui oruje najbliem vojniku i priblii se Saulu. Njegova ruka vrsto uhvati Saula za rame i podigne ga. Ti. , nije uspijevao pronai dovoljno teke rijei. Daje Saul ostao ubijen, Ruth nikada ne bi vjerovala da je iziao svojevoljno. Prokleta budalo, prosike, i moda bi ga bio udario, da krikovi iza njega nisu privukli njegovu panju. Jadnik! r Ustaoje. Ostani dolje, za ime Boje! Sean ostavi Saula i skoi unatrag te pogleda kroz otvor na zidiu. Na otvorenom, vojnik koji je nosio mitraljez ustao je na noge. Kretao se paralelno s obalom, rukama koje su mu visjele o bokovima, i udnim hodom. Boeri su pucali na njega s vrha. Nitko od Engleza, skamenjenih od uasa, nije mu priskoio u pomo. Pogode ga i vojnik zatetura, no zapone hodati pod boerskim metcima, kreui se u suprotnom smjeru od rijeke. Ponovno ga pogode i padne prema naprijed. Neprijateljska vatra prestane, i u tiini Seanovi ljudi zaponu razgovarati o glupostima, izbjegavajui se izravno pogledati u oi, posramljeni to su promatrali smrt tog ovjeka. Seanov bijes je nestao, zamijenjen osjeajem krivnje zbog zahvalnosti to vani nije ostao Saul. U dugom razdoblju zatija koje je uslijedilo, Sean i Saul su ostali sjediti jedan uz drugoga, leima naslonjenim na obalu. Iako nisu razgovarali, stari osjeaj prijateljstva se ponovno pojavio. Uz prasak i um prva granata topnitva protutnji zrakom i kao i svi ostali, i Sean instinktivno spusti glavu. Granata prasne uz smedeutu perjanicu na suprotnoj padini. Strah se proiri du rijeke. Kriste, imaju top! Rezerviraj mi mjesto na prvom vlaku, prijatelju! Deki, nema potrebe da se brinete, uzvikne Sean, umirujuim glasom. Ne mogu nas dosegnuti. I druga granata se rasprsne upravo iznad ruba obale, sruivi na njih kiu kamenja. Na trenutak ostanu zbunjeni, kaljui zbog praine, no u sljedeem trenutku ve su kopali zemlju poput skupine grobara koji se meusobno natjeu. Praina je nad rijekom stvorila neku vrstu magle oker boje, zbog koje su Boeri na vrhu morali dobro otvoriti oi. Neto prije nego to je granata dotaknula tlo, svaki ovjek je sebi iskopao malenu niu u kojoj se sklupao. Boerski hitci bili su udno nepravilni. Dva ili tri puta letjeli su visoko prasnuvi iznad velda. Sljedei bi pak tono pogodio rijeku, podiui perjanicu vode i blata. Dok se to dogaalo, odjek dugih

usklika stizao je slabo s vrha, a potom bi uslijedila tiina, za vrijeme koje je bilo vjerojatno da su topnici dobivali upute za daljnje gaanje. Zatim bi ponovno zapoelo granatiranje uz obnovljeni entuzijazam, te bi ponovno uslijedila stanka za odmor. Za vrijeme jedne od tih stanka, Sean promotri vrh kroz otvor u zidiu. S nekoliko mjesta na padini podizale su se kolone dima. Stanka za kavu, gore, Eccles. Kako vode napad, ne bi me zaudilo da se pojavi jo jedna bijela zastava uz nekoliko mladia koji bi se spustili i ponudili nas kavom. Sumnjam, nasmije se Sean. No, da e se spustiti, nema dvojbe. Sean pogleda na sat. etiri i pol. Dva sata do zalaska sunca. Leroux mora donijeti odluku prije mraka. Budu li se spustili, napast e nas s lea, izjavi Saul, pokazujui breuljak koji je bio opasnost za njihovu pozadinu. Da bismo se obranili s te strane, trebali bismo se poredati du obale na suprotnoj strani rijeke i okrenuti lea vojnicima u zasjedi koji su ostali na vrhu. Sean je razmislio o tome nekoliko trenutaka, a potom izjavi: Shvatio sam! Dim! Ne razumijem, gospodine. Eccles, naredite da pripreme vatru du ove obale, s travom i suhim granjem, spremnu da bude zapaljena, naredi Sean. Stignu li sa stranje strane, sklonit emo se iza dima. Nakon petnaest minuta ubrzanog rada bilo je sve gotovo. U razmacima od deset koraka, du korita rijeke Seanovi ljudi spremili su hrpe kamenja s ravnim vrhom koji su se podizali iznad razine vode. Na svakoj hrpi bio je spreman sveanj trave i grmlja, iupanih pored obale. Neto prije zalaska sunca, kad su sjene postajale sve gue, a svjetlost bila varljiva, uz maglu koja im je pomagala, stojei nepomino u zraku i skrivajui ih, Leroux poalje svoje konjanike u napad. Sean zauje prigueni topot kopita, nalik na prolazak vlaka u daljini i skoi na noge. Evo ih, stiu! , uzvikne netko. Ti bezobraznici nam dolaze s leda! Uz nisko sunce koje je pred njima bacalo goleme i iskrivljene sjene, konjanici su napadali u dugom redu sa zapada. Zapalite vatru! , zarei Sean. Boeri, oko pola tisue ljudi, zaponu se sputati na svojim konjima napredujui u velikom galopu i pucajui. Maxim! , uzvikne Sean. Smjestite mitraljeze s druge strane rijeke! Skupine vojnika zaduenih za mitraljeze spuste teko oruje s postolja i krenu protiv struje. Iznad svake upaljene vatre podizao se oblak dima plavkaste boje. Kaljui i proklinjui, ljudi su stigli do druge obale. S vrha bijesna vatra koja je pokrivala ostale Boere sruila se na rijeku, a top je ponovno nastavio granatiranje, sada intenzivnije i preciznije. Pali! , uzvikne Sean. Pogodite te bezobraznike. Pogodite ih. Pokaite im. Buka je bila uasna: puke, granate, bubnjanje Maxima, krikovi, bodrenje, jecaji boli, topot konja, pucketanje vatre. Iznad svega toga gust pokriva dima i praine. Sean nacilja, nalaktivi se na hrapavom blatu, ispali i pogodi jednog konja, odbacivi u zrak konjanika i puku. Ponovno ispali. Pogodak! Evo, klizi iz sedla. Padni, bezobraznie! Hop, padne na tlo. Ispali, jo, jo. Isprazni okvir. Svaki hitac pogodi. Pored njega mornar je pomicao na desno i na lijevo usta mitraljeza. Dok je ponovno nabijao puku, Sean ga pogleda isprativi oima luk unitavanja, masakriravi ljude i konje, dok odjednom ne utihne i vojnik se za mitraljezom ne nagne i nabije na mitraljez. Granata ispaljena s vrha, nasumce u dim, pogodi ga u stranji dio vrata. ovjek padne na oruje, a krv mu iz usta ikne na cijev mitraljeza, dok se uvijao u grevima smrti. Sean ispusti puku, udalji tijelo s Maxima, namjesti ga te ispali. Boeri su sada bili blizu. Sean podigne nian, ciljajui u prsa konja. Mornareva krv prila se na uarenoj cijevi mitraljeza, a trava ispred njega se naginjala podrhtavajui pod neprestanom paljbom. Pred njim se jasno nazirao niz konja u trku na sve tamnijoj pozadini neba. Ljudi u sedlu ispaljivali su metke u pravcu rijeke. Ranjeni konji padali su na tlo, kotrljajui se prema rijeci i ritajui se u blatu. Sjaite! Sjaite! U rijeku! , uzvikne jedan stari Boer s plavom bradom. Sean ponovno usmjeri Maxim. ovjek ga opazi kroz dim, no upravo je silazio s konja, s desnom nogom izvan stremena, i pukom u lijevoj ruci. Sean opazi da su mu oi sive i bezizraajne dok je promatrao usta mitraljeza. Rafal ga pogodi u prsa, padne unatrag podigavi ruke, i konj ga odvue za sobom. Napad se zaustavi. Boerska vatra se smanji, konji se vrate u galopu prema zaklonu breuljaka. Stari ubijeni burgher nestane s njima, dok ga je konj vukao ostavivi dugaki trag zgnjeene trave. Oko

Seana ljudi su klicali, smijali se i sretno avrljali. No, u blatu je bilo mnogih koji se nisu radovali, i uz pokret zauenosti i krivnje Sean opazi da su se njegova stopala oslanjala na tijelo mrtvog mornara. Ova runda je naa! , ree Eccles uz irok osmijeh. Bezosjeajan meu mrtvacima, kao to to moe biti samo stari borac. Da, sloi se Sean. S druge stane jedan se konj podigao i nepomino stajao, s tijelom koje je podrhtavalo, i slomljenom nogom. Jedan ranjeni burgher zapoeo je kaljati u travi uz hropac, guei se vlastitom krvlju. Da, ova je runda naa, Eccles. Podignite zastavu. Moraju se spustiti i pokupiti ranjenike. Burghers su morali upotrijebiti svjetiljke traei u mraku jo uvijek ive prijatelje i ubijajui konje. Nkosi, na mjestu gdje rijeka krivuda i gdje je obala niska smjestili su puno ljudi, obavijesti ga Mbejane koji se vratio iz izvidnice. Ne moemo se povui s te strane. Pretpostavio sam, , ree Sean, te prui Mbejaneu konzervu mesa. Jedi. to je rekao, gospodine? zapita Eccles. Da je rijeka u dolini pod opsadom. Sean upali jednu cigaru koju je uzeo iz sedla svoga ubijenog konja. Prokleto je neudobno ostati ovdje sjediti u blatu, ree Eccles. Strpljenja, Eccles, nasmije se Sean. Ostavit emo im vremena do ponoi. Do tada e veina burghersa sii s vrha da bi popila kavu oko vatre. elite li napasti, gospodine? Bilo je oito da se Eccles slagao s njim. Da. Recite ljudima. Tri sata odmora, a potom emo krenuti u osvajanje vrha. Dobro, gospodine. Sean nasloni lea na obalu i spusti kapke. Bio je jako umoran, oi su ga pekle od praine i dima, donji dio tijela bio je mokar i hladan, izme su bile pune blata. Boljela ga je glava od para lidita. Trebao sam staviti strau na vrh, pomisli jo jednom. Boe mili! to sam uinio! Moj prvi zadatak, a ve sam izgubio polovicu svojih ljudi i sve konje. Trebao sam staviti strau na vrh. Zauzeli su vrh nekoliko minuta nakon ponoi, gotovo ne naiavi na otpor. Mali broj boerske strae pourio se sii niz padinu, a Sean je s visine promatrao neprijateljske tabore. Paljba je u neujednaenom redu bljetala prema vrhu. Sean ispali nekoliko rafala, a potom uzvikne: Prestanite s paljbom. Eccles, rasporedite ljude. Brzo, imat emo posjet. Boeri su podigli oko vrha malene zidie koji su Seanovim ljudima utedjeli mnogo posla. U deset minuta mitraljezi su bili smjeteni na podloge, a dvjesto ljudi, koji su ostali neranjeni, ekali su iza kamenih zidia neprijateljski protunapad. Trebalo je neko vrijeme da ovaj zapone, jer je stanje trailo brz odgovor. Zatim Englezi zauju prvo potajno pribliavanje napadaa. Evo ih, stiu, Eccles. Saekajte, nemojte zapoeti odmah s paljbom. Burghers su se oprezno pribliavali, i kad je Sean uspio uti njihove apate medu stijenama, odlui da su se nalazili dovoljno blizu i obeshrabri veu bliskost s velikodunom paljbom i uporabom svih mitraljeza. Boeri su odgovorili istim arom, a na vrhuncu borbe oglasi se i top Hotchkiss. Prva granata prohuji oko pola metra od Seanove glave i prasne u dolini iza njega. Druga i trea pogode napadae, uzrokujui u dolini takvu viku i zavijanje da su topnici, vidjevi da se njihovi napori ne cijene, zadrali distancu i uvrijeeni ostatak noi proveli u tiini. Sean je oekivao odluan napad, ali ubrzo je bilo jasno da je Leroux bio dobro upoznat s rizikom bliskog napada u mraku. Stoga se zadovoljio da zadri Seana budnim cijelu no, aljui u skupinama svoje burgherse da nastave dvoboj s pukama na bliskoj udaljenosti. i Sean zapone gajiti sumnju o svoj dobro razraeni napad. Zoru e doekati na stjenovitom vrhu, pred brojano jaim neprijateljem, s poloajem koji je neprijatelj s lakoom mogao opkoliti ili pogoditi. Prisjeti se Spion Kopa, i ne osjeti olakanje zbog toga. Druga mogunost bila je da se ponovno povuku prema rijeci, ali od te pomisli se najei. Poraz je bio siguran, jedini spas moglo je predstavljati pojaanje. Bolje gore, na vrhu, nego u blatu. Ostat emo, odlui. U zoru uslijedi stanka, isprekidana samo ponekim hitcem iz puke, ali Sean osjeti porast aktivnosti medu Boerima. udnovati umovi i zvukovi prigueni pomicanjem prema bokovima potvrdili su njegove strahove. No, bilo je prekasno da se povuku prema rijeci, Boeri su ve bili rasporeeni na breuljcima. Izgledalo je da se nalaze jako blizu: bliski poput nevidljive tame, koja je obavijala padine, ekajui da svjetlost postane jaa. Sean ustane. Preuzmi moje mjesto, proape ovjeku pored sebe, pokazujui na Maxima. Koristio ga je cijelu no: njegove su se ruke nalazile u gru zbog pucnjave, a leda su

ga nepodnoljivo boljela. Pokua se razgibati dok je hodao du reda vojnika, zaustavljajui se da bi porazgovarao s ljudima koji su leali iza zidia i pokuavajui zvuiti iskreno, izgovarajui ohrabrujue rijei. U njihovim odgovorima osjeao je potovanje koje su poeli gajiti prema njemu kao borcu. Vie od potovanja, radilo se o neemu nalik na ljubav. Isti osjeaj koji je general Buller pobuivao medu svojim vojnicima. Starac je inio greke, mnogi su ljudi umirali kad ih je Buller vodio, ali postrojbe su ga voljele i rado ga slijedile. Sean stigne do kraja reda. Kako si, Saule? , zapita tiho. Dosta dobro. Ima li traga neprijatelju? Blizu su. prije nekoliko minuta uli smo ih da razgovaraju. Ako eli moje miljenje, spremni su da nas napadnu. Imate li dovoljno streljiva? Dovoljno da stignemo do kraja. Stii do kraja! To e on odluiti. Kad krvoprolie bude zapoelo, koliko e potrajati dok ne bude zapitao za primirje, izlazei iz zaklona sa sramotno podignutim rukama? Bolje je da se skloni u zaklon, Sean. Svjetlost brzo postaje jaa. Hej, tko je ovdje babica? , nasmije se Sean. Pazi se, ne elim vie nikakvih junatava s tvoje strane, i krene prema svom mjestu. Jutro je stiglo odjednom, kao to se to dogaa samo u Africi. Boerski tabori su nestali. A tako i Hotchkiss. Sean je znao da su top i konje premjestili iza vrha na kojem su se sada nalazili engleski vojnici. Znao je takoer daje stjenovit kraj oko rijeke vrvio od neprijatelja, a da je jedna skupina bila razmjetena s obje njihove stf ane i vjerojatno iza njih. Polako, poput ovjeka koji se ogleda oko sebe prije nego to e zapoeti dugo putovanje, Sean se zagleda u planine, nebo i dolinu. Potom se njegove oi zaustave na poetku doline, prema travnjacima visokog velda. Njegova glava trne od iznenaenosti. Sean osjeti da ga prolaze trnci od uzbuenja. Ulaz u dolinu bio je zaepljen tamnom masom. Na toj nesigurnoj svjetlosti mogla je biti zamijenjena za plantau akacija: duguljasta, uredna i crna na blijedoj travi. No, plantaa, koja se kretala, produljivala, mijenjajui oblik. Prve zrake sunca kliznule su s vrha i osvijetlile vrkove kopalja, reflektirajui tisue i tisue iskrica. Konjanitvo! , zarei Sean. Pobogu, pogledajte! Njegov uzvik se proiri medu vojnicima: divljaki urliui i pozdravljajui ih, Englezi su zapoeli pucati na malene smee pojave koje su bezglavo bjeale prema vojnicima koji su ostali straariti pored konja i koji su se sputali sa suprotne padine, svatko za sobom vukui nekoliko konja. Zatim, iznad pozdrava, pucnjeva i topota konjskih kopita te krikova zauju se note Bonnie Dundee, truba je jasno odsvirala uvod u bitku. Seanove puke zamuknu. Uzvici ushienja se smanje, a potom sasvim utihnu. Jedan po jedan, njegovi ljudi ustanu kako bi pogledali konjanike. Korak. Kas. Lagani galop. Galop. Vrci kopalja se spuste. Drei ih na visini trbuha, letjela su poput krijesnica pred zatvorenim redom konjanika, i ta uasna masa se sunovratila prema spletu ljudi i ivotinja u panici. Sad su neki Boeri bili u sedlu, okrenuvi konje i bjeei poput divljai pred lovcima. Boe mili! , ree Sean, ekajui uasan zvuk koji je trebao ispuniti zrak kad se napad trebao sruiti na neprijatelja. No, zauje samo topot kopita. nikakva stanka, nikakva promjena u redovima, dok su konjanici jahali kroz Boere. Zatim se okrenu i vrate natrag. Na tlu razbijena koplja, u ruci dugaki i svjetlucavi maevi. Sean opazi jednog burghera kako tri oajniki dok ga je jedan strijelac slijedio. Vidio je kako se u posljednjem trenutku okrenuo i rukama si prekrio lice. Konjanik se podigne na stremenima, probovi ga maem. Burgher padne. Poput igraa pola, strijelac okrene konja i vrati se natrag, ponovno se nagnuvi nad konjem da ga pogodi dok je kleao u travi. Povucite se! , zarei Sean, a potom njegov glas postane krik uasa i gnuanja. Ostavite ih! Za ime Boga, imajte milosti! No, nisu ga posluali. Nastave hladno s krvoproliem. Probodi i odsjeci, pregazi, sve dok koplja nisu bila natopljena krvlju, a dolina je bila ispunjena tijelima izmuenim desecima rana. Sean skrene pogled i pogleda preivjele iz Lerouxove postrojbe koji su se rasprili prema vrhu, gdje ih golemi konji strijelaca nisu mogli slijediti. Potom sjedne na jedan kamen i zubima odgrize vrh cigare. Otar dim mu pomogne da oisti usta od okusa pobjede. Dva dana kasnije Courtenevjevi borbeni redovi uli su u Charlestown. Postrojbe su im pljeskale i Sean se nasmije promotrivi reakciju vlastitih ljudi. Pola sata ranije izgledali su poput krpenih

lutaka, tuno klonuli nad njihovim konjima koje su posudili. Sad su sjedili uspravno i oholo, uivajui u pozdravu. Zatim osmijeh nestane sa Seanova lica, dok je promatrao kako su se njegovi redovi stanjili, te se okrene i pogleda petnaest prepunih kola koja su prevozila ranjenike. Da sam barem postavio strau na vrh. Seana je ekao hitan Achesonov poziv koji je. dvadeset minuta nakon to je stigao u Charlestown, brzim vlakom otputovao prema sjeveru, mrzei Saula, zbog tople kupke u kojoj ga je ostavio, zbog odore koju je Mbejane povjerio debeljukastoj djevojci Zulu da opere i ispegla, a jo vie zbog poziva da sudjeluje kao poasni gost te veeri, za stolom sa asnicima. na kojoj je prijatelj trebao uivati u Veuve Clicqoutu i Courvoisieru koji su mu neko pripadali. Kad je stigao u Johannesburg, sljedee jutro, s parom lokomotive koja je jo neznatno pridodavala prljavtini nakupljenoj tijekom dva tjedna provedenih u veldu, Seana je ekao pomonik koji ga je poveo do Achesonovog apartmana u Grand National Hotelu. Major Peterson ostao je uljudno zapanjen Seanovim izgledom. Pogleda mrlje, poderotine i osueno blato s aristokratskim uasom, zbog kontrasta sa istim bijelim stolnjakom i sjajnom srebreninom na prostrtom stolu za doruak. Miris mu je pokvario apetit i stalno je pribliavao svileni rupi nosu. No, Acheson je izgledao kao da ne opaa nita, njegovo je raspoloenje bilo vie nego sveano. Lijep podvig, Courtenev. O, da, prokleto lijep. U potpunosti ste potvrdili vau teoriju. Neko vrijeme neemo imati velikih potekoa s Lerouxom, budite uvjereni u to. elite li jo jedno jaje? Peterson, dodajte mu kajganu. Sean pojede, ulije si kavu u alicu a potom zapita: Hou da me oslobodite ovog vodstva, prokleto sam zabrljao. I Acheson, i Peterson se zagledaju zaprepateno u njega. Dobri Boe, postigli ste pozamaan uspjeh. najvei nakon toliko mjeseci. Srea, naglo ga prekine Sean. Da su imali jo samo dva sata na raspolaganju, unitili bi nas. asnici sretne ruke, po mom su miljenju, dragocjeniji od pametnih. Vaa je molba odbijena, pukovnie Courteney. Dakle, sad sam pukovnik, pomisli, lizalica da me zadri smirenog na zubarskom stolcu. Seanu je gotovo bilo zabavno. Kucanje na vratima onemoguilo mu je da se pobuni. Jedan glasnik ue i prui poruku Achesonu. Hitne vijesti iz Charlestowna, promrmlja. Acheson uze papir i upotrijebi ga kao da se radi o dirigentskoj palici, dok je nastavljao svoju raspravu. Imam tri asnika za vas, i potrebne ljude koji e nadomjestiti gubitke. Pronaite mi Boere i drite ih zauzetim do dolaska mog konjanitva. Ne traim od vas nita drugo. Dok vi budete obavljali va dio posla, nae e kolone zapoeti nov niz napada. Ovog emo puta pedalj po pedalj proeljati teren. Unitit emo urod i stoku, uzet emo svakog mukarca, enu i dijete i zatvorit emo ih u logore. Kad budemo svrili, ostat e samo goli veld. Primorat emo Lerouxa da djeluje u prazno, a u meuvremenu emo ih proganjati stalnim progonima i navalama. akom udari o stol, dok je srebrenina na stolu zazvonila. Troenje snaga, Courtenev od sada na dalje bit e to rat troenja snaga. Te su rijei imale ruan i poznat prizvuk za Seana. I, odjednom, slika uasa oblikuje se u njegovim mislima. Opazi zemlju, njegovu zemlju, pocrnjenu od vatre i s praznim imanjima u beskonanosti neobraenog tla. Fijuk vjetra u veldu bio je poput plaa siroadi i jadanja izgubljenog naroda. Generale. , zapone, ali Acheson je itao poruku. Prokletstvo! , zarei. Ponovno Leroux. Okrenuo se i zatvorio u klopku kolonu s namirnicama i orujem onih istih strijelaca koji su raskomadali njegove ljude. Unitio ju je i nestao u planine. Spusti poruku na stol. Courteney, ree, ne odvojivi oi s poruke, vratite se natrag i ovoga puta uhvatite to kopile! Doruak je spreman, nkosi. Michael Courtenev podigne pogled s knjige i osmjehne se slugi. Hvala, Joseph, odmah dolazim. Ta dva sata jutarnjeg uenja tako su brzo prolazila. Pogleda na sat na polici iznad kreveta. Ve je est i pol. Sklopi knjigu i ustane. Dok si je eljao kosu gledao je svoju sliku u ogledalu ne obraajui na nju panju. Njegove su misli bile sve usredotoene na dogaaje koji su trebali ispuniti njegov dan. Bilo je puno posla, koji i je trebalo obaviti. Njegova slika u zrcalu vraala mu je pogled sivih, ozbiljnih oiju i lica iji su skladni obrisi bili narueni velikim nosom Courtenevjevih. Kosa je bila crne boje i iva. Spusti ealj i dok je odijevao konu jaknu, prolista knjigu te provjeri

jedan odlomak. Paljivo ga proita, a zatim se okrene i izie na hodnik. Ana i Garrick Courtenev sjedili su na dva suprotna kraja dugakog stola u Theunis Kraalu. Oboje podignu pogled kad je sin uao. Dobro jutro, marna. ena prui obraz na poljubac. Dobro jutro, sine. Garry je bio u visokoj odori, sa svim odlijima, to Michaela malo zasmeta. Bio je tako pompozan. Osim toga, prisjeao gaje daje imao devetnaest godina i daje rat jo uvijek bio u tijeku, a stajao je ovdje za stolom, na imanju svoje obitelji. Ide li u grad, tata? , zapita. Ne, elim raditi malo na svojim memoarima. Da. Michael ponovno pogleda odoru, i Garry se, lagano pocrvenjevi, usredotoi na svoj tanjur. Ana prekine tiinu: Kako napreduje uenje, dragi? Prilino dobro, hvala, mama. Sigurna sam da e proi zavrne ispite istom lakoom kao i ostale. Ana mu se posesivno osmjehne i prui ruku kako bi dodirnula njegovu. Michael je povue i spusti vilicu. Mama, elim razgovarati o namjeri da odem u rat. Anin osmijeh nestane s lica. S druge strane stola Garrv se uspravi na stolcu. Ne, ree uobiajeno otro. Ve smo o tome raspravljali. Jo uvijek si maloljetnik i mora sluati svoje roditelje. Rat je gotovo zavren, dragi. Molim te, misli na svoga oca i mene. I zapone. Jo jedna duga rasprava, puna molbi i hvaljenja, koja je u Michaelu izazivala osjeaj gnuanja i frustrirala ga do te mjere da se naglo ustane i izie iz sobe. Njegov konj bio je osedlan u dvoritu. Mladi uzjai na njega, podbode ga prema izlazu, galopirajui prema glavnoj cisterni. U sobi za ruanje Ana i Garrv su sluali taj bijesan topot kako nestaje u daljini. Zatim Garry ustane. Kamo e? , zapita ga otro Ana. U svoju radnu sobu. K tvojoj boci brandvja u radnoj sobi, ispravi ga pogrdno ena. Molim te, Ana. Molim te, Ana, ponovi ona, imitirajui ga. Ne budi takva, Ana. To je jedino to zna rei? Njen je glas izgubio aristokratski ton koji je tako briljivo njegovala. Sad se u njemu osjeala sva u skupljena u dvadeset godina. Molim te, Ana. Onemoguit u mu da ode. Obeajem ti. Onemoguit e mu da ode! , nasmije se Ana. Na koji nain? Zvekeui svojim medaljama? Kako e mu onemoguiti. ti, koji nisi uinio ni jednu korisnu stvar u svom ivotu? Ponovno se piskutavo nasmije. Zato mu ne pokae nogu i kae: Molim te, nemoj napustiti tvog jadnog, osakaenog oca. Garrv se ukruti. Njegovo je lice bilo jako blijedo. Posluat e me. Sin mi je. Tvoj sin! Ana, molim te. Tvoj sin! Zaista si duhovit! Nije tvoj sin. Seanov je sin. Ana! Garry ju pokua utihnuti. Kako bi ti mogao stvoriti dijete, ti? Ponovno se smijala, a Garry to nije mogao podnijeti. Krene prema vratima, no njen ga je glas slijedio, ranjavajui ga na dva najosjetljivija mjesta njegove due: osakaenost i impotenciju. Ude teturajui se u radnu sobu, zalupi vratima i zakljua se. Potom krene na brzinu prema uobiajenom ormariu koji je stajao pored pisaeg stola. Napuni do pola veliku au cilindrina oblika i ispije do posljednje kapi. Potom klone u stolac, sklopi oi i ponovno prui ruku prema boci. Paljivo natoi jo jednom brandy i vrati ep. Ovog e ga puta ispijati polako, tako da mu traje vie od sat vremena. Nauio je kako da odri toplinu. Otkopa si jaknu i skine je, ustane, smjesti je na naslonja stolca i ponovno sjedne, ispije gutljaj, a potom si priblii hrpu ispisanih papira. Colenso, izvjee o natalskoj kampanji pod generalom Bullerom. Pie: pukovnik Garrick Courteney. Podigne prvi list papira, stavi ga na stranu i usmjeri panju na sljedei. Proitao ga je toliko puta da je zapoeo vjerovati. Bio je dobar. Znao je da je bio dobar. A znala su to i gospoda Heinemann u Londonu, kojima je poslao prva dva poglavlja i koji su iskazali nestrpljenje da ga to prije izdaju. Radio je mirno i s veseljem cijelo jutro. U podne mu stari Joseph donese jelo u radnu sobu. Hladnu piletinu i salatu u porculanskim tanjurima i bocu bijelog vina s Rta uvijenog u mekani ubrus. Dok je jeo, Garrick nastavi s radom. Naveer, nakon to je ispravio i posljednji odlomak posljednje stranice i spustio pero u tintarnicu, lagano se osmjehne, a potom ponovno odjene jaknu te glasno ree: Sad idem posjetiti svoju ljubav. Theunis Kraal se uzdizao na uzvienom teritoriju, veliko zdanje s bijelo okreenim zidovima, slamnatim krovom i nizozemskim timpanom. Ispred kue prostirao se travnjak s lijehama azaleja i rododendronima uokolo, s desne strane ogranienim ograenim prostorima za konje. Dva velika ograena prostora za

kobile i drjebad. Garry se zaustavi pred niskim vratima gledajui drjebad koja je podizala njuke pod majinim trbuhom. Zatim doepa do manjeg ograenog prostora, zatvorenog stupcima visokim dva metra i platnom koji je ugostio rasnog pastuha. Gipsy, koji ga je ekao, zamahne glavom, tako da mu se plat sjajio sa zlatnim refleksima na kasnoposlijepodnevnom suncu, spusti ui, a potom ih uspravi, pleui malo od nestrpljivosti. Hej, prijatelju. Ovdje, Gipsy, pozove ga Garry i pastuh provue glavu kroz stupce, griznuvi mu jedan rukav. Znam to trai. eer, nasmije se Garry i prui mu ga u dlanu ruke. eer, ljubavi, promrmlja, a Gipsy podigne ui da poslua njegov glas. Dosta. Nemam vie. Pastuh protrlja njuku na Garryjveim prsima, a on ga pomiluje po vratu objema rukama. Nemam vie, ljubavi. Sad tri za mene. Pokai mi kako zna trati. Korakne unatrag i jako pljesne rukama. Tri, ljepotane, tri. Pastuh povue glavu, podigne se na stranje noge i zahrza. Goleme vene isticale su se na trbuhu. Hitar, snaan mujak okrene se na stranjim nogama. Tri za mene! , potakne ga Garry. Pastuh krene u galop puteljkom napravljenim vlastitim kopitima i trao je oko ograenog prostora, sa zemljom koja je letjela oko njega i svjetlou koja je plesala po plastu s golemim nabreklim miiima. Tri! Naslonjen na ogradu Garrick ga je promatrao s izrazom arke enje. Kad se ivotinja zaustavila, s prvim tamnim mrljama znoja na ramenima, Garrick se okrene i povie prema tali. Zama, dovedi kobilu! S dugim konopcem, dva konjuara dovedu kobilu do ograenog prostora. Gipsy rairi nozdrve tamnoruiaste boje. Oi mu zakolutaju, tako da se mogla opaziti bijela boja. Budi strpljiv, Gipsy, proape Garry, glasom hrapavim od uzbuenja. Michael Courtenev sjai s konja medu stijene na najviem vrhu breuljka. Tjedan se dana uspio suzdrati da se ne vrati na to mjesto. Izgledalo mu je poput izdaje, na neki nain. nepotenost prema svojim roditeljima. Puno nie, u umi, nalazila se bijela mrlja Theunis Kraala. Na rubovima imanja eljeznica se u luku sputala prema ratrkanoj skupini razliitih krovova, koji su inili Ladvburg. No, Michael nije gledao na tu stranu. Stajao je iza svoje kobile zagledavi se s druge strane preko prvih golih breuljaka, u divovski pokriva stabala, koji je pokrivao breuljke vie prema sjeveru. Akacije su sada bile visoke, toliko da se maleni puteljci izmeu redova vie nisu vidjeli. Bila je to jedinstvena tamnozelena povrina, valovita poput struja u zaleenom moru. Nikad se nije pribliio Lion Kopu. Bio je to zabranjen teritorij, poput zaarane ume u bajkama. Uze dalekozor iz torbe koja je visjela na sedlu i paljivo promotri, te se zaustavi na krovu rancha. Novo sijeno, zlatno i jo uvijek neokrnjeno vremenskim nepogodama isticao se iznad zelenih akacija. Baka sada ivi ovdje, pomisli. Mogao bih otii k njoj, ne bi bilo nieg loeg u tome. Njega nema, pomisli. U ratu je. Polako spusti dalekozor u torbu znajui da nee otii u Lion Kop. Bio je vezan za obeanje koje je dao majci. Kao i za jo mnogobrojna obeanja. Tmurnim mirenjem sa sudbinom prisjeti se jutronje rasprave i shvati da su i ovoga puta pobijedili oni. Nije ih mogao ostaviti: znao je da bi bez njega strahovali. Nije ga mogao slijediti u rat. Osmjehne se ironino, pomislivi na sanjarenja kojima se bio prepustio. Napadati s njime u borbi, razgovarati s njime naveer pored vatre, baciti se pred bajunetu, koja se kree prema njegovim prsima. Za vrijeme posljednjih boinih praznika proveo je sate i sate, svakodnevno, u vlastitoj osmatranici, na breuljku, ekajui da opazi bar na tren Seana Courtenevja. Uz osjeaj krivnje prisjeti se osjeaja radosti kad bi se pojavljivao u njegovom vidokrugu dalekozora i slijedio bi ga u njegovim pokretima medu tek posaenim stablima No, sad ga nema. Ne bi bilo nieg loeg da idem u posjet baki. Uzjai na predivnu pozlaenu kobilu i duboko razmisli. Zatim, uz osmijeh, okrene glavu ivotinje prema Theunis Kraalu. Ne smijem se vie uspeti ovamo, pomisli odluno, pogotovo kad se on bude vratio kui. Umorni su, umorni su do kotane sri, pomisli Jan Paulus, promatrajui pospanost svojih burghersa dok su skidali sedla i vezivali konje. Izmoreni su od tri godine jahanja i borba, uvjerenosti da e izgubiti, od boli prema ljudima koje su zakopali, te samilosti prema enama i djeci. Ne podnose vie pogled na veld, izgorjele kue i kosture ovaca. Moda je svreno, ponovno pomisli, skinuvi si stari eir s glave. Moda bismo trebali priznati da je gotovo i

spustiti se na bojite za posljednju bitku. Maramom si obrie lice, a potom je povue, prljavu od znoja i praine suhe zemlje. Savije je i vrati u dep, pogledavi crne ostatke izgorjelog imanja sagraenog na stjenovitoj uzvisini iznad rijeke. Plamen je stigao do stabala, te su listovi bili uti, suhi, mrtvi. Ne, ree glasno. Nije svreno. ne prije posljednjeg pokuaja, i krene prema najblioj skupini burghersa. Ja, Hennie. Kako si? , zapita. Dobro. Jan Paulus klimne glavom i sjedne pored njega. Izvue lulu i zapone uvlaiti. Iz prazne lule jo je uvijek osjeao okus duhana. eli li puiti, Oom Paul? Jedan od burghersa ustane i prui mu vreicu od antilope. Nee, dankie. Skrene pogled s vreice, odagnavi napast. Spremi ga da proslavimo kad budemo preli Vaal. Ili kad budemo uli u Cape Town, alio se Hennie, i Jan Paulus mu se osmjehne. Cape Town je bio udaljen dvije tisue kilometara juno, no tamo je i bio usmjeren. Ja, spremi ga za Cape Town, sloi se i osmijeh na njegovom licu postane gorak. Metci i bolesti ostavili su mu esto ljudi u loem stanju na konjima polumrtvim od umora, da bi osvojili pokrajinu veliku poput Francuske. No, bio je to posljednji pokuaj. Ponovno zapone razgovarati. Jannie Smuts se ve nalazi na teritoriju Rta s velikom postrojbom. I Pretorius je preao Orange. De la Rey i De Wet e ga slijediti. i Zietsmann eka da mu se pridruimo u Vaalu. Ovog puta e se burghers Rta pobuniti. Ovog puta. Govorio je polako, nagnut prema naprijed, naslonivi laktove na koljena, divovski ovjek s nakostrijeenom bradom boje maurane otvrdnute prainom ukasto bijele boje. Manete njegovih rukava bile su zaprljane od povraanja bolesnih vojnika. Mnogi burghers iz drugih skupina priblie mu se, i pridrue se njegovom krugu, ne bi li u njegovim rijeima pronali utjehu. Hennie, idi po moju Bibliju u torbi na sedlu. Proitat emo nekoliko stranica. Sunce je zalazilo, kad je Jan Paulus sklopio Bibliju i pogledao u svoje ljude. Proveli su sat vremena u molitvi, sat koji se mogao korisnije iskoristiti: no, pogledavi lica burghersa Jan Paulus shvati da to vrijeme nije bilo izgubljeno uzalud. Spavajte sada, keerls. Sutra u zoru moramo krenuti. No, on nije uspio zaspati. Sjedei s leima naslonjenim na sedlo, proita po stoti put Henriettino pismo. Bilo je napisano prije etiri mjeseca i trebalo mu je est tjedana da bi lancem pijuna stiglo do njega. Henrietta je bolovala od dizenterije, a dva najmlaa sina, Stephanus i Paulus, umrla su od witseerkeela. Ta je bolest harala logorom i Henrietta je strahovala i za starije sinove. I posljednji je traak svjetlosti nestao, te je Jan Paulus mogao prekinuti s itanjem. Ostao je sjediti, drei vrsto pismo u rukama. Za cijenu koju smo platili, trebali smo bar neto dobiti. Moda postoji jo jedna mogunost. Moda. U sedla! U sedla! Stiu kaki odore! Uzbuna se zaula s vrha, s druge strane rijeke, gdje je Jan Paulus smjestio strau. Odjeknula je jasno u miru veeri. U sedla! Dolaze kaki odore! Vika se poput jeke proiri iz tabora u tabor. Jan Paulus se nagne nad mladiem, koji je leao pored njega i koji je zbog umora spavao dubokim snom, te ga prodrma. Probudi se, Hennie. Moramo otii odovud. Pet minuta kasnije vodio je svoju postrojbu prema vrhu, a potom prema jugu, u beskonanost noi. Kreu se i dalje prema jugu, primijeti Sean. Ve tri dana jau ne mijenjajui pravac kretanja. Izgleda da Leroux ima plan, sloi se Saul. Zaustavimo se pola sata da odmorimo konje. Sean podigne ruku, a iza njega kolona se zaustavi. Ljudi sjau i sklone ivotinje u hlad. Iako je cijela postrojba dobila nove konje tjedan dana ranije, jadne ivotinje ve su gubile svjeinu zbog svakodnevnih dugakih, tekih sati. Ljudi su, pak, bili u formi, mravi i odluni. Sean ih je sluao kako se meusobno zadirkuju te promotri nain na koji su se kretali i smijali. Pretvorio ih je u jaku i izdrljivu borbenu postrojbu, koja je vie puta pokazala koliko vrijedi, nakon poraza prije godinu dana, kad ih je Leroux iznenadio u planinama. Sean se osmjehne. Zasluili su si slavu. Zatim prui konja Mbejaneu i krene prema hladu malog stabla mimoze. Pretpostavlja li, moda, koje su Lerouxove namjere? , zapita Saula, pruivi mu cigaru. Moda namjerava napasti eljeznicu koja ide prema Rtu. Moda, sloi se Sean, i sjedne s olakanjem na ravni kamen pruivi noge pred sobom. Dobri Boe! Umoran sam od ovog rata. zato do vraga ne ele priznati da su izgubili. zato moraju nastavljati s borbom? Kamen se ne moe saviti,

ree Saul uz gorki osmijeh. No, mislim da je trenutak kad e se slomiti jako blizu. Govorili smo tako i prije est mjeseci, odvrati mu Sean, a potom se zagleda preko Saulovih leda. Da, Mbejane, to je? Zulu je zapoinjao svoj ritual koji je prethodio ozbiljnom razgovoru. Sklupao se na nekoliko koraka od mjesta na kojem je sjedio Sean, paljivo je smjestio svoja koplja pored sebe na travu i sada se spremao da umrka malo duhana u nosnice. Nkosi. Da? , ohrabri ga Sean, te saeka da Mbejane skupi malo smedeg praha noktom. Nkosi, ova juha ima udnovat okus. Umre i kihne. Da? Mislim da se miris promijenio. Odstrani ostatak duhana iz nosnica dlanom ruke. Zagonetno govori, Mbejane. Ljudi koje slijedimo jau na drukiji nain nego ranije. Sean razmisli nekoliko trenutaka, a potom shvati. Naravno! Mbejane je bio u pravu. Dok je Lerouxova postrojba prije ostavljala zgnjeenu travu za sobom, iroku oko petnaest metara, od tog je jutra jahala u dvostrukom redu, kao da se radi o regularnom konjanitvu. Jau poput nas, nkosi, tako da se kopita svakog konja poklapaju s tragovima prethodne ivotinje. Na taj je nain teko rei koliko ljudi slijedimo. Znamo da ih je oko esto. Trenutak! Mislim da shvaam to. Nkosi, kaem da se pred nama moda ne nalazi vie esto Boe mili! Mogao bi biti u pravu. Sean skoi na noge i zapone hodati naprijed- natrag. Poinje rascjepkavati svoju postrojbu. Proli smo nekoliko stjenovitih podruja gdje je mogao odvojiti male skupine svojih burghersa. Od sada pa do naveer neemo imati pred nama vie od pedeset ljudi. A noas e nas uvui u klopku. Nakon to su se ratrkali, krenut e u odvojenim skupinama prema unaprijed odreenom mjestu. Udari akom o drugi dlan. Tako je! Obrati se Saulu: Sjea li se rijeke koji smo proli na oko dva kilometara odovud? To je moglo biti idealno mjesto. Uvlai se u velik rizik, upozori ga Saul. Ako se vratimo natrag, a potom se ispostavi da si bio u krivu, nikada vie nee uhvatiti Lerouxa. U pravu sam, ree Sean. Siguran sam. Zapovijedi ljudima da ponovno uzjau na konje. Vraamo se natrag. Sean zaustavi konja na obali rijeke te pogleda dolje prema vodi koja se svjetlucala na malenim okruglim kameniima i na ljunku koji su se nalazili na dnu rijeke. Mora da su otili u dolinu, inae bismo opazili njihove blatne tragove kopita konja. Obrati se Saulu: Povest u sa sobom pedesetak ljudi, tako da ne podiemo previe praine. Ostavi mi sat vremena prednosti, a potom kreni za mnom s ostatkom postrojbe. Mazeltov, poeli mu Saul osmjehujui se. S izvidnicom Zulu s obje strane rijeke Sean, Eccles i pedeset ljudi slijedili su rijeku u pravcu sjeveroistoka. Iza njih Drakensberg je izgledao poput neravnomjerne plavkaste mase s nebom u pozadini, a uokolo se suhi zimski veld irio na ostale uzvisine i doline. Na stjenovitom tlu aloa se isticala svojim cvjetovima nalik na svijenjake boje karmina, a u dolini kupine su rasle poput korova uz tok rijeke. Visoki, hladni oblaci prekrili su nebo. Nije bilo toplo na blijedoj svjetlosti sunca, a vjetar je rezao poput noa. Udaljen nekoliko kilometara od doline Sean je zapoeo odavati znakove zabrinutosti, stalno saginjui glavu i provjeravajui tlo koje je Mbejane ve provjerio prije njega. Zatim ga pozove: Mbejane, jesi li siguran da ti moda nisu izbjegli? Mbejane se uspravi i polako se okrene, pogledavi otro Seana. Zatim premjesti ratniki tit na drugo rame i, ne udostojivi se ni odgovoriti mu, nastavi svoju potragu. Pedeset metara pred dolinom ponovno se uspravi i ree: Ne, nkosi, nisu mi izmakli. Zatim pokae noem duboke tragove koje su ostavili konji na mjestu gdje su se uspeli obalom rijeke te blato i travu zgnjeenu kopitima konja. Drimo ih! , uzbueno usklikne Sean, uz veliko olakanje. Iza njega uzbuenje se proiri medu ljudima. Odlian potez, gospodine. Ecclesovi brkovi su podrhtavali, dok se smijao. Koliko ih ima, Mbejane? Dvadesetak, ne vie. Kada? Blato je suho. Mbejane je razmislio o pitanju, nagnuvi se i dodirnuvi tlo te procijeni sastav. Proli su ovuda kad je sunce bilo na pola jutarnjeg puta. Polovica jutra: bili su pet sati u prednosti pred njima. Jesu li tragovi dovoljno jasni da ih slijedimo trei? Jesu, nkosi. Ako je tako, tri, Mbejane. S postrojbom koja ga je slijedila u laganom galopu, Zulu krene prema zapadu, a potom skrene i nastavi prema jugu. Prema jugu, uvijek prema jugu. Sean proui stanje. emu se Jan Paulus nadao sa esto ljudi? Osim ako. Seanov mozak

zapone razmiljati o jednoj neodreenoj zamisli. Osim ako se ne namjerava izvui kroz kolone konjanitva i pjeatva koje je imao pred sobom i usredotoiti se na bogatiji plijen. eljeznicu, moda, kao to je predloio Saul? Ne, Sean hitro odbaci tu pretpostavku. Jan Paulus ne bi riskirao cijelu svoju postrojbu za tako niski dobitak. to dakle? Rt? Pobogu, naravno. Rt! Tu bogatu i predivnu zemlju vinograda i polja penice. Tu veselu zemlju, koja se ulijenila nakon stoljea engleske vladavine. no, usprkos tome nastanjenu ljudima iste Lerouxove krvi, krvi De Weta i Jan Smutsa. Smuts je ve poveo svoju postrojbu preko rijeke Orange. Ako ga Leroux bude slijedio, ako ga De Wet bude slijedio, ako im se burghers Rta budu pridruili, odrekavi se tako neutralnosti. Seanov mozak se protivio daljnjem razmiljanju. Ostavi velike ako i vrati se u sadanjost. Dakle, Jan Paulus je namjeravao stii do Rta sa samo esto ljudi? Ne, mora da ih je imao vie. Zasigurno se kretao prema dogovorenom mjestu s jo jednom postrojbom. Ali kojom? De la Revjevom? Ne, De la Rey se nalazio u Magalisburgu. De VVetovom? Ne, De Wet se nalazio jo junije, zaokupljen engleskim kolonama koje su bile u potjeri za njim. Zietsmannovom? Da, Zietsmann sa svojih tisuu i petsto ljudi. Naravno! No, gdje su se trebali susresti? Na rijeci, vjerojatno, uzevi u obzir da im je potrebna voda za dvije tisue konja. Orange je bio previe opasan. dakle, mora da se radi o Vaalu? Trebalo im je lako prepoznatljivo mjesto. Moda jedan od prijelaza? Ne, njih je upotrebljavalo englesko konjanitvo. Moda na mjestu gdje se sastaje s jednom od pritoka? Naravno, mora da je tako. Otvori na brzinu torbu koja je visjela na sedlu i izvue futrolu s mapama. Drei teku kartu od nepromoivog platna na bedru, smjesti se u sedlu da je proui. Nalazimo se ovdje, promrmlja za sebe, i pokrene palac prema jugu. A potom: Jasno mi je! usklikne: Padda! to ste rekli, gospodine? Padda, Eccles, Padda! Da, gospodine, sloi se Eccles, sakrivi svoje sumnje iza bezizraajne maske lica. U mranoj dolini ispod njih jedina vatra je nakratko osvijetli, a potom se smanji u laganu svjetlost. Je li sve spremno, Eccles? , promrmlja Sean. Gospodine. Ne podigavi glas Eccles se posluio tom rijeju da potvrdi. Ja se sputam. Uspio se suzdrati od namjere da ponovi zapovijedi, koje je ve prethodno izdao. Htio je objasniti ponovno koliko je vano da nitko ne uspije pobjei, no, nauio je da je s Ecclesom jedan put bio dovoljan. Umjesto toga proape: Saekajte moj znak. Boeri su ostavili samo jednog straara. Sigurni da je njihova strategija prevarila neprijatelja, spavali su oko vatre, koja je bila loe zaklonjena. Sean i Mbejane se u tiini spuste padinom i sklupaju se na dvadeset koraka od visoke stijene na kojoj se vidio straar. Njegovi tamni obrisi jasno su se isticali na pozadini zvjezdanog neba i Sean ga neko vrijeme promotri, a potom zakljui: Spava. Mbejane neto promrmlja. Djeluj u tiini, proape Sean. Pazi da puka ne klizne na tlo. Mbejane se pokrene, ali Sean ga ponovno zadri, poloivi mu ruku na rame. Nemoj ga ubiti. Nije potrebno. Potom podigne ruku, dok se Mbejane u tiini kretao poput leoparda. Sean saeka izotrivi pogled u mraku. Vrijeme je sporo prolazilo. Odjednom Boer nestane sa stijene. Prigueni zvuk tijela koje klizi, a potom tiina. Mbejane se vrati u tiini kao to je i otiao. Sve je u redu, nkosi. Sean spusti puku, podigne ruke prema ustima, duboko udahne, a potom zazvidi poput none ptice. Pored vatre jedan se od usnulih trgne, mrmljajui. Neto dalje jedan se konj uzbuni. Potom Sean zauje kamen kako se kotrlja, oprezan um stopala u travi, malene zvukove koji su se gubili u vjetru. Eccles? , promrmlja. Gospodine. Sean ustane, dok su njegovi ljudi opkolili tabor. Probudite se, gospodo. Doruak je gotov, uzvikne Sean i svaki burgher, koji se probudio, opazi jednog ovjeka koji ga je nadvisivao s Lee- Metfordom uperenim u prsa. Potpalite tu vatru, zapovjedi, a potom. Oduzmite im oruje. Govorio je grubo zbog razoaranosti. Bilo je previe lako. Mbejane, odi po straara. elim vidjeti kako si s njim postupio. Mbejane dovue tijelo na svjetlost vatre i Seanove usne se nakrive ugledavi sasvim nepomino tijelo. Mrtav je, zarei optuujuim glasom. Spava, nkosi, ispravi ga Mbejane. Sean klekne pored Boera okrenuvi mu lice prema svjetlu. Nije to bio mukarac, ve mladi mrava lica s obrazima prekrivenih svijetlim i rijetkim dlakama. Mladi je disao.

Sean pogleda u ostale zarobljenike. Skupljali su ih na suprotnom kraju tabora da ih ne mogu uti. Vode, Mbejane. Zulu ode po uturu, dok je Sean promatrao nadutost iznad mladieva oka. Past e nam, promrmlja, izduivi lice na pomisao to je trebao uiniti, im se mladi bude probudio. Trebao je to uiniti dok je mladi jo bio zbunjen i smeten od udarca. Baci mu hladne vode na lice i mladi se trgne, okrenuvi glavu. Probudi se, ponuka ga Sean mirnim glasom jezikom Taal. Probudi se, mladiu. Oom Paul? , promrmlja mladi. Hajde, probudi se. Mladi se oteano sjedne. Gdje? Potom prepozna odoru. Englez! Da, ree grubo Sean. Englezi smo. Zarobljen si. Oom Paul? Mladi se ogleda oko sebe, izgubljeno. Ne brini se za njega. Srest e ga na brodu za Saint Helenu. Leroux i Zietsmann su zarobljeni juer na Vaalu. ekali smo ih na pritoci s Paddom i pali su ravno u stupicu. Oom Paul zarobljen! Mladieve oi koji je jo uvijek bio zbunjen i nije se mogao koncentrirati, bile su razrogaene od oka. Ali. kako ste saznali? Mora da gaje netko iznevjerio. Kako ste mogli znati mjesto sastanka? Naglo se prekine, zapoevi razmiljati o tek izgovorenim rijeima. Ali to. Oom Paul nije mogao ve stii do Vaala, ostavili smo ga tek juer. Potom, preneraen, shvati to je uinio. Bio je to trik, proape. Prevarili ste me. Oprosti, ree jednostavno Sean. Ustane i ode do Ecclesa, koji je vezivao zarobljenike. Kad bude stigao kapetan Friedman, recite mu da povede kolonu u Vereeniging i da me tamo saeka. Ja idem naprijed sa svojim slugom, ree naglo, a potom pozove Mbejanea. Hodi po moga konja. Nije htio povjeriti nikome zadatak da obavijesti Achesona. Sljedeeg popodneva stigne do eljeznike pruge, koju su nadzirali iz malih utvrda, i u letu uze vlak koji je putovao prema sjeveru. Sljedee jutro, s oima nadraenim od ae, umoran i prljav, spustio se na eljeznikoj postaji u Johannesburgu. Jan Paulus Leroux zaustavi svog konja, a mali broj burghersa koji su ga slijedili, zabiju se jedni u druge, gledajui uzbueno pred sobom. Vaal je iroka rijeka, oker boje, s pjeanim sprudovima kroz koje teku njeni kanali. Obale su strme, a du njih raste rijetko i runo grmlje koje ne moe biti ni najmanje pokrie vojsci od tri tisue ljudi na konju. No, Leroux je smiljeno izabrao mjesto sastanka. Tu se Padda sputao, krivudajui kroz malene kopjee i pridruujui se Vaalu, a medu tim breuljcima se jedna vojska mogla sakriti. uz malo panje. No, to nije bio Zietsmannov sluaj. Dim desetine vatra stvarao je dugi bijeli veo iznad velda, konje su poveli da se napoje pored rijeke, a oko stotinjak ljudi se buno pralo du obale, dok se rublje isticalo na grmlju pored rijeke. Budala, zarei Leroux, podbovi konja petama. Nekoliko trenutaka kasnije ulazio je u tabor, skoio iz sedla reui prema Zietsmannu: Menheer, moram se pobuniti. Zietsmann je imao gotovo sedamdeset godina. Brada mu je bila bijela poput snijega i sezala je do petog dugmeta na jakni. Njegova se postrojba odrala tako dugo stoga to nije bila efikasna i Englezima nije stvarala nikakve ozbiljnije probleme. Samo jak pritisak De la Reva i Lerouxa ga je prisilio da sudjeluje u tom smionom pothvatu. U posljednja tri dana dok je ekao Lerouxa, muile su ga brige i sumnje. sumnje koje je dijelila i njegova odabranica, jer Zietsmann je bio jedini boerski general koji je sa sobom drao i enu. On ustane sa svog mjesta pored vatre i zagleda se u tog diva s crvenom bradom, koji mu je krenuo ususret, s licem na kojem se ocrtavao bijes. Menheer, uzvikne ljutito, molim te da se prisjeti da razgovara s osobom starijom od sebe, koja je uz to jo i crkveni ovjek. Tako zapone duga rasprava koja je ispunila sljedea etiri dana, za vrijeme kojih je Leroux vidio svoj smioni plan kako tone u nebitnim stvarima. Nije mu bilo ao to je izgubio prvi dan u molitvi: tovie, shvatio je da je bila potrebna. Bez Bojeg blagoslova i njegove pomoi podvig je bio predodreen na propast, stoga je tog popodneva drao prodiku duu od dva sata. Trebam li izii ponovno u borbu protiv Benjaminovih sinova, brate moj, ili moram li odustati? A Gospod odgovori: Otii, sutra u ih povjeriti u tvoje ruke. Zietsmann ga je premaio za etrdeset minuta. No, kao to su Lerouxovi ljudi opazili, Zietsmann je bio profesionalac, dok je Oom Paul bio samo laik. Osim toga, trebali su izabrati glavnog generala operacije. Zietsmann je bio trideset godina stariji, najvaniji imbenik koji je iao u njegovu korist.

Osim toga, on je doveo tisuu i esto ljudi do Vaala, naspram Lerouxovih esto. S druge strane Leroux je bio trijumfalni pobjednik u Colensu i Spion Kopu, i nakon tih borba nastavio je nizati borbe i pobjede meu kojima se isticalo unitenje osam vlakova i etiri kolone koje su namirivale potrebe engleskih vojnika. Zietsmann je bio drugi general na rijeci Modder, no od tada se pobrinuo samo da zadri svoju postrojbu cjelovitom. uljiva rasprava nastavila se tri dana. Zietsmann tvrdoglavo nije htio ostaviti da se pitanje rijei glasovanjem sve dok nije bio siguran da e on odnijeti pobjedu. Leroux je, pak, pod svaku cijenu, htio glavno zapovjednitvo. Razlog tome nije bila samo osobna zadovoljtina, ve i stoga to je znao da e, pod tim tvrdoglavim starcem, biti sretne ruke ako i budu stigli do rijeke Orange. a da ne govorimo o nasilnom ulasku u Rt. No, pobjednikog asa posjedovao je Zietsmann i ironijom sudbine posjedovao ga je upravo zbog osamnaest posljednjih mjeseci svoje neaktivnosti. Kad je Lord Roberts zauzeo Pretoriju, prije dvije godine, pruen mu j e tek simbolian otpor j er se Vlada Junoafrike Republike povukla u Komatiport. S njom je otiao sav sadraj riznice u Pretoriji, koji je iznosio oko dva milijuna funta u Krugerovim zlatnicima. Kasnije, kad je stari predsjednik otputovao u Europu, odnio je jedan dio sa sobom, ali ostatak je podijeljen medu glavnim generalima da nastave rat. Mjesecima ranije velik dio Lerouxova dijela bio je potroen na kupnju namirnica od plemena i streljiva od trgovaca portugalskog oruja, te da plati svoje ljude. Ostatak, zajedno s Hotchkissom, dvadeset ljudi i stotinjak vrijednih konja, izgubljen je za vrijeme oajnikog nonog napada na jednu englesku kolonu. Zietsmann je, pak, na sastanak stigao s magarcem koji je prenosio trideset tisua funta u zlatnicima. Uspjeh napada uvelike je trebao ovisiti i o tom zlatu. Dakle, uveer etvrtog dana stari je pastir proglaen generalom, s dvjesto glasova vie i u roku od dvanaest sati pokazao je koliko je prikladan za taj zadatak. Dakle, krenut emo ujutro, promrmlja jedan od burghersa koji su sjedili pored Lerouxa. Bilo je i vrijeme, ree drugi. Upravo su dorukovali suho meso, jer je Leroux uspio nagovoriti Zietsmanna da su vatre opasne. Nikakvog znaka od Van der Berghovih ljudi? , zapita Jan Paulus. Jo ne, Oom Paul. Mora da se neto dogodilo, ve su trebali stii prije nekoliko dana, nastavi Leroux. Mora da su susreli jednu od kolona. Dvadeset sposobnih ljudi, zajedno s Henniejem. Volio je tog mladia, svi su ga voljeli. Postao je maskotom postrojbe. Bar su oni izvan svega. prokleti. ovjek je izustio te rijei bez razmiljanja i Leroux mu odmah odgovori: Moe baciti puku i otii ususret Englezima s rukama uvis. Mirnoa njegova glasa nije smanjila otrinu njegova pogleda. Nisam ozbiljno mislio, Oom Paul. Pa, ako je tako, onda uti, zarei Leroux, i htjede nastaviti, ali ih krik ovjeka na strai na stijeni ispred njih podigne sve na noge. Stie jedna od izvidnica! S koje strane? , uzvikne Leroux okrenut prema straaru. Du rijeke. Stie u galopu! Tiina i nepominost bili su jedini znaci straha koji je zavladao njima. Tih dana konjanik koji je jahao u punom galopu mogao je biti glasnik samo loih vijesti. Pogledaju ga dok je jahao podiui perjanice vode, a zatim kliznuo iz sedla plivajui uz konja dubljim kanalom. Potom se poni i konjanik, oboje puni vode, uspnu obalom nahrupivi u tabor. Kaki, uzvikne ovjek. Stiu kaki! Leroux potri da zadri konja dohvativi ga za njuku i zapita: Koliko ih je? Golema kolona. Tisuu? Vie. Puno vie. est, sedam tisua. Magtig! , opsuje Leroux. Konjanitvo? Pjeatvo i topnitvo. Na kojoj udaljenosti? Bit e ovdje prije podneva. Leroux prekine razgovor i potri dolje padinom prema Zietsrnannovim kolima. Jesi li uo, menheerh Da, uo sam, odvrati starac, klimnuvi glavom. Moramo otii, ponuka ga Leroux. Moda nas nee pronai. Moda e proi pored nas bez da nas opaze. Govorio je nesigurno. Leroux se zagleda u njega razrogaenih oiju. Jesi li lud? , proape i Zietsmann zanijee glavom: bio je vidljivo zbunjen. Moramo uzjahati na konje i pobjei prema jugu. U svojoj uzbudenosti Leroux dohvati Zietsmanna za ovratnik jakne i zapone ga tresti. Ne, na jug ne moemo. Gotovo je. Moramo se vratiti natrag, proape starac, a potom odjednom njegova nesigurnost nestane. Moramo se moliti. Gospod e nas osloboditi od Filisteja. Menheer, pokuavam. , zapone Leroux, no jo jedan krik ga sa stijene

prekine. Konjanitvo! S june strane! J Leroux potri prema najbliem konju, uzjai ga, dohvativi se za grivu, krene prema stijeni i podbode ga petama, uspinjui se strmom padinom, sve dok ne stigne do vrha i skoi na tlo pored straara. Tamo! , pokae straar. Poput kolone mrava, malene i beznaajne u beskonanosti breuljaka i neba, na oko deset kilometara udaljenosti, kretale su se postrojbe s juga. Nemogue je otii s te strane. Moramo se vratiti natrag. Naglo se okrene prema jugu. S te strane. Potom opazi prainu i osjeti muninu u elucu. Kretala se polako, tako tanka da je izgledala poput magle zbog topline. ali Jan Paulus je znao da to nije bila magla. Dolaze i sa sjevera, promrmlja. Acheson ih je opkoljavao. Nije bilo mogunosti bijega. Van de Bergh, proape gorko Leroux. Predao se Englezima i iznevjerio nas! Jo na trenutak se zagleda u prainu, a potom se hitro usredotoi na problem obrane. Rijeka je naa jedina mogunost obrane, promrmlja. S bokovima na ovoj stijeni ovdje i na onoj dolje. Pogleda malu dolinu Padda, zapamtivi karakteristike tla, ve smjestivi Maxim, izabravi zaklonjeno mjesto za konje, odluivi gdje bi drao rezerve. Petsto ljudi moe braniti kopje na sjeveru, no trebat e nam oko tisuu ljudi na rijeci. Okrenuvi se oko sebe, uzjai na konja i ree straaru: Ostani ovdje. Poslat u jo nekoliko ljudi da sagrade nekoliko zidia. tamo i tamo. Potom podbode konja i krene niz padinu. Gdje je Zietsmann? , zapita im je stigao. U svojim kolima. Leroux krene prema kolima u galopu i naglo otvori platno ulaza. Menheer, zapone, no prekine se. Zietsmann je sjedio na krevetu pored ene. U njegovom krilu bila je otvorena Biblija. Menheer, imamo malo vremena na raspolaganju. Neprijatelj se pribliava sa svih strana. Za dva sata bit e ve ovdje. Zietsmann ga pogleda i po praznome izrazu njegovih oiju Leroux shvati da ga nije uo. Nee se bojati ni strijele danju, ni straha koji hoda nou, promrmlja starac. Preuzimam zapovijedanje, menheer, ree Leroux. Zietsmann ponovno spusti pogled na Bibliju, a njegova ga ena rukom obavije oko ramena. Moemo izdrati za danas, a moda i sutra, ree samome sebi Leroux, leei na najviem kopjeu. Njihovi konjanici ne mogu se uspeti do ovih visina, dakle, trebat e upotrijebiti bajunete. Moramo se bojati ponajprije topova, a potom bajuneta. Martinus Van der Bergh, ree glasno, kad se budemo sreli, ubit u te zbog ovoga. I pogleda topove koji su smjeteni izvan dosega puaka s druge strane rijeke, oblikujui precizan geometrijski crte na travi oker boje. Otvorimo vatru, promrmlja burgher pored njega. Da, sloi se Leroux. Sad emo otvoriti vatru, i oblak dima oslobodi se iz jednog od topova u dolini. Granata se rasprsne buno u podnoju kopjea i na trenutak je dim plesao poput utog duha napuhnuvi se i okreui se oko sebe, a potom ga vjetar podigne do njih, natjeravi ih da se zakalju. Druga granata pogodi vrh, podignuvi u zrak zemlju i kamen. Odmah potom topovi zaponu ispaljivati vatru. Boeri su leali iza zaklona od zemlje sagraenih na brzinu, dok je topnitvo nastavljalo s paljbom. rapneli su zujali, stijene iskrile, a tlo podrhtavalo pod njihovim trbusima. Ui su bile zagluene od prasaka te su jedva uli uzvike ranjenika. Polako se veliki oblak praine i dima uzdigne prema nebu iznad njihovih glava. Bio je toliko visoko na nebu da ga je Sean Courtenev mogao vidjeti s mjesta na kojemu je ekao, na oko trideset kilometara sjeverno od Vaala. Izgleda da ih je Acheson pronaao, promrmlja Saul. Da, u klopci su, sloi se Sean, a potom bez strogosti: Jadnici. Mogao nam je bar dopustiti da i mi sudjelujemo na pro- slavi, zarei Eccles. Daleki zvuk topnitva probudio je borbeni duh i njegovi su brkovi podrhtavali od razoaranja. Nije pravedno. Ve godinu i pol dana lovimo tog starog Boera. najmanje to su nam mogli dozvoliti jest da budemo prisutni njegovom kraju. Mi smo im pokrie, Eccles. General Acheson ih pokuava potisnuti prema jugu, prema konjanitvu, no ako im dio divljai bude pobjegao, bit e naa, ree Sean. Svejedno mi ne izgleda pravedno, ponovi Eccles, a potom, prisjetivi se odjednom bontona: Uz vae doputenje, gospodine. Uzbueno je general Acheson dalekozorom slijedio liniju breuljaka. Preko rijeke i praine uspijevao je primijetiti vrhove. Lijep podvig, gospodine! , primijeti Peterson uz irok osmijeh. Moete to glasno rei, sloi se Acheson. Morali su vikati kako bi nadglasali prasak topova i topot konja. Glasnik

doe u galopu, pozdravi ih i prui Petersonu poruku. to je? , zapita Acheson, ne sputajui dalekozor. I Nichols i Simpson su spremni za napad. Izgledaju nestrpljivi da krenu u akciju, gospodine, obavijesti ga Peterson. Potom, pogledavi vatreni pakao pun praine na vrhu breuljka: Mogu biti sretni, budemo li uope pronali nekoga tko e se moi boriti s nama. Bit e ih, uvjeri ga Acheson. Nije ga zavarala jaina granatiranja. Na Spion Kopu bilo je jo gore, i svejedno su preivjeli. Prelazimo u napad, gospodine? , uljudno nije poputao Peterson. Acheson proui breuljke jo nekoliko trenutaka, a potom spusti dalekozor i izvue sat iz depa: etiri sata, jo tri sata svjetla. Da! , ree. I Peterson zapie zapovijed, te ju prui Achesonu na potpis. Hier, kom Hulleh U neprestanom bombardiranju Leroux zauje krik koji je preao s usta na usta. Dolaze! Uspinju se prema nama. Leroux ustane i od dima osjeti muninu u elucu. Na trenutak se veo praine rastvori i on opazi malene redove vojnika u kaki odorama koji su se kretali prema breuljcima. Da, pribliavali su im se. Potri redom uzvikujui: Saekajte kad budu na nianu! Nemojte zapucati sve dok ne dobijete znak! Iz tog kuta na kopjeu imao je pod kontrolom cijelo bojno polje. Da, upravo kao to sam i mislio, promrmlja. Dolaze iz dva pravca da nas podijele. Pored rijeke nalazili su se mali redovi vojnika u kaki odorama koji su se sve vie pribliavali. Prvi je red ve prelazio znakove za tisuu metara, za pet minuta nali bi se na nianu. Istiu se jedan po jedan, promrmlja Leroux, premjestivi pogled s jedne oznake na drugu. Dok je veina njegovih ljudi gradila zaklone od zemlje du kopjea i rijeke, ostali su mjerili u koracima udaljenosti od obrambenih mjesta. Svakih dvjesto i pedeset metara podigli su male hrpe stijena, premazavi ih sivkastim blatom. Bio je to trik koji Englezi nikako nisu shvaali i koji je Boerima omoguavao da s preciznou znaju kad je neprijatelj bio na nianu. Rijeka je sigurna, odlui Leroux. S te strane ne mogu probiti, i dopusti si osmijeh. Nikad nee nauiti. Svaki put dolaze s najgore strane. Potom skrene svoju panju na lijevi bok. Tamo je stajala opasnost, i tamo je morao osobno intervenirati: stoga se trkom vrati prema svojem prvobitnom poloaju, dok je oluja metaka i dima nastavljala bjesnjeti. Baci se meu dva svoja burghersa, izvadi metke, a potom ih ostavi na kamenu pored sebe. Sretno, Oom Paul, uzvikne glas. I tebi, Hendrik, odvrati Leroux, dok je namjetao Mauser na tisuu metara. Sada su blizu, promrmlja burghers desne strane. Jako blizu. Ciljaj dobro i neka ti je sa sreom! Odjednom oluja prestane i spusti se tiina. Tiina koja je guila, jo izraajnija od fijuka i grmljavine topnikih granata. Praina i dim klizili su s vrhova i nakon tog pakla, suneva svjetlost zasja ponovno nad breuljcima i zlatnom dolinom, upalivi tisuu iskrica nad vodama Vaala, osvijetlivi nemilosrdno svaku malu kaki pojavu. Leroux namjesti puku. Cijelo je vrijeme promatrao jednog ovjeka koji je hodao neto ispred svog reda. Dva puta ga je Leroux vidio kako se zaustavlja i vie zapovijed onima koji su ga slijedili. Ti e biti prvi, prijatelju, i naniani savreno na asnika. Njeno povue okida, a kundak poskoi prema ramenu. Uz snaan i karakteristian prasak Mausera, koji je probijao ui svakoga puta, Leroux pogleda u ovjeka koji je padao u travu. Da! , ree ponovno nabijajui puku. Ovog puta nije se radilo o stalnom i divljakom napadu kao u Colensu, ve o valu pojedinanih hitaca, znak da se na svaku metu paljivo nianilo. Nauili su, promrmlja Leroux dok je ubacivao novi metak u cijev, a ahura ispucanog skoila medu stijene. Dobro su nauili, i pogodi jo jednog vojnika. S dva mjesta na vrhu Maximi su zapoeli tutnjiti. Prije nego to su stigli do drugog niza oznaka, prvi red pjeatva vie nije postojao, bio je raspren u travi, sasvim uniten uasnom preciznou boerske vatre. Drugi red nastavio je napredovati prelazei preko tijela. Pogledajte ih! , usklikne jedan od burghera. Iako nije bila novina, ti sirovi stoari ostajali su uvijek impresinorani pred mehanikim, pasivnim napredovanjem engleskog pjeatva. Oni se ne bore za pobjedu, ve za smrt, promrmlja ovjek s Lerouxove desne strane. Pomognimo im! , uzvikne Leroux, dok se ispod njega, u dolini, dugaki i spori red vojnika u kaki odorama pribliavao i treem redu oznaka. Vatra, keerls. Nianite tono, zarei Leroux. Sad je mogao opaziti bajunete. Zamijeni punja i dlanom ruke obrie kapljice

znoja, koje su se zalijepile na obrvama. Naniani i sa sljedeih est metaka pogodi etiri ovjeka. Zatim osjeti promjenu. U sredinjem dijelu red se uvijao, jer su se ljudi zapoeli bre kretati, no raspadao se na bokovima, gdje su se vojnici vraali natrag ili se sklupali iza bijednih zaklona. Raspadaju se! , uzvikne Leroux uzbueno. Nee dosegnuti padine. Pokret prema naprijed je izostao; nesposobni da izdre i dalje napad, ljudi su se okretali i vraali se ili se bacali na tlo, dok su asnici trali du redova bodrei ih da nastave. Na taj su se nain izloili boerskim strijelcima, a na toj udaljenosti nisu dugo preivjeli. Gotovi su! , usklikne Leroux, i priguene pohvale mogle su se uti du vrha, dok je jaina boerske paljbe rasla, biujui pjeatvo u rasulu. Pogodite ih, momci! Nastavite s paljbom! Posljednji redovi preli su prve, ali zaponu posustajati, i raspadnu se pod vatrom Mausera i Maxima. U dolini je truba zapoela stenjati, i nakon tog posmrtnog zvuka, i posljednji pokret prema naprijed prestane, a Englezi se povuku preko tijela mrtvih vojnika i ranjenika. Jedan hitac topnitva prohuja iznad boerskih glava prasnuvi u dolini i odmah, kao odgovor na bijes, ponovno zapone bombardiranje. No, uz fijuk i prasak rapnela burghers su se radovali i smijali se, maui pukama, pred povlaenjem pjeatva. Kako je zavrilo na rijeci? , uzvikne Leroux kroz buku i nakon nekog vremena dobije odgovor: Nisu dostigli. I tamo su se povukli. Leroux skine eir i obrie si lice prekriveno znojem i prainom. Zatim se zagleda u zalazak sunca. Boe svemogui, zahvaljujemo ti na ovome danu. Blagoslovi nas i vodi nas u danima koji e slijediti. Topnitvo je tutnjilo breuljcima istom snagom oluje na puini dok se ne spusti no. Potom Boeri opaze kako Englezi pale logorske vatre, nalik na uto cvijee u dolini. Noas si moramo otvoriti prolaz, ree Leroux, zagledavi se u Zietsmanna s druge strane logorske vatre. Ne, odgovori starac tiho, ni ne pogledavi ga. Zato? , zapita Leroux. Moemo zadrati ove breuljke. Nee nas uspjeti potisnuti odovud. Da. Moemo ih zadrati sutra. dva dana, tjedan dana. ali zatim e doi kraj. Danas je topnitvo ubilo pedeset naih vojnika. Oni su izgubili nekoliko stotina. Gospod ih je kaznio, pali su. Zietsmann podigne pogled prema Lerouxu i njegov glas postane jai. Ostat emo ovdje i povjeriti mu se. Mrmljanje slaganja moglo se uti iza njihovih leda. Menheer. Leroux prekrije oi pritisnuvi ih prstima kako bi ublaio bol. Boljele su ga od dima i praine, a bio je i umoran do dna due. Bilo bi jednostavnije ostati, pomisli. I ne bi bilo beasno, jer su se borili kao nitko prije njih. Jo dva dana i svrilo bi bez srama. Skloni ruke s lica. Menheer, ne odemo li noas, neemo to vie nikada uiniti. Sutra naveer neemo vie imati snage. Zaustavi se, jer su mu rijei sporo dolazile iz mozga, posljedica bunog granatiranja velikih topova. Ne bi bilo beasno. Posljednja bitka, a poslije e sve biti svreno. No, ne radi se o pitanju asti, promrmlja za sebe. Potom ustane i ostali ga pogledaju u tiini, ekajui na njegove sljedee rijei. Sklopi otvorene dlanove u neku vrstu molitve, i plamen vatre mu osvijetli lice ostavivi oi u sjeni: tamne rupe poput praznih duplja lesa. Ostane nekoliko trenutaka tako stajati, s odjeom koja mu je visjela s velikog, omravljenog tijela. Burghers, zapone. No rijei mu nisu dolazile. Nije bilo niega, osim potrebe da nastave s borbom. Ruke mu klonu uz bokove. Ja idem, jednostavno ree, im se mjesec bude spustio, odlazim odovud, i udalji se od vatre. Jedna za drugom, pojave su se ustajale i slijedile ga: svi ljudi njegove postrojbe. est burghersa sjedilo je u krug i gledalo mjesec kako gotovo dodiruje vrh breuljka. Iza njih konji su bili osedlani, s pukama koje su izvirale iz korica. Pored svake od esto ivotinja leao je sasvim odjeven burgher, zamotan u pokriva, pokuavajui uzaludno zaspati. Iako su se konji neprestano pomicali, nije se ula nikakva zvonjava, jer su im vale paljivo privezali. Ponovimo sve paljivo da bismo bili sigurni da svatko od nas zna svoju zadau, ree Leroux. Ja u krenuti prvi, s jo stotinu ljudi i slijedit u rijeku prema istoku. Koji je tvoj pravac, Hendrik? Jug, preko konjanitva, do zore, a potom u krenuti prema planinama. Leroux potvrdi, a potom zapita ovjeka pored Hendrika: A tvoj? Zapad, du rijeke. Da, a tvoj? Ispita svakoga od prisutnih i kad je zavrio ree: Mjesto sastanka je stari lager na breuljku Inhlozana. Jesmo li se razumjeli? Zatim su

saekali, gledajui mjesec i sluajui akale koji su se meusobno otimali za leeve Engleza rasprenih dolinom. Potom se mjesec sakrije iza breuljaka i Leroux ustane. Sretno svima, momci. Dohvati uzde svog konja i zapone se sputati prema Vaalu, sa stotinu ljudi koji su u tiini vodili svoje konje iza njega. Kad su stigli do osamljenih kola na obali Padde, stari Zietsmann, koji ih je ekao, priblii im se s natovarenim magarcem. Odlazite? , zapita. Da, gospodine. Moramo, odvrati Leroux. Neka vas Gospod uva. Zietsmann prui ruku i dvojica se hitro pozdrave. Novac je na magarcu. Uzmite ga vi. Nama nee trebati. Hvala, gospodine, ree Leroux, davi znak jednome od svojih ljudi da preuzme magarca. Sretno. Sretno, generale, odvrati Zietsmann, prvi put mu pridavi taj in. Leroux dostigne granicu boerske obrane i izie u veld, gdje su ih Englezi ekali. Proli su prvim, blijedim obeanjem zore na nebu. Usprkos to im je dva puta tijekom noi fijuk metaka u tami pokazao da nisu sve postrojbe u bijegu bile podjednako sretne ruke. Sean i Saul stajali su pored malih kola kad im je Mbejane donio kavu. Dobri Boe, tako je hladno da bi se mogao smrznuti i majmunu od mesinga, promrmlja Sean. Pritisne ruke oko alice s kavom i srkne. Pa, tvoj je barem pokriven, naali se Saul. Ozbiljno, bolje je da krenemo prije nego to nam se potplati ne slijepe na tlo zbog leda. Za sat vremena e se poeti daniti, sloi se Sean. Vrijeme je da zaponemo na krug, i okrene se prema Mbejaneu: Zagasi vatru i dovedi mi konja. U dvostrukim redovima, s malim kolima koja su se tresla na kraju kolone, Courtenevjevi borbeni redovi krenuli su u izvidnicu. U posljednja etiri dana nisu radili nita, nego pregledavali teren gore- dolje, kao to je Acheson zapovjedio. Trava je kripila pod kopitima konja zbog leda. Sa Zuluima, koji su trali pred vojnicima, tuno zamotani u svoje kapute, Sean i Saul su ponovno zapoeli beskonanu raspravu gdje su prethodne veeri stali. Ve su se toliko upustili u budunost da su govorili o federaciji pod vladom dostojnom povjerenja koja bi obuhvatila sve teritorije juno od Zambezija. To Rhodes ve nudi deset godina, primijeti Saul. Ne govori mi o tom lukavom prevrtljivcu, pobuni se Sean. Drao bi nas vezane zauvijek za haljine Njegova Velianstva. ne, posluaj me, to ga se bre budemo oslobodili, kao i Milnera, bit e bolje zanas. eli li se osloboditi Kraljevstva? , zapita Saul. Naravno: zavrimo ovaj rat i poaljimo sve preko oceana natrag. O naim emo se poslovima sami brinuti. Imam osjeaj da se bori na pogrenoj strani, primijeti Saul i Sean se nasmije. Ne, zaista, Saul. , no, nije uspio dovriti. Mbejane proviri iz mraka, trei tako tiho daje Sean zaustavio konja i osjetio kako ga trnci prolaze. Mbejane? Mabunu! Gdje? Koliko? Saslua brzopleto Mbejaneovo objanjenje, a potom se obrati Ecclesu koji je oteano disao, iza njega: Vaa divlja, Eccles. Ima ih oko stotinu, na oko dva kilometra udaljenosti i dolaze ravno prema nama. Razgovarao je s istom uzbudenou od koje su se Ecclesovi brkovi tresli na bezizraajnom ovalu njegova lica. Poredajte ljude u jedan jedini red. Dolaze nam u naruje. Treba li da legnu na tlo, gospodine? Ne, odvrati Sean. Napast emo im se budu pokazali. Ali, molim vas, za ime Boga, budite tihi. Dok je Sean stajao miran na svom konju sa Saulom uz njega, dva se reda otvore s obje strane. Nisu se uli glasovi, ve samo topot potkovanih kopita na kamenu, ljudi koji su skidali sa sebe kapute, nabijanje puaka. Ponovno u oluji, prijatelji, proape Saul, ali Sean ne odgovori, jer se borio sa svojim strahom. Usprkos hladnoi zore, njegove su ruke bile znojne. Obrie ih u hlae i izvue puku. to je s Maximima? , zapita Saul. Nema vremena da ih smjestimo. Sean opazi da je njegov glas bio hrapav i razbistri ga, a potom nastavi: Uostalom, nee nam trebati, ima nas est protiv jednog. Pogleda tihi red svojih ljudi. Tamna linija naspram trave koja je blijedjela u zoru. Svi su se nakrivili prema naprijed u sedlu s pukom u krilu. Napetost se gotovo mogla opipati u polutami: ak su je i konji osjeali, pomicali su glave od gore prema dolje. Molim te, Boe, samo da ni jedan konj ne zahre sada. Potom promotri mrak pred sobom. ekajui. Njegov se strah spajao sa strahom ljudi i bio je tako snaan da su ga Boeri zasigurno na neki nain osjetili. Tamnija mrlja u zoru, pred njihovom linijom, pomalo odmaknuta ulijevo u odnosu na sredite. Sean je promotri nekoliko trenutaka, a potom je

opazi da se kree, polako, poput sjene koju baca stablo u noi, za mjeseine. Jesi li siguran da su to Boeri? , proape Saul, i Seana uhvati sumnja. Dok se dvoumio, sjena se produlji prema njima i Sean zauje topot kopita. Jesu li Boeri? Oajniki saeka dokaz da mu omogui da zapone napad. Jesu li Boeri? No, nije bilo nikakvih znakova koji bi to potvrivali: samo tamno pribliavanje i prigueni zvukovi, te kripa u zoru. Bili su blizu, sada su se nalazili na manje od stotinu metara, iako nije mogao biti siguran, s tamnom masom u pokretu koja je izgledala kao da lebdi. Sean. Saulov apat prekine glasno, nervozno hrzanje njegova konja. Zvuk je bio tako neoekivan da Sean zauje kako je ovjek pored njega poskoio. Gotovo odmah nakon toga stigne znak koji je ekao. Wies daar? , zapita otro glas jezikom Taal. U napad! , uzvikne Sean, podbovi svog konja petama. U istom trenutku cijeli red krene prema naprijed, krenuvi prema Boerima. Uz topot kopita, uzvike i stalno fijukanje metaka, ostavivi strah za sobom, Sean se baci na neprijatelja. Drei vrsto kundak ispod ruke pucao je nasumce, pridruivi se uzvicima ostalih esto grla. Neto ispred ostalih, u sredini reda, Sean je vodio postrojbu prema Boerima. Ovi su pak okrenuli lea napadu. Morali su to uiniti, jer nisu se mogli nadati da izdre navalu. Okrenu izmorene konje i podbodu ih prema jugu. Zatvorite! , zarei Sean. Zatvorite prema meni! I njegov red se skupi toliko da su se vojnici dodirivali meusobno koljenima: neprobojan zid ljudi, konja i vatre, pred kojim su Boeri oajniki bjeali. Upravo pred Seanom se nalazio ranjeni konj koji se borio da se podigne, s konjanikom uklijetenim ispod njega. Sean ga nije mogao izbjei, uklijeten medu ostalima. Hajde! , ponuka ga. Konj preskoi prepreku, spotakne se dok je sputao kopita na tlo, no nastavi galopirati u sve snanijem napadu. Smanjujemo udaljenost! , uzvikne Saul. Ovog puta nam nee izbjei. Konj pored njega zavri s kopitom u rupi, padne i slomi jednu nogu. Konjanik poleti uvis, okreui se u zraku dok je padao. Red se zatvori da bi ispunio prazninu, nastavivi se kretati prema naprijed. Dolje je breuljak, uzvikne Sean, opazivi vrh s razvedrenim ranojutarnjim nebom u pozadini. Ne smiju ga dostii! , te podbode petama konja. Prokletstvo! Prokletstvo! , zarei Sean. U posljednjih nekoliko minuta svjetlost je postala jaa. Dan se brzo budi u Africi. U tom trenutku Sean jasno opazi ljude na elu boerske skupine kako jau prema stijenama, te kako su sjahali s konja sklonivi se u zaklon. Bre! , uzvikne oajno. Bre! , shvativi da mu mogunost brze pobjede klizi iz ruke. No, ve su Masueri odgovarali s donjih padina breuljka, i posljednji burghers takoer su se sklanjali medu stijene. Rasputeni konji divljaki su jahali prema Seanovim ljudima, praznih stremena koji su se njihali na bokovima, oima razrogaenim od straha, irei navalu napada. Jedan magarac s malim teretom na leima penjao se medu stijene sve dok ga jedan zalutali metak ne pogodi, a on se otkotrlja u dubok ponor. Istodobno Sean zauje konja kako je poskoio medu njegovim nogama, i to takvom jainom da su se remeni stremena raspuknuli kao da su od pamuka. Poleti uvis i jedan uasan trenutak ostane u zraku, a potom padne prsima, ramenom i jednom stranom lica na tlo. Dok je leao u travi navala se srui poput vala na kopje, a potom se raspri i zavri u potpunom neredu. Omamljen padom Sean je uo topot kopita pored svoje glave, hitce iz Mausera i uzvike svojih ljudi. Na tlo! Sjaite! Hajde! Naprijed! Saulov glas i njegov ton ga probude. Stavivi ruke ispod prsa podigne se i sjedne. Izgreben dio lica ga je pekao, curila mu je krv iz nosa, a krv je pretvarala zemlju koja mu je ispunjavala usta u zrnastu smjesu. Lijevu ruku nije osjeao do ramena, a izgubio je i puku. Mehaniki ispljune smjesu iz usta promatrajui istovremeno kaos koji ga je okruivao, pokuavi sabrati misli. Prodrma glavom pokuavi doi k sebi, dok su oko njega njegovi ljudi padali pod hitcima Mausera. Sjaite! Sjaite! Hitnost u Saulovu glasu ga natjera da ustane. Sjaite, budale! , uzvikne Sean. Sjaite i napadnite ih! Zatetura od laganog udarca jednoga konja, no uspije se zadrati u ravnotei. Vojnik sjai s konja i klizne pored njega. Sve u redu, pukovnie? Prui ruku da ga zadri, ali jedan ga metak pogodi u prsa ispod ispruene ruke, ubivi ga u istom trenutku. Sean se zagleda u tijelo i njegov se mozak odjednom razbistri. Zarei: Kopilad! , dohvati puku

palog vojnika, a potom ponovno zarei: Naprijed! Slijedite me! , i povede svoje ljude preko kaosa ranjenih ili prestravljenih konja, prema kamenju. Sljedeih pola sata, bez milosti i odluno iskoriste brojanu prednost te potisnu Boere prema vrhu kopjea. Svaka pojava stijene predstavljala je obrambeni red, koji je trebalo osvojiti krvlju. Na oko dvjesto metara udaljenosti napad se pretvorio u niz pojedinanih paljba, koje Sean nije mogao kontrolirati. Skupi ljude koji su mu bili najblii, i stijenu po stijenu, otvore si put prema vrhu, dok su burghers pokuali zadrati svoj poloaj to due mogue, sklanjajui se postupno sve vie. Vrh kopjea bio je ravan, s oko petnaest metara strmog terena, otvorenog svuda naokolo, i konano ezdeset burghersa dostigne tu prirodnu utvrdu, branei je odlunou onih koji znaju da im je to posljednja borba. Dva puta natjeraju Engleze da se povuku s ruba vrha i kliznu do zaklona donjih stijena. Nakon drugog pokuaja, duboka, neprirodna tiina obavije kopje. Sean sjedne leima naslonjenim na stijenu i dohvati uturu s vodom koju mu je asnik pruao. Ispljune smjesu krvi i pljuvake iz usta, a potom ispije dva gutljaja uivajui zatvorenih oiju. Hvala, ree, vrativi mu uturu. elite li jo, zapita ga asnik. Ne. Sean zanijee glavom i pogleda prema dolje. Sunce je sada bilo ve visoko na nebu i bacalo je velike sjene iza konja koji su pasli daleko u veldu. No, u podnoju kopjea leali su mrtvi konji, najvie na boku, ispruenih i otvrdnulih nogu poput komada drva. Smotuljci pokrivaa su se otvorili, rasprivi na travi bijedne osobne stvari palih vojnika koji su u odjei kaki boje bili toliko nezamjetljivi, poput mrtvog lia u travi. Veinom su bili Englezi, no tu i tamo leao je medu njima i koji burgher, u prisilnom bratstvu smrti. Mbejane, ree Sean golemom Zuluu sklupanom pored njega. Pronadi nkosi Saula i dovedi ga k meni. Pogleda ga dok se udaljavao etveronoke. Mbejane je na poetku te divljake navale ostao u pozadini, no, prije nego to je stigao do pola uspona, Sean ga, okrenuvi glavu, opazi kako klei na dva koraka od njega, spreman da mu prui nove metke im mu budu potrebni. Nitko od obojice se nije obratio jedan drugome do tog trenutka. Medu njima su rijei bile rijetko potrebne. Opipavajui si okrvavljeni dio lica, Sean je sluao tihi razgovor ljudi koji su ga okruivali. Dva puta jasno zauje boerske glasove na ravnome vrhu, a jednom zauje jednog burghera kako se smije. Bili su vrlo blizu: Sean se pokrene osjetivi nelagodu od stijene. Nekoliko minuta kasnije Mbejane se vratio zajedno sa Saulom, koji ga je slijedio etveronoke. Kad opazi Seana, njegov se izraz lica promijeni. to ti je na licu? Jesi li siguran da je sve u redu? Porezao sam se dok sam se brijao, naceri se Sean. Sjedni. Saul etveronoke prede posljednjih nekoliko metara i smjesti se pored prijatelja. A sada, to emo? Deset minuta odmora, a potom se zapoinjemo penjati, odvrati Sean, no, ovoga puta na pametniji nain. elim da se ti s polovicom ljudi preseli s druge strane kopjea. Uzmi Ecclesa sa sobom. Napast emo sa svih strana istovremeno. Kad bude spreman, ispali tri rafala, a potom izbroji polako do dvadeset. Ja u te pokrivati s ove strane. U redu, ree Saul. Trebat e mi neko vrijeme da obiem vrh, ne budi nestrpljiv. Osmjehne se i podigne se na koljena te potapa prijatelja po ramenu. Sean e ga se uvijek tako sjeati: velika usta s dvije bore na uglovima usana, bijeli zubi medu bradom od tri dana, eir i kosa koja mu je padala na elo, a vrak nosa oljuten od sunca. Stijena iza njih bila je napuknuta. Da se Saul nije nagnuo prema njemu uinivi tu gestu iz ljubavi, ne bi bio ostao otkriven. Vojnik u zasjedi na vrhu opazio je gornji dio njegova eira kako viri iznad stijene i drao je puku uperenu prema usjeklini. U trenutku kada su Saulovi prsti dodirnuli Seanovo rame, njegova se glava pojavila u napuklini i Boer je ispalio hitac. Metak je uao u desnu sljepoonicu, proao dijagonalno kroz mozak i iziao iza lijevog uha. Njihova lica bila su udaljena samo etrdesetak centimetara, i Sean se osmjehivao gledajui prijatelja u oi, kad je metak pogodio Saula. Njegova glava promijeni oblik od jaine udarca, naduvi se i raspuknuvi se poput lopte. Usne su se rairile toliko da se osmijeh na trenutak preobrazio u uasnu grimasu, a potom se tijelo srui u stranu, kliznuvi padinom i zaustavivi se s glavom i ramenima milostivo prekrivenim uperkom sive trave koja je rasla medu kamenjem; ali torzo se trzao, a

noge se grile. Desetak sekunda Sean se ne pokrene, niti promijeni izraz lica. Toliko mu je trebalo da shvati to se dogodilo. Potom se njegovo lice namrti. Saul! Njegov je glas bio krik. Saul! Sad je bio glasniji, shvativi gubitak. Polako klekne. Sad je Saulovo tijelo bilo nepomino i oputeno. Ponovno Sean otvori usta, no ovoga puta zvuk koji je iziao, bio je neartikuliran. Poput starog bika, pogoenog u srce: tako Sean iskae svoju bol. Krik od kojeg su prolazili trnci, koji je stigao ne samo do ljudi oko njega medu stijenama, ve i do Boera na vrhu kopjea. Ne pokua stii do Saula. Nastavi ga promatrati. Nkosi, molio ga je Mbejane, uasnut izrazom lica svoga gospodara. Seanova jakna bila je tvrda, natopljena suhom krvlju. Ogrebotina na licu bila je naduta i iz nje je izlazila svijetla tekuina. No, Mbejanea je zabrinjavao njegov pogled. Nkosi, ponovi Zulu, pokuavi ga smiriti, ali Sean ga nije uo. Njegove su oi bile zamagljene slijepim ludilom, koje je uslijedilo nakon boli. Drao je glavu pognutu na ramenima i reao poput ivotinje. U napad! Napadnite tu kopilad! I okrenuvi se Sean skoi preko stijene drei na prsima puku s bajunetom. Naprijed! , zarei i baci se na otvoreno toliko hitro da ga samo jedan metak pogodi. No, nije se zaustavio, i nakon nekoliko trenutaka, bio je na rubu, urliui i upotrebljavajui puku. Sa stijena, etiristo ljudi vrvjelo je iza njega krenuvi prema vrhu. No, prije nego to su ga dostigli, Sean se pronae licem u lice s Jan Paulusom Lerouxom. Ovoga puta nisu bili podjednakih snaga, Jan Paulus je bio izmoren i bolestan. Bio je samo sjena ovjeka koji je nekad bio. Njegova je puka bila prazna i baratao je punjaem. Podigne pogled i opazi Seana, golemog, okrvavljenog. Opazi bajunetu u njegovim rukama i ludilo u njegovim oima. Sean! , ree, podigavi puku da bi udaljio bajunetu. No, ne izdri udarac. Sa svom Seanovom teinom otrica klizne na drku i spusti se. Jan Paulus osjeti olovo kako ulazi u njegovo meso i padne. Zagledaju se jedan u drugoga. Engleski napad ih je proao i ostali su sami. Jedan, ranjen na tlu, a drugi na nogama, s podignutom bajunetom i luakim pogledom. Pobijeeni, koji se borio i patio i rtvovao ivote onih koje je volio, na travi. Iznad njega pobjednik, koji se borio i patio i rtvovao ivote koji su mu bili vrijedni. Igra je bila rat. Nagrada je bila jedna zemlja. Kazna zbog poraza bila je smrt. Privedi to kraju! , ree smireno Leroux. I Seanovo ludilo se ugasi poput plamena svijee. Spusti puku i ostavi da padne na tlo. Odjednom ga uhvati slabost zbog rane i zatetura. Zaueno pogleda u trbuh i stisne ruke iznad rupe koju je napravio metak, a potom padne pored Jan Paulusa. Na ravnome vrhu kopjea borba je bila zavrena. Spremni smo krenuti, gospodine. Eccles je stajao pored kola i gledao je Seana s visine. Tvrdi izraz lica skrivao je zabrinutost. }e li vam udobno? Sean se ne obazre na pitanje. Koga ste zaduili da pokopa mrtve, Eccles? Smitha, gospodine. Jeste li mu rekli za Saula. za kapetana Friedmanna? Da, gospodine. Pokopat e ga odvojeno od drugih. Sean se podigne oslonivi se na lakat, osjetivi bol i nekoliko trenutaka promotri dvije skupine ljudi, koji su goli do pojasa kopali zajednike rake. Nedaleko od njih nalazila su se dva reda leeva obavijenih u pokrivae. Dobar radni dan, pomisli gorko. Idemo li, gospodine? , zapita Eccles. Jeste li prenijeli Smithu moje zapovijedi? Svi nai ljudi u jednu raku, a burghers u drugu? Da, gospodine. Sean legne na sloj pokrivaa koji je pokrivao dno kola. Molim vas, Eccles, poaljite mi mog slugu. Dok je ekao Mbejanea, pokua izbjei pogled ovjeka koji je leao pored njega. Znao je da ga Jan Paulus promatra. Sean. Menheer, tko e se moliti nad rakom mojih ljudi? Nemamo kapelana, odvrati Sean ne pogledavi ga. Mogao bih ja rei dvije rijei. Generale Leroux, trebat e jo nekoliko sati prije nego to budu dovrili s kopanjem rake. Ima mnogo ranjenika i moja je dunost da ih preselim u Vereeniging to prije. Ovi e ljudi pokopati pale vojnike, a potom e nam se pridruiti. Sean je govorio leei na leima i zagledao se u nebo. Menheer, traim. , zapone Jan Paulus, ali se Sean okrene ljutito prema njemu. Otvori ui, Leroux. Rekao sam ti to namjeravam uiniti. Rake e biti oznaene i kad neprijateljstva budu prestala, komisija za pokope poslat e kapelana. Bilo je malo prostora u malim kolima, a obojica su bili podosta golemi. Sad, dok su otro gledali jedan drugoga, njihova lica nisu bila udaljena vie od trideset centimetara. Sean je htio

nastaviti raspravu, ali, kad otvori usta, osjeti bol u rani, te stisne zube, dok su se goleme kapi znoja pojavile na elu. Je li ti loe? , zapita Jan Paulus, promijenivi stav. Osjeat u se bolje kad stignemo u Vereeniging. Da, u pravu si. Moramo krenuti, sloi se Leroux. Eccles se vrati s Mbejaneom. Nkosi, jesi li me pozvao? Mbejane, elim da ostane ovdje i oznai mjesto gdje budu pokopali nkosi Saula. Dobro ga zapamti, jer e me morati ponovno povesti do njega, promrmlja Sean. Nkosi, ree Mbejane i udalji se. Dobro, Eccles. Moemo krenuti. Bila je to dugaka kolona. Iza kola s namirnicama i streljivom jahali su zarobljenici, mnogi u dvoje na istom konju. Slijedili su ih ranjenici, svatko na nosilima, koja su vukla konji, iza njih Candvjina mala kola, i na kraju Eccles s dvjesto ljudi. Kretali su se sporo i tuno. Sean i Leroux nisu otvorili usta. Rane su ih boljele i leali su pokuavi amortizirati trzaje, pod jakim suncem. Nalazei se izmeu sna i jave od boli i izgubljene krvi, Sean je mislio na Saula. Ponekad bi se uvjerio da se nita nije dogodilo i osjeao je olakanje, kao da se tek probudio iz none more, otkrivi da je Saul iv. Potom bi se njegove misli razbistrile i Saul je ponovno bio mrtav. Saul je bio zamotan u pokriva ispod zemlje i svi su planovi bili zakopani zajedno s njim. Tada je Sean pronaao zaklon u buncanju. Ruth! uzvikne jednom, i Jan Paulus se zabrinuto trgne. Je li sve u redu, Sean? Ali, Sean ga nije uo. Sad je mislio na Ruth. Ruth koja je ostala sama. I Sean osjeti radost zbog Saulove smrti, radost koju osjeaj krivnje odmah potisne. Na trenutak je bio sretan da Saula vie nije bilo, i zbog toga osjeti bol, snanu poput boli koju je osjeao zbog metka koji mu je rastrgao meso. Ali Ruth je i dalje bila iva, a Saul se nalazio ispod zemlje. Ne smijem misliti na to. Ne smijem uope misliti! Bolno se podigne, ostavi sjediti, drei se za kola. Ostani dolje, Sean, ree mu njeno Jan Paulus. Ponovno e zapoeti krvariti. Ti! , uzvikne mu Sean. Ti si ga ubio. Da, potvrdi Leroux, pritisnuvi crvenu bradu na prsa Ja sam ubio, ali i ti. svi mi. Da, mi smo ih ubili. Podigne ruku i dohvativi Seana za ruku, natjera ga da legne ponovno na pokrivae. A sada se smiri, ili e pokopati i tebe. Ali zato, Jan Paulus? Zato? , zapita Sean tiho. Je li to uope bitno? Mrtvi su. Sean poloi ruku na elo zaklonivi si oi od sunca. A to e se sada dogoditi? Nastavit emo ivjeti, evo, to je sve. ivotarit emo. Ali, razlog, Jan Paulus? Zbog ega smo se borili? Ne znam. Nekada sam imao jasnu predodbu o tome, sada ne znam, odvrati Jan Paulus. utjeli su dugo, a potom ponovno zaponu razgovarati, traei zajedno s naporom novu stvarnost koja e zamijeniti onu od posljednje tri godine. Dva puta, za vrijeme popodneva, kolona se zaustavi: jedan od ranjenika je umro i trebalo ga je pokopati. Ta i druga smrt, jedan burgher, dali su nov motiv i smisao za razgovor na malenim kolima. Naveer susretnu jednu postrojbu koja je prethodila velikim kolonama koje su se vraale s Padde. Mladi asnik se priblii Seanovim kolima i vojniki pozdravi Seana. Imam poruku za vas od generala Achesona, gospodine. Recite, asnice. Onaj Leroux nam je pobjegao na Paddi. Zietsmann, drugi boerski voa je ubijen, ali Leroux je pobjegao. Ovo je general Leroux, ree Sean. Dobri Boe! asnik se zagleda u Jan Paulusa. Uhvatili ste ga! Htio sam rei. estitam vam, gospodine. Od srca vam estitam. U posljednje dvije godine Leroux je postao legendarna osoba za Engleze i sad ga je mladi promatrao s vidljivom radoznalou. Koja je poruka? , skrati Sean. Oprostite, gospodine. asnik oteano skrene pogled s Jan Paulusa. Svi boerski vode e se sastati u Vereenigingu. Izravnat emo s njima raune. General Acheson je htio da pokuate pronai Lerouxa. no, to vie nije problem. Ponovno vam estitam, pukovnie Courteney. Hvala, asnice. Molim vas, recite generalu Achesonu da emo sutra biti u Vereenigingu. Zagledali su se u postrojbu kako se udaljavala i nestajala iza breuljka. Dakle, promrmlja Leroux, ovo je predaja. Ne, ispravi ga Sean, ovo je mir! m U osnovnoj koli u Vereenigingu, preureenoj u bolnicu za asnike, Sean je leao na jednostavnom krevetu i gledao je u portret predsjednika Krugera koji je visio na zidu ispred njega. Promatrao ga je da bi odgodio trenutak da nastavi pisati pismo. Napisao je tek adresu i rijei: Moja draga Ruth. Ve je prolo deset dana kako se kolona vratila iz velda, a kirurzi su mu otvorili trbuh, saivi dijelove

probavnog trakta kroz koje je proao metak. Vrati se na pismo i napie: Smjeten sam u bolnici s malenom ranom zadobivenom na rijeci Vaal, no dobro mije, stoga se ne brini za moju sadanju adresu. Samo Bog zna koliko bih htio daje razlog zbog kojeg ti piem manje bolan za oboje. Vjerojatno si ve dobila slubenu obavijest o Saulovoj smrti, dakle, ne moram nita dodavati, osim da je pao asno. Dok je vodio postrojbu u napad pogoen je hitcem i umro je u istom trenu. Znam da eli ostati sama sa svojom boli. Lijenici mi nee dozvoliti da putujem jo nekoliko tjedana, ali kad budem stigao u Pietermaritzburg, nadam se da e mi dozvoliti da te vidim, vjerujui da ti mogu dati malo utjehe. Nadam se da mala Storm i dalje raste u teini i ljepoti. Nestrpljiv sam da ju ponovno vidim. Dugo razmisli o zavrnim rijeima, a potom odlui: Tvoj iskreni prijatelj. Potpie se i savije list, stavi ga u omotnicu i ostavi je na ormariu. Zatim se ugodno smjesti na leaju, prepustivi se osamljenosti i boli u trbuhu. Nakon nekog vremena fizika bol postane jaa i Sean se ogleda kriomice oko sebe, elei se uvjeriti da nema medicinskih sestara. Zatim odmakne pokriva, podigne nonu koulju i zapone skidati zavoje sve dok ne otkrije crveni rub rane s crnim avovima koji su se isticali poput vorova u icanoj ogradi. Izraz kominog gnuanja pojavi se na njegovim usnama. Sean je mrzio bolest, pogotovo kad se ticala njegova tijela. Potom gnuanje postupno ustupi mjesto nemonom bijesu, i Sean se zagledao tupo u ranu, kad mu jedan glas ree: Ostavi to, stari moj. Nee ozdraviti pogledom. Sean je bio toliko udubljen u taj okrutan rez na trbuhu da ga nije uo kad se pribliio. Uostalom, usprkos tapu i tvrdoi desne noge, Leroux se kretao jako tiho za ovjeka njegove veliine. Sad je stajao pored Seanova kreveta i osmjehivao mu se srameljivo. Paul! S izrazom krivnje Sean se pokrije. Da, Sean. Kako si? Ne tako loe. A ti? Leroux slegne ramenima. Kau da e mi trebati ova stvar jo dosta dugo. Udari vrkom tapa po podu. Mogu li sjesti? Naravno. Sean se odmakne kako bi oslobodio rub kreveta i Leroux sjedne, drei desnu nogu ispred sebe. Njegova je odjea bila svjee oprana, sa zakrpanim manetama jakne, i zakrpama na laktovima. Dugaka poderotina na koljenima bila je zaivena grubim avovima muke ruke. Njegova je brada bila skraena i ureena. Imao je zavoje zamrljane jodom oko runih zglobova, a kosti na elu i obrazima isticale su se iljasto ispod suhe i preplanule koe. Evo nas! , ree Sean. Evo nas! , ponovi Leroux, i spusti pogled na vlastite ruke. Potom zaute, nesposobni da se izraze. eli li puiti, Paul? , zapita konano Sean, uzevi cigaru iz ormaria. Hvala, ree Leroux. Obojica se usredotoe na biranje, a potom ih zapale, i ponovno zaute. Leroux namrteno pogleda vrh cigare. Dobar duhan, zarei. Da, sloi se Sean, zagledavi se u vlastitu cigaru s istim izrazom lica. Leroux se lagano zakalje igrajui se sa tapom. Toer maar, htio sam te posjetiti, ree. Drago mi je, odvrati Sean. Dakle, sada ti je dobro, ha? Odlino. Drago mi je. Leroux klimne sveano glavom. Pa. ako je tako, ustane, bolje je da odem. Za sat vremena je ponovno sastanak. Jannie Smuts je stigao s Rta. uo sam. I u bolnici su kruile glasine o tome to se dogaalo u velikom atoru postavljenom na trgu pored eljeznike postaje. Pod predsjednitvom starog Stevna boerski vode raspravljali su o budunosti. De Wet, Niemand i Leroux. Botha, Hertzog, Strauss i ostali ija su imena odjekivala svijetom za vrijeme godina rata. A sada je stigao i Jannie Smuts. Ostavio je svoju postrojbu da opsjeda mali grad OKiep u sjevernom dijelu Rta i stigao je u Vereeniging eljeznicom koju su nadzirali Englezi. Sada su bili svi na okupu. Ako nisu nita postigli sve te uasne godine, bar ih je sada Velika Britanija priznala kao boerske vode. Ta mala skupina ljudi, umornih i ispaenih od rata, pregovarala je s predstavnicima najvee vojne sile na svijetu. Da, saznao sam, ponovi Sean, i naglo prui ruku. Sretno, Jan Paul. Leroux ju vrsto stisne i njegove usne zadru od dirnutosti. Sean, moramo razgovarati. Potrebno je! , ree u jednom dahu. Sjedni, ree mu Sean. Leroux povue ruku i klone ponovno na krevet. to mogu uiniti, Sean? , zapita. Ti mi mora dati savjet. Ne ti. ti tipovi koji su stigli iz Europe. Vidio si se s Kitcherom i Milnerom. Nije to bilo pitanje, jer je Sean znao za njihov susret. to trae? Sve, gorko odgovori Leroux. ele bezuvjetnu predaju.

Hoe li pristati? Leroux zauti nekoliko trenutaka, a potom podigne glavu i pogleda Seana ravno u oi. Do sada smo se borili da preivimo, ree. Sean nikada nee zaboraviti to je u tom trenutku proitao u njegovim oima. Sada emo se boriti da bismo umrli. A, na taj nain to e postii? Smrt je najmanje zlo. Ne moemo ivjeti poput robova. Lerouxov glas postane glasniji. Ovo je moja zemlja! , uzvikne. Ne, ree Sean vrsto. I moja je to zemlja, i zemlja moga sina, a potom se njegov glas raznjei, a krv moga sina je i tvoja krv. Ali, ostali. onaj Kitchener, onaj zlobni Milner. Oni nisu vani, ree Sean. Ali ti si se borio s njima, optui ga Leroux. Uinio sam puno ludosti, prizna Sean. No, mnogo sam od njih nauio. to eli rei? , zapita ga Leroux i Sean opazi traak nade u njegovim oima. Moram dobro izabrati rijei, pomisli Sean, moram biti oprezan. Duboko udahne. Tako kako sada stvari stoje, tvoj je narod ratrkan, ali iv. Da nastavi borbu, Englezi bi ostali sve dok svi ne budete pronali smrt koju traite. Prestanete li, brzo e otii. Hoe li ti otii? , zapita Leroux ljutito. Ne. A nisi li ti Englez? Englezi e ostati. ostat e ti i ostali takoer. Zatim se Sean osmjehne. Tako neoekivano i neodoljivo da je Leroux ostao zbunjen. Izgledam li ti ja kao roinek, Paul? Govorim li kao roinek? , zapita na jeziku Taal. Koja je polovica moga sina burgher, a koja engleska? Zbunjen tim spretnim napadom Leroux se zagleda dugo u njega, a potom spusti pogled i zapone se ponovno igrati tapom. Hajde, Paul, nastavi Sean. Zavri s tom ludou. Ti i ja imamo pune ruke posla. Ti i ja? , zapita ga sumnjiavo Leroux. Da. Jan Paulus prasne u gromki smijeh. Ti si slini kereh, zarei. Morat u razmisliti o tome to si mi rekao. Ustane. Izgledao je vii. Osmijeh mu je ispunio obraze i naprio je nos. Morat u razmisliti vrlo paljivo. Ponovno prui ruku i Sean je stisne. Vratit u se i ponovno emo razgovarati o tome. Potom, naglo se okrenuvi, udalji se epajui sa tapom koji je odzvanjao po podu. Jan Paulus odri obeanje. Vraao se k Seanu svakodnevno po sat vremena, nastavivi s raspravom. Dan nakon boerske predaje stigao je s njim jo jedan burgher. Sean, ovo je Jan Christian Niemand. Moda imam sree to vas nisam sreo ranije, pukovnie Courteney. Njegov glas, visokog tona, bio je autoritativan i jak. Govorio je savreno engleskim jezikom, koji je nauio na Oxfordu. Ne ini li ti se, Oubash, doda, obrativi se Lerouxu aljivim nadimkom koji je sasvim oito pripadao njihovom osobnom rjeniku. Jan Paulus se nasmije. Veliku sreu. Inae bi i tebi moda trebao tap. Sean proui Niemanda sa zanimanjem. Teke ratne godine razvile su mu miie na ramenima, a njegov je hod bio kao u pravoga vojnika: no, usprkos tome, iznad plave brade na pic, lice je bilo tipino za intelektualca. Imao je mladenaki blijedu put, gotovo ensku, no oi su bile prodorno plave, poput nemilosrdne plave boje toledskog maa. Njegove su misli bile iste savitljivosti poput tog metala, i u roku od nekoliko trenutaka Sean je morao iskoristiti sve svoje intelektualne sposobnosti ne bi li odgovorio na Niemandova pitanja te da bi se zadrao na njegovoj razini. Bilo je jasno da ga je Boer podvrgavao ispitivanju. Nakon sat vremena Sean shvati da je proao ispit. Kakvi su vam planovi za sada? , zapita ga Niemand. Moram se vratiti kui, odvrati Sean. Imam imanje, sina. i ubrzo, nadam se, enu. elim vam sve najbolje. Zapravo. nisam jo nita odredio, prizna Sean. enu jo nisam ni pitao. Jan Niemand se osmjehne. Dobro, ako je tako, elim vam puno sree s tom gospodom. I da naete snagu da izgradite sebi nov ivot. Odjednom se uozbilji. Treba ponovno izgraditi to je razoreno. Imitirajui Lerouxa ustane s kreveta. Trebat e sposobnih ljudi u godinama koje e uslijediti. Prui ruku Seanu. Mi emo se ponovno sresti. Moete raunati na to. Dok je vlak prolazio pored velikih, bijelih skladita mineralnih ostataka, Sean se priblii prozoru promotrivi poznate obrise Johannesburga, i jo se jednom zapita kako to da ga je taj runi grad stalno privlaio k sebi. Bilo je kao da je povezan njime elastinom pupanom vrpcom koja mu je ostavljala iroku mogunost slobodnog kretanja, no, koja je bila spremna i povui ga k sebi, kad je stizao do granice. Dva dana, obea samome sebi. Ostat u samo dva dana. Vrijeme dovoljno da starome Achesonu podnesem ostavku i da pozdravim Candy. Zatim u se vratiti u Ladvburg. i ostavit u ovaj

grad da kuha u svojoj otrovnoj juhi. Zauje zavijanje podnevne sirene iz rudnika, a potom i ostale sirene, koje se nadoveu na nju. Izgledalo je da horda izgladnjelih vukova tri dolinom u potrazi za plijenom. vukovi pohlepe i zlata. Rudnici koji su bili primorani zatvoriti svoja vrata za vrijeme rata, sada su ponovno nastavili s proizvodnjom, i dim iz njihovih dimnjaka zatamnjivao je nebo, pretvorivi se u prljavu maglu iznad breuljaka. Vlak uspori, poskoi na tranicama, i odmah klizne du betonskog perona eljeznike postaje Johannesburga. Sean uze kovege i spusti ih kroz prozor Mbejaneu. Ne osjeti vie napor u tijelu: osim oiljka oko pupka, sasvim je ozdravio. Jedna javna koija ih ostavi ispred Achesonova ureda. Sean ostavi Mbejanea da uva kovege i probivi se kroz atrij pun ljudi, uspne se stubama do prvog kata. Dobar dan, gospodine. Pomonik ga odmah prepozna i pozdravi ga tako naglo da preokrene ormari na kojem je sjedio. Zdravo, Thompson, odvrati Sean. Znakovi potovanja zbog njegova ina jo su uvijek u njemu pobuivali sram. Thompson se opusti i zapita s iskrenim zanimanjem: Kako ste, gospodine pukovnie? Bilo mi je ao kad sam uo da ste ranjeni, gospodine. Hvala, Thompsone. Sad sam dobro. Je li ovdje gospodin Peterson? Peterson je bio sretan to ga vidi. Zapita ga kako mu funkcionira probava, koja je esto bila neregularna kad se radilo o trbunim ranama. Sean ga umiri i Peterson nastavi: Uzmite alicu aja. Stari je zauzet u ovom trenutku, ali, primit e vas za deset minuta, i prije no to je poeo ponovno brzo govoriti o rani, uzvikne Thompsonu da donese aj. Zasigurno vam je ostao lijep oiljak, ha, stari moj? Sean otpusti pojas, otkopa jaknu i izvue koulju iz gaa. Peterson zaobie pisai stol i priblii se Seanu da proui njegov trbuh. Zaista dobro obavljen posao. Bio sam ranjen u Omdur- manu. jedan od tih divljaka me probo svojim prljavim kopljem. I tada se i on djelomino skine, pokazavi blijeda, glatka prsa. Iskazavi zanimanje u znak uljudnosti, Sean je morao zapucketati jezikom i zavrtjeti glavom vidjevi mali trokutasti oiljak, iako je zapravo bio vrlo malo impresioniran. Zatim njegovu panju privue jedan drugi dio Petersonova tijela. A ovdje sam ranjen jo jednom. prokleto bolno! Otpusti pojas i ostavi hlae malo sputene, kad se vrata izmeu dviju soba otvore. Nadam se da ne smetam, gospodo! , ree uljudno Acheson. Uslijedi trenutak smutnje dok su se obojica pokuala odjenuti i istovremeno ispravno pozdraviti vojniki. Peterson je trebao donijeti teku odluku, koja nije uzeta u obzir u pravilniku. Bio je to jedan od malobrojnih sluajeva u vojnikoj povijesti da je jedan visoki asnik doekao svog nadreenog u stavu mirno s hlaama sputenim do koljena. Major Peterson u flanelskim gaama crvene boje bio je zaista I prava predstava koju je trebalo zabiljeiti. im je Acheson shvatio razlog tom neuobiajenom svlaenju, pao je jako u iskuenje da im se pridrui, no, uspije se suzdrati na zadivljujui nain. Povede Seana u svoj ured i ponudi ga cigarom. Dakle, Courtenev. Nadam se da niste ovdje u potrazi za poslom. Naprotiv. elim se izvui iz ove vrste posla, gospodine. Mislim da moemo urediti stvar. asnik koji je zaduen za plaanje, bit e jako zadovoljan, sloi se Acheson. Rei u Petersonu da pripremi papire. elim otputovati sutra, nije poputao Sean i Acheson se osmjehne. Koliko urbe! U redu! Peterson e ih moi poslati na potpis. Vaa postrojba je ve razrijeena dunosti, dakle, ne postoji razlog da ostanete ovdje i klatite se uokolo. U redu! Sean je oekivao malo otpora i osmjehne se s olakanjem. Ostaju jo samo tri stvarice, nastavi Acheson i Sean se namrti, postavi odmah sumnjiav. Prije svega, dar za rastanak od Njegova Velianstva. Medalja za zaslugu to ste uhvatili Lerouxa. Sljedei tjedan je proslava. Lordu Kitcheneru je stalo da sudjelujete. Svi vrazi, ne! Moram li ostati u Johannesburgu. radije odustajem! Acheson se nasmije. Kakva nezahvalnost! U redu, Peterson e vam poslati potom i to. Drugo: izvrio sam lagani pritisak na Ured za odtetu. Iako parlament jo uvijek nije izglasao zakon, ubrzali su proceduru i priznali vam kredit. Dobri Boe! Sean je ostao bez rijei. Po Achesonovu savjetu zatraio je deset tisua funta, odnosno koliko je imao u Volkskaas Bank, to su Boeri na poetku rata blokirali. Nije oekivao da e ita dobiti i ve je zaboravio na to. Pretpostavljam da mi nee vratiti cijeli iznos. Ne budite naivni, ourteney, nasmije se

ponovno Acheson. Samo dvadeset posto ili moda neto vie kad zakon bude izglasan. No, dvije tisue funta su uvijek bolje od udarca u oko. Evo vam mjenica. Morate potpisati da ste je primili. Sean potpie i proui mali komad papira sa sve veim zadovoljstvom. Taj e mu novac pomoi da plati dugovanje prema Natal Wattleu. Hitro podigne pogled. A trea stvar? , zapita. Acheson mu doda kartoni s druge strane pisaeg stola. Moja posjetnica. i stalni poziv da budete moj gost koliko god budete eljeli, kad god to budete eljeli i nali se u Londonu. Ustane i prui mu ruku. Sretno, Sean. Ne elim misliti da je ovo na posljednji susret. U stanju euforije zbog slobode i izgleda zbog ljubavnog rastanka s Candy Rautenbach, Sean najprije naredi da zaustave koiju pred eljeznikom postajom da rezervira mjesto na vlaku za jug dan poslije i poalje telegram Adi. Zatim, nakon kratkog trka du Com- missioner Street stigne u atrij Hotela Candv i zatrai gospodaricu. Gospoda Rautenbach se odmara, gospodine, i ne moete ju ni u kom sluaju ometati, upozori ga slubenik. Hvala, dobri ovjee. Sean mu prui pola gvineje i ne marei na njegova protivljenja, uspne se mramornim stubama. U tiini ude u Candvjin apartman i krene prema spavaoj sobi. Htio ju je iznenaditi. i bez ikakve dvojbe, i uspije, iznad svakog oekivanja. Candv Rautenbach se nije odmarala. Naprotiv, bila je jako zauzeta u zabavljanju mladog gospodina ija je odora, koja je visjela na naslonu jednog od stolaca od crvenog baruna, odavala da se radi o asniku vojske Njegova Velianstva. Sean je temeljio svoje sljedee reakcije na pretpostavki da je Candv samo njegovo vlasnitvo. U valu prijezira koji ga je zapljusnuo, uope nije uzeo u obzir da je njegov posjet zapravo trenutak rastanka, kraj njegove veze s Candv, koja je bila kratka i puna prekida, i da je sljedee jutro namjeravao otii i zaprositi drugu enu. No, sve to je vidio, bio je uljez u njegovu gnijezdu. A zateeni asnik inae nije dobro poznavao Candvjino porodino stanje. Predstavili su mu je kao gospou Rautenbach i, u tom uasnom povratku u stvarnost, asnik je pretpostavio da je taj pobjenjeli div koji je hitao prema krevetu bio nitko drugi ve gospodin Rautenbach glavom, koji se vratio iz rata. Tako se spremi za odlazak, koji je zapoeo s hitrim sputanjem iz visokog kreveta sa suprotne strane od one kojom je dolazio Sean. Zahvaljujui krajnjoj lucidnosti uzrokovanoj i poveanim adrenalinom, asnik odmah shvati da mu je njegova nagost onemoguavala da pobjegne prema javnom mjestu kao primjerice hodniku hotela, to je prijetee pribliavanje gospodina Rautenbacha iziskivalo, i konano, taj isti ovjek nosio je pukovniki in. Upravo je to posljednje saznanje imalo odluujui utjecaj na mladog asnika, jer je, usprkos mladosti, dolazio iz stare ugledne porodice s vojnikom tradicijom i jako je potovao pravila meu kojima je jedno od najstroih bilo: ne zabavljaj se sa enom nadreenog. Gospodine, ree, asno se uspravivi, mogu li objasniti. Bezobraznie, ponovi Sean, glasom koji je jasno otkrivao da e njegovo objanjenje imati slab efekt. Zaletjevi se prema njemu najkraim putem, preko kreveta, Sean se baci prema njemu. Candv, koja je u tih nekoliko trenutaka bila zauzeta odijevanjem i nije aktivno sudjelovala u dogaajima, krikne i podigne naglo svileni pokriva tako da su Courtenevjeve mamuze ostale zapetljane i upravo u tom trenutku letjeo je iznad kreveta. Sean zavri na podu tako snano da je njegov pad odjeknuo cijelom zgradom, i prestraio goste u atriju. Ostao je nekoliko trenutaka zbunjen, s nogama na krevetu, a glavom i ramenima na tlu. Bjei! , uzvikne Candv asniku, dok se Sean poinjao oporavljati. Zatim ena povue pokrivae i baci ih na Seana, pokrivi ga tako da se gotovo uguio. Brzo, za ime Boje, brzo, molila je, dok je njen mladi prijatelj skakutao na jednoj nozi, s drugom uvuenom u hlae. Izlazi odovud ili e te raskomadati. I baci se na hrpu pokrivaa i plahta koja se otimala i proklinjala. Ne brini se za izme! Mladi asnik ih ugura ispod ruke, nabaci oko sebe jaknu i stavi ljem na glavu. Hvala, gospodo, ree, a potom, jako uljudno: Zaista mi je ao to sam uzrokovao toliko briga. Molim vas da proslijedite moje aljenje i vaem suprugu. Odlazi, budalo, molila ga je, dohvativi se oajniki za Seana koji je proklinjao i psovao. Nakon to je mladi iziao, Candy ustane i saeka da se Sean pojavi. Gdje je? Ubit u ga. Ubit u tog malog tvora! ,

reao je Sean, skoivi na noge i ogledajui se bijesno oko sebe. No, prvo to ugleda bila je Candv, a Candy se tresla od gromkog smijeha. Bilo je podosta toga to se ljuljalo na njoj, a veina je bila bijela, glatka i okrugla, tako da je, iako je njen smijeh bio pomalo histerian, bila jako zanimljiva predstava. Zato si me zaustavila? , zapita Sean, no njegovo se zanimanje brzo premjetalo s mladog asnika na Candvjne grudi. Pomislio je da si mi suprug, smijala se. Taj mali tvor, zarei Sean. Bio je simpatian, ree Candv. I odjednom se prestane smijati. No, to si, do vraga, umilja, tko si ti, da tako upada u moju sobu? Misli li da si gospodar cijelog svijeta? Ti pripada meni. Vara se, prasne Candv. Sada izlazi iz moje sobe, veliki divljae, razbijau jedan. Odjeni se. Stvari su se zapoele odvijati na nepredvidiv nain. Sean je oekivao da e Candv pokazati aljenje i krivnju. Van! , uzvikne ona, sve vie bijesna. Sean ju nikada nije vidio u tom stanju i jedva je uspio dohvatiti u letu golemu vazu koju je Candy bacila prema njegovoj glavi. Frustrirana u elji da razbije neto, dohvati ukraeno ogledalo i tresne ga prema Seanu; ono se razbije o zid iza njegovih leda. Njezina je soba bila bogato ureena, u viktorijanskom stilu i sadravala je gotovo beskonanu rezervu predmeta za bacanje. Usprkos spretnoj igri nogu, Sean nije mogao ostati nepogoden zauvijek i konano ga pogodi portretom sa zlatnim okvirom nekog nepoznatog asnika. Candy je bila pogotovo oarana ratnicima. Glupa kurvo, zarei Sean, uhvativi se za elo i baci se u protunapad. Candy pobjegne, gola i urliui, no Sean ju uhvati i baci na krevet. A sada, djevojko moja, promrmlja, kleknuvi iznad njenih koljena, nauit u te lijepom ponaanju. Prvi udarac po stranjici ostavi savreni crveni trag ruke, drugi je bio manje snaan, trei je bio samo prijateljski udarac. Ali, Candy je jaukala tako da mu se srce paralo. S rukom u zraku, Sean zaprepateno shvati da je prvi put u svom ivotu tukao jednu enu! Candy, ree nesigurnim glasom, no, uz njegovu veliku iznenaenost, ena se okrene, baci mu ruke oko vrata i pritisne mokar obraz na njegov. Bujica rijei ostala mu je u grlu, htio je pitati za oprost. a potom zdrav razum nadvlada osjeaje i on zapita: Kaje li se zbog svog ponaanja? Candv proguta u prazno i potvrdi ivahno glavom. Oprosti mi, dragi. Njeni prsti mu dodirnu vrat, usne. Molim te, oprosti mi, Sean. Uasno mi je ao. Te veeri jeli su u krevetu. Ujutro rano, dok se Sean prao u kadi uvrenoj za pod u kupaonici, uronjen u toplu vodu od koje su ga pekle ogrebotine na leima, razgovarali su. Odlazim jutarnjim vlakom, Candv. elim biti kod kue za Boi. O, Sean! Ne moe li ostati jo nekoliko dana? Ne. i Kad se vraa? Ne znam. Nastupi duga tiina, a potom Candv ponovno zapone razgovor: Moram li zakljuiti da nisam dio tvojih planova za budunost? Prijateljica si mi, Candv! , pobuni se Sean. Pa, ta ti je zaista dobra, ree ona i ustane. Idem ti naruiti doruak. U spavaoj sobi se zaustavi pred ogledalom. Njene oi bile su iste plave boje kao i svilena kuna haljina, no, u to doba dana, vrat je bio iaran tankim borama. Bogata sam, ree samoj sebi, ostat u sama samo ako to ja budem htjela. I udalji se. Sean se uspinjao ljunkovitim puteljkom prema kui Goldbergovih. Koraao je izmeu dvaju redova stabala, okruenih zelenim travnjacima koji su se penjali u nizu terasa prema fasadi kue u rokoko stilu. Jutro je bilo toplo, a golubovi na granama pospano su gugutali. Iz ukrasne umice zauje srebrenasti zvuni smjeh. Zaustavi se osluhnuvi i izgubi svaku hrabrost. Kako e ga primiti? Nije odgovorila na njegovo pismo. Ohrabrivi se ostavi puteljak i prede travnati tepih do ruba jednog amfiteatra. U udubini ispod njega nalazila se kopija minijatura iz Partenona. Glatki, njeni, mramorni stupovi, i okrugli bazen. Sean opazi ribe kako polako plivaju u zelenoj vodi, ispod listova lopoa, iji su cvjetovi irili latice bijele, pozlaene i purpurne boje. Ruth je sjedila na rubu bazena. Bila je odjevena u bijelo, od vrata do vrka cipela, no ruke su bile gole i drala ih je ispred sebe, rekavi glasno: Hodaj, Storm. Ustani i doi mami. Na deset koraka udaljenosti, sa stranjicom vrsto smjetenom na tlu Storm Friedman je ozbiljna lica promatrala majku ispod iki crne boje. Dodi malena ponuka ju Ruth i djevojica odluno poloi ruke na tlo. Polako podigne debeljukastu stranjicu dok ju ne napri uvis, pokazujui ipkastu odjeu s vrpcama ispod kratke suknjice.

Ostane tako nekoliko trenutaka, a potom uz napor ustane i ostane u nesigurnoj ravnotei na ruiastim noicama. Ruth pljesne rukama i Storm se pobjedniki osmjehne, otkrivajui ak etiri bijela zuba. Hajde, doi mami, osmjehne se Ruth, i malena uini nekoliko koraka, a potom se iz tog apsurdnog i neudobnog poloaja baci na ruke i koljena, zavrivi put etveronoke. Varala si! , optui ju Ruth, ustavi i dohvativi ju ispod pazuha i podigavi ju naglo iznad glave. Djevojica je vritala od radosti: Jo! Jo! Sean se tako elio smijati zajedno s njima. Trati prema njima i zagrliti ih obje. Jer, odjednom shvati da se tamo dolje nalazi pravi smisao njegova ivota, razlog postojanja. ena i dijete. Njegova ena i njegovo dijete. Ruth podigne pogled, opazi Seana i skameni se, s malenom koju je vrsto stiskala na svojim grudima. Njeno lice bilo je bezizraajno dok ga je promatrala kako silazi stubama amfiteatra. Bok, ree Sean, zaustavivi se pred njom i okreui nespretno eir u rukama. Bok, Sean, promrmlja ona, a potom se uglovi njenih usana neznatno raire u srameljiv, nesiguran osmijeh, a obrazi joj porumene. Toliko ti je trebalo da sam pomislila kako vie nee doi. Sean se ozari i korakne naprijed, no, u tom trenutku Storm, koja ga je nastavila promatrati sa znatieljom, zapone skakutati u majinom naruju i vikati: ovjek! ovjek! Stavivi pete na Ruthin trbuh, odjednom se odgurne unatrag i baci prema Seanu, koji je hitro ispustio eir i dohvatio malenu prije nego to je pala na pod. Jo! Jo! , vikala je Storm, nastavivi skakati u Seanovim rukama. Jedna od malobrojnih stvari za koje je Sean znao o malenoj djeci bila je da su na vrhu glave imala mekani dio koji je bio krajnje ranjiv, pa je drao vrsto svoju djevojicu, strahujui da ne padne, istodobno bojei se da ju ne stisne previe, sve dok se Ruth nije prestala smijati oslobodivi ga tog tereta, rekavi: Pridruimo se stricu na balkonu. Upravo je vrijeme za aj. Proeu se travnjakom, drei svatko u jednoj ruci Storm, tako da se malena nije trebala usredotoiti na ravnoteu, i mogla je svu svoju panju posvetiti oaravajuem nainu na koji su njena stopala nestajala i ponovno se pojavljivala ispod nje. Sean. Trebam znati jednu stvar, prije svega. Ruth je gledala ki, a ne njega. Jesi li. Uini stanku. Saul. Jesi li mogao ikako sprijeiti to to se dogodilo? elim rei, ti nisi. Njen glas zadrhti, i utihne. Ne, odgovori jednostavno Sean. Zakuni se. U nadu tvog vjenog spasenja, zakuni se. Kunem ti se, Ruth. Kunem se. Pokua pronai, ne vlastiti ivot, jer nije bio dovoljno vaan. Kunem se ivotom nae keri. I Ruth uzdahne od olakanja. Zato ti nisam pisala. Morala sam saznati. Sean je umirao od elje da joj kae kako e ju sada povesti sa sobom, govoriti joj o Lion Kopu, i o golemom praznom zdanju koje ju je ekalo, i koje joj je trebala postati domom. No, znao je da to nije bio pravi trenutak. ne odmah nakon to su razgovarali o Saulu. Priekat e. Nakon to su ga predstavili Goldbergovima, ostane s njima dok je Ruth otila u kuu ostavivi malenu guvernanti. Ispijao je alicu aja i razgovarao sa stricem, pokuavi izbjei da u njegovim oima proitaju osjeaje kad je gledao Ruth koja se vratila. Saeka, sve dok su ostali sami na travnjaku, a zatim joj ree: Ruth, ti i Storm ete doi kui sa mnom. Ruth se zaustavi pred jednom ruom, ubere pupoljak svijetloute boje, i lagano namrtena ela, odstrani malene bodljike, a potom pogleda Seana. Zaista, Sean? , zapita ona nevina pogleda, no Sean nije odmah shvatio otkud svjetlucanje dijamanta u njenim oima. Naravno. U roku od nekoliko dana se moemo vjenati. Nee biti potrebno vie da dobijemo posebnu dozvolu i pripremimo tvoje kovege. Zatim u te povesti u Lion Kop. Jesam li ti govorio. Grom i pakao! , ree ona. Grom i pakao tvojoj aroganciji. Grom i pakao tvojoj drskosti. Sean se zagleda u nju razrogaenih oiju. Dolazi s biem u ruci, oine jednom njime i eka da ja lajem i skaem kroz kolut. Ruth se poela sve vie ljutiti. Ne znam kakvi su bili tvoji odnosi sa enama do sada. ali ja nisam jedna od onih koje slijede postrojbe vojnika, i ne doputam da se sa mnom tako postupa. Je li ti bar jednom prolo kroz glavu da bih mogla ne pristati na veliku uslugu koju mi nudi? Jesi li moda zaboravio da sam udovica samo tri mjeseca? Kakvog li velikog pomanjkanja osjeaja, kako si samo mogao pomisliti da bih hitro ostavila grob jednog mukarca i prela u zagrljaj drugog? Ali, Ruth, ja te volim, ree Sean, pokuavi

zaustaviti tu bujicu rijei. Ruth ga prekine. Ako je tako, dokai mi, prokletstvo! Dokai to ljubaznou. Dokai to ponaajui se sa mnom kao sa enom, a ne kao sa stvari. Dokai to razumijevanjem. Seanovu zauenost zamijeni bijes koji nije bio manje jak od Ruthinog, i zatim joj i on ljutito odgovori: Nisi toliko zanovijetala one veeri za vrijeme oluje. a ni kasnije! Kao da ju je pljusnuo, Ruth se povue korak unatrag, ispustivi pupoljak rue iz ruke. Bezobraznie, ree kroz zube. Odlazi i ne vraaj se, nikad vie. Va sluga, gospoo. Sean natakne eir na glavu, okrene se i udalji. Stigavi do puteljka, njegovi se koraci uspore, a potom se zaustavi, borei se s bijesom i ponosom. Polako se okrene. Travnjak je bio prazan. Ona je otila. Ruth potri stubama od mramora, no, kad je stigla do prozora svoje sobe, Sean se nalazio na pola puta. S visine drugog kata njegova je pojava izgledala golemo, a tamno odijelo isticalo se jasno na ljunku puteljka. Stigne do ulaznih vrata i zaustavi se. Ruth se nagne na prozoru, tako da ju je Sean mogao lake opaziti, ako bi se okrenuo. Opazi da je polaganim pokretima upalio dugaku, crnu cigaru, bacio ibicu, namjestio si eir, poravnao ramena. i otiao. U nedoumici se zagleda prema vratima i ivoj ogradi gloga iza koje nestane. Zatim, polako se odvoji od prozora i sjedne na krevet. Zato nije shvatio? , zapita se glasno. Znala je da e plakati, kasnije, nou, kad bude osjetila pravu osamljenost. Sean je stigao u Ladvburg usred maglovitog dana, tipinog za natalsku zimu. Dok je vlak bio na vrhu padine, Sean je stajao na vanjskoj platformi na dnu vagona i gledao veliku zelenu mrlju breuljaka Lion Kopa. Taj je pogled u njemu budio osjeaje, no duboko u sebi bio je proet tugom. Razmiljao je: Stigao sam na pola puta. Za nekoliko mjeseci u proslaviti svoj etrdeseti roendan. Od toliko borbe i apsurdnosti valjda e se ipak neto izroditi. Napravimo raun. U gotovini imam neto vie od dvije tisue funta (dar Ureda za ratnu odtetu). Posjedujem petnaest tisua hektara zemlje, i mogunost kupnje jo toliko zemlje. Imam deset tisua hektara pokrivenih akacijama koje e, za godinu dana, biti spremne za odvajanje kore. Krediti koje sam dobio zahvaljujui toj garanciji su golemi, ali ne i previe teki, i stoga mogu rei da sam bogat ovjek. Fiziki imam pokoju sijedu vlas u kosi, zbirku oiljaka i razbijen nos. No, jo uvijek mogu podignuti i prenijeti vreu ita od osamdeset kilograma ispod svake ruke i pojesti pola janjca za ruak, bez dalekozora mogu izbrojiti glave krda antilopa na tri kilometra udaljenosti, a Candy, koja se razumije u to, nikada se nije alila na moju mukost. Ne, jo uvijek nisam star. Osim toga, imam sina koji mi pripada (i sina i ki koji mi ne pripadaju). Iako sam izgubio najboljeg, imam prijatelje. imam moda vie prijatelja od neprijatelja. No, vano je, koliko i sve ovo, cilj, nain na koji sam usmjerio svoj ivot. Sad znam to elim. Moj je pravac oznaen, a srea je na mojoj strani. To je aktiva. Sve to je moje, ime mogu raspolagati i u emu mogu uivati. A pasiva? Novac koji sam posudio, mrnja jednoga brata i sina, i Ruth. Tako je razmiljao, dok su mu kotai ispod vagona govorili: Ruth nije tu! Ruth nije tu! i izgledalo je kao da mu se podsmjehuju. Sean se namrti i pokua usredotoiti misli na neto drugo. Srea je na mojoj strani! Srea je na mojoj strani! ponavljao je u sebi. Mjesecima koji su slijedili Sean svu svoju energiju usmjeri razvoju Lion Kopa. Planirao je rezanje kore, odluivi da skinu koru s treine stabala godinu dana prije nego to sazriju i sljedee dvije godine po treinu. Osim toga iskoristi dvije tisue funta da posadi akacije na ostatak zemljita, umjesto da vrati dugove. Kad je zavrio, morao je potraiti sebi neki drugi posao. Kupio je optiki kutomjer i topografski prirunik, nacrta kartu svog imanja, oznaivi svaki kutak i ucrta nove ceste za dostup plantaama za vrijeme kad budu zapoeli sa skidanjem kore. Ponovno ostane bez posla, pa ode k Dennisu Petersenu i provede cijeli dan svaajui se za kupnju Mahoba Kloofa, imanja za koje je imao opciju. Nije imao gotovinu, i Jackson iz Natal VVattlea skoi na stolcu, kad mu je Sean dao do znanja da bi mu trebao jo jedan kredit. Kad mu je Dennis zanijekao da e produiti dospijee plaanja, Sean ode Ronnvju Pveju, u Ladvburg Banking & Trust. Bio je to oajniki pokuaj i Sean se jako iznenadi kad je Ronny, nakon to mu je ponudio cigaru i alicu kave, uljudno sasluao njegove prijedloge. Sve ulae na jednog konja, Sean, upozori ga. Samo jedan i tri. Ne

mogu izgubiti. Vrlo dobro, ree Ronny, sloivi se. Evo to moemo uiniti za tebe. Dat u ti unaprijed svu cijenu Mahoba Kloofa, i jo deset tisua funta da ga razvije. Za uzvrat e mi potpisati prvu hipoteku na Mahoba Kloof i drugu na Lion Kop, nakon to bude vratio kredit Natal Wattleu. Sean pristane. Tjedan dana kasnije Ronny Pye ode k Jacksonu u Pietermaritzburg. Nakon uvodnih rijei Ronny zapita: Recite mi, gospodine Jacksone, jeste li mirni glede onih kredita, koje ste dali Courteneyju? Ovaj se dvoumio. Garancija je dobra. No, mislim da se malo previe izlae. Tada Ronny natukne: Moda bih bio voljan preuzeti ih, i Jackson se poee po nosu, ne bi li sakrio olakanje. Sean uz entuzijazam zaposli svoju vojsku Zulua na neobraenoj zemlji Mahoba Kloof. Opijao se gledajui duge redove znojnih crnaca koji su pjevali i otvarali bogatu crvenu zemlju sadei krhke stabljike. Tih je dana Dirk bio njegov vjerni pratitelj. Njegova prisutnost u koli postala je sve rjea. Uvjeren, da sin nikada nee postati znanstvenik, Sean se pretvarao da mu vjeruje kada se alio na bolove u trbuhu, koji su mu onemoguavali da ujutro ode u kolu, ali koji su nestajali kao udom nekoliko trenutaka kasnije, i doputali mu da se pridrui ocu koji je odlazio na plantae. Dirk je imitirao Seanove pokrete, nain na koji je jahao, dugake korake. Sluao je paljivo oeve reenice, a potom ih ponavljao, ne isputajui ni psovke. Kasnog popodneva odlazili bi u lov na fazane, prepelice i biserke na padinama breuljka. U nedjelju, kad se Sean nalazio sa svojim susjedima, odlazei u lov na bushbucka, igrajui poker, ili jednostavno ispijajui brandy i raspravljajui, Dirk je uvijek bio s njim. Usprkos Seanovom protivljenju, Ada se sa svojim djevojkama vratila u kuu u Protea Street. Tako je kua na Lion Kopu bila velika prazna ljuska. Sean i Dirk koristili su samo tri sobe od petnaest, a i te su bile skromno ureene. Nije bilo tepiha na podovima, niti slika na zidovima. Poneki stolac s konim naslonima, eljezni kreveti, stolovi napravljeni od dasaka, i nekoliko zidnih ormara. U jednom uglu bile su knjige na hrpi, a u drugom pecaljke. Dvije puke i jedan karabin stajali su u reetki pored kamina. Na podu je bilo podosta praine, kao i ispod kreveta i stolaca, te tamne mrlje od teneta. Dirkova soba, u koju Sean nikada nije ulazio, bila je pravi kaos od starih arapa, prljavih koulja, kolskih biljenica i lovakih pehara. Sean se uope nije zanimao za kuu. Bilo je to mjesto gdje je jeo i spavao, s krovom ispod kojeg se zaklanjao od kie, s kaminom da se zagrije i pokojom svjetiljkom koja mu je omoguavala da njeguje svoju novu strast prema knjigama. S nosom na koji je nabio naoale za itanje to ih je kupio od jednog putujueg prodavaa, Sean je provodio veeri udubljen u knjige s politikim, ekonomskim, topografskim, matematikim, medicinskim sadrajem, ili pak putopise, dok Dirk, naizgled zaokupljen svojom zadaom, nije skidao pogled s njega. Veerima koje je ostavljao za itanje i pisanje pisama, Sean bi zaboravio na njega, i Dirk je ostajao budan sve do ponoi. Sean se dopisivao ne samo s Lerouxom, ve i s Janom Niemandom, koji su postali vaan politiki dvojac u Transvaalu i ve su vrili na Seana lagani pritisak. eljeli su da organizira i predvodi u Natalu ogranak njihove Junoafrike stranke. Ali, Sean se dvoumio. Ne jo, moda u budunosti, govorio je sebi. Jednom mjeseno dobivao je pismo od Johna Achesona. General se vratio u Englesku zahvalnoj naciji. Sad je bio Lord Caisterbrookg i, kao lan doma, obavjetavao je Seana o dravnim poslovima i[ raspoloenju engleskog naroda. S vremena na vrijeme, ee no to je to bilo preporuljivo, Sean je mislio na Ruth. Tada je postajao teak i tuan, i osjeao se oajniki osamljen. elja za enom sve je vie rasla u njemu, onemoguivi mu da spava, sve dok se nije ustajao i odlazio do drage udovice koja je ivjela u jednoj od kua pored skladita eljeznice. Usprkos svemu, smatrao se sretnim, do tog dana poetkom rujna 1903. kad je primio elegantnu karticu. Na njoj je bilo jednostavno napisano: Gospoica Storm Friedman ima ast pozvati pukovnika Seana Courteneyja na proslavu njenog treeg roendana, 26. rujna, u 16 sati, The Golds, Chase Valley, Pietermaritzburg U desnom kutu nalazio se trag palca prljavog od tinte velik otprilike kao novi od tri penija. Dana 24. rujna Sean se ukrca na vlak za Pietermaritzburg i Dirk se s Adom vrati sa eljeznike postaje u vilu u Protea Streetu. Te noi je Marv bila budna i zauje ga kako plae

zbog oeva odlaska. Dijelio ih je samo tanak drveni paravan. Kua gospoe Courtenev nije bila projektirana kao atelje za ivanje i kao smjetaj za radnike; Ada je stoga rijeila problem zatvorivi veliki balkon iza kue i podijelila ga u sobice dovoljno velike za krevet, ormar i umivaonik. Dirk je bio u sobici pored njene. Sat je vremena Marv ostala leati sluajui ga, i molei se u tiini da ga taj dugi pla izmori i da konano zaspe. Dva puta se ponadala da se to i dogodilo, ali, nakon tiine od nekoliko trenutaka, jecaji bi se ponovno nastavili. A svaki je bio nalik na iglu koja probada prsa, tako da je ostajala kruto i nepomino, stiui ake dok ne osjeti bol. Dirk je postao sredite njena postojanja. Bio je jedina sjajna kula u pustinji. Voljela ga je opsesivnom ljubavlju, jer je bio tako lijep, tako mlad, ist i izravan. Voljela je njegovu put i svilu njegove neposlune kose. Kad je promatrala Dirka nije mislila na svoje lice. Na to uniteno lice. Mjeseci u kojima je bila odvojena od njega izgledali su joj poput agonije, tmurno i osamljeno vrijeme. Ali, sada se vratio i trebao je njenu utjehu. Mary se izvue iz svog kreveta i osluhne, napeta, osjetivi samilost. Tako milostiva bila je i mjeseeva svjetlost koja je prodirala kroz prozor i ublaavala oiljke koji su joj nagrivali lice, pokazujui kakvo je moglo biti. Ispod lagane none koulje njeno je tijelo djevojke od dvadeset godina bilo vitko, no s dobro razvijenim grudima, imuno na oiljke koji su unitavali lice. Mekano i mlado tijelo, zaogrnuto bijelim velom mjeseine poput anela. Djeak ponovno zastenje i Mary mu se priblii. Dirk, proape kleknuvi pored njegova kreveta. Dirk, molim te, nemoj plakati, dragi. Dirk prigui veliki jecaj i okrene se na drugu stranu, prekriivi ruke na licu. Pst, ljubavi. Sve je u redu, ree Mary, pomilovavi ga po kosi. Njena gesta prouzrokuje nov val boli, koja je bila jaka u mraku. O, Dirk, molim te. I Mary se uvue u njegov krevet. Posteljina je bila topla i vlana na mjestu gdje se nalazio djeak. Mary ga zagrli, stisne njegovo toplo tijelo na svoje grudi i zapone ga zibati. Njegova gaje osamljenost titila. Njen glas postane promukao dok je aptala utjene rijei. vrsto privine djeaka uza se osjetivi jai poriv od djeakova. Jo jedan jecaj, a potom Dirk utihne. Mary osjeti kako napetost nestaje iz leda i tvrdu i okruglu stranjicu pritisnutu uz njen trbuh. Jo ga vre zagrli dok su njeni prsti kliznuli s njegovih obraza na vrat. Dirk se okrene prema njoj, u njenome naruju. Mary osjeti djeakova prsa kako se podiu dok je on uzdisao, a potom priguenim glasom od boli ree: Tata me ne voli. Otiao je i ostavio me. Ja te volim, Dirk, promrmlja Mary. Toliko te volim. svi te volimo, dragi. I poljubi mu oi, obraze, usne. Njegove tople suze bile su slane. Dirk ponovno uzdahne i nagne glavu na njena prsa. Mary mu poloi ruku na potiljak i privue ga k sebi. Dirkie. Njen je glas bio gotovo neujan, osjetivi udnovatu toplinu koja je rasla u njoj. Sljedeeg jutra Dirk se polako probudi, uz osjeaj uenja. Ostao je neko vrijeme leati i razmiljati, na poetku ne shvaajui odakle taj osjeaj blagostanja koji je zavladao njime. Zatim zauje Mary kako se kree iza drvene pregrade, um vode, koju je prelijevala iz vra u lavor, um haljine. Na posljetku zauje vrata koja su se otvarala i zatvarala polako, korake prema kuhinji. Dogaaji prethodne veeri izrone u Dirkovoj svijesti. Nije ih sasvim shvaao, ali bili su toliko prisutni da su zatamnili svaku drugu stvar u njegovim mislima. Odmakne pokrivae, nasloni se na laktove i, podigavi koulju, promotri vlastito tijelo kao da ga nikada ranije nije vidio. Ponovno se na brzinu pokrije pretvarajui se da spava. Mary ue u tiini i spusti na ormari tanjur sa alicom kave i nekoliko keksa. Dirk otvori oi i pogleda ju. Budan si, ree Mary. Da. Dirk. , zapone Mary, i rumenilo joj navre u obraze. Njen glas se pretvori u apat, podrhtavajui od srama. Ne smije nikome rei. Mora zaboraviti. ono to se dogodilo. Dirk ne odgovori. Obeaj mi, Dirkie. Molim te, obeaj mi. Dirk potvrdi, bez rijei. Naslaivao se osjeajem da ju je drao u aci. Bila je to greka, Dirkie. Uasna stvar. Ne smijemo ni misliti. Stigne do vrata. Mary. Da? Djevojka se zaustavi, ne okrenuvi se, s tijelom napetim poput ptice koja je spremna odletjeti. Neu nikome rei. ako se vrati i noas. Ne, proape ona otro. Onda u sve rei baki. Ne! O, Dirkie. Ne bi valjda uinio takvo to! Vratila se pored njegova kreveta kleknuvi i uzevi mu jednu ruku. Ne

moe, ne smije. Obeao si mi. Hoe li doi? , zapita mirno Dirk. Mary promotri njegovo lice: radosno savrenstvo preplanule puti, zelene oi, tamna svila njegove kose koja se kovrcala na elu. Ne mogu. Uasno je ono to smo uinili. Onda u sve rei, ree Dirk. Mary ustane i izie polako iz sobe, pognutih ramena. Znao je da e se te veeri vratiti. U iznajmljenoj koiji Sean stigne tono u rezidenciju Goldbergovih. Stigao je pun poklona, poput povorke Tri kralja, sa sjedalima prekrivenim darovima. No, njegovo loe poznavanje djevojice od tri godine zrcalilo se u izboru poklona. Svaka kutija sadravala je lutku. Velike lutke od porculana koje su sklapale oi kad bi se nagnule prema natrag, krpene lutke s plavim pletenicama, jedna koja je plakala kad bi joj se pritisnuo trbuh, lutke u nekoliko razliitih narodnih nonja i bebe u pelenama. Mbejane je slijedio koiju nosei dar za koji je Sean smatrao da je najoriginalniji. Bio je to mali poni Shetland sa svom opremom, uzdama i runo izraenim engleskim sedlom. Put koji je vodio prema kui bio je prepun koija. Sean je morao proi pjeke posljednjih stotinu metara, s hrpom darova u rukama. U takvom je stanju usporeno napredovao. Uzevi kao toku za orijentaciju krov kue pun ukrasa, koji je jedva mogao vidjeti iznad hrpe poklona, kretao se nasumce engleskim travnjakom. Zatim zauje stalne i snane krikove, sve snanije to se vie pribliavao, a zatim osjeti ruku, koja je svom jainom povlaila njegove hlae. Zaustavi se. Jesu li to pokloni za mene? , zapita glas iz neodreenog smjera, ispod njegovih koljena. Sean nagne glavu u stranu i spusti pogled prema malenom andelskom licu koje gaje promatralo: velike sjajne oi u ovalu nevine istoe i crne kovre. Seanovo srce jae zakuca. Ovisi o tvome imenu, dvoumio se. Ja sam gospoica Storm Friedman, stanujem u The Golds Chase Valley, u Pietermaritzburgu. Jesu li to sada moji pokloni? Sean se sagne, tako da je njegovo lice bilo gotovo na visini tog andelskog lica. Stotinu ovih dana, gospoice Friedman, ree. O, odlino! Mala se baci na darove, drui od uzbuenja, dok je oko njih pedesetak djece nastavljalo vikati. Storm otvori hitro kutije jednu za drugom, sluei se zubima gdje prsti nisu uspijevali. Jedan od njenih malenih gostiju pokua joj pomoi, ali ona skoi na njega poput mladunca pantere urliui: To su moji darovi! , i maleni se odmah povue. Na kraju, sjedei meu mnotvom papira i lutaka, pokae prema daru koji je Sean drao u rukama. A ovaj? , zapita. Sean zanijee glavom. Ne, ovaj je za tvoju mamu. Ali, pogleda li iza sebe, moda e ugledati jo neto. Mbejane, sa irokim osmijehom na licu, drao je za uzde malenog ponija. Nekoliko trenutaka Storm se nije pomaknula od uzbuenja i nije mogla govoriti, a potom, uz krik ustane. Ostavi vojsku tek dobivenih lutaka i potri prema poniju. Iza nje gomila djevojica se spusti na lutke, poput jata kragulja kad lav ostavi rtvu. Podigni me na njega! Podigni me na njega! , vikala je Storm, skakuui od nestrpljenja. Sean je uze u naruje, i pri dodiru tog malenog i toplog tijela njegovo srce ponovno jae zalupa. Njeno ju posjedne na ponija, stavi joj ruke na uzde i drei ponija za grivu, povede ju prema kui. Poput kraljie u povorci s vojskom slugu Storm stigne do gornjeg balkona. Ruth je stajala pred dugim stolom prepunog razliitih jela, zajedno s roditeljima malenih gostiju. Sean ostavi ponija Mbejaneu te mu ree: Pazi na nju, i prede posljednji dio travnjaka. Svjestan desetina pogleda koji su bili upereni u njega, zahvali Bogu to je sat vremena tog jutra proveo kod brijaa i kao i brizi koju je posvetio upravo odjei: komplet od skupocjene engleske vune, sjajne izme, lijep lanac zlatnoga sata i bijeli karanfil na jakni. Zaustavi se ispred Ruth i skine eir. ena prui desnu ruku, s dlanom okrenutim prema dolje. Sean je znao da od njega nisu oekivali stisak ruke. Sean, hvala to si doao. Sean uze ruku. Bilo je po mjeri njenih osjeaja to se nagnuo da je dodirne usnama: gesta koju je on smatrao francuskom, beznaajnom i ne previe dostojnom. Hvala to si me pozvala, Ruth. Sean uze kutiju koju je drao ispod ruke i prui joj je. Ruth je otvori ne rekavi ni rijei, a njeni se obrazi zarumene od radosti kad ugleda rue s dugom stabljikom. O, jako si ljubazan! I Seanovo srce ponovno jae zalupa, dok se Ruth osmjehivala, gledajui ga u oi. Zatim ga ena uze pod ruku. Dodi, elim te upoznati sa svojim prijateljima. Te veeri, kad su ostali gosti otili, a Storm od fizike iznemoglosti otila u krevet, Sean se zadri na veeri.

I mama i tata Goldberg shvatili su da zanimanje gospodina Courtenevja za njihovu neakinju nije bilo samo vezano za odnos sa Saulom. Cijelo popodne Sean je slijedio Ruth eui se travnjakom poput golemog psa bernardinca koji se prilijepio uz rep pudlice. Za vrijeme veere Sean, koji se osjeao dosta zadovoljnim samim sobom, kao i s Ruth, Goldbergovima i ivotom openito, uspije nagovoriti gospodu Goldberg, a ak i starog i sumnjiavog Bena, da nije pustolov bez novca. Ostavi sami s brandvjem i cigarama, dvojica mukarca su razgovarali o Lion Kopu i Mahoba Kloofu. Sean je bio krajnje iskren o financijskom riziku. Ben je ostao dirnut visokim rizikom i njegovim hladnim procjenama mogunosti. Zahvaljujui slinome potezu Ben Goldberg je postao tako bogat. To sjeanje pobudi u njemu malo enje za prolim vremenima tako da ga je, kad su se pridruili gospoama, nazivao mladiu moj. Na vanjskom stubitu, kad je odlazio, Sean zapita: Smijem li se ponovno vratiti, Ruth? , a ona mu odgovori: Bila bih sretna. Tada se Sean zapone udvarati na, za njega, nov nain. Iznenaeno otkrije da mu se u biti svialo. Svakoga petka naveer vlakom bi se dovezao u Pietermaritzburg i smjestio se u White Horse Hotelu. Iz te je baze vodio svoj napad. Bilo je rukova u The Golds, u kui Ruthinih prijatelja, po restoranima grada. Bilo je plesa, poslijepodneva na hipodromu, piknika i jahanja breuljcima, sa Storm i ponijem koja je jahala izmeu njih. Za vrijeme oevog izbivanja Dirk bi se preselio k Adi, i Sean osjeti olakanje, opazivi da se djeak vie nije bunio. Doe trenutak kad su prve akacije bile spremne za sjekiru i Sean odlui da se poslui tim povodom da namami Ruth u Ladvburg. Goldbergovi postanu hladni im Sean otvori usta, no, osjete olakanje kad im Sean preda pismo u kojem je Ada pozivala Ruth da bude njenom goom tjedan dana. Sean nastavi objasnivi da se radi o nekoj vrsti proslave kad se prvi put skida kora, to e poeti krajem tog tjedna, i doda da e, zbog toga, sljedeih nekoliko mjeseci morati ostati u Ladvburgu. Mama Goldberg, u svom srcu, sretna to e imati Storm samo za sebe cijeli tjedan, utjecala je na Bena, koji je, iako teka srca, ipak dao svoj pristanak. Sean odlui da e se prema Ruth odnositi kao prema lanu kraljevske obitelji te da e taj boravak znaiti vrhunac njegovog udvaranja. Poput jednog od velikih veleposjednika okolice Sean je sa inom pukovnika s dvije medalje zauzimao visoko mjesto u sloenoj socijalnoj strukturi Ladvburga. Stoga su pripreme za Ruthin posjet zarazile radoznalou cijelu okolicu. Kad je Sean podijelio pozivnice za niz zabava koje je organizirao, sve ene brzo pregledaju svoju garderobu i zaponu raditi na haljinama. Stoari koji su ivjeli na periferiji okolice molili su rodbinu ili najbliskije prijatelje u gradu da ih ugoste. Ostali vani lanovi drutva, strahujui za svoj presti, odlazili su u Lion Kop s ponudama za najrazliitije vrste zabave za tri dana koja je Sean ostavio slobodnima. Da ih ne uvrijedi, Sean je morao prihvatiti njihove prijedloge, iako su mu privatni planovi bili drukiji. Ada i djevojke bile su prepune posla, ali uspiju pronai slobodno popodne da odu do Lion Kopa naoruane metlama za ienje, etkama i voskom za podove. Seana i Dirka istjeraju iz kue, koji su proveli popodne jaui oko imanja, u potrazi za najboljim mjestom gdje bi lovili bushbucka, koji je trebao predstavljati vrhunac tjedna. Sa svojim Zuluima Mbejane je iskorijenio gusto grmlje oko kue i iskopao rupu za rotilj. Upravni savjet gradia se potajno sastao i njegovi lanovi, zaraeni opim uzbuenjem i po tonim naputcima supruga, izglasaju jednoglasno civilni doek na eljeznikoj postaji i veliki ples te iste veeri. Dennis Petersen, koji se ve sloio sa Seanom za rotilj kod njega upravo te veeri kad je Ruth trebala stii, smiren je obeanjem da e on odrati govor dobrodolice na eljeznikoj postaji. Sean ode do Ronnvja Pyeja i ponovno se iznenadi kad mu je bankar bez ikakvih potekoa posudio tisuu funta. Ronnv potpie ek zadovoljna pogleda poput pauka koji plete posljednju nit svoje mree, i Sean odmah krene u Pietermaritzburg u potragu za zlatarom. Vrati se kui s petsto funta manje, no, s malenim paketiem u depu jakne u kojem se nalazio etvrtasti dijamant. Dirk ga doeka na eljeznikoj postaji. Sean ga pozorno pogleda i odmah ga poalje brijau. Veer prije Ruthinog dolaska, Sean i Mbejane se srue na Dirka i usprkos njegovim pobunama odvuku ga u kupaonicu. Sean ostane zauen koliinom

prljavtine koju su izvukli iz Dirkovih uiju i nainom na koji se njegova preplanulost rastopila pod uinkom sapuna. Sljedeeg jutra, kad se njen vagon zaustavio naglim koenjem pred eljeznikom postajom u Ladvburgu, Ruth pred sobom ugleda brojnu gomilu koja se nalazila u prostoru oznaenom konopcima. Samo jedna porodica nije bila u skupini organiziranoj za dobrodolicu, koju su inili svi uenici i uenice kole u Ladvburgu, sveano odjeveni za tu prigodu. Ostala je zbunjena vanjskom platformom vagona, dok se iz gomile podizalo mrmljanje odobravanja. Ruth je ublaila crnu boju udovice ruiastom vrpcom oko eira, te rukavicama i velom iste boje, koji je davao njenom licu malo arobne zagonetnosti. Zaista je bila privlana. Uvjerena da se radi o nekoj greci htjela se povui u koiju, kad opazi delegaciju koja joj se pribliavala prolazom u gomili. Predvodio ju je Sean, koji je imao namrten izraz lica ne bi li sakrio snanu zbunjenost. Ruth odjednom osjeti potrebu da se nasmije, ali se uspije zadrati, samo se lagano osmjehnuvi prema Seanu, kad se on uspeo pored nje uzevi ju za ruku. Ruth, jako mi je ao. Nisam ja organizirao ovu ludost. situacija je malo izbjegla mojoj kontroli, objasni joj u brzome apatu, a potom joj predstavi Dennisa Petersena koji se sveano uspeo za njim. Upravo se u tom trenutku Dennis okrene prema gomili rairivi ruke tako da je vjerojatno nalikovao Mojsiju kad se vraao s planine Sinaj. Dame i gospodo, graani Ladvburga, prijatelji. , zapone, i po uvodu Sean shvati da e njegov govor potrajati dobrih pola sata. Pogleda Ruth i opazi da se osmjehivala. Iznenaeno shvati da je eni bilo zabavno. Osjetivi olakanje, malo se opusti. Imam veliku ast zaeljeti ovoj predivnoj gospodi dobrodolicu u na lijepi grad, prijateljici jednog od naih najuglednijih. Ruthini prsti se kriomice uvuku u Seanovu ruku, koji se jo vie opusti. Zatim on opazi Adin eir meu gomilom i osmjehne joj se. Ada odgovori pogledavi Ruth, davi mu znak odobravanja. Dennis je govorio o novom ureaju za filtriranje vode i njegovim dobrim stranama za drutvo: No, prijatelji moj, to je samo poetak od niza poboljanja koje uvodi va savjet! , i napravi stanku. Bravo! Bravo! , ree Sean jako glasno, pljeui rukama. Pljesak prihvati i gomila i Sean uini korak naprijed, postavivi se izmeu Dennisa i ograde platforme. Zahvaljujem vam u moje ime i ime gospode Friedman, na vaem prijateljstvu i ovom predivnom doeku. Zatim, ostavivi Dennisa samog, Sean pomogne Ruth da side te ju povede kroz gomilu predstavljanja i stisaka ruku, povue za sobom Adu i Dirka te ih sve gurne u koiju. Dok su se Sean i Mbejane pobrinuli za kovege, dvije su ene smjestile haljine i eire a potom se pogledaju u oi. Sean mi je rekao, no nisam oekivala da ste tako lijepi, ree Ada. Zacrvenjevi se od radosti i olakanja Ruth se instinktivno nakloni te poloi ruku na njenu. Jako sam eljela upoznati vas, gospodo Courteney. Ako mi obea da e me zvati Ada, ja u te zvati Ruth. Sean se uspne u koiju, nervozan i znojan. Pobjegnimo odovud, ree. Taj tjedan e se pamtiti godinama. ak i uobiajene boine proslave bile su beznaajne u odnosu na njega. ene su se nadmetale u kuhanju raznoraznih jela, pripremljenih po receptima koje su ljubomorno uvale u tajnosti. U stankama izmeu kulinarskih poslova ureivale su se stare prostorije i zapoinjale ureivati nove za njihove keri. Mladii su se nadmetali na stadionu i terenu za polo. Dirk Courtenev se pokazao najspretnijim i najbrim meu svojim vrnjacima u postavljanju atora. Zatim je bio kapetan rugby ekipe svoje kole protiv mladia iz Pietermaritzburg Collega, koji su apsolutno pobijedili s trideset prema nula. Djevojke su igrale s istom estinom, prikrivenom iza crvenila i osmijeha, a uspjeh njihovih napora se mjerio brojem zaruka i skandala koje su nanizale u tom tjednu. Stariji mukarci smijeili su se dok su, pod utjecajem alkohola, skakutali na plesnome podiju. Odrala su se tri boksaka mea, no, medu starim neprijateljima i nijedan nije zapravo vrijedan spomena. Samo jedna porodica nije sudjelovala u proslavi, i vie od jedne djevojke osjeti aljenje to Michael Courtenev nije bio medu njima. Tijekom jednog od malobrojnih trenutaka mira Sean uspije odvui Ruth i Adu i povesti ih u veliku kuu na Lion Kopu. Ruth proe u tiini iz jedne sobe u drugu, promatrajui ih pozorno i zamiljeno, dok je Sean kruio oko nje mislei da je njena tiina znak da joj se ne svia ono to vidi. No, Ruth je

naprotiv bila u ekstazi; predivna, prazna ljuska, u kojoj nije bilo traga drugim enama, i koja je ekala samo nju, Ruth, da je oivi. Ona je ve sasvim tono znala koji su zastori trebali biti postavljeni; njeni perzijski tepisi koje je stric Isaac poslao u Pretoriju i koji su se sada nalazili u skladitu, bili bi zaista lijepi im budu ulatili parket. Kuhinju je naravno trebalo sasvim izmijeniti. s novom dvostrukom pei Agar. Spavaa soba. Ne mogavi se suzdrati, Sean je zapita: Dakle, svia li ti se? Ruth se polako okrene, dok su sjene njenih misli nestajale iz velikih sivih oiju. O, Sean! To je najljepa kua na svijetu! U tom arobnom trenutku Sean izree rijei koje je htio izrei jo prethodne veeri: Ruth, hoe li se udati za mene? A Ruth koja je mislila da e se dvoumiti ili zapitati za malo vremena za razmiljanje, istog trena odgovori: O, da, Sean, naravno! Prsten ju je najvie zadivio. Vrhunac tjedna predstavljao je lov na bushbucka koji je organizirao Sean Courtenev. Sean i Dirk stigli su u Protea Street u zoru, na kolima koja su vukla volovi. Na sebi su imali otrcanu odjeu za lov, a kone futrole njihovih puaka leale su na dnu kola, iza Seanovih stopala. Trebalo im je gotovo etvrt sata da presele Ruth, Adu i njene djevojke iz kue u kola. Bilo je to kao tjerati skupinu kokoi prema vratima kokoinjca. Sean ih je uspijevao polako usmjeriti prema kolima: kad su se nale gotovo pred njima, jedna od njih odjednom usklikne: O, moj suncobran! O, moja koarica! , i vraale bi se natrag, zakoivi ope napredovanje. Po trei put to se to dogodilo, Sean osjeti da se neto pobunilo u njemu. Uzvikne ljutito. Mrka tiina se spusti medu gospode, a dvije su izgledale kao da e zaplakati. Hajde, ne ljuti se, dragi, ree Ada, pokuavi ga umiriti. Ne ljutim se. Seanu je glas podrhtavao od napora da se suzdri. Izbrojit u do deset, a ako ne budete sve u kolima. pretvorit u se u zvijer. Na pet su sve ve sjedile, i Sean krene. izgledao je zaista poput nakostrijeenog pijetla. Svi graani Ladvburga su ih ekali u zamrenom spletu koija i kola koje su vukli volovi, prema skladitima eljeznice. Sean proe pored njih, dok su ga ostali pozdravljali, avrljajui. Jedna po jedna koije su se okrenule, poredavi se iza njega i dugaki konvoj krene prema Mahoba Kloofu. Veliki je lov zapoeo. U sreditu reda netko zapone svirati i polako se pjesma proiri na sva kola i koije, stapajui se s bukom kotaa, topotom kopita konja i smijehom. Polako se Seanovbijes smirivao. Na stranjem sjedalu, Adine djevojke su pjevale Boland Se Nooinentje. Dirk je ve skoio s kola i s nekoliko svojih prijatelja trao pred konjima. Srameljivom gestom, Ruthina ruka dodirne Seanovu nogu i on se konano nasmije. Ba predivan dan, Sean. ao mi je to sam ga gotovo pokvario. O, gluposti! Ruth mu se priblii i odjednom Sean osjeti da je sretan. Vrijedilo je da se toliko potrudio. Pored njega Ruth se polako nasmije. O emu razmilja? , zapita Sean, uzevi joj ruku. Ni o emu. elim se samo smijati, odvrati Ruth. Pogledaj kako je sve zeleno! , nastavi, pokuavi Seanov pogled usmjeriti na neto drugo, kako bi mogla prouiti njegovo lice. Malena varka je uspjela. Zemlja izgleda tako mlada, ree Sean, i dok je promatrao njive, njegove su oi postale njene, pogled koji je Ruth bio poznat. Ona je ve uspijevala razabrati mnoga njegova raspoloenja i uila se kako e ih uzrokovati i promijeniti. Bio je jednostavan ovjek i upravo u toj jednostavnosti krila se njegova snaga. Nalik je planini, pomisli Ruth; zna kakav e biti u ranu zoru, na prvoj svjetlosti dana. Zna da e, kad vjetar pue s juga, na vrhu biti magla i da e naveer sjene pasti slijedei tonu putanju du padina i grla. No, zna i da e snaga te planine ostati uvijek ista, da se nikada nee promijeniti. Volim te, moja planino, proape i zamisli njegov izraz iznenaenosti prije nego ga ugleda pred sobom. Kako? Volim te, moj mukare, ispravi se Ruth. O! I ja tebe volim! Sada je izgledalo daje Sean zbunjen. Boe mili, mogla bih ga pojesti. A da ga sada zagrlim i poljubim pred svima. Potajno se naslaivala tom milju. to, do vraga, namjerava uiniti? , zapita Sean mrljajui. Nije bilo mogue da joj je itao misli takvom tonou. Ruth se iznenaeno zagleda u njega. Odjednom je planina pokazala da je tono shvatila to je Ruth osjeala kad ga je gledala. Nita, zanijee zbunjeno. Ja nisam. Prije nego to je Ruth shvatila to se dogaalo, pronae se na Seanovim koljenima. Ne, Sean, ne! , poskoi, no odmah je njena pobuna svladana. Zauje

smjeh djevojaka i Ade, usklike ohrabrenja i pljesak s ostalih kola te se zapone otimati, odgurnuvi se rukom o Seanova prsa i pokuavi zadrati eir na glavi drugom rukom. Kad ju Sean vrati na sjedalo, Ruth je ostala bez eira, sputene kose, s obrazima i uima u plamenu. Nitko ju nije poljubio na taj nain. Odlian potez, Sean! Hoemo jo! Hoemo jo! Usklici i smijeh su jo vie zbunjivali Ruth. Uasan si! Posluivi se eirom da se sakrije, ena pokua kontrolirati svoje rumenilo. I uz to, pred toliko ljudi! Tako e nauiti da me ne provocira, djevojko! I odjednom Ruth nije vie bila toliko sigurna u oblik te planine. Povorka ostavi glavnu cestu i krene puteljkom, koji je prolazio uz rijeku, penjui se suprotnom obalom i ratrkavi se medu stablima. Sluge, koji su ekali od prethodne veeri, potre da dohvate konje njihovih gospodara. Iz svakih kola sputale su se skupine djece i pasa, koje su slijedili odrasli. ene su krenule bez dvoumljenja prema dva golema atora podignuta medi stablima, dok su mukarci zapoeli sastavljati puke. Ne pokrenuvi se s kola Sean otvori dugaku futrolu od koe i dok su njegove ruke spajale mehanikim pokretima puku, promotri pripreme s velikim zadovoljstvom. Izabrao je to mjesto ne samo zbog umice, koja je bacala svjei hlad na mekani tepih palih listova, ili zbog blizine rijeke, gdje su volovi i konji mogli utaiti e, ve i zbog toga to je bio udaljen samo petnaest minuta hoda od mjesta gdje su trebali zapoeti s lovom. Prethodnih dana Mbejane i njegovi ului oistili su vegetaciju s cijelog terena pod stablima, postavili su atore i stolove, iskopali rupe za logorsku vatru i sagradili ak i zahode zatiene zidovima od lia i trave, diskretno odmaknute od glavnog dijela tabora. Sad su u rupama gorjele goleme vatre, koje e se u podne pretvoriti u eravicu. Stolovi oko kojih su ene zapoele ve s pripremama, bili su prepuni hrane. S te je strane zaista vrvjelo od aktivnosti. pogotovo jezicima. S ostalih kola mukarci su se zapoeli kretati prema Seanu, stisnuvi pojaseve i rukujui pukama, te avrljajui indiferentno, pokuavi sakriti uzbuenje. Pouen od Seana Dirk je skupio djeake koji su bili premladi da rukuju pukama, ali preveliki da ostanu sa enama. Oni se uope nisu trudili da sakriju uzbuenje. Naoruani sikelasima, tapovima za borbu Zulua, odavali su nestrpljivost. Ve je jedan djeai glasno plakao, masirajui si mjesto gdje su ga aljivo udarili tapom po nozi. Dobro, hej, budite tihi! , uzvikne Sean. Dirk e vas otpratiti do lovaca. Ali zapamtite! im zapone lov, ostanite u redu i inite to vam se kae. Naem li nekoga da se svojevoljno ee uokolo ili hoda ispred reda. proi e ga volja nakon udaraca, koje u mu osobno dati. Jeste li shvatili? Sean je vikao dok je govorio i konano je njegovo lice postalo sasvim crveno. To je jo vie pridodalo rijeima teinu, te je rezultat bio zbor potovanja: Da, gospodine Courteney. Sada odlazite! Viui i uzajamno se hrabrei i trei, djeaci nestanu iza stabala i malo tiine se spusti u tabor. Boe mili, ti vragolani bi mogli pred njima prestraiti ne samo bushbucka, ve sve slonove, bivole i lavove Afrike, primijeti Dennis Petersen. Dobro, Sean. koje su nae pozicije? Sean saeka s odgovorom dok svi nisu usredotoili panju na njega. Zatim izjavi: Najprije emo otii do Elands Kloofa. Mbejane i dvjesto Zulua saekat e na znak na ulazu u usjeklinu. Mi emo se poredati na drugoj strani. Kojim redom? Polako, polako, nasmije se Sean. Znam da nije potrebno ponavljati sigurnosna pravila, ali. , i zapone ih ponavljati. Nita karabina, samo puke. Pucat ete samo u luku od etrdeset i pet stupnjeva ravno pred vas. nema hitaca u stranu. Jeste li shvatili, veleasni? , doda naglaavajui te rijei, a veleasni, koji se lako predavao uzbuenju, tuno ga pogleda. Jedan moj zviduk e oznaiti da su hajkai previe blizu: podignut ete puke i odmah ispaliti. Postaje kasno, Sean. Preimo na pozicije. U redu. Ja u biti sredinja puka. Zauje se mrmljanje odobravanja. Bilo je ispravno da najbolje mjesto pripadne ovjeku koji je organizirao lov. Nitko nije mogao rei nita protiv. S moje lijeve strane, redom: veleasni Smilev. Budui da e se Svevinji zasigurno pobrinuti da poalje s njegove strane veinu divljai, moda u moi i ja iskoristiti. Svi prasnu u smijeh, dok se veleasni dvoumio izmeu uasa zbog psovke i sree to je dobio tako dobro mjesto. Zatim, Ronnv Pye, Dennis Petersen, Jan Vermaak, Gerald i Tony Erasmus - vi se dogovorite kao dobra

braa, Nick. , i Sean nastavi s itanjem popisa koji je drao u rukama. Bio je to, u uskom smislu, socijalni registar Ladvburga, koji se temeljio na bogatstvu, utjecaju, popularnosti i starosti. Osim to je sebe smjestio u sredinu, Sean nije imao veliki udio u sastavljanju liste. Ada s pravom nije vjerovala u njegov osjeaj za drutvene razlike. I time smo sredili lijevo krilo. Sean podigne oi s lista papira. Toliko je bio udubljen u itanje da nije opazio napetu atmosferu ekanja koja se stvorila oko njega. Jedan konjanik na predivnom vrancu uao je u tabor. Spustio se iz sedla, i ostavio ivotinju nekolicini slugu, koji su je odveli. Sada se ovjek kretao prema Seanovim kolima, s pukom u ruci. Sean pogleda na tu stranu i opazi ga. Njegove su se oi rairile, dok je radost rasla u njemu, a usne se raire u irok osmijeh. Garrick, kako sam sretan to si doao! , izjavi prirodno, no Garrvjevo lice ostane bezizraajno. Ogranii se samo na naklon glavom u znak pozdrava. No, barem je ovdje, poradova se Sean; uinio je prvi korak. Sada je na meni red. Moe se smjestiti na prvom mjestu s desne strane, Garrick. Hvala. Sada se Garry osmjehivao, no na udnovat i hladan nain, te odmah okrene lea upustivi se u razgovor s ovjekom koji mu je bio najblii. Malo mrmljanje neslaganja pree redom. Oekivali su neto vie. Svi su znali o loem odnosu izmeu dvojice brae Courtenev. Sada, uz osjeaj razoaranosti, ponovno usredotoe svoju pozornost prema Seanu. On dovri s itanjem popisa i skoi s kola, dok se gomila poela kretati prema terenu za lov. Sean potrai Garricka i opazi da je bio jako daleko, gotovo na elu reda ljudi koji su krenuli puteljkom prema Elands Kloofu. Nestrpljivi, lovci su brzo napredovali. Sean shvati da nee uspjeti prei ljude pred sobom te stii do Garricka. Saekat u dok stignemo do usjekline, pomisli. Boe mili, predivan svretak ovog tjedna. Imam Ruth, kada bih bar mogao ponovno dobiti i svog brata, a s njime i Michaela! S vrha usjekline Sean pogleda Elands Kloof. Bila je to duboka usjeklina, dugaka oko tri kilometra i iroka oko etiristo metara s te strane, no, penjui se, stiskala se poput klina, da bi se gubila u visoravni. Dno je sasvim bilo prekriveno gustim grmovima tamnozelene boje, masa koja je izgledala neprobojna, iznad koje se nekoliko stabala podizalo u visinu, u potrazi za suncem. Gore na vrhu je zrak bio suh i zdrav, no dolje se osjeao teak miris mokre trave i vegetacije koja je trunula. Skanjivajui se, kao da su se odjednom predomislili, ne elei sii u vlano grlo, lovci se skupe na vrhu. Rukom si zatitivi oi od sunca, gledali su prema vrhu klina, gdje su hajkai izgledali kao red tamnih mrlja na zelenoj travnatoj proljetnoj podlozi. Pogledajte, momci, ree netko, pokazujui na Dirka koji je predvodio svoju skupinu prema Zuluima. Sean se priblii bratu blizancu. Pa, Garry, kako idu poslovi u Theunis Kraalu? Ne mogu se poaliti. Proitao sam tvoju knjigu. Mislim daje odlina. Zasigurno zavrjeuje slavu koju je postigla u Londonu. Lord Caisterbrook mi je pisao da tvoje posljednje poglavlje daje ministarstvu rata materijal za razmiljanje. Odlino obavljen posao, Garrick. Hvala. No, u Garrvjevom glasu moglo se osjetiti izbjegavanje odgovora, izgledalo je kao da eli prekinuti razgovor. Michael nije doao danas s tobom? Ne. Kako to? , nije poputao Sean. Garry se osmjehne hladno i prezrivo. Nije htio. O! Na trenutak se na Seanovu licu mogla proitati tuga, no zatim se on obrati ostalim lovcima: Dobro, prijatelji, spustimo se. I evo ih smjeteni na pozicijama, inei red tihih ljudi u gustom hladu i na neizdrivoj sparini. Svatko od njih moe vidjeti susjeda samo kao neodreene obrise medu listovima i stablima. Samo nekoliko jasnih detalja: obod eira, trenutni bljesak suneve zrake na cijevima puke, ruka koja izranja iz tamnozelenih listova. Tiina je teko podnoljiva poput sparine. prekinute umom granice, ili kalja koji je netko hitro priguio. Odjednom Sean povue unatrag palcem okidae obje cijevi svoje puke, naciljavi prema krovu od lia i ispali oba hitca, jedan za drugim. Tmurni odjek oruja zauje se poput jeke u usjeklini, razbivi se dok se vraao natrag. Zatim ponovno uslijedi tiina. Sean ostane nepomian, naulivi uho, ali zauje samo zujanje kukca i piskutanje maloga glodavca. Slegne ramenima. Oito da su udaljenost i gusta vegetacija priguivale krikove hajkaa i buku njihovih tapova koji su lupali po grmlju. No, pribliavali su im se, bio je siguran u to, nije

bilo mogue da nisu uli hitce. Predoavao si ih je kako su napredovali u redu, dvjesto Zulua s djeacima bijelcima koji su pjevali staro lovako pitanje: E yapi? , ponavljajui ga neumorno naglaskom na prvoj polovici rijei. Eyapi? Kamo ide? I, izmeu njega i hajkaa, u gustom umarku, irili su se prvi znakovi uzbune: lagana tijela, koja su se podizala iz njihovih tajnih leaja od paloga lia; noge koje su uranjale u mekano tlo pod napetim miiima; nauljene ui, tamne i sjajne oi, vlane nozdrve koje su njuile, rogovi spiralno uvijeni prema natrag. Sve znakovi brzoga bijega. Uz miris praine koji mu je nadraio nos, Sean izvue ahure. Zatim nabije ponovno puku i pripremi pse. Evo, poinju se kretati. Najprije enke, sa smeim mrljama, i s mladuncima pored njihovih vitkih nogu. A zatim mujaci inkonka crne boje, golemi i tihi poput sjene. Povijenih koljena, glave sputene ispod ramena, udalje se od slabih krikova hajkaa, potiskujui enke i mladune daleko od opasnosti. prema pukama koje su ekale. Neto sam uo! Glas veleasnog bio je promukao, kao da ga netko gui njegovim vlastitim bijelim ovratnikom koji se isticao u gustoj sjeni. uti, budalo! , zarei Sean, stavivi na kocku svoje vjeno spasenje. No, nije se imao zbog ega brinuti, jer je epitet ostao pokriven dvostrukom detonacijom Smilevjeve puke, tako snanom i neoekivanom da je Sean poskoio. Pogoen? , zapita nesigurnim glasom od prestraenosti. Nije dobio odgovor. Veleasni, jeste li ga pogodili? , ponovno zapita. Nije uo i vidio nita to je moglo naslutiti na prisutnost bushbucka. Boe mili, gotovo sam poeo psovati. , odgovori Smilev tunim glasom. Mislim da sam se prevario. Ponovno ista pria, pomisli Sean rezignirano. Ostanete li bez metaka, obavijestite me, ree mu Sean i osmjehne se uvrijeenoj tiini veleasnog. Mora da su hitci prestraili ivotinje koje su se vratile prema hajkaima: sada e zapoeti kruiti uokolo u potrazi za mogunou bijega. Moda e se premjestiti u stranu. Gotovo kao potvrda njegovim rijeima, jedna puka zatutnji s njegove lijeve strane, a zatim jo jedna, a potom jo dvije s desne strane. Zapoela je zabava. U kratkoj tiini koja je uslijedila zauju se povici hajkaa, prigueni, ali stalni. Neodreen pokret pred njim, iza zatite granja, samo maleni tamnosivi bljesak: Sean podigne puku. pucanj, puka poskoi unatrag, i neto padne, otkotrlja se, ritajui se u makiji. Pogoden! , radovao se Sean. Iz granja izrone glava i ramena bushbucka jo uvijek ne sasvim odraslog. Otvorenih usta, okrvavljen, ritao se na tlu, ostavivi dugaak trag na mrtvome liu. Jo jedan hitac, i leao je nepomino, s glavom ispunjenom malim ranama od metaka, s kapcima koji su podrhtavali i s krvi koja je izlazila iz nozdrva. Buka hitaca se mijeala s pjesmom Zulua, krikovima lovaca, trkom prestravljenih ivotinja u makiji. Golemi inkonka, crn poput vraga, s triput uvijenim rogovima i razrogaenih oiju, skoi na otvoreno i zaustavi se visoke glave i raskreenih prednjih nogu, zadihan, lud od straha. Nagnut prema naprijed na puci, zadravajui dah, Sean okine. Proe trenutak dok puka ne poskoi unatrag i opazi kako inkonka pada na tlo, jasno, trenutno, ne ritajui se. Pogoen! I, evo, jo jednog, ravno pred nianom, zaslijepljen strahom, koji je iskoio iz makije gotovo na Seana. To je enka s mladuncima. ostavimo je. ivotinja pogleda ovjeka i krene lijevo, pokuavi se probiti izmeu Seana i Garricka. Dok je prolazila pored njega, Sean se okrene da bi ju pogledao i opazi brata. Garrick je ostavio svoje mjesto i pribliio se Seanu. Malo se nagnuo prema naprijed, drei vrsto puku rukama, i spremne pse. gledajui ravno u brata. Garrick je strpljivo ekao za vrijeme poetnog dijela hajke. Panj na kojem je sjedio bio je truo i mekan, prekriven mahovinom i bijelim i naranastim jezicima gljiva. Iz unutarnjeg depa izvukao je srebrenu izrezbarenu boicu. Prvim gutljajem mu navru suze na oi otvrdnuvi mu jezik. Uzeo mi je sve to mi je bilo najdrae. Moju nogu: Garrv ju pogleda, kako je tvrdo stajala ispred njega, s petom zarivenom u mekano tlo. Jo je srknuo na brzinu jedan gutljaj, zatvorivi oi i osjetivi brandv kako ga pee. Moju enu: sklopivi oi ponovno ju ugleda onakvu kakvu je Sean ostavio, leala je na krevetu, s potrganom odjeom, i usnama prljavim od krvi. Moju mukost: zbog onog to joj je uinio te noi, Ana mu vie nije dopustila da dodirne njeno tijelo. Do tog trenutka jo je bilo nade. Ali, sada imam etrdeset i dvije godine.

Sada je prekasno. Moj presti u drutvu: ta svinja od Achesona nikad me ne bi poslala kui, da nije bilo zbog Seana. A sad e mi oduzeti i Michaela. Prisjeti se udnog upozorenja, kad mu je Ana ispriala o Michaelovom susretu sa Seanom u Theunis Kraalu. To je bio samo poetak, koji je slijedio niz malenih incidenata. Dan kad je Michael gledao izblijedjele, ali tone biljeke na registru rauna. Je li to rukopis strica Seana? Ono sedlo u loem stanju koje je Michael pronaao medu sijenom u tali: s ljubavlju ga je oistio, pojaao obrube, postavio nove kope za stremene, i koristio se njime godinu dana, sve dok Garrv nije primijetio grube inicijale urezane na koi S. C. Te noi Garry je uzeo sedlo i bacio ga u kotao. Osam mjeseci prije toga, kad je Michael slavio svoj dvadeset i prvi roendan, Garry ga je pozvao u radnu sobu sa zidovima obloenim drvenim ploama, i s gnuanjem gaje obavijestio o daru koji mu je ostavio Sean. Michael je proitao poutjeli list, pokreui u tiini usne. Zatim je podigao pogled, zapitavi ga s oklijevanjem: Stric Sean mi je ostavio svoju polovicu Theunis Kraala jo prije nego to sam se rodio. Zato, tata? Zato je to uinio? , no Garry mu nije mogao odgovoriti. Taj je tjedan, pak, oznaio vrhunac krize. Trebao je zajedniki napor Garricka i Anne da onemogue Michaelu da se odazove Seanovu pozivu. Zatim ga je pastir Zulu, kojeg je zaduio da slijedi mladia i da odmah obavijesti Garricka im bi preao granice Theunis Kraala, obavijestio da se svakog popodneva mladi uspinje na konju padinom, ostavi na tom mjestu do zalaska sunca, gledajui prema Lion Kopu. Izgubit u ga. Sin mije, iako mu je Sean pravi otac. Sin mije, no, ako mu to ne onemoguim, Sean e mi ga oduzeti. Moram mu to onemoguiti. Jo je jednom pribliio boicu usnama i zaueno otkrio da je prazna. Oko njega zapoela je pucnjava i vika. Uze puku, poloenu na panju pored njega, i nabije ju. Zatim, ustavi, pripremi i pse. Sean ga opazi: napredovao je polako, pomalo epajui, pognutih ramena, ne marei za grane stabala koje su ga ibale po licu. Ne zatvaraj prema meni, Garry, ostani na svom mjestu. Na taj nain ostavlja prazninu u redu. Zatim opazi bratov izraz lica. Izgledalo je kao da mu se koa povukla s jagodica i nosa, tako da su mu nosnice izgledale bijele i bez krvi. eljust se stezala nervozno u tanak veo znoja koji mu je orosio elo. Izgledalo je kao da mu nije dobro ili da ga je neto prestrailo. Garrick, osjea li se dobro? Uzbunjen, Sean uini nekoliko koraka prema njemu. a potom stane. Garry je podigao puku. ao mi je, Sean. Ali ne mogu ti dopustiti da mi ga oduzme, ree. Jedino to je Sean vidio bili su otvori cijevi puke, a ispod njih, Garryjevi prsti bijeli od napetosti kojom je stiskao drku. Kaiprst je ve poloio na okida. U tom trenutku Sean osjeti strah. Ne pokrene se, jer su mu noge postale teke. Moram to uiniti. Garrvjev glas bio je kretav. Potrebno je. inae e mi ga oduzeti. Unitit e i njega. Nespretnim i polaganim pokretima od straha Sean okrene namjerno leda bratu i zapone hodati prema svojem mjestu u redu. Miii na prsima su ga boljeli, toliko su otvrdnuli ekajui olovo. Hajkai su sada bili vrlo blizu, uo ih je kako viu i lupaju tapovima po makiji. Priblii zvidaljku ustima i zazvidi tri puta uzastopce. Odmah vika prestane, i u relativnoj tiini koja se spusti, zauje um iza sebe, neto izmeu jecaja i krika boli. Sasvim polako Sean okrene glavu i pogleda iza sebe. Garricka vie nije bilo. Njegove noge zaponu podrhtavati, dok se mii bedra zapoeo napinjati. Padne i sjedne na mekani tepih od vlanog lia. Zapali cigaru, no morao je upotrijebiti obje ruke da zadri ibicu. Tata! Tata! Dirk skoi iz grmlja. Tata, koliko si ih ulovio? Dva, odgovori mu Sean. Samo? I djeakov glas se spusti, razoaran i posramljen. ak te i veleasni Smilev pretekao. Pogodio ih je etiri. Ruth se ponovno vrati u Pietermaritzburg sljedeeg poslije- podneva, nakon velikog lova, a Sean ju je otpratio. Ada, Dirk i puno prijateljica s kojima se Ruth u tom tjednu sprijateljila otile su je pozdraviti na eljezniku postaju. Sean je pokuao odvui Ruth od ivahnog razgovora u koji su se ukljuile sve ene prije polaska i rastanka. Ponavljao je: Bolje je da se uspnemo, Ruth, i Ve su podigli zastavicu, draga, no nitko nije obraao panju na njega sve dok Sean nije mislio da je potrebno da uzme Ruth za ruku i ugura ju u vagon. Njena glava odmah se pojavi na prozoru, nastavivi razgovor upravo gdje ga je Sean prekinuo. On ju je gotovo

htio slijediti, kad se njegov pogled zaustavi na Dirku. Odjednom osjetivi grinju savjesti, shvati koliko ga je zapustio tog tjedna. Bok, Dirkie, ree. Djeak mu potri ususret i vrsto ga zagrli oko vrata. Hajde, Dirk, vratit u se sutra ujutro. elim ii s tobom. Sutra ide u kolu, ree Sean, pokuavi smanjiti djeakov stisak. ene su ga promatrale, sada u tiini, i Sean osjeti da se zarumenio od nelagode. Prokletstvo, vie nije dijete. ima gotovo petnaest godina. Pokuavi zadrati miran glas, promrmlja: Sada je dosta. to e ljudi misliti o tebi? Povedi me sa sobom, tata. Molim te, povedi me sa sobom. Njegovo je tijelo podrhtavalo drei se uz oevo. Vlak zazvidi i ene ponovno pogledaju prema Ruth, ponovno zapoevi razgovor sve zajedno. Misli li da sam ponosan na tebe, kad se ponaa ovako, prosike Sean. Sada se suzdri i rukuj se sa mnom kao to se to dolikuje. Dirk dohvati oevu ruku, s oima punim suza. Sada je dosta! Sean se naglo okrene i skoi u vlak u trenutku kad se pomakao, i zapoeo se kretati du perona. Dirk napravi nekoliko koraka za vlakom, a potom se zaustavi, s ramenima koja su mu podrhtavala, gledajui u oevo lice na prozoru. Vratit e se sutra, Dirkie, ree Ada, poloivi mu ruku na rame, nastojei ga utjeiti. Ne voli me, promrmlja djeak. Nikad me nije volio. Naravno da te voli, odmah ga prekine Ada. Samo, ovoga je tjedna bio. No Dirk ne saeka da zavri misao. Izvue se iz enina zagrljaja, skoi na peron, pree prugu, provue se ispod bodljikave ice i potri prema livadama, te opazi vlak koji je ulazio u prvi zavoj na padini. Potri visokom travom koja mu je grebla noge a nadlaktice su mu se ritmiki pokretale naprijed- natrag kako je trao. odjednom, vlak zazvidi izronivi iza plantae Van Essenovih. Prolazio je pred njim, na pedeset metara udaljenosti, i polako je dobivao na brzini uspinjui se padinom. Nije ga mogao dostii. Iako je Seanov vagon bio jedan od posljednjih, nije ga mogao dostii. Zaustavi se, zadihan, pokuavi opaziti oevo lice. ali prozor njegova kupea bio je prazan. Tata! , uzvikne, znajui da e se njegov glas izgubiti u buci kotaa i hripavom izbacivanju pare. Tata! , ponovi, maui rukama iznad glave. Tata! Ja sam! Ja. Dirk! Seanov kupe proe pored njega polako. Nekoliko trenutaka vidje unutranjost. Sean je stajao na nogama, pored prozora, i drao je Ruth u naruju. Glavom zabaenom unatrag, ena je izgubila eir, a gusta crna kosa izgledala je neuredno. Smijala se, bijelih zuba i sjajnih oiju. Nagnuvi se prema njoj Sean joj prekrije usne svojima. Slika nestane. Dirk ostane nepomino stajati, podignutih ruku. Zatim ih spusti, polako, niz bokove. Napetost usana i oiju se smanji. Svaki izraz nestane iz njegova pogleda. dok je promatrao vlak kako se penje padinom i nestaje uz posljednji oblak pare iz njegova vidokruga. Dirk pree prugu i krene puteljkom koji se penjao breuljkom. Palevima si obrie suze na obrazima. Zatim se zaustavi, tuna pogleda, te pogleda bumbara. Golem poput ljudskog palca, sjajnocrne boje, poput vraga, muio se s hrpom kravljeg izmeta, puno veom od njega. Stranjim je nogama gurao kuglu, pokuavi ju pomaknuti s mjesta. Vrkom izme Dirk odgurne izmet daleko, u travu. Nakon to mu je oduzet jedini ivotni cilj, kukac ostane nepomino stajati. Zatim ga zapone traiti. Naprijed i natrag, s jedne strane na drugu, sjajnim oklopom koji je poeo trti o tlo puteljka, proizvodei lagani um. Dok je promatrao te brze pokrete, Dirkovo lice bilo je vedro i lijepo. Podigne stopalo i spusti polako petu na kukca. Zauje kako se savija ispod izme, sve dok mu ne zgnjei oklop, oslobodivi tamnu tekuinu nalik na sok duhana. Dirk pree preko njega i ponovno krene prema vrhu breuljka. Sjedio je sam u noi, drei noge vrsto obavijene rukama, s elom naslonjenim na koljenima. Kroz lie suneve zrake su bile bijele i hladne, poput osjeaja koji su strujali Dirkovim tijelom. Podigne glavu. Mjesec se sjajio na njegovu licu, naglasivi savrene crte; glatko i iroko elo, tamne obrise obrva, koje su se gotovo spajale u korijenu velikog nosa, no njeno oblikovanog. Usta su bila stisnuta od boli, hladne boli. Mrzim ga! Usne nisu izmijenile bolnu grimasu, dok je aptao te rijei. A mrzim i nju. Uope ga vie nije briga za mene. ne misli ni na to drugo osim na tu enu. Ljutit um daha kroz usta bio je glas njegova oaja. Uvijek sam mu pokuao pokazati. samo njega uope nije briga ni za to. Zato ne shvaa. Zato? Zato? Zato? Drhtao je kao da ima

vruicu. Ne eli me. Nisam nita za njega. Drhtaj prestane, a njegova grimasa boli pretvori se u podsmjeh. Pokazat u mu ja. Ako me ne eli, pokazat u mu. A sljedee rijei ispljune kao neto sasvim prljavo: Mrzim ga. Oko njega grane akacija povijale su se na vjetru. Ustane i zapone trati, slijedei mjeseinom osvijetljen puteljak koji je slijedio plantau. Meerkat koji je osamljeno lovio u noi du ceste opazi ga i skloni se medu stablima, nalik na malenu sivu mrlju. No, Dirk nastavi trati, sve bre, voden mrnjom, udiui u jecajima svakoga puta kad mu je stopalo dotaknulo tlo. Trao je sa zapadnjakom koji mu je ibao lice. Sad emo vidjeti, uzvikne ne smanjivi brzinu tranja. Ti me ne eli. evo, sada u ti pokazati! Stabla i vjetar odgovore mu zvukom nalik na daleke glasove. Skrene na drugi puteljak desno, uavi u plantau. Trao je dvadeset minuta, a kad se zaustavio, bio je zadihan poput gonjene ivotinje. Proklet. Prokleti svi! Glas izie nepovezano iz suhih usta. Da, proklet bio! , i ostavi puteljak, provlaei se kroz stabla. Imala su ve dvije godine, deblo je jo uvijek bilo nisko, a gusto granje preprijeilo mu je prolaz: ruke koje su ga pokuavale zadrati, malene ruke, oajne ruke, koje su ga hvatale, vukle za odjeu, poput moleivih prstiju prosjaka. Ali Dirk ih je odmicao i sklanjao sa sebe, sve dok nije bio daleko od puteljka. Ovdje! , ree hrapavim glasom, i klekne na sloj granica i suhog lia koji zaume. Dlanom odmakne hrpu. tucao je tako da je mrmljanje bilo prekinuto i nepovezano. Suho je, suho. Pokazat u ti ja. Ne eli me. Sve to sam uinio nije. Mrzim te. O, tata! Zato? Zato nisi. Gdje sam pogrijeio? Prodrma kutiju koju je izvukao iz depa. Dva puta pokua zapaliti ibicu, no dva puta mu se slomi medu prstima. Treu uspije upaliti, oslobodivi malene iskre sumpora, kiselkasta mirisa i plavkast plamen, a potom ut, koji se poput valova ljuljao u njegovim dlanovima. Evo, to e dobiti! I ugura ibicu izmeu granica. Plamen je postao nesiguran, izgledalo je da e se zagasiti, a potom uhvati uperak trave. Potroivi ga u tren oka, vatra se ne proiri i ugasi se. gotovo. no, evo lista, evo plamena kako se iri na vrke nekih granica. Nakon prvog laganog pucketanja, plamen se proiri u stranu, dok se jedan zapaljeni list okretao u zraku. Dirk se povue dok se vatra podizala planuvi prema njegovom licu. Sad djeak vie nije tucao. Tata, promrmlja. Plamen je stigao do ivih listova jedne grane. Vjetar ju zaljulja, proirivsi iskre i malene naranaste jezike prema oblinjim granama. Tata. Dirkov je glas bio nesiguran. Ustane i obrie si ruke o koulju. Ne. Zanijee glavom, izgubljen, dok je malena akacija gorjela uz lagano pucketanje. Ne, Dirkov glas postane snaniji, nisam htio. , ali izgubi se u suhom pucketanju ivog drva koje je bilo napadnuto plamenom. Dosta, uzvikne. O, Boe, nisam htio. Ne! Ne! I baci se prema naprijed, u toplinu, u naranastu vatru, udarajui stopalima granice u plamenu, koji se sve vie irio uokolo. Ne, molim te. Zaustavi se! I dohvati stablo u plamenu, vukui ga i poteui, sve dok ga toplina ne odgurne unatrag. Potri i slomi granu s jednog drugog stabla i zapone njome udarati po plamenu, zapoevi ponovno plakati. Jaui radosno na zapadnjaku, reei, crveni, naranasti i crni plamenovi se proire medu stablima, ostavivi samo dim i pepeo koji je letio posvuda. O, tata! ao mi je, ao mi je. Nisam htio! Jedna je grilja udarala na vjetru, no, nije to bio jedini razlog zbog ega Michael Courtenev nije mogao zaspati. Osjeao se u klopci, okovan obvezom odanosti koje se nije mogao rijeiti. Oko njega, kua je bila tamna i depresivna. Poput zatvora, mjesto u kojem je vladala mrnja i gorina. Nemirno se okretao u krevetu, a grilja je i dalje udarala na vjetru. Odjednom, odmakne jedini pokriva, a daske na podu zakripe dok je ustajao s kreveta. Michael! Glas iz susjedne sobe bio je snaan i sumnjiav. Da, mama. Kamo ide, dragi? Jedna grilja lupa. Idem je zatvoriti. Stavi neto na sebe, ljubavi. Nemoj se prehladiti. Uz osjeaj da e se zaguiti, poevi se znojiti osjetivi duboku fiziku odbojnost, Michael shvati da je morao izii iz te kue, u hladnu slobodu vjetra i noi. Hitro se odjene, no, ne inei ni najmanji um; a potom sa izmama u ruci krene hodnikom i izie irokim stubitem pred kuu. Pronae grilju i zatvori je, sjedne na stube i navue izme, a potom krene prema travnjacima. Zaustavi se na dnu vrta. Oko njega zapadnjak je puhao savijajui stabla, i njegov se nemir pojaa.

Morao je izii iz doline. uspeti se padinom. Trao je pored ograenih prostora za konje. U dvoritu pred konjunicom se naglo zaustavi. Opazi svjetlost, laganu naranastu svjetlost u daljini na breuljcima Lion Kopa. Zatim zapone trati, viui dok je prolazio pred sobama konjuara. irom otvori vrata jednog boksa i dohvati uzde s klina, dok je skoio na svoju kobilu. Nespretnih pokreta zbog urbe zakopa kopu ispod uha. Kad je iziao u dvorite, konjuari su jo uvijek bili mamurni od sna. Vatra! , uzvikne pokazavi prema breuljcima. Probudite i ostale i trite u pomo! Pogleda ih s kobile. Jeste li svi shvatili? Uzmite velika kola. Pourite to bre moete. Zatim podbode kobilu petama. Dvadeset minuta kasnije zaustavi se na vrhu padine. Kobila je oteano disala pod njegovim koljenima. Na desetak kilometara udaljenosti, svijetao i pod mjeseinom, plameni krug je lebdio nad tamnom plantaom Lion Kopa; iznad njega crni oblak se podizao i irio na vjetru, zaklanjajui zvijezde. O, Gospode. stric Sean! Bio je to krik zbog fizike boli. Ponovno podbode bokove kobile, tjerajui je nasumce prema prolazu Baboon Stroom, ije su vode prtale u svim pravcima poput stakla koje se razbija u tisue komadia, i uspne se na suprotnu obalu, jaui u galopu prema breuljcima. Kobila je poela posustajati, kad je Michael proao kroz dvorina vrata Lion Kopa, zakrena kolima i prepuna crnaca sa sjekirama. Michael zaustavi konja povukavi uzde takvom jainom da se kobila gotovo uguila. Gdje je nkosih, uzvikne prema jednom golemom Zuluu u kojem prepozna Seanovog osobnog slugu. Otiao je u Pietermaritzburg. Michael klizne s kobile i ostavi ju slobodnu. Poalji nekoga u mjesto da pita za pomo. Ve sam to uinio, odvrati mu Zulu. Treba odvui stoku iz kraala i izvui konje iz tale. Vatra bi se mogla proiriti s ove strane. Ve sam poslao svoje ene. Bio si dobar. Idemo. Ostali Zului skupljali su se na kolima, drei sjekire s dugakom rukom. Michael i Mbejane se uspnu na prva. Mladi dohvati uzde. U tom trenutku dva konjanika udu u galopu u dvorite. Michael nije mogao prepoznati lica u mraku. Tko ste? , uzvikne. Broster i Van Wyk. Bili su to susjedi. Dvojica sjau s konja i potre prema kuici. Stojei, rairenih nogu, Michael dohvati bi i zapucketa njime nekoliko centimetara od uha magarca na elu. ivotinje krenu i kola iziu poskakujui iz dvorita. Dok su jahali u galopu glavnim prilaznim putem prema plantaama, susreli su ene i djecu Zulua koji su se selili iz tabora radnika i, prolazei, bodrili su ljude na kolima. No, Michael ih gotovo nije uo. Stojei, pogledom usredotoenim na plamen i dim koji su se podizali iz srca Seanove plantae. Zapoelo je gorjeti medu stablima koja smo posadili prije dvije godine, ree Mbejane. No, vjerojatno je vatra sada ve stigla do najstarije plantae. Ne moemo je vie zaustaviti s te strane. Gdje, onda? S ove strane nalaze se najmlaa stabla, a puteljak je iri. Moemo pokuati. Kako se zove? , zapita Michael. Mbejane. - ^ Ja sam Michael. Nkosijev neak. Znam, ree Mbejane, klimnuvi glavom. Potom nastavi: Skreni na sljedeem puteljku koji vodi prema plantaama. Stigli su do mjesta koje su prethodno promatrali. Bio je to dio plantae mladih stabala: visokih tri metra, s deblom irokim poput ruke. Tamna masa prekrienih grana. Tamo gdje su pak akacije bile vie, vatra se irila, kao zid dima i iskara koji je napredovao noen vjetrom. Tom brzinom e ih za manje od sat vremena preplaviti. Takav poar mogao je prei put od devet metara ne zaustavivi se. Trebalo je odsjei mlada stabla i uiniti bar triput vie prostora. Michael povede kola izvan puta i zaustavi magarce. Potom skoi na tlo, krenuvi ususret ostalima koji su dolazili. Nastavite jo dvjesto metara, a zatim zaponite sjei stabla. Moramo proiriti put, uzvikne prema Van Wyku. U redu. Gospodine Broster, vi se premjestite na suprotnu stranu plantae, prema nama. Treba posjei stabla na bar osamnaest metara. Ne oklijevajui Broster krene. Iako su imali dvostruko vie godina od njega, ta dva mukarca su bez pogovora prihvatila da im on bude voda. Oduzevi sjekiru iz ruku najblieg Zulua, Michael izda zapovijedi trei prema stablima. Zatim izabere jedno, smjesti se i udari nisko sjekirom, na jednu stranu debla. Stablo se zatrese, a kia listova se srui na njega. Skladnim pokretom promijeni hvat na sjekiri i ponovno udari. Otrica se zarije u mekano drvo i mlada akacija se savije polako unatrag te padne na tlo. Michael prede

na susjedno stablo. S njegove obje strane Zului su radili u dugom redu paralelnim s puteljkom, dok su udarci njihovih sjekira odjekivali u noi. etiri puta u sljedeih pola sata, nova kola su stigla, prepuna domorodaca, predvoenih Seanovim susjedima, sve dok ih nije bilo oko etiristo; svi su sjekli stabla koje je Sean s ljubavlju bio posadio i njegovao. Rame uz rame sjekli su ih bez rijei, preskakali ih i prelazili na novi red. Odjednom jedan ovjek krikne od boli. Michael podigne pogled i opazi dvojicu Zulua koji su vukli treeg domorodca s gotovo do kraja odsjeenom nogom. Krv je izgledala tamna na mjeseevoj svjetlosti. Jedan od bijelaca potri da se pobrine o ranjeniku, a Michael nastavi svoj posao razaranja. Udarac, promjena ruke, jo jedan udarac. i tuf. Stablo je lealo na tlu. Prede preko stabla, oslobodi noge iz zamrenih grana i krene na sljedee. Otrica se zarije u limfu, oslobodivi slatkasti miris, dok su ga ramena boljela, a uljevi prekriju dlanove njegovih ruku. Zatim odjednom taj drugi miris, kiselkast u vjetru. Michael se zaustavi i pogleda iznad kroanja mladih akacija. Ljudi pored njega uine isto, te svjetlost vatre bljesne na njihovim golim prsima, oroenim znojem. Na dijelu gdje je radilo etiristo ljudi poar je napredovao prema njima. No, nije bio zasljepljujui bijeli bljesak borove ume u plamenu, ve tmurno velianstvo naranaste i tamnocrvene boje, zajedno s valom crnoga dima i kie iskrica. Postupno je zvuk sjekira postajao sve slabiji dok su se ljudi zaustavljali promatrajui tu uasnu stvar koja im je dolazila ususret. Sad je vatra jasno osvjetljavala lica, otkrivajui stravu koja ih je obuzela. Ve se osjeao dah poara, snani valovi topline od kojih su malena stabla podrhtavala. Odjednom jedan hir vjetra spusti oblak crnog dima na nepomian red ljudi, sakrivi ih jedne od drugih. Zatim, hitro kako se spustio, oblak klizne, ostavivi ih da kalju i hvataju zrak. Natrag! Vratite se na put! , uzvikne Michael, a njegov je krik prelazio od usta do usta du cijeloga reda. Jedva se pokreui meu spletom grana visokih do pojasa, okupe se u umorne skupine sa sjekirama koje su sada bile beskorisne u crnim rukama, prestraeni pred tim zidom dima i vatre koji im se pribliavao. Odreite grane da zaguite vatru! , uzvikne Michael, pokuavi ih probuditi iz ravnodunosti. Poredajte se uz rub puteljka. Trao je gore- dolje poput psa koji uva svoje stado, prijetei im i postavljajui ih u red, psujui zbog njegovog i njihovog straha. Hajde, plamen e se smanjiti kad poar stigne do odsjeenih stabala. Prekrijte si lica kouljama. Hej ti, ne stoj kao stup! Obnovljenom odlunou svaki ovjek se naorua zelenom granom, i svi se ponovno vrate u redu du puteljka. Saekaju u tiini, u bljetavilu poara. Crna, bezizraajna lica, te bijela, zabrinuta lica, oroena znojem od topline. Michael opazi Brosterovo. Mislite li da emo se uspjeti. , zapone, ali se prekine. Broster nije mogao znati nita vie od njega, te odgovoriti na pitanje koje mu je htio postaviti. Umjesto toga ree: Ve je tristo hektara izgubljeno, no, ne budemo li ga uspjeli zaustaviti ovdje. Mehaniki, obojica pogledaju via stabla koja su rasla iza njih. Zaustavit emo ga, odluno e Broster, sa sigurnou koju nije posjedovao. Nadam se da ste u pravu, promrmlja Michael, a potom Broster naglo uzvikne: Kriste! Pogledajte dolje! Na poetku Michael nije vidio nita, zbog dima i zaslje- pljujueg bljeska vatre. Poar se irio nepravilno. Tu i tamo se provlaio medu stablima koja su jo uvijek bila netaknuta, zacrnjevi ih od topline. Iza jednog od tih stabala pojavio se jedan ljudski lik, teturajui medu spletenim granama stabala koja su prethodno odsjekli. Tko je, do vraga. , promrmlja Michael. ovjek je bio neprepoznatljiv. Potrgana koulja visjela mu je, rasparana na granama, koje su mu ogreble i lice pretvorivi ga u masku krvi, zatetura, uini jo dva koraka, a potom padne i nestane pod liem. Nkosizanal Mbejane nadglasa buku poara. Dirk! Dirk Courteney! Michael se baci prema naprijed. Vrelina ga je pekla po licu. Koliko je bila jaa tek dolje, gdje se nalazio Dirk! Kao da je znala da rtva nepomino lei, vatra krene prema djeaku, pobjedniki, nestrpljivo, da ga prodere. Tko god ga je namjeravao odvui iz njenih eljusti, morao se suoiti s njihovim bijesom. Michael je trao prema mjestu gdje se Dirk tromo koprcao, gotovo okruen smrtonosnim zagrljajem vatre. dok mu je vrelina dolazila ususret, kao da mu je odavala dobrodolicu. Pored njega trao je Mbejane. Vrati se natrag, uzvikne Zulu.

Dovoljan je jedan od nas. Michael mu nije odgovorio i dvojica nastave trati rame uz rame, borei se s vatrom nastojei joj oduzeti Dirka. Mbejane stigne prvi do djeaka, te ga podigne u naruje. Korakne prema puteljku, padne, ponovno se podigne zateturavi na hrpi grana. ak je i njegova golema fizika snaga malo pomagala pred tim paklom. Njegova su usta bila irom otvorena, ruiasta udubina na sjajnome ovalu crnoga lica. Prsa su se ritmiki podizala traei zraka, no u to grlo je ulazila samo vrelina. Vrelina. Michael se baci prema naprijed, prema njoj, nastojei dostii Zulua. Bila je gotovo opipljiva, crvena barijera, koja je podrhtavala naduvi mu lice, nadraivi mu kou, suei mu oi. Dohvatit u ga za noge. Ti ga dri ispod pazuha, ree. Smea mrlja pojavi se ispod rukava njegove koulje. opeklina poput onih koje moe uiniti pegla. Ispod nje, vrelina se zarije u meso poput bodljikave ice. Nekoliko koraka zajedno s Dirkom izmeu njih, a potom se Michael spotakne i padne, povukavi za sobom i Mbejanea. Trebalo im je puno vremena dok su se ponovno podigli, oamueni od umora, mamurni od dima. Kad su ponovno bili na nogama, otkriju da su oslijepili. Dva plamena jezika podigla su se do dijela odsjeenih stabla. To je usporilo njihovo napredovanje i smanjilo njihovu jainu. No, igra vjetra ih usmjeri prema drugima, zatvorivi Michaela i Mbejanea u plameni krug. Moramo proi usred kruga! , uzvikne Michael, nadutim i opeenim grlom. Krenu prema vatri. S druge strane opaali su, gotovo nestvarno, ljude koji su lupali granama po vatri, pokuavi im oajniki otvoriti prolaz. Mbejane je na sebi imao samo gae, a Michael je pak imao arape, jaknu i izme. Zuluova je izdrljivost bila pri kraju. Pogledavi Michaela preko Dirkova tijela, bio je gledatelj udnovate predstave: mladieva kosa se polako nakovra, i zapone se dimiti. gorei bez plamena poput stare krpe. Michael uzvikne od boli, pusti uasan krik koji je nadglasao pucketanje vatre. No fizika bol bila mu je poticaj da oslobodi i posljednju energiju koju je posjedovao. Mladi preuze Dirkovo tijelo iz Mbejaneovog naruja, kao da je krpena lutka, prebaci ga preko svog ramena i baci se u vatru. Plameni jezici ga opkole do pojasa, povlaei ga pohlepno, dok je dim kruio uokolo. no, uspije proi. Pomognite Mbejaneu! , uzvikne prema Zuluima, dok je stizao na drugi kraj puteljka. Ostavi Dirka i dlanovima zapone udarati po njegovoj odjei. Njegove su izme bile karbonizirane, a odjea je gorjela na nekoliko mjesta. Zatim se baci na tlo, valjajui se u praini. Dva Zulua odu u pomo Mbejaneu. Dva crnca bez imena, sluge nkosi Seana. ljudi bez ikakva znaaja. Nisu nosili izme. Stignu do Mbejanea, koji je teturao prema njima, i pridravajui ga, svatko s jedne strane, vukli su ga prema puteljku. U tom trenutku Michael klekne na koljena, usprkos vlastitoj patnji, i promotri ih s mjeavinom uasa i divljenja. Vodei Mbejanea kao da je slijepac, hodali su bosonogi na vatri, podiui na svakom koraku oblak iskara. Potom se dim spusti na njih, sakrivi ih njegovim oima. Mbejane! , uzvikne Michael, i pokua ustati da im potri upomo. O, Boe! O, hvala, Gospodine! Mbejane i jedan od Zulua pojave se iz dima i padnu u naruje ljudi koji su ih ekali. Nitko se ne baci u vatru za drugog Zulua. Nitko ga nije otiao potraiti, sve do dva sata kasnije, kad je zora ve osvijetlila nebo, dok je poar zaustavljen na puteljku, a dio stabala spaen. Zatim Ken Broster povede malu skupinu domorodaca u tu crnu pustinju pepela koji se jo dimio. Pronau Zulua skvrenog. Dijelovi koji su ostali u dodiru s tlom jo su bili prepoznatljivi kao oni koji su neko pripadali ljudskome biu. Bit emo u Ladvburgu za dvadeset minuta, gospodine Courteney, ree kontrolor, uvukavi glavu u kupe. Sean podigne pogled s knjige. Hvala, Jack. Proitao sam u dananjim novinama da ete se vjenati! Da. Dobro, uinite to to prije, i sve najbolje vama i vaoj buduoj supruzi. Sean se osmjehne, dok se kontrolor udaljavao hodnikom. Zatim ponovno poloi knjigu u kovei i krene za njim. Iziavi na vanjsku platformu vagona, Sean zapali jednu od dugih cigara, zatim se nasloni na ogradu i zagleda se u veld, ekajui prvi, letimini pogled na Lion Kop. Postao je to ritual svakog njegovog povratka u Ladvburg. Tog jutra se osjeao zadovoljnim kao to nikada do tad u svome ivotu nije bio. Veer ranije, nakon to je razgovarao s ocem i majkom Goldberg, Ruth je odredila za oujak dan njihova vjenanja. Do tada e Sean zavriti s prvim

skidanjem kore, te e si moi dozvoliti punih trideset dana medenog mjeseca na Rtu. to moe vie eljeti jedan mukarac? pomisli osmjehnuvi se. i u tom trenutku ugleda dim. Uspravi se i baci cigaru. Vlak je vijugao prema rubu padine, usporavajui to je uspinjanje postajalo strmije. Kad je stigao do vrha, koji je nadvisivao Ladvburg to se smjestio u dolini, Sean opazi veliku neravnomjernu mrlju medu zelenilom stabala, iznad kojih su se podizale bezbrojne niti sivoga dima. Pree preko ograde platforme i skoi s vlaka. Dodirne tlo, klizne i otkotrlja se padinom, ogrebavi si koljena i dlanove ruku na ljunku. Pola sekunde kasnije ve je trao. Na puteljku na kojem je zaustavljena vatra ljudi su ekali, sjedei u tiini ili utonuli u san, svi pokriveni pepelom i prainom. Imali su oi crvene od dima i tijela koja su ih boljela. No, ekali su, dok se crna ravna povrina dimila i tinjala bez plamena. Da je vjetar ponovno zapoeo puhati, bio bi oivio vatru koja je jo uvijek tinjala ispod ostataka i pepela. Ken Broster podigne glavu s ruke i odmah skoi na noge. Vratio se Sean! , ree. Ljudi oko njega se uzvrpolje, a zatim polako ustanu. Pogledaju u Seana koji se pribliavao nesigurnim koracima i mlitavim nogama poput nekoga tko je dugo trao. Zadihan, Sean se zaustavi na nekoliko koraka udaljenosti. Kako, kako se to dogodilo? Ne znamo, Sean, odvrati Ken Broster. I odmah skrene pogled s Courteneyjevog lica. Ne gleda se u lice ovjeku koji pati. Sean se nasloni na jedna kola. Nije se mogao natjerati da ponovno pogleda prema beskonanoj povrini pepela i dima, s ostatcima izgorjelih stabala koji su se isticali poput zgrenih i crnih prstiju artritine ruke. Jedan od tvojih ljudi je mrtav, nastavi Ken tiho. Jedan Zulu. Dvoumio se neko vrijeme, a potom nastavi: Ostali su ranjeni, ili su zadobili teke opekline. Sean ne odgovori, izgledalo je kao da ne razumije. Tvoj neak i tvoj sin. Dirkie. Sean gaje i dalje tupo gledao. I Mbejane. Ovog se puta Sean pokrene, kao da se eli udaljiti od njega. Naredio sam da ih odvedu kui. lijenik se brine o njima. Sean mu i dalje nije odgovarao, ve rukom prijee preko usta i oiju. Mike i Dirk su dosta dobro, imaju povrinske opekline. ali Mbejaneova stopala su u jako loem stanju, nastavi brzo Ken Broster. Tvoj je djeak ostao uklijeten u sreditu poara. Mike i Mbejane su otili po njega. okrueni. dolje. na ramenima. pokuali pomoi. neuspjeno. teka opeklina. stopala. Sean je uo samo nepovezane rijei, bez znaenja. Ponovno se nasloni na kola. Osjeao se slabim, bez volje. Ovo je previe. Ostavi sve. Ostavi sve. Sean, osjea li se dobro? Broster poloi ruku na Seanovo rame. On se uspravi i ogleda se oko sebe. Moram otii k njima. Posudi mi konja. Naravno, idi slobodno. Mi emo ostati ovdje. Ne brini se, dobro emo paziti. Hvala, Ken. Pogleda ostala zabrinuta lica puna samilosti. Hvala, ponovi. Kad je stigao na imanje, Sean ude u dvorite pred tale. Bilo je mnogo kola, slugu, ena i djece Zulua, no spusti se tiina kad ga prepoznaju. Pored zida sa suprotne strane dvorinih vrata nalazila su se gruba nosila, oko kojih su se skupile ene. Sean sjai s konja i priblii im se. Vidim te, Mbejane. Nkosi. Njegovi su kapci bili malo izgorjeli, to je njegovom licu davalo bezazlen izraz i pomalo zbunjen. Ruke je i noge imao u zavojima njeno bijele boje, sa utim mrljama na mjestima gdje je izila mast. Sean se sklupa iza njega. Nije uspijevao govoriti. Prui ruku, gotovo se dvoumei, no zatim mu dodirne rame. Je li ti jako teko? , zapita. Ne, nkosi. Nije previe. Moje su ene dole po mene. Vratit u se kad budem ozdravio. Jo su neko vrijeme razgovarali. Mbejane mu ree za Dirka i kako ga je Michael spasio. Zatim promrmlja: Ona ena je supruga ovjeka koji je umro. Sean ju nije prije opazio. Sjedila je osamljeno na pokrivau pored zida. Pored nje stajao je mali goli djeai i objema rukama drao jednu od velikih bradavica i sisao. ena je sjedila bezizraajno, nogu skupljenih ispod tijela, i s platem utosmede boje na ramenima. Sean joj se priblii. Maleni ga pogleda tamnim, golemim oima, no ne odvoji se od bradavice, ustima koja su u uglovima bila bijela od mlijeka. Bio je mukarao, bio je to Seanov pozdrav udovici. ena teko spusti glavu. Bio je mukarac! , sloi se. Kamo e sada? , zapita ju Sean. U kraal moga oca. Visoka frizura naglaavala je ponos i mirnou odgovora. Izabrat e dvadeset grla moje stoke i povest e ih sa sobom. Veliam te, nkosi. Idi u miru. Ostani u miru.

Ustane, podigne djeaia na jedan bok i polako izie iz dvorita ne okrenuvi se natrag. Sad idem, nkosi, ree Mbejane. Lice mu je bilo sivo od patnje. Kad se budem vratio, posadit emo nova stabla. Bio je to samo mali poar. Naravno, mali poar, sloi se Sean. Idi u miru, prijatelju moj. Pij puno piva i postani debeo. Doi u ti u posjet. Mbejane se nasmije polako i da znak svojim enama da se postave na etiri ugla nosila. One ga posluaju, a potom ga podignu, mlade ene koje su postale jake od rada na polju. Ostani u miru, nkosi. Mbejane legne na mekane krznene pokrivae, a etiri ene ga iznesu iz dvorita. im su prole kroz dvorina vrata, zaponu pjevati, drei se ponosno i uspravno, s nagim i sjajnim prsima, i stranjicama koje su se njihale ispod kratkih gaica. Ujedine visoke i ponosne glasove u staroj pjesmi za dobrodolicu ratniku koji se vraa iz borbe. Okupili su se na balkonu, mnogo Seanovih susjeda sa suprugama, koji su doli iskazati prijateljstvo i ponuditi pomo. Ada ga je ekala na vrhu stubita. Dirk? Dobro mu je, spava sada. Opijum. Michael? eka te. Nije htio sredstvo za smirenje. Smjestila sam ga u tvoju sobu. Preavi hodnikom Sean se zaustavi pred Dirkovim vratima i proviri u sobu. Djeak je leao na leima s povijenim rukama prekrienim na prsima. Lice mu je bilo naduto s runim crvenim crtama gdje su ga grane akacije ogreble. Na stolcu pored kreveta Marv je sjedila strpljivo ekajui da se probudi. Djevojka pogleda Seana i htjede ustati, no Sean zanijee glavom. Ne. Vratit u se kad se bude probudio. Nastavi hodnikom do svoje sobe. Tri Adine djevojke letjele su i pjevuile oko Michaelovog creveta, nalik na ptiice ija su gnijezda u opasnosti. Opaze Seana i jdjednom zamuknu. Sve Adine radnice su prema njemu osjeale njeavinu straha i divljenja. O, gospodine Courtenev. Vae jadne ruke. , zapone malena plavua, no, potom se zacrveni poput maka, na brzinu se nakloni, i pobjegne iz sobe. Ostale su je slijedile. Sean se priblii krevetu. Bok, Mike, ree promuklim glasom. Na jednome obrazu Michael je imao veliku opeklinu. Bok, strie Sean. Ostale opekline na licu i usnama bile su namazane utom mau. Sean oprezno sjedne na rub kreveta. Hvala, Michael, ree. Ronny Pye se pojavi sljedei dan, u rano jutro. Pratio ga je Dennis Petersen i obojica su na sebi imali graansku odjeu. Koja elegancija, ree Sean umjesto pozdrava. Poslovi ili prijateljski posjet? Pa, obje stvari. Ronny se na trenutak zaustavi na posljednjoj stubi. Smijemo li ui? Sean ih povede prema dnu balkona, i ne otvore usta sve dok ve nisu sjedili. Saznao sam za poar, Sean. Teka nesrea. Rekli su mi da je jedan domorodac izgubio ivot, a da Dirk i Michael imaju teke opekline. Teka nesrea, ponovi Ronny, zavrtjevi glavom. Vjerojatno zna da sam izgubio i etiristo hektara stabala, ree Sean. Da, da, potvrdi sveano Ronny. Teka nesrea. Ronny i Dennis se kriomice letimino pogledaju, zatim spuste pogled na vlastite ruke. Jako teko, ponovi Ronny. Uslijedila je duga tiina. Ima li jo neto to te brine, zapita Sean ljubazno. Pa, ve kad si zapoeo. uvue ruku u jaknu iizvue iz unutarnjeg depa golemu hrpu papira, svezanih crvenom vrpcom. Pazi, nije potrebno raspraviti danas o tome. eli li da odgodimo, kad se bude bolje osjeao? Govori! , promrmlja Sean. lanak osam. Ronny poreda papire po stolu medu alicama kave. U sluaju da imenovana garancija, odnosno plantaa akacija, sektor pod brojem dva imanja Lion Kop, pribline veliine. , Ronny se dvoumio. Pretpostavljam da nije potrebno da itam do kraja. Zna kako glasi. Ta su stabla bila garancija za kredit. Koliko mi vremena daje da pronaem novac? , zapita Sean. Pa, Sean, ti zna da ugovor ne predvia nikakvu odgodu. Mislim da e nam ga morati dati odmah. elim mjesec dana, ree Sean. Mjesec dana! Ronnvja pogodi i iznervira takav zahtjev. Da vidimo, Sean. Iskreno, ne znam. zapravo, siguran sam da posjeduje taj novac. Stoga ne shvaam zato ti je potrebno mjesec dana? Dovoljno je da nam potpie ek. Dobro zna da nemam novca. Dakle. , nastavi Ronny odmjereno, mislim da je malo vjerojatno, ako sada nema novac, da e ga imati za mjesec dana. Nemoj se ljutiti, Sean, no, moramo sagledati stvar kao poslovni ljudi. Prati li me? Da, potvrdi Sean. I elim mjesec dana. Daj mu, umijea se Dennis Petersen. Bio je to njegov prvi prilog razgovoru,

te se Ronny okrene prema njemu s licem na kojem se jasno vidjela Ijutita grimasa. Borba koju je vodio u sebi da opusti crte lica i ponovno nade normalni ton glasa trajala je bar pet sekunda. Oprosti, Dennis, promrmlja, no, to je zaista udan nain da se sagledaju stvari. Mislim da. Razgovarao sam s Audrev, prije nego to smo krenuli. Obeao sam joj. ona i ja se slaemo. Ne mogavi izdrati ortakov pogled, Dennis je gledao prema poljima. Odjednom se Ronny Pye osmjehne. Pa da, pobogu! Puno je bolje tako: vidjet u tog golemog bezobraznika kako prosi uokolo, sa eirom u ruci. Najprije e se obratiti Jacksonu, a Ronny mu je ve poslao telegram juer popodne. Isto je uinio i s Nicholsom u Standard Bank. Vijest se ve irila u cijeloj bankarskoj mrei june Afrike. Sean Courteney nee uspjeti posuditi ni novia da si plati ruak. No, dobro, Sean. Kao izvanrednu koncesiju dobit e mjesec dana. Zatim osmijeh nestane s njegova lica i Ronny se nagne na stolcu. Ima tono trideset dana. Nakon ega u te, tako mi svega, unititi. Nakon to su otili, Sean ostane sjedili na balkonu. Sunce na breuljcima bilo je toplo. uo je Adine djevojke kako avrljaju negdje u kui, zatim zauje piskutav smijeh jedne djevojke. Taj je zvuk zasmetao Seanu, koji se jo vie zapone mrtiti. Izvue iz depa jakne staru zguvanu omotnicu pokuavi je izravnati na naslonu fotelje. Razmisli nekoliko trenutaka, griznuvi komadi olovke. Zatim napie: Jackson. Natal Wattle. A potom: Standard Bank. Konano: Ben Goldberg. Zastane razmislivi o tom posljednjem imenu. Zatim promrmlja neto i obrie ga s dva energina poteza olovkom. Ne od Goldbergovih. Ostavimo ih izvan te stvari. Navrlja jo jedno ime: Candy, a ispod Tim Curtis. Nitko drugi. John Acheson je bio u Engleskoj. Trebalo bi mu bar dva mjeseca da dobije odgovor. Nitko drugi. Uzdahne lagano i uvue omotnicu u dep. Zatim zapali cigaru, nasloni se i spusti noge na zidi balkona. Krenut u sutra ujutro, odlui. Prozori iza njega bili su otvoreni. Iz spavae sobe Michael Courtenev je uo svaku rije prethodnog razgovora. Oteano ustane i zapone se odijevati. Izie sa stranje strane, i nitko ga ne opazi da je otiao. Njegova je kobila bila u konjunici, i posudivi sedlo, vrati se u Theunis Kraal. Anna ga opazi kako dolazi i potri u dvorite. Michael! O, Michael! Hvala Bogu, iv si. uli smo. Zatim opazi opekline na sinovu licu i protrne. Michael sjai polagano s konja, a jedan konjuar odnese njegovu kobilu. Michael, ljubavi. Tvoje jadno lice. I objesi mu se oko vrata. Nije mi nita, mama. Nita! Naglo se odvoji od sina, usana na kojima je bio grub izraz. Bjei u srcu noi i odlazi k onome. onome. Vraa se nakon nekoliko dana s licem i rukama koje oajno izgledaju. i kae da nije nita! ao mi je, mama. Baka me njegovala. Znao si da u umrijeti od brige, sjedei i mislei da su ti se dogodile najgore stvari. No, nisi me obavijestio, ostavio si me da. Mogla si doi u Lion Kop, ree Michael tiho. U kuu tog udovita? Nikad! Mladi skrene pogled s majke. Gdje je tata? U svojoj radnoj sobi, kao i uvijek. O, dragi, ne zna koliko si mi nedostajao. Reci mi da me voli, dragi. Volim te, automatski ponovi Michael i ponovno osjeti da e se uguiti. Moram vidjeti tatu. Jako je hitno. Tek si stigao. Dopusti mi da ti pripremim neto za jelo. i da pregledam tvoje jadno lice. Moram odmah vidjeti tatu. Oprosti. Michael proe pored nje i krene prema kui. Garry je sjedio za pisaim stolom, kad je sin uao u radnu sobu. Michael je mrzio tu sobu. Mrzio je visoki strop zamrljan dimom, tamnu boju zidova i velike lovake trofeje, ak i tepihe, te miris praine i starog papira. Iz te sobe izili su dekreti i odluke koje su ograniile i usmjerile njegov ivot. Ta je soba bila simbol svega od ega je on bjeao. Uavi, ogleda se oko sebe izazovno, kao da se nalazi pred ivim biem. Doao sam da uzmem sebi ono to mi duguje. Imao si mnogo od mene, sad e mi vratiti! Michael! Garrickova izma klizne po parketu, kad je ustao da ga pozdravi, i mladi zadrhti zauvi taj zvuk. Bok, tata. Tvoja majka i ja bili smo jako zabrinuti. Zato nas nisi obavijestio? U glasu se osjealo da je pogoen, povrijeen. Automatski Michael otvori usta da zamoli za oprost, ali iziu drukije rijei od onih koje je namjeravao izrei: Imao sam posla. Nisam mogao. Sjedni, mladiu moj, ree Garrick pokazavi prema jednoj od sjajnih konih fotelja. Skine naoale s metalnim okvirima, no ne pogleda ponovno sinovo lice puno opeklina. Nije htio

misliti na Seana i Michaela zajedno. Sretan sam to si se vratio. Zna, radim na prvim poglavljima svoje nove knjige. To je pria o naoj porodici od dolaska tvog pra- pra- pradjeda na Rt. Htio bih uti tvoje miljenje. Zna da ima veliku vrijednost za mene. Promiljene rijei laureata na junoafrikom sveuilitu. Klopka se zatvarala. Bilo je tako oito da se Michael uzvrpoljio. Gotovo je mogao osjetiti kako se zidovi s prevlakama u drvu zatvaraju oko njega. Tata, moram razgovarati s tobom, zapone protunapad. No, Garrick je ponovno vraao naoale i vrtio papire na pisaem stolu, govorei sasvim brzo. Mislim da e ti se svidjeti. Trebalo bi te zanimati. Pogleda ga iznad naoala, osmjehnuvi mu se s iekivanjem djeteta koje prua majci dar. Evo. Zapoet u ispoetka. Uzmi u obzir da se radi o prvom pisanju. Treba jo popraviti tota. I zapone itati. Nakon svakog odlomka traio je sinovu potvrdu, uz osmijeh pun oekivanja. Sve dok Michael vie nije mogao izdrati, te uzvikne na pola jedne reenice: elim da mi isplati u novcu moj dio Theunis Kraala. Uslijedio je trenutak stanke u Garrvjevom itanju, kratka stanka, koja je davala do znanja da je uo, a potom nastavi, no glas je bio bez ivota. Zavri odlomak, odloi papir u stranu, skine naoale i vrati ih u futrolu. Poklopac se naglo zatvori, a Garry polako podigne glavu. Zato? Treba mi novac. Za to? Trebami. Garry ustane i ode do prozora. S rukama prekrienim iza leda promotri travnjake koji su se prostirali do ive ograde koja je ograivala vrt. Zatim se tlo zapoinjalo uspinjati, meu pozlaenim panjacima i dijelovima ume iznad kojih su se skupljali sre- brenastoplavi oblaci. Veeras e padati kia, promrmlja Garrick, no Michael je i dalje utio. Potrebna nam je. Tri tjedana bez kapi vode. panjaci su sasvim suhi. Jo uvijek nije bilo komentara. Garrick se vrati za radni stol. uo sam da je izbio poar prole noi na Lion Kopu. Da. Kau da je to kraj za tvog strica. Da e ga ovaj poar unititi. Ne! , zanijee Michael. Nije istina! Je li to razlog zbog kojeg ti treba novac? Da. Namjerava li ga dati Seanu? " elim kupiti dio plantae. Ne radi se o daru. jednostavno mu elim dati poslovnu ponudu. A Theunis Kraal? To je tvoj dom. Ovdje si se rodio. Molim te, tata. Donio sam svoju odluku. Je li ti Sean to predloio? Ne! On o tome nita ne zna. Dakle, radi se o tvojoj namjeri. Spreman si unititi tvoju majku i oca za njega. Boe mili, kakav utjecaj ima na tebe, kad moe uiniti takvo to? Taman u licu, Michael udari nogom stolac i ustane. Tako izgleda, kao da se radi o izdaji. To i jest! , uzvikne Garrick. Pravi Judin potez! Tvoja majka i ja smo ti sve dali. rtvovali smo se da te poaljemo na studij, izgradili smo cijeli na ivot oko tebe, radei za dan kad si se trebao vratiti u Theunis Kraal, a. Prekine se, zadihano, i obrie si s brade kapljice sline. A ti? Ti bjei iz kue usred noi i odlazi. odlazi k onoj svinji. to misli, kako smo se osjeali? Ne shvaa li da si nam gotovo slomio srce? Medu svima, upravo k njemu! A sada? Sada eli polovicu Theunis Kraala da je daruje toj osobi, i kupi njegov. Dosta! , suho ga prekine Michael. A prije nego to nastavi, sjeti se odakle dolazi ta moja polovica Theunis Kraala: prisjeti se tko mi je poklonio izvorno tu polovicu. Zatim, podigavi eir i bi, krene prema vratima. Michael! Garrvjev glas ga zaustavi. to je? Tvoj dio. nije ba velik, zna. Nikad ti to nisam rekao, no, bilo je vremena, kad si bio jako malen. stoka je oboljela. Bio sam primoran. Nije imao snage nastaviti. to mi pokuava rei? Sjedni, Michael. Sjedni i shvatit e. Bojei se to e uti, Michael se vrati natrag i nasloni se na fotelju. Garry izabere jedan klju iz snopa koji je visio na lancu sata i otvori prvu ladicu radnoga stola. Uze jedan smotuljak dokumenata, povue vrpcu koja je drala smotuljak i ne rekavi ni rijei, prui ga sinu. Michael ga otvori i proita rijei na prvom papiru. Hipotekarni ugovor. Osjetivi da e povraati, okrene stranicu. Ne proita ga u potpunosti. Neke rijei, i skupine rijei, otisnute masnim slovima, bile su dovoljne. Ladyburg Trust &Banking Co. teren pribline povrine od dvadeset i pet tisua jutara smjeten u Ladyburgu, podruni ured Pietermaritzburg, poznat pod imenom Theunis Kraal. kao i sve zgrade. po kamatnoj stopi od osam posto. Shvaam. Michael vrati dokument ocu i ustane se. Kamo e? Vraam se u Lion Kop. Ne! , proape Garry. Ne, Michael. Molim te, sine moj. Ne. O, Boe.

Ne! Michael izie iz sobe zatvorivi paljivo za sobom vrata. Kad je Anna ula u radnu sobu, Garry je sjedio iza radnog stola pognutih ramena. Dozvolio si mu da ode! , uzvikne ena. Garry se ne pokrene, izgledalo je kao da nije uo. Ostavio nas je. Otiao je k tvom bratu. a ti si mu to dopustio. Njen je glas postajao sve razdraljiviji. Prokleta pijanico, nesposobnjakoviu. Samo sjedi tu i igra se sa svojim knjigama. Nisi bio dovoljno muko da bude njegov prirodni otac. tvoj je brat to morao uiniti za tebe! A sada ponovno nisi dovoljno muko da ga zadri, ponovno te brat nadmaio! Pustio si ga da ode. Oduzeo si mi sina! Garry je sjedio nepomino. Nije vidio nita. Nije uo nita. U njegovoj glavi bila je siva magla koja je guila svaki zvuk i brisala svaku sliku. Osjeao je toplinu. toplinu i sigurnost. Nitko ga nije mogao dosegnuti, sve dok ga je ona uvijala, titila. Bio je na sigurnom. Evo, to je sve to zna uiniti, nastavi Anna, dohvativi hrpu papira, rukopisa na radnome stolu. Tvoji papirii. Snovi i prie drugih mukaraca. pravih mukaraca! Potrga papire i baci ih na njega. Komadii papira padali su i spustili se poput mrtvoga lia na glavu i ramena. Garry se ne pokrene. Zadihavi se od bijesa i boli, Anna uze ostatak rukopisa i podere ga, rasprivi ga po sobi. Michael i Sean nalazili su se na peronu eljeznike postaje. Nisu razgovarali. Uinili su to ranije, vei dio dana i noi i nisu si imali vie to rei. Jednostavno su bili zajedno. i tko god bi ih promatrao, shvatio bi odmah da se radi o ocu i sinu. Iako Michael nije bio tako visok kao i Sean, i izgledao je krhkiji u usporedbi s njim, put i boja kose bili su isti. Obojica su imali veliki nos Courtenevjevih i iroka i mesnata usta. Poslat u ti telegram im budem imao novac. Sean je objasnio u detalje Michaelu financijsku situaciju Lion Kopa. Rekao mu je i na koji je nain mislio domoi se novca koji ga je trebao spasiti od propasti. U meuvremenu u seja ovdje pobrinuti o svemu. Michael je morao zapoeti sa skidanjem kore sa stabala koja su izbjegla poaru. Prethodnog popodneva su jahali plantaom i oznaili stabla koja su trebali odsjei. Puno sree, strie Sean! Budui da sada radimo zajedno, Mike, predloio bih da ostavi to strie. Nezgodno je. Michael se osmjehne. Puno sree, Sean. Hvala, Mike. Prue jedan drugome ruku, a potom se Sean uspne u vagon. Jackson je bio srdaan, no nepokolebljiv, kao i Nichols iz Standard Bank. Tako se Sean uputi u Johannesburg da ispali dva posljednja metka. Pukovnie Courtenev, drago mi je to vas ponovno vidim! Slubenik Hotela Candy izie iza pulta za prijem da pozdravi Seana. Razgovarali smo o vama upravo proli tjedan. Dobrodoli u Johannesburg. Bok, Frank. Poinjemo se debljati, ha? , ree Sean, pokazujui kaiprstom prema prsluku. Ovaj se nasmije. Reci mi, Frank, je li Candy. gospoda Rautenbach u hotelu? Dolo je do nekih promjena nakon vaeg polaska, gospodine, osmjehne se slubenik, uz malo zlobe. Ne postoji vie nikakva gospoa Rautenbach. Sada je gospoa Hevns. supruga gospodina Jocka Heynsa! Dobri Boe! Udala se za Jocka! Upravo tako. Prije dva tjedna: najraskonije vjenanje koje je Johannesburg ikada doivio. Dvjesto uzvanika. A, gdje je sada? Na otvorenom moru. Provest e est mjeseci u Engleskoj i Europi na medenom mjesecu. Nadam se da je jako sretna, promrmlja Sean, prisjetivi se osamljenosti koju je proitao u Candvjinim oima kad je bio otiao. Sa svim novcem gospodina Hevnsa? Kako da ne bude? , zapita slubenik iznenaeno. Hoete li se zadrati kod nas, pukovnie? Ako imate sobu. Imam uvijek sobu za prijatelje. Koliko vremena ostajete, gospodine? Dva dana, Frank. i Tim Curtisbio je inenjer u CitvDeepu. Kad je Seans njim razgovarao o kreditu, prasne u smijeh. Kriste, Sean, ja sam samo slubenik. nisam vlasnik tog prokletog rudnika. I Tim je ve dvije godine bio oenjen, te je Sean morao ruati s njim i njegovom suprugom. Primorali su ga i da pogleda njihovo dijete, te im estita, no u svome srcu je mislio da njihovo dijete izgleda poput teneta buldoga. Produljivi svoj boravak u Johannesburgu, posjeti svaku banku. Puno vremena ranije poslovao je s veinom od njih, no osoblje se promijenilo od tada, te se Sean zaudi primijetivi da je izgledalo da su ga direktori poznavali. Pukovnik Courtenev. Dakle, vi ste pukovnik Sean Courte- ney, vlasnik Lion Kop Wattle Estates, dolje u Natalu. I kad je Sean potvrivao, vidio je kako se njihovi kapci sklapaju poput eljeznih

reetaka protiv lopova koje postavlja oprezni vlasnik kue. Osme veeri narui brandv, koji mu donesu u sobu: dvije pune boce. Pio je bez prestanka i oajno. Umjesto da ublai njegovu snanu borbu koja se odvijala u mozgu, brandy ju je jo vie potaknuo, iskrivivi probleme i poveavi njegovu enju. Nastavio je piti sve dok zora nije izblijedjela utu svjetlost svjetiljaka. Od pia mu je zujalo u glavi i Sean si je arko elio malo mira. Mir koji je pronaao samo u beskonanom i neogranienom prostranstvu velda. Odjednom u njegovim mislima se oblikovala slika osamljenog groba u podnoju malenog breuljka. Zauje fijuk vjetra gledajui kako se ukasta trava na breuljku njie. To je bio mir. Podigne se na krevetu. Saul, ree. Osjeao je snano grinju savjesti zbog hodoaa koje je sebi zacrtao i koje nije izvrio. Otii u sada. Ovdje sam zavrio, odlui. Kad je ustao, zavrtje mu se u glavi: pridri se za krevet kako bi ponovno pronaao ravnoteu. Prepozna kopje kad se jo nalazio na udaljenosti od osam kilometara. Njegov oblik bio je neizbrisivo zacrtan u njegovom pamenju. Simetrian nagib padina s ravnim vrhom, okruen dijelom stjenovitog i otvorenog tla: oltar na kojem se izvrila rtva ludosti i ljudskoj pohlepi. Stigavi blie opazi aloe s krunom mesnatih listova ukraene crvenim cvjetovima. U nizini ispod kopjea, medu niskom travom oker boje, mogao se opaziti red bijelih malih mrlja. Sean je jahao prema njima, i smanjenjem razdaljine, svaka je mrlja postala hrpa bijeloga kamenja, na kojem se podizao metalni kri. Otupljen dugim danom provedenim u sedlu, Sean polako sjai. Privee konje, skine im sedla i ostali teret te ih ostavi slobodne da pasu. Ne elei se odmah pribliiti grobovima, zapali cigaru. Tiina velda njeno ga je zavila, jo vie je osjeajui s fijukom vjetra u nizini. um koji je napravio njegov konj zapoevi brstiti suhu travu zazvuio je poput svetogra na tome mjestu, to trgne Seana od njegovih misli. Krene prema dvostrukom redu grobova i zaustavi se pred jednim od njih. Uklesane grubo u metal bile su sljedee rijei: Ovdje lei hrabri burgher. Krene dalje, promatrajui red krieva i na svakom od njih proita isti natpis. Tu i tamo mogla su se vidjeti pogreno ispisana slova. Na jednoj je slovo Y stajalo na mjestu slova g u rijei burgher. Sean se zaustavi zagledavi se u nju, mrzei ovjeka koji je zbog urbe i ravnodunosti pretvorio epitaf u uvredu. ao mi je, ree glasno, kao da se eli ispriati Boeru koji je leao ispod tog kria. Potom osjeti zbunjenost, bijesan na samoga sebe to je pokazao slabost. Samo luak moe razgovarati naglas s mrtvacem. Krene u drugi red grobova. Mornar W. Carter; debeli asnik Henderson. Pogoen dvaput u prsa ijednom u trbuh. Hodao je du reda itajui. Neki su ostajali samo imena, drugi su, pak, dobivali i lica. Ponovno je u mislima vidio njihova osmjehnuta ili prestravljena lica, nain na koji su jahali, zauo zvuk njihovih glasova. Ovaj mi jo uvijek duguje gvineju, pomisli, prisjetivi se oklade. Zadri ju, ree na glas, i ponovno sam sebe ukori. Pree cijeli red usporivi postupno kako se pribliavao hrpi podignutoj neto dalje od ostalih, po njegovoj zapovijedi. Proita natpis. Potom sjedne na pete i ostane tako sjediti sve dok sunce nije zalo iza obzora i vjetar postane hladan pojaavi fijuk. Tada se vrati prema mjestu gdje je ostavio sedlo i rasprostre pokriva. Nije bilo drva kojim bi mogao upaliti vatru te je tako spavao samo povremeno u hladnoj noi. Jo ledenije bile su njegove misli u trenucima bdijenja. Ujutro se vrati na Saulov grob. Opazi prvi put da je trava rasla izmeu hrpe kamenja i daje kri bio neznatno nagnut u stranu. Skine jaknu i, kleknuvi, radio je poput vrtlara, upajui korov lovakim noem, do korijenja. Zatim odmakne kamenje oko kria, izvue ga iz tla, iskopa novu rupu i ponovno ga zabije, uvrstivi ga kamenjem, a potom ponovno vrsto naslae na hrpu bijelo kamenje. Napravi dva koraka unatrag, oistivi si ruke i proui obavljen posao. Jo uvijek nije bio savren: neto je nedostajalo. Razmisli nekoliko trenutaka, nabravi elo, a potom nae odgovor. Cvijee, promrmlja, podigavi pogled prema aloama. Zapone se penjati kamenjem. Njegov je no s lakoom rezao mekane stabljike, a limfa procuri iz rana. Kad je skupio buket, zapone se sputati. Odjednom, mrlje privuku njegovu panju, bijela i ruiasta boja medu kamenjem. Bili su to cvjetovi, svaki je od njih imao malenu, savrenu trubu ruiaste boje s krhkim ukastim jezikom. Radostan zbog tog otkria, Sean spusti na tlo cvjetove aloe i nagnut nad

ovim cvjetovima, zapone ih brati u smjeru velike pukotine. Kad stigne do nje, ustane odmorivi si leda. Bila je dovoljno uska da ju je mogao preskoiti bez napora, no jako duboka. Pogleda prema dnu bez velikog zanimanja. Poluzakopane u pijesku nalazile su se kosti neke velike ivotinje. No, nisu ga one potaknule da se spusti usjeklinom, ve povei koni predmet koji se vidio izmeu njih. Klizne na stranjici sputajui se posljednjim dijelom, i stigne do dna te proui to je opazio. Bila je to utura jedne mazge, s dvije kone torbe i sasvim hrdavim kopama. Podigne ih s pijeska i zaudi se osjetivi njihovu teinu. Koa je bila suha i oteena. Sean odree jedan kraj torbe noem, a iz nje iscuri mlaz zlatnika. Padnu na pijesak jedan za drugim, stvorivi radosnu hrpicu zlata. Sean se zagleda u njih, u nedoumici. Ispusti torbu koja padne na tlo. Srameljivo podigne jedan zlatnik i proui portret starog predsjednika, a potom ga priblii usnama i zagrize u nj. Njegovi zubi zariju se u mekani metal. Pa, neka sam proklet, ree i glasno se nasmije. Podignuvi se na prste i pogledavi u nebo, dao je sebi oduka viui iz sveg glasa, osjetivi olakanje i radost. No, odjednom njegov smijeh utihne i Sean se ponovno uozbilji. Rukama prepunim zlatnika zapita se: Odakle ti ovdje? Odgovor je stajao u liku koji se nalazio na svakom zlatniku. Boerski novac. Kome, do vraga, pripada? Odgovor je i dalje ostao isti, i Sean ispusti zlatnike kroz prste. Boersko zlato. Ni govora! , uzvikne bijesno. Od sada je Courtenevjevo zlato. I zapone ga prebrojavati. Mozak je radio istom brzinom kao i prsti, pripremajui Seanovu obranu protiv optuba vlastite savjesti. Boeri su mu dugovali novac koji je izgubio prodavi svoja prepuna kola bjelokosti; dugovali su mu novac koji je izgubio u Volkskaas Bank, ranu od rapnela na nozi, te od metka u trbuh. Dugovali su mu tri godine opasnosti i tekog ivota; te, konano, dugovali su mu prijatelja. Dok je stavljao zlatnike na hrpe od po dvadeset, proui vlastiti sluaj, osjeti da je opravdano, te presudi u svoju korist. Tueni je u pravu, izjavi, i usredotoi svu svoju panju na novac. Sat i pol kasnije zavrio je s brojenjem. Na ravnoj stijeni koju je iskoristio kao stol nalazila se golema hrpa novca. Zapali cigaru, a dim koji mu ispuni plua, uini ga euforinim. Njegova se savjest sasvim predala i sada se osjeao dobro, osjeajui ga jo snanije, od uasnog razdoblja koje je ovome prethodilo. Sean Courtenev prihvaa od Vlade bive Republike Transvaal iznos od 29. 200 funta, kao ukupan iznos svih kredita i odeta koje mu duguje. "Ponovno se nasmije i zapone vraati zlato u kone torbe. S tekom torbom prebaenom preko ramena i rukama punim divljeg cvijea, Sean se spusti s kopjea. Osedla konja i natovari drugoga, a potom ode do Saulova groba i poloi na nj cvijee. inilo je lijepu arenu mrlju na smeem tlu. Zadra se jo sat vremena, popravivi cvjetni aranman i suzdravi se od iskuenja da zahvali Saulu naglas. Budui da je sada mislio da zlato nije dar republikanske vlade, ve Saula Friedmanna, jo mu je bilo lake prihvatiti ga. Konano uzjai na konja i ode. Dok su se konjanik i njegovi konji pretvarali u dvije malene tamne tokice na beskonanoj nizini oker boje, vrtlog praine pribliavao se s juga, pleui. Jo se jedan topli zrani vihor praine i komadia suhe trave pribliavao groblju ispod kopjea. Na poetku je izgledalo kao da e ga izbjei, no, odjednom promjeni pravac i srui se na dvostruki red krieva. Dohvati cvijee na Saulovom grobu i podigne ga, rasprivi latice nizinom. S Michaelom uz sebe, koji je nosio teku putnu vreu, Sean se spusti iz koije i ude u urede Ladvburg Banking & Trust Co. O, pukovnie Courtenev! , ree mlada ena koja je bila zaduena za prijem stranaka. Odmah u obavijestiti gospodina Pyjea da ste ovdje. Ne brinite se, draga. Osobno u mu priopiti lijepu vijest. Ronnv Pye podigne uzbunjeno pogled kad su se vrata ureda irom otvorila i dvojica mukaraca uli u sobu. Dobar dan, Ronny, pozdravi ga radosno Sean. Kako si? Jesi li danas ve isisao nekome krv, ili je jo uvijek prerano? Ronnv ustane, promrmljavi odgovor koji nisu mogli deifrirati. Sean izabere cigaru iz kone kutije na radnome stolu i pomirie ju. Ima dobru marku konjskog izmeta, primijeti, odgrizavi vrh zubima. ibicu, molim. Stranka sam, Ronnv; gdje su zavrile tvoji lijepi maniri? Prezrivo, pun sumnje, Ronnv mu upali cigaru. Sean sjedne i podigne stopala na radni stol, prekriivi glenjeve. Dakle, koliko ti dugujem? , zapita.

Pitanje jo vie povea Ronnvjeve sumnje, ije se oi spuste na putnu vreu koju je Michael drao u rukama. eli li rei, sve zajedno? Kapital i kamate? Kapital i kamate, potvrdi Sean. Pa, trebao bih zbrojiti. Reci mi okrugli iznos. Pa, evo, priblino bi trebalo biti oko. hm, ne znam, recimo. Zastane. Teak izgled te vree gaje zbunjivao. Izgledala je napuhnuta, a Michaelovi miii na ruci bili su napeti. Recimo 22. 860 funta i petnaest ilinga. Dok je izgovarao toan iznos, spustio je glas, nalik na glas domorodca koji priziva svoga boga. Sean spusti noge, te se nagne prema naprijed, odgurne u stranu papire koji su prekrivali radni stol. Vrlo dobro. Plati mu, Michael. Sveanim pokretima mladi spusti vreu na stol, koji je Sean oistio. No, kad mu je ovaj namignuo, Michael ostavi sveanost i iroko se osmjehne. Ne pokuavajui sakriti nervozu, Ronnv zavue obje ruke u vreu i izvue dvije sive torbe. Otvori jednu i iskrene novac na radni stol. Gdje si ga uzeo? , zapita sumnjiavo. Gdje zavrava duga. Tu je malo bogatstvo, ree Ronnv, zagrabivi u torbu. Lijep iznos, priznajem. Ali, ali. Zamuckivao je, okreui novac i pokuavajui otkriti tajnu njegova porijekla, poput kokoi u potrazi za crvima. Sean je, pak, tjedan dana proveo u Johannesburgu i dva dana u Pietermaritzburgu, kruei po bankama i mijenjajui mali iznos Krugerovih zlatnika u englesku i portugalsku valutu i jo nekoliko desetaka valuta drugih zemalja. Na trenutak promotri Ronnvjeve napore uz prezriv osmijeh. A potom se pozdrave. Sad se vraamo kui. Zagrli Michaela rukom i krene prema vratima. Ostatak stavi na moj raun, Ronny. Uz jo jednu reenicu koja mu zamre na usnama s mjeavinom oaja i frustriranosti, Ronny Pye pogleda kroz prozor prema vlasniku Lion Kopa Wattle Estates koji se penjao u koiju, nabivi si eir na glavu, zamahnuvi biem, uljudno ga pozdravivi, te radosno krenuvi daleko od njegovih panda. Cijelo ljeto breuljci Lion Kopa odjekivali su suhim udarcima sjekire i pjesmom stotinu Zulua. Postupno, kako su suha stabla padala njihanjem grana, ljudi naoruani sjekirama pribliavali bi se te skidali bogatu koru i vezivali je u svenjeve. Svaki vlak koji je polazio prema Pietermaritzburgu transportirao je cijele vagone do postrojenja koje je izdvajalo tanin. Iz dana u dan odnos izmeu Seana i Michaela je postajao sve jai. Razradili su jezik koji su samo oni razumjeli, karakteriziran maksimalnom ekonomijom rijei. Bez dugakih rasprava, svatko se obvezao za jednu aktivnost na Lion Kopu. Michaelov zadatak bio je da se brine o oruu za rad, za transport robe, uredske poslove i narudbu materijala. Na poetku ga je Sean drao na oku, a potom, vidjevi da je odlino obavljao svoj dio posla, nije se vie brinuo. Odvajali su se samo krajem tjedna, kad je Sean odlazio u Pietermaritzburg, a Michael u Theunis Kraal. Mladi je mrzio te povratke kui, mrzio je beskonane Anine optube o izdaji i njen prekomjerni pla. No, jo je nepodnoljivija bila Garrvjeva utnja kojom ga je korio. Svakog ponedjeljka u rano jutro, s radou tek osloboenog zarobljenika, Michael bi se vraao u Lion Kop, gdje ga je Sean doekivao rijeima poput: to se dogodilo s tim prokletim rukama za sjekire koje smo naruili pred tjedan dana, Mike? Tek uveer su Sean i Michael slobodno avrljali, sjedei na stubama balkona. Razgovarali su o novcu, o ratu, politici, o enama, stablima. govorei ravnopravno, bez preuivanja, poput ljudi koji rade zajedno i imaju jednake ciljeve. Dirk je sjedio u tiini, po strani i sluao ih. Imao je petnaest godina, no i neizmjernu mogunost mrnje, preveliku za njegovu w I dob i svu usmjerenu protiv Michaela. Sean se uvijek odnosio na isti nain prema Dirku; njegovo je odlaenje u kolu postalo povremeno. Djeak je odlazio na plantau sa Seanom i dobivao je svoj dio Seanove grube ljubavi i jo grublje discipline. te je u odnosu izmeu Seana i Michaela vidio jo veu prijetnju vlastitoj sigurnosti. Samo zbog svoje mlade dobi i pomanjkanja iskustva nije bio ukljuen u njihove rasprave na balkonu. Njegove rijetke doprinose doekali bi s velikom panjom, no potom bi nastavljali razgovor kao da on nije ni govorio. Tada bi Dirk sjedio u tiini, smiljajui osvetu sve do najsitnijih detalja. Tog ljeta se na Lion Kopu dogodilo mnotvo malenih kraa i vandalskih inova, svi su bili usmjereni protiv Michaela. Njegove najbolje jahae izme nestale su; kad je htio odjenuti jedinu sveanu koulju za mjesenu plesnu veer u koli vidio je da je izrezana

na leima; njegova kuja okotila je etiri teneta koji su nakon tjedan dana zagonetno uginuli. Ada i njene djevojke zapoele su s pripremama za Boi 1904. sredinom prosinca. Ruth i Storm su stigle iz Pietermaritzburga dvadesetoga, a uz mnoga svoja izbivanja Sean je na Michaelovim leima ostavljao velik dio odgovornosti. U vili u Protea Streetu vladala je zagonetna atmosfera. Seana su namjerno ostavljale izvan dugih sastanaka u Adinim privatnim odajama, gdje su se ona i Ruth povlaile pripremajui vjenanicu, no to nije bila jedina tajna. Mora da se radilo o jo neemu, to je dvije ene uzbuivalo. pijunirajui, Sean shvati da je stvar bila povezana s njegovim darom za Boi koji mu je Ruth namjeravala pokloniti. No, on je imao drugih briga, prije svega zadrati svoje mjesto u jakoj konkurenciji za simpatije gospoice Storm Friedman. To je znailo velike trokove za slatkie, koje joj je kriomice poklanjao da Ruth ne bi saznala. Ponija Shetlanda ostavili su u Pietermaritzburgu i Sean ga je morao zamijeniti, pod cijenu vlastitog ponosa i velikih mrlja od trave na koljenima hlaa. Za uzvrat je svakog popodneva bio pozvan na aj s gospoicom i njenim lutkicama. Mezimica medu svima bila je lutkica s pravom kosom i beznaajnim izrazom na irokom porculanskom licu. Storm je ronila gorke suze tog dana kad ju je pronala razbijenu u tisuu komadia. Uz Seanovu pomo pokopa lutku u dvoritu iza kue, ukravi cvijee iz Adina vrta da ukrase njen grob. Drei se po strani Dirk je tupo promatrao pogreb. Storm, koja se vie nije brinula zbog gubitka, jako se zabavila na pogrebu, te je zatraila od Seana da izvue le i ponovi pogreb. Ukupno su lutku pokopali etiri puta, te je na kraju izgledalo kao da se u Adin vrt spustio roj skakavaca. Dan je za Seana brzo zapoinjao. Zajedno s Michaelom nadgledao je klanje deset golemih bikova za Zulu radnike, a zatim podijele darove i plae: svakom ovjeku jednu koulju i kratke hlae kaki boje, svakoj od njihovih supruga dvije ake arenih perlica. Domorodci su pjevali i smijali se. Mbejane, ustavi iz kreveta za tu priliku, odri govor s dramatinim sadrajem. Nesposoban da se odri na tek ozdravljenim nogama, prodrma koplja, rairi ruke i uzvikne niz pitanja svojim prijateljima Zulu. Je li vas ibao? Aihhob, glasio je gromki negativni odgovor Je li vas hranio? Yhe hho Ima li zlata u vaim depovima? Je li va otac? Na je otac! Iako nije sve trebalo doslovce shvatiti, Sean se osmjehne. Potom napravi nekoliko koraka prema naprijed te primi veliku zdjelu punu piva koje mu je Mbejaneova supruga ponudila. Bilo je pitanje asti ispiti zdjelu ne odvajajui usne s ruba, to je Sean, a kasnije i Michael, uinio bez ikakvog napora. Zatim se uspnu u koiju; Mbejane uze uzde i s Dirkom uza se, krenu prema Ladvburgu. Nakon prvog vala pozdrava i dobrih elja Ruth povede Seana u dvorite iza kue. Svi ostali su ih slijedili te ispred sebe ugledaju veliku stvar pokrivenu votanim platnom. Kad ga sveano skinu, Sean ostane bez daha vidjevi Ruthin dar. Bljetavo na suncu, sjajne boje, metal i crvena koa. nalazilo se motorno vozilo! Na kotaima i ispod srebrenog znaka koji je krasio automobil pisalo je Rolls Royce. Sean je vidio ta predivna vozila u Johannesburgu, te osjeti ponovno nelagodu kao i tada. Draga moja Ruth, nemam rijei da ti zahvalim. Strastveno ju poljubi da bi odgodio to vie trenutak kad se bude morao pribliiti tom udovitu. Zaista ti se svida? Pita me svia li mi se? To je najljepa stvar koju sam ikad vidio. Preko Ruthinih ramena opazi s olakanjem da je Michael uzeo stvar u svoje ruke. Kao jedini prisutni inenjer sjeo je za volan i razgovarao autoritativno s gomilom koja ga je okruivala. Sjedni! , zapovjedi Ruth. Dopusti mi najprije da ga pogledam. Pruivi Ruth ruku kruio je oko automobila, drei se na razmaku od nekoliko koraka. Velika svjetla gledala su u njega zlobno, te Sean stisne oi. Njegova nelagoda pretvarala se polako u strah na pomisao da e trebati ne samo sjesti u vozilo, ve paziti i na pravac i brzinu kretanja. Ne mogavi odgaati vie trenutak, priblii se automobilu i nekoliko puta pokuca po haubi. Hej! , ree strogo. Kad ima posla s divljom zvijeri, mora odmah jasno pokazati tko je gospodar. Sjedni! Michael je i dalje bio za volanom i Sean smjesti Ruth u sredini na prednjem sjedalu, te sjedne pored nje, pored vrata. Sjedei u majinom krilu, Storm se vrtjela i vikala od uzbuenja. Vrijeme koje je Michaelu trebalo da pogleda knjiicu s uputama zasigurno nije bilo dovoljno

da ohrabri Seana. Ruth, ne misli li da bi bilo bolje ostaviti malenu, bar ovaj put? O, njoj se svia! Ruth ga pogleda upitno, a potom se osmjehne. Nema nikakve opasnosti, dragi. Usprkos tim rijeima, Sean protrne, kad je motor zapoeo raditi; ostane ukoen, gledajui ispred sebe, za vrijeme trijumfalnog kruga ulicama Ladvburga. Iziavi iz svojih kua bijelci i crnci su se natiskivali uz rubove ulica, uzvikujui rijei uenja i zabave. Zatim se vrate u Protea Street, i kad je Michael zaustavio vozilo ispred kue, Sean skoi van poput ovjeka koji se budi iz none more. vrsto je odbio prijedlog da odu u crkvu automobilom, tvrdei da je to neukusno. Veleasni Smilev bio je jako poaen to je Sean ostao budan za vrijeme cijele mise i po njegovom zabrinutom izrazu lica pretpostavi da je taj vragolasti Courtenev konano zapoeo strahovati za svoju duu. Nakon mise Michael ode u Theunis Kraal na boini ruak sa svojim roditeljima, popodne se vrati i zapone davati poduke vonje Seanu. Cijelo stanovnitvo Ladvburga izilo je da promotri Seana i Michaela koji su sporo kruili oko etvrti. Predveer Michael procijeni da je Sean spreman da sam provozi, i izie iz automobila. Sjedei za volanom, znojna ela, Sean pogleda more lica oko sebe i opazi Mbejanea koji se smijao u pozadini. Mbejane! , uzvikne. Nkosil Dodi sa mnom. Osmijeh nestane sa Zuluova lica i on se neznatno povue. Nije bilo prirodno da se vozilo samo kree. a Mbejane nije htio imati posla s time. Nkosi, noge me jo uvijek bole. Medu gomilom ljudi bilo je mnogo Zulu radnika s Lion Kopa koji su se spustili breuljkom kad je vijest o udu stigla do njih, i jedan od njih se nasmije tako kao da je posumnjao u Mbejaneovu hrabrost. Uspravivi se u svoj svojoj visini, Mbejane ga prostrijeli pogledom, a potom se priblii ponosno prema Rollsu, sjedne pored Seana i prekrii ruke na prsima. Sean udahne duboko i vrsto stisne volan objema rukama, lagano nagnut prema naprijed, s poluzatvorenim oima i namrtenih obrva. Spustiti kvailo, promrmlja za sebe. Staviti u brzinu! Odmaknuti konicu! Gas! Kvailo! Rolls se pokrene prema naprijed tako snano da su i Sean i Mbejane gotovo odletjeli preko naslona. Pedeset metara dalje automobil se zaustavi zbog pomanjkanja goriva: prava srea, jer nije bilo vjerojatno da se Sean prisjeti kako se zaustavljao. Tmurna lica i s nogama koje su mu se tresle Mbejane izie iz automobila posljednji put. Nikad vie nije uao u automobil. i potajno mu je Sean zavidio na njegovoj slobodi. No, osjeti olakanje saznavi da e potrajati nekoliko tjedana dok gorivo stigne iz Cape Towna. Tri tjedna prije Seanovog vjenanja, jednoga jutra, Ada Courtenev izie u vrt s namjerom da ubere neto voa za doruak. U vonjaku, pokrivenu samo bijelom nonom kouljom, pronae Mary kako visi, s omom oko vrata na jednom stablu avokada. Ada povue djevojino tijelo i poalje jednu od djevojaka po doktora Frasera. Zajedno prenesu mrtvo tijelo djevojke u njenu malenu sobicu i poloe ga na krevet. Dok je doktor Fraser hitro pregledavao tijelo, Ada je promatrala to lice, koje je smrt jo vie naruila. Koja osamljenost ju je mogla natjerati da uinio takvo to, promrmlja. Doktor Fraser pokrije les plahtom i pogleda Adu. Nije to bio uzrok. naprotiv, moda bi ak bilo bolje da je imala manje drutva. Izvue iz depa vreicu s duhanom i zapone ga gurati u lulu. Tko je bio njen mladi, teta Ada? Njen mladi? Nitko. A, ipak, mora da ga je imala. Kako moe biti siguran u to? Teta Ada. Mary je bila trudna etiri mjeseca. i. Dva tjedna prije vjenanja, Sean i Michael su priveli kraju skidanje kore sa stabala i ponovno su naredili Zuluima da posade nova stabla, na mjestima gdje je poar unitio stara. Zajedno procijene dobit i gubitke. Ujedinivi njihovo znanje iz raunovodstva i raspravivi do kasno u no, konano zakljue da je 1. 500 ara akacija dalo 1. 480 tona kore, uz bruto dobit neto iznad 28. 000 funta u zlatu. No, u tome se njihovi rauni nisu slagali. Michael je tvrdio da trokove za materijal i za sadnju novih stabala nisu trebali oduzeti, ime je neto dobit za tu godinu iznosila devet tisua funta. Sean, je, pak, htio sve trokove smjestiti u kolonu gubitaka, dobivi time profit od jedva tisuu funta. Da se oslobode teke odluke, poalju sve registratore jednom iskusnom raunovoi u Pietermaritzburg, koji je dao pravo Michaelu. Uzevi u obzir, dakle, perspektivu za sljedeu godinu, osjete gotovo nemir kad shvate da e imati etiri tisue ara stabala za

skidanje kore uz bruto dobit procijenjenu na oko osamdeset tisua funta u zlatu. naravno, ako ponovno ne doe do kakvog poara. Te veeri, skrivajui to pred Seanom, Michael napie dva pisma. Jedno proizvoau industrijskih ureaja iz Birminghama, ije je ime i adresu mladi kriomice prepisao s jedne goleme kotlovnice postrojenja Na- tal Wattle Kompanije. Drugo je adresirao na knjinicu Fovle u Charing Cross Road, London, zamolivi da mu odmah poalju svu literaturu koja postoji, a koja se odnosi na obradu kore od akacija. Michael Courtenev je od Seana naslijedio obiaj velikih sanjarenja, ali i odluku da te sanje to prije pretvori u stvarnost. Tri dana prije vjenanja Ada i njene djevojke vlakom odu u Pietermaritzburg, dok su Sean, Michael i Dirk otili Rollsom. Trojac je pred White Horse Hotel stigao pranjav i ljutit. Bilo je to teko putovanje. Sean je cijelo vrijeme upozoravao, davao savjete i proklinjao Michaela, koji je imao ulogu vozaa. Uspori, prokletstvo, uspori! eli li nas sve ubiti? , Pazi! Gledaj tu kravu! , Ne pribliavaj se previe rubu ceste! Dirk je takoer dao svoj prilog zapitavi da se zaustave kako bi mogao isprazniti mjehur, naginjui se preko vrata, penjui se neumorno na naslon, prelazei s jednog sjedala na drugo i hrabrei Michaela da vozi bre nego to je otac htio. Konano, Sean je, bijesan, naredio da zaustavi automobil te ga strogo kaznio gipkom ibom melkhosa odrezanoj uz rub ceste. Kad su stigli, Ada odvue Dirka, koji se derao iz sveg glasa. Michael uze Rolls nestavi u pravcu postrojenja Natal Wattle, gdje je namjeravao provesti vei dio vremena u sljedea tri dana, gurajui nos posvuda i postavljajui pitanja, a Sean ode u posjet Jan Paulusu Lerouxu, koji je stigao iz Pretorije zbog vjenanja. Na dan vjenanja Michael je ispunio biljenicu s natuknicama o preradi kore, a Jan Paulus je Seanu potanko objasnio koje ciljeve i aktivnosti razvija Junoafrika stranka. No, kao odgovor na njegove molbe, Seanova obeanja ograniila su se da e najprije razmisliti o tome. Vjenanje je potaknulo ivu zabrinutost kod svih. Iako Sean nije imao nita protiv obreda u sinagogi, ni u kom sluaju nije se htio podvrgnuti maloj, bolnoj operaciji koja mu je trebala dopustiti da se oeni. Njegov, ne ba previe uvjerljiv prijedlog da Ruth prihvati kranstvo britko je odbijen. Konano, uspiju ipak nai kompromis, i Ben Goldberg nagovori matiara da odri civilni obred u sali za ruanje u The Goldsu. Ben Goldberg prui mladoj ruku, a mama Goldberg ispusti nekoliko suza. Ruth je bila predivna u vjenanici koju je Ada kreirala: zeleni saten s perlicama. Storm je imala na sebi savrenu kopiju Ruthine haljine u minijaturi, a za vrijeme obreda svaala se s ostalim djevojicama. Michael, kao vjenani kum, sasvim je vladao sobom. Utia nemirne djevojice, prui prstenje u pravom trenutku te doapne mladoenji prave rijei, koje je ovaj zaboravio. Na proslavi u parku prisustvovalo je mnotvo prijatelja i Goldbergovih ortaka, i polovica stanovnika Ladvburga, ukljuujui Ronnvja Pveja, Dennisa Petersena i njihove porodice. Garrick i Anna Courtenev nisu bili prisutni, nisu se odazvali pozivu, ni poklonom, ni jednostavnom estitkom. Predivno sunce blagoslovi dan, travnjaci su bili zeleni i glatki poput skupocjenih tepiha. Na dugakim stolovima isticali su se proizvodi iz kuhinje mame Goldberg i tvornice piva staroga Bena. Storm je etala od skupine do skupine, podiui podsuknju i pokazujui ruiaste vrpce na gaicama, sve dok ju Ruth ne dohvati. Dirk okusi ampanjac prvi put i svidi mu se toliko da ispije est aa sakriven iza grma rua. Naravno, poslije mu je pozlilo. Na sreu, Michael ga pronae prije Seana i ugura ga u jednu od soba za goste, ostavivi ga da pati u samoi. S Ruth uza se, Sean je pogledao sve vjenane poklone ostavi zaista impresioniran, zatim je kruio medu gomilom uzvanika sve dok ne pronae Jan Paulusa te se upusti u ivahan politiki razgovor. Ruth ga ostavi i ode se presvui. Najdraesnija s najvie plavom kosom medu Adinim djevojkama dohvati u letu buket. Odmah zatim njen se pogled sretne s Michaelovim, te pocrveni poput karanfila koje je drala u rukama. Uz agor komentara i kiu konfeta, Ruth se ponovno pojavi u odjei za putovanje, te poput kraljice koja se sputa s prijestolja, smjesti se u Rolls. Pored nje Sean je s golemim okruglim naoalama apelirao na svu svoju hrabrost, promrmlja uobiajene psovke i pokrene motor. U njegovim rukama izgledalo je kao da se vozilo podiglo na stranjim kotaima, poput divljeg konja, te

potom krene puteljkom, poprskavi ljunkom goste. Ruth je oajniki pridravala eir s nojevim perjem a Sean je uzviknuo Rollsu: Yaa! Budi dobar! te tako odoe prema Dolini s tisuu breuljaka, koja je vodila prema Durbanu i moru, nestavi u irokom oblaku praine. Tri mjeseca kasnije, nakon to su se zaustavili kod mame Goldberg i uzeli malu Storm, Sean i Ruth se vrate u Lion Kop. Sean se udebljao i oboje su imali blaeni izraz lica koji se moe vidjeti samo na parovima koji se vraaju s medenog mjeseca to je savreno protekao. Na balkonu i u odajama kue nalazio se bezbroj kutija razliitih veliina, koje su sadravale vjenane darove, namjetaj i Ruthine tepihe, te zastore, ukrasne predmete koje je gospoda Courtenev kupila u Durbanu. Uz Adinu vjetu pomo, Ruth uzbueno zapone otvarati kutije te nositi predmete unutra. Sean krene u obilazak imanja, da vidi koliko je za vrijeme njegove odsutnosti proputeno posla, i osjeti se donekle razoarano otkrivi da je Michael odlino obavio svoj posao i bez njega. Plantae su bile u savrenom redu, oiene od korova, golemi oiljak koji je poar ostavio gotovo je nestao pod jasnim mladim vlatima trave, radna snaga poveala je proizvodnju zahvaljujui novom sistemu plaanja, koji je Michael uveo suglasno s raunovoom. Sean je mladiu oitao bukvicu o tome kako ne postati previe inteligentnim i o tome kako nauiti hodati, a potom trati, koja zavri uz nekoliko rijei pohvale. Tako ohrabren jedne veeri Michael ue u Seanovu radnu sobu. Sean se osjeao blaeno zahvaljujui golemoj koliini hrane koju je probavljao te injenici da je Ruth konano pristala da Sean usvoji Storm, koja bi se time preivala Courtenev, a ne vie Fried- man, te to se namjeravao pridruiti eni u golemom branom krevetu, im bude ispio svoj brandv i popuio veliku cigaru koju je sam napravio. Udi, Michael. Sjedni. Ulij si malo pia, pozdravi ga Sean. S gotovo izazovnim izrazom Michael prede perzijskim tepihom i poloi golemu hrpu papira na pisai stol, pred Seana. to je to? , zapita Sean, osmjehnuvi mu se. Proitaj i vidjet e. Michael sjedne na drugi kraj sobe. Ne prestavi se osmjehivati, Sean je gledao prema prvom listu papira Lion Kop Estates. Planovi i predraun za postrojenje za ekstrakciju tanina. Osmijeh nestane. Sean okrene stranicu i, kako je postupno itao, njegovo je lice postajalo sve vie namrteno. Kad je dovrio, ponovno upali cigaru, ostavi u tiini pet minuta, pokuavi prebroditi ok. Tko te zarazio ovom idejom? Nitko. Gdje bi prodavao tanin? Stranica broj pet. Sastavio sam popis moguih kupaca. uz cijene u posljednjih deset godina. Za ovaj ureaj treba nam dvadeset tisua tona kore godinje. da i svaki metar Lion Kopa i Mahoba Kloofa zasadimo akacijama, mogli bismo proizvesti samo polovicu. Kupit emo ostatak novih plantaa u dolini. mogli bismo ponuditi bolju cijenu od Jacksona, jer bismo utedjeli transport do Pietermar itzburga. Tko bi rukovodio postrojenjem? Ja sam inenjer. Na papiru, promrmlja Sean. Kako bi doveo vodu? Preko brane na Baboon Stroomu, iznad vodopada. Sat je vremena Sean pokuavao napadati projekt traei slabu toku. I kako je Michael postupno smireno odgovarao na sva pitanja, Seanov je nemir rastao. U redu, promrmlja konano. Dobro si postavio projekt. Sada mi odgovori samo jo na ovo: kako si misli pronai sedamdeset tisua funta potrebnih da uloi u tvoj mali plan? Michael sklopi oi, kao da moli, a eljust mu otvrdne. I odjednom se Sean zapita kako to da nije primijetio ve ranije snagu na tom licu, tvrdoglavost, gotovo fanatinu odlunost. Michael ponovno otvori oi i ree tiho: Uz kredit od dvadeset i pet tisua funta na Lion Kop i Mahoba Kloof, hipotekom na postrojenje od takoer dvadeset i pet tisua funta. a ostatak prodajom akcija. Sean skoi na noge i zarei: Ne! Zato ne? , zapita Michael jo uvijek smireno i razumno. Jer sam polovicu svog ivota proveo u dugovima do grla! , izjavi Sean te pokae rukom. Jer sam sada konano slobodan i ne elim se ponovno uvaliti u njih. Jer znam to znai imati vie novca nego ga se moe potroiti, i ne svia mi se. Jer sam zadovoljan kako se stvari odvijaju i ne elim ponovno dohvatiti kojeg lava za rep, uz rizik da se okrene protiv mene. Prekine se oteano diui. A ja vie ne elim biti tako bogat! Gipkou mladog leoparda Michael doe do pisaeg stola i lupi akom po njemu. Drui od bijesa, crven u preplanulom licu, mladi se zagleda u Seana. Ali ja elim.

elim se obogatiti! A tvoja jedina zamjerka mom projektu jest da moe biti unosan! , uzvikne. Sean trepne oima od iznenaenosti, a zatim izdri njegov pogled istom jainom. Bude li postao, nee ti se svidjeti! A mladi istim intenzitetom u glasu ree: To u ja sam procijeniti! U tom trenutku vrata radne sobe se otvore i Ruth ih pogleda s praga. Izgledali su poput dva pijetla u borilitu jo uvijek nakostrijeenog perja. to se to dogaa ovdje? , zapita. I Michael i Sean pogledaju prema njoj s osjeajem krivnje, a potom se polako opuste. Michael sjedne i Sean se nakalje, osjetivi nelagodu. Samo mala rasprava, draga moja. Pa, probudili ste malenu, a malo je nedostajalo da sruite krov. Osmjehne se i krene prema Seanu, te ga dohvati pod ruku. to kaete da ostavite raspravu do sutra? Tada ete ponovno moi nastaviti vau malenu raspravu na dvadeset koraka udaljenosti s pitoljima u rukama. Pigmejci u umama Ituri lovili su slona malenim kopljima. Kad se otrica zabode u meso, slijede strpljivo ivotinju, utaborivi se no za no na putu, sve dok otrov ne stigne u slonovo srce i ubije ga. Michelovo koplje duboko se arilo u Seanovo meso. U Lion Kopu Ruth je okusila sreu kojoj se nikada nije nadala, i za koju nije ni mislila da postoji. Do tada je njezin ivot bio uobiajen i odreen ocem koji ju je oboavao, no koji je bio strog, a na isti se nain prema njoj odnosio i Ben Goldberg. Nekoliko godina sa Saulom Friedmanom bile su sretne, no sada su izgledale nestvarne poput sjeanja iz djetinjstva. Ruth je uvijek bila okruena bogatstvom i drutvenim zabranama te dunostima koje je nalagao poloaj obitelji. ak se i Saul odnosio prema njoj kao prema djevojici, za koju je on trebao uvijek odluivati. Imala je miran i obian ivot, no smrtno dosadan. Dva puta se samo pobunila, kad je pobjegla iz Pretorije i, ponovno, kad je otila u posjet Seanu u bolnici. Dosada je bila njezin stalni pratitelj. Sada se, odjednom, pronala na elu sloenog drutva. Na poetku je osjeaj malo nadvladao njome i kao i obino obratila se Seanu, recitirajui mu stotine odluka koje je svaki dan donosio. Neto u se s tobom dogovoriti, odgovori joj on. Ti mi nemoj govoriti kako u uzgajati svoje akacije, a ja tebi neu govoriti kako upravljati kuom. Stavi taj ormar gdje god hoe! Dvoumei se na poetku, zatim uz sve veu vjeru u sebe i konano ponosno i odvano, Ruth pretvori Lion Kop u lijepu i udobnu kuu. Grmlje i korov oko imanja ustupi mjesto zelenim travnjacima i lijehama cvijea, vanjski zidovi osmjehivali su se nakon novog kreenja. U unutranjosti je parket blistao poput bisera, istiui Buchara tepihe i zastore od baruna. Nakon nekoliko eksperimenata koji su loe zavrili, iz kuhinje su poela izlaziti jela koja su privlaila Michaela, a koja je ak i Sean smatrao jestivima. No, s nekoliko slugu na raspolaganju Ruth je imala vremena i za druge stvari. Za itanje, igranje s keri i jahanje. Seanov vjenani dar eni bila su etiri konja. Imala je vremena i za duge posjete Adi Courtenev i suprotno. Izmeu dviju ena vladao je sklad, vei nego izmeu majke i keri. Bilo je vremena za ples i za zabavu, te za duge, mirne veeri, kad su Sean i Ruth sjedili sami na balkonu ili u radnoj sobi, ili avrljali. Bilo je vremena za ljubav. Ruthino tijelo, ojaano etnjama i jahanjem, bilo je zdravo i toplo. Kao skulptura presvuena barunom, stvorena za ljubav. Postojala je samo jedna sjena u njenoj srei: Dirk Courtenev. Kad su njeni pokuaji ostali neuspjeni, a maleni gastronomski darovi koje mu je pripremala ostali odbijeni, Ruth shvati razlog njegova ponaanja. U lijepim oima i na njegovom licu opazi gorku ljubomoru koja ga je unitavala poput raka. Dugo vremena pripremala je svoj razgovor i konano joj se prui prilika da ga i iznese, jednoga dana kad je Dirk uao u kuhinju dok je ona bila sama. Vidjevi ju, djeak se okrene i htjede otii, ali Ruth ga zaustavi. Dirk, molim te, ostani. elim porazgovarati s tobom o neemu. Mladi se polako vrati i nasloni se na stol. Zatim Ruth opazi koliko je izrastao u posljednjih godinu dana: imao je snana ramena poput mukarca, noge su bile jake, a bokovi uski. Dirk. , zapone i zastane. Odjednom se vie nije osjeala tako sigurnom u sebe. On vie nije bio dijete, kao to je mislila. Na njegovu lijepom licu opazila je osjeaj koji ju je uznemirivao. kretao se poput risa, svjestan svoje ljepote. Ruth osjeti strah i nervozno proguta pljuvaku, a zatim nastavi: Shvaam da je za tebe bilo teko. otkako smo ja i Storm dole ivjeti u ovu kuu. Znam koliko voli svoga oca, koliko ti znai.

Ali. Govorila je polako. Govor koji je tako paljivo pripremila sasvim je nestao iz njena pamenja i sada je traila prave rijei. Htjela mu je objasniti da se nisu natjecali za Seanovu ljubav, da su svi oni Ruth, Michael, Storm i Dirk inili cjelinu, da su njihova zanimanja bila razliita, no, da je svatko od njih davao Seanu i dobivao od njega razliit oblik ljubavi. Kad se, nakon posljednje reenice, njen glas ugasio, Ruth shvati da ju djeak nije sasluao i nije uope pokuao shvatiti. Dirk, svia mi se i ja bih se eljela svidjeti tebi bar malo. Odgurnuvi stol stranjicom, Dirk se uspravi. Zatim se osmjehne i pogleda ju. Mogu li sada ii? , zapita. Ruth se ukoi. Sad je shvaala da nee biti nikakvog kompromisa, da se morala boriti s njim. Da, Dirk, moe Ii. Bio je zloban, sad je to Ruth sa sigurnou znala. Ne bude li dobila bitku, Dirk e unititi nju i njenu ki. I Ruth je sada osjeala strah. Dirk osjeti promjenu. Na trenutak ena pomisli daje opazila lagani traak dvoumljenja u njegovim oima. a potom joj okrene leda i izie iz kuhinje. Kriza se meu njima probudila prije nego to je Ruth i pomiljala. Svakog popodneva mlada je ena jahala do plantae, drei ponija koji je pripadao Storm. Zabavljale su se traei Seana i Michaela u labirintu puteljaka koji su se kriali izmeu redova akacija, vodene priblinim pokazivanjem skupina Zulua, dok ih ne bi pronale i predavale im boce s kavom i koaru sa sendviima. Zatim bi njih etvero zajedno jelo na mekanom tepihu palog lia ispod stabala. Jedno popodne, u odjei amazonke i s koarom u ruci, Ruth izie u dvorite kuhinje. Mlada babica Zulu sjedila je u sjeni zida i alila se s konjuarom. Nije vidjela malenu, te Ruth zapita otro: Gdje je gospoica Storm? Otila je s nkosizana Dirk, odvrati ena. Ruth obuze predosjeaj opasnosti. Gdje su? Uzvikne joj: Doi sa mnom! i ispusti koaru te potri prema redu tala. Ude unutra, pogledavi u svaki boks: zatim se premjesti u tale s travom, itom; potom ponovno izie na sunce, i potri prema sjeniku. Storm krikne od uasa, samo jednom, no tako glasno da je tiina koja je uslijedila jo uvijek vibrirala. U sedlani su. Ne usporavajui trk Ruth se okrene oko sebe. Boe, molim te, ne! Samo da se ne dogodi. Molim te! Molim te! Stigne do irom otvorenih vrata. Unutra je bilo tamno i hladno, s debelim kamenim zidovima, i u prvom trenutku prizor koji opazi nije imao smisla za Ruth. Uklijetena u najdaljem kutu, Storm si je pokrivala lice rukama, malenim, napetim prstima, otvorenim lepezasto, poput perja krila ptice, dok joj je tijelo podrhtavalo. Sklupan pored nje, Dirk nagnut prema njoj s ispruenom rukom, kao da joj prua dar. Smijao se. Zatim Ruth opazi da se neto u Dirkovoj ruci pomicalo i protrne. Omotana oko ruke, polako se odvijala i pruala prema djevojici, glave povuene unatrag, s malenim crnim jezikom koji je podrhtavao kroz otvor. Ruth krikne i Dirk skoi na noge, okrenuvi se prema njoj i sakrivi desnu ruku iza leda. Iz kuta prostorije Storm pohita k majci i sakrije lice u njenu haljinu, plaui. Ruth ju uze za ruku i vrsto ju stisne uz jedno rame, ne odvraajui pogled s Dirkova lica. Radi se samo o rooi- slangu. Djeak se osmjehne, ali nervozno. Bezopasni su. samo sam se alio. Izvue zmiju iza leda, ispusti je na kameni pod, petom izme joj smrska glavu i odgurne je prema zidu. Zatim, nestrpljivom gestom, odmakne crne uvojke sa ela i htjede izii. Ruth mu preprijei prolaz. Dadiljo, povedi kui gospoicu Storm. Njeno prui djevojicu dadilji, a potom zatvori vrata iza nje te povue rezu. Sada je unutranjost bila jo tamnija, dvije zrake sunca pune titravih atoma padale su s dvije strane prozora, a tiina je bila prekinuta samo nepravilnim Ruthinim disanjem. Bila je to samo ala, ponovi Dirk, osmjehujui se izazovno. Pretpostavljam da e sada treim korakom otii k mom ocu i sve mu ispriati. S desetak avala na zidovima visjela su sedla i konopci. Pored vrata visio je uasni sjambok koji je pripadao Seanu, dva i pol metara pletene koe koja je s velike drke zavravala u prazno. Ruth ga dohvati i jednim laganim udarcem izvue dugaki bi po podu, izmeu sebe i djeaka. Ne, Dirk, neu nita rei tvome ocu. Ovo je naa stvar. to namjerava uiniti? Srediti to jednom zauvijek. Kako? Podrugljivo se osmjehne Dirk i podboi se. Ispod zasukanih rukava, smei bicepsi su se isticali kao da ih je netko tek premazao uljem. Ovako. Ruth odmakne haljinu u stranu i korakne naprijed. Brzo osine biem iji se vrak zaplete oko Dirkova glenja, a potom

povue. Djeak padne unatrag, udarivi glavom u pod. Kako bi mogla rukovati biem, Ruth se pomakne prema sredini prostorije. Osjeala je hladan bijes, koji je davao snage njenim rukama, uvrenim dugim dnevnim jahanjima, i koji je u njoj gasio svaku samilost. Sada je bila samo enka koja brani vlastiti ivot i ivot svog mladunca. Prvi udarac potrga Dirkovu koulju od ramena do pojasa. Djeak krikne od bijesa i podigne se na prste. Drugi ga pogodi od vrata preko lene modine, paralizirajui ga u namjeri da ustane. Trei ga okrui oko glenjeva i ponovno ga natjera da ostane na podu. Ruth je i dalje udarala, a Dirk je puzio, uvijao se prema njoj, poput leoparda sa stranjim nogama razmrskanim metcima. Korak po korak, Ruth se kretala prema njemu, dok je bi i dalje fijukao zrakom. Bez milosti, pogodi ga dok mu koulja nije visjela s ramena, otkrivajui glatku bijelu kou uasno naruenu crvenim tragovima. Udarala ga je biem sve dok se vika nije pretvorila u urlik, i konano u stenjanje. Udarala ga je sve dok nije leao drui, stenjui i slabo se pokreui, a krv mu se cijedila u crne mrlje po kamenom podu. Tek tada ponovno spremi bi i otvori vrata. Skupljeni u dvoritu, radoznalo su i u tiini ekali konjuari i sluge kue. Ruth odabere etvoricu. Prenesite nkosizana u njegovu sobu. A potom se obrati konjuaru: Uzmi konja i hodi do Nkosija. Reci mu da se odmah vrati kui. Sean je stigao sav zabrinut i gotovo je razvalio vrata Dirkove sobe od nestrpljivosti da ih otvori. No, ostao je skamenjen na pragu gledajui s uasom u djeakova leda. Gol do pojasa Dirk je leao na krevetu, a Ruth mu je njegovala rane spuvicom. Na ormariu se nalazio lavor koji se pario i jak miris sredstva za dezinfekciju ispunjavao je cijelu sobu. Dobri Boe! to mu se dogodilo? Iibala sam ga sjambokom, odvrati Ruth mirno. Sean se zagleda u nju razrogaenih oiju, a potom ponovno pogleda sinova leda. Ti si uinila ovo? Da. Bijes je zatvorio Seanu usta. Kriste! Gotovo si ga ubila. I pogleda ju. Zato? Bilo je potrebno. Apsolutna uvjerenost i nepostojanje grinje savjesti koji su se mogli osjetiti u odgovoru zbune Seana koji osjeti kako ga bijes naputa. to je uinio? To ti ne mogu rei. Radi se o osobnim stvarima medu nama. Mora zapitati njega. Sean krene prema krevetu i klekne uz njega. Dirk, Dirkie, sine, to se dogodilo? to si uinio? Djeak podigne glavu s jastuka i pogleda u oca. Pogrijeio sam. Nije bitno. Zatim ponovno zarije lice u jastuk, koji prigui njegov glas, pa se Sean mogao pretvarati da nije shvatio. to si rekao? , zapita. Nakon kratke stanke, Dirk odgovori sasvim jasno: Rekao sam da sam ja kriv. A, dakle, dobro sam uo. Sean zbunjeno ustane te se obrati Ruth: Ne razumijem zato si me pozvala. ini mi se da savreno vlada situacijom. Krene prema vratima, okrene se kao da je htio neto dodati, promijeni miljenje, zavrti glavom, a potom izie. Te veeri, u mirnim, umornim trenutcima prije sna, Sean promrmlja prema Ruthinom obrazu: Mislim da si ti danas uinilo ono to sam ja trebao uiniti mnogo godina ranije. Zatim se zvonko osmjehne: Pa, ako nita drugo, sada nitko nee imati dvojbe o tomu tko je gospodarica Lion Kopa. Seanov je nain ivota bio sasvim jednostavan, gotovo naivno jednostavan: u njegovim se mislima gotovo svaki problem dao rijeiti izravnim djelovanjem. Ako si opsjednut enom, pobrini se da postane tvoja ljubavnica. Ako je eli samo za sebe, oeni se njome. Ako eli komad zemlje, ili konja, ili kuu, ili rudnik zlata, izvuci novac i kupi ih. Ako nema novca, pronai ga. Ako ti se svia mukarac, pij s njim, idi u lov s njim, smijte se zajedno. Ako ti se ne svia, potui se s njime, pregazi ga sarkazmom i ironijom. U oba sluaja nee imati dvojbe u tvoje osjeaje. Ako te mui sin, oderi mu kou biem, a potom mu daruj neto skupocjeno da mu pokae da ga voli. Sean je, to se toga tie, priznavao da nije bio previe brz u kanjavanju Dirka; no, Ruth je napravila dobar posao. Sada njemu nije preostalo drugo, nego da pozove djeaka u svoju radnu sobu i da malo rei na njega. I tako i uini. Tjedan dana kasnije vratio se iz Pietermaritzburga i malo zbunjeno ponudi Dirku primirje. Prvo mu pokloni konu kutiju s bronanim kopama u kojoj je bila puka koju je runo izradio poznati Greener u Londonu: drka od skupocjenog drva, rezbareni ukrasi u srebru, posebne cijevi. Drugi poklon bila je dvogodinja kobila iz uzgajalita Huguenot iz VVorcastera, na Rtu. Ki Sun Lorda i Harves Dance, Sun Dancer je

imala najbolju krv Afrike i bila je jako brza, osim to je bila predivna. Sean ju je platio tisuu gvineja i mislio je da je dobro proao. to se njega ticalo, nije bilo vie problema s Dirkom i mogao je svu svoju energiju posvetiti velikim planovima. Prvi veliki plan bio je da se potrudi da Ruth zatrudni. Tu je Sean dobivao svu potrebnu potporu, no napori dvoje branih drugova, osim to su im pribavljali zdrave fizike vjebe i puno zadovoljstva, nisu urodili plodom. Prisjetivi se rezultata njihova prvog susreta, Sean je ostao podosta zbunjen, a Ruth, koja je praznovjerno vjerovala u mo grmljavine, predloi da odre taj ritam do razdoblja kia. Za vrijeme jednog od njegovih putovanja u Pietermaritzburg, Sean opazi drveni kipi boga Tora u izlogu jedne trgovine. Kupi ga za Ruth i otad je bog stajao na nonom ormariu pored kreveta, drei vrsto u rukama bat i promatrajui njihove snoaje uz zlobni osmijeh, te bi mu Ruth okretala glavu prema zidu. Zatim je tu bilo i Michaelovo postrojenje za ekstrakciju tanina. Ovaj je lukavo iznenadio Seana, oduzevi mu, takorei, svaku vjeru u ljude. Kriomice od strica Mike je obiao sve nove posjednike akacija u nizini, ljude koji su slijedili Seanov primjer i, u tajnosti ih obvezavi, ponudio im je da postanu ortaci u Drutvu. Oni su se pokazali oduevljenima, i s Michaelom na elu, predstavnici krenu u Lion Kop. Susret se odrao u oluji verbalnih munja i grmljavine, tako da je bog Tor osobno mogao stati na njihovo elo. No, konano se Sean, koji je sve to vrijeme razmiljao o projektu i sada je bio oduevljen koliko i ostali, sloi s njima. Zadri za sebe sedamdeset posto akcija i ostatak podijeli ostalim vlasnicima plantaa. Izglasaju savjet sa Seanom kao predsjednikom, a raunovou ovlaste da registrira drutvo Ladvburg Wattle Co- operative Ltd. Sean prvi put upotrijebi svoje veinsko pravo da postavi gospodina Michaela Courtenevja kao glavnog inenjera projekta. Nakon toga, zajedno s jednim starijim lanom savjeta, koji je igrao ulogu moderatora, Michaela ukrcaju u prvi brod Union Castlea za Englesku, uz punomo u depu i mnogo savjeta te bujicom Seanovih mudrih rijei. Prisjetivi se sebe, kad je imao dvadeset i tri godine, Sean je bio uvjeren da je potrebno da ga podsjeti zato odlazi u London, odnosno, da kupi ureaje i bolje ih upozna, a ne da povea broj roenja na otocima ili da krui gostionicama i kasinima. Gospodin Jackson iz Natal Wattlea spremno je reagirao, poslavi pismo u kojem je traio da se ugovori izmeu vlasnika plantaa u dolini Tugele i kompanije ne obnove i obavjetavao ih je, s obzirom na sve veu potranju na ostalim mjestima, da ih ne moe vie opskrbljivati sjemenom i mladicama. No u tom je trenutku Seanova plantaa dovoljno razvijena da zadovolji potrebe cijele doline. i uz malo sree, njihovo je postrojenje trebalo zapoeti s radom na poetku sljedeeg razdoblja. Prije Michaelovog povratka, zajedno s njegovim pratiteljem, Sean je imao jedan posjet. Jan Paulus Leroux, umoran od rasprave koju su on i Sean ve tri godine razvlaili uz pomo Kraljevske Pote, doao je u Ladvburg i izjavio je da nee otii iz Ladvburga sve dok Sean ne pristane da se prikloni natalskom ogranku Junoafrike stranke i da se predstavi kao kandidat na sljedeim izborima za Zakonodavnu skuptinu. Dva tjedna kasnije, nakon to su Sean i on poubijali bezbroj antilopa i fazana, nakon to su ispili goleme koliine kave i brandvja, nakon to su raspravili dok nisu izgubili glas, Jan Paulus se uspne na vlak za Johannesburg ovim rijeima za rastanak: Toe Maarl Dakle, dogovoreno. Osnovni program Junoafrike stranke predviao je federaciju koja je trebala ujediniti Rt, Transvaal, Natal i Slobodnu dravu Orange pod predsjednitvom Whitehalla. Njoj su se odupirali engleski i nizozemski ekstremisti: jingoes koji su vikali Bog neka spasi kralja i republikanci koji su eljeli da Svevinji s kraljem postupi na sasvim drukiji nain. Nakon sastanka s ljudima to su bili na popisu koji mu je predao Jan Paulus, Sean zapone sa svojom kampanjom. Njegov prvi simpatizer bila je Ruth Courtenev, koju je vie osvojila perspektiva uzbuenja povezana s predizbornim nadmetanjem, nego mueve govornike sposobnosti. Svakog mjeseca su sada tjedan dana provodili u putovanju od jednog kraja Natala do drugog, sudjelujui na politikim skupovima. Ruth je tjerala Seana da uvjebava govor - zapravo, napisao je samo jedan - sve dok njegov izgovor nije bio savren. Ljubio je djecu i askao sa suprugama, to su bili zadaci za koje kandidat nije bio posebno

nadaren. Ruth je sjedila pored njega na podiju i nije mu doputala da se spusti meu gomilu kako bi protivnike utiao akom u gubicu. Junoafrika stranka zasigurno nije izgubila glasove zbog njegova osmijeha i naina kojim se kretao. Iz Londona je Lord Caiserbrook obeao svoju potporu i izgledalo je da se sa Seanom moglo raunati na dvadeset i dva od trideset mjesta u Skuptini. Na ravnom terenu u podnoju uzvisine pored Baboon Strooma, postrojenje Ladvburg Wattle Co- operative je polako dobivalo oblik. Ureaji su se prostirali na ak deset ara terena, a ispod njih su podignute kuice za radnike. Usprkos estokim Michaelovim prigovorima Sean se priklonio eljama ostalih lanova savjeta te zaposlio inenjera savjetnika, dok postrojenje ne bude zapoelo s radom. Zapravo, bez njega bi bili izgubili godinje prihode, jer je, usprkos tomu to je bio neumoran i pun dobre volje, Michael bio jo uvijek bez prakse. ak je i uz pomo starijeg inenjera postrojenje bilo daleko od nastojanja da bude gotovo prije poetka skidanja kore. Kad je konano visoki dimnjak poeo isputati dim, a plamen je obasjao no paklenim bljescima, ispod krovova postrojenja nalazilo se tisue tona materijala. Bilo je to predivno razdoblje. Stalne kie su pridonijele da kora bude bogata limfom i kad je godina zavrila, Drutvo je ostvarilo dobit od deset tisua funta. Profit Lion Kopa Estates bio je etiri puta vei. Sean je uao u dugove i iziao iz njih brzinom kojom djeak ulazi u kupaonicu kad ga se poalje da si opere lice. Usprkos stalnim kiama, samo je tri puta tog ljeta bilo nevrijeme. I svakog je puta Sean bio odsutan zbog poslova. Tako je, dok je munja bljesnula breuljcima i grmljavina prsnula u dolini, Ruth stajala iza prozora spavae sobe, alei za izgubljenom prilikom. Mbejane je bio puno sretnije ruke: sve je njegovo sjeme urodilo plodom, i njegova godinja berba bila je etiri velike muke bebe. Bila je to godina puna novosti i za Dirka Courtenevja. Nakon njegova golemog poraza zbog sjamboka, djeak i Ruth ivjeli su u sumnjiavoj neutralnosti. i stoga to se Dirk vie nije opirao eninoj superiornosti u Lion Kopu. Bio je ravnoduan prema Storm, osim kad je djevojica bila u Seanovu naruju ili kad je jahala na njegovim leima. Tada bi ih promatrao kriomice, sve dok ne bi nalazio izliku da prekine njihovu igru ili odlazio s Lion Kopa. Njegova izbivanja postala su sve ea. Odlazio je u Pietermaritzburg ili u susjedna mjesta te igrao polo ili rugby, no odlazio bi i u none etnje Ladvburgom. Svakodnevno je odlazio na konju u rano jutro. Sean je mislio da ide u kolu, sve dok nije dobio obavijest kojom ga je ravnatelj kole pozivao na razgovor u svoj ured. Nakon to mu je pokazao dnevnik u koji su se biljeili odsutni uenici i ocjene koje je Dirk dobio posljednjih mjeseci, gospodin Besant se nasloni i saeka Seanov komentar. Nije ba dobro, ha? U pravu ste, gospodine Courtenev. Sve, samo ne dobro. Ne bismo li ga mogli poslati u kakav koled, gospodine Besant? Naravno, mogli bismo, sloi se ne bez dvojbe Besant, no, emu bi to posluilo. osim da dobije boljeg instruktora rugbyja? No, na koji bi drugi nain mogao dobiti pristup sveuilitu? Sean je ostao iznenaen to je visoko obrazovanje uinilo s Michaelom i smatrao ga je lijekom za sve mladenake bolesti. Gospodine Courtenev. Predsjednik se na trenutak dvoumio. uo je da Sean ima teak karakter i nije mu stalo da ga i praktino iskua. Nije visoko obrazovanje primjereno za sve. eIim da se Dirk upie na fakultet, odvrati Sean. No, sumnjam da sveuilite u Stellenboschu ili Cape Townu dijele isto miljenje. Ravnatelj je sada razgovarao sa suhim sarkazmom. elite li rei da je glup? , zarei Sean. Ne, ne, brzo ga umiri gospodin Besant. Samo, recimo. nema ba volje za uenje. Sean razmisli o tome, razlika mu je izgledala jako malena, no, pree preko toga i zapita: to mi preporuujete? Prijedlog gospodina Besanta bio je da Dirk ode k vragu, izvan njegove kole. samo to je to uljudno oblikovao. Iako Dirk ima samo esnaest godina, jako je zreo za svoje godine. Ne mislite li da biste ga mogli uvesti u Wattle Company? Dakle, va je savjet da ga izvuem iz kole? , zapita zabrinuto Sean. Gospodin Besant prigui uzdah olakanja. Dirk Courtenev postao je naunik glavnog kotlovniara tvornice. Prvo to je uinio, bilo je da upozna ovjeka da e jednoga dana on biti gospodar svega. Dakle, kako emo se dogovoriti? Radnik koji je poznavao Dirkovu narav, samilosno ga pogleda, a

potom ispljune malo duhana na nekoliko centimetara od vrha jedne od njegovih sjajnih izama i odgovori mu istom mjerom. Zatim mu pokae kuhalo, te zapovijedi Dirku da mu skuha kavu i ve kad se nalazio tu gdje jest da prestane zanovijetati. U roku od tjedan dana postali su debeli prijatelji, a radnik ije je ime bilo Archibald Frederick Longworthy zapone pouavati mladia svemu samo ne umijeu izrade olovnih ploa. Archy predstavi Dirku Hazel, jednu od njegovih prijateljica, debeljukastu i srdanu enu koja je radila kao konobarica u Ladvburg Hotelu i davala je svoje usluge na isti veseo nain kojim je dijelila vreve piva. Dirk je ubrzo postao njen miljenik te od nje naui puno zabavnih igrica. Archibald Longworthy paljivo je prouio stanje i napravio si raunicu, rekavi samome sebi da mu prijateljstvo s nasljednikom Seana Courtenevja moe donijeti samo prednosti. Osim toga, mladi je bio jako simpatian. Znao se zabaviti s djevojkama i gutati gin kao to je malo tko mogao. a imao je uvijek pune depove novca. U Dirkovim je oima Archy bio neka vrsta junaka, i preusmjeravano je dobar dio ljubavi koju je osjeao prema ocu na toga prvoga velikog prijatelja. Ne marei za sivkaste manete i ovratnik, koji su otkrivali Archvjevu antipatiju prema vodi i sapunu, tanku plavu kosu kroz koju se vidjelo ruiasto tjeme, te crne zube, Dirk je mislio da je uzbudljivo armantan poput gusara iz lijepih prolih vremena. Kad je Dirk otkrio da boluje od smetnje koja nije kodila, no jako je smrdjela, Archy ga je ohrabrio i otpratio do lijenika u Pietermaritzburg. Pri povratku, kroz gromki smijeh i prijateljsko zadirkivanje, razmiljali su o njihovoj osveti. Hazel, iznenaena to ih vidi da ulaze u njenu sobu u pola nedjeljnog popodneva, ustane brzo iz kreveta. Dirkie, ne bi smio doi ovdje danju. Tvoj otac bi te mogao otkriti. Bilo je toplo u toj odvratnoj sobici. Miris parfema mijeao se sa enskim znojem. Tanka i vlana koulja koju je Hazel nosila, pripla se uz njene teke grudi i na jastui masnih naslaga oko pojasa. Imala je krugove oko oiju i znojnu kovru koja se zalijepila na obraz a lice je jo bilo oznaeno od jastuka. Dvojica su ostali stajati odmah nakon praga, smijeei joj se i, zahvaljujui svojem iskustvu, Hazel opazi okrutnost vukova koja se skrivala iza tih osmijeha. to elite? Sada ju je bilo strah i instinktivno si prekrije rukom duboki izrez izmeu grudi. Dirkie eli porazgovarati s tobom. Archy paljivo zatvori vrata i zakljua ih, a potom se priblii krevetu. Njegove ruke bile su miiave i snane poput eljeza, a dlanovi su bili neproporcionalno veliki i prekriveni plavim dlakama. Ti se dri podalje od mene, Archy Longworthy. Hazel sie s kreveta, otkrivi bijela i debela bedra. Ne elim probleme, ostavite me na miru. Dirkie je od tebe dobio poklon. Sada, Dirkie je moj prijatelj, a ne svia mu se dar koji si mu dala. Nisam bila ja! Nemogue je da sam to bila ja! Zdrava sam. kunem se! Ustane, i dalje drei zatvoren otvor koulje i povue se. Ti, dri se podalje od mene. A zatim, dok je Archy skoio prema njoj: Ne, nemojte to uiniti! Ja. I otvori usta te htjede zavikati, no Archvjeva ruka ih zatvori poput velikog dlakavog pauka. Hazel zarije nokte u njegovu ruku, borei se oajniki. Dodi, Dirk, osmjehne se Archy, slobodnom rukom dohvativi Hazel oko struka. Dvoumei se, pored vrata, Dirk se vie nije osmjehivao. Hajde, prijatelju, drat u je ja za tebe. Hitrim pokretom ruke baci djevojku na krevet, zarivi joj lice u jastuk. Zatim, slobodnom rukom izvue koni pojas s metalnim ukrasima. Hajde, Dirk, upotrijebi ovo. Prokletstvo, Arch. misli li da moramo? Dirk se jo uvijek dvoumio, pojas je visio iz njegovih ruku. to je. strah te? , izazove ga prijatelj. Dirkova usta otvrdnu. Napravi dva koraka prema naprijed i podigavi ruku iznad glave, osine to tijelo koje se trgne. Hazel se ukoi od boli i ispusti jastukom prigueni krik. Tako se to radi! Jo! Archy uvue palac u otvor koulje i raspara ga od gore do dolje, otkrivi debelu, bijelu i okruglu stranjicu. A sada, nastavi! Ponovno Dirk podigne teki pojas i ostane na trenutak u tom poloaju, uivajui u tom osjeaju goleme moi koja ga je uzdizala na razinu bogova, osjetivi vrtoglavicu. Zatim uloi svu snagu te ponovno udari. Nema protivnika, promrmlja Ronny Pye, a pored njega, Garrick Courteney se nervozno uzvrpolji. Jesi li uo to kae? , nije poputao Ronny. Ne. eli predati Natal toj razbojnikoj druini od Nizozemaca i njihovoj slobodnoj dravi Transvaal. Da,

znam. Slae li se s time? Garry mu ne odgovori odmah, izgledajui udubljen u predstavu malenih ponija sa sjajnim platevima, koji su trali jedan za drugim. Poslat u dvadeset ponija od godinu dana na izlobeni sajam u Pietermaritzburg. Trebao bih za svakog dobiti etiristo do petsto funta, jer su sve prvorazredne ivotinje. Tada u ti moi platiti gotovo cijeli dio kamata. Ne brini se sada o tome, Garry. Nisam doao da te pitam novac. Ponudi ga cigarama, i kad je Garrv odbio, izabere jednu za sebe, zapoevi ju paljivo spremati. Slae li se s tom idejom o Uniji? Ne. Zato? , zapita Ronny, ne podigavi pogled s cigare. Nije htio prebrzo otkriti svoju igru. Borio sam se protiv njih: protiv Lerouxa, Niemanda, Botha, Smutsa. Borili smo se i pobijedili. Sada su se oni mirno smjestili u Pretoriji i razmiljaju na koji e se nain domoi cijele zemlje. ne samo slobodne drave Transvaal, ve i cijelog Natala i Rta. Svaki Englez koji ih potpomae je izdajica kralja i domovine. Trebao bi biti postavljen uza zid i strijeljan. Ima mnogo njih koji tako misle. mnogo. No, Sean Courteney usprkos tome nema protivnika. Bit e za njega maji kaalj ui u skuptinu. Garry se okrene i pokrene se epajui du ograde prema talama, dok ga je Ronny slijedio. Ja i ostali mislimo da je potrebno postaviti mu sposobnog suparnika. nekog tko uiva veliki ugled. Nekoga tko se istaknuo u ratu, koji je napisao knjige i, osim da se razumije u politiku, da zna govoriti. Uspijemo li pronai takvog ovjeka, bili bismo presretni da mu platimo sve trokove. Upali ibicu te saeka da se sumpor potroi, a potom je priblii cigari. Zatim nastavi, govorei medu oblacima dima: Nedostaje jo samo tri mjeseca do izbora, moramo se odmah organizirati. Sean e odrati govor u koli sljedei tjedan. Seanova politika kampanja, koja se mirno odvijala bez prevelikog zanimanja, odjednom je poprimila nov i dramatian karakter. Na njegovom prvom skupu u Ladvburgu sudjelovala je veina lokalnog stanovnitva. Bili su svi toliko eljni razonode, da su bili voljni sasluati Seanovo govor, iako su ga ve proitali, budui da ga je veina novina u Natalu u potpunosti prenijela. Uz eljezni optimizam nadali su se raspravi nakon njega. a poneki su pripremili pitanja o aktualnim temama, poput cijene lovakih dozvola, sistema gradske knjinice i kontrola bolesti nogu i usta. U najgoru ruku, bila je to prilika da susretnu prijatelje koji su ivjeli na rubovima opine. No, osim tih osoba, koje je Sean dobro poznavao, dolo je i drugih, nepoznatih, koje su sjele u prva dva reda klupa. Bili su to sve mladi koje Sean nikada prije nije vidio i koje je promatrao kritiki, kad su se zapoeli buno aliti neposredno prije poetka govora. Odakle dolazi ta skupina razbojnika? , zapita predsjednika. Vidjeli su ih da su stigli popodnevnim vlakom, svi zajedno. Izgledaju mi kao da trae svadu, promrmlja Sean, opazivi u njima vrue uzbuenje koje prethodi nasilju. Veina je dobro potegnula iz boce. Molim te, Sean. Ruth se nagne prema njemu i poloi mu ruku na koljeno. Obeaj mi da e ostati miran. Ne odgovaraj na provokacije. Sean otvori usta da bi joj odgovorio. i ostane u tom poloaju, dok je Garrv Courtenev preao prag te sjeo pored Ronnvja Pyeja u posljednjem redu. Zatvori usta, dragi, promrmlja Ruth. Sean ju poslua, a potom se osmjehne i mahne rukom prema bratu. Garrv mu odgovori klimnuvi glavom, te se odmah udubi u razgovor s Ronnvjem Pvejem. Nakaljavi se i lupnuvi nogom u pod predsjednik ustane i predstavi Seana ljudima koji su bili njegovi kolski drugovi, ispijali njegov brandv i odlazili u lov s njime. Objasni kako je Sean dobio rat izmeu Engleza i Boera praktiki sam, kako je donio boljitak kraju svojim plantaama i postrojenjem, zavrivi s nekoliko primjedaba od kojih se junak o kojem je bilo rijei uzvrpoljio na stolcu te uvukao dva prsta u ovratnik. Dakle, dame i gospodo naeg lijepog kraja. predstavljam vam mudrog ovjeka, ovjeka sa srcem velikim kao i njegove ake. va i moj kandidat, pukovnik Sean Courteney! Sean ustane osmjehujui se, odmah zapljusnut kiom povika i zviduka iz prvih redova. Njegov osmijeh nestane, a njegove ruke na stolu postanu ekii. Pogleda otro skupinu mladia, zapoevi se znojiti od bijesa. Osjeti da ga netko povlai za rub jakne i njegova se ljutnja odmah umiri, te popusti malo ake. Zapone govoriti, pokuavi nadglasati povike Sjedni! , Ostavite ga da govori! , Dajmo mu mogunost! i buku stopala koja su lupala po drvenom podu. Tri puta, u toj

guvi, izgubio je nit vodilju i trebao je moliti Ruth za pomo, crven od bijesa i posramljenosti, uz buru smijeha. Drugi dio proita iz notesa. i bilo je svejedno to se spoticao i gubio meu redovima, jer, nitko tko je bio na veoj udaljenosti od metra nije mogao uti ni rijei. Konano sjedne i odjednom se tiina spusti u dvoranu, trenuci oekivanja koji su mu naglasili da je sve to vjerojatno bilo ve unaprijed prireeno. te da se jo uvijek nije dogodilo glavno iznenaenje. Gospodine Courteney. Na dnu dvorane Garry Courtenev je ustao i sve su se glave okrenule prema njemu Smij em li vam postaviti nekoliko pitanja? Sean polako klimne glavom. Dakle, tako stvari stoje! Garry je bio taj koji je priredio tu dobrodolicu. Moje prvo pitanje jest: moete li nam rei koje ime dolikuje ovjeku koji vlastitu domovinu prodaje neprijateljima njegova kralja? Izdajico! , uzvikivala je banda mladia. Boer! Svi su, ustavi, vikali prema njemu. Buka je trajala oko pet minuta. Odvest u te van odovud, Sean proape Ruth i htjede ju uzeti ispod ruke, ali Ruth se povue. Ne, ostajem. Molim te, uini kao to sam ti rekao. Ovdje e loe svriti. Ruth ga prostrijeli pogledom. Morat e me odnijeti van silom, proape, bijesna i prelijepa. Sean je ve htio odgovoriti na njenu provokaciju, kad je buka odjednom prestala. Ponovno se sve glave okrenu prema njegovom bratu, koji se spremao postaviti drugo pitanje. U tiini, Garry se zlobno osmjehne. Jo neto: hoete li nam rei koje je nacionalnosti i vjere vaa supruga? Sean zabaci glavu unatrag. Osjeajui bolove u trbuhu, htjede ustati, no Ruth je ve bila na nogama i drala mu je ruku na ramenu. Mislim da mogu i sama odgovoriti na to pitanje, Garry. Ruthin glas je bio jasan, samo lagano otar. idovka sam. Tiina se produlji. Nastavivi drati ruku na Seanovu ramenu, ponosno i uspravno se drei pored njega, Ruth izdri Garrvjev pogled, koji prvi popusti. Zapoevi se crvenjeti na vratu, spusti oi i nespretno premjesti drvenu nogu. Medu mladiima u prvim redovima mogla se opaziti ista reakcija koja poprati Ruthine rijei. Pogledaju jedan drugoga, spustivi pogled i vrpoljei se na stolcima, posramljeni. Jedan od njih ustane i krene prema vratima. Proavi pored Ronnvja Pyeja baci mu u krilo jedan zlatnik. Zatim ustane jo jedan, osmjehne se od nelagode prema Ruth i krene prema vratima. U paru ili pojedinano ostali su ih slijedili. Posljednji su izili u skupini, a Sean opazi zadovoljno da nisu svi vratili zlatnik Ronnvju. U dnu dvorane Garry se dvoumio, ne znajui bi li otiao ili ostao i pokuao izgladiti nastalo stanje koje je ozbiljno kompromitirao. Ustavi polako Sean zagrli Ruth oko pojasa i razbistri si grlo, osjeajui se ponosnim na nju. Ne samo to, uzvikne, ve je i jedna od najboljih kuharica u ovom prokletom kraju! Uz smijeh i pljesak koji su uslijedili, Garry je epao prema izlazu iz dvorane. Sljedeeg dana Garrick Courteney izjavi svoju nakanu da se kandidira za mjesto u skuptini Ladyburga kao nezavisni kandidat, no, nijedne novine nisu mu davale ni najmanje izglede da pobijedi. do est tjedana prije izbora. Te veeri, puno vremena nakon zalaska sunca, Dirk privee Sun Dancer pred hotelom i nakon to joj je popustio opremu, krene plonikom. Stigavi do bara, pogleda kroz staklo velikog prozora na kojem je bio ispisan natpis Ako ste edni, pijte pivo Goldberg! I hitro pogleda goste. Nije bilo nikoga od oevih glavnih radnika - koji su uvijek predstavljali rizik - ni gospodina Petersena ili gospodina Pyeja ili gospodina Erasmusa. Prepozna dvojicu ili trojicu mehaniara s postrojenja, nekoliko eljezniara, jednog slubenika iz banke i jo jednog pomonika mehaniara iz Kompanije te desetak neznanaca. pa zakljui da nije bilo opasnosti. Nitko od njih nije bio na dovoljno visokom poloaju u Ladyburgu da bi mogao Seanu doapnuti da je njegov sin pio. Stigne do kraja ulice, zastane nekoliko trenutaka, a potom se vrati natrag, glumei ravnodunost: zapravo je promatrao sjene u potrazi za kakvim pijunom. No, te veeri je ulica bila prazna, tako da je, kad je stigao do vrata koja su se okretala, hitro skrenuo i pronaao se u toploj svjetlosti ute boje salona. Volio je tu atmosferu. volio je miris piljevine, pia, duhanskog dima, miris mukaraca. Bilo je to mjesto za mukarce. Mjesto grubih glasova i glasnog smijeha, te sirovih rijei. Neki ljudi koji su sjedili za ankom pozdrave ga. Hej, Dirk! , Nedostajao si nam. gdje si bio cijeli tjedan? Dirk uzvrati Archvju pozdrav i dok se pribliavao anku da bi sjeo na stolac pored njegova, drao

se uspravno epirei se. jer je to bilo mjesto za mukarce. Konobar pouri da ga poslui. Dobra veer, Dirk. to e popiti? Zdravo, Henry. ima li novosti veeras? , zapita Dirk sni- zivi glas. Nita. Nema zanovijetala na vidiku, uvjeri ga Henry. No, vrata iza tebe nisu zakljuana. Dirkovo mjesto u kutu bilo je paljivo odabrano. Otud je mladi mogao opaziti svakoga tko je ulazio u lokal, ostavi skriven iza reda gostiju koji su sjedili za ankom. Iza njega jedna su vrata vodila kroz praonicu u dvorite iza gostionice: potreban oprez kad ima sedamnaest godina, te kad ti i zakon i otac zabranjuju konzumiranje alkohola. Dobro, ree Dirk. Ako je tako, daj mi to i uobiajeno. Veeras si iziao kasno, primijeti Henry, dok mu je toio gin i ispunio au sokom od afrana. Ponovno si bio u lovu? Henry je bio ovjeuljak od pedesetak godina, blijeda lica, s plavim oima i u tom je trenutku, dok mu je postavljao pitanje, namignuo Archibaldu Longworthyju. Jesi li to ulovio? , odmah ga zapita Archy. Dirk priblii kaiprst nosu. to ti kae? , nasmije se i svi se nasmiju zajedno s njim. Tko je? Madame? , zapita Archy, nastavivi se aliti za ostale goste koji su se smijali nagnuti nad ankom. Ah, ta! Dirk slegne ramenima uz izraz gnuanja. Madame je bilo ime kojom su zvali enu jednog eljezniara. Njen je mu bio vlakovoa na nonom vlaku za Pietermaritzburg svaki drugi dan. Nisu je smatrali velikim osvajanjem. Tko, dakle? , zapita Henry. Rei u vam kad se budem vre ugnijezdio, obea Dirk. Je li zgodna? , nisu poputali ostali. Mlada, ha? Dobra je. nije loa. Dirk okusi svoj gin. Prijatelju, ima toliko dobre robe da vie ne uiva ni u emu, ukori ga Archy, osmjehnuvi se gostima, i Dirk pokua sakriti svoje zadovoljstvo. Hajde, Dirk, ispriaj nam sve, prijatelju. Je li vatrena? Kao odgovor Dirk spusti kaiprst na au i odmah ga povue, ciknuvi, kao da ga je opekao. Ostali prasnu u smijeh, a Dirk se smijuljio zajedno s njima, pocrvenjevi, sretan to mu poklanjaju panju. Hajde, ispriaj nam, nije poputao Henry. Ne mora nam rei njeno ime, dovoljni su detalji. Kamo si ju poveo? Pa. , dvoumio se Dirk. Hajde, mladiu. Ispriaj nam. I naravno, Dirk to i uini, ispriavi sve u najmanje detalje, tako da se zvuk njihovog smijeha mijenjao, i svi se okrenu prema njemu da ga pohlepno sasluaju. Kriste! To je rekla? A to si tada uinio? , tjerali su ga nastavi. I Dirk im je sve ispriao. Znao je priati, i drati u napetosti dok se oko njega ne skupi maleni otok paljive tiine. No, u ostalom dijelu lokala smijeh i buka su bili puno jai nego kad je uao. Jedna je skupina, pogotovo, bila pod utjecajem alkohola. . Tako sam joj uzeo ruku, govorio je Dirk. Imam iznenaenje za tebe, kaem joj, a ona: O emu se radi? a ja: Sklopi oi i dopustit u ti da ga dotakne. U tom trenutku jedan glas nadvisi ostale s druge strane prostorije: . Uzmite, primjerice, to kopile od Courtenevja. Ne zna nita drugo nego se drndati u svom Rollsu i drati govore. Dirk se prekine na pola reenice. Njegovo je lice postalo blijedo. ovjek koji je progovorio bio je jedan meu skupinom na suprotnom kraju anka. Na sebi je imao radno odijelo plave boje i nije vie bio tako mlad, sa znakovima tekog ivota oko oiju i usta. A znate li tko mu daje novac? Ja u vam rei. mi mu ga dajemo. Bez ovih, te podigne uljevite ruke, s prljavim noktima, bio bi gotov. ne bi trajao ni mjesec dana. Evo, odakle mu novac. Pukovnik. Krvopija Courteney. Dirk ga je promatrao drei ake na anku. Sada se u prostoriju spustila tiina, tako da su sljedee rijei jo jae odjeknule. Znate li koliko plaa glavnog radnika? Trideset i dvije funte mjeseno! Trideset i dvije funte! Minimum plae je dvadeset i pet, primijeti suho jedan od njegovih prijatelja. Nitko ti ne brani da se premjesti na bolje mjesto. ako ga pronae. to se mene tie, ja se ne miem. Nije to na stvari. Taj debeli bezobraznik se bogati na na raun. Mislim da bi nam mogao povisiti plau. Mislim. Misli li da vrijedi vie od trideset i dvije funte? Dirk se spusti sa stolca i zagleda se u ovjeka. Osjeti se uzbuenje i sve glave se okrenu prema njemu. Ostavi ga, Dirk, pijan je, proape Henry, uznemireno, a potom nastavi, podigavi glas, obraajui se drugome: Dovoljno si popio, Normane. Vrijeme je da se vrati kui. Tvoja te stara zasigurno eka za veerom. Pobogu! Norman je promatrao Dirka zamagljenim oima. Pobogu! Pa to je Courtenevjev mladi. Dirkovo se lice natmuri. Zapone se polako kretati prema ovjeku.

Ostavi ga, Dirk. Archy ga pokua zaustaviti, dohvativi ga pod ruku, ali mladi se oslobodi povukavi ju. Uvrijedio je mog oca. Nazvao ga je kopile. Tono, ree ovjek. Tvoj je otac kopile, sigurno da jest. Veliko kopile koje nije radilo ni jedan jedini dan u ivotu. A izrodio je mladunca koji je isto tako lijen, koji svoje vrijeme provodi. Dirk ga udari u usta i ovjek padne sa stolca te udari ramenima o pod. Polako ustane na koljena, te ispljune razbijeni zub. Malo kopile. , promrmlja s ustima punim krvi. Dirk se priblii korak te ga udari lijevom nogom, uz svu teinu tijela. Vrak izme pogodi ovjeka u prsa, te se on ponovno nae s ramenima na podu. Kriste, zaustavite ga, uzvikne Henry iza anka. No, svi su ostali paralizirani, dok je Dirk uzimao stolac na kojem je sjedio ovjek i podizao ga u zrak iznad svoje glave a potom spustio, pognuvi se kao da sijee panj. Teki stolac srui se na ovjeka usred ela. Budui da mu je glava bila na podu, nije mogao ublaiti udarac pomaknuvsi se unatrag. Lubanja se razbije u dva dijela, a iz nosnica ikne krv na pod. Jedna jedina reenica prekine dugaku tiinu koja je uslijedila. Ubio si ga. Da, ree Dirk. Ubio sam ga, ubio sam ovjeka, pjevao je glas u njemu. Intenzivni osjeaj ispuni mu prsa, tako da gotovo nije mogao ni disati. Gledao je le kao da nije htio izgubiti ni trenutak tog iskustva. Osjeao je da su mu noge podrhtavale, a miii obraza su bili tako napeti od uzbuenja da je pomislio da e puknuti. Da, ubio sam ga, ponovi glasom priguenim od zadovoljstva. Njegov se vidokrug smanjio sve dok se nije reducirao samo na lik mrtvaca. elo je bilo snano usjeeno, a oi su iskakale iz duplja. Odjednom, oko njega svi su se zapoeli kretati i razgovarati. Treba pozvati njegova oca. Ja odlazim! Ostani gdje jesi. Nitko ne smije otii. Pobogu, pozovite doktora Frasera. Nije potreban. treba pozvati policiju. Bio je tako brz. prokleti leopard. Kriste, ja bjeim. Dva su mukarca kleknula nad lesom. Stoj! , zarei Dirk. Ne dirajte ga. Izgledao je poput mladoga ljubomornog lava pored svoje rtve. Instinktivno, dvojica I ga posluaju. Podignu se i odmaknu od tijela. Isto uine i ostali, ostavivi Dirka samog. Treba pozvati njegova oca, ponovi Henry. Neka netko konjem ode do Lion Kopa. Sat vremena kasnije Sean je upadao u prostoriju. Iznad none koulje imao je ogrta, a izme je navukao na gola stopala. Zaustavi se na pragu i ogleda se oko sebe, s razbaruenom kosom od spavanja. Na njegov dolazak atmosfera u prostoriji se promijeni. Tiina postane manje napeta i sva se lica radoznalo okrenu prema njemu. Gospodine Courtenev, hvala Bogu, stigli ste, izjavi mladi policajac koji je stajao pored doktora Frasera. Je li u jako loem stanju, doktore? , zapita Sean. Mrtav je, Courteney. Tata, on te uvrije. , zapone Dirk. Zaepi! , zapovjedi mu Sean. Zatim se obrati policajcu: Tko je? Norman Van Eek, jedan od vaih radnika: pomonik mehaniara. Koliko oevidaca? etrnaest, gospodine. Svi su vidjeli. U redu, prenesite tijelo u policijsku postaju, zapovjedi Sean. Moete ih ispitati sutra ujutro i napisati izvjee. A to se tie optuenika. elim rei, vaeg sina, gospodine? , ispravi se policajac. Ja u odgovarati za njega. Ne znam, ako je. Policajac pogleda izraz Seanova lica. Pa, pretpostavljam da je u redu, sloi se s negodovanjem. Tata. , ponovno zapone Dirk. Rekao sam ti da umukne. Dovoljno si uinio za veeras, zarei Sean ne pogledavi ga. Potom ree konobaru: Odite po pokriva, a policajcu: Neka vam pomogne netko od onih i pokae prema velikom prozoru, iza kojeg se vidjelo etiri reda radoznalih lica. U redu, gospodine Courtenev. Kad su izili s lesom zamotanim u pokriva, Sean pogleda znaajno doktora Frasera. Bolje je da odem s njima da dovrim autopsiju. Dobro, poslije u ti se pridruiti, ree Sean. Lijenik dohvati torbu i izie. Sean zatvori vrata iza njega i spusti zastore na prozoru. Zatim se obrati ljudima koji su stajali za ankom. Dakle, kako se to dogodilo? Ljudi se trgnu uznemireni, te pogledaju jedan drugoga. Hajde, George, govori, ree Sean jednom od mehaniara. Pa, gospodine Courtenev, va je mladi udario Normana akom i on je pao sa stolca. Zatim ga je udario nogom dok se pokuavao ustati, a potom ga je udario u glavu stolcem. Taj Norman ga je izazvao? zapita Sean. Pa, rekao je da ste vi, oprostite mi, gospodine Courtenev. nazvao vas je velikom krvopijom i rekao je da ste veliko kopile. Sean se namrti. Dakle, tako me

nazvao! I to je jo rekao? Da iskoritavate radnike, da ih muite i da e vam se jednoga dana osvetiti. Archv Longworthy preuzeo je rije. U njegovu glasu osjeao se lagani prizvuk pitanja, dok je promatrao ostale traei potporu. Nakon nekoliko trenutaka svi se sloe, iako se osjetivi pomalo krivima, a neki su promrmljali nekoliko rijei potvrde. Archv se osjeti ohrabrenim. Neto je naznaio da vas namjerava likvidirati, jedne od ovih veeri. Upravo je tako rekao? Sean je dominirao tom prostorijom s vidljivim autoritetom, te kad je Archv ponovno pogledao oko sebe u potrazi za potvrdom, proita na svim licima. Rekao je: jedne od ovih veeri u likvidirati to kopile. i nauit u ga nekim stvarima. Archv ponovi tono rijei. Nitko se ne pobuni. Pa, okomio se na Dirka. Evo, tu Courtenevjevu lijeninu, rekao je: Bezobraznik kao i otac, mogao bih se kladiti. A Dirk? Pa, gospodine Courtenev, zapoeo se smijati. zaista gospodine. Rekao mu je da prestane, i daje vjerojatno previe popio. Jedna nenadana misao prostruji Seanovom glavom. to je Dirk radio ovdje? Pa, gospodine Courtenev. prije nekoliko tjedana va mi je mladi posudio nekoliko funta, a ja sam mu rekao da u biti ovdje Vjeeras i da u mu ih vratiti. to je sve. Dakle, nije pio? , zapita sumnjiavo. ti Dobri Boe, ne! Archy je izgledao tako zgaen samo na pomisao, te Sean klimne glavom. U redu. a potom, to se dogodilo? Pa, Norman ga je nastavio zadirkivati, rekavi mu da je kukavica, i slino. ne sjeam se vie tonih rijei. Tako je na kraju Dirk izgubio strpljenje: krenuo je prema njemu, na drugoj strani anka i udario ga. Pa, Norman si je to i zavrijedio, po meni. a to vi kaete na to, momci? Istina je. vie ga nisam mogao sluati kako je zadirkivao Dirka, izjavi mehaniar, a ostali su se sloili mrmljanjem. U tom trenutku, nastavi Archy, Norman se naao na podu, i odjednom, izvue no. Odjednom se du anka osjeti trzaj zauenosti. Jedan je gost otvorio usta i podigao ruku u znak pobune, no odmah odustane, produivi pokret pretvarajui se da si masira vrat. No? Kakav no? Gdje je sada? , zapita Sean, traei ga. Pored njega Dirk se zapone osmjehivati. Kad se osmjehivao, njegovo je lice bilo prelijepo. Evo ga. Henry, konobar, prui ruku ispod anka i izvue veliki no. Svi ljudi u lokalu ga pogledaju zbunjena pogleda. Kako je zavrio tamo? , zapita Sean, i prvi put opazi izraz krivnje na licima prisutnih. Tada shvati da se radilo o lai. Uzeo sam ga Normanu, kasnije. Mislili smo da biste vi trebali biti prvi koji treba saznati istinu. budui da ste mu otac, ree Archy, slegnuvi ramenima osmjehujui se oevidcima. Polako se Sean okrene prema ovjeku koji mu je bio najblii, slubeniku u banci. Je li ovo no kojim je Norman Van Eek prijetio mome sinu? Da, gospodine Courteney, odvrati mu on, neprirodno piskutavim glasom. Sean pogleda ovjeka pored slubenika i ponovi pitanje. Da, to je taj no. Nema dvojbe. taj je? Da, gospodine. Ispita sve prisutne i dobije od svakog isti odgovor. Dirk. Na posljetku se obrati sinu. Postavi pitanje polako, tekim glasom, pogledavi ga u svijetle, nedune oi: Kao to je istina da te Bog vidi; Norman Van Eek ti je prijetio ovim noem? Molim te, sine, reci ne. Reci sada, tako da te svi mogu uti. Ako ti je stalo do moje ljubavi, reci mi istinu, sada. Molim te, Dirk, molim te, preklinjao je u sebi, pokuavi prenijeti te misli mladiu snagom svoga pogleda. Kao to je istina da me Bog vidi, tata, ree Dirk, ne dodavi vie ni rije. Nisi odgovorio, nije poputao Sean. Molim te, sine. Izvukao je taj no iz stranjeg depa na radnome odijelu. Bio je zatvoren, te ga je otvorio palcem lijeve ruke, tata, objasni Dirk smireno. Pokuao sam ga odbiti udarcem nogom, no, umjesto toga, pogodio sam ga u prsa. On je pao na lea i vidio sam ga kako podie no prema meni, kao da ga eli baciti. Tada sam dohvatio stolac. Nisam imao drugog naina da ga zaustavim. Svaki trag osjeaja nestane sa Seanova lica. Bio je ponovno hladan i otar. Vrlo dobro, ree. Sada je bolje da se vratimo kui. Zatim, obrativi se svim prisutnima, ree: Hvala, gospodo. Zatim izie na ulicu, gdje ga je ekao automobil. Miran poput janjca, Dirk ga je slijedio. Sljedee popodne mjesni sudac ostavi Dirka Courtenevja ocu uz kauciju od pedeset funta, u oekivanju da se opinski sud sastane u Ladvburgu, dva tjedna kasnije, i presudi Dirku po optubi za ubojstvo. Sluaj mladoga Courtenevja stave na vrh liste. Cijelo stanovnitvo kraja prisustvovalo je procesu, stiui se u

malenoj sudnici i pred svim prozorima. Nakon sedam minuta vijeanja, porota ponovno ue u sudnicu s presudom, i Dirk, izlazei iz optuenike klupe, odmah se nae meu gomilom ljudi, koja ga je, smijui se i estitajui mu, podigla uvis i odnijela izvan sudnice. Sean, sjedei u prvom redu, ostao je u polupraznoj prostoriji. Peter Aaronson, odvjetnik koji je branio Dirka i kojeg je pozvao iz Pietermaritzburga, odloi dokumente u torbu, izmijeni nekoliko rijei sa zapisniarom, te se priblii Seanu. Unutra i van u sedam minuta. Pravi rekord! , ree. Kad se smijao, izgledao je poput koale. Uzmite cigaru, gospodine Courteney. Sean zanijee glavom. Aaronson izabere jednu za sebe i upali je. No, rei u vam istinu, bio sam zabrinut zbog dogaaja s noem. Mislio sam da e biti potekoa. Nije mi se nimalo svidjelo. Ni meni, sloi se Sean i Aaronson nagne glavu u stranu, promotrivi Seanovo lice sjajnim oima poput ptice. No, svidjeli su mi se ti svjedoci. Lijepa skupina uvjebanih foka. Bilo je dovoljno rei: Oglasite se! , a one ark! ark! Kao da si ih dotaknuo arobnim tapiem. Netko ih je dobro uvjebao. Mislim da vas ne shvaam, ree Sean suho, a Aaronson slegne ramenima. Poslat u vam svoj raun. No, upozoravam vas, bit e prilino visok. Recimo. petsto gvineja? Sean se nasloni i zagleda se u maloga odvjetnika. U redu, sloi se. Sljedei put kad vam bude trebao odvjetnik, preporuam vam jednog sposobnog mladia koji se zove Rolfe. Humphrev Rolfe, nastavi Aaronson. Mislite li da e mi ponovno trebati odvjetnik? S vaim mladiem, mislim da hoe, ree Aaronson bez dvojbe. A vi biste odbili posao? , zapita ga Sean, sa zanimanjem se pruivi. ak i za petsto gvineja? Novac za mene nije problem, odvrati Aaronson, odrezavi vrh cigare i promotrivi pepeo kako se stvara na vrhu. Zapamtite ime, gospodine Courteney, Humphrev Rolfe. Odlian je odvjetnik. i ne gleda previe o emu se radi. Krene uskim hodnikom njiui svojom torbom. Sean ustane, polako krenuvi za njim. Stigavi na vrh vanjskog stubita, zaustavi se i pogleda trg. U sredini skupine ljudi Dirk se smijao, s rukom oko ramena Archvja Longworthyja. Radnikov glas stigne do Seana: Neka nikome ne padne na pamet da moe zadirkivati naeg Dirkiea. ispljunut ete zube iz usta! , pjevuio je Archv. I smijao se, pokazujui ocrnjeno zubalo. Kaem to da svi moete uti. Dirkie je moj prijatelj. a ja sam ponosan na njega. Sam si, pomisli Sean. Pogleda sina i opazi koliko je visok. Izgledao je kao mukarac: iroka ramena, miiave ruke, ravan trbuh, i dugake noge, a uski bokovi. Neke loze rastu na krivom tlu, neke se razbole prije berbe, a neke lo vinogradar pokvari. Sve grozde ne daje dobro vino. A ja sam lo vinogradar, prizna. Pree trg odmjerenim koracima. Doi, idemo kui, ree Dirku otro, shvativi da, dok je gledao to predivno lice, vie nije volio svoga sina. Od tog saznanja osjeti gnuanje. estitam vam, pukovnie. Znao sam da emo pobijediti, radovao se Archy Longworthy. Sean ga pogleda. Dodite sutra ujutro u deset u moj ured. elim razgovarati s vama. Da, gospodine, ree Archy radosno se osmjehujui. No, naveer sljedeeg dana vie se nije smijao, kad je odlazio iz Ladyburga s isplaenom mjesenom plaom i otpusnim pismom u depu. S bezbroj lanaka koji su govorili o Dirkovom procesu, Garrick Courteney je imao vee mogunosti da pobijedi na izborima. Neke su novine pisale o iznenaujuem kraju koji e javno mnijenje pozdraviti pravom procjenom vrijednosti dvojice kandidata za mjesto u Ladyburgu. Samo su liberalne novine pisale o velikoj mirovini koju je Ladyburg Wattle Co- operative Ltd. dodijelila udovici i siroetu Normana Van Eeka. No, svi su znali da je Sean Courteney jo uvijek u velikoj prednosti. Mogao je raunati na glasove dvjesto ljudi koji su radili na plantaama i u njegovu postrojenju, te na glasove onih koji su radili na ostalim plantaama kao i njihovih vlasnika, te na pedeset posto glasova stoara i stanovnika grada. bar je tako bilo dok Pieter- maritzburger Farmer & Trader nije posvetio cijelu stranicu intervjuu odreenog Archibalda Fredericka Longworthyja. Gospodin Longworthy je priao kako je, pod prijetnjom fizikog obrauna i otputanjem s posla, bio primoran lano svjedoiti na sudu, a potom, nakon procesa, bez objanjenja je otputen. Tona priroda njegove ljutnje nije bila navedena. Sean je brzojavio svojim odvjetnicima u Pietermaritzburg kako bi odmah pokrenuli postupak protiv Farmer &

Tradera zbog klevete putem tiska, ili bilo kojeg drugog razloga koji su mogli izmisliti. Zatim sjedne u Rolls i ne marei za svoj ivot vozio je pedeset kilometara na sat za svojim brzojavom. Stigao je u Pietermaritzburg otkrivi da je gospodin Longworthy, nakon to je potpisao izjavu te prihvatio iznos od pedeset gvineja, otiao ne ostavivi adresu. Odvjetnici su savjetovali Seanu da je bolje da ne ide u redakciju Farmer & Traderuz rizik da prouzroi prijavu za prijetnju i agresiju. Proces protiv klevete odrao bi se tek za nekoliko mjeseci, a do izbora je nedostajalo samo desetak dana. Sve to je Sean mogao uiniti bilo je da putem slobodnih novina opovrgne te vijesti vrativi se umjerenijom brzinom u Ladvburg. Tu ga je ekao brzojav iz Pretorije. Jan Paulus i Niemand su mu predlagali da povue svoju kandidaturu, uzevi u obzir stanje. Seanov odgovor gotovo je rastopio telegrafske ice. Jaui jedan uz drugoga, poput dva upregnuta konja, Sean i Garry Courtenev utrkivali su se prema cilju. Izbori su se trebali odrati u administrativnim uredima Ladvburga pod budnim okom dva dravna slubenika. Zatim su se glasovni listii trebali odnijeti u vijenicu Pietermaritzburga, gdje se dan kasnije trebalo odvijati prebrojavanje glasova. Sa suprotnih strana trga dva kandidata su podigla dva atora u obliku paviljona gdje se trebala besplatno sluiti hrana i pie za birae. Tradicionalno, kandidat iji bi ator bio vie posjeivan bio bi izgubio. Toga dana je, meutim, posjet bio gotovo podjednak. Vrijeme je bilo tipino za poetak razdoblja velikih kia, sparina pod kapom sivih oblaka i, s vremena na vrijeme, bljetavilo sunca. Sean se u jakni i prsluku znojio od nestrpljenja, doekavi svakog posjetitelja glasnom i usiljenom camaraderie. Pored njega Ruth je izgledala poput latice rue: tako je i mirisala. Storm koja je bila suzdrljiva zbog prilike, stajala je izmeu njih. Dirka nije bilo. otac mu je pronaao nekakav posao na drugoj strani Lion Kopa. Puno paljivih oiju i zlobnih jezika naglasili su njegovu odsutnost. Ronnv Pve je nagovorio Garrvja da ne odjene odoru. S njim je bila i Anna, prilino armantna u predivnoj haljini s umjetnim cvjetovima. Samo izbliza mogle su se primijetiti bore na njenom licu, oko oiju i usta, i nekoliko sijedih vlasi u njenoj bujnoj crnoj kosi. I ona i Garrv su namjerno izbjegavali pogled prema suprotnom dijelu trga. Michael je stigao, porazgovaravi ponajprije s ocem, poljubivi s potovanjem majku, a potom, krenuvi prema drugom atoru, nastavi raspravu koju je Sean veer ranije naprasno prekinuo. Michael je htio da stric kupi deset tisua ara zemlje u dolini oko Tongaata te da zasade eernu trsku. Bilo mu je potrebno samo nekoliko trenutaka da shvati da to nije bio jedan od najboljih trenutaka da dobije podrku za svoj prijedlog. Sean je na njegove argumente odgovarao gromkim smijehom nudei ga cigarama. Obeshrabren, ali ne i pobijeen, Michael ude na izborno mjesto te rijei dvoumljenje koje ga je muilo, ponitivi glasaki listi. Zatim se vrati u svoj ured na postrojenju te provjeri predraun za plantau eerne trske, kako bi bio spreman za sljedei Seanov napad. Ada Courtenev nije izlazila iz vile u Protea Streetu cijeli dan. Maeha dvojice kandidata stalno je odbijala pridruiti se jednome ili drugome i onemoguila je svojim djevojkama da pomognu za vrijeme predizborne kampanje. Strogo je zabranila bilo kakvu politiku raspravu u svojoj kui. i izbacila je Seana kad je posinak prekrio to pravilo. Samo nakon Ruthine intervencije i nakon to se ispriao, Sean je ponovno dobio doputenje da se vrati. Ada nije sa simpatijama gledala na cijelu stvar, smatrajui vulgarnim i neasnim ne samo da se kandidiraju dva lana njene porodice, ve da su i meusobni suparnici. Njeno duboko nepovjerenje i osjeaj odvratnosti prema javnome politikom ivotu bio je povezan s vremenom kad su odluili da postave svjetiljke du Protea Streeta. Gospoda Courtenev sudjelovala je na sljedeem sastanku naoruana kiobranom i nitko ju nije uspio uvjeriti da svjetiljke ne privlae komarce. No, Ada je bila jedina osoba u kraju koja nije sudjelovala u tom dogaaju. Od kasnoga jutra do zatvaranja birakih mjesta, u pet sati poslije podne, trg je bio prepun ljudi, i kad su kutije bile zapeaene i u tiini prenesene na eljezniku postaju, mnogi su se ukrcali na isti vlak i krenuli u Pietermaritzburg za brojenje glasova. Bio je to dan stalne nervoze tako da su nekoliko trenutaka nakon to su uli u njihov apartman u White Horse Hotelu Ruth i Sean

zaspali jedno drugome u zagrljaju. Kad je u rano jutro nevrijeme zapoelo bjesniti gradom, Ruth se nemirno uzvrpolji u snu i ponovno doavi k sebi shvati da su ona i Sean jo uvijek zaokupljeni pokuajima koje su tako dugo odgaali. Sean se probudi istog trenutka i nakon prvih nekoliko sekunda zbunjenosti, posveti se supruzi. Kad se sunce pojavilo, Ruth je bila uvjerena da e dobiti sina, iako je Sean smatrao da je bilo prerano za takve izjave. Nakon to su se okupali, dorukovali su u krevetu uz osjeaj obnovljene bliskosti. Ruth, u nonoj koulji od bijele svile, sa sputenom kosom koja joj je padala niz ramena i sa sjajnom koom, ponovno je draila mua. Kao rezultat toga stigli su sa zakanjenjem u vijenicu, to je u Seanovih pristaa izazvalo nestrpljenje. Brojenje je ve podosta odmaklo. Unutar prostora oznaenog konopcima, slubenici koji su bili odgovorni za brojenje sjedili su u tiini za stolovima pokrivenim ruiastim listiima. Na svakom stolu nalazio se natpis s imenom kraja i kandidatima, te su odgovorni slubenici neprestano hodali od jednog do drugog stola. Ostatak dvorane bio je ispunjen nervoznim rojem mukaraca i ena. Prije nego to ga je gomila progutala, Sean opazi Garrvja i Annu koji su odgovarali na pitanja novinara, zatim ga obaspu dobrim eljama i tapanjem po ramenima. prekinuti zvukom zvona i potpunom tiinom. Rezultati glasovanja za zakonodavnu skuptinu. , izjavi glas. Mjesto u Newcastleu: Gospodin Robert Sampson, glasova 986; gospodin Edward Sutton, glasova 423. Ostatak se izgubi medu pljeskom i pobunama. Sampson je bio kandidat Junoafrike stranke, i Sean se probije kroz gomilu koja ga je okruivala. Odlino, stari moj, uzvikne i potapa ga po ramenu. Hvala, Sean. Izgleda da se stvari dobro odvijaju. n^sam oekivao tako veliku prednost! , te se uzbueno rukuju. Jutro se nastavilo uz stanke uzbuene, drhtave napetosti, koja bi se svravala s pljeskom u trenutku objave rezultata. Seanova vjera poraste, jer je njegova stranka dobila do sada sva mjesta, ak i ona za koja su mislili da e izgubiti. sve dok ponovno ne zauje zvuk zvona i onaj isti bezizraajni glas izjavi: Rezultati glasovanja za zakonodavnu skuptinu. Mjesto u Ladvburgu i donjoj Tugeli. Uzbuenje je Seanu oduzimalo dah, dok je pored njega Ruth bila sasvim napeta dohvativi ga za ruku. Pukovnik Garrick Courtenev, glasova 638; pukovnik Sean Courtenev, glasova 631. Ruthina ruka stisne Seanovu, no, on ne odgovori na stisak. Oboje su ostali savreno mirni, maleni otok u bujici pobjednikih ili razoaranih izjava, sve dok Sean mirno ree: Mislim da je bolje da se vratimo u hotel, draga. Da, odgovori Ruth istim glasom, i zajedno krenu prema izlazu, dok se bujica ljudi otvarala pred njima: prolaz uz razoarana, sretna, radoznala, ravnoduna ili pobjedniki zlobna lica. Zatim su nastavili hodati vani, na suncu, sve dok nisu stigli do reda vozila javnog prijevoza koja su ekala, dok se buka iza njih polako smanjivala. S te udaljenosti oni tamo izgledali su poput zbora zvijeri. Sean pomogne Ruth da se uspne u koiju, i htjede sjesti pored nje, kad mu padne na pamet da je neto zaboravio uiniti. Izmijeni nekoliko rijei s koijaem, da mu novac, a potom se obrati Ruth: Saekaj me u hotelu, draga, molim te. Kamo ide? Moram estitati Garryju. Kroz barijeru tijela koja su okruivala Garry opazi Seana kako mu se pribliava i, iako to nije elio, protrne, osjeajui ljubav i mrnju koje su ga istodobno muile. Sean se zaustavi pred njim i osmjehne mu se. Odlino, Garry! , ree, pruivi mu desnu ruku. Pobijedio si me u tekoj borbi. i htio bih ti estitati. Garry procijeni te rijei, razmisli i ree samome sebi da su istinite. Borio se sa Seanom i pobijedio ga. To je bilo neto to se nije dalo porei. Neto to mu Sean nikada nee moi oduzeti. Pobijedio sam ga. Prvi put. prvi put u svom ivotu! Bio je to tako snaan osjeaj da se neko vrijeme Garry nije mogao pokrenuti, ni govoriti. Zatim ree priguenim glasom: Sean. , te, dohvativi ispruenu ruku svojima, stisne ju gotovo oajniki. Sean, moda bismo sada. , promrmlja, bilo bi mi drago da. hou rei, kad se vratimo u Ladyburg. , i prekine se zacrvenjevi se od nelagode. Hitro ostavi Seanovu ruku i korakne unatrag. Mislio sam da bi te moda radovalo ponovno posjetiti Theunis Kraal, jedan od ovih dana, kad bude imao malo slobodnog vremena. Mogao bi pogledati staru kuu. Prolo je toliko godina. Jo uvijek imam staru. Nikad! , krikne Anna Courtenev. Nitko od dvojice nije je

vidio da je prela dvoranu i sada je stajala pored Garrvja. Njene su oi bile poput sjajnih dragulja, u kojima se mogla opaziti mrnja, a njeno je lice promatralo Seana, i bilo je mrtvaki blijedo. Nikad! , ponovi, uzevi Garrvja pod ruku. Dodi, idemo, zapovjedi, a mu ju je posluno slijedio. No, dok su se udaljavali, okrene se i pogleda Seana, a u njegovim oima mogla se proitati oajnika molba: da shvati i oprosti tu njegovu slabost. Kao to onaj tko ivi u kraju tornada prepoznaje oblik oblaka i nepominu tiinu koja prethodi prvom snanom vjetru, tako je Ruth znala da se morala suoiti s tmurnom Seanovom ljutnjom zbog propalih planova. Njegovi izljevi bijesa bili su rijetki i nisu dugo trajali, no Ruth je nauila da ih se boji, i kao oprezna gospodarica kue pred uraganom poduze mjere opreza. im je stigla u hotel, poalje hitno po direktora. elim da nam ruak posluite za pola sata u naoj sobi. no, ne elim va obian meni. Neto zaista posebno. Direktor razmisli na trenutak. Kamenice! Upravo su stigle iz Umhlanga. Odlino. Ruth je cijenila brzinu kojom je ovjek odgovarao na neplanirane dogaaje. Zatim. to biste rekli na dimljeni prut, hladnu divlja, jastoga i salatu? Odlino. Koje vrste sireva imate? Gruyere, Danish Blue, Camembert. A vino? ampanjac? Da, sloi se odluno Ruth. Sean je oboavao ampanjac, a ona e to besramno iskoristiti. Bocu Veuve Clicquota. ne, zapravo, bolje tri. Da vam ih poaljem gore prije ruka? Odmah. s vaim najljepim aama i srebrenim vrem, ree Ruth. Zatim se pobrine za svoj izgled. Zahvaljujem ti, Gospodine, za francuski parfem i na ovoj predivnoj haljini od sive svile koju sam uvala za posebne prilike. Hitro je radila na licu i kosi, i kad je zavrila, ostane sjediti pred ogledalom, te pokua predoiti izrazom lica mir. Dojam je bio jako zadovoljavajui, nakon kritikog promatranja. Bila je poeljana na isti nain kao i prvi put kad ju je Sean upoznao, i bila je za njega neodoljiva kad je imala pletenice. Zaista, izgledala je poput djevojke. Trebam li otvoriti vino, gospoo? , zapita konobar iz dnevne sobe. Ruth odgovori da moe, a potom izie iz spavae sobe i namjesti se, spremna da se suoi s bijesom uragana, koji je nakon deset minuta stigao, pretvorivi se u lagani povjetarac, s cigarom medu zubima, rukama u depovima hlaa i izrazom zabave na licu. Kad ju opazi, uzvikne: Hej! , te odjednom zastane, izvadivi cigaru iz usta. Kako smo lijepi! injenica da je Sean opazio promjenu u izgledu dokazivalo je da je Ruthina prognoza vremena bila sasvim kriva, i ena prasne u smijeh. to je tako smijeno? , zapita Sean. Sve i nita. Ti i ja. Popij si au ampanjca. Ludo, ree Sean, te ju poljubi. Svida mi se kad si tako poeljana. Nisi razoaran? Zbog rezultata izbora, kae? Da, pretpostavljam da jesam. Krene prema stolu i ulije ampanjac u kristalne ae, te jednu prui Ruth. Nazdravimo; uzbudljivoj i kratkoj politikoj karijeri Seana Courteneyja. Toliko si elio pobijediti, a sada? Sean potvrdi. Da, uvijek elim pobijediti. No, sada, kad sam izgubio igru. Sean slegne ramenima. eli li da ti neto kaem? Poinjalo me ve dosaivati to stalno rukovanje i brbljanje. ak i kada spavam, mora da imam glupavi osmijeh na licu. Priblii se jednoj velikoj konoj fotelji te se zavali u nju sa zadovoljstvom. Osim toga, postoji jo jedan razlog. Ako mi se pridrui, rei u ti ga. Ruth sjedne na njegova koljena i uvue ruku u otvor na koulji, tako da je osjetila vrste miie i guste dlake na prsima. Reci mi, ponuka ga i Sean joj ispria o Garrvju. Govorio je polako, otkrivi joj sve: o nozi, o njihovim odnosima kad su bili djeca, o Michaelu. Kad je zavrio, Ruth je ostala u tiini nekoliko trenutaka, no po njenim se oima moglo vidjeti da je bila ranjena injenicom da je Sean bio ljubavnik druge ene. Zatim zapita: Zna li Garry da je Michael tvoj sin? Da. Anna mu je rekla iste veeri kad sam otiao iz Ladvburga. Garry me htio ubiti. Zato si otiao? Nisam mogao ostati. Garry me mrzio zbog djeteta, a Anna stoga to sam je odbijao. Dakle, jo te uvijek eljela? Da, te noi. kad sam otiao, Anna se uvukla u moju sobu i zapitala me. pa, moe pretpostaviti. Da, sloi se Ruth, jo uvijek malo ljubomorna, no pokuavi shvatiti. Ja sam odbio. i tako je ona otila Garrvju i, nastojei se osvetiti, rekla mu za dijete. Kriste, zlobne li kurve! No, ako je htjela tebe, zato se udala za Garryja? Bila je trudna i mislila je da sam ostao ubijen u ratu protiv

Zulua. Udala se za njega da bi dala oca svome sinu. Shvaam, promrmlja Ruth. Zato mi sada govori o tome? Da shvati to osjeam prema Garryju. Nakon naina kojim se ponio prema tebi na sastanku ne mogu oekivati od tebe da ti se svia. No, nije htio raniti tebe, ja sam bio njegova meta. Toliko mu dugujem, da mislim da mu nikada to neu moi vratiti. Stoga. Stoga si sretan da je danas pobijedio? , zavri Ruth umjesto njega. Da, odgovori Sean u jednome dahu. Shvaa, nije li tako, koliko je to za njega bilo vano. Prvi put je uspio. uspio. Zamahne rukama, traei rijei. Nadmetati se s tobom kao tebi ravan, predloi mu Ruth. Tono! , ispali Sean, te akom udari po naslonu fotelje. Kad sam otiao da mu estitam, bio je spreman pomiriti se sa mnom. Pozvao me u Theunis Kraal, no upravo u tom trenutku ta prokleta ena se umijeala i odvukla ga od mene. No, siguran sam da e se stvari srediti na neki nain. Kucanje na vratima ga prekine, i Ruth hitro ustane. Bit e da je konobar s rukom, ree, no, prije nego to je stigla na pola puta do vrata, kucanje se ponovi s takvom upornou da se gotovo strop zatresao. Dolazim, vikne Ruth iritirano i otvori. Predvoena Bobom Sampsonom, skupina ljudi ude u sobu, maui i govorei uzbuenim glasom. to se, do vraga, dogaa? , zapita Sean. Pobijedio si! , uzvikne Bob. Ponovno su prebrojili glasove i ti si pobijedio. za deset glasova! Boe mili! , promrmlja Sean, a potom tiho ree, tako da ga je samo Ruth mogla uti: Garry. Jadan Garry! Otvori i ostale boce ampanjca. zapravo, poaljimo po cijelu kutiju. Pobijedili smo. svi! , izjavi Bob Sampson. Stoga, prijatelji, nazdravimo Junoafrikoj uniji! ak ni ovoga puta. Medu toliko puta, i toliko stvari. niti ovoga puta. Garry Courteney je bio pijan. Zavalio se u fotelju, drei vrsto au s tekuinom zlatne boje objema rukama i vrtio ju krunim pokretom ruke, tako da se nekoliko kapi prelilo iznad ruba i zamrljalo hlae. Ne, ree Anna. Niti ovoga puta. Stajala je na nogama okrenuvi leda muu, gledajui kroz prozor plinskim svjetiljkama osvijetljenu cestu, jer nije htjela da Garrv vidi njeno lice. No, nije uspjela kontrolirati otar, zloban glas. Sad se moe vratiti na pisanje tvojih knjiga. Pokazao si samome sebi i ostatku svijeta kakav si ovjek. Zapone si masirati donji dio ruke, osjetivi jak, njean osjeaj. Maleni drhtaj prede njenim tijelom, a haljina zauti poput lia na vjetru. Boe, kako je bio blizu. a ona osjeti strah. Gubitnik si, Garrv Courtenev. Uvijek si to bio i uvijek e biti. Ponovno je prou trnci prisjetivi se straha koji je osjetila. Garrv je bio tako blizu. Anna je vidjela poetak promjene u istom trenutku kad su oglasili rezultate izbora, i postajao je sve vidljiviji u svakom trenutku. ak mu se i glas promijenio, postao je dublji, uz prvi naglasak vjere u sebe. Garrv ju je pogledao na udnovat nain, ne pokazujui podreenost, a potom je uslijedio plamen pobune, kad je razgovarao sa Seanom. Tada je zaista osjetila strah. Gubitnik si, ponovi, a Garrv potiho uzdahne. Anna saeka i kad zauje da toi brandv iz boce u au, jo snanije stisne ruku i osmjehne se, prisjetivi se objave drugog brojenja, naina na koji joj se Garrv pokunjeno obratio, bez traga sigurnosti ili prezira. Nestali! Nestali zauvijek. Sean Courtenev nikada nee imati Garricka. Anna se zaklela i sada e uiniti sve da odri rije. Kao to je to uinila toliko puta ranije, prisjeti se svakog detalja te veeri. Veeri kad se zaklela. Padala je kia. Nalazila se na irokom balkonu Theunis Kraala i Sean je vodio svoga konja prema talama. Bijela koulja mu se slijepila za ramena, prsa, a kia mu je zakovrala bradu, dajui mu izgled zlobnog gusara. Gdje je Garry? , zapitala ga je, a Sean joj je odgovorio: Ne brini se. Otiao je u grad k Adi. Vratit e se do veere. Zatim joj se pribliio i poloio ruku hladnu od kie na njenu nadlakticu. Treba se vie brinuti o sebi, sada, rekao joj je. Ne moe vie biti na hladnoi. Te ju je poveo preko praga. Anna ga je gledala u lice: njena glava sezala mu je do ramena. Kad je Sean spustio pogled prema njoj, bio je raznjeen mukim strahopotovanjem prema trudnoj eni. Prokleto si sposobna ena, Anna, i siguran sam da e imati lijepo dijete. Sean! Prisjeala se da joj je ime izilo iz grla poput krika boli. Divljaki je pritisnula svoje tijelo uz Seanovo, drei savinuta leda i bedra na njegovim nogama. Zatim mu je rukama dohvatila gustu kosu na zatiljku i povukla ju prema dolje, otvorivi tople i vlane usne te ih poloivi na njegove.

Jesi li luda? , Sean ju je pokuao udaljiti od sebe, no, ona se oslobodila i obavila ga oko pojasa, drei pritisnuto lice na njegovim prsima. Volim te. Molim te, molim te. Volim te. Dozvoli mi da te vrsto zagrlim. elim te samo zagrliti. Odmakni se od mene. I Anna osjeti kako ju je grubo odgurnuo na kau pored kamina. Sada si Garrickova supruga a ubrzo e biti i majka njegova djeteta. Tvoje toplo tijelo zadri za njega. Zatim je krenuo prema njoj naglim koracima: Ne elim te. Nikad te nisam volio, no sada te ne bih mogao dodirnuti kao to ne bih mogao dodirnuti svoju majku. Garrickova si supruga, ako ikada bude samo pogledala kojeg drugog mukarca, ubio bih te. Ubio bih te ovim golim rukama. Ljubav se u istom trenutku sledila, pretvorivi se u mrnju uzrokovanu Seanovim rijeima. Bacila se na njega noktima koji su ostavili ogrebotine na njegovu licu, tako da je krv kliznula bradom. Sean ju je dohvatio za ake. No, ona se oslobodila, kriknuvi: Svinjo, prljava svinjo. Garrvjeva supruga, kae. Garrvjevo dijete. Sad u ti rei istinu. Dijete koje nosim ti si mi poklonio. Tvoje je! Nije Garryjevo! Tada joj je Sean ostavio ruku i povukao se. Ne moe biti. Lae. Anna ga je slijedila. Ne sjea se kako si me pozdravio prije nego to si otiao u rat? Ne sjea se one veeri na kolima? Ostavi me, ostavi me na miru. Treba mi vremena da razmislim. Nisam znao. I otiao je. Ona je ula kako je zalupio vratima radne sobe i ostala je ekajui usred sobe, dok se oluja njena bijesa polako smirivala, ostavljajui otkrivene tamne otoke mrnje koji su se skrivali ispod povrine. Zatim je otila u spavau sobu i pogledavi se u ogledalo, zaklela se. Mrzim ga. Postoji neto to bih mu mogla oduzeti. Sada je Garry moj, samo moj, nije njegov. Oduzet u mu ga. Oduzet u mu brata. Skinula si je ukosnice, te rukama razbaruila kosu. Zagrizla je usne, sve dok nije osjetila okus krvi. O, Boe, mrzim ga, promrmljala je osjetivi bol. Raskine si haljinu na prsima, zagledavi se u ogledalu u ruiaste bradavice koje su zapoinjale tamnjeti odavajui sretnu trudnou. Mrzim ga. Olabavila je gaice i skinula ih, jednom rukom oslobodi povrinu stola, bacivi sve na pod te razbivi boicu parfema, iji je miris ispunio cijelu sobu. Zatim se smjestila na krevet. ekajui da se Garry vrati kui. Sad okrene ramena k prozoru i pogleda ga, pobjedniki, znajui da joj vie nije mogao pobjei. Odrala sam svoje obeanje, pomisli, pribliivi mu se. Jadan Garry, ree primoravi svoj glas da postane njean, odmaknuvi mu kosu sa ela. Garry podigne pogled prema njoj, iznenaen, no potreban ljubavi. Jadan Garry. Sutra se vraamo u Theunis Kraal. Odmakne bocu sa stola, pribliivi je svojoj ruci. Zatim ga lagano poljubi u obraz i ode u spavau sobu. osmjehujui se, na sigurnom, sigurna u njegovu slabost. etiri mjeseca brzo je prolo. Sean, koji je bio udubljen u odgovornost svog posla, sastanke stranke, sjednice skuptine, hrpe pisama, zamolba svih vrsta, slabo se suprotstavljao Michaelovim planovima koji su se odnosili na eernu trsku. Mladi je otiao do obale, kupio zemlju i zapoeo odnos s keri ovjeka koji mu je prodao zemlju. Ta mlada ena bila je na udnom glasu jer je bila jedna od malobrojnih rastavljenih ena u Natalu. Kad je skandal stigao do njegovih uiju, Seanu je potajno bilo ao to Michael konano vie nije bio nevin, uze svoj Roills i ode u njegovo spaavanje. Vrati se u Ladyburg sa alosnim Michaelom na njegovu ramenu. Dva tjedna kasnije mlada ena se udala za trgovakog putnika preselivi se u Durban, tako da je Michael ponovno dobio dozvolu da se vrati u Tongaat zapoevi s razvijanjem plantae. Ruth vie nije slijedila Seana kad je odlazio iz Ladvburga. Ostajala je u Lion Kopu gdje su ona i Ada provodile puno vremena crtajui i ijui odjeu za novoroene. ak je i Storm obavila svoj dio posla. Majica koju je isplela u tri mjeseca rada zasigurno e djetetu stajati savreno. no, trebalo je biti iskrivljeno i imati jednu ruku dvostruko duu od druge. Zaposlen od jutra do mraka, obavljajui svoju novu dunost nadglednika radova u Mahoba Kloofu, Dirku je preostajalo malo vremena za zabavu. No, Ladvburg je bio prepun Seanovih pijuna te je svaki Dirkov posjet gradu stizao do njegovih uiju. No, s druge strane Ladvburga, prazna i tmurna zbog nedostatka ljubavi, nalazila se velika kua Theunis Kraala. Naveer bi samo jedan prozor bio osvijetljen blijedom, utom svjetlou, kad je Garry Courteney sjedio sam za svojim radnim stolom. Pred

njim je stajala patetino tanka hrpica papira. Sat za satom Garry ju je promatrao, no, ne vidjevi ju. Bio je prazan, ispranjen od ivotnih sokova i traio je surogat u boci koju je uvijek drao nadohvat ruke. Vrijeme je pretjecalo, dani su se pretvorili u tjedne, a tjedni u mjesece. a Garry je propadao. Svakog bi poslijepodneva odlazio do ograenih prostora, te naslonjen na ogradu, gledao svoje konje. Satima je stajao nepomino sve dok nije imao osjeaj da izlazi iz svoga tijela i ivi unutar tih sjajnih tijela; kao daje on taj ija kopita dodiruju mekano tlo, trei uokolo; kao da je njegov glas taj koji hre, i njegovi miii ti koji se napinju. Ronny Pye ga je pronaao tamo stigavi jednoga dana nakon ruka. Bez da Garry opazi njegova prisutnost, dostigne ga u tiini i priblii mu se, prouavajui to blijedo lice na kojem s ocrtavala bol, sumnja i uasna elja oko usana i ispod oiju svijetloplave boje. Zdravo, Garry, ree uljudno, no osjetivi traak samilosti u svom glasu pokua ju priguiti. Nije bilo mjesta slabosti u tom trenutku. Ronny. Garry se okrene prema njemu i srameljivo mu se osmjehne. Poslovi, ili prijateljski posjet? Poslovi, Garry. Hipoteka? Da. to eli da uinim? to kae da svrati u grad da prouimo bolje stanje u mom uredu? Sada? Da, ako ti nije teko. U redu, ree Garry, te se uspravi polako. Otii u s tobom. Jahali su zajedno preko breuljka i sad su se sputali padinom, prema mostu preko Baboon Strooma. Obojica su bili tihi - Garry koji u sebi nije imao nita to bi rekao naglas, i Ronny Pye koji se sramio onoga to je namjeravao uiniti: oduzeti ovjeku kuu i ostaviti ga na milost i nemilost u svijetu u kojem nije imao nikakve mogunosti za preivjeti. Na mostu su se mehaniki zaustavili kako bi odmorili konje te sjednu i dalje ne govorei ni rijei. Bili su sasvim razliiti: nepomian mukarac, pognute glave, mrav i izmoren, s licem na kojem se ocrtavala patnja; drugi debeljukast, s crvenkastim licem, odjeven u skupocjenu odjeu i nesposoban da dri smirene prste ruke. S druge strane rijeke nalazili su se rijetki znakovi ivota. Iz dimnjaka Seanova postrojenja umoran oblak dima podizao se ravno u sparan zrak. Jedan mali crnac vodio je krave da se napiju; lokomotiva je podizala perjanicu pare prema skladitima. no, izuzev toga Ladyburg je spavao u toplini ljetnog popodneva. Zatim pogled Ronnyja Pyeja privue hitri pokret u travnatoj dolini ispod padine. Uz osjeaj olakanja bankar usmjeri svoju panju u tom smjeru: To je mladi Dirk, ree, a Garry podigne glavu te pogleda s druge strane rijeke. Konjanik i konj izgledali su da dodiruju tlo tako lagano, kao da su povezani njime samo malim oblakom praine koja se podizala ispod njih. Pobogu, ne moe se rei da to maleno kopile ne zna jahati, nastavi Ronny, uz odbojno divljenje, te zanijee snano glavom tako da se kap znoja odvoji iz kose i klizne mu na obraz. Konj dostigne cestu i okrene se savreno na stranjim nogama, a potom se ponovno sagne i potri veom brzinom: pokreta tako ritmiki lijepog i snanog da su dva gledatelja bila uzbuena. Pogledaj ga! , usklikne Ronny. Nema takvog konja u cijelom Natalu! Misli? , ree Garry ivahno, uinivi malenu grimasu. Siguran sam sto posto. Moj vranac Grey Weather. U utrci s istom teinom zasigurno bi pobijedio bilo kojeg Seanova konja. Zatim Ronnyju padne na pamet zamisao. Razmisli o tome dok je poluzatvorenim oima promatrao Dirka kako tjera Sun Dancer prema postrojenju. Kad su konj i konjanik nestali iza vrata, ree smireno: Bi li se kladio za novac? Kladio bih se ivotom! , odvrati Garry, uz malo otrine u glasu. Da, pomisli Ronny, na taj nain, bar mu dajem jednu mogunost. Neka sudbina odlui. i nitko me nee moi kriviti ni za to. Bi li se kladio u Theunis Kraal? Uslijedi dugi trenutak tiine. Zatim Garry proape: to time eli rei? Pobijedi li, hipoteka e biti izbrisana. A u sluaju da izgubim? Izgubit e imanje. Ne, krikne Garry. Kriste, ne! To je zaista previe. Ronny ravnoduno slegne ramenima. Bila je to samo mogunost. vjerojatno si u pravu. Ne bi imao velike izglede protiv Seana. Bilo je kao da su mu arili koplje u prsa. Utrka izmeu njega i Seana: odbiti je bilo bi kao priznati poraz. U redu, pristajem. Pristaje na okladu? Dat e mi imanje za uzvrat novca koji mi duguje? Da, proklet bio. Da. Pokazat u ti koliko izgleda imam protiv Seana. Bit e bolje da stavimo to crno na bijelo, predloi uljudno Ronny. Zatim u pokuati

organizirati stvar sa Seanom. Dodirne vlastitog konja stremenima i rame uz rame predu most. Da ne zaboravim, bit e bolje da nitko ne zna o naoj maloj okladi. Pretvarat emo se da se radi samo o slavi. Garry klimne glavom u znak slaganja. No te veeri napie Michaelu pismo, otkrivi mu sve i molei ga da jai Grey Weathera za njega. Dva dana prije utrke Michael se povjeri baki. Ada ode u Theunis Kraal i pokua odgovoriti posinka, no neuspjeno. Ulog u igri za njega nije imao nikakva znaenja. vidio je samo mogunost pobjede. A Michael je pristao da jai Grey Weather. Ovoga puta nije smio izgubiti. Ovoga e puta izvui dui kraj! Bilo je jo mrano kad su Sean i Dirk krenuli prema talama. Dugaak red oblaka iznad breuljka bio je zacrvenjen sakrivenim suncem koje se raalo, a vjetar je puhao njiui stabla na plantai, koja su stenjala. Sjevernjak, zarei Sean. Padat e kia prije veeri. Sun Dancer voli kiu, odvrati uzbueno Dirk, i Sean ga pogleda. Dirk, bude li danas izgubio. , zapone, ali ga Dirk prekine: Neu izgubiti, a potom nastavi, kao da se radi o zakletvi: Neu izgubiti! Da bi bar bio tako odrjeit i u drugim, vanijim stvarima. Vanijim! Tata, ovo je vano. Najvanija je stvar koju sam ikada uinio. Dirk se zaustavi i dohvati Seana za rukav. Tata, to radim za tebe. za tebe, tata! Sean pogleda u lijepo sinovljevo lice, i to to opazi na njemu zamrzne rijei koje se spremao izrei. Gdje sam pogrijeio s tobom? zapita se, s mjeavinom ljubavi i gnuanja. Odakle ti ta krv koja tee tvojim venama, zato si takav? zapita njegov ponos i prijezir. Hvala, ree suhim glasom, te oslobodivi ruku, nastavi hodati. Zabrinut za Dirka, Sean opazi Mbejanea tek kad je bio u dvoritu tala. Vidim te, nkosi, ree Zulu, ustavi sveano s drvenog stolca na kojem je sjedio. I ja tebe vidim, odvrati mu Sean radosno. No, odmah se kontrolira: iskazivanje ljubavi pred mladim osobama uzrokovalo bi u Mbejaneu nelagodu. Jesi li dobro? , zapita ga, suzdravi se da ne ugura prst u njegov trbuh, prisjetivi se da je tu poveanu koliinu mesa i masnih naslaga Mbejane paljivo uzgajao kao dokaz njegova blagostanja pred svijetom. Dobro sam, uvjeri ga Mbejane. Drago mi je to si doao. Nkosi, na tako vaan dan kao to je ovaj, dobro je da smo zajedno, kao nekada. Dopusti si da se osmjehne, a osmijeh mu se u nekoliko trenutaka pretvorio u maliciozni podsmjeh, koji je Sean vratio istom mjerom. Mogao si je pretpostaviti da Mbejane nee propustiti ni jednu borbu, ni jedan lov ili utrku. Zatim se Zulu obrati Dirku: Dri visoko na ponos, danas, zapovjedi, kao da govori jednom od svojih sinova. Tvoj otac i ja bit emo tamo i gledati te. Spusti golemu crnu ruku na Dirkovo rame, kao da ga je namjeravao blagosloviti, a potom se obrati konjuarima koji su ekali: Dovedite kobilu! Dva konjuara je dovedu iz tale, a njena kopita su odzvanjala na ploama dvorita, dok je trzala predivnom glavom s uima koje su se pomicale naprijed- natrag. Opazi Dirka i napri nozdrve. Hej, djevojko! pozdravi ju Dirk. Dok se pribliavao, Sun Dancer razrogai oi otkrivi bjelinu, a njene malene ui se spuste na vrat. Prestani stvarati od sebe glupau, upozori je Dirk, a kobila otkrije velike ute zube, te isprui vrat. Dirk joj prui ruku, a Sun Dancer uze prste medu uasne zube, njeno ih grickajui. Zatim, dovrivi s predstavom, ponjui ga, nauli ui i napuhne prsa. Gdje joj je pokriva? Je li jela? Stavite sedlo i uzde u automobil. Dirk je nizao pitanja i upute konjuarima, milujui gubicu Sun Dancer njenou ljubavnika. Koliko kontradikcija u jednoj jedinoj osobi, pomisli Sean, pogledavi u mladia, i osjeti beskrajnu tugu, koja ga je titila poput te crvene zore. Gdje sam pogrijeio? Mbejane osjeti njegovo raspoloenje i pokua ga rasteretiti od tih misli. Nkosi, idem ja naprijed s kobilom. ovjek tvog izgleda vie bi odgovarao u automobilu sa mnom, usprotivi se Sean, osmjehnuvi se naglom, krivom pogledu kojim je Zulu pogledao sjajan Rolls, parkiran na dnu dvorita. Ima oi poput udovita, pomisli Mbejane, i odmah skrene pogled. Idem pjeice s kobilom, da bih se uvjerio da joj se nita nee dogoditi, izjavi. Kako eli, sloi se Sean. Mala povorka krene prema Ladvburgu. Ispred nje, dva konjuara vodila su Sun Dancer prekrivenu kotskim pokrivaem s crvenom podlogom, zatim Mbejane, miran i svean, te konano etvero malene djece, koja su nosila koplja i izrezbareni stolac. Dva sata kasnije Sean je stigao Rollsom do

njive iza skladita eljeznice. Oima uperenim ispred sebe i rukama koje su tako vrsto stiskale volan da se vidjela bjelina kotiju, nije zauo povike u znak pozdrava, niti je opazio sveano odjevenu gomilu ljudi sve dok nije zaustavio automobil. Tada pusti volan i lagano odahne, dok su se miii lica polako oputali u osmijeh sumnjive pobjede. Odlino, uspjeli smo! , ree, kao da nije sasvim siguran. Bio si jako dobar, dragi. ak je i Ruthin glas bio pomalo hrapav, dok je ena poputala zatitniki zagrljaj, kojim je stisnula Seana. Trebao si dopustiti meni da ja vozim, osmjehivao se Dirk sa stranjeg sjedala. Otvori irom vrata i prije nego to mu je Sean mogao ita odgovoriti, gomila, koja se skupila oko automobila, odvue ga daleko. Sean ga je slijedio zbunjenim pogledom. Bok, Sean. Sretan sam to te vidim. Dennis Petersen otvorio je bona vrata Seanu koji se pouri da namjesti na licu osmijeh. Bok, Dennis. Lijep skup! Skupio se cijeli kraj, potvrdi Dennis dok su se rukovali, te se ogleda zadovoljno oko sebe. Bilo je bar pedeset koija ostavljenih bez reda uz ogradu velikog ograenog prostora za ivotinje: otkrivena kola bila su spremljena za kiosk i nudila su kavu u srebrenim vrevima te hrpe torta. Dva psa su se tukla pored vrata, a u jednoj skupini djeaci u sveanim odjelima, ve zguvanim, vikali su i urlikali, trei jedan za drugim kroz gomilu. Tko se pobrinuo za ukrase? , zapita Sean promotrivi zastavice koje su vijorile na vrhu stupova to su oznaavali cilj i du staze za utrku oznaene konopcima. Skuptina. proli tjedan smo izglasali. Jako lijepo. Sada je Sean promatrao maleni ograeni prostor u kojem su se nalazili konji. Du ograde natiskivala se gomila ljudi, no uspije opaziti Dirka koji ju je preskoio, pored Sun Dancer, uz buran pljesak. Lijepo je graden, ree Dennis koji je, poput Seana, promatrao Dirka; no, neto u njegovu glasu kao da je naglaavalo: Sretan sam to nije moj sin. Hvala. Seanov prezriv glas nije promakao Dennisu, koji se sarkastino osmjehne. Bolje je da se pridruimo sucima, Garrick je ve stigao. Dennis pokae glavom na kola na dnu reda i, iako je osjetio njegovu prisutnost, Sean ga prvi put pogleda. Zajedno s Ronnvjem Pvejem, Erasmusom i svojim ocem, Michael ih je promatrao. Visok i vitak u uskim konjanikim hlaama, s crnim izmama i kouljom od bijele svile otvorenom na prsima, bio je naslonjen na jedan kota. Iznad njega Ada i Anna su sjedile na stranjim sjedalima i odjednom Sean osjeti malu ljutnju: zato je maeha izabrala njih? Mama, pozdravi ne osmjehnuvi se. Bok, Sean. Glas i izraz su bili udnovati. to to znai? Ljutnja, odbijanje? Na trenutak se pogledaju, a potom je Sean spustio pogled, jer je sada, umjesto ljutnje, osjeao krivnju. No, nije shvaao razlog tome. bilo je to zbog bolne optube u Adinim oima. Anna, ree, a za uzvrat mu ona kruto klimne glavom u znak pozdrava. Garry. Sean se pokua osmjehnuti. Htjede mu ve pruiti desnu ruku, no, odmah shvati da bi je odbio, jer istu optubu koju je proitao u Adinim oima vidio je sada i u Garrvjevim. Obrati se s olakanjem Michaelu. Bok, Mike. Zna da e sada izgubiti i hlae, nije li tako? Morat e povui te rijei! , odvrati mladi te se zajedno nasmiju, tako vidljivo zabavljeni jedan drugim da se Anna uzvrpolji na sjedalu i ree suho: Hoemo li se rijeiti toga, Ronny? Naravno, sloi se Ronny Pye. Dobro, dakle, gdje je Dirk? U skupini ostave gospode i krenu prema malom ograenom prostoru probijajui se kroz gomilu, gdje se Dirk smijao s dvije djevojke, u kojima je Sean prepoznao keri jednog od njegovih radnika. Obje su ga promatrale s otvorenim divljenjem da Sean osjeti ponos. Ravnoduno ih Dirk ostavi i krene ususret ocu. Sve je u redu, tata. Vidim, aljivo e Sean i saeka da Dirk pozdravi ljude koji su bili s njim, no, mladi ih je ignorirao i obrati se samo Ronnvju Pyeju: ujmo. Dobro, dakle. Utrka izmeu vranca Garrvja Courtenevja, Grey Weather, i kobile Seana Courtenevja, Sun Dancer. Poasna utrka, bez novanih uloga vlasnika. U redu? Garry otvori usta, a potom ih ponovno odluno zatvori i sloi se. Malo se znojio. Otvori rupi i obrie si elo. Udaljenost oko osam kilometara oko etiri toke. Prva toka: stupovi postavljeni na ovoj njivi; druga: oznaka razgranienja na sjeverozapadu Theunis Kraala, Ronny pokae mjesto na uzvisini, trea toka: cisterna broj tri Mahoba Kloofa, koja se ne vidi odovud jer se nalazi iza stabala, Ronnyjeva ruka pokae u luku prema vrhu breuljka do

zelene mrlje medu smeom travom. Znate obojica gdje se nalazi? Naravno, odvrati Dirk, a Michael takoer potvrdi. etvrta i posljednja toka je poetna toka. tamo. Ronnvjev kaiprst pokae dva stupa ukraena zastavama. Postavili smo nadglednike utrke na granici Theunis Kraala i na cisterni, ne bi li se osigurali da ih neete zaobii, te skratiti si put u unutranjosti. Suci su gospodin Petersen, gospodin Erasmus i ja. O bilo kojoj raspravi o pravilima ili utrci mi emo odluiti. Dok je Ronny nastavio govoriti, Sean osjeti uzbudenost od koje ga prou trnci nadlakticom. Dogaalo se to svima, Ronnvjev glas postao je napetiji, iako Sean nije znao da je vuja nestrpljivost na njegovu licu odraz nade da moe dobiti vie nego itko u ovoj utrci. Garry, koji je znao, gledao je Ronnvjeve usne gotovo hipnotiki. To je sve, dovri Ronny te doda, obraajui se mladiima: Osedlajte konje i povedite ih na poetnu crtu. Suci odu, ostavivi etvoricu Courtenevjevih same. Sean. , Garry prvi progovori, a njegove oi su izgledale prestraeno. Mislim da bi trebao znati. , no ne dovri misao. to? , zapita Sean suho i Garry se ukoi. Izraz u njegovim oima se promijeni, a Sean proita u njima ono to nikada nije mislio da e proitati u bratovu pogledu: ponos. Nije vano. Garry se okrene te se priblii konju, hitra koraka. Sretno, Mike, ree Sean, aljivo ga udarivi po ruci. I tebi, ponovi Michael, krenuvi za Garryjem, a potom se zaustavi i doda: to god rekli ostali, Sean, znam da nisi bio ti taj koji je isplanirao ovu stvar. Kog vraga namjerava rei time? zapita se Sean, u nedoumici, no Dirk prekine njegove misli. Zato si to uinio, tata? , pobuni se. to? , zapita Sean ne shvaajui. Poeljeti mu sreu. Zato si to uinio? Ja trim za tebe. ne on! Ja sam tvoj sin. ne on! Dva jahaa krenu zajedno prema poetnoj liniji, dok ih je gomila, brujei od uzbuenja, slijedila. Sean se priblii Sun Dancer i dade posljednje upute Dirku, koji se nagne na sedlu, paljivo sluajui. Do movare ne uri, jer e joj trebati sva energija u blatu. Michael e biti na tom dijelu ispred tebe, taj vranac ima snane noge, ali teke. Slijedi ga i pusti neka ti otvori put. Kad bude iziao iz movare, moe ga dostii i prestii na padini, tamo daj sve od sebe. Mora stii prvi do vrha i zadrati prednost do cisterne. U redu, tata. Zatim, kad bude zapoeo silaziti, dri se daleko od plantae Van Essenovih, na tvrdom tlu. tako e moi s kopita skinuti umor movare. Mislim da e se Mike spustiti ravno i prei mekani teren. no, ti treba ii duim putem i iskoristiti brzinu Sun Dancer naspram snage Grev Weathera. U meuvremenu su stigli do poetnih stupova, a gomila se proirila uz konopac. Pred dvojicom jahaa otvarala se staza na otvorenom terenu, a potom je slijedila movara sa zelenilom papirusa koji su skrivali blatnjave rupe. Zatim, strmina. Duga utrka. Duga i teka. Jeste li spremni? , zapita Ronnv, stojei pored dva stupa. Izii sa staze, Sean, molim te. Sean poloi ruku na Dirkovo koljeno. Pokai nam to zna, mladiu. Potom stigne do konopca i provue se ispod njega. Sun Dancer je bila nervozna. Podizala se na stranje noge zamahujui glavom dok joj se crvena griva sjajila na suncu. Tamne mrlje znoja isticale su se na ramenima. Michael je drao u pokretu Grev Weather, kruei njeno njime, tapajui ga po vratu, razgovarajui s njime, a konj je naulio ui i napinjao ih unatrag kao da slua. Tiina, molim! , uzvikne Dennis kroz megafon, a buka gomile se stia dok nije postala samo prigueno brujanje, prepuno iekivanja. Sada ste pod zapovijedi startera, ree jahaima. Rairite se i krenite zajedno. Dva mladia posluaju. Dirk dodirne Sun Dancer stremenom, a kobila uini nagli pokret unatrag, pogodivi Michaelovu nogu. Dri svoju prokletu ivotinju pod kontrolom, zarei Dirk. Ne stoji mi za vratom. Umirujui stanje, Michael odmakne Grey VVeathera. to je, Dirkie, nervozan si? K vragu! Pokazat u ti tko je nervozan, odvrati Dirk, povukavi uzde, tako da je Sun Dancer zamahnula glavom u znak pobune. Na mjesta! , grmio je Dennisov glas, iskrivljen megafonom. Dva konja krenu jednakim koracima prema startu. Svijetlo zlato pored tamnocrvene boje, a gomila je njeno aputala poput vjetra na travi velda. Deset koraka od stupova, a Sun Dancer je ve htjela krenuti, nemirna. Na mjesta! , upozori Dennis. Ostanite jedan uz drugoga! Dirk naglo povue uzde. Njegove su nosnice bile bijele i rairene zbog napetosti. Michael se kretao pored

njega drei sputene ruke. Grey Weather je previe podizao kopita, tipino za konja kojeg se suzdrava. Spremni? Sad! , uzvikne Dennis, i: Sad! , odjekne stotinama glasova. Ostavi i dalje jedan pored drugoga konji krenu slobodno, a potom predu u galop. I Dirk i Michael se podignu neznatno na stremenima, da bi onemoguili konjima da previe produe korak. Za osamsto metara ih je ekala movara, a potom sedam kilometara planine, sa stjenovitim tlom, strminama i usjeklinama. Gomila se odmakne od konopca i ratrka se prema nekoliko promatrakih mjesta te Sean potri s ostalima, izvukavi dalekozor iz futrole i osmjehujui se u opem kaosu smijeha i povika. Ruth ga je ekala pored Rollsa. Sean ju uze oko struka te ju podigne na haubu. Sean, tako e otetiti lak, pobuni se ona, drei se za eir koji se opasno njihao. K vragu lak, osmjehne se Sean, dok je sjedao pored Ruth koja ga dohvati pod ruku. Evo ih! Na kraju njive dva jahaa su galopirala prema zelenoj mrlji movare. Sean ih fokusira dalekozorom i odjednom ih opazi tako blizu da se zaudi to ne uje topot kopita. Grey Weather je trao na elu, brzinom munje, a Sun Dancer je galopirala za njim, iskrivljena vrata od pritiska uzda. Polupodignut Dirk je zadravao konja. Taj lukavac slijedi moje savjete, zarei Sean. Oekivao sam da e ju ve zapoeti bievati. Usprkos daljini koja ih je dijelila, Sean osjeti Dirkovu odlunost da pobjedi, vidio je to po nainu na koji je drao ramena i po krutosti ruku. No, to nije vidio bila je mrnja na njegovu licu kad je gledao u Michaelova lea. Topot konja postane slabiji, kad su dva konjanika stigla do movare. Pod eljezom kopita Grey Weathera letjeli su mali grumeni vlanog blata i jedan pogodi Dirka u prsa, zavrivi na bijeloj svili koulje. Sun Dancer promijeni korak, kad osjeti mekani teren. Mirna, ljepotice, mirna, proape Dirk drei ju vrsto koljenima kako bi joj ulio sigurnost. Trava je klizila pod stremenima, a ispred njega Grev Weather je stigao do vode. Podiui vodu, uao je u blato, a visoki papirusi su ga prekrili. Stari je bio u pravu, ree samom sebi Dirk, prvi se put osmjehnuvi. Michael si je otvarao put meu vodenim biljkama gnjeei ih i time olakavajui put Sun Dancer. Dva puta je Grey Weather uronio do trbuha u rupu i morao se boriti da izie iz blata, ukazujui Dirku na opasnost. Konji i jahai bili su prekriveni blatom. Movara je smrdjela poput kaveza zvijeri i izbacivala je velike mjehure plina. Rojevi kukaca podizali su se oko njih, a jedna ptica uz krik pobjegne. Jedan grubi list posijee Michaela po obrazu, te potee krv, opravi blatnjave mrlje i kapne na koulju. Zatim, odjednom, teren postane tvrdi pod kopitima, gusta mrlja papirusa se podijeli u uperke, te potom ostane iza njih, dok se se GreyWeather i za njim Sun Dancer zapoeli penjati strminom. Gotov si! , uzvikne Dirk Michaelu pribliivi mu se. ekat u te na cilju, te se nagne na sedlu, podbovi istodobno Sun Dancer stremenima i biem. Ne tjerajui konja Michael ga okrene udesno, i popustivi uzde, ostavi ga da izabere svoj put, penjui se u cikcak. Na najstrmijem dijelu, ispod vrha, Dirk je neprestano upotrebljavao bi i Sun Dancer se uspne uz niz skokova. Kamenje se odronjavalo pod njenim kopitima, a znoj joj je oprao blato s lea. Na svakom skoku kobila je pomalo gubila kontrolu. Hajde, kurvo, hajde! , uzvikne Dirk, okrenuvi se te pogleda Michaelovu smirenost. Bio je na oko dvjesto metara ispod njega i napredovao je postupno. Sun Dancer izgubi ravnoteu zbog Dirkova pokreta, koji klizne i gotovo padne. Dirk izvue stopala iz stremena ne isputajui uzde. U trenutku kad dodirne tlo, nagne se prema natrag i pokua zadrati kobilu, koja se nalazila na koljenima te klizne, povukavi sa sobom i Dirka dosta nie. Oboje su se borili, i kad je Dirk konano uspio ponovno ju podignuti na noge Sun Dancer je drhtala od straha. Prokleta! Prljava kurvo! Prokleta! , promrmlja Dirk, opipavi ju provjeravajui da se nije ozlijedila. Okrene se pogledavi gdje se nalazi Michael i opazi da je jako blizu. O, Boe! , uzvikne te dohvati uzde, povukavi Sun Dancer prema vrhu. Kad je stigao do vrha, znoj mu se cijedio s lica natopivi mu koulju. Pljuvaka mu se pretvorila u gustu pjenu, a dah mu je grebao plua. no jo je uvijek vodio, a Sun Dancer je prebrodila drhtaje te se oporavila, toliko da je lagano poskoila kad ju je Dirk ponovno uzjahao. Ovuda, Dirkie! Stojei na hrpi kamenja koji je oznaavao granicu Theunis Kraala, dva nadglednika su vikali i mahali rukama. Dirk zarije

stremene o bokove kobile i krene u galopu du vrha, proavi poput strijele pred dvojicom ljudi prema umici koja se nalazila na pet kilometara ispred njega. Dostigni ga, Mike! Hajde! Hajde! Zauje povike iza sebe. i Dirk je znao bez da se okrene da je Mike dostigao vrh i da ga je slijedio. Osine kobilu po vratu, kajui se gorko zbog vremena koje je izgubio na uspinjanju te mrzei zbog toga Sun Dancer i Michaela. U tom trenutku je trebao biti ispred njega bar etiristo metara, a ne pedeset! Ravno pred njim sada se nalazila usjeklina kojom je Baboon Stroom klizio padinom, kroz dva gusta grma. Dirk pronae put koji je vodio do obale a kopita Sun Dancer odjekivala su tlom. Michael je bio na puteljku. Dirk pogleda iza sebe ispod ruke. Michael je bio tako blizu da je Dirk mogao opaziti uglove njegovih usana kako se ire u osmijeh. To ga razbjesni. Kopile! , zarei, i ponovno zapone bievati Sun Dancer po bokovima i ramenima, pa ona produi korak: prema nizbrdici rijeke, a potom pijesku, s Grey Weatherom za petama. Zatim su se nali rame uz rame u vodi tamnozelene boje, kliznuvi iz sedla i plivajui na najdubljem mjestu sa strujom koja ih je nosila prema vodopadima. Zatim ponovno u sedlo, u trenutku u kojem su kopita konja dodirnula dno, i nadu se na pijesku obale, uzvikujui od uzbuenja dok su urili prema puteljku koji se penjao prema grmovima. Tko bude stigao prvi do puteljka, bio bi pobjednik. Hajde, pokai put! Ja vodim. Hajde! uzvikne ljutito Dirk. Pokai ga ti! , odgovori Michael uz osmijeh. Kopile! , zarei Dirk te upotrijebi koljena i uzde pokuavi pribliiti bok Sun Dancer Michaelu. Hej! Nema prljave igre! , upozori ga ovaj. Sada su jahali koljeno uz koljeno. Brz poput munje Dirk je postavio vrak izme ispod Michaelovog stopala, a potom sa zlobnim udarcem prema njemu izvue mu stremen i istovremeno odgurne Michaela ramenom. Osjetivi da pada Michael se dohvati za sedlo te klizne u stranu, a prebacivanje teine primora Grey Weather da napusti puteljak. Michael padne na tlo udarivi ramenima i otkotrlja se stiui koljenima prsa. Prljava svinjo. Boe mili, da Sean zna! Dohvati konja prije nego to je zapoeo piti, te namjesti sedlo. Sada ga ne smijem ostaviti da pobijedi! , ree samome sebi, ponovno uzjahavi. Ne smijem! Dvjesto metara naprijed, Dirkova koulja bila je mala bijela mrlja na smeoj travi. Dok je kruio oko cisterne jedan od nadglednika uzvikne: to se dogodilo Michaelu? Pao je u rijeku, odgovori Dirk pobjedniki. Gotov je! Vodi. Dirk vodi! Sean, stojei na haubi Rollsa s dalekozorom uperenim prema umici bio je prvi koji ga je opazio. A Michael? , zapita ga Ruth. Ne moe biti daleko, promrmlja Sean, oekujui nestrpljivo da ga opazi. Bio je bijesan vidjevi kako je Dirk krenuo strminom, muei jadnu Sun Dancer. Zatim ju je tjerao da se pomakne za vrijeme utrke prema vrhu, kad mu se Michael zapoeo pribliavati. Onda su oba jahaa nestala iz njegova vidokruga. Maleni idiot se previe iri. Rekao sam mu da presjee na rubu movare. ne da krui oko nje! Ali, gdje je Michael? , ponovi Ruth. Sean podigne maleni dalekozor i pregleda vrh, uz prvi znak zabrinutosti. }o ga ne vidim. mora da je imao koju potekou. Misli li da je pao? Je li se ozlijedio? Kako bih to ja mogao znati! Zabrinutost ga je inila razdraljivim, no odmah se pokaje zbog svog napada i zagrli Ruth oko struka. Apsurdno je brinuti se. Michael zna paziti na sebe. Klizei gotovo cijelo vrijeme na stranjim nogama, Sun Dancer je prela dobar dio nizbrdice, ostavivi za sobom pranjav trag. Jo uvijek nema ni traga Michaelu? , ponovno ga zapita Ruth, vrpoljei se uznemireno pored Seana. Ne, zarei on. Dirk si moe dozvoliti da zaobie movaru. U prednosti je bar etiristo metara. Zatim iz gomile se podigne uzdah olakanja, nalik na jak udar vjetra koji se sruio na njivu s penicom. Evo ga! Dolazi ravno prema movari. No, ne moe uspjeti, jedino da poleti! Sean premjesti dalekozor s Dirka na Michaela, a potom ponovno na Dirka, procjenjujui brzinu i njihov poloaj: Michael e izgubiti vrijeme u movari, no Dirk je trebao, zaobilazei ju, prei veu udaljenost. Bit e to lijep kraj. , ree. Dirk je u prednosti, no bit e to lijep kraj. Ada nije dijelila njegovo miljenje. Dirk je bio na elu, dakle, pobijedit e. Pogleda Garricka. Nalazio se pored jednog od stupova koji su oznaavali cilj, na stotinjak metara, no, ak se i s te udaljenosti moglo po pognutim ramenima osjetiti nesreu koja ga je okruivala poput aure propadanja. Pod

kopitima Sun Dancera komadao se njegov ivot. Ne mogavi vie izdrati, Ada side s koije, te potri gurajui se kroz gomilu prema Rollsu, na ijoj je haubi stajao poput pobjednikog diva. Sean, ree, dodirnuvi mu nogu. No posinak je toliko bio udubljen u utrku da nije uo ni glas ni dodir njene ruke. Sean, uzvikne Ada, povukavi ga za hlae. Mama, ree joj, pogledavi ju samo letimino. Moram razgovarati s tobom, uzvikne ena nadglasavi sve veu buku gomile. Ne sada. Na kraju smo utrke. Popni se i ti ovdje gore, tako e moi vidjeti. Sad. Moram razgovarati s tobom, upravo sad. Sidi odmah! Pogoen njenim tonom, Sean se jo trenutak dvoumio, dok je kriomice pogledao utrku. Zatim slegne ramenima, rezignirano, te skoi s haube. to je? Molim te, pouri, ne elim izgubiti kraj. Bit u jako brza. Sean je nikada nije vidio tako ljutito hladnu. elim ti samo rei da nikada nisam mislila da e doi dan kad u za tebe osjeati samo prijezir. Uvijek si bio nepromiljen, ali nikada nisi bio nemilosrdan. Mama to. , Sean je bio iznenaen. Dobro me sasluaj. Odluio si unititi brata i uspio si u tome. Dobro, nadam se da e uivati u tome. Theunis Kraal je sada tvoj. Uivaj u njemu, Sean. I dobro spavaj nou. Theunis Kraal! O emu, do vraga, govori? , uzvikne Sean, u nedoumici. Nisam se kladio za Theunis Kraal! Nisi, sarkastino e Ada, naravno da nisi, Ronny Pye je to uinio za tebe! Pye? Koje veze ima Ronny Pye s ovime? Sve! Pye ti je pomogao da organizira sve ovo. da Garryja natjera da uini ovu ludost. Ronny ima hipoteku na Theunis Kraal! Ali. Polako je Sean zapoeo shvaati odvratnost prijevare koja se odvijala pred njegovim oima. Najprije si mu oduzeo nogu. sada Theunis Kraal, no, to e te stajati moje ljubavi. Pogleda Seana u oi. Njene su bile pune boli. Zbogom Sean. Ne elim vie nikada razgovarati s tobom, te se udalji. Hodala je poput starice, stare, umorne starice. Sean shvati i zapone trati prema cilju, gurajui se kroz gomilu poput morskog psa koji prolazi kroz plovu srdela. Iznad glava vidio je dva jahaa kako se pribliavaju cilju. Dirk je vodio, podignut u sedlu, ibajui biem. Vjetar mu je razbaruio kosu i napuhivao koulju prljavu od blata. Ispod njega kobila je izgledala kao da leti, a topot kopita je nadglasavao buku gomile. Tijelo ivotinje bilo je tamno i sjajno od znoja, a slina se cijedila iz otvorenih usta, stvarajui na prsima i bokovima bijelu pjenu. Na pedeset nenadoknadivih metara udaljenosti galopirao je vranac: Michael ga je snano podbadao petama. Lice mladia bilo je iskrivljeno grimasom oaja. Grey Weather je bio na izmaku snaga, tekih kopita i isprekidanog i oteanog daha. Sean se probije kroz gomilu tijela koja su se natiskivala uz konopac. Stigavi iza prvog reda probije se izmeu dviju ena te iskrivivi se, izie na prostor staze. Sun Dancer gaje gotovo sruila, uz sve buniji topoto kopita, i glavom koja se sputala na svakome koraku. Dirk! Zaustavi je! , zarei Sean. Tata! Tata! Makni se s puta. , vikao je mladi, ali se Sean baci ravno pred kobilu. Tata! Sean je bio ispred njega, pognut i rairenih ruku. Preblizu da bi Dirk uspio zaokrenuti Sun Dancer, prekasno da bi ju zaustavio. Skoi, lijepa, skoi, vikao je Dirk, stiui koljena, osjetivi da kobila odgovara na njegove zapovijedi povlaei prednje noge prema prsima i skoivi prema naprijed u visokom luku; no, shvati da je bila i previe umorna da preskoi Seanovu glavu. Trenutak ispuni bojazan, dok se Sun Dancer uzdigla iznad tla: zatim jauk uasa iz gledalita, kad su prednje noge udarile Seana, a konj se okrenuo u zraku, padajui. Kope stremena se slome nakon dva udarca i Dirk padne na tlo. Uzvici ena podignu se iz gomile. Sun Dancer ustane s prednjom nogom koja je visjela od koljena, hrui od boli uzrokovane slomljenom kosti. Sean je leao na leima, s glavom nagnutom prema ramenu, i iz posjeene sljepoonice krv mu je tekla prema nosnicama i ustima. Dirk je, ranjena obraza i ogrebenih koljena, puzio etveronoke prema njemu, a potom je, kleknuvi pored njega, podigao obje ruke i stiui ake zapoeo divljaki udarati po oevim prsima i licu. No, Sean je bio u nesvijesti. Zato si to uinio? Mrzim te! , uzvikne u oku, ljutnji i oaju. Ja sam trao za tebe! A ti si me zaustavio, zaustavio si me! Michael zaustavi Grey Weather, skoi iz sedla i potri prema mladiu, dohvati ga za ruke, borei se s njim i odvlaei ga daleko od Seana. Ostavi ga, nitkove! Nije htio da pobijedim. Zaustavio me, mrzim ga. Ubit u ga!

l Gomila se pribliavala njiui se, preavi preko konopca, i dva ovjeka pomognu Michaelu da zadri Dirka, dok su se ostali okupili oko Seana. Gdje je doktor Fraser? Kriste, u loem je stanju! Uzmite tog konja. Treba ga ubiti! A to emo s okladama? Nemojte ga podizati, saekajte. Ubijte tog konja! Za ime Boga, neka netko ispali metak u tu ivotinju. Zatim se spusti tiina, dok se svjetina odmicala ostavivi prostora Ruth koja je trala prema Seanu, zajedno s Mbejaneom koji ju je slijedio. Sean. Klekne pored mua, nespretno zbog trudnoe. Sean, ponovi, a jedan od mukaraca koji su stajali oko nje morao je okrenuti lice u stranu. Mbejane, proape Ruth, Odnesi ga u auto. Zulu skine s ramena ogrta od majmunske dlake i kleknuvi, podigne Seana. Golemi miii prsa i ruku se napuhnu, a Mbejane zastane trenutak u tom poloaju, rairenih nogu. Ruka, Nkosikazi. Ruth podigne Seanovu viseu ruku i smjesti je na prsa. Odnesi ga u auto, ponovi i zajedno se probiju kroz gomilu. Seanova glava je bila naslonjena na Mbejaneovo rame poput glave usnulog djeteta. Zatim ga Zulu njeno poloi na stranje sjedalo Rollsa, smjestivi mu glavu u Ruthino krilo. Tata, tata, ponavljala je Storm, uasnuta lica zbog pogleda na krv, drui poput prestraenog zeia Hoe li ti voziti, Michael, molim te? , zapita Ruth mladia koji je stigao do njih. Idemo u Protea Street. S Mbejaneom koji je trao pored njih, veliki automobil izie s njive izmeu dva reda zabrinutih lica te krene glavnom cestom. Dok se gomila oko njega polako ratrkala, krenuvi prema koijama, Dirk Courtenev je gledao u Rolls kako nestaje u oblaku praine. Zbog reakcije su mu noge podrhtavale i osjeao je gnuanje. Rana na obrazu ga je pekla kao da je na nju pala kiselina. Vrativi se k vlastitoj koiji, s tekim vojnim revolverom u ruci, Dennis Petersen mu se priblii: Bolje je da ode do doktora Frasera da te pregleda. Treba staviti neto na to lice, ree. Da, odgovori smueno Dirk, dok se Dennis Petersen pribliio Sun Dancer. Nestabilna na tri noge, ali mirna, kobila je sada stajala pognute glave izmeu dva konjuara. Dennis spusti cijev revolvera na elo. Nakon hitca ivotinja snano zatetura, te padne, drui. Noge joj otvrdnu u gru, a potom se vie ne pomakne. Gledajui ju, Dirka prou trnci, i okrene se naglo povraajui u travu. Obrie si usta dlanom ruke te krene: bez tonog pravca, nasumce, izvan polja. U njegovoj glavi, odravajui ritam s nogama, kao da se radi o refrenu mara, odzvanjalo je: Ne eli me. Ne eli me. A zatim ljutito: Da bar umre. Molim te, daj da umre. Molim te, daj da umre, ree Anna Courtenev, tako tiho da ju Garry stojei pored koije nije uo. Stajao je pognutih ramena i glave razmiljajui: ruke su mu visjele uz bokove, otvarajui se i zatvarajui mehaniki. Usporeno podigne jednu i protrlja kapke. Idem k njemu, ree. Neka mi Bog pomogne, ali moram ii k njemu. Ne! Zabranjujem ti. Ostavi. ostavi da pati kao to sam ja patila. Garry zanijee glavom. Moram. Ova ludost trajala je predugo. I molim Boga da nije prekasno. Ostavi ga neka umre. I odjednom, kao da se neto razbilo u Anninoj glavi, pod pritiskom tako dugo njegovane mrnje. Ustane, viui, sa sjedala koije: Umri, proklet, umri! Garrv se zagleda u nju uzrujan. Kontroliraj se, draga. Umri! Umri! Njeno je lice bilo prekriveno crvenim mrljama, a glas je izlazio promuklo iz grla, kao da se guila. Garrv skoi pored nje i zagrli ju zatitniki. Dalje od mene! Ne dodiruj me! , uzvikne Anna, pokuavi se osloboditi njegova zagrljaja. Ti si kriv to sam ga izgubila. Njega, tako velikog, tako snanog. Bio je moj, i zbog tebe. Anna, Anna, molim te, usrdno ju je molio Garry, pokuavi ju smiriti. Prestani, draga, ne vii. Zbog tebe, runi bogalju. Zbog tebe. I u tom trenutku progovori, izbacivi sve poput gnoja iz rane: No, platila sam ti milo za drago. Oduzela sam ga i tebi. a sada je mrtav. Nikad ga nee imati. Zatim se zapone smijati, izvan razuma. Anna. Prestani. One veeri. sjea lije se? Naravno da se sjea! Ni ti, ni ja je neemo nikada moi zaboraviti. Htjela sam ga, htjela sam ga velikog poput bika iznad sebe, htjela sam ga u sebi, snanog i do kraja, kao nekad. Molila sam ga. Usrdno sam ga molila. No, zbog tebe, zbog njegovog malenog i slabog brata bogalja. Kriste, kako sam ga mrzila! Ponovno se nasmije, kretavo, od boli i mrnje. Poderala sam odjeu, ugrizla se za usnu, kao to sam eljela da to on uini. Kad si se ti vratio, htjela sam. no,

zaboravila sam da si ti samo pola mukarca! Htjela sam da ga ubije. da ga ubije! Toliko blijed da mu se znoj sjajio poput vode na mramoru, Garry se odvoji od nje uz osjeaj gnuanja, odvratnosti. A ja sam ti vjerovao. Sve ovo vrijeme vjerovao sam da je on. Gotovo padne s koije i nasloni se na kota da bi se zadrao u ravnotei. Koliko izgubljenih godina! Te zapone trati, povlaei za sobom drvenu nogu. Hoe li da te prebacim, Garry? , zapita Dennis Petersen, pribliivi se boku koije. Da. Da, hvala! Garry se dohvati za ruku te se podigne pored Dennisa. Molim te, odvezi me do Seana. to bre moe. Tiha, pusta, velika kua obavila ju je poput ljuske. Mrana, sa zatvorenim griljama, melankolina i beskonana. Osjeao se miris plijesni, poput starih udnja koje su umrle medu tim zidovima. Stojei nasred dvorane Anna uzvikne njeno ime: Theunis Kraal! A debeli zidovi prigue glas ludosti. Mrtav je! uje li me? Oduzela sam ga i tebi. Nasmije se pobjedniki, vlanih obraza od suza. Pobijedila sam! uje li me? Pobijedila sam! Bol je iskrivila njeno lice. Podigne staklenu svjetiljku te je baci, razbivi je. Petrolej se razlije po zidu i tepihu. Theunis Kraal! uje li me? Mrzim te! Mrzim tebe, njega. sve! Njen bijes prasne: Anna povue slike sa zidova, bacivi ih na pod, tako da su se komadii stakla sjajili u gustome mraku poput dragulja. Jednim stolcem razbije vitrinu i sav stari porculan koji se nalazio u njoj. Srui knjige s polica te im pokida stranice. Mrzim te! , vikala je. Mrzim te! I velika kua je ekala u tiini. Umorna od osjeaja: stara i tuna. Mrzim vas! Mrzim vas sve! Potri hodnikom prema kuhinji, do smonice. Na najnioj polici nalazila se posuda puna metilnog alkohola i ena, oteano diui, pokua otvoriti ep. Kada ga je uspjela izvaditi, bistra tekuina procuri. Anna dohvati kantu, drei je vrsto objema rukama uz prsa, te se vrati u kuhinju. Alkoholom je natopila haljinu, prolivi tekuinu koja se irila kamenim podom. Mrzim te! Zapone se smijati, spotakne se i dalje vrsto drei kantu, udarivi u penicu. Uareni metal joj opee bok, ali Anna ne osjeti bol. Haljina puna alkohola klizne uz vrata iza kojih je bio ar, jedna iskra spusti se na tkaninu i zapali se, tako da je, kad je Anna trala ponovno hodnikom, za sobom ostavljala trag dima. Vrativi se u dvoranu, izlije alkohol na knjige i tepih, te povue duge barunaste zastore, smijui se. Nije opazila plamen, sve dok nije napao i podsuknju. Tada ponovno zapone vikati zbog muka iznemoglog tijela i duha. Ispusti kantu koja prsne zahvativi je plavim plamenom, pretvorivi njeno lice, kosu i cijelo tijelo u ivu baklju, koja se povijala i zamrla prije nego to je vatra zahvatila sijeno krova Theunis Kraala. Stajali su jedan ispred drugoga na sredinjem dijelu dhowa- a sunce je bacalo sjene na prljavu palubu. Dva visoka mladia, obojica preplanula od sunca, crne kose, obojica s velikim nosom Courte- nevjeviih. i obojica bijesni. S krme brodice tri mukarca arapske posade su ih znatieljno, ali diskretno, promatrali. Dakle, ne eli se vratiti kui? , zapita ga Michael. Tvrdoglavo ostaje pri svome? Zato bi htio da se vratim? Ja? Kriste! Da te ne moram nikada vie vidjeti, bio bih najsretniji ovjek na svijetu. Ladvburg e bez tebe biti ii grad. Zato si onda doao? Jer me to tvoj otac zamolio. Nije li on osobno mogao doi? , zapita gorko Dirk. Jo mu uvijek nije dobro. Rana na glavi je bila prilino teka. Da me zaista voli, doao bi. Poslao je mene, zar ne? Ali, zato je htio da ti pobijedi? Zato me zaustavio? Posluaj me, Dirk. Ti si jo uvijek mlad. Ima mnogo stvari koje ne razumije. Zaista? , usklikne Dirk, zabacivi glavu unatrag te prasnuvi u smijeh. Ja sve razumijem! A sada je bolje da se spusti. Isplovit emo. Sasluaj me, Dirk. Odlazi. Vrati se k njemu. moe uzeti i moj dio. Posluaj me, Dirk. Sean mije rekao da, ako se ne bude htio vratiti, da ti dam ovo, i Michael izvue iz unutarnjeg depa omotnicu, pruajui je Dirku. to je to? Ne znam. pretpostavljam da se radi o novcu. Dirk se polako priblii i uze omotnicu. Hoe li da mu neto kaem? Dirk zanijee glavom i Michael, okrenuvi se, skoi na drveni mol. U istom trenutku zauje se buka: Arapi su odvezivali konopce. Stojei na kraju mola, Michael je gledao u malu brodicu kako klizi vodom durbanske uvale. Jo je uvijek osjeao smrad: bokovi broda bili su zaprljani ljudskim izmetom; jedino jedro koje se polako podizalo uvis dok je posada radila na jarbolu, bilo je

zamrljano i zakrpano poput starog pokrivaa. Vjetar zapue i brodica se pokrene na prljavoj zelenoj vodi, u pravcu gata gdje su se valovi odbijali, pjenei se. Dva polubrata su gledali jedan u drugoga, dok je udaljenost meu njima postajala sve vea. Ni jedan ne pokua pozdraviti drugoga ili osmjehnuti se. Dhow je plovio prema otvorenome moru. Dirkovo lice postalo je mala smea mrlja na bijeloj tropskoj odjei. Zatim, odjednom, zauje se glas: Reci. U daljini. Reci. Ostatak se izgubi u vjetru i uboru vode ispod mola. S ruba breuljka, gdje su obojica sjedili, zidovi Theunis Kraala izgledali su poput nadgrobnih ploa pocrnjenih od dima, ukazujui na groblje mrnje. Vrijeme je da zapone ponovno graditi, promrmlja Sean. Ne moe zauvijek ostati u Protea Streetu. Ne. Garry zastane, a potom nastavi: Ve sam odabrao mjesto gdje u podignuti novu kuu. tamo dolje, iza cisterne broj dva. Obojica skrenu pogled s ruevina, ostavi u tiini, dok Garry srameljivo ne zapita: Htio bih da pogleda plan. Nee biti velika kao stara kua, sad kad smo sami, Michael i ja. Ne bi li mogao. Naravno, ree brzo Sean. Zato ga ne donese u Lion Kop sutra naveer? Ruth bi te htjela vidjeti na veeri. Bilo bi mi drago. Dodi, ree Sean te se pone podizati sa stijene na kojoj je sjedio. Polako se kretao, nespretno. i Garry priskoi da mu pomogne. Nervozan zbog slabosti vlastita tijela koje je ozdravljalo jako sporo, Sean bi se drage volje bio oslobodio Garrvjevih ruku spremnih pomoi, no, izraz na bratovu licu ga zadri. Pomogni mi dok ne budemo na ravnom terenu, molim te, promrmlja. Rame uz rame, Sean s rukom oko Garrvjevog ramena, krenu prema mjestu gdje su ostavili malu koiju. Sean se oprezno uspne u nju i smjesti se na konom sjedalu. Hvala. Uze uzde i osmjehne se Garryju, koji pocrveni od radosti, i skrene pogled prema redovima novih akacija koji su se irili u beskonanost na breuljcima Theunis Kraala. Izgleda da rastu dobro, nije li tako? , zapita. Ti i Michael ste uinili uda ovdje, sloi se Sean. Braa Courtenev i sin. Garry potiho izusti ime novoga drutva koje je ujedinilo imanje Lion Kop i Theunis Kraal u jedno jedino golemo imanje. Na kraju se sve sredilo, onako kako je trebalo biti ve puno prije. Do sutra, Garry. Sean pucne biem i koija se pokrene poskoivi njeno na nepravilnoj povrini nove ceste. Do sutra, Sean, uzvikne Garry za njim, pratei pogledom koiju dok nije nestala medu stablima. Zatim krene prema svome konju te uzjai. Zaustavi se jo trenutak te pogleda u daljini redove Zulu radnika koji su radili pjevajui i opazi Michaela kako jai medu njima, zaustavljajui se s vremena na vrijeme da bi ih potaknuo na posao. Garry se zapone smijeiti, i taj osmijeh je smanjivao bore oko njegovih oiju. Dodirne konja stremenima i spusti se u kasu da bi se pridruio Michaelu. Wilbur Smith roen je 1933. u Brokeri Hillu, u Sjevernoj Rodeziji danas Zambija kao dijete engleskih doseljenika. Odrastao je i studirao u Junoj Africi, diplomiravi ekonomiju na Sveuilitu Rhodes. Posvetio se iskljuivo knjievnom radu od 1964. godine, nakon uspjeha svojih prvih knjiga, od tada je objavio tridesetak romana, zasnovanih na briljivim bibliografskim pripremama i strastvenim istraivanjima najudaljenijih kutaka planeta. Naime, Smith od studenog do veljae obino putuje Australijom i Novim Zelandom, dok ljeti krstari Afrikom ne bi li upoznao njene najdivljije i najnepristupanije krajeve. Ostali mjeseci u godini posveeni su pisanju. U svom spisateljskom radu Smith se do smrti supruge Danielle 1999. godine pridravao tono odreenog rituala: radio je od osam ujutro do tri popodne i sve to bi napisao tijekom dana davao je na itanje Danielle kojoj su posveena mnoga njegova djela. Nakon dvogodinje stanke izazvane tom obiteljskom tragedijom nastavlja svoj knjievni rad objavivi novi dio svoje sage o drevnoj egipatskoj civilizaciji, roman Plavi horizont posljednje je njegovo djelo. ivi u gradiu Constatia, u blizini Cape Towna, u vili na rancu Leopard Hill, koji je zapravo rezervat egzotinih ivotinja.