Frederick Forsyth Fantom s Manhattana Predgovor Ono to je danas postalo legendom o Fantomn u Operi poelo je godine 1910.

u umu jed nog francuskog pisca, danas ve skoro sasvim zaboravljenog. Ba kao i Bram Stoker u sluaju Dracule, Mary Shelley u sluaju Frankensteina, Victor Hugo u sluaju Quasimoda, tako je i Gaston Leroux sluajno nai ao na maglovitu narodnu predaju i u njoj sagledao jezgru istinski tragine prie, iz ega je dalje ispreo svo ju fabulu. Ali tu slinosti moraju prestati. Preostala su tri djela do ivjela trenutan uspjeh u puku, te ostala legendama do da nas znanima svakom itatelju, filmskom gledatelju i milijunima drugih. Oko Dracule i Frankensteina izgradene su itave industrije, s desecima, pae i stotinama ponovl jenih izdanja i novih filmskih verzija. Ali Leroux, avaj, nije Victor Hugo. Kad je 1911. izi la njegova tanu na knji ica, izazvala je u Francuskoj ne to malo mre kanja, b ila ak i objavljena u novinskim nastavcima, no potom pala u prividni zaborav. Sam o je hirovitost sluaja, jedanaest godina kasnije i pet godina prije autorove smrt i, ponovno ukazala na njegovu priu i otvorila joj put k besmrtnosti. Taj je hiroviti sluaj poprimio oblije sitnog i ovijalnog, biv eg njemakog idova Carla L aemmlea, koji je jo kao djeak emigrirao u Ameriku 7 a 1922. postao predsjednikom Universal Motion Picturesa iz Hollywooda. Te je god ine odmor proveo u Parizu. Leroux je u to doba poeo ne to prtljati po mnogo manjoj francuskoj filmskoj industriji, pa su se njih dvojica upoznala zahvaljujui ba toj vezi. U inae ispraznom razgovoru ameriki je filmski mogul spomenuo Lerouxu koliko ga se dojmila silna Pari ka opera, sve do dana njega dana najvea na svijetu. Leroux mu je o dgovorio tako to mu je dao svoju zanemarenu knjigu iz 1911. Predsjednik ju je Uni versal Picturesa proitao jo istu no. Naprosto se sluilo da je Carl Laemmle u tom trenutku na umu istodobno imao i zgod nu priliku i problem. Prilika je bila njegovo nedavno otkrie neobinog glumca Lona Chaneyja, ovjeka lica toli mobilna da je moglo poprimiti skoro svaki oblik koji b i njegov vlasnik po elio. Da bi ga iskoristio, Universal se prihvatio prvog filma prema Hugoovu romanu Notre Dame de Paris (Zvonar crkve Notre Dame), tada ve klasi ku. Chaney e glumiti izoblienog i dojmljivo ru nog Quasimoda. U Hollywoodu su se ve d izale kulise, golema replika, od drveta i buke, srednjovjekovnoga Pariza s Notre Dameom u prednjem planu. Laemmleov je problem glasio: to sad dalje ponuditi Chaneyju prije nego mu ga ukra de konkurentski studio? Do zore je, mec~utim, ve stekao uvjerenje da ima svoj pro jekt. Nakon grbavca, Chaney e igrati podjednako nakaznog i odbojnog, no u biti tr aginog Fantoma (Pari ke) Opere. Poput svih dobrih majstora zabavljakoga zanata, i La emmle je znao da se publika dade natjerati da napuni kinodvorane tako da se smrz ne od straha. A 8 Fantom bi, raunao je, , morao uiniti ba to, i imao je pravo. Kupio je prava, pa se vratio u Hollywood i naredio izgradnju jo jednih kulisa, ov aj put Pari ke opere. Budui da je morala nositi stotine statista, Univerzalova je r eplika Opere postala prva izgradena od elinih traverza uglavljenih u beton. Zbog t oga je nikad nisu ni razlo ili, nego do dana njeg dana stoji na Pozornici 28 Univers al Studiosa, te je tijekom svih tih godina poslu ila jo mnogo puta. Lon Chaney je valjano odigrao ulogu u (prvom) Zvonaru crkve Notre Dame a potom i u Farltomu u Operi. Oba su filma do ivjela silan komercijalni uspjeh i pretvorila Chaneyja u besmrtnika za takve uloge. Fantom je toliko prepla io publiku da su ene vri tale, pae i padale u nesvijest, pa su se - majstorske li reklamne dosjetke! u predvorju kinematografa besplatno mogle dobiti miri ljive soli. Upravo je taj film, a ne Lerouxova previdena i mahom zaboravljena knjiga, i obuz eo ma tu ire publike i doveo do roctenja legende o Fantomu. Dvije godine nakon njeg ove premijere Warner Brothers prikazuje The Jazz Singera (Pjevaa d eza), prvi zvuni film, i to je bio kraj ere nijemoga filma. Otad su napravljenje mnoge druge verzije prie o Fantomu u Operi, ali je u veini sl

uajeva fabula bila toliko izmijenjena da se jedva dala i prepoznati, pa su te ver zije imale neznatan odjek. Godine 1943. Universal je napravio novu varijantu svo je dvadesetogodi nje imovine, s Claude Rainsom kao Fantomom, a 1962. Hammer Films iz Londona, specijaliziran za filmove strave i u asa, poku ao je 9 ponovno, ovaj put s Herber!-om Lomom u naslovnoj ulozi. Televizijska verzija iz 1983. s Maximilianom Schellom uslijedila je poslije filmske rock verzije Briana de Palme iz 1974. A onda je 1984. neki mladi britanski re iser u malom kazali tu u Eas t Londonu napravio vrlo ivu no vrlo camp verziju te prie, ali kao kazali ni mjuzikl. M edu ljudima koji su proitali prikaze i oti li to pogledati na ao se i Andrew Lloyd We bber. Stara pria monsieura Lerouxa, a da to ni sama nije znala, upxavo je stigla do jo jedne prelomne toke u svojoj karijeri. Lloyd Webber je zapravo u to doba radio na neem drugom - uspostavit e se da je to n e to drugo Aspects of Love (Aspekti ljubavi). Pria mu je o Fantomu, medutim, ostala u glavi, a devet mjeseci kasnije, u nekom antikvarijatu u New Yorku sluajno je na i ao na engleski prijevod originalnog Lerouxova djela. Kao i veina krajnje o trih opa anja, i prosudivanje Lloyda Webbera post festurrt nam se ini neobino jednostavnim, a ipak je ba njemu bilo sudeno da promijeni odnos svij eta prema toj zlorabljenoj legendi. On je opazio da to u biti uope i nije nikakva pria strave i u asa, da se ne temelji ni na mr nji ni na okrutnosti, ve da je rije o t raginoj prii o opsesivnoj no neusli anoj ljubavi nakaznog i jadnog izgnanika iz ljud skoga roda prema mladoj i lijepoj opernoj pjevaici koja na koncu svoju ljubav rad ije daje lijepom i aristokratskom udvarau. I tako se Andrew Lloyd Webber vratio izvornoj prii, otkresao od nje nepotrebne ne loginosti i okrutnosti koje je prikazao Leroux i ekstrahirao iz nje istinsku esen ciju tragedije. Na tom je temelju 10 on izgradio predstavu koja e, u dvanaest godina otkako se prvi put digao zastor, postati najpopularnijim i najuspje nijim mjuziklom svih vremena. Do danas je Fanto ma iz Opere na pozornici vidjelo preko deset milijuna ljudi, i ako postoji nekak va globalna percepcija te prie, onda ona potjee gotovo potpuno iz verzije Lloyda W ebbera. Pa ipak, da bismo shvatili esencijalnu priu o tome to se zapravo dogodilo (ili se trebalo dogoditi!), bilo bi vrijedno potro iti nekoliko trenutaka na istra ivanje tr iju poetnih sastojaka iz kojih se ta pria rodila. Jedan je od njih zacijelo sama z grada Pari ke opere, graevina toli zapanjujua ak i danas, da Fantom ne bi mogao posto jati ni u kojem drugom kazali tu na svijetu. Drugi je element sam Leroux, a trei on aj tanki knji uljak to ga je svario 1911. Pari ka je opera bila zami ljena, kao i toliki drugi veliki projekti, pukom igrom sl uaja. Jedne veeri u sijenju 1858. francuski car Napoleon III. po ao je sa svojom cari com u Pari ku operu, tada smje tenu u staroj zgradi u uskoj ulici, rue le Peletier. Pro lo je tek deset godina otkako se Evropom prevaljao val revolucije i vremena su jo bila nemirna, pa je tako talijanski antimonarhist Orsini izabrao ba to vee da n a kraljevsku koiju baci tri zadimljene bombe. Sve su tri prasnule te to pobile to i zranile preko stotinu i pedeset ljudi. Car i carica, za tieni svojom te kom koijom, iz nje su iza li uzdrmani ali netaknuti, pa su nakon svega htjeli ak i pogledati oper u. Sve to, medutim, Napoleonu nije bilo ba nimalo zabavno, pa je stoga zakljuio da Pariz mora dobiti novu zgradu opere, izmedu ostalog, s posebnim ulazom za 11 uglednike poput njega, k~ji bi se mogao uvati te bi bio razumno siguran od bombi. Pari ki je prefekt u tom trenutku bio genijalni urbanist barun Haussmann, tvorac n ajveeg dijela modernog Pariza, i ba je on raspisao javni natjeaj na koji su se odaz vali najistaknutiji francuski arhitekti. Nacrte ih je podnijelo stotinu i sedamd eset, no medu svima njima ugovor je pripao ma tovitoj i avangardnoj zvijezdi na iz lasku, Charlesu Garnieru. Zgrada po njegovu projektu trebala je biti zaista masi vna i stajati itavo bogatstvo. Izabrano je mjesto (na kojemu Opera danas stoji), i onda su 1861. krenuli i rado vi. Ve nakon nekoliko tjedana pojavila se krupna nevolja. Ve su prva kopanja otkri la podzemni potok koji je protjecao tono kroz gradili te. Koliko su ljudi brzo kopa li, toliko su se brzo rupe punile vodom. U nekom drugom, prema tro kovima obzirnij

em dobu, gradili te bi vjerojatno premjestili na neko prikladnije zemlji te, no Haus smann je elio da opera bude ba tu ili nigdje. Zato je Garnier postavio osam divovs kih parnih crpki koje su bubale i obdan i obno, i tako mjesecima dok nisu isu ile v odom zasieno tlo. Potom je oko itavog gradili ta sagradio dva golema kru na zida, a pr ostor medu njima ispunio bitumenom, da bi usporio nadiranje vode u radni prostor . Na takvim je masivnim temeljnim zidovima Garnier izgradio svog behemota*. U svom je naumu uspio samo do neke mjere. Vodu bi uspjeli obuzdati sve dok ne bi dovr ili "Behemot - hebr. golema ivotinja, neman; u Bibliji naziv za vodenog konja 12 jedan nivo, ali bi onda opet prodrla. Tako se ispod najni eg sloja podruma stvoril o podzemno jezero. Posjetitelj se ak i danas mo e spustiti do tih podruma (za to je potrebno imati pos ebnu dozvolu) i kroz re etku pogledati zakopano jezero. Svake dvije godine taj se nivo spu ta tako da in enjeri u plitkim amiima mogu, odgurujui se motkama, obii temelje pregledati ih radi moguih o teenja. Tako se kat po kat Garnierov div dizao sve dok nije stigao do razine zemlje, nak on ega je nastavio u visinu i irinu. Godine 1870. radovi su zastali jer se Francus kom prelila jo jedna revolucija, odapeta kratkim ali brutalnim Francusko-njemakim ratom. Napoleon III. je zbaen s prijestolja i umro u izgnanstvu. Progla ena je nova republika, ali je pruska vojska ve bila na vratima Pariza. U francuskoj je prije stolnici zavladala glad. Bogati su jeli slonove i irafe iz zoolo kog vrta, dok je s irotinja pravila frikase od pasa, maaka i takora. Pariz se predao, a radnika je kla sa grada bila toliko ogorena da se digla na ustanak. Ustanici su svoj re im nazvali Komunom a sebe komunarima, te se sa sto tisua ljudi i topovima ra irili itavim gradom. Civilna je vlast pobjegla u panici, a Narodnu je gardu preuzela vojna hunta, te napokon slomila komunare. Ustanici su se, meutim, za svojih pet minuta poslu ili ljuskom Garnierove zgrade s njezinim labirintom po druma i skladi ta kao bazom za oru je, barut... i zarobljenike. U tim podrumima dubo ko ispod razine zemlje izvodila su se stra na muenja i pogubljenja, pa su jo mnogo g odina kasnije u njima pronala eni kosturi. ak i danas u tim je podrumima neka dubok a zebnja koja se nikada ne gubi. Ba taj pod 13 zemni svijet i ideja o sam~tnom i nakaznom pustinjaku koji ivi u njegovoj tami fa scinirali su etrdeset godina kasnije Gastona Lerouxa i zapalili mu ma tu. Do 1872. vratilo se normalno stanje, pa je Garnier nastavio s poslom. U sijenju 1 875., skoro u dan sedamnaest godina nakon to je Orsini bacio svoje bombe, ta je o perna kua, ije je zaee pokrenuo njegov in, priredila gala otvorenje. Zgrada prekriva gotovo tri jutra zemlje, ili 11 000 etvornih metara. Ona od najdu bljeg podruma pa do vr ka krova ima ukupno sedamnaest katova, ali ih je samo deset iznad zemlje a zapanjujuih sedam ispod. Gledali te je zaudujue maleno, te ima mjesta za samo 2 156 ljubitelja opere, nasuprot, recimo, broju od 3500 koliko ih stane u milansku La Scalu ili 3700 u newyor ki Met. Ali je zato prostor iza pozornice g olem, s prostranim garderobama za stotine izvoc~aa, s radionicama, kantinama, kos timografskim odjelima i skladi nim prostorom za potpune kazali ne kulise, tako da se itavi kompleti, visoki petnaest metara i s masom od mnogo tona mogu spu tati i spr emati bez razlaganja, da bi se potom po potrebi ponovno digli i postavili. Za Pari ku je operu bitno da je ona od poetka bila zami ljena kao zgrada kojoj nije j edina svrha tek puko izvoenje opere. Zbog toga i tako maleno gledali te, jer veinu n eoperativnog prostora zauzimaju prijamne dvorane, saloni, raskriljena stubi ta i p rostori prikladni da u velikim dr avnim zgodama stvore blistavu pozadinu. Ona i da nas ima preko 2500 vrata, tako da kuni vatrogasci na pregled, prije odlaska kui, m oraju utro iti 14 vi e od dva sata. U Garnierovo je doba ona trajno zapo ljavala 1500 ljudi (danas oko 1000), a bila je osvijetljena s 900 plinskih svjetiljaka u staklenim kuglama, n apajanih kroz deset milja bakrenih cijevi. Na elektricitet je postupno pre la 1880 -ih godina. Upravo je ta silno dramatina zgrada i pobudila ivu ma tu Gastona Lerouxa kad ju je o n 1910. posjetio i tom zgodom prvi put uo priu kako je, prije mnogo godina, u njoj

ivio fantom; da su nestajale stvari, da su se zbivale neobja njive pojave, i da su povremeno znali vidjeti mraan lik kad bi prolepr ao iz tamnih kutova, uvijek u bij egu dolje, prema katakombama, kamo se nitko nije usudio poi za njim. Iz tih je dv adeset godina starih glasina Leroux i satkao svoju priu. ini se da je stari Gaston bio ovjek s kojim bismo rado popili a icu u kakvom pari kom b istrou, kad bismo samo mogli preskoiti devedeset godina koje nas dijele. Bio je k rupan, ovijalan, otresit i veseo: bonvivan i velikodu ni domain, neobuzdano ekscentr ian, s cvikerima nauljenim na nosu, a radi popravljanja slaboga vida. Rodio se 1868., i makar je Normandijac, na svijet je zapravo do ao u Parizu, pri p resjedanju s vlaka na vlak, kad su majci uranili trudovi. U koli je bio bistar da k, a kako je bistrim djeacima iz srednje klase u Francuskoj bilo sudeno da postan u pravnicima, u osamnaestoj su ga godini poslali u Pariz na pravo. Taj mu studij nije bio ba nimalo po ukusu. Ipak je u dvadeset prvoj diplomirao, a iste mu je g odine umro otac i ostavio mu milijun franaka, to je u to doba bilo pozama no bogats tvo. Jedva su tatu bili i spustili pod 15 crnu zemlju, kad je mladi C~aston udario na ivot u zaista velikom stilu. Za est je mjeseci ve uspio loncu zastrugati dno! Osim toga, mamilo ga je novinarstvo a ne sudovi, i tako je dobio posao reportera najprije u listu Echo de Paris a kasnije i u Le Matinu. U kazali tu je otkrio svo ju veliku ljubav pa se neko vrijeme bavio i kazali nom kritikom, no upravo ga je n jegovo poznavanje prava uinilo zvijezdom mec~u sudskim izvje taima, to je za posljedi cu imalo i prisustvovanje mnogim smaknuima giljotinom. Upravo je zbog toga i post ao do ivotnim protivnikom smrtne kazne, to je u ono doba bio krajnje neobian nazor. U svom je poslu pokazao domi ljatost i smjelost, kad je trebalo pokupiti vrhnje pr ed konkurencijom i dobiti krto dijeljene intervjue sa slavnim linostima. Le Matin ga je nagradio tako to ga je zaposlio kao lutajueg inozemnog dopisnika. U to doba itatelji se ba nisu mnogo bunili ako bi inozemni dopisnik imao prebujnu ma tu, i nije bio nepoznat sluaj da novinar, daleko od kue i bez mogunosti da doc~e d o podataka, naprosto sve izmisli. Slavan je primjer onog Amerikanca iz Hearst Ne wspapersa koji je stigao vlakom nekamo na Balkan da prati grac~anski rat. Na svo ju je nesreu, medutim, prespavao izlaznu stanicu, pa se probudio u sljedeoj prijes tolnici, sluajno vrlo mirnoj. To ga je silno smelo, ali se onda prisjetio da su g a poslali da prati grac~anski rat, to onda znai da bi mu bilo pametnije da to i ini . Zato je uredno napisao ustar ratni izvje taj. Sutradan ujutro taj su izvje taj ured no proitali u ambasadi u Washingtonu, i uredno ga poslali gazdama kod 16 kue. Dok je Hearstov , momak nastavio spavati, vlada je mobilizirala narodnu gard u. Seljaci, u strahu od pogroma, nato su se digli na ustanak. I tako je uredno p oeo gradanski rat. Novinara je probudio brzojav iz New Yorka kojim su mu estitali na najudarnijoj vijesti na svijetu. Bila je to etika u kojoj se Gaston Leroux sn alazio kao riba u vodi. Putovanje je tada, medutim, bilo mnogo te e i zamornije negoli danas. Nakon to je d eset godina pratio zbivanja diljem Evrope, Rusije, Azije i Afrike, postao je sla vno ime ali se iscrpio. Zato se 1907., u trideset devetoj godini ivota, odluio smi riti i poeti pisati romane. Ni ta od toga to je napisao nije bilo ne to vi e od onog to b ismo danas nazvali tezgarenjem, to je valjda i razlog zbog kojega nam praktiki ni ta to je napisao danas nije lako dostupno. Njegove su prie veinom bile trileri, zbog kojih je izmislio vlastitog detektiva. No njegova kreacija nikad nije postala Sh erlock Holmes, njegov osobni idol. Ipak je ivio lijepo, u ivao u svakom trenutku ivo ta, tro io predujmove istom brzinom kojom su ih izdavai slali, pa za dvadeset godin a profesionalnog pisanja stvorio ezdeset tri knjige. Umro je 1927. u pedeset deve toj godini ivota, samo dvije godine nakon to je Laemmleova verzija . Fantoma u Ope ri, s Lonom Chaneyjem u glavnoj ulozi, do ivjela premijeru i krenula putem klasika . Kad danas itamo izvorni tekst, obuzimaju nas - iskreno govorei - te ke nedoumice. Os novna je ideja zaista briljantna, ali nain na koji je siroti Gaston pria isti je u-mu. Tako roman poinje uvodom, iznad vlastitog imena, te se u njemu tvrdi da su svaki redak i svaka rije istiniti. 17

Mislim, tvrditi tako ne tc. vrlo je opasno. Tvrditi sasvim jasno da je beletristiko djelo apsolutno istinito te da je stoga povijesni zapis, znai ponuditi sebe za t aoca srei i skeptinom itatelju, zato to od tog trenutka pa nadalje, svaka pojedinana, provjeri podlo na tvrdnja mora biti apsolutno istinita. A Leroux kr i to pravilo sk oro na svakoj stranici. Pisac smije svoju priu poeti hladno, kao da pria istinitu priu a da nam to i ne ka e, prepu tajui itatelju da sam nagada je li se to to ita zaista dogodilo ili ne. Tako se stvorila ona smjesa istinitog i izmi ljenog koju danas zovemo faction. * Ta metodo logija zapravo pose e za korisnom smicalicom, jer je kod takve knji evnosti fikcija protkana posve istinitim interludijima, injenicama kojih se itatelj ili sjea ili ih mo e provjeriti. Time se samo poveava zbunjenost u itateljevoj glavi, ali pisac ost aje nevin od otvorene la i. Ipak u tome postoji i zlatno pravilo: Sve to ka e , mora bi ti ili dokaziva istina ili posve nedokazivo ono drugo. Tako, primjerice, autor s mije napisati: U zoru 1. rujna 1939. devedeset je divizija Hitlerove vojske prova lilo u Poljsku. U isti je sat jedan tihi ovjek sa savr eno krivotvorenim dokumentim a stigao iz vicarske na berlinski glavni kolodvor i nestao u gradu koji se tek bu dio. Prvo je povijesna injenica, a drugo danas vi e nije mogue ni dokazati ni pobiti. Uz malo sree, itatelj e povjerovati da je oboje istina i nastaviti itati. Leroux, medut im, poinje tako da nam veli kako za nas na lageru nema ni ta osim iste *Prema fiction (fikcija, izmi ljotina, beletristika) i fact (injenica). (Op. pr.) 18 istine, pa to podupire tv~dnjama o razgovorima sa svjedocima stvarnih dogadaja, listanjem po izvje tajima te netom otkrivenim (otkriva je, dakako, on) dnevnicima k oje jo nitko nije vidio. Njegova naracija, medutim, tri kao zec u svim moguim smjerovima, od nemila do nedr aga i natrag, prolazei kraj hrpa neobja njenih misterija, nepotkrijepljenih tvrdnji i takvih injeninih bezvezotina da ovjeka obuzima iva elja da uini isto to i Andrew Ll yd Webber. A to e rei: da uzme veliku plavu olovku pa otfikari sve neumorne digres ije i odvue fabulu natrag na njezin pravi put, da postane ono to zaista jest, to j est zapanjujua no uvjerljiva pria. Nakon tolike kritinosti prema monsieuru Lerouxu, bilo bi i pristojno i primjereno vlastite pokude ilustrirati bar s nekoliko primjera. Sasvim pri poetku svoje prie autor Fantoma naziva Erikom, ali nam nikad ne obja njava otkud mu to ime. Te ko da njegov Fantom obiava neobavezno askati, a nee ba biti ni da luta svijetom i predstav lja se ljudima. No u ovom je sluaju Leroux imao pravo, pa mo emo samo pretpostaviti da je to ime doznao od gospode Giry, o kojoj emo uskoro rei malo vi e. Mnogo vi e smuuje to nam Leroux itavu tu priu pria a da nikad ne veli koje se to godine dogodilo. Za jednog reportera istra itelja, a za to se on predstavlja, ta je oma ka upravo bizarna. Sav se spomen toga svodi na jednu jedincatu reenicu u njegovu uvo du. U kojem veli: Ti su se dogadaji odigrali pred ne vi e od trideset godina. To je neke kritiare navelo da od godine pojavljivanja knjige, dakle od 1911., odu zmu tri desetljea 19 i tako stignu na godinu 1881. Ali ne vi e od mo e znaiti i bitno manje od, a neki sitni detalji upuuju na zakljuak da se sve to vjerojatno dogodilo mnogo kasnije od 1881 ., najvjerojatnije oko 1893. Glavni je od tih detalja skandal potpunog nestanka svjetla kako u gledali tu tako i na pozornici, a koji je potrajao nekoliko sekundi . Prema Lerouxu, nakon to ga je odbacila Christine, djevojka u koju se bio zaljubio upravo opsesivnom stra u, Fantom ju je odluio oteti. Da bi sve to ispalo to efektnij e, odabrao je ba trenutak kad se na la nasred pozornice u Faustu. U svom mjuziklu L loyd 4Vebber je to promijenio u Don Juan Triumphant (Pobjedonosni Don Juan), ope ru koju je itavu skladao sam Fantom. Svjetla se najednom gase, itav teatar propada u tamu kao u rogu, a kad se ponovno pale, nje vi e nema. E pa sad, to se ne da uin iti s devet stotina plinskih staklenih kugli. Istina jest, misteriozni saboter koji se dobro snalazi u prostoru, mogao je povui polugu glavnog ventila i tako prekinuti napajanje svih tih plinskih svjetiljki. One bi se, medutim, gasile jedna po jedna, s padom tlaka, i uz mnogo palucanja i treperenja. Ali to je jo gore, automatsko paljenje tada jo nije bilo poznato, pa

ih je ponovno mogao upaliti samo netko tko bi ih obi ao s u igaem. Zbog toga je, napo kon, i postojalo skromno zvanje na igaa. Potpuna se tama, a napose potpuna iluminac ija u sljedeoj milisekundi, mogla proizvesti samo okretanjem glavne sklopke potpu no elektrificiranog sustava rasvjete. to sve datum zbivanja stavlja u godinu mnog o kasniju nego to bi to htio Leroux. ini se, osim toga, da je napravio oma ku i 20 glede dru tvenog polo aja, izgleda i inteligencije madame Giry, oma ku koju e kasnije L loyd Webber ispraviti u svom mjuziklu. U knjizi se ta dama pojavljuje kao blago retardirana spremaica. A zapravo je ona bila voditeljica baletnog i pjevakog kora, te je iza maske u togljenog pedanta (bez ega se i ne bi dalo upravljati korom lako uzbudljivih djevojaka) krila krajnje odva nu i suutnu narav. Ovo ipak moramo oprostiti Lerouxu, jer se on oslanjao na ljudsko pamenje, to jest pamenje svojih informanata, a oni su oito opisali neku drugu enu. Ipak bi svaki po licajac ili sudski reporter rado potvrdio da svjedoci u sudnici, estiti i uspravn i ljudi, poesto imaju velikih muka da se jedni s drugim slo e i precizno se prisjet e dogadaja kojima su prisustvovali jo pro li mjesec, a o onima od prije osamnaest g odina da i ne govorimo. Mnogo vi e bode u oi jedna druga oma ka, naime kad monsieur Leroux opisuje trenutak k ad Fantom, u drugom nastupu zlovolje, otkida itav svijenjak nad gledali tem, tako da ovaj pada na publiku i ubija samo jednu enu koja sjedi ba pod njim. A kad se ispo stavlja da je ta dama ba ena koja je trebala zamijeniti Fantomovu otpu tenu prijatel jicu madame Giry, rije je svakako 0 ljupkom pripovjedakom preokretu. Ali on potom nastavlja pa nam veli da je taj svijenjak te io 200 000 kilograma. to bi bilo preko 440 000 funti, dovoljno da svake veeri povue ne samo svijenjak, nego i pola stropa s njim. A svijenjak zapravo te i sedam tona; toliko je te io kad su ga podigli, jo je na svojemu mjestu, i jo je toliki! Pa ipak je daleko najbizarniji Lerouxov otklon 21 ak i od najosnovnijih pravila istra ivanja i izvje tavanja njegova pria, na samom kraj u knjige, o tome kako ga je zaveo misteriozni lik, znan nam samo kao Perzijanac . T og udnog opsjenara Leroux u prve dvije treine svoje prie spominje samo dvaput i ukr atko, i to na najuzgredniji mogui nain. Pa ipak nakon otmice sopranistice usred pr edstave Leroux pu ta tog ovjeka da preuzme itavo pripovijedanje i dopria nam itavu priu , gledanu kroz vlastite oi, u posljednjoj treini knjige. I to kako neuvjerljivu. Pa ipak Leroux nikad ni ne poku ava provjeriti svoje tvrdnje. Iako je mladi vikont Raoul de Chagny po pretpostavci prisutan u svim stadijima dogadaja to ih opisuje Perzijanac, Leroux tvrdi kako ga kasnije nije mogao pronai da provjeri priu. O, i tekako je mogao! Nikad neemo znati to je Fantom skrivio Perzijancu, jer se ovaj pozabavio takvim at entatom na karakter, da je tog nesretnika ocrnio do paklenih vrata. Prije nego to se upleo taj stranac, Leroux kao pisac i veina itatelja mogli su prema Fantomu os jetiti bar malo ljudske suuti. On je oito bio udovi no iznaka en i ivio je u dru tvu koje i preesto ru nou izjednauje s grijehom, no za to je on bio ponajmanje kriv. On je oito bio ispunjen mr njom prema dru tvu, ali je, onako odbaen, ivei kao izgnanik, ivio zaist a jadnim ivotom. Sve do pojave Perzijanca u Eriku smo mogli vidjeti Zvijer u odno su prema Ljepotici, pjevaici Christine, ali ne i ovjeka uroc~eno zlog. Perzijanac ga, mec~utim, oslikava kao pobje njela sadista; serijskog ubojicu i dav itelja iz razonode; ovjeka koji u iva u smi ljanju muionica i 22 kradominom promatranju, kroz zurilo, jadnika koji u njima izdi u na mukama; ovjeka ko ji je godinama radio u slu bi podjednako sadistike perzijske carice, izmi ljajui za nj u sve gnusnije i gnusnije torture namijenjene njezinim zatoenicima. Prema Perzijanevoj prii, on i onaj mladi aristokrat spustili su se do najdubljih d ubina podruma u poku aju da izbave otetu Christine, ali su zauzvrat bili sami zaro bljeni, zatoeni u muionici, nakon ega su bili skoro ivi ispohani, da bi na koncu ipa k udesno pobjegli, onesvijestili se pa se probudili ivi i zdravi. Isto tako i Chri stine. Bila je to zaista farsina pria. Pa ipak na kraju knjige Leroux priznaje da prema Fantomu gaji izvjesnu suut, to je osjeaj posve nemogu ako ovjek vjeruje Perzija ncu. A ini se da je Leroux u svim drugim detaljima Perzijaneve harange progutao ne

samo udicu, nego i plovak i flaks. Na svu sreu, u Perzijanevoj je prii i jedna rupa koja toliko bode u oi da nam dopu ta da ne povjerujemo ni u ta od svega ostalog. On, naime, tvrdi da je Erik ivio dugo i zadovoljno prije no to se nastanio u podrumu ispod Opere. Sudei prema Perzijanevo j prii, taj se groteskno nakazan ovjek naputovao zapadnom, srednjom i istonom Evrop om, a za ao je i daleko u Rusiju, pa se spustio do Perzijskog zaljeva. Potom se vr atio u Pariz i pod Garnierom postao izvoda radova na Operi. Takve tvrdnje mogu bi ti samo besmislice. Da je takav ovjek kroz tolike godine u ivao takav ivot, zacijelo bi se u mec~uvremen u ve bio i pomirio sa svojom nakazno u. A da bi bio izvoc~a pri izgradnji opere, mora o bi odlaziti na mnoge 23 poslovne sastanke, sukobljavati se s arhitektima iz raznih komisija, pregovarati s podugovaraima i radnicima. Zbog kojeg bi to onda razloga pod kapom nebeskom od luio pobjei u podzemno progonstvo, i to stoga to ne mo e pogledati u lice drugim prip adnicima ljudskoga roda? Takav ovjek, s obzirom na svoju snala ljivost i inteligenc iju, zacijelo bi na tom poslu skupio lijepu hrpicu, pa se povukao u udobnost svo je ogradene ladanjske rezidencije, da do ivi svoje dane u vlastitom voljom odabran oj izolaciji, vjerojatno ma en kunom poslugom imunom na njegovu rugobu. Moderni analitiar tu mo e napraviti samo jedan logian korak, to jest onaj koji je An drew Lloyd Webber ve uinio u svome mjuziklu, a taj je da odbaci Perzijaneve prie i o ptu be u cjelini, te da svakako ne povjeruje ni Perzijancu ni Lerouxu da je Fantom umro ubrzo nakon opisanih zbivanja. Postoji samo jedan razlo an put, a to je vrat iti se bitnom i onom to ve znamo ili pretpostavljamo na temelju logike. A to bi bi lo: Da je negdje 1880-ih godina neki u asno iznaka eni jadnik, bje ei od dodira s dru tvom ko je ga se i gnu alo i kinjilo ga, potra io utoi te i tako se nastanio u labirintu podrum a i spremi ta ispod Pari ke opere. A ta pretpostavka nije nimalo bezumna. U podzemni m su kazematama mnogi zatoenici proboravili godinama. A sedam katova prostrtih pr eko tri jutra ba i nije neka tijesna tamnica. Osim toga je podzemni dio Opere (a da ne spominjemo gornje dijelove kojima je, po to bi svi oti li, mogao nesmetano lut ati) bio itav maleni grad sa svim potrebnim za izgradnju sustava za odr avanje ivota . 24 Da su se tijekom godina, medu lakovjernim osobljem, glasine poele iriti i rasti, k ako i previ e toga nestaje, i kako su povremeno znali iznenaditi neku sjenovitu po javu prije negoli bi mugnula u tamu. Ni to nije tako ludo. Takvim glasinama obino obiluju one malo sablasnije zgrade. Da se godine 1893. dogodilo ne to neobino, ne to to je oznailo kraj Fantomova kraljevst va tame. Zurei iz zatvorene lo e na pozornicu, to je inio rado, opazio je krasnu i ml adu zamjenicu glavne glumice i beznadno se u nju zaljubio. Samouk ali glazbeno o brazovan, nakon to je godinama slu ao najbolje evropske glasove, poeo je pouavati mla du djevojku sve dok ona jedne veeri, zamijeniv i vodeu divu, nije jasnoom i istoom svoj ega pjeva digla itav Pariz na noge. Ni tu nema nieg nemogueg, jer se od uspona do z vijezde i to preko noi, zahvaljujui upravo otkriu blistavog ali dotad nesluenog tale nta, zapravo i prave legende estrade, a ima ih dosta. Da su dogadaji krenuli put tragedije zato to se Fantom ponadao da bi mu Christine mogla uzvratiti ljubav Ali je njoj poeo udvarati mladi i lijepi vikont Raoul de Chagny, i ona se u nj zaljubila. Dotjeran do krajnosti bijesom i ljubomorom, Fan tom je mladu sopranisticu oteo sa same scene, i to usred predstave, pa je odveo do svog skloni ta u sedmom i najdubljem katu katakombi, na rubu zakopanog jezera. I tada se medu njima ne to dogodilo, iako mi ne znamo to. Ipak se na kraju pojavlju je mladi vikont, gonjen brigom, jaom od straha od mraka i pilja, pojavljuje da je spasi. Kad je ve mogla birati, Christine je izabrala svog Adonisa. Fantom je sad do ao 25 u priliku da ih oboje ubije, ali kad je odozgo ve poela nadirati osvetniki nastroje na masa, stotinama zublji osvjetljavajui tminu, po tedio je zaljubljene i nestao u zadnjim preostalim sjenama. Ali prije negoli je to uinio, ona mu je vratila zlatni prsten koji joj je ranije

bio dao kao znak svoje ljubavi. A on je iza sebe ostavio, i to tako da ga njegov i progonitelji nactu, posprdni memento: glazbenu kutiju u obliju majmuna koja je svirala melodiju zvanu Ma karada . To je fabula Lloyd Webberova mjuzikla i jedina koja ima nekakve logike. Fantom, slomljen i jo jednom odbaen, naprosto je nestao, da se za nj vi e nikad ne uje. No... je li ba ? 26 JEDAN Ispovijed Antoinette Gir~ Ubo nica Sestara milosrdnica reda sv. Vinkn Paulskog, Pariz, rujna 1906. U buci stropa, visoko iznad moje glave, pru a se pukotina a nedaleko od nje pauk st vara svoju mre u. Neobina je misao da e me taj pauk nad ivjeti, da e biti tu kad mene v i e ne bude, i to ve za koji sat. Dobra ti srea, maleni paue, dok prede svoju mre u ne b i li uhvatio muhu da nahrani svoje mali ane. Kako je uope do lo do ovog? Da ja, Antoinette Giry, u pedeset osmoj godini ivota, le i m na lec~ima u ubo nici pari koga puka, o kojoj skrbe dobre sestre, i ekam na susret sa svojim Tvorcem? Ne mislim da sam bila ba jako dobar ovjek, niti izdaleka dobra kao te sestre koje iste taj beskrajni svinjac, vezane zavjetom siroma tva, istoe, pon iznosti i poslu nosti. Ja to nikad ne bih mogla. Ali one, vidite, imaju vjeru. Ja je nikad nisam uspjela stei. Je li sada trenutak da je dobijem? Mo da. Jer u otii jo p rije no to nono nebo ispuni taj visoki prozori gore, u kutu slike koju vidi moje oko . Ja sam tu, pretpostavljam, naprosto zato to sam 27 ostala bez novca. Mislim, skoro. Jer ispod jastuka imam torbicu za koju nitko ne zna. Ali to je za posebnu svrhu. Prije etrdeset sam godina bila balerina, tada t ako vitka i mlada i lijepa. Tako su mi bar govorili mladii koji su dolazili do ul aza na pozornicu. A i lijepi su bili, ta ista, mirisna i tvrda mlada tijela koja su mogla i stvoriti i primiti tolika zadovoljstva. A najljep i je od sviju bio Lucien. itav ga je zbor zvao Lucien le Bel, a imao je l ice da bi djevojako srce zalupalo kao bubanj. I tako me jedne sunane nedjelje izve o u Bois de Boulogne i zaprosio me, kleknuv i na jedno koljeno, kako se i prilii, i ja sam pristala. Godinu dana kasnije ubi e ga pruski topovi kod Sedana. Tada mi j o jako dugo nije bilo do braka, skoro pet godina dok sam plesala u baletu. Bilo mi je dvadeset osam kad se to prekinulo, plesaka karijera. Kao prvo, upoznal a sam Julesa pa samo se vjenali, i on me obremenio s malom Meg. Ali, to je bilo va n ije, poela sam gubiti gipkost. Starije plesaice iz trupe borile su se iz dana u da n da ostanu vitke i podatne. Ali ravnatelj je prema meni bio jako dobar, jako fi n ovjek. Voditeljica je zbora i la u mirovinu; on mi je rekao da ja imam iskustva i da njezinu nasljednicu ne eli tra iti izvan Opere. I tako je postavio mene. Maitre sse du corps de ballet, voditeljica baletne trupe. im sam rodila Meg i prepustila je dojkinji, smjesta sam se vratila na du nost. Bilo je to godine 1876., godinu n akon otvorenja nove i velianstvene Garnierove operne zgrade. Napokon smo utekle i z te pretrpane kutije za cipele u rue le Peletieru, rat je ve odavna 28 bio gotov, tete nanesene mom ljubljenom Parizu popravljene i ivjelo se lijepo. Nije me ak bilo puno ni briga kad je Jules upoznao tu svoju debelu Belgijanku i s njom pobjegao u Ardene. Sretan mu put. Bar sam imala posao, to on za sebe nije n ikad mogao rei. Imala sam dovoljno da plaam stanarinu za svoj stani, da di em Meg na n oge, a osim toga sam svake veeri u ivaIa kako moje djevojice razveseljavaju sve okru njene glave Evrope. Pitam se to je poslije bilo s Julesom. Prekasno da se sada pon em propitkivati. A Meg? 8alerina i zboristica kao i njezina mama - mogla sam za nju napraviti bar toliko sve do onog stra nog pada prije deset godina nakon kojeg joj se desno koljeno zauvijek ukoilo. Ali ak je i tada imala sreu, makar i uz malu pomo s mamine strane. Garderobijerka i osobna sobarica najvee evropske dive, Chris tine de Chagny. Mislim, ako zanemarimo onu neotesanu Australku Melbu, to ovime i i nim. Pitam se gdje je sada i ona. U Milanu, Rimu, mo da Madridu. Gdje ve diva pjeva . I kad samo pomislim kako sam nekad vikala na vikontesu de Chagny da ne zija ok olo i ostane u vrsti! I to ja onda inim tu, dok ekam na prerani grob? Pa mislim, bio je tu i odlazak u mi

rovinu prije osam godina, na moj pedeseti rodendan. Svi su bili jako ljubazni. U obiajene plitkoe. I velikodu na otpremnina na raun mojih dvadeset godina na elu trupe. Dovoljno za ivot. A bilo je tu i pone to privatnih satova za nevjerojatno nezgrapn e bogatunske keri. Ne ba puno, ali dovoljno jo i da se malo stavi na stranu. Sve do lanjskog proljea. 29 Tad su se prvi put pojavili bolovi. Nije ih u poetku bilo puno, ali su bili o tri i dolazili su naglo, duboko u donjem trbuhu. Dali su mi bizmut za probavu i zaraun ali itavo bogatstvo. Tada jo nisam znala da je u meni elini rak, da on u mene zariva svoja golema klije ta i da se od te hrane stalno deblja. Nisam to znala sve do sr pnja. A onda je ve bilo prekasno. I tako sad le im tu, i trudim se ne vri tati od bol a, i ekam na sljedeu licu bijeloga bo anstva, pra ka to dolazi od makova s Istoka. Neu jo trebati ekati dugo na onaj zadnji san. ak se vi e i ne bojim. Mo da On bude milos tiv? Tome se nadam, ali sam sigurna da e odnijeti bol. Poku avam se sabrati na ne to drugo. Gledam svoj ivot unatrag i prisjeam se svih djevojaka koje sam odgojila, i mislim na svoju lijepu malu Meg s ukruenim koljenom to eka da nade svog ovjeka - i n adam se da e nai dobrog. I naravno da mislim na svoje djeake, na svoja dva lijepa i tragina djeaka. Na njih najvi e i mislim. Madame, stigao je monsieur 1 Abbe. Hvala vam, sestro. Ne vidim vi e dobro. Gdje je? Tu sam, keri moja, otac Sebastien. Kraj va eg uzglavlja. Osjeate li moju ruku na svoj oj mi ici? Da, oe. Morali biste se pomiriti s Bogom, ma fille. Spreman sam vas ispovjediti. I vrijeme je. Oprostite~ mi, oe, jer sagrije ih mnogo. Recite mi sve, keri moja. I nemojte mi ni ta pre utjeti. 30 Jednom davno, davno, godine 1882., uinila sam ne to to je promijenilo toliko sudbina. Ali tada jo nisam znala to e se dogoditi. Postupila sam bez razmi ljanja i zbog moti va za koje vjerovah da su dobri. Imala sam trideset etiri godine, i bila sam vodi teljica baletne trupe u Pari koj operi. Bila sam udana, ali me je mu napustio i pob jegao s drugom enom. Morate mu oprostiti, keri moja. I pra tanje spada u pokoru. O, opra tam mu, oe. Uinila sam to jo davno. Ali sam imala i ker, Meg, tad joj je bilo e t godina. U Neuillyju se odr avao sajam, pa sam je onamo jedne nedjelje i odvela. Bilo je ondje parnih orgulja, parnih strojeva i majmuna-glumaca koji su za vergl a a skupljali centime. Meg jo nikad nije vidjela cirkus. Ali bilo je i kojekakvih ud aka. itav niz atora s natpisima koji su reklamirali najjaeg ovjeka na svijetu, kepec e akrobate, ovjeka toli prekrita tetova om da mu se ko a nije ni vidjela, crnca s kos ti protjeranom kroz nos i zubima koljaima, damu s bradom. A na kraju je reda bio kao nekakav kavez na kotaima, s re etkama razmaknutim vi e od pedlja i s prljavom, smrdljivom slamom na podu. Na suncu je bilo svijetlo, ali j e u kavezu bio mrak, i tako sam povirila unutra da vidim kakva je to u njemu ivot inja. Zaula sam zveket lanaca i ugledala ne to kako le i skutreno na slami. I tada se pojavio neki ovjek. Bio je krupan i pleat, i imao je crveno i sirovo lice. O vratu mu je na uzici bio obje en poslu avnik. Na njemu su bili komadi konjske balege, skupljeni ispod ponija , kao i trulo voe. 31 Zabavite se, milostiva , rekao je. Vidite mo ete li pogoditi udovi te. Po centim za bacan je. Tada se okrenuo prema kavezu i dreknuo: Di i se, dodi ovamo ili zna to te eka. Lanc su ponovno zazveckali, i na svjetlo se, do re etaka, dovuklo ne to vi e nalik ivotinji negoli ovjeku. Sad sam se mogla uvjeriti da je zaista rije o ovjeku, makar i jedvice. Bio je to m u karac u prnjama, pokriven skorenom neisti, i glodao je nekakvu staru, napol gnjil u jabuku. Oito je ivio od onog to bi ljudi na nj bacili. Uz tanko su mu se tijelo l ijepili gnoj i izmetine. Na rukama su mu bile lisiine a na nogama negve, i eljezo mu je ve toliko zagrizlo u meso da su se pojavile otvorene rane iz kojih su migol jili crvi. Ali je Meg briznula u pla ne zbog svega toga, nego zbog lica i glave. I lubanja i lice bili su mu jezivo izoblieni, i na glavi je imao tek nekoliko uper aka prljave kose. jedna mu je strana lica bila spu tena, kao da ju je neko davno ud

ario nekakav udovi ni malj, a meso je na njegovu licu bilo sirovo i bezlino kao rast aljeni vosak na svijei. Oi su mu bile duboko upale u duplje naborane i izobliene. I zoblienje su izbjegli samo polovica usta i dio eljusti s jedne strane, samo je tu to lice bilo normalno i ljudsko. Meg je u ruci dr ala jabuku od mlijenog karamela. Ne znam za to, ali sam joj je uzela , pri la re etkama i pru ila je zatoeniku. Onaj pleati je na to pobjesnio, pa poeo vri tat i vikati kako mu otimam kruh. Nisam ga slu ala, nego sam gurnula jabuku u prljave ruke iza re etaka. I pogledala u oi tog izoblienog udovi ta. 32 Oe, prije trideset pet godina, kad je za vrijeme Francusko-pruskog rata balet pri vremeno obustavio nastupe, i ja sam bila meu onima koje su se brinule za mlade ra njenike to su se vraali s boji ta. Vidjela sam ljude na samrtnim mukama, ula sam njih ove krike. Ali jo nikad nisam vidjela bol kao u tim oima. Bol je dio ljudske sudbine, keri moja. Ali to to ste toga dana uinili s tom jabukom nije bio grijeh, nego in kr anskog milosrc~a. Ali da bih vam mogao dati odrje enje, mo ram najprije uti va e grijehe. Ali sam se te veeri vratila i ukrala ga. Kako, molim? Vratila sam se u staru i zatvorenu zgradu opere, iz stolarske radionice uzela te ka klije ta za rezanje ice, a iz garderobe veliki ogrta s kukuljicom, unajmila koije i vratila se u Neuilly. Va ar je obasjavala mjeseina, i u njemu vi e nije bilo nikoga, jer su izvoc~ai spavali u svojim kolima. Nekoliko je d ukela zalajalo, ali sam im b acila po komad mesa. Prona la sam kavez na kotaima, povukla eljezni zasun kojim je b io zatvoren, otvorila vrata i tiho zazvala. Kreatura je bila lancima zakovana za zid. Presjekla sam mu lance na rukama i nog ama i nagovorila ga da izae. Bio je u asnut, ali kad me je ugledao na mjeseini, izvu kao se i pao na tlo. Pokrila sam ga ogrtaem, navukla kukuljicu na tu stra nu glavu i odvela ga do koije. Koija je poeo ne to rogoboriti zbog stra nog smrada, ali sam mu na njegovu plau jo i dodala, i tako nas je odvezao u moj stan iza rue le Peletier. J e li to to sam ga odvela bio grijeh? 33 Sigurno ste time prekr ili zakon, keri moja. On je pripadao svom zakonitom vlasniku, pa ma koliko on brutalan bio. to se pak tie grijeha pred Bogom... Ne znam. Ne vje rujem. Ali ima toga jo , oe. Imate li vremena? Vi stojite pred vjeno u. Naravno da mogu odvojiti nekoliko minuta, ali sjetite se da tu mo da ima i drugih samrtnika kojima sam takoder potreban. U svom sam ga staniu, oe, skrivala mjesec dana. Najprije se okupao, prvi put u ivotu, a zatim jo jednom i onda jo mnogo puta. Dezinficirala sam otvorene rane i povila ih, pa su mu tako polako i zarasle. Dala sam mu odjeu iz mu eve krinje, a i nahranil a ga tako da mu se vratilo zdravlje. A tada je i prvi put u ivotu spavao u pravom krevetu s posteljinom - Meg sam uzela k sebi, to je bilo dobro, jer ga se ona u as avala. A otkrila sam i da se on sam skameni od straha svaki put kad netko zakuca na vrata, pa bje i da se skrije pod stube. A otkrila sam i da zna govoriti francu ski, iako na alza ki nain, i tako mi je on kroz taj mjesec polako ispriao svoju priu. Rodio se kao Erik Muhlheim, skoro tono prije etrdeset godina. U Alzasu koji je tad a bio francuski, no koji e uskoro pripojiti Njemaka. Bio je jedini sin u cirkuskoj obitelji, i ivio je u kolima, i stalno se selio iz grada u grad. Rekao mi je kako je ve kao malo dijete doznao za okolnosti svojega rodenja. Kad j e vidjela djete ce kako dolazi na svijet, babica je zavri tala, jer je ve tada bio gr ozno iznaka en. Predala je taj rasplakani zamotuljak majci i pobjegla, viui (o da, g lupe krave) da je porodila samoga vraga. 34 I tako je siroti Erik do ao na svijet, osuden od rodenja da ga ljudi mrze i odbacu ju, ljudi koji vjeruju da je ru noa vanjski znak gre nosti. Njegov je otac bio cirkuski tesar, strojar i majstor od svake ruke. I ba je gleda jui njega kako radi Erik poeo razvijati smisao za sve to se dade napraviti rukama i alatom. Tako je i upoznao iluzionistike tehnike, sa zrcalima, propadali tima i taj nim prolazima koji e kasnije u njegovu pari kom ivotu igrati tako va nu ulogu. Otac mu je, medutim, bio pijani divljak, pa je djeaka stalno lemao i zbog najsitn ijih pogre aka, pae i nikakvih; mati mu je bila beskorisna enturaa koja je povazdan s

amo sjedila u kutu i jadikovala. Provev i tako svoj mladi ivot u plau i muci, poku ao je to manje biti u karavanu, pa je spavao u slami s cirkuskim ivotinjama, napose s konjima. Imao je sedam godina, i ba je spavao u tali, kad je veliki ator zahvatio plamen. Taj je po ar uni tio cirkus, koji je poslije toga oti ao na bubanj. Osobe i artisti ra zbje ali su se na sve strane i pridru ili se drugim poduzetnicima. Erikov otac, osta v i bez posla, poeo se ubijati piem. Mati mu je pobjegla i postala slu kinja u obli njem Strasbourgu. Ostav i bez novaca za pie, otac ga je prodao gazdi mena erije nakaza u prolazu. I tako je proveo devet godina u kavezu na kotaima, i svaki ga je dan okr utna rulja sebi za zabavu gadala smeem i izmetinama. Kad sam ga ja na la, bilo mu j e esnaest godina. O tu ne li prie, keri moja, no to to ima s va im smrtnim grijesima? Strpljenja, oe. Poslu ajte me do kraja, pa ete razumjeti, jer istinu o tome jo nije ula iva du a 35 na zemlji. Ostavila sam , Erika u svom stanu mjesec dana, ali to tako nije moglo dalje. Bili su tu, napokon, i susjedi, a i dolazili bi ljudi na vrata. I tako s am ga jedne veeri odvela na posao, u Operu, i tu je on na ao svoj novi dom. Sad je napokon prona ao utoi te, mjesto gdje se mogao sakriti i gdje ga svijet nikad nee nai. Unato tome to se u asavao otkritog plamena, ipak je uzeo zublju i spustio se u najdublje podrume gdje e tama sakriti njegovo u asno lice. S ne to drveta i uz pomo alata i tesarove radionice, na rubu si je jezera sagradio dom. Namjestio ga je i nventarom iz rekvizitarija, a platno je pribavio iz garderobe. A u sitne none sat e, kad u zgradi nije bilo nikoga, izvr io bi, da se najede, prepad na kantinu za o soblje, a znao bi ak potkradati i poslastice iz ravnateljeve smonice. A osim toga je i itao. Izradio si je klju za knji nicu Opere i tako je utro io godine i godine na kolovanje z a koje nikad nije imao prilike; iz noi u no, pri svjetlosti svijee, gutao je knji nic u, koja je bila pregolema. Razumije se da se veina djela bavila glazbom i operom. I tako je upoznao sve igda skladane opere i svaku notu svake arije. Zahvaljujui vje tim rukama stvorio je labirint tajnih, samo njemu znanih prolaza, a kako je da vno vje bao s akrobatima na u etu, mogao je bez straha trati po najvi im i naju im mostov ima. I tako je tu po ivio jedanaest godina, i postao ovjek podzemlja. Ali naravno, nije trebalo dugo da se pojave glasine i ponu rasti. Nou bi nestajala hrana, odjea, svijee, alat. Lakovjerno je osoblje poelo priati o fantomu u podrumim a da bi napokon njemu, tom tajanstvenom fantomu - a rekviziterski posao pone 36 kad nije nimalo bezopasan - poeli pripisivati svaku sitnu nezgodu. Mon Dieu, pa za to sam ve uo. Prije deset godina... ne, sigurno vi e... bili su me po zvali da pokopam nekog jadnika koga su na li obje enog. Netko mi je tada rekao da je to napravio Fantom. Taj se ovjek zvao Buquet, oe. Ali to nije bilo Erikovo. Josepha Buqueta bi povremen o znala obuzeti stra na amotinja, i izvjesno je da si je sam oduzeo ivot. U prvi mi je as bilo drago zbog tih pria, jer sam vjerovala da e one pomoi mom sirotom deku - t ako sam ga zvala u mislima da ostane siguran u svom malom kraljevstvu u mraku is pod Opere, i mo da bi tako i bilo, da nije do la ona stra na jesen 93. Jer je tada uini o ne to jako budalasto, oe. Jer se zaljubio. Tada se ona zvala Christine Daae. Danas je vjerojatno znate kao madame la vicomt esse de Chagny. Ali to je nemogue. Neete valjda... Da, ba ta, tada koristica pod mojim vodstvom. Ne ba neka plesaica, ali je imala tako jasan, tako ist glas. Ali ne kolovan. Erik je iz veeri u veer slu ao najvee glasove svi jeta; prouio je i tekstove, i znao je kako bi je trebalo uiti. A kad je s tim bio gotov, ona je jedne veeri preuzela glavnu ulogu i ve je ujutro bila zvijezda. Moj siroti, ru ni odbaenik Erik pomislio je da bi ga ona zauzvrat mogla zavoljeti, ali je to, naravno, bilo nemogue. Zato to je ona ve imala svoju mladu ljubav. No en oa jem, Erik ju je jedne veeri oteo, sa samog sredi ta pozornice, usred vlastite opere , Don Juan Triumphant. Ali itav je Pariz uo za taj skandal, ak i 37

skromni sveenik kakav sam ja. Pritom je netko i poginuo. Da, oe. Tenor Piangi. Erik ga nije kanio ubiti, nego samo u utkati. Ali se Talijan z agrcnuo i umro. Naravno da je to bio kraj svega. Igrom se sluaja te veeri u public i na ao i policijski komesar. Odmah je dozvao stotinu andara. Oni su uzeli zublje i s ruljom ednom osvete spustili se u podrum, sve do razine samog jezera. I tako su otkrili tajna stubi ta, prolaze, kuicu kraj jezera, a na li su i Christine u oku i na rubu nesvjestice. Bila je sa svojim udvaraem, mladim vikontom de Chagny jem, dragim, milim Raoulom. On ju je odnio i umirio kako to samo mu karac mo e, sna ni m rukama i nje nim milovanjem. Dva mjeseca kasnije otkrila je ,da eka bebu. I tako se on njome o enio, dao joj svo je ime, svoj naslov, svoju ljubav i nu ni vjenani prsten. U ljeto 94. rodio im se s in, pa su ga zajedno i odgojili. A ona je tijekom tih proteklih dvanaest godina nastavila nizati uspjehe te postala najveom divom itave Evrope. Ali nikad nisu, keri moja, prona li Erika? Od Fantoma ni traga, ako se dobro sjeam. Ne, oe, nikad ga nisu na li. Ali ja jesam. Vratila sam se sva oajna u svoju samotnu s obicu iza dvorane za vje be kora. I kad sam maknula u stranu zavjesu moje ni e s gar derobom, tu je bio, a u ruci je stezao masku to ju je uvijek nosio, ak i kad bi bi o sam, i uao je u mraku kao to je to nekad inio pod stubama u mom stanu prije jedana est godina. I vi ste, naravno, javili policiji... Ne, oe, nisam. On je i dalje bio moj deko, 38 jedan od dva moja djeaka. Nisam ga mogla opet predati rulji. I tako sam uzela ensk i e ir i te ki veo, i dug pla t... Krenuli smo rame uz rame niza stube za glumce i na li se na ulici, samo dvije ene to bje e u no. Bilo ih je takvih na stotine. Nitko na to nije obratio ni najmanje zanimanje. Ostavila sam ga u svom stanu, niti kilometar daleko, puna tri mjeseca, ali su tj eralice za njim bile posvuda. Na njegovu je glavu bila raspisana ucjena. I zato je morao otii iz Pariza, sasvim otii iz Francuske. Pomogli ste mu pobjei, keri moja. To je bio i zloin i grijeh. Onda u za nj i platiti, oe. I to uskoro. Ta je zima bila opako studena i te ka. Da sj ednemo na vlak, nije dolazilo u obzir. Zato sam unajmila dili ansu, etiri konja i z atvorenu kabinu. Do Le Havrea. Tu sam ga ostavila skrivena u nekom jeftinom stan u, a sama proe ljala dokove i memljive krme. Napokon sam prona la kapetana malog teret njaka to je plovio za New York, ovjeka koji uzme novac i ne postavlja pitanja. I t ako sam jedne veeri sredinom sijenja 1894. stajala na kraju najduljega mola i gled ala kako u noi nestaju krmena svjetla parobroda trampera, s kursom za Novi Svijet . Recite mi, oe, ima li tu osim nas jo koga? Ni ta ne vidim, ali osjeam nekoga. Doista, tu je i ovjek koji je netom u ao. Ja sam Armand Dufour, madame. Do mene je do la novica i rekla da me ovdje trebaju. I vi ste notar, ovla ten za uzimanje prisege? Doista jesam, madame. Monsieur Dufour, pru ite ruku, molim vas, 39 pod moj jastuk. Rado bih to uinila sama, ali sam ve preslaba. Hvala. to ste na li? Pa mislim, nekakvo pismo, stavljeno u lijepu kurvertu. I kesicu od antilopa. Upravo to. A sad, molim vas, uzmite pero i tintu i zapi ite preko zapeaenog preklopca da vam je danas to pismo predano u pohranu, te da ga niste otvorili ni vi niti itko drugi. Dijete moje, molim vas da po urite. Jo nismo svr ili na posao. Strpljenja, oe. Znam da mi vrijeme istjee, ali nakon toliko godina utnje sad se mora m boriti da dodem do kraja. Jeste li gotovi, monsieur le Notaire? Napisano je ba kako ste tra ili, madame. A s prednje strane kuverte? Tu vidim, napisane oito va om rukom, rijei: M. Erik Muhlheim, New York City. A mala ko nata kesa? Imam je u ruci. Otvorite, ako izvolite. Nom d un chien! Napoleondori. Nisam ih vidio sve od... Ali su i dalje valjana moneta? Naravno, i to vrlo dragocjeni. Onda vas molim da ih sve uzmete, kao i pismo, te ga odnesete u New York City i ur uite. Osobno. Osobno? U New Yorku? Ali, madame, ja obino... Jo nikad nisam... Molim vas, monsieur le Notaire. Ima li tu dosta zlata? Za pet tjedana izvan kance

larije? Vi e nego dovoljno, ali... 40 Dijete moje, vi ne r.zo ete znati je li taj ovjek jo uope iv. O, pre ivio je on, oe. Kao to e i uvijek pre ivjeti. Ali ja nemam njegovu adresu. Gdje da ga nadem? A vi pitajte, monsieur Dufour. Pretra ite useljenike dosjee. Ime je prilino rijetko. Tamo je negdje. ovjek koji nosi masku da sakrije lice. No dobro, madame, mogu poku ati. Otii u i poku ati. Ali vam ne mogu jamiti uspjeh. Hval am. Itecite mi, oe, je li mi sestra dala licu tinkture bijeloga pra ka? Ne za ovaj sat vremena koliko sam s vama, ma fille. Za to? Kako neobino da je bol pro ao. Kako lijepo, slatko olak anje. Ne vidim ni lijevo ni de sno, ali zato vidim tunel i luk. T ijelo me je tako stra no boljelo, ali me ne boli vi e. Bilo je tako hladno, no sad je posvuda toplina. Ne odgadajte vi e, monsieur 1 Abbe. Ona nas napu ta. Hvala vam, sestro. Nadam se da u znati to mi je du nost. Sad koraam prema luku, i na kraju je tunela svjetlo. Kakvo blago svjetlo. O, Lucie n, jesi li tu? Dolazim ti, ljubavi moja. In Nomine Patris, et Filii, et Spiritus Sancti... Po urite, oe. Ego te absolvo ab ontnibus peccatis tuis. Hvala vam, oe. 41 DUA P~esan Erika Muhlheima Penthouse, E.M. Tower, Park Row, Manhattan, listopada 1906. Svakoga dana, i ljeti i zimi, i po ru nom i po lijepom, ja ustajem rano. Odjenem s e pa iz svojega stana izadem na tu malu, kvadratinu krovnu terasu, na samom vrhun cu najvi eg nebodera u itavom New Yorku. A otuda, ovisno ve o tome na kojoj stranici kvadrata stojim, mogu pogledati na zapad preko rijeke Hudson sve do otvorenih z elenih polja New Yerseyja. Ili prema sjeveru i irem sredi tu i prigradskim dijelovi ma tog udesnog otoka tako punog blaga i smea, ekstravagancije i bijede, zloina i po roka. Ili na jug, prema puini, koja vodi natrag do Evrope i gorkoga puta kojim sa m pro ao. Ili na istok preko rijeke do Brooklyna i, izgubljena u morskoj magli, um obolne enklave zvane Coney Island, onog prvog izvora mojega bogatstva. I ja, koji sam proveo sedam godina teroriziran od brutalnoga oca, devet kao zvij er, okovana u kavezu, jedanaest kao otpadnik u podrumima ispod Pari ke opere i des et probijajui se kroz barake zaljeva Gravesend, u kojima su se ribama 42 vadila crijeva, sve do dana njeg ugleda, ja danas znam da imam i bogatstvo i mo koj i nadilaze sve Krezove snove. I stoga gledam svisoka na taj razliveni grad i pom i ljam: O, kako te prezirem i mrzim, rode ljudski. Dug je i te ak bio put koji me doveo ovamo u prvim danima 1894. Atlantik je bio po divljao olujama. Le ao sam u svojoj le aljci na smrt bolestan, na putu koji mi je un aprijed platilo jedino plemenito ljudsko bie to sam ga ikad upoznao u ivotu, i trpi o uvrede i porugu posade, jer sam znao da me mogu baciti preko ograde kad im se svidi, i nikom ni ta, ako i poku am odgovoriti, i pri svemu su me tome na povr ini dr al i samo bijes i mr nja prema svima njima. ~etiri smo se tjedna valjali i poskakival i na putu preko oceana, sve dok se jedne ljute noi, koncem sijenja, more najednom nije smirilo, i tada smo oborili sidro u Roadsu, deset milja ju no od vr ka Manhatta n Islanda. O svemu tome ja nisam znao ni ta, osim da smo stigli. Nekamo. Ipak sam uo mornare k ako svojim o trim bretonskom narjejem govore jedan drugom da emo u zoru krenuti uz E ast River i vezati se radi carinskog pregleda. Tada sam shvatio da e me opet otkr iti; da e me izlo iti, poni avati, uskratiti mi useljenje i vratiti me u lancima. U sitne sate, kad su svi na brodu usnuli - s njima i onaj pijanac kojeg je dopal a nona stra a uzeo sam s palube pljesniv pojas za spasavanje i bacio se preko ograd e u ledeno more. Vidio sam kako u tami mrano trepere svjetla, ali kako daleko, ni sam znao. Ipak sam poeo prema njima tjerati svoje smrznuto tijelo, pa se sat kasn ije izvu 43 kao na pje anu pla u sk,orenu od mraza. Ja to tada nisam znao, ali sam svoje prve kor

ake u Novom svijetu napravio na pla i Gravesend Baya na Coney Islandu. Svjetla to sam ih bio vidio dopirala su od smrdljivih petrolejki u prozorima bije dnih koliba na vrhu pla e, iza granice plime, a kad sam zateturao prema njima i po gledao kroz prljava stakla, ugledao sam redove zgrbljenih ljudi kako skidaju lju ske i vade crijeva tek ulovljenoj ribi. Jo dalje uz red koliba stajao je prazan p rostor usred kojeg je gorio veliki krijes. Oko njega je ualo desetak bijednika i it avim tijelom upijalo toplinu. Polumrtav od studeni, znao sam da moram dobiti ne to od te topline ili se smrznuti do kraja. I tako sam u ao u svjetlo velike vatre, o sjetio val topline i pogledao ih. Masku sam bio gurnuo nekamo u odjeu, i sad mi j e plamen obasjao groznu glavu i lice. Oni su se okrenuli i blenuli u mene. U ivotu sam se jedva ikad i nasmijao. Za to, napokon, nisam ni imao razloga. Ali te noi, u praskozorje ispod ledi ta, nasmijao sam se u sebi od istog olak anja. Oni su me pogledali... i nisu se ni obazreli. Jer ovako ili onako, svi su oni bili izo blieni. istom sam se igrom sluaja obreo na nonom logu otpadnika s Gravesend Bayja, s red odbaenika koji su za bijedni ivot mogli zaradivati samo i enjem ljusaka i vadenjem droba ulovljenim ribama dok su i ribari i itav grad jo spavali. I tako su me pustili da se osu im i ogrijem uz vatru te me upitali otkud dolazim, iako je bilo oito da sam do ao s mora. Kako sam proitao libreta svih engleskih opera , nauio sam nekoliko rijei tog jezika, pa sam im rekao da sam pobjegao 44 h 4 iz Francuske. to im s~e nije bilo ni najmanje va no, jer su svi oni odnekud pobjegli , progonjeni od dru tva sve do tog zadnjeg samotnog pje anog rta. Poeli su me zvati Fr enchie i dopustili da im se pridru im. Spavali smo u straarama na hrpama smrdljivih mre a, radili po itavu no za nekoliko bakrenjaka, hranili se otpacima, poesto trpjel i i hladnou i glad, no bar smo bili za tieni od zakona i njegovih zatvora i lanaca. Stiglo je i proljee, a ja sam poeo doznavati to se krije iza gusti a lovora i hrastov a grmlja to su skrivali ribarsko selo od ostatka Coney Islanda. Doznao sam da je i tav otok izvan zakona ili, bolje, da je sam sebi zakonom. Da nije pridru en gradu Brooklynu s druge strane tjesnaca, te da je njime sve donedavno vladao polupolit iar i polugangster John McKane, koga su ba nedavno uhapsili. Njegovo je naslijec~e , mec~utim, nastavilo ivjeti na tom umobolnom otoku posveenom zabavnim va arima, jav nim kuama, kriminalu, poroku i u itku. Ovaj je potonji i bio cilj newyor ke bur oazije koja je ovamo dolazila vikendom. Ona bi do odlaska znala spiskati itavo bogatstvo na budalaste razbibrige, koje bi im prirec~ivali cirkusanti dovoljno dovitljivi da se pobrinu za njihovo zadovoljstvo. Za razliku od ostalih otpadnika koji su bili spremni do smrti vaditi ribama crij eva i zahvaljujui samo svojoj tupoglavosti nikad se ne vinuti iznad toga, ja sam znao da se umom i domi ljato u mogu izvui iz tih straara i stvoriti bogatstvo iz zabavi t a koja su se ve i tada sve vi e planirala i gradila po otoku. Ali kako? Kao prvo, k ad je pao mrak, upuzao sam u grad i ukrao odjeu, pristojnu 45 odjeu, s u adi za su enje i iz praznih vikendica na pla i. Onda sam s gradili ta uzeo drv o pa napravio bolju kolibu. Pa ipak se s takvim licem i dalje nisam mogao kretat i danju u tom razuzdanom i kaotinom dru tvu u kojem su svakog vikenda sa sretnih tu rista odirali itava bogatstva. A onda nam se pridru io novi prido lica, momak jedva stariji od sedamnaest godina, d eset godina mlac~i od mene, ali stariji od svojih godina. Za razliku od veine nas , on je u tjelesnom smislu bio nedirnut, nedeformiran, ali mu je lice bilo blije do kao kost a crne su mu oi bile bez izraza. Do ao je s Malte i bio je kolovan, jer su ga poduavali katoliki oci. Teno je govorio engleski, znao je latinski i grki, a s vaki mu je obzir bio sasvim nepoznat. A ovdje je bio zato to je, ponesen bijesom na beskrajne pokore koje su mu nametali sveenici, uzeo kuhinjski no i zario ga u s vog uitelja, i tako ga na mjestu ubio. Bje ei pred zakonom, najprije je prebjegao na obalu Berberije, slu io neko vrijeme kao djeak za zabavu u kui sodomije, a onda se ukrcao kao slijepi putnik na brod koji je sluajno plovio ba za New York. Na njegov u je glavu, mec~utim, jo bila rasipana ucjena, pa je zato zaobi ao imigracijski fil ter na Ellis Islandu i pustio da ga struja odnese prema Gravesend Bayu. Trebao mi je predstavnik koji e mi moi i danju obavljati poslove; njemu su pak tre bale moja vje tina i domi ljatost da nas obojicu izvuku odatle. Tako je on postao mo

j podredeni i predstavnik u svemu, i tako smo zajedno od tih straara za crijevare nje riba do li do bogatstva i moi nad polovi 46 com New Yorka i mnogo ime izvan njega. A do dana njeg dana znam ga samo kao Dariusa . Ali ako sam ja njega neemu nauio, nauio je i on mene, pa me preobratio s mojih star ih i ludih vjerovanja na slavljenje jednog i jedinog boga, Velikoga Gospodara ko ji me nije nikad ostavio na cjedilu. Pitanje kako da se i danju kreem svijetom rije ilo se sasvim jednostavno. U ljeto 9 4., zahvaljujui novcu to sam ga pri tedio od i enja riba, dao sam nekom vje taku da mi od lateksa napravi masku za itavu glavu, samo s otvorima za usta i oi. Bila je to mas ka klauna, s kuglastim crvenim nosom i irokim smije kom zubi na preskok. U vreastoj jakni i irokim arenim hlaama mogao sam se slobodno kretati i sredinom puta. Ljudi s djecom ak bi mi mahnuli i nasmije ili se. Klaunsko ruho bila je moja putovnica za svijet dana. Dvije smo godine samo mlatili lovu. Napravili smo pritom toliko pod vala i svinjarija da sam i zaboravio koliko sam ih smislio. Najjednostavnije su poesto bile i najbolje. Tako sam otkrio da turisti svakog vik enda s Coney Islanda po alju 250 000 razglednica. Mnogi su od njih tra ili i gdje bi mogli kupiti marke. Tako bih kupio razglednice za jedan cent, udario na njih ig da je po tarina plaena i prodavao ih za dva. Turisti su bili sretni. Nisu ni znali da je po tarina i tako besplatna. Ali ja sam elio vi e, mnogo vi e. Osjeao sam kako dola zi eksplozija masovne zabave, eksplozija ravna dozvoli da otvori tiskaru novca. Za tu sam prvu godinu i pol do ivio samo jedan neuspjeh, ali je zato taj bio ba gad an. Kad 47 sam se jedne veeri vraao kui, to jest u bajtu, s vreom punom dolara, ~klapa od etiri razbijaa naoru ana toljagama i mesinganim bokserima namjestila mi je zasjedu. Da su me samo orobili za novac bilo bi to lo e, ali mi ne bi ugrozili ivot. Ali su mi bi li strgnuli klaunsku masku, ugledali mi lice i onda me skoro na smrt premlatili. Proveo sam itav tjedan u svojoj bijednoj postelji dok nisam ponovno prohodao. Od tada sam sa sobom stalno nosio mali Derringer, jer dok sam le ao tako, zarekao sam se samome sebi da me vi e nitko nee taknuti i otii kao da ni ta nije bilo. Ali kad je stigla zima, uo sam za nekog Paula Boytona. On je nakanio na otoku otv oriti prvi zatvoreni zabavni park, koji bi radio po svakom vremenu. Uputio sam D ariusa da ga potra i te mu se predstavi kao in enjer, genijalni projektant netom sti gao iz Evrope. I upalilo je. Boyton je naruio niz od est zabavnih atrakcija za svo je novo zabavi te. Sve sam to, naravno, projektirao ja, pa sam posegnuo za iluzija ma, optikim varkama i vlastitim graditeljskim umijeem, te tako stvorio prave senza cije straha i smetenosti. Turisti su ih sve zavoljeli. Boyton je 1895. otvorio t aj svoj Sea Lion Park, i raja je nagrnula. Boyton je elio platiti Dariusu za njegove izume, ali sam mu ja rekao da se ne prena gljuje. Umjesto toga sam zatra io deset centi od svakog dolara zaradenog na tih est programa, i to kroz deset godina. Boyton je u taj svoj zabavni sajam ulo io sve to je imao, i sad je bio do grla u dugovima, pa je pristao. Nije pro ao ni mjesec, a ti su programi, koje je Darius bri ljivo pratio, donosili samo nama stotinu dolar a tjedno. Ali je jo 48 mnogo vi e trebalo doi. Nasljednik je politikog gazde McKanea bio rid `okosi smutlji vac George Tilyou. I on je elio otvoriti zabavi te i napuniti d epove kad pone jagma. Ne obazirui se nimalo na gnjev Boytona, koji mi je mogao puhati, ja sam za Tilyou ovo zabavi te izmislio jo domi ljatije razbibrige po istom kljuu, to jest prema postot ku od zarade. Steeplechase Park se otvorio 1897. i poeo donositi tisuu dolara dnev no. Do tada sam ve bio kupio ugodnu kolibu bli e Manhattan Beachu i u nju se presel io. Susjeda je bilo malo, i to veinom vikendom, dakle u dane kad bih ja, u svom k launovskom ruhu, slobodno etkao kroz vrevu turista izmedu dva zabavi ta. Na Coney Islandu esto su se odr avali i boksaki turniri, popraeni te kim okladama milio narske vlastele to je s Brooklyn Bridgea novom nadzemnom eljeznicom stizala u Manh attan Beach Hotel. Ja sam sve to pratio, ali sam nisam igrao, uvjeren da je veina borbi namje tena. Kladenje je inae bilo zabranjeno u itavom New Yorku i Brooklynu, pae i u itavoj dr avi New York. Ali na Coney Islandu, zadnjoj ispostavi divlje grani

ce kriminala, goleme su svote i le iz ruke u ruku kad bi kladioniari od igraa skuplj ali novac. Godine 1899. Jim Jeffries je izazvao Boba Fitzsimmonsa u namjeri da m u preotme naslov svjetskog prvaka u superte koj kategoriji - i to na Coney Islandu . Na je zajedniki imetak tada iznosio 250 000 dolara, i ja sam ga nakanio itavog st aviti na izazivaa Jeffriesa, i to uz vrlo visok omjer. Darius je skoro poludio od bijesa sve dok mu nisam objasnio to sam smislio. Bio sam naime opazio da borci izmeu rundi 49 uvijek iz boca ispijaju goleme gutljaje vode, koju potom ponekad, ali ne i~ uvij ek, ispljunu. Sad je Darius prema mojim uputama, preru en u sportskog reportera, F itzsimmonsovu bocu naprosto zamijenio drugom, zainjenom sedativom. I tako ga je J effries nokautirao. I tako sam ja digao milijun dolara. Iste je te godine Jeffri es obranio naslov protiv Sailora Toma Sharkeyja u Atletskom klubu Coney Island. Ista psina, isti plod. Siroti Sharkey. Tako smo zaradili 2 milijuna. Sad je ve bi lo vrijeme da krenem dalje uz otok i dalje uz tr i te, zato to sam ve podu e prouavao pos lovanje jednog jo divljijeg i bezakonju jo prepu tenijeg karnevala, a u svrhu stjeca nja novca. Rije je o Newyor koj burzi. Pa ipak sam morao na Coney Islandu iskopati jo jednu i zadnju zlatnu ilu. Dva me etara, neki Frederic Thompson i Skip Dundy, bila su si zabila u glavu da ot vore trei i jo vei zabavni park. Prvi je bio in enjer i pijanica, a drugi novar kojem se ve klimalo pod nogama. Njihova je potreba za novcem bila tolika da su iz banak a ve izvukli vi e nego to vrijede. Sad smo Darius i ja stvorili fiktivnu kompaniju, kreditnu korporaciju, koja ih je zapanjila ponudiv i im neosigurani zajam s nultom kamatnom stopom. Ali je zato E.M. Corporation od njih tra ila 10 posto od prometa Luna Parka kroz deset godina. Oni su pristali. Drugo im, uostalom, nije ni preo stalo. Bilo im je ili to ili bankrot tek napol dovr enog zabavi ta. Luna Park se otv orio 2. svibnja 1903. U 9.00 ujutro Thompson i Dundy su bili pred bankrotom. Do smiraja su ve vratili sve svoje dugove - ne izuzev i one prema meni. U prva je etiri mjeseca Luna Park napravio 5 milijuna dolara prometa. 50 Poslije se zadr ao na m~lijun mjeseno i jo je na tome. Do tada smo se ve bili preseli li na Manhattan. Krenuo sam iz skromne kue od pje enjaka, u kojoj sam veinom i boravio, jer mi tu klau nsko ruho ne bi bilo ni od kakve koristi. Darius je u moje ime poeo igrati na bur zi, slijedei moje upute, budui da sam ja cijedio oi nad izvje ima korporacija i detalj ima novih emisija dionica. Uskoro je postalo jasno da je u ovoj zapanjujuoj zemlj i sve u stadiju silnog poleta. Nove ideje i projekti, ako bi ih ovjek samo vje to p rezentirao, smjesta su dobivale financijera. Ekonomija se irila sumanutom brzinom , nadirui na zapad i onda opet na zapad. S nicanjem svake nove industrije javljal a se potra nja za sirovinama, kao i za brodovima i prugama koji e ih dopremati te o dvoziti proizvode na gladna tr i ta. Za godina to sam ih proveo na Coney Islandu u zemlju su se ulili milijuni doselje nika iz svih zemalja na istoku i zapadu. Lower East Side, koji mi je sad skoro p od terasom, bio je i ostao golem kotao u kojemu sve vri od svih moguih rasa i vje ra to se tiskaju jedne uz drugu u bijedi, nasilju, zloinu i poroku. A samo milju-d vije dalje velebogatuni imaju svoje dvorce, svoje koije i svoju ljubljenu operu. Do 1903., nakon nekoliko nezgoda, uspio sam ipak svladati finese tr i ta dionica i s hvatiti kako su giganti poput Pierpont Morgana stvorili svoja bogatstva. Zato sa m se, kao i oni, bacio na ugljen u West Virginiji, elik u Pittsburghu, pruge u Te xasu, pomorsko prevozni tvo iz Savannaha via Baltimorea do Bostona, na srebro u Ne w Mexicu i 51 nekretnine po itavom Manhattan Islandu. Ali ja sam od njih postao i tvrdi i bolji , i to zato to sam se sav odao tovanju jedinog istinskog boga, a kojemu me priveo Darius. Jer to je Mamon, bog zlata, koji ne dopu ta ni milost, ni milosrde, ni suut ni obzire. I nema te udovice, ni tog djeteta, ni tog jadnika siroma ka kojeg ne b i trebalo nagnjeiti jo malo za samo jo nekoliko zrnaca te dragocjene kovine koja to liko raduje Gospodara. Jer sa zlatom dolazi mo, a s njom jo vi e zlata, u velianstven om kru enju koje vodi osvojenju svijeta. Ja u svemu jesam i ostajem Dariusov uitelj i u svemu ga nadilazim. U svemu osim u

jednom. Jer nikad na ovom planetu nije stvoren hladniji i okrutniji ovjek. Kreat ura mrtvija u du i njime nije nikad hodila. U tome me nadilazi. Pa ipak on ima i s vojih slabosti. Zapravo samo jednu. Jedne veeri, radoznao kamo u rijetkim zgodama nestaje, dao sam ga slijediti. A on je oti ao u nekakvu jazbinu u maurskoj koloni ji, gdje je pu io ha i dok nije pao u nekakav trans. I ini se da mu je to jedina mana. Neko sam vjerovao da bismo mogli postati prijatelji, ali sam ve odavno shvatio da on ima samo jednog; njegovo ga slavljenje zlata pro dire i danju i nou, te on sa m nom ostaje i vjeran mi je samo zato to ja to zlato znam ispredati u beskrajnim ko liinama. Do 1903. skupio sam ve dovoljno da se prihvatim izgradnje E.M. Towera, najvi eg neb odera u New Yorku, na praznom gradili tu u Park Rowu. Bio je dovr en 1904., sa svoji h etrdeset katova od elika, betona, stakla i granita. A najljep e je od svega da je sve to isplatilo trideset sedam katova ispod mene, i da im se vrijednost podvost ruila. 52 Tako ostaje jedan kat za namje tenike korporacije, povezane telefonom i ~teleprint erom s tr i tima; zatim kat iznad toga podijeljen popola na Dariusove odaje i korpor acijsku dvoranu za konferencije; a iznad svega je toga moj penthouse ija gornja t erasa dominira svime dokle se e oko, a ipak se brine i za to da mene samog ne vidi nitko. I tako... moj kavez na kotaima, moji mrani podrumi pretvorili su se u orlovsko gni jezdo na nebu, po kojemu mogu etati bez maske i nitko mi ne mo e vidjeti lice dones eno iz pakla, osim galebova u prolazu i vjetra s juga. A otuda ja mogu vidjeti ak i napokon dovr en i sjajan krov jedinog mog kaprica, jedinog mojeg projekta koji nije posveen gomilanju novca nego zadovoljenju osvete. U velikoj daljini, na West Thirty-fourth Streetu stoji netom dovr ena Manhattanska opera, rival koji e za tri koplja nadii snobovski Metropolitan. Kad sam stigao ov amo, po elio sam opet pogledati operu, aIi mi je za to, naravno, trebala zastrta l o a u Metu. Njihov odbor, kojim je dominirala gospoc~a Astor i njezini pripuzi iz dru tvene kronike, iz proklete etiri stotine, zatra ili su da osobno dodem na razgovo r. to je, dakako, bilo nemogue. Zato sam poslao Dariusa, ali ga oni nisu htjeli pr imiti, nego su zatra ili da me vide i osobno, licem u lice. Ali e mi skupo platiti tu uvredu. Jer sam na ao jo jednog ljubitelja opere kog su otepli. Oscar Hammerstei n, koji je ve jednom bio otvorio operu pa propao, sad je financirao i smi ljao novu . A ja sam mu postao nevidljivim partnerom. Kua e se otvoriti u prosincu i Metom e brisati pod. Nisam alio tro ka. Zvijezda e mi biti veliki 53 Gonci, ali vi e od svega , sama Melba, da, Melba e tu doi i pjevati. Ba u ovom asu Ham merstein je u Garnierovu Grand Hotelu na Boulevard des Capucinesu u Parizu, gdje tro i moj novac samo da je dovede u New York. to je neuven podvig. Natjerat u te snobove, Vanderbiltove, Rockefellere, Whitneye, Goulde, Astore i Morgane da pu u na trbuhu, samo da uju veliku Melbu. to se tie ostalog, pogledao sam malo prema van i prema dolje. O da, i prema natrag . ivot ispunjen bolom i odbacivanjem, strahom i mr njom: vas prema meni i mene prem a vama. U svemu je tome samo jedan ovjek prema meni pokazao malo ljubavi, odveo m e iz kaveza u podrum i onda na brod, kad su me svi ostali lovili kao ishajkanu l iju; bila je to ena koja mi ja bila kao mati koju sam jedva i imao i upoznao. I jo jedna ena, koju sam volio, no koja nije mogla zavoljeti mene. Prezire li me i zbog toga, rode ljudski? Zato to nisam mogao postii da me ena zavoli kao mu karca? Pa ipak je bio jedan trenutak, jedan vrlo kratak asak, kao onaj jedan sat opak i sla dak silno Chestertonova magarca, kad sam pomislio da bih mogao biti voljen... Pep eo, ugarci, ni ta. Ne to ega nee biti. Nikada. I stoga mi preostaje samo jo jedna ljuba v, pobo nost prema Gospodaru koji me nikad nije iznevjerio. I njega u tovati i slavi ti itav svoj ivot. 54 TRI O~a ~rmanda Dufoura Broadway, New York City, listopada 1906. O, kako mrzim taj grad. Nikad nisam ni trebao doi. Po to sam napokon i dolazio? Do c~oh da ispunim elju neke pari ke samrtnice koja, po svemu to mi je poznato, i nije

morala biti sasvim pri sebi. I zbog kese napoleondora, da, i zbog toga. Ali bez obzira i na to, nisam ih ni trebao uzeti. I gdje je taj ovjek kojem bih trebao predati pismo koje nema nikakvag smisla? Ota c mi je Sebastien znao rei samo da je jezivo izoblien, te stoga upadljiv. A zaprav o je obratno: potpuno je nevidljiv. Iz dana sam u dan sve uvjereniji da on nikad nije ni stigao ovamo. Nema dvojbe d a ga slu benici na Ellis Islandu nisu pustili. Oti ao sam onamo kakav kaos. Kao da s e u tu zemlju slijeva itav jedan svijet sirotinje i beskunika, a veina od njih tu o dmah i ostaje, u tom groznom gradu. Nikad u ivotu nisam vidio toliko propaliteta; to su itave kolone dronjavih izbjeglica, smrdljivih, pae i u ljivih nakon puta u me mli brodske utrobe, i svi oni u rukama ste u tro ne smotuljke sa svom svojom svjetsk om imovinom, pa prolaze u beskrajnim redovima kroz te sumorne zgrade na tom 55 otoku beznada. A iznad svih se njih, na drugom otoku, di e kip kojeg smo~ im mi da li. Dama sa zubljom. Trebali smo rei Bartholdiju da svoj prokleti kipec ostavi u Francuskoj a Jenkijima dadne ne to drugo. Mo da dobru zbirku Larousseovih rjenika, ed a napokon naue neki civilizirani jezik. Ali ne, mi smo im morali dati ne to simbolino. A oni su to sada pretvorili u magnet za sav klate Evrope i jo mnogo ire, i svi su oni sad nagrnuli ovamo u potrazi za b oljim ivotom. Quelle blagve! Ma oni su sto gradi ludi, ti Jenkiji. Kako to oni mi sle stvoriti naciju kad pripu taju takve ljude? Dru tveni otpad svih zemalja od Bant ry Baya do Brest Litovska, od Trondheima do Taormine. to oni misle? Da e jednoga d ana iz tog olo a stvoriti bogatu i monu naciju? Po ao sam potra iti efa imigracije. Hvala dragom Bogu, pri ruci mu se na ao i netko tko govori francuski. Ali on mi je rekao da unato tome to vraaju tek malobrojne, ipak odbacuju ljude oito bolesne i deformirane, pa se tako onaj moj zacijelo na ao medu njima. Ali ak i da je uspio ui, od tada je pro lo dvanaest godina. Tko zna gdje je o nda sad u toj zemlji, a u njoj ima pet tisua kilometara od istoka do zapada. I tako sam se vratio gradskoj upravi, no ondje su mi ukazali na injenicu da grad ima pet predgrada i praktiki nikakvu boravi nu arhivu. Moj je ovjek mogao biti u Bro oklynu, Queensu, Bronxu, Staten Islandu. I tako mi nije preostalo drugo nego da ostanem na Manhattan Islandu i potra im tog bjegunca pred pravdom. Kakva zadaa za v aljanog Francuza! U spisima su gradske vijenice imali popis 56 tuceta Muhlheima, i ja sam ih sve provjerio. Da se sluajno zvao Smith, po ao bih kui . Tu imaju puno telefona, i popis njihovih vlasnika, ali medu njima nema Erika M uhlheima. Upitao sam i poreznu upravu, ali su mi rekli da su njihovi podaci povj erljivi. Policija je bila bolja. Na ao sam nekog irskog narednika koji mi je rekao da e potr a iti, ali da to ko ta. Znao sam prokleto dobro da e ta tarifa zavr iti u d epu njegovih h aa. On je medutim oti ao pa se vratio i rekao mi da nikad nijedan Muhlheim nije ima o okapanja s policijom, ali da zato ima pola tuceta Mullera, ako mi to mo e pomoi. Imbecil. Na Long Islandu je bio nekakav cirkus, pa sam oti ao onamo. Opet orak. Poku ao sam i u njihovoj velebnoj bolnici zvanoj Bellevue, ali u njihovim spisima nije bilo ni spomena o ovjeku toli iznaka enom, a koji je ikad zatra io pomo. A nisam imao pojma k amo bih jo mogao otii. Stanujem u skromnom hotelu u prostranoj ulici iza onog velikog bulevara. Jedem n jihove grozne gula e i pijem to njihovo jezivo pivo. Spavam na uskom le aju ispunjen eljom da sam sada u svom stanu na Ile St. Louisu, toplom i udobnom, i pritisnut uz fine masne butine madame Dufour. Sve je hladnije, a i novca je sve manje. Hti o bih se vratiti u svoj ljubljeni Pariz, u civilizirani grad gdje ljudi hodaju a ne tre na sve strane, u mjesto gdje koije voze smireno a ne se utrkuju kao poludj ele, i gdje tramvaji nisu opasnost za ivot i zdravlje. Da stvar bude jo i gora, vjerovao sam da znam izgovoriti bar nekoliko rijei na tom perfidnom Sha 57 kespeareovu jeziku, jer sam i gledao i slu ao engleske milorde koji su dola ili na t rke svojih konja u Auteuil i Chantilly, ali ovdje svi govore kroz nos i nevjeroj

atno brzo. Juer sam u ovoj ulici nai ao na talijansku kavanu gdje slu e dobru mochu pa ak i Chian ti. Da se razumijemo, nije to Bordeaux, ali bolje i to nego ona jenkijevska konj ska pi aa od piva. O, gledam je i sada, s druge strane te smrtno opasne ulice. Idem zbog ivaca popiti jednu dobru i jaku kavu, a onda se vraam i rezerviram kartu za povratak. 58 v CETIRI Dobra srea ChollXj a Blooma Louise s Bar, Ugao Fifth Avenue i Tzuenty Eight Streeta, New York City, listopada 1906. Velim vam, ljudi, ima trenutaka kad je posao reportera u najbr em, najuzbrujanijem gradu na svijetu najsjajniji posao na zemaljskoj kugli. Okny, svi mi znamo da i ma i dana i sati kad samo deremo potplate a nemamo to pokazati. Kad nailazimo sam o na niti koje nikamo ne vode, intervjue koje nam odbijaju, i ba nigdje ni na kak vu priu. Istina? Barney, bi mogla pasti jo jedna runda piva? Jest, ima dana da produ bez skandala u vijenici (ne ba puno, naravno), kad se nitk o od slavnih ne razvodi, kad u Centralnom parku osvane zora bez ijednog le a, pa iv ot izgubi sjaj. Tad se ovjek upita: to ja uope radim tu, za to gubim vrijeme? Mo da sam zaista trebao preuzeti tatinu trgovinu u Poughkeepsieju. Svi dobro znamo taj os jeaj. Ali u tome i jest stvar. Zbog toga to i jest bolje od prodavanja mu kih gaa u Pough keepsieju. Najednom se iznebuha ne to dogodi, i ako samo ima klikera, na dohvat ti se ruke nae velebna pria. Dogodilo mi se to juer. Moram vam to ispriati. Hvala, Barn ey. 59 Bilo je to u onoj kavani. Znate Fellinija? Ugao Broadwaya i Twenty-sixtha. Lo dan . Potro io ga uglavnom na tranje za novom niti o ubojstvu u Central Parku, pa ni ta. Gradonaelnikov ured vri ti na detektivski biro a oni nemaju ni ta novo, pa su ne to sla be volje i ne vele ni ta vrijedno tiska. Preda mnom je perspektiva povratka u ured ni tvo gradske, i izjave kako nema ni ta vrijedno jednog palca jednoga stupca. I tak o pomislim, ba me briga, idem na jedan sladoledni kup Pape Fellinija. Koliko taj stavi sirupa. Probali ste? To te dr i u pogonu. Unutra ljudi ovoliko. Uvalim se u zadnji separe. Deset minuta kasnije unutra upa da neki tip, jadan kao grijeh. Osvrne se oko sebe, opazi da sam sam, pa mi pride . Vrlo uljudan. Moj naklon. Kimnem mu glavom. Veli ne to na nekom udnom narjeju. Pok azujem mu na slobodnu stolicu. On sjeda i naruuje kavu. Samo to on to ne izgovara kao kauphy, nego veli kaffay. Konobar je Talijan, tako da mu to ne smeta. Samo to si ja mislim da je tip vjerojatno Francuz. Za to? Zato to mi ba tako izgleda. I tak o, budui da sam uljudan, ja ga pozdravim. Na francuskom. Govorim li francuski? A je li glavni rabin idov? No dobro, pomalo govorim. I tako mu velim: Bon jewer Mon sewer. Samo se trudim biti dobar Newyoranin. Ali mislim, sad Frenchie poludi. Baca se u bujicu francu tine tri koplja iznad moj e glave. I sav je oajan, samo to ne zaplae. Zavlai ruku u d ep pa izvlai pismo, izgleda vrlo va no, s voskom na preklopcu a tu je i ne to kao peat. I time mi ma e ispred nosa . 60 Mislim, u tom se trenutku ja jo trudim biti fin s posjetiteljem u nevolji. Ipak m e mui napast da pojedem sladoled, bacim bakrenjak i pokupim se otale. Ali umjesto toga si mislim, daj ga k vragu, hajde da poku amo pomoi tom tipu zato to se ini da m u je dan bio gori nego meni, a to ne to znai. I tako ja zovem Papu Fellinija i pita m ga govori li francuski. Nema teorije. Samo talijanski i engleski, a i engleski na sicilijanski nain. I tada se pitam: Tko tu u blizini govori francuski? I sad, vi biste ljudi na to samo slegnuli ramenima i oti li, nije li tako? I tako bi vam ne to promaklo. Ali ja sam Cholly Bloom, ovjek sa estim utilom. A to stoji samo jednu ulicu dalje, na uglu Twenty-sixth i Fiftha? Delmonico s. A tko vodi Delmoni co s? Pa mislim, Charlie Delmonico. A otkud su do li Delmonicovi? Dobro, iz vicarske, no tamo govore svim jezicima, pa usprkos tomu to se Charlie rodio u Sjedinjenim, pomislih mo da bar malo natuca francuski. I tako ja iskotrljam Frenchija otale i deset minuta potom evo nas pred najpoznat

ijim restoranom u itavim Sjedinjenim Dr avama. Jeste li ljudi kad bili tamo? Ne? E pa, to vam je ne to sasvim drugo. Uglaani mahagonij, bar un u boji ljive, stolne svjet iljke od masivne mjedi, sve vrlo ozbiljno otmjeno. I skupo. Vi e nego to si ja mogu priu titi. I sad dolazi Charlie D. glavom, a zna to i on. Ali to je za titni znak v elikog ugostitelja, istina? Savr eno ophodenje, ak i prema ulinom lutalici. Lijepo s e nakloni i pita ime bi nam mogao pomoi. Ja mu velim da sam naletio na tog Frenchi ja iz Pariza, i da je u velikoj gabuli 61 zbog nekakvog pisma, ali ja nikako da shvatim o emu je rije. I dobro, Mr. D. postavlja Francuzu nekoliko pristojnih pitanja, na francuskom, i eto ti njega opet, i a kao iz Gatlingova mitraljeza pa vadi ono pismo. Ja ne razum ijem ni rijei, i zato samo zrakam okolo. Pet stolova dalje je Bet a Million Gates , i ba prolazi kroz meni od datulja do akalice. A odmah iza njega je Diamond Jim Br ady na ranoj veeri s Lillian Russell, koja pak ima dekolte za potopiti Majestic. Usput reeno, znate li kako Diamond Jim jede? Priali su mi ali nisam vjerovao; sino sam to vidio na vlastite oi. Usadi se u stolac, pa izmjeri tono pet palaca, ni man je ni vi e, izmedu trbuha i stola. Poslije toga se vi e ne mie, nego jede sve dok mu trbuh ne dotakne stol. U tom je trenutku Charlie D. ve obavio posao. Obja njava mi da je Fenchie zapravo M on sewer Armand Dufour, pravnik iz Pariza, te da je do ao u New York u misiji od k ljune va nosti. Treba isporuiti pismo neke samrtnice izvjesnom gospodinu Eriku Muhlh eimu, koji mo da jest a mo da i nije newyor ki graclanin. Poku ao je na sve mile mogue nai ne, ali uvijek orak. U tom trenutku, sa mnom je isto. Nikad uo ni za kog s takvim imenom. Ali Charlie se gladi po bradi kao da naporno razmi lja, pa mi onda veli: Gospodin Bloom - stvarno formalno - jeste li kad uli za E.M. Corporation? Mislim, sad ja pitam vas, je li papa katolik? Naravno da sam za nju uo. Nevjeroja tno bogata, zapanjujue mona i totalno tajanstvena. S vi e udjela u vi e poslova na bur zi od bilo koga osim 62 J. Pierponta Morgana, a tko je bogatiji od J.P-a? I tako, da se vidi da znam, ja velim: Naravno, s bazom u E.M. Toweru u Park Rowu. Tako je , veli Mr. D. Pa mislim, moglo bi se ba dogoditi da se ta ekstremno povuena os oba koja upravlja E.M. Corporationom zove upravo gospodin Muhlheim. Mislim, kad n etko kao Charlie Delmonico veli moglo bi se ba dogoditi to znai da je ne to nauo, ali t o nikad neete izvui iz njega. Dvije minute potom eto nas opet na ulici, zaustavlja m fijaker u prolazu i eto nas laganim kasom prema sredi tu i Park Rowu. Vidite li sada, ljudi, za to reporterski posao mo e biti najbolji u gradu? Poeo sam t ako to sam htio pomoi Frenchiju u nevolji, a sad sam se na ao u prilici da mo da vidim najnevidljivijeg pustinjaka u New Yorku, nevidljivog ovjeka glavom i bradom. A h ou li? Naruite jo jednu pintu zlatnog napitka, pa u vam rei. I tako sti emo u Park Row i vozimo se do Towera. I, deki, je li visok? Ne visok, ne go previsok, a vr ak samo to mu nije u oblacima. Svi su uredi ve zatvoreni, vani je ve mrak, ali je predvorje osvijetljeno, i unutra je recepcija s portirom. I tako ja zvonim. On se dolazi raspitati. Ja mu objasnim. On nas pu ta u predvorje i zove nekog privatnim ~telefonom. Veza je oito kuna jer telefonistu ni ta ne govori. A on da nekom ne to govori i slu a. Tada veli da mu ostavimo pismo i da e ga on predati. Ja, naravno, za tako ne to ni ut. Recite gospodinu gore, velim mu ja, da je Mon sew er Dufour prevalio itav put od Pariza te da je. zadu en da pismo preda osobno. Port ir veli na telefon ne to u 63 tom smislu, pa mi ga preda;e. Neki glas ka e: Tko to govori? Ja velim: Charles Bloom, Esquire. A glas: Po kakvom ste vi tu poslu? I sad, ne pada mi na pamet da tom glasu ka em da sam iz Hearst Pressa. Ve sam odavn o stekao dojam da je to pouzdan recept za nogu u trticu. Zato velim da sam newyo r ki predstavnik Dufour Partnersa, notara iz Pariza, Francuska . I po kakvom ste vi tu poslu, gospodine Bloom? pita taj glas, a zvui kao da dolazi ravno s Newfoundlands ke pliine. Tako mu ja velim opet da moramo predati pismo od eminentne va nosti osob no u ruke gospodina Erika Muhlheima. Na ovoj adresi ne ivi nitko takav, veli glas, a li ako to pismo ostavite kod portira, ja vas uvjeravam da e stii na svoje odredi te.

Mislim, ja za tako ne to ni ut. To je la . Po svemu to znam, mo da razgovaram i sa samim gospodinom Nevidljivim. Zato idem na blef. Samo recite gospodinu Muhlheimu , velim ja, da to pismo dolazi od... Mme. Giry , ka e pravnik. Mme. Giry , ponavljam ja u telefo . Priekajte , veli glas. Sad mi opet ekamo. Pa se onda opet vraa na vezu. Podite liftom na trideset deveti kat. To i inimo. Jeste li vi, ljudi, ikad bili na trideset devetom katu? Ne? Pa mislim , to je do ivljaj. Zatvoren u kavez, oko tebe posvuda zvek strojeva, a ti se penje u nebo. I kako se nji e. Napokon se kavez zaustavlja, ja guram re etku ustranu i izl azimo. A tu je neki tip, to je taj glas. Ja sam gospodin Darius , veli on. Podite za mnom. Sad nas uvodi u dugu, drvetom oblo enu sobu i s konferencijskim stolom, a na njemu sve od srebra. 64 Oito se tu sklapaju poslovi, mrve rivali, kupuju slabii, stvaraju milijuni. Sve ja ko otmjeno, u stilu Starog Svijeta: Po zidovima su uljane slike, i ja opa am jednu na drugom kraju, vi u od ostalih. Tip u e iru iroka oboda, s brkom, ipkanim ovratnikom , i jo se smije i. Mogu li vidjeti pismo? pita Darius, pa me fiksira pogledom kao kob ra kad odmjerava mo usnog takora odredenog za ruak. Ma dobro, nikad nisam vidio ni k obru ni mo usnog takora, ali to mogu zamisliti. Kimam glavom Dufouru i on stavlja p ismo na uglaani stol izmedu sebe i Dariusa. U tom je ovjeku ne to udno, od ega mi se o dmah je e dlake na iji. Sav je u crnom: crni frak, bijela ko ulja, crna kravata. I li ce bijelo kao ta ko ulja, tanko, usko. Crna kosa i antracitno crne oi koje svjetluc aju ali ne trepu. Rekoh kobra? Da, ba tako nekako. A sad me slu ajte, ljudi, jer je ovo va no. Osjetim potrebu za cigaretom, pa je i za palim. Pogre ka, kriv potez. Kad je kresnula ibica, Darius kree na mene kao no iz kor ica. Bez otvorenog plamena, molim vas , obrecne se. Ugasite cigaretu. Mislim, ja jo stojim na kraju stola, kraj vrata na uglu. Iza mene je stol u oblik u polumjeseca naslonjen na zid, i na njemu je srebrna zdjela. Kreem prema njoj da ugasim ik. Iza srebrne zdjele je golem srebrni pladanj, jedan mu je rub na stolu a drugi na zidu, tako da je nagnut pod izvjesnim kutom. I ba kad gasim cigaretu, bacam pogled u pladanj, uglaan kao zrcalo. A na drugom kraju sobe, visoko na zid u, uljana se slika onog nasmije enog tipa promijenila. Lice je tu, da, i e ir iroka ob oda. Ali ispod tog e ira je lice od kojeg bi od straha i sami Rough Ridersi popadal i iz sedla. 65 Ispod e ira je kao nekakva maska koja pokriva tri etvrtine lica. I vidi se samo pola izvijene rane usta. A iza maske, dva oka koja se zabijaju u mene kao bu ilice. Sa d ja kriknem i okrenem se, i poka em na sliku na zidu. Koji je vrag sad ovo? dreknem . Nasmijani kavalir Fransa Halsa , veli Darius. Ne original, na alost, on je u Londonu, ali zato vrlo vrijedna kopija. I tako mi svega, onaj se nasmijani tipus vratio na svoje mjesto, s brkovima, ipko m i svime. Ali ja nisam lud, znam to sam vidio. No sad, bilo kako bilo, Darius pr u a ruku i uzima pismo. Ja vas uvjeravam , veli on, da e gospodin Muhlheim u roku od sa t vremena imati ovo pismo. Tada to isto na francuskom veli Dufouru. Pravnik kima glavom. Ako je njemu tako dobro, to ja tu mogu. Okreemo se prema vratima. Prije ne go to sti em do njih, Darius veli: Usput reeno, gospodine Bloom, iz kojih ste vi novi na? Glas kao o trica britve. New York American , promrmljam ja. I odemo mi. Na ulicu, u kola, natrag na Broadway. Iskrcam Frenchija gdje je htio da ga odvezem i kreem ravno u uredni tvo gradske. Imam priu, ispravno? Krivo. Noni urednik samo podi e pogled, i ka e: Cholly, ti si pijan. to sam ja? Nisam ta nuo ni kapljicu , velim ja. I ispriam mu svoju veera nju pustolovinu. Od poetka do kraj a. Kakva pria, ha? Ali on ni ut. Okay, veli, na ao si francuskog pravnika s pismom koje treba predati, i ti si mu u tome pomogao. Ne ti prie. I bez duhova. Upravo me nazv ao predsjednik E.M. Corporationa, izvjesni gospodin Darius. Veli 66 da si veeras svratio, osobno mu predao pismo, i onda izgubio glavu i poeo vikati o nekakvim prikazama na zidu. Na pismu zahvaljuje, ali prijeti tu bom ako se ponemo nabacivati blatom na njegovu korporaciju. Usput reeno, drotovi su upravo pokupili ubojicu iz Central Parka. Uhvaen na djelu. Silazi dolje i daj ruku.

I tako o svemu nije objavljena ni rije. Ali vam velim, ljudi, ja nisam lud, a nis am ni pijan. Zaista sam vidio to lice u zidu. Hej, vi pijete s jedinim ovjekom u i tavom New Yorku koji je ikad stvarno vidio Fantoma s Manhattana. 67 PET Trans mlad ~ Dariusa Kua ha i a, Lower East Side, Manhattan, studenog 1906. Osjeam kako u mene ulazi dim, mek i zavodljiv. Iza zatvorenih oiju ja mogu otii iz tog musavog i otrcanog slama i proi sam kroz vrata percepcije u kraljevstvo Onog kojemu slu im. Dim se razilazi... dug hodnik poploan i oblo en masivnim zlatom. O, zadovoljstvo zl ata. Dirati ga, milovati, pipati, posjedovati. I prinositi ga Njemu, bogu zlata, jedinom istinskom bo anstvu. Sve do berberijskih obala, gdje sam ga prona ao, ja nevrijedni sodomit uzdignut do vi eg poziva, stalno u potrazi za sve vi e zlata da mu ga donesem i dima da me odve de pred oi Njegove... I tako stupam u silne zlatne odaje gdje talionike pei urlaju i zlatne bujice teku svje e i beskonane iz svojih kljunova... Jo vi e dima, i dim se talionica mije a s dimom u mojim ustima, grlu, krvi, mozgu. A iz tog dima On e mi progovoriti kao i uvije k... On e me saslu ati, posavjetovati me i uputiti, i 68 kao i uvijek, bit e u pravu... Evo ga, opet je tu, osjeam njegovu prisutnost... Gospodaru, silni bo e Mamone, padoh na koljena pred tobom. Slu io sam ti kako sam naj bolje znao i umio sve te duge godine, i donesoh pred prijestolje tvoje mog zamal jskog gospodara i sve njegovo zgromljujue blago. I sad te molim, poslu aj me, jer m i trebaju tvoj savjet i tvoja pomo. uh, Slugo. to te mui? ovjek kojemu slu im tu dolje... kao da je u nj u lo ne to meni neshvatljivo. Objasni. Sve otkako ga znam, od trenutka kad mi je pogled prvi put pao na njegovo o dvratno lice, njega je tjerala samo jedna opsesija. Koju sam ja poticao i njegov ao u svakoj prilici. U svijetu koji mu je, kako ga on vidi, itav bio du manin, on j e od svega te io samo uspjehu. A ja sam bio taj koji je tu opsesiju usmjerio na st jecanje novca i novca i novca, pa sam ga tako i priveo u slu bu tvoju. Nije li sve tako kako sam kazao? Uinio si to sjajno, o, Slugo. Iz dana u dan njegovo blago sve vi e raste, a ti se br ine da sve ono bude u slu bi mojoj. Ali odnedavna, o Gospodaru, njega sve vi e obuzima jedna druga opsesija. Na koju ra sipa vrijeme ali i, to je mnogo gore, novac. On misli samo na operu. A u tome nem a dobiti. Toliko znam. Besplodna trivijalnost. I koliki je dio svojega bogatstva posvetio t om feti u? Do sada samo sitan djeli. No ja se bojim da bi ga to moglo skrenuti s njegove posv eenosti stalnom poveavanju tvog zlatnog carstva. Zar je prestao stjecati? 69 Ba naprotiv. U tom ie pogledu sve kako je i bilo. Originalne zamisli, ,velianstvena strategija, izvanredna domi ljatost koja mi povremeno izgleda kao drugi vid - svi me time on jo raspola e. ja i dalje predsjedam sjednicama u konferencijskoj dvorani . Ja sam taj koji, pred licem svijeta, provodim velika preuzimanja kompanija, te fuzijama i ulaganjima gradim stalno sve vee carstvo. Ja sam taj koji uni tava slab e i bespomone, i veselim se njihovim vapajima. Ja sam taj koji di e stanarine po sl amovima, nareduje ru enje kua i kola da bi se dobilo mjesta za tvornice i ran irne kol odvore. Ja sam taj koji upokoravam i mitim gradske slu benike da bih osigurao njih ovu blagonaklonost. Ja sam taj koji potpisuje naloge za kupovinu velikih koliina dionica i itavih blokova vlasnikih udjela u raznim rastuim industrijskim granama di ljem zemlje. No upute su ipak uvijek njegove, on je taj koji planira kampanje, i sve to moram uiniti i rei njegovog su uma djelo. I zar mu je razbor poeo zakazivati? Ne, Gospodaru. Besprijekoran je kao i uvijek. Burza je zapanjena smiono u njegove vi

dovitosti, unato tome to misli da im namje ta minu. I to te onda mui, o Slugo? Pitam se, o Gospodaru, je li ve nastupio as njemu da ode, a meni da ga naslijedim. Slugo, sjajno si obavio svoj posao, ali i zato to si uvijek slijedio moje naredbe. Ti ima dara, to je istina, i to ti je oduvijek bilo poznato, i vjeran si samo me ni. Ali Erik Muhlheim je vi e od toga. Rijetko se nalazi takav istinski genij u pi tanjima zlata. A on je ba takav, pa i vi e od toga. Nadahnut samo mr njom prema ovjeku , voden tobom 70 koji si u mojoj slu bi, on nije samo genij za stvaranje blaga, nego je on osim tog a imun na svaki obzir, naelo, milosrde, samilost, suut i, to je najva nije od svega, kao i ti imun na ljubav. Ljudsko orude o kakvom sanjam. Jednoga e dana njegov as u istinu doi, i mo da ti naredim da mu dokraji ivot. Tako da ti, naravno, sve naslijedi . va kraljevstva cijelog svijeta , kako sam to jednom zgodom rekao obraajui se Drugom. Tebi, sve novarsko carstvo Amerike. Jesam li te ikad dosad prevario? Nikada, Gospodaru. A jesi li ti mene izdao? Nikada, Gospodaru. Onda neka tako i bude. Neka se ovo nastavi jo neko vrijeme. A sad mi priaj jo o toj njegovoj novoj opsesiji, kao i razlozima to stoje iza nje. Police njegove knji nice bile su oduvijek krcate operama i njima posveenim knjigama. Ali kad sam se ja pobrinuo da nikad ne dobije privatnu lo u u Metropolitanu, zast rtu tako da mu se ne vidi lice, on kao da se za to sasvim prestao zanimati. A sa d je ulo io milijune u rivalsku opernu kuu. Do sada je uvijek uspijevao vratiti ulo eno, pa i vi e od toga. Istina, ali je ovaj pothvat siguran gubitak, iako e taj gubitak zacijelo biti ispo d jednog postotka njegova ukupnog bogatstva. Ali ima tu i jo ne to. Promijenilo mu se raspolo enje. Za to? Ne znam, Gospodaru. Znam samo da je to krenulo nakon to je iz Pariza, u kojem j e neko ivio, stiglo tajanstveno pismo. Priaj mi. Pojavila su se nekakva dvojica. Jedan odrpani 71 reporteri iz newyor kih novina, ali on je bio samo vodi. Drugi je bio pravnik iz Fran cuske. On je imao pismo. Bio bih ga otvorio, ali me on gledao. Kad su oni oti li, si ao je i uzeo pismo. Sjeo je i proitao ga za stolom u konferencijskoj dvorani. Pr etvarao sam se da sam oti ao, ali sam sve gledao kroz pukotinu u vratima. A kad je ustao, kao da se promijenio. A od tada? Prije toga je on bio samo nevidljivi partner iza ovjeka zvanog Hammerstein, koji j e bio pravi graditelj i spiritus movens nove opere. Hammerstein je bogat, ali se to ne da usporediti. Muhlheim je bio taj koji je zavje tao dovoljno da se dovr i op era. Ali nakon tog pisma, on se time poeo vi e baviti. Hammersteina je ve poslao u Pariz s bujicom novca da nagovori pjevaicu zvanu Dame Nellie Melba da doc~e u New York i nastupi na Novu godinu. A sad je Hammersteinu u Pariz poslao mahnitu poruku te mu naredio da mu pribavi jo jednu primadonu, i to veliku Melbinu rivalku, francu sku pjevaicu Christine de Chagny. Sam se poeo upletati u umjetnika pitanja, pa je ak i promijenio prvu, inauguralnu o peru, koja je bila Bellinijeva, nekom drugom, te je ak tra io i drukiju postavu. A to je kruna svega, on noi provodi u mahnitom pisanju... Pisanju ega? Glazbe, Gospodaru. ujem ga gore, u njegovu penthouseu. Svakog jutra sve novi i nov i snopovi glazbe. U sitne sate ujem tonove orgulja to si ih je dao postaviti u dne vnoj sobi. Ja imam potumplane u i; glazba meni ne znai ni ta, to je samo besmislena b uka. Ali on gore ne to sklada, i to, 72 sva je zgoda, vlastitu operu. Ba je juer unajmio najbr i brod na Istonoj obali da mu dosad dovr ene dijelove trkom preveze u Pariz. I to da radim? Sve je to ludilo, slugo moj, ali uglavnom bezazleno. Je li u tu bijednu operu ulo i o jo novca? Ne, Gospodaru, ali se brinem za svoju ba tinu. Jo davno mi se bio zarekao da u ja, dogodi li mu se to, naslijediti sve njegovo car

stvo, njegove stotine milijuna dolara, koje e tako ostati posveene slu enju tebi. Al i se sada bojim da se mo da ne predomi lja. Mogao bi sve to ima ostaviti nekakvoj zak ladi posveenoj toj njegovoj bijednoj opsjednutosti operom. Budalasti slugo. Ti si njegov usvojeni sin, njegov nasljednik, njegov nastavlja, ov jek kojemu je sudeno da preuzme njegovo carstvo zlata i moi. Zar ti to nije obeao? I, to je mnogo va nije, zar ti to nisam obeao ja? A zar mene itko mo e pobijediti? Ne, Gospodaru, ti si najvi i i jedini bog. Onda se umiri. Ali sad, kad sam jo jednom r azmislio, dopusti da ti ka em i ovo. To nije savjet, nego jasna naredba. Ako ikad stvarno opazi da bi se moglo dogoditi da ne naslijedi sve to ima - njegov novac, zl ato, mo, kraljevstvo - onda e tu opasnost uni titi bez milosti i odgaanja. Jesam li bi o dovoljno jasan? Savr eno, Gospodaru. I hvala ti. Sad sam uo tvoju volju. 73 v SEST Rubrika Ga loy rda Spriggsa Operne kritike, The New York Times, studenog 1906. Ljubiteljima opere u New York Cityju, pa i onima na dosegu na e velike metropole, dolazim donosei dobre glase. Upravo je izbio rat. Ne, nije to ponovno planuo panjolsko-ameriki rat u kojem se predsjednik Teddy Roos evelt prije nekoliko godina tako iskazao na San Juan Hillu, ve je to rat to je izb io u svijetu opere na ega grada. A za to bi vijest o takvome ratu bila dobra? Zato to e vojnici biti najbolji glasovi to danas postoje na planetu, streljivo e biti nova c u mno ini o kakvoj veina od nas mo e samo sanjati,~ a dobitnici e biti svi ljubitelj i superlativne opere. No budi mi dopu teno da, prema rijeima Kralja Srca u Alisi u Zemlji udesa - a newyor k a opera poinje sve vi e nalikovati nedavno iza loj fantaziji Lewisa Carrolla - ponem o d poetka. Poklonici e operne umjetnosti znati da je u listopadu 1883. Metropolitan ska opera otvorila svoja vrata uz sveanu premijeru Gounodova Fausta i tako New Yo rk postavila vrsto na svjetsku scenu; zajedno s Covent Gardenom i La Scalom. Ali za to je uope i otvoren taj velianstveni 74 dom opere koji, u najyeem svjetskom opemom gledali tu, mo e primiti ni manje ni vi e od 3700 ljudi? Za to - zato to se kapric udru io s novcem, a to je mona kombinacija. Naj bogatiji medu velika ima nove aristokracije ovoga grada duboko su se uvrijedili ka d nisu mogli pribaviti privatne i rezervirane lo e u staroj Glazbenoj akademiji na Fourteenth Streetu, danas ve pokojnoj. I zato su se udru ili, zagrabili duboko u d ep, tako da danas mogu redovito u ivati u svojoj operi u stilu i komforu na koji su lanovi s popisa etiri stotine gospode As tor ve dobrano navikli. A koliku nam je tek slavu Met donio kroz godine, to nastav lja initi i danas pod nadahnutim vodstvom gospodina Heinricha Conreida. No ne rek oh li rat ? Rekoh, ne porekoh. Jer danas ja ui preko obzora dolazi novi Lochinvar da i zazove Met itavom galaksijom imena od kojih naprosto zastaje dah. Nakon ranijeg propalog poku aja da otvori vlastitu operu, duhanski milijuner i pro jektant/graditelj kazali ta Oscar Hammerstein upravo je dovr io bogatu i kienu Manhat tansku operu na West Thirty-fourth Streetu. Istina manju, no koja zato rasko nom o premom, bujnim sjedalima i vrhunskom akustikom obeava da e kvantiteti svojega riva la Meta suprotstaviti kvalitetu. No otkud e doi ta kvaliteta? Doista, ni od kog dr ugog do Dame Nellie Melbe glavom. Da, to je prva dobra vijest iz tog opernog rata. Dame Nellie, koja je oduvijek t vrdoglavo odbijala prijei Atlantik, ipak je pristala doi - za honorar od kojeg zas taje dah. Moj visoko pouzdan izvor u Parizu veli mi da ovako glasi pria iza prie. 75 itav protekli mjesec ~ ospodin je Hammerstein udvarao australskoj divi u njezinoj r ezidenciji u Garnierovu Grand Hotelu, dakle hotelu koji je izgradio isti onaj ge nij koji je podigao i Pari ku operu, u kojoj je Dame Nellie nastupila ve toliko put a. Ispoetka je odbijala. On joj je ponudio 1500 dolara po veeri - zamislite samo! Ona je i dalje odbijala. A on je povikao kroz kljuanicu na kupaonici, pa jo jednom podigao honorar. Na 2500 dolara po nastupu. Nevjerojatno. Pa na 3000 po veeri, u kui koja koristice plaa 15 dolara tjedno ili 3 dolara po predstavi.

Napokon je provalio u njezin privatni salon u Grandu i poeo po podu prosipati nova nice od tisuu franaka. Usprkos njezinim prosvjedima s tim je nastavio sve dok nij e izletio van. Kad je Dame Nellie napokon izbrojala novac, otkrila je da joj je ostavio 100 000 francuskih franaka, ili 20 000 dolara, rasutih po perzijskom sag u. Taj novac sada, koliko sam informiran, stanuje kod Rothschilda u rue Lafitte, ali je napokon ipak = slomio daminu obranu. Melba je pristala doi. Na I koncu konca, ona je neko bila udana za australI skog farmera, pa stoga sigurno zna prepoznati as da se stri e ovc a. I da je to sve, ve bi i to izazvalo srane napade na uglu Broadwaya i Thirty-nintha , u carstvu gospodina Conreida. Ali ima toga jo . Jer je gospodin Hammerstein anga i rao i Alessandra Goncija, jedinog mogueg takmaca i kakvoom i slavom ve besmrtnom En ricu Carusu, da bude vodei tenor na prvoj sveanoj premijeri treeg prosinca. Kao pod r ka signoru Gonciju, na jelovnik su stavljena i druga velika imena poput Amadea B assija i Char 76 lesa Dalmoresa, skupa s baritonima Mariom Anconom i Mauriceom Renaudom, kao i jo jednom sopranisticom, Emmom Calve. Ve bi i to bilo dovoljno da itav New York digne na noge. Ali jo nismo gotovi. Duge u i i o tri jezici neko su vrijeme tvrdili da takvu zapanjujuu ekstravaganciju ne bi moglo dopustiti ak ni bogatstvo gospodina Hammersteina. Zacijelo se iza njega kri je neki tajni Krez koji udara takt, povlai konce pa onda i nu no plaa raune. Ali tko je taj nevidljivi plati a, fantom s Manhattana? Tko bio da bio, sad je sigurno nad i ao samoga sebe u svom poku aju da nas razmazi. Jer ako postoji jedno ime na koje N ellie Melba reagira kao bik na crvenu krpu, onda je to ime njezine jedine rival ke, mlade i zgromljujue lijepe francuske plemkinje Chr_istine de Chagny, poznate diljem Italije pod nadimkom La Divina. to, ve ujem va krik, ta nije mogue da dolazi i ona? Ali da, ona dolazi. I tu se krije misterij i dvostruki misterij. Prvi misterij potjee od injenice da je La Divina, ba kao Dame Nellie Melba, oduvije k odbijala prijei Atlantik, jamano raunajui da bi joj takva ekspedicija oduzela prev i e vremena i stajala je prekomjernih briga. Ba zbog tog razloga Met nikad i nije u zveliala nijedna od njih. No dok su Dame Nellie zacijelo zavele astronomske svote koje je na nju izlio gospodin Hammerstein, vikontesa de Chagny je iroko poznata po svojoj potpunoj imunosti na zov dolara, bez obzira na njihovu koliinu. Ako je bujica dolara bila argument koji je prevagnuo u sluaju australske dame, ka kav je bio 77 argument koji je uvjerio , francusku plemkinju? To naprosto ne znamo - zasad. Na je drugi misterij razlog nagle promjene umjetnikog kalendara nove Manhattanske opere. Prije nego to je krenuo u Pariz u potragu za najpoznatijim svjetskim divam a, gospodin Hammerstein je obznanio kako e inauguralna opera treeg prosinca biti B ellinijevi 1 Puritani. Ve su se poele izradivati i kulise, a programi su dani u tisak. A sad ujem da nevid ljivi plati a zahtijeva promjenu. Odo e 1 Puritani. Umjesto njima, Manhattan e biti o tvoren posve novom operom koju je skladao nepoznat, pae i anoniman kompozitor. Do ista je rije o stra nom riziku, neem sasvim neuvenom. Sve je to isuvi e zapanjujue. Od dviju primadona, koja e biti glavna u tom nepoznatom novom djelu? Jer to ne mo gu biti obje. Koja e stii prva? Koja e pjevati s Goncijem pod vatrenom palicom jo je dne zvijezde, dirigenta Cleofontea Campaninija? Jer to ne mogu obje. Kako e Metro politan uzvratiti udarac sa svojim krajnje riskantnim izborom Salome za otvorenj e sezone? I kako se zove to novo, neisku ano djelo koje Manhattan silom eli postavi ti kao svoju inauguralnu predstavu? Hoe li ono biti potpuni proma aj? U New Yorku ima dovoljno hotela najvi e kakvoe da dvije primadone ne moraju noiti po d istim krovom, no to je s brodom? Francuska ima dvije zvijezde, La Savoie i La L orraine. One e naprosto morati svaka u po jedan od njih. O, ljubitelji opere, kak o e biti lijepo do ivjeti ovu zimu!! 78 SEDAM Skolski sat Pierrea de Cha~ny~a

Lorraine, Long Island Sound, 28. studenog 1906. Pa dobro, to emo danas, Pierre mali? Pa recimo latinski. O, zar ba moramo, oe joe? Uskoro ulazimo u newyor ku luku. uo sam kapetana kad je to r ekao mami za dorukom. Ali ovog asa jo prolazimo kraj Long Islanda, i da puste obale. Kud god skrene oko, samo pijesak i magla. Lijepa zgoda da malo ubijamo vrijeme Cezarovim De bello Ga llico. Otvori knjigu gdje smo ono stali. Je li to va no, oe Joe? Dakako da jest. Ali za to bi Cezarova provala u Englesku bila va na? Mislim, da si ti rimski legionar koji ulazi u nepoznatu zemlju divljih divljaka, bilo bi ti jasno. A i da si stari Brit, i da vidi kako rimski orlovi preko pla a ma r iraju prema tebi, mislio bi isto. Ali ja nisam rimski vojnik, kao to sigurno nisam ni stari Brit. Ja sam moderni Fra ncuz. Za ije sam se valjano obrazovanje, kako akademsko tako i moralno, ja du an, Bo e me os lo 79 bodi, pobrinuti. I tako, Ce,~arov prvi upad na otok koji je on poznavao samo pod imenom Britanija. Kreni od vrha stranice. Accidit ut eadem nocte luna esset plena. Odlino. Sad nam to prevedi. Pala je ... nocte je no ... pala je no? Ne, no nije pala. Jer se to ve dogodilo. Nego je on pogledao u nebo. A accidit znai d ogodilo se ili sluilo se . Kreni ponovno. Sluilo se da je iste noi... ovaj... mjesec bio pun? Upravo tako. A sad da to ujemo na boljem engleskom. Sluaj je htio da te noi bude u tap. I doista je bio. Budi sretan to si dobio Cezara. On je bio vojnik, pa je i pisao j asnim vojnikim jezikom. A kad dodemo na Ovidija, Horacija, Juvenala i Virgilija, e, tu e biti gimnastike za mozak. A za to je rekao esset a ne erat? Konjunktiv? Jako dobro. Da se poka e sumnja. Mjesec i nije morao biti u u tapu, ali je sluaj htio da bude. Zbog toga i konjunktiv. Imao je sree s mjesecom. Za to, oe Joe? Zato, djeae, to je u mraku provalio u stranu zemlju. A u to doba jo nije bilo jakih r eflektora. Ni svjetionika da mu poka u put kroz grebenje. A morao je nai ravnu i lju nanu pla u izmedu litica. Stoga mu je mjeseina uvelike pomogla. A je li napao i Irsku? Nije. Stara je Hibernija ostala netaknuta jo dvanaest stotina godina, jo dugo nakon to ju je sveti Patrik priveo kr anstvu. A tada je nisu osvojili Rimljani, nego Brit anci. A ti si lukavi magarac, 80 mali, jer me poku ava skrenuti s Cezara i Galskog rata. Ali zar ne bismo mogli priati o Irskoj, oe Joe? Dosad sam vidio skoro itavu Evropu, ali nikad Irsku. O, za to ne? Cezar bi svoje iskrcavanje mogao obaviti i sutra u Pevensey Bayu. A to bi elio znati? Potjeete li vi iz bogate obitelji? Jesu li va i roditelji imali lijepu kuu i velika i manja kao moji? Zaista nisu. Jer su vlasnici veine velikih imanja Englezi ili Anglo-Irci. Ali korijeni Kilfoylovih se u jo u doba prije osvaja nja. A moji su bili samo siroma ni zemljoradnici. je li veina Iraca siroma na? Pa mislim, ljudi na selu sasvim sigurno ne jedu srebrnim licama. Veinom su to sitni napoliari koji jedva pre ivljavaju na krpici zemlje. I moji su bili takvi. Ja potj eem s malog imanja kraj grada Mullingara. Otac mi je obradivao zemlju od jutra do mraka. Bilo nas je devet na hrpi; ja sam bio drugi sin. ivjeli smo uglavnom o kr umpiru pomije anom s mlijekom na e dvije krave i repi iz polja. Ali ste se vi kolovali, oe Joe? Dakako da jesam. Irska mo da i jest siroma na, ali se zato dii svojim svecima i uenjaci ma, pjesnicima i vojnicima, a danas i pokojim sveenikom. Jer Ircima su najprije n a pameti ljubav prema Bogu i obrazovanje, tim redom. I tako smo svi i li u seosku k olu, koju su vodili sveenici. Bila je tri milje daleko, i i li smo bosi. itavim pute

m i svaki dan. Ljeti uvee sve do iza mraka, a kad ne bi bilo kole, pomagali smo ta ti na imanju. Tada 81 bismo radili zadau pri ~;vjetlu samo jedne svijee sve dok ne bismo zaspali. A spav ali smo petero nas na jednom krevetu, dok bi se etvero najmanjih skutrilo kod rod itelja. Mon Dieu, zar niste imali deset spavaonica? Poslu aj me, mladi djeae, tvoja spavaa soba u fvom chateau vea je od itave seljake kue. Sretniji si nego to i misli . Pre li ste odonda poprilian put, oe Joe. O, dakako da jesam, i danomice se udim za to j ospodin bio tako milostiv prema meni. I pritom ste se kolovali. Da, i to valjano. Jer su znanje u nas ucjepljivali kombinacijom strpljivosti, lju bavi i stege. itanje i pisanje, raun i latinski, povijest ali ne ba previ e zemljopis a, jer sveenici nisu nikad bili nigdje, a pretpostavljalo se da nee ni biti. A za to ste se vi, oe Joe, odluili za sveeniko zvanje? Pa mislim, svaki dan prije poetka nastave imali bismo misu, a nedjeljom bi, dakako , i li kao itava obitelj. Postao sam ministrant i tako je ne to od te mise u lo i u men e. Gledao bih u veliki drveni kip nad oltarom i mislio, ako je On toliko uinio za mene, onda bih mu mo da i ja morao slu iti svom du om i tijelom. U koli sam bio dobar, i kad sam trebao otii, upitao sam ima li ikakva izgleda da me po alju na kolovanje za sveenika. I dobro, znao sam i da e imanje jednoga dana preuzeti moj stariji brat, i tako e t rebati hraniti jedna usta manje. No imao sam sreu. Poslali su me u Mullingar na r azgovor, s pisamcem oca 82 Gabriela iz kole, i tako su me primili na sjemeni te u Kildareu. Miljama daleko. Ka kva pustolovina. Ali sad ste s nama bili u Parizu i Londonu, Sanktpetersburgu i Berlinu. Da, ali to je sada. Kad mi je bilo petnaest, vo nja koijom do Kildarea bila je velik a pustolovina. I tako su me jo jednom ispitali i onda prihvatili, i tako sam uio g odinama dok nije do ao i as da se zaredim. U mojoj klasi bilo nas je podosta, i tak o je iz Dublina do ao sam kardinal i nadbiskup da nas sve zaredi. Kad je sve to bi lo gotovo, mislio sam da u otii i provesti ivot kao skroman upnik negdje na zapadu, mo da u kakvoj zaboravljenoj upi u Connaughtu. I to bih prihvatio vesela srca. Ali me onda pozvao ravnatelj. Bio je s nekim drugim, meni nepoznatim ovjekom. Isp ostavilo se da je to biskup Delaney od Clontarfa i da mu treba privatni tajnik. Reko e mi da imam sigurnu ruku i lijep rukopis, te bi li mi se svidjela slu ba. Misl im, to je bilo skoro prelijepo da bi bilo mogue. Imao sam samo dvadeset jednu god inu, a sad su me zvali da ivim u biskupskom dvoru i budem tajnik ovjeku odgovornom za itavu dijecezu. I tako sam oti ao s biskupom Delaneyem, dobrim i svetim ovjekom, i pro ivio pet godin a u Clontarfu i pritom mnogo nauio. A za to ondje niste i ostali, oe Joe? Mislio sam da e tako biti, bar dok mi Crkva ne nade neki drugi posao. Mo da kakvu upu u Dublinu, u Corku ili Waterfordu. Ali se onda opet upleo sluaj, Deset godina prije toga papski nuncij, papin veleposlanik za itavu Br itaniju, do ao je iz Londona obii svoje irske pokrajine i 83 provesti tri dana u Clontarfu. On je imao i pratnju, taj kardinal Massini, i jed an je od njih bio monsignor Eamonn Byrne iz Irskog koled a u Rimu. Stalno smo bili zajedno i, sve u svemu, dobro se slagali. Otkrili smo da smo se rodili samo des et milja daleko, samo to je on bio nekoliko godina stariji. Kardinal je potom oti ao svojim putem i ja vi e nisam mislio o tome. Kad etiri tjedna kasnije eto ti pisma od ravnatelja Irskog kolegija, u kojemu mi nudi mjesto. Bi skup Delaney je rekao da mu je ao to odlazim, ali me je blagoslovio i sam nagovori o da iskoristim priliku. I tako sam spremio stvari u svoju jedinu torbu i krenuo vlakom u Dublin. Mislio sam da je velik sve dok me brod i jo jedan vlak nisu dov ezli u London. Dakako da nikad nisam vidio ni ta slino tome, i da sam pomislio da n ijedan grad ne mo e biti ni tako velik ni veleban. Zatim je slijedio brod do Francuske pa jo jedan vlak, ovaj put za Pariz. Jo jedan

zapanjujui prizor; da ne povjeruje oima. Napokon me vlak, posljednji u nizu, prevez ao preko Alpa i spustio do samog Rima. Rim vas je iznenadio? Zgromio i zapanjio. Tu je bio sam Vatikanski grad, tu je bila Sikstinska kapela, bazilika Sv. Petra... Stajao sam u gomili i gledao odozdo na balon i primio od N jegove Svetosti osobno blagoslov Urbi et orbi. I pitao se kako je djeak s hrpice krumpiri ta kraj Mullingara mogao ikad doprijeti tako daleko i u ivati tolike povlas tice. I tako sam napisao pismo kui, roditeljima, i sve im lijepo is 84 priao, a oni su to pismo nosili po itavom selu i svima ga pokazivali pa ~se tako p roslavili i sami. Ali za to sad ivite s nama, oe Joe? Jo jedna sluajnost, Pierre. Prije est godina tvoja je mama do la pjevati u Rim. Ja o o peri ne znam ba ni ta, ali je sluaj htio da se neki Irac, statist u operi, sru io iza kulisa od sranog napada. Poslali su nekog da otri po sveenika, a te sam noi ba ja bio na du nosti. Sirotanu sam jo mogao dati samo posljednu pomast, ali je tvoja mama z atra ila da ga donesu k njoj u garderobu. I tako smo se upoznali. Ona je bila jako potresena. Poku ao sam je utje iti i objasnio da Bog nije nikada opak, ak ni kada se bi vrati koga od svoje djece. Bio sam se potrudio svladati talijanski i francusk i, pa smo tako priali na francuskom. Nju kao da je iznenadilo da netko govori oba jezika, a osim toga i engleski i gelski. A muilo je tvoju mamu i jo ne to. Njezina ju je karijera vodila posvuda po Evropi, o d Rusije do panjolske, od Londona do Bea. A tvoj je otac morao provoditi podosta v remena na svojim imanjima u Normandiji. Ti si tad ve imao preko est godina i pretv arao se u malog divljaka, jer su ti putovanja stalno prekidala kolovanje, a bio s i premlad za licej, no da i nije bilo tako, mama se nije htjela rastati od tebe. Ja sam joj predlo io da pronade privatnog uitelja koji bi s njom svuda putovao. Na kon toga sam se vratio u koled i prihvatio se uenja, ali tvoja mati nije prestala misliti o tome. Njezino je gostovanje u Rimu trajalo tjedan dana, a dan prije nego to e otii, pozov u mene u ravnateljevu sobu, kad tamo ona. Oito je ostavila najdublji dojam. Izraz ila je elju da ja postanem tvoj 85 uitelj, i to ne samo radi, formalnog obrazovanja, ve i moralnog vodstva i pone to mu k e stege. Ja sam ostao zabezeknut i htio to otkloniti. Ravnatelj, mec~utim, za to nije htio ni uti i naprosto mi je to otvoreno naredio. Kako je poslu nost jedan od mojih zavjeta, time je bila baena kocka. I kao to i sam zna , od tada sam stalno s tobom, pa ti poku avam uliti u glavu bar malo znanja i s prijeiti da postane ba potpuni barbar. I je li vam zbog toga ao, oe Joe? Ne, ni najmanje. Jer tvoj je otac fin ovjek, i to bolji nego to ti misli , a mama ti je velika dama s izvanrednim bogomdanim talentom. Ja pak, dakako, i stanujem i h ranim se i predobro, pa moram stalno initi pokoru zbog tog ivota u rasko i, no zato sam se nagledao udesa. Bilo je tu gradova da ti stane dah, slika i umjetnikih gale rija koje ve spadaju u legendu, opera da se rasplae , i sve se to dogodilo meni, djea ku s dva rala krumpiri ta! Meni je drago, oe Joe, to je mama izabrala ba vas. Mislim, hvala ti na tome, ali e se predomisliti kad se opet prihvatimo Cezara i nje gova rata u Galiji. to mora biti smjesta, jer evo ti majke. Deko, ustani! A to vas dvojica radite tu? Upravo smo skrenuli u luku, sunce je iza lo i spalilo ma glu, i sad se s pramca ve vidi sav New York kako ide prema nama. Umotajte se u to plo i dodite to vidjeti. Jer je to jedan od najvelianstvenijih prizora na svijetu , i ako budemo odlazili po noi, nikad ga vi e neete vidjeti. Po va oj elji, milostiva gospoo, ve idemo. 86 Ali ini mi se, Pierre, da, ti se jo jednom nasmije ila srea. Za danas smo gotovi s Ce zarom. Oe joe? Mmm? Hoe li u New Yorku biti velikih pustolovina? I vi e nego dovoljno, jer je kapetan reka o da nas na obali doekuje gomila gradana. Odsjest emo u Waldorf-Astoriji, jednom o

d najveih i najpoznatijih hotela na svijetu. Za pet dana tvoja e mama otvoriti nov u novcatu opernu kuu i itav tjedan, iz veeri u veer, pjevati glavnu ulogu. A mi emo u mec~uvremenu, vjerujem, uspjeti malo istra iti grad, pogledati znamenitosti, prov ozati se novom nadzemnom eljeznicom - o svemu sam tome itao u knjizi to sam je kupi o u Le Havreu... Mislim, Pierre, daj sad vidi ovo! Zar pogled nije ba velianstven? Putniki parobrodi i remorkeri, teretnjaci i tramperi, kuneri i brodovi s kotaima; kako se, svega mi , ne zabiju jedan u drugog? A evo i nje, vidi, vidi tamo lijevo. Lady with the L amp glavom, Kip slobode. E moj Pierre, kad bi samo znao koliko ju je sirotinje, t o je pobjegla iz Staroga Svijeta, ugledalo kako izranja iz magle i shvatilo da p oinje novi ivot. Milijuni ljudi, medu kojima i moji zamljaci. Jer nakon Velike gla di od prije pedeset godina pola se Irske preselilo u New York. Bili su u krmi na bijeni kao stoka, i izlazili na palubu dok se oko njih smrzavao jutarnji zrak, d a gledaju kako im taj grad dolazi preko vode i da se pomole Bogu da ih puste u n j. Od tada su se mnogi od njih preselili dublje u kopno, pa sve tamo do obala Calif ornije da doprinesu izgradnji nove nacije. Pa ipak su mnogi od njih jo i danas u New Yorku, Irsko-Amerikanci, i 87 u ovom ih je gradu vi e ne,goli u Dublinu, Corku i Belfastu zajedno. I zato u se tu , deko moj, osjeati kao kod kue. Mo da ak uspijem nai pintu dobrog irskog crnog piva, t mi nije uspjelo ve godinama. Da, New York e za nas biti zaista velika pustolovina, i tko zna to nas sve u njemu eka. To zna samo Bog, ali nam On nee rei. Stoga to moramo otkriti sami. A sada, vr ijeme je da se odemo presvui i pripremiti za sveani doek. Mala e Meg ostati s mamom; ti se samo dr i mene itavim putem do hotela. Okay, oe Joe, kako bi rekli Amerikanci. Okay. Proitao sam to u knjizi. I vi ete pazi ti na mene u New Yorku? Razumije se, deko moj. Zar to nisam inio uvijek, kad god ti nije bilo oca? A sad po teci. Najljep e odijelo i najljep e pona anje. 88 os~ De~e a Bernarda Smitha Dopisnik iz luke, New York American,29. studenog 1906. Ponudio nam se jo jedan dokaz, ako nam je takav ikad i trebao, da je velika newyo r ka luka postala najvei magnet na kugli zamaljskoj za sve najljep e i najluksuznije putnike parobrode to ih je svijet ikad vidio. Prije samo tri godine te ko da su se vi e od tri luksuzna parobroda trudila na sjeve rnoatlantskoj ruti izmedu Evrope i Novoga svijeta. Ta su putovanja bila mukotrpn a, i veina je putnika davala prednost ljetnim mjesecima. Danas su se na i remorkeri i teglenice ve razmazili - toliko mogu birati. Britanski Inman Line danas dr i redovitu prugu sa svojim parobrodom City of Paris. Cunard se pak sa svojim rivalima nosi s novom Campanijom i Lucanijom, dok White Star uzvraa udarac svojim brodovima Majestic i Teutonic. Svi se ti Britanci bore za povlasticu prevo enja iz Evrope bogatih i slavnih koji ele iskusiti gostoprimst vo na eg velebnoga grada. Juer je do ao red na Compagnie Generale Transatlantique iz Le Havrea, Francuska, da po alje 89 dragulj iz svoje krune, par~rbrod La Lorraine, brod blizanac podjednako rasko ne L a Savoie, da zauzme svoj rezervirani molo na Hudsonu. Ne samo da su mjesta na nj oj bila ograniena na kremu najvi eg francuskog dru tva, nego nam je Lorraine ovaj put donijela i jednu dodatnu i sasvim posebnu nagradu. Malo je udno to je sve od doruka, jo prije nego to je francuski brod i pro ao Roads i z aobi ao vr ak Battery Pointa, mno tvo privatnih karuca i fijakera poelo zakrivati Canal i Morton Street, kad su radoznalci iz palaa u predgrac~u poeli tra iti mjesto da mog u zapljeskati, u newyor kom stilu, na oj go i. A tko je ona? Pa molim, nitko drugi doli Christine, vikontesa de Chagny, koju mn ogi smatraju najveom opernom sopranisticom svijeta - ali nemojte to rei Dame Nelli e Melbi, koja dolazi za deset dana!

Kad je iza lo sunce i otkrilo La Lorraine, oko koje su se pleli njezini remorkeri, kako polako ulazi krmom na svoj vez na Hudsonu, gat 42 Francuske linije ve je bi o sav prekriven zastavicama i krasila ga je mnoga tricolore. Kad nas je La Lorraine pozdravila s tri silna piska svoje parne sirene za maglu, a manji joj brodovi uzvodno i nizvodno odgovorili na isti nain, mjesto je mec~u mno tvom to je izvijalo vratove vrijedilo suhoga zlata. Na elu je gata bio podignut podij, s kojeg su visjele francuska zastava i Old Glory. S njega je gradonaelnik George B. McClellan trebao Mme. de Chagny formalno za eljeti dobrodo licu u New York samo pet dana prije njezina 90 planiranog nastupa kao ~lavne pjevaice u inauguralnoj operi nove Manhattanske ope re. Oko dna podija skupilo se bilo itavo more sjajnih cilindara i lepr avih enskih e ira, j er je polovica newyor kog dru tva jedva ekala da baci makar samo jedan pogled na zvij ezdu koja nam je do la u pohode. Na susjednim gatovima luki radnici i pretovarivai, koji zacijelo nikad nisu uli ni za operu ni za sopran, sad su se, da zadovolje ra doznalost, verali po dizalicama. Prije no to je La Lorraine na molo i bacila svoj u prvu cimu, sve grac~evine du itavog mola ve su se crnjele od ljudi. Osoblje je Fr ancuske linije razvuklo dug crveni sag od podija pa sve do dna mostia im se ovaj n a ao na svome mjestu. Slu benici carine pohitali su prema mostiu da s divom i njezinom pratnjom obave nu ne formalnosti u privatnosti njezina salona ba u asu kad je, s pompom primjerenom ok olnostima, na poetak gata stigao gradonaelnik u pratnji odreda Newyor kih najboljih momaka u modrim kaputiima. Njega i efove City Halla i Tammany Halla koji su stigli s njim ispratili su kroz mno tvo, nakon ega su se uspeli na podij, a policijska je glazba zasvirala The Star Spangled Banner . Kad su gradonaelnik i gradski dostojans tvenici zauzeli mjesta na govornici, okrenutoj niz molo i prema donjem kraju mos tia, svi su e iri po li dolje. to se tie mene, ja sam se izmakao razizemnoj novinarskoj ogradi i zaposjeo prozor na katu skladi ta odmah na elu gata, pa sam otuda mogao promatrati sva zbivanja, da bih itateljima Americana mogao to vjernije opisati to se stvarno dogodilo. 91 Na samoj La Lorraine putnici prve klase sve su to promatrali s gornjih paluba, u i vajui pogled kao iz lo a, no ne mogav i se iskrcati sve dok sveani doek ne bude gotov. U donjim sam prozoriima, medutim, vidio i lica putnika iz krmenog potpalublja. I o ni su zurili da vide to se to zbiva. Nekoliko minuta prije deset s La Lorraine se zauo nekakav agor kad su kapetan i dr u ina asnika ispratili samo jednu osobu do vrha mostia. Nakon srdanog pozdrava svojim francuskim sunarodnjacima, madame de Chagny je krenula niz mosti ususret svom pr vom doticaju s amerikim tlom. Tu ju je, da je pozdravi, ve ekao gospodin Oscar Hamm erstein, impresario koji i vodi i posjeduje Manhattansku operu, i ija je uporna o danost cilju i uspjela preko Atlantika dovabiti i vikontesu i Dame Neille, i to zimi, da nam dodu zapjevati. Napraviv i gestu iz Staroga svijeta, koja se sve rjede vida u na emu dru tvu, gospodin Hammerstein se naklonio i poljubio joj ispru enu ruku. Zauo sa glasni Ooooooh i poko ji zvi duk radnika to su visjeli s okolnih dizalica, ali je raspolo enje bilo prije v eselo negoli podrugljivo, pa je tu gestu popratila salva pljeska - on je do ao iz redova svilenih cilindara skupljenih oko podija. Kad je stigla do crvenog saga, Mme. de Chagny se okrenula i, uhvativ i pod ruku go spodina Hammersteina, produ ila itavim gatom prema podiju. A pritom je, i to s pron icavo u koja e je jamano navesti da ude u trku za mjesto gradonaelnika McClellana, mah anjem ruku i blistavim smije kom pozdravila luke radnike na sanducima i one to su vi sjeli s traverza kranova. Oni su joj odgovorili novim zvi ducima, no ovaj put veli kog uva avanja. 92 Kako je nitko od njih nikad nee uti kako pjeva, ova je gesta primljena iznimno dob ro. Zahvaljujui jakom dalekozoru, sa svog sam prozora na katu mogao sam sasvim jasno razabrati damu. Sa svoje trideset i dvije godine veoma je lijepa, ik i okretna. P oznato je da se mnogi ljubitelji opere pitaju kako se tako velianstven glas mo e kr

iti u tako ivahnom stasu. Na sebi je imala, od ramena pa do gle anja - jer je tempe ratura, unato suncu, bila tek ne to iznad ledi ta ko nim vrpcama ure en i u struku stegnu t ogrta od krvavo crvenog bar una, porubljen oko vrata, na skutovima i man etama nerc om, te kru ni e ir, u kozakom stilu, od istoga krzna. Kosu je bila skupila u uredni inj on na iji. Dame iz New York Cityja koje prate modu, kad se ta dama pro ee Peacock Al leyjem, morat e jako pripaziti da im ne preotme slavu. Iza nje sam opazio njezinu upadljivo malenu i tihu pratnju kako se spu ta mostiem. U njoj su bili privatna sobarica i negda nja kolegica Mlle. Giry, dva tajnika zadu e na za korespondenciju i organizaciju puta, njezin sin Pierre, lijepi deki od dvana est godina, njegov privatni uitelj, irski sveenik u crnoj mantiji i e iru iroka oboda, mladolik te iroka i otvorena smije ka. Kad su dami pomogli da se uspne na podij, gradonaelnik McClellan se s njom rukova o, u amerikom stilu, pa otpoeo svoju formalnu dobrodo licu, ne to to e za deset dana mor ati ponoviti pred jednom Australkom, Dame Nellie Melbom. Ipak, ako je bilo imalo bojazni da bi Mme. de Chagny mo~la ne shvatiti to se ~ovori, one su se brzo ra zi le, Nije joj t~ebao pre~od~lac pa je ak, l~ad je gra 93 donaelnik bio gotov, stupil~ na elo podija i svima nam se najljep e zahvalila tenim e ngleskim s dra esnim francuskim izgovorom. A to to nam je htjela rei, iznenadilo nas je koliko nam i polaskalo. Nakon to je za hvalila i gradu i gradonaelniku na vrlo dirljivom doeku, potvrdila je da je do la pj evati samo jedan tjedan u inauguralnoj operi u Manhattanskoj operi, te da je spo menuto djelo posve nova opera, koju jo nitko nije uo, a iz pera nepoznatog amerikog skladatelja. A onda je otkrila i nove pojedinosti. Pria je smje tena u Ameriki gradanski rat i zo ve se Andeo od Shiloha, a tema je sukob izmedu ljubavi i du nosti ju njake ljepotice zaljubljene u asnika Unije. Ona e pjevati ulogu Eugenie Delarue. Potom je dodala d a je i libreto i note vidjela u Parizu u rukopisnom obliku, te da ju je samo lje pota tog djela natjerala da promijeni itinerer i prijede Atlantik. Implikacija j e oito bila da pri dono enju odluke novac nije igrao nikakvu ulogu, to je dugi nos D ame Nellie Melbi. Sad je ponovno radni narod na dizalicama oko gata zanijemio do k je govorila, udario u dugo klicanje i popratio ga mnogim zvi ducima, koji bi bil i vrlo nepristojni da nisu tako oito izra avali divljenje. Ona im je jo jednom mahnu la pa se okrenula da side niza stube s druge strane i popne se u koiju koja ju je ve ekala. I u tom trenutku, u toj do tada vrlo pa ljivo izre iranoj i besprijekorno vodenoj ce remoniji, do lo je do dva dogadaja koja - ne mogu to dovoljno naglasiti - svakako ne pripadaju predvidenom scenariju. Prvi je bio zbunjujui, i vidjeli 94 su ga tek malobrojni; drugi je medutim izazvao salve smijeha. Tko zna zbog ega, ali dok je ona govorila, pogled mi je odlutao s podija ispred m ene, i tada sam ugledao kako na krovu velikog skladi ta, tono meni nasuprot, stoji u dna pojava. Bio je to ovjek; stajao je sasvim nepomino i gledao u dubinu. Na glavi je imao e ir iroka oboda, te je bio sav umotan u iroki ogrta koji se oko njega vijori o na vjetru. U toj je samotnoj pojavi bilo ne to udno i na maglovit nain zloslutno, dok je stajao tako, visoko iznad nas, i promatrao damu iz Francuske kako dr i svoj govor. Kako je dospio ondje a da ga nitko nije vidio? I to to radi? Za to nije s o statkom mno tva? Uperio sam u nj dvogled. On je zacijelo opazio odbljesak sunca od lea jer je naje dnom podigao oi i uzvratio mi pogled. Tada sam opazio da na licu ima masku, i uini lo mi se da me kroz otvore za oi nekoliko trenutaka pogledao divlje i neprijatelj ski. Zauo sam nekoliko povika lukih radnika koji su se jo dr ali za hladni elik dizali ca, i ugledao uprte prste. Ali u trenutku kad su oni dolje poeli podizati pogled, on je ve bio nestao, i to brzinom koja izmie svakom obja njenju. U jednom je trenut ku bio tamo, a u drugom se vidjelo samo golo nebo. Nestao je kao da ga nikad nij e ni bilo. Nakon nekoliko trenutaka lagana zebnja koju je ta prikaza mo da izazvala bila je o dagnana lavinom aplauza i smijeha odozdo. Mme. de Chagny je upravo iza la sa stra nj e strane uzdignute govornice i po la prema fijakeru s livriranom poslugom, a koji

joj je bio pripravio gospodin Hammerstein. Gradonaelnik i gradski oci zaostali su nekoliko 95 koraka. Svi su opazili da izmedu go e i koije, izvan dosega crvenog saga, le i velika lokva napol otopljene bljuzge, koja je oito zaostala jo od juera njeg snijega. Jake mu ke cipele tu ne bi mnogo okoli ale, no to rei o otmjenim cipelicama francuske plemkinje? Gradske vlasti New York Cityja stajale su i oajno zurile, ali su bile posve bespomone. A onda sam vidio nekog mladia kako je preskoio preko ograde to okru u je novinarski prostor. Na sebi je imao kaput, ali mu je preko ruke bilo prebaeno jo ne to, a za to se uskoro otkrilo da je veliki veernji pla t. Zamahnuo je i njime opi sao luk, i on je pao tono preko bljuzge to je stajala izmedu operne zvijezde i otv orenih vrata njezinih koija. Dama je bljesnula briljatnim smije kom, stupila na pla t i za dva se aska na la u koijama, a koija je zatvorio vrata. Mladi je podigao svoj promoeni i zablaeni pla t te izmijenio nekoliko rijei s licem uo kvirenim prozorom, a onda su koije otandrkale. Gradonaelnik McClellan zahvalno je potap ao mladia po ramenu, i kad se ovaj okrenuo, opazio sam da to nije nitko drugi doli moj mladi kolega ba iz ovih novina. Ali, to se veli, sve je dobro to se dobro svr i, a dobrodo lica je New Yorka dami iz P ariza zavr ila neobino dobro. Sad je ona pohranjena u najboljem apartmanu Waldorf-A storije, i pred njom je pet dana proba i uvanja glasa prije njezina - u to nimalo ne sumnjamo - trijumfalnoga debija u Manhattanskoj operi treega prosinca. 96 U mec~uvremenu slutim da e moj izvjesni mladi kolega iz gradske rubrike obja njavat i na sve strane kako duh Raleigha jo nije sasvim umro! 97 DEVET rtva Chollx,j a Blooma Louieov bar, ugao Fifth Avenue i Twenty eight Streetn, New York City, 29. studen og 1906. Ljudi, jesam li vam ikad sluajno rekao da je posao reportera u New Yorku najsilni ji na svijetu? Jesam? Mislim, onda mi oprostite, no morat u to rei jo jednom. A osi m toga mi morate oprostiti i zato to astim. Barney, mo e amo jo jedna runda piva? Pazite dobro, u tom poslu morate imati nos, energiju i domi ljatost koja granii s g enijalno u, i ba zato vam i velim da taj posao ima sve. Hou rei, uzmimo ono juer. Je li tko od vas juer bio na gatu 42? A trebali ste biti. Kakav spektakl, kakav dogada j. Jeste itali dana nji prikaz u Americanu? Utoliko bolje po tebe, Harry, i to znai da bar netko ovdje ita pristojne novine pa makar i radio za Post. I sad, moram rei da to zapravo i nije moj posao. Tamo je ve bio na luki radnik koji je trebao napisati itav izvje taj. Ali meni to jutro nisu dali nikakva posla, pa sa m pomislio da ipak odem i, deki, bome je upalilo. Mislim, vi biste ostali spavati itavo jutro. Eto to sam mislio pod 98 onim energija; da bi ti se u ivotu nasmije ila srea, mora biti vani i okolo. A jesam li bio? O, da. Netko mi je rekao da na Gatu 42 pristaje francuski parobrod Lorraine, te da nam donosi tu pjevnu francusku damu, za koju ja istina nikad nisam ni uo, ali koja je veliki bagel u svijetu opere. Mme. Christine de Chagny. I sad, ja jo nikad u ivot u nisam bio u operi, ali sam pomislio, pa to onda? Ona je velika zvijezda, nitko joj ne mo e ni prii radi intervjua, pa u zato poi i malo baciti oko. Osim toga, zadnj i put kad sam vadio nekog Frenchija iz smole, skoro sam pokupio vrhnje, to bih i uinio da na urednik gradske nije schlemiel s etiri zvjezdice. Priao sam vam o tome? O sablasnom dogaaju u E.M. Toweru? Pa dobro, sad u i gore, jer ovo postaje jo sablas nije. Zar bih vam ja lagao? A je li muftija musliman? Spustio sam se na gat malo iza devet. La Lorraine je pristajala krmom. Vremena k ao u prii, ta pristajanja uvijek traju do vjenosti. I tako mahnem propusnicom drot ovima i preskoim preko novinarske ograde. Oito je dobro to sam se pojavio. Jer ovo e oito biti veliki sveani doek - gradonaelnik McClellan, gradski oci, Tammany Hall, s vi redom. Znao sam da e itav taj cirkus pokrivati na luki dopisnik, kojeg uskoro i o pazih na prozoru na katu, otkud je bolji pogled. Dobro, sad sviraju himne i ta francuska dama silazi na obalu, pa ma e gomili i svi

sretni, svi zadovoljni. Pa onda govori, prvo gradonaelnik, pa dama, pa onda ona napokon silazi s podija i kree prema koijama. Sad problem. Izmedu nje i kola sluajn o se stvorila velika lokva bljuzge, a crveni sag nije dotekao, 99 Ljudi, trebali ste to vidjeti. Koija otvorio vrata iroko kao gradonaelnikova usta. M cClellan i onaj operator Oscar Hammerstein, svaki s druge strane francuske pjevai ce, pa ne znaju to dalje. I sad se dogada ne to udno. Osjeam kako me je netko munuo laktom i gurnuo s lea, i ne tko mi prebacuje ne to preko ruke, ne to to je stajalo na ogradi. Tko god da je to bi o, nestade ga u sekundi. Nikad ga nisam ni vidio. Ali to to mi visi preko ruke, t o vam je stari operni pla t, pljesniv i sav poderan, ni ta to bi ovjek nosio ili obuka o u taj jutarnji sat, ako bi ikad. A onda sam se sjetio da sam kao klinac dobio knjigu junaci kroz stoljea sa slikama. I unutra je bio neki tip Raleigh mislim da je ime dobio po glavnom gradu North Caroline. No mislim, taj tip je jednom skin uo pla t i bacio ga preko lokve tono pred englesku kraljicu Elizabetu, i nakon toga se nije ni osvrnuo. I tako si ja mislim: Ako je to bilo dobro za Raleigha, onda je valjda dobro i za malog gospode Bloom , i tako ti ja skaem preko ograde oko novinarske zone i stavlja m ogrta u onu bljuzgu tono pred noge te vikontese, to li je ve. Mislim, njoj to lije po palo. Pre la je ravno preko njega i u la u kola. Podignem ja onaj mokri pla t i vid im je kako mi se smije i kroz otvoren prozor. Pa pomislim: Tko riskira, profitira , i pridem prozoru. Milostiva gospodo , velim ja. Mora s takvima tako. Svi mi vele da je sasvim nemogue s vama dobiti intervju. Je li to zaista tako? Eto to vam, ljudi, treba u toj igri: nos, arm i... o, lijep izgled, dakako. Kako t o misli , nisam ni lo na idovski nain? Ja sam neodoljiv. No sad, kako bilo da bilo, t o je jedna jako lijepa dama i sad mi 100 ona uzvrati pogled i onda se kao napola nasmije i, a ja znam da Hammerstein negdje u pozadini re i kao pas. A ona tada pro ape: Veeras kod mene u hotelu, u sedam , i gore poleti prozor. I evo me tu, upravo sam se pretplatio na prvi ekskluzivni intervj u u New Yorku. Jesam li oti ao? Naravno da jesam. Ali ekaj, ima toga jo . Gradonaelnik mi veli da sta vim i enje ogrtaa na njegov osobni raun u praonici koja obavlja sav posao za Gracie Ma nsion, i ja se vraam u American sretan kao ptiica. I tu naletim na Berniea Smitha, na eg s obale, i znate to mi veli? Kad je francuska dama zahvaljivala McClellanu n a dobrodo lici, Bernie je podigao pogled na skladi te preko puta, i to je vidio? ovjek a koji sve to odozgo gleda, sam kao prst, kao nekakav andeo osvetnik. Ali prije nego to sti e nastaviti, ja mu velim: Daj stani. Nosio je tamni ogrta sve do brade, e ir iroka oboda, a izmedu toga kao nekakvu masku koja mu je pokrivala skoro itavo lic e. Sad Bernieu pada brada skoro do poda, pa veli: Vidi vraga, otkud to zna ? I tada pos tajem siguran da ono u Toweru nisam halucinirao. U ovom gradu stvarno ivi nekakav Fantom koji nikome ne da da mu vidi lice. A ja bih elio doznati tko je on, to rad i i za to ga toliko zanima ta francuska operna pjevaica. A jednog u dana ja to djelo izvui na vidjelo. O, hvala, Harry. Ko pik na devetku, ivi bili. I sad, gdje sam o no stao? Aha, moj intervju s divom iz Pari ke opere. Deset do sedam, i evo ti mene kako u najboljem odi~elu upadam u Waldorf-Astoriju kao da mi ~e aina, Ravno kroz Peacock AlleY pr~ma ~lavna 101 recepciji, dok dame iz newyor kog dru tva plove gore dolje da gledaju i ~ ~budu gled ane. Sve vrlo hoch. Onaj glavni na recepciji gleda me odozgo prema dolje i odozd o prema gore kao da sam sad u ao na dostavni ulaz. Daa? veli on. Apartman vikontese de Chagny, molim lijepo , velim ja. Milostiva gospoda ne prima , veli uniforma. Recite joj da je tu gospodin Charles Bloom, ali pod drug im pla tom , velim ja. Deset sekundi na telefonu i on se klanja i e e i silom me hoe oso bno dopratiti. Ali sluajno se u predvorju nade potrko s velikim zamotom vezanim vr pcom, vozi u istom pravcu. I tako se svi zajedno penjemo na deseti kat.

Jeste li kad bili u Waldorf-Astoriji, ljudi? Mislim, to je ne to sasvim drugo. Vra ta nam otvara jedna druga francuska dama, osobna sobarica; zgodna, ljepu na, hroma u nogu. Pu ta me unutra, uzima paket i vodi me u glavni salon. Velim vam, mogli b iste u njemu igrati bejzbol. Pregolem. Pozlata, pli , tapiserije, draperije, kao o tkinuto od dvorca. Sobarica veli: Madame se presvlai za veeru. Odmah e doi. Molim vas , priekajte tu. I ja sjedam u stolicu kraj zida. U sobi nema nikoga, tu je samo onaj deko koji mi kima glavom i smije i se i veli: Bo n soir , pa se i ja nasmije im njemu i velim: Bok. Sad se on prihvaa nekakvog itanja dok sobarica, mislim da se zove Meg, ita kartu na rasko no umotanom daru. Tad veli: O, to je za tebe, Pierre , i tek tada prepoznajem malog. On je madamin sin, ve sam ga vidio u luci, kako ide iza sveenika. Ch1 uzima dar, poinje ga odmatati, a Meg odla zi kroz otvorena vrata u spavaonicu. ujem ih kako se tamo 102 hihou i govore ne to francuski, pa se osvrnem po salonu. Posvuda cvijee: kita od gradonaelnika, od Hammersteina, od upravnog odbora opere i hrpe estitara. Klinac skida vrpcu i papir i otkriva kutiju. Pa je otvara i izvlai igraku. Kako nemam pametnijeg posla, ja sve to gledam. udna neka igraka za djeaka o d dvanaest, skoro trinaest godina. Bejzbolsku rukavicu bih mogao shvatiti, ali m ajmuna-igraku? A i udan je to neki majmun. Sjedi u stolici i ruke su mu naprijed, a u akama dr i pa r inela. Onda shvaam: majmun je mehaniki, i u ledima ima klju za navijanje. A osim t oga se otkriva da je to i glazbena kutija, jer djeak navija klju i majmun poinje sv irati. Ruke mu se miu naprijed-natrag kao da udara inelama, dok iz njega dopire ne kakva zveckava melodija. S prepoznavanjem nema problema: Yankee Doodle Dandy . Sad mali poinje pokazivati zanimanje, pa ga uzima u ruke i poinje ogledavati sa sv ih strana da vidi kako radi. Kad se majmun odvije, on ga opet navije, pa on opet svira. Nakon nekog vremena poinje ivotinji istra ivati lec~a, pa digne krpu tkanine i otkrije kao nekakvu plou. Sad prilazi meni i, vrlo pristojno, obraa mi se na en gleskom. Imate li perorez, mon-sewer? pita. Naravno da imam. U na oj igri olovke mor aju biti nao trene. I tako mu ja posudim no . Ali umjesto da ivotinju raspori, on rad i no em kao odvijaem i izvadi joj iz lea etiri mala vijka. I sad gleda ravno u onaj m ehanizam unutra. Meni to izgleda kao savr ena metoda za kvarenje igraaka. Ali je mali ~ako bistar i samo hoe otkriti kako to radi, 103 to se pak mene tie, ja te ko mogu shvatiti kako radi i otvara za konzerve., Vrlo zanimljivo , veli on pa mi pokazuje to je unutra, a to je za mene samo zbrka ko taa, poluga, zvona, opruga i brojanika. Vidite, kad okreem klju to napinje oprugu kao u satu, samo to je ovdje mnogo vea i jaa. Zaista , velim ja, a u sebi si mislim kako b i bilo najbolje da ga opet zatvori i pusti da svira Yankee Doodle sve dok mama ne bude spremna. Ali ne. Snaga se napete opruge sustavom osovina i zupanika prenosi na okretnu plou tu na dn u. A na okretnoj je ploi opet disk s razliitim malim izdancima na gornjoj povr ini. Mislim, pa to je sjajno , velim ja. Ali za to da ga sad opet ne slo imo? Ali on ide dalje , a elo mu je nabrano od razmi ljanja dok sve to poku ava spojiti. Taj deko vjerojatno shvaa i kako radi motor automobila. Kad se disk s izdancima okree, onda svaki izda nak podi e okomitu polugu s protuperom, koja se onda otpu ta i skae natrag na svoje m jesto, i pritom udara u jedno od ovih zvonaca. Svako zvono ima drugu notu, pa st oga ona, udaramo li ih pravim slijedom, sviraju glazbu. Jeste li, W sieur, ikad vidjeli glazbena zvona? Da. Vidio sam ih. Dvojica ili trojica stoje iza dugog stalka s raznim zvonima. Do hvate zvono, zazvone jednom, pa ga spuste. Ako idu pravim redom, mogu svirati. To je po istoj teoriji , veli Pierre. Mislim, pa to je prekrasno , velim ja. A sad, za to opet sve to ne slo i skupa? Ali ne, o eli jo malo istra ivati. Za nekoliko trenutaka ve je 104 izvadio onaj disk koji svira pa ga di e u zrak. Velik otprilike kao srebrni dolar, s malim kvr icama po itavoj povr ini. Okree ga u rukama. Opet kvr ice. Vidi, ovaj mo e sv rati dvije melodije, po jednu sa svake strane diska. Ali sad sam ja ve siguran da majmun vi e nikad nee zasvirati. No sad vraa disk, ali s drugom stranom prema gore, pa prka ne to o tricom no a da bude s

iguran da se dotie sve to se treba doticati, pa onda sve to opet zatvara. Sad pono vno navija majmuna, stavlja ga na stol i odstupi korak. Majmun poinje mahati ruka ma i opet svirati. Ovaj put melodiju koju ne znam. Ali netko zna. Iz spavaonice se uje ne to kao krik, i najednom eto ti one pjevaice u vratima, u ipka noj veernjoj haljini, s kosom rasutom niz leda, i izgledala bi kao milijun dolara samo da nema tog izraza na licu, a taj je kao kod nekog tko je upravo vidio vrl o velikog i vrlo stra nog duha. I sad blene u onog majmuna, koji jo svira, pa leti kroz itavu sobu i zagrli malog i sti e ga uza se kao da e joj ga netko oteti. to je to? pita ona aptom, oito izvan sebe od straha. To je majmun-igraka, gospodo , velim ja, trudei se biti uslu an. Ma karada , ape ona. Prije dvanaest godina. Sigurno je tu. Tu, gospoo, osim mene nema nikoga, a ja ga nisam donio. Igraka je stigla u kutiji, umotana kao dar. Donio ga je hotelski potrko. Sobarica Meg ustro kima glavom da pot vrdi sve to velim. Otkud je do ao? pita dama. I tako ja uzimam majmuna, koji je opet u utio, pa ga itavog pregle 105 dam. Ni ta. Onda oku am sreu s papirom u koji je bio umotan. Opet ni ta. I ~onda ja pre gledam itavu kartonsku kutiju, i njoj je s donje strane nalijepljen papiri. A on v eli: S.C. Toys, C.I. I sad mi se ukljuuju stara sjeanja. Otprilike godinu dana pri je lanjskog ljeta etao sam s vrlo zgodnom djevojkom koja je radila kao konobarica kod Lombardija u Spring Streetu. Jednog je dana odvedem dolje na Coney Island n a itav dan. Meu raznim zabavi tima izaberemo Steeplechase. I sjeam se duana s igrakama koji je bio tamo, pun najudnijih mehanikih igraaka svakojake sorte. Bilo je tu vojn ika koji stupaju, bubnjara koji bubnjaju, balerina na okruglim bubnjevima koje v isoko bacaju nogu - samo recite, i ako se to dade napraviti sa satnim mehanizmom i oprugom, sigurno su to imali. I tako objasnim gospodi kako S.C. zacijelo znai Steeplechase a C.I. skoro sigurno Coney Island. Tada joj moram objasniti to je uope taj Coney Island. Sad se ona ja ko zamisli. Te... atrakcije... tako ih zovete? One imaju nekakve veze s optikim varkama, triko vima, propadali tima, tajnim prolazima, mehanikim spravama koje kao da rade same od sebe? Kimnuo sam glavom. Da, gospodo, ba tako izgledaju atrakcije na Coney Islandu. Sad se ona jako uzbudi. M sieur Bloom, moram otii onamo. Moram vidjeti taj duan s igrakama, taj Steeplechase P ark. Ja joj objasnim da tu imamo jedan jako velik problem. Coney Island radi samo lje ti, a sad smo na poetku prosinca. Otok je zatvoren, rolete su 106 dignute; sad tamo ima jo samo odr avanja, popravaka, i enja, bojanja, f ~ lakiranja. Za tvoreno za publiku. Ali sad ve ona samo to se ne rasplae, a ja tako ne volim gledat i dame u nevolji. I tako ja nazovem u American, jarana u uredni tvu poslovne rubrike, i uhvatim ga u zadnji as prije nego to ode kui. Tko je vlasnik Steeplechase Parka? Neki George Ti lyou, skupa s nevidljivim i vrlo tajnim financijskim partnerom. O da, prilino je ostario i vi e ne ivi na otoku nego u velikoj kui u predgradu Brooklyna. Ali je on i dalje vlasnik Steeplechase Parka, i to je sve otkako se prije devet godina otvo rio. Ima li on sluajno kakav telefon? Sluajno ga ima. I tako ja dobijem broj i zat ra im da me spoje. Traje to neko vrijeme, ali se na koncu ipak probijem i evo me g dje razgovaram s gospodinom Tilyouom osobno. Sve mu lijepo objasnim, i stavim mu do znanja koliko je gradonaelniku McClellanu va no da se New York iska e u gostoprim stvu prema Mme. de Chagny... Mislim, jasno vam je, dobar i staromodni spiel. No dobro, on veli da e me nazvati. Sad ekamo. Prode sat. On nazove. U sasvim drukijem raspolo enju, kao da se s nekim p osavjetovao. Da, on e se pobrinuti da se vrata otvore za jedno privatno dru tvo. U duanu s igrakama bit e ovjek, a ef zabave sve e nam vrijeme stajati na raspolaganju. N ee biti mogue ve sutra ujutro, ali preksutra mo e. Mislim, to znai sutra, nije li tako? I tako e va odani osobno otpratiti Mme. de Cha gny do Coney Islanda. Zapravo bih mogao rei da sam joj sada

ja upravo privatni vodi po New Yorku, I ne, ljudi, nema vam nikakva smisla da se svi pojavlju lo~ jete, jer unutra nee pustiti nikoga osim nje, mene i njezina privatnog dru tva. I~t ako za jedan zamazani pla t ja hvatam sve veliku lovinu za velikom lovinom. Nisam li vam rekao da je to najljep i posao na svijetu? Ali tu je ostao samo jedan problem - moj ekskluzivni intervju, zbog kojega sam z apravo i do ao u hotel. Pa jesam li ga dobio? Nisam. Damu koja pjeva sve je to tol iko potreslo da je poletjela natrag u spavaonicu i nije vi e htjela van. Meg i sob arica puno su mi zahvaljivale to sam im sredio posjet Coney Islandu, ali su rekle da je primadona sad preumorna da nastavi. I tako sam morao otii. Razoaran, ali ni je va no. Jer u svoju ekskluzivu dobiti sutra. I da, mo ete me astiti jo jednom pintom zlatne kapi. 108 DESET E~zaltacija Erika Muhlheima Krovna terasa, E.M. Tower, Manhattan, 29. studenog 1906. Vidio sam je. Nakon toliko godina opet sam je vidio i inilo se da e mi srce prsnut i u grudima. Stajao sam na vrhu skladi ta na obali i spustio pogled i tu je bila, na gatu. Sve dok nisam uhvatio odbljesak svjetla od objektiva dalekozora i morao klisnuti. Tako sam se spustio dolje u mno tvo, i sva je srea da je bila takva hladnoa u zraku da nitko nije vidio ni ta neobino u ovjeku glave zamotane u vuneni al. Tako sam mogao prii koijama, vidjeti njezino ljupko lice s tek nekoliko metara, i gurnuti svoj s tari ogrta u ruke nekog budalastog reportera koji je udio samo za intervjuom. Bila je lijepa kao i uvijek: uzani struk, valovi kose skupljeni pod kozakom ubarom , a lice i smije ak da istim rezom prepolove blok granita. inim li dobro? inim li dobro kad opet otvaram sve te stare rane, i tjeram sebe ope t na krvarenje kao onda u onom podrumu, prije dvanaest godina? Jesam li bio lud kad sam je doveo 109 ovamo, nakon to je stotinu i ezdeset mjeseci skoro izlijeilo bol? Volio sam je tada, u tim stra nim, opsjednutim godinama u Parizu, vi e od ivota. Bila je to moja prva, posljednja i jedina ljubav, i drugu nikad neu ni do ivjeti ni spo znati. Kad me je tada u onom podrumu bila odbila, a zbog mladog vikonta, zamalo sam ih ubio oboje. Spopao me tada opet silan bijes, taj bijes koji mi je oduvije k bio jedinim drugom, jedinim prijateljem koji me nikad nije iznevjerio, taj bij es na Boga i sve Njegove andele, to mi nije dao ak ni ljudsko lice kao svim drugim Ijudima, kao Raoulu de Chagnyju. Lice koje bi se moglo nasmije iti i svidjeti. Um jesto toga mi je dao tu rastaljenu masku u asa, do ivotnu osudu na izolaciju i odbac ivanje. Pa ipak sam mislio, ja luak jadan i glup, da bi me mogla zavoljeti bar malo, nako n svega to se dogodilo medu nama u tom trenutku ludila dok se osvetnika gomila spu t ala da me linuje. Kad sam doznao za svoju sudbinu, pustio sam ih da ive, i drago mi je to sam tako p ostupio. Ali za to sam to uinio sada? Sve mi to zacijelo mo e jo jednom donijeti samo novi bol i odbacivanje, gac~enje, prezir i odbojnost. Svemu je, dakako, krivo on o pismo. O, madame Giry, to da sada o vama mislim? Vi ste jedini ovjek koji je ikad prema m eni pokazao imalo ljubavi, jedini koji na mene nije pljunuo ili vri tei pobjegao od mojega lica. Za to ste toliko ekali? Moram li vam zahvaljivati to ste mi u smrtnom a su poslali vijesti koje e mi jo jednom promijeniti ivot, ili vas kriviti to ste mi t o krili posljednjih dvanaest godina? Mogao sam i umrijeti, 110 moglo me je i ne biti, i tako nikad ne bih doznao. Ali sam iv, i sada to znam. I zato sam se odluio na ovu ludu vratolomiju. Da je dovedem ovamo, da je ponovno vidim, da opet patim, da je jo jednom molim i preklinjem... i da me jo jednom odbaci? Najvjerojatnije, skoro sigurno. Pa ipak, pa ipak... Imam ga tu, ve zapamena od rijei do rijei; proitana i zatim proitana jo bezbroj puta u

vrtoglavoj nevjerici sve dok stranice nije oneistio znoj i zgu vale ga drhtave ruke . S pari kim nadnevkom, konac rujna, pred samu va u smrt... Dragi moj Erik, u trenutku kad primi ovo pismo, ako ti ikad i dode u ruke, ja u ve otii s ove zemlje na ono drugo mjesto. Borila sam se u sebi dugo i te ko prije nego to sam odluila na pisati ove retke, i inim to samo zato to smatram da ti, koji si u ivotu upoznao tol iko nesree, ima pravo napokon doznati istinu; i da ne bih mogla mirno stupiti pred svojega Tvorca znajui da sam te obmanjivala do samoga konca. Hoe li ti vijesti to ih sadr i ovo pismo donijeti radost ili ti opet samo nanijeti b ol, ja to ne mogu znati. Ali tu je istina o dogadajima koji su ti nekad bili vrl o bliski, no 0 kojima ni tada kao ni sada nisi mogao znati ni ta. Samo ja, Christi ne de Chagny i njezin suprug Raoul znamo za tu istinu, i stoga te moram zamoliti da se i ti prema njoj odnosi obzirno i bri no... Tri godine po to sam u kavezu u Neuil lyju prona la esnaestogodi njeg nesreinika, upoznala sam drugog od mu karaca koje u kasn ije zvati svojim dekima. Dogodilo se 111 to sluajno, no stra na je i tragina ta sluajnost bila. Bilo je ve kasno, jedne zimske veeri 1885. Opera je napokon zavr ila, djevojke su ot i le, velika je zgrada zatvorila svoja vrata i ja sam krenula kui, pje ice i sama, kr oz mrane ulice. I bio je tu i jedan preac, uzan, poploen oblutcima i crn. Nisam ni znala da u tom prolazu ima jo nekog. Ispred mene je neka slu kinja, netom izi la iz o bli nje kue, sva prepadnuta brzala kroz mrak prema svjetlima bulevara na njegovu kr aju. Na kunim se vratima neki mladi, za kojeg sam kasnije doznala da nema vi e od esn aest, ba pozdravljao s prijateljima s kojima je proveo vee. A onda je iz mraka iskoio apa , jedan od onih kojima su opsjednute prostrane ulice, od onih koji samo vrebaju na pje aka da ga orobe za lisnicu. Za to je izabrao ba tu malu slu kinjicu, to nikad neu doznati. Da je ubije , iz nje ne bi istresao pet sua. Ali sam vidjela kako je ta hulja istrala iz mraka i bacila joj ruku oko vrata da ne mo e vri tati, dok je drugom krenula prema kesi. A ja sam povikala: Daj je pusti, divljae. Au secours! Kraj mene je pro ao zvuk mu kih cipela u trku, pogled mi je na trenutak pao na odoru , i onda se na lopova bacio mladi i oborio ga na tlo. Midinette je zavri tala i pol etjela, to je noge nose, prema svjetlima bulevara. Nikad je vi e nisam vidjela. Lop ov se, medutim, istrgnuo iz aka mladoga asnika, skoio na noge i potrao. Digao se i as nik pa za njim. A onda sam vidjela kako se protuha okrenula, izvukla ne to iz d epa i uperila u progonitelja. Zauo se prasak i vidio bljesak. A onda je nitkov protrao kroz luk i nestao u dvori tu iza njega. Pri la sam palom ovjeku i opalila da je skoro jo djeak, hrabro i junako dijete, u 112 odori kadeta Ecole Militaire. Lijepo mu je lice bilo bijelo kao rrcramor, i krv je iz njega samo liptala, iz rupe od metka na donjem dijelu trbuha. Oderala sam nekoliko traka s podsuknje da zaustavim krvarenje, i poela vri tati, sve dok gazda obli nje kue nije povirio kroz prozor i upitao to je bilo. Ja sam ga poela preklinjat i da otri do bulevara i smjesta zaustavi fijaker, to je on i ccinio, sve onako u ko u lji za spavanje. Do Hotel Dieua je bilo predaleko, Hopital St. Lazare je bio mnogo bli i, pa smo on amo uvijek i i li. U bolnici je de uran bio samo jedan mladi lijenik, ali kad je shva tio narav rane i doznao tko je taj kadet, da je to odvjetak najplemenitije norma ndijske obitelji, poslao je portira da otri po nadrectenog mu kirurga koji je ivio u blizini. Ja za nj nisam vi e mogla uiniti ni ta, pa sam se vratila kui. Ipak sam se molila Bogu da ga spasi, a ujutro, budui da je bila nedjelja, a nisam imala posla u operi, vratila sam se u bolnicu. Vlasti su ve bile poslale po obit elj u Normandiju pa je, videi me kako dolazim, stariji de urni kirurg, kad sam za n j upitala, zacijelo pomislio da sam mu mati. Lice mu je bilo turobna maska, pa m e zamolio da s njim podem u njegovu sobu. I tu mi je rekao stra nu vijest. Bolesnik e pre ivjeti, rekao je on, ali teta to su je stvorili metak i njegovo uklanj anje bila je stra na. U donjem dijelu trbuha, iznad prepona, razderane su bile kru pne ile, koje se vi e ne mogu obnoviti. Nije mu preostalo nego da ih za ije. Ja ga jo nisam razumjela. A onda sam shvatila to to znai, i upitala ga jasnim jezikom. On j

e samo smr tno o~biljno ~akimao glavom. Srra no me to pogodilo , rekao je. Tako mlad ivot, tako li jep mladi, i sad, avaj, tek napol 113 mu karac. Bojim se da nikad nee moi imati vlastito dijete.K Hoete rei , upitala sam ga, da ga je metak li io mu kosti? Kirurg je na to samo zavrtio vom. Da je tako, to bi bila milost, jer tad ne bi osjeao elju za enom. Ne, on e osjeat i svu strast, svu ljubav, svu elju koju svaki mladi ovjek osjea. Ali uni tenje tih vi talnih krvnih sudova znai da... Ja nisam dijete, m sieur le Docteccr , rekoh, elei mu pri tedjeti neugodu, iako sam s jez ivim strahom znala to sad dolazi. Tada vam, madame, moram rei da on nikad nee moi konzumirati vezu sa enom i tako stvor iti vlastito dijete. To znai da se nikad nee moi o eniti? upitala sam. Kirurg je slegnuo ramenima. Morala bi to biti neka udna ili sveta ena, ili ena s nekim drugim jakim motivom, koj a bi mogla prihvatiti takvu vezu bez njezina tjelesnog dijela , rekao je kirurg. Za ista mi je jako ao. Uinio sam sve to sam mogao da ga spasim od krvarenja. Jedva sam uspijevala zadr ati suze nad tolikom tragedijom. Da neki opaki zlodcch m o e zadati tako sta nu ranu jednome djeaku, na samom pragu ivota, inilo mi se nemoguim. Po la sam ga obii. Bio je blijed i slab, ali budan. Jo mu nisu rekli. Lijepo mi je z ahvalio to sam mu pomogla u prolazu, te rekao da sam mu ja spasila ivot. Kad sam ul a da njegovi trkom dolaie iz rouenskog vlaka, pozdravila sam se i oti la. Mislila sam da svog mladog aristokrata neu vi e nikad vidjeti, ali sam pogrije ila. O sam godina kasnije, izrastav i u ljepotana nalik grkome bogu, on je poeo iz veeri u v eer dolaziti u operu, u nadi da e od izvjesne zamjenice izmamiti rije ili smije ak. K asnije, otkriv i da ona nosi dijete, onako dobar, fin i pristojan kakav je bio, sv e joj je 114 priznao i onda se njome i o enio, dao joj svoje ime, svoj naslov i svoj vjenani prs ten. 1 dvanaest je godina tom sinu pru ao svu onu ljubav koju samo stvarni otac mo e dati. I sad zna istinu, siroti moj Erie. Poku aj biti obziran i dobar. Od one koja ti je poku ala pomoi u tvom bolu Poljubac na samrtnikoj postelji, Antoinette Giry Sutra u je vidjeti. Dosad bi ve morala znati. Poruka to sam je bio poslao u hotel b ila je sasvim jasna. Morala bi tog glazbenog majmuna prepoznati na prvi pogled. Mjesto je, naravno, po mom izboru; ja sam odredio i sat. Hoe li me se jo bojati? V jerujem da hoe. Pa ipak nee znati koliko u se ja bojati nje; njezine moi da mi jo jed nom uskrati onu sitnu mjericu sree koju veina ljudi prima kao ne to samo po sebi raz umljivo. No ak i ako me opet odbije, u meuvremenu se sve promijenilo. Ja sad mogu, iz svog orlovskog gnijezda, gledati na glave tog roda ljudskog koji me ispunja tolikim g nu anjem, no sad mogu rei: Mo ete po meni pljuvati, gaditi me; rugati mi se, ocrnjiva ti; ali ni ta to mi uinite vi e me ne mo e raniti. Moj ivot kroz ki u i kroz blato, kroz s ze i bol, ipak nije bio sasvim uzaludan: Imam sina. 115 JEDANAEST Tajni dnevnik Meg Giry Hotel Waldorf Astoria, Manhattan, 29. studenog 1906. Dragi dnevnie, napokon mogu sjesti u miru i povjeriti ti svoje najdublje brige i misli, jer ovo pi em u sitne sate, i svi su ve u krevetu. Pierre spava kao zaklan, miran kao janje, jer povirila sam prije deset minuta. O ca Joea pak ujem kako nedaleko krklja na svom krevetu, a njegovo hrkanje seoskog derana ne mogu zatajiti ak ni debeli zidovi ovoga hotela. A napokon je zaspala i madame, nakon tablete koja joj je trebala dati poinka. Jer je u dvanaest godina j o nikad nisam vidjela u takvom stanju. Sve to zacijelo ima nekakve veze s tim majmunom-igrakom koju je Pierreu u apartma n bio poslao neki anonimni darovatelj. Bio je tu i reporter, vrlo drag i uslu an (

i koji je sa mnom oijukao oima), ali nije to tako gadno potreslo madame. Nego ba ta j majmun. Kad ga je ula kako svira onu drugu melodiju a njezini su zvuci doprli ravno kroz otvorena vrata u budoar gdje sam joj e ljala kosu - najednom kao da ju je obuzelo l udilo. Silom je htjela doznati 116 otkud je to do lo, a kad mu je reporter, M. Bloom, u ao u trag i uredio posjet, htje la je da je svi ostavimo. Morala sam mladoga gospodina zamoliti da ode, a Pierre a - uza sve njegove prosvjede - smjestiti u krevet. Nakon toga sam je zatekla za toaletnim stoliem kako zuri u zrcalo ali niti ne pok u ava dovr iti toaletu. Zato sam otkazala i veeru u restoranu s gospodinom Hammerstei nom. Tek kad smo ostale same mogla sam je upitati to se zbiva. Jer taj put u New York, koji je poeo tako lijepo, i nakon to smo danas u luci bili tako lijepo primljeni, najednom se pretvorio u ne to mrano i zloslutno. I ja sam, naravno, prepoznala i tog udnog majmuna-igraku i tu sablasnu melodiju ko ju svira, i on je izazvao upravo plimni val stra nih sjeanja. Trinaest godina... ba je to stalno ponavljala dok smo razgovarale, i doista je pro lo ve trinaest godina od onih neobinih dogadaja koji su kulminirali u stra nom silasku u najdublje i najt amnije podrume pod Pari kom operom. Pa ipak, unato tome to sam te veeri bila ondje, i u meduvremenu poku avala madame navesti na razgovor, ona je uvijek samo utjela, ta ko da nikad nisam doznala potankosti odnosa izmedu nje i te u asavajue spodobe koju smo mi koristice obino zvale naprosto Fantomom. Sve do veeras kad mi je napokon ispriala vi e o tome. Prije trinaest godina na la se u sred zaista nezapamenog skandala u Pari koj operi kad je bila oteta posred pozornic e za izvodenja nove opere Don Juan Triumphant, koja poslije toga nije vi e nikad b ila izvedena. 117 Ja sama sam te veeri b~la u corps de balletu, iako nisam bila i na pozornici u tr enutku kad su svjetla pregorjela a ona nestala. Njezin ju je otmiar odnio s pozor nice dolje u najdublje podrume Opere, odakle su je napokon spasili andari i ostat ak trupe, na elu s commissaire de police koji se sluajno na ao u publici. I ja sam bila tu, drhtei od straha dok smo silazili sa zapaljenim zubljama, kroz podrum za podrumom sve dok nismo stigli do najni e katakombe kraj podzemnog jezera . Nadali smo se da emo napokon nai i tog stra nog Fantoma, ali su andari na li samo mad ame, samu i uzdrhtalu kao list na vjetru, a kasnije i Raoula de Chagnyja, koji j e do ao prije nas i vidio Fantoma oi u oi. Dolje je bila i stolica, i preko nje je bio prebaen ogrta, pa smo pomislili da se u dovi te mo da krije ispod njega. Ali ne. Bio je to samo majmunigraka, s inelama i ugra denom glazbenom kutijom. Policija ga je odnijela kao materijalni dokaz, i sve od onda nisam vidjela slinog, naime sve do veeras. Sve se to dogodilo kad joj je svakodnevno udvarao mladi vikont Raoul de Chagny, i sve su joj djevojke tako zavidjele. Da nije imala tako dobru narav, zacijelo b i si pribavila mnoge neprijatelje, i to zbog svog izgleda, naglog uspona u slavu i ljubavi najsanjanijeg ne enje Pariza. Nju, mec~utim, nitko nije mrzio; sve smo je voljele i jako se veselile kad nam se vratila. Pa ipak, unato tome to smo tijek om godina postale vrlo bliske, nikad mi nije ispriala to joj se dogodilo u onim pr eskoenim satima, i njezino je jedino obja njenje bilo Raoul 118 me spasio . I za to je onda taj majmun-igraka bio tako va an? Veeras sam bila toliko pamefia da je to ne pitam izravno, nego sam se uzmuvala i donijela jo ne to malo jela, to ona nije htjela pojesti. Kad sam je nagovorila da uz me kapi za spavanje postala je snena, i tako joj se prvi put omaklo nekoliko det alja tih bizarnih zbivanja. Ispriala mi je kako je u njezinu ivotu bio jo jedan mu karac, udna i neuhvatljiva poja va koja je pla ila, fascinirala, ispunjala strahopo tovanjem i pomagala joj, no muena opsesivnom ljubavlju koju ona nije mogla uzvratiti. Jo kao koristica bila sam dou la prie o udnom fantomu koji opsjeda donje podrume Opere i posjeduje zapanjujue moi, jer mo e dolazili i odlaziti nevidljiv i nametati svoju volju upravi kazali ta prij efijama da e se osvetiti ako ga ne budu slu ali. I taj ovjek i legenda o njemu silno

su nas pla ili, ali sve do danas nisam znala da je on na takav nain volio gazdaric u. Upitala sam je i za tog majmuna koji je svirao tu opsesivnu melodiju. Rekla mi je da je tu kreaturu dosad vidjela samo jednom, a ja sam uvjerena da se to zacijelo dogodilo za onih sati u podrumu provedenih s udovi tem, onim istim to s am ga prona la na praznoj stolici. Kad joj se san poeo spu tati na oi, stalno je ponavljala da se on sigurno vratio: iv i bliz, i da se, kao i uvijek, kree iza scene, taj u asni ljudski gnom, onoliko zastr a ujue ru an koliko je Raoul lijep, ba onaj kojeg je odbacila i koji ju je sad dovabio u New York da se ponovno suoi s n~om. Uinit u sve to je u mojoj moi da je za titim, 119 jer mi ona nije samo gazdarica nego i prijateljica, a osim toga je i mila i drag a. Ali sad sam se i ja poela pla iti, jer tu je negdje netko ili ne to u toj noi, i ja se bojim za sve nas: za sebe, oca Joea, i za Pierrea, a najvi e od svega za nju, madame. Zadnje to mi je rekla prije nego to je otklizila u san, bilo je da za dobro i Pier rea i Raoula u sebi mora iznai snage da ga opet odbije, jer je uvjerena da e se us koro napokon pojaviti i ponovno je zatra iti. Molila sam se Bogu da joj dade snage , i molila sam se da sljedeih deset dana to prije prode, tako da se svi ivi i zdrav i vratimo u sigurnost Pariza, da to prije odemo iz toga grada u kojem majmuni svi raju davno zaboravljene melodije, a sve je pro eto prisutno u nevidljivog Fantoma. 120 DUANAEST Dnevnik Taf ~a lonesa Steeplechase Park, Coney Island, 1. prosinca 1906. Moj je posao vrlo neobian, i netko bi mo da rekao da nije za ovjeka bar donekle inte ligentnog i s nemalim ambicijama. Ba sam zbog toga i esto dolazio u napast da ga s e okanim i prebacim na ne to drugo. Ipak to nisam uinio za svih ovih devet godina o tkako sam se zaposlio tu u Steeplechase Parku. Dio se obja njenja krije u tome to taj posao nudi sigurnost i meni i eni i potomstvu , sjajne prihode i ugodne ivotne uvjete. A drugi je dio to sam u tome naprosto poeo u ivati. Jer u ivam kad se djeca smiju i kad su im roditelji zadovoljni. I stoga na lazim zadovoljstvo u toj jednostavnoj dokonoj radosti posvuda oko mene za ljetni h mjeseci i njihovoj suprotnosti, miru i ti ini zimske sezone. to se pak tie uvjeta pod kojima ivim, te ko da bi i mogli biti udobniji za ovjeka mog polo aja. Moje je glavno stani te ugodna koliba u uglednom kvartu srednje klase na B righton Beachu, niti milju daleko od posla. Uz to imam tu, u srcu zabavnog parka , i malenu kolibu, u koju mogu povremeno 1Z1 svratiti i odmoriti se, ak i u jeku sezone. to se pak tie plae, ona je velikodu na. Sv e otkako sam prije tri godine dogovorio nagradu na temelju siu nog djelia onog to se ubere na ulazu, kui sam nosio preko sto dolara tjedno. Budui ovjekom umjerenih elja i ne ba pilac, lijep dio toga stavljam na stranu, tako da u se jednoga dana i nakon ne ba mnogo godina moi povui iz svega toga, skinuv i pete ro djece s vrata, da si dalje sami u svijetu probijaju put. Onda u uzeti svoju Bl odwyn, pa emo pronai kakvu malu farmu, mo da kraj rijeke ili jezera, ili ak i kraj mo ra, gdje u moi obradivati zemlju i pecati ve kako mi dode elja, i na sabat odlaziti u kapelu kao trajan stup mjesnoga dru tva. I tako ostajem i radim svoj posao, a ug lavnom vele da ga radim dobro. Jer ja sam slu beni ef zabave Steeplechase Parka. to znai da s dvostruko predugakim ci pelama na nogama, u vreastim, suludo kariranim hlaama, prslukom s uzorkom amerike z astave i visokim cilindrom stojim na ulazu u park i pozdravljam sve ~osjetitelje . tovi e, s ku travim zaliscima i brkom u obliku guvernala, kao i smije kom vedre dobro do lice na licu, u zabavi te privuem i mnoge koji bi inae samo pro li. Preko megafona, ja im stalno dovikujem: Navali, narode, udri brigu na veselje, vi di to ljudske oi jo nisu vidjele, samo naprijed, mili moji, bit e vam lijepo kao nik ad u ivotu... I tako dalje i tako dalje. I etam tako gore-dolje pred ulazom, pa poz dravljam i doekujem lijepe djevojke u najljep im ljetnim haljinama i mladie u prugas tim sakoima i slamnatim e irima koji se 122

toliko trude da na njih ostave to bolji dojam; i obitelji s djecom koja vri te jer hoe mnoge i to vrlo specijalne atrakcije s kojima ih ja smjesta upoznam im uvjere roditelje da ih uvedu. A uvode ih i te kako, i ostavljaju svoje novie na blagajni, a od svakih pedeset centi jedan je moj. Razumije se da je to samo ljetni posao, te traje od travnja do listopada, kad s Atlantika dopru prvi hladni vjetrovi, jer tada zatvaramio. Tad ja mogu svoje klaunsko odijelo ostaviti u ormaru i okaniti se vel kog zapjevav anja koje posjetitelji nalaze toli armantnim, jer sam se rodio u Brooklynu i zeml ju svoga oca i oca moga oca i svih oeva prije njega nikad nisam ni vidio. Tad mog u doi na posao u normalnom odijelu i nadgledati zimski program, to jest demonta u i spremanje svih atrakcija i vo nji, servisiranje i podmazivanje ma inerije, zamjenu istro enih dijelova, bru enje i bojanje ili lakiranje drveta, obnavljanje pozlate na konjima na vrtuljku, ivanje rasparanog platna. I tako, kad se travanj opet vrati , i s prvim se toplim i sunanim danima otvori ulaz, sve e opet biti na svome mjest u. Zbog toga sam s izvjesnim dubokim uc~enjem prekjuer primio pismo od gospodina Geor gea Tilyoua osobno, a rije je o gentlemanu koji je vlasnik zabavi ta. On je zapravo sve to i smislio, iako ima i partnera koji postoji samo u glasinama i kojeg svi jet jo nikad nije vidio, bar ne ovaj tu. Ba su energija i vizija Mr. T.-a prije de vet godina sve ovo i ostvarili, a od tada se on zahvaljujui parku dobro omastio. Svoje mi je pismo poslao po kuriru, i oito je bilo vrlo hitno. Ono mi je objasnil o da e sutradan, 123 to je, naravno, danas ve juer, park posjetiti jedno privatno dru tvo, te neka ga za n j otvorim. Rekao mi je kako mu je jasno da vozila i vrtuljci ne mogu proraditi n a vrijeme, ali je istaknuo da trgovina igrakama mora biti otvorena i to sa svim o sobljem, te da isto vrijedi i za Dvoranu zrcala. I tako je to pismo dovelo do na judnijega dana to sam ga ikad do ivio u Steeplechase Parku. Upute gospodina Tilyoua da trgovina igraaka i Dvorana zrcala moraju imati komplet no osoblje stavile su me u davolski kripac. Jer su mi kljuni ljudi na obje lokacij e bili ili na odmoru ili vrlo daleko. A nije ih, bome, bilo lako ni zamijeniti. Mehanike igrake u duanu, koje su upravo s pecijalitet ove kue, nisu samo najprofinjenije u itavoj Americi, nego su i vrlo ko mplicirane. Zbog toga ih mo e shvatiti samo pravi strunjak, te njihovo funkcioniran je objasniti mladim ljudima koji svrate da se ude, istra uju i kupe. A ja pouzdano nisam jedan od takvih. Mogao sam se samo nadati najboljem - ili sam bar tako mis lio. Razumije se da je u parku zimi jezivo hladno, ali sam uzeo petrolejske grijae, pa veer prije zagrijao duan, tako da je u zoru bio topao kao u ljetni dan. A onda sa m s polica maknuo sve pokrove protiv pra ine i tako otkrio redove mehanikih vojnika , bubnjara, plesaica, akrobata i ivotinja koje pjevaju, ple u i glume. Ali je to uje dno bilo i sve. Do osam sam onog jutra, kad su trebali doi, u trgovini igraaka oba vio sve to sam mogao. A onda se dogodilo ne to zaista krajnje neobino. Okrenuo sam se i otkrio kako u mene zuri neki mladi. Nije mi bilo jasno kako je u a o, i ve sam 124 mu htio rei da ne radi~no, kad mi je on ponudio da umjesto mene vodi duan. Kako je samo znao da dolaze posjetitelji? To mi nije rekao. Samo mi je objasnio da je n eko radio u duanu te da dobro razumije kako rade mehanizmi svih igraaka. Mislim, ka ko mog stalnog ovjeka nije bio, nije mi preostalo drugo nego da prihvatim. Uope ni je izgledao kao ovjek koji se bavi igrakama, dakle koji treba biti vedar i pristup aan i omiljen medu djecom. Lice mu je bilo bijelo kao kost, a oi crne ba kao i crni , formalni sako. Upitao sam ga kako se zove. On je na trenutak zastao i rekao: Ma lta. Tako sam ga i zvao sve dok nije oti ao, ili bolje rei i ezao. Ali vi e o tome kasnij e. S Dvoranom je zrcala bila druga pria. To je zaista zapanjujue mjesto, i makar sam, kad nisam bio u slu bi, i sam znao zai unutra, ipak nikad nisam shvatio kako to ra di. Tko god da je to smislio, zacijelo je bio svojevrsni genij. Svi posjetitelji su izlazili iz nje, nakon ritualnog obilaska mnogih stalno promjenjivih prostor ija sa zrcalima, uvjereni da su vidjeli to nisu vidjeli i da nisu vidjeli ono to j

e zacijelo bilo unutra. To nije kua samo zrcala, nego i iluzija. Za sluaj da nakon mnogo godina neka du a proita ovaj dnevnik, zanimajui se pone to za to kako je neko iz gledao Coney Island, budi mi dopu teno objasniti to je to Dvorana zrcala. Izvana je to samo jednostavna, niska i etvrtasta zgrada s jednim vratima koja su i ulaz i izlaz. Kad se nae unutra, posjetitelj vidi dva hodnika koji vode lijevo i desno. Neva no je kojim krene. Oba su zida hodnika prekrivena zrcalima i prolaz je irok tono etiri stope. To ~e va no, jer unutra nji 125 zid nije neprekinut nego je",sastavljen od okomitih zrcalnih ploa, irokih tono osam stopa i visokih sedam. Sve ploe stoje na okomitim osovinama, pa ako koju daljins ki zakrenemo, ona e potpuno pregraditi prolaz, ali e zato otvoriti novi prolaz koj i vodi u srce gradevine. ovjeku sad ne preostaje drugo nego da pode tim novim prolazom koji se, kad se zrc ala okrenu po tajnoj komandi, pretvara u sve vi e i vi e prolaza, u sobice od zrcala koje se pojavljuju i nestaju. Ali onda postaje sve gore i gore. Jer bli e sredi tu mnoge osam stopa iroke ploe nisu osovinom uglavljene samo pri vrhu i dnu, nego sto je na diskovima promjera osam stopa koji se sami okreu. Ako posjetitelj stane na polukru an ali nevidljiv disk, ledima okrenut zrcalu, mo e mu se dogoditi da ga ovaj zakrene za devedeset, sto osamdeset i dvije stotine sedamdeset stupnjeva. On vj eruje da sam stoji, a da se okreu zrcala; pred njim se, medutim, ljudi pojavljuju i onda opet nestaju; stvaraju se sobice, pa se rasplinu; obraa se strancu koji s e pojavio pred njim, da bi onda shvatio da govori slici nekoga tko mu je s leda ili sa strane. Mu evi i ene, zaljubljenici i zarunici na nekoliko se trenutaka razdvoje, pa zatetur aju u elji da se opet nadu - ali se na8u s nekim posve drugim. Kad se u dvoranu o dva i ui desetak mladih ljudi, tad njome odjekuju krikovi straha i smijeha. Svim tim, mislim, upravlja operater koji jedini razumije kako sve to radi. On sj edi u uzdignutoj kabini nad vrtima, i kad podigne pogled, vidi stropno zrcalo, m alo nagnuto tako da iz ptije perspektive nadzire itav pod, pa tako pomou reda 126 poluga koje su mu pod ,~ukom mo e stvoriti i rasplinuti prolaze, sobe i iluzije. M oja je nevolja bila to je gospodin Tilyou zahtijevao da damu koja dode s posjetit eljima na svaki nain nagovorim da posjeti i Dvoranu zrcala, ali njezin operater j e bio na dopustu i nisam ga mogao nai. Nije mi dakle preostalo drugo nego da sam poku am shvatiti kako rade komande, da b ih mogao njima baratati za daminu zabavu, pa sam s tim ciljem s fenjerom proveo pola noi u zgradi, te isku avao poluge i eksperimentirao sve dok nisam postao sigur an da bih znao damu na brzinu provesti kroz labirint, no kad krikne za izbavljen jem, ipak joj znati i pokazati izlaz. A kako su sobe sa zrcalima sve bez stropa, glasovi se uju sasvim jasno. Juer do devet napravio sam sve to sam mogao i sad sam ekao da pozdravim privatne go ste gospodina Tilyoua. Oni su stigli u deset, as prije punoga sata. Na Surf Avenu e skoro da i nije bilo prometa, a kad sam ugledao koiju kako dolazi kraj uredni tva Brooklyn Eaglea, kraj ulaza u Luna Park i Dreamland, i vozi avenijom ravno prem a meni, pretpostavio sam da su to oni. A to zato to je koija bila areno obojana i n ajamna, jedna od onih to ekaju pred Manhattan Beach Hotelom na ljude koji siu s vla ka El od Brooklyn Bridgea, iako u prosincu nije bilo skoro nikoga. Kad se koija pribli ila, i koija pritegao uzde svom paru konja, ja sam istupio s mega fonom. Dobro do li, dobro do li, dame i gospodo, u Steeplechase Park, prvo i najbolje zabavi te na Coney Islandu , dreknuo sam, iako su me ak i 127 konji pogledali kao da vele vidi ludaka, u tako kienu ruhu koncem studenog. Prvi je iz koije izi ao mladi, za koga e se pokazati da je reporter New York American a, jedan od canjaka Hearstova utog tiska. Bio je sav pun sebe i oito je posjetitel je vodio kroz New York. Zatim je izi la prekrasna dama, prava aristokratkinja - o, da, to se odmah vidi - koju je reporter predstavio kao vikontesu de Chagny, jed nu od vodeih opernih pjevaica u svijetu. Naravno da mi to nije trebao rei zato to re dovito itam The New York Times, jer ba nisam sasvim neobrazovan, iako i nemam neku

formalnu kolu. Tek sam tada shvatio za to gospodin Tilyou eli podii eljama takve dame . Si la je na drveni plonik, mokar od ki e, oslonjena reporteru na ruku. Ja sam pak s pustio megafon - vi e nije slu io niemu - pa joj se poklonio do zemljice crne i jo joj jednom po elio dobrodo licu u moje carstvo. Ona mi je odgovorila smije kom koji bi ot opio i kameno srce Cadera Idrisa, te rekla, armantno izgovarajui na francuski nain, da joj je ao to remeti moj zimski san. Sluga najpokorniji, milostiva gospodo , odgov orio sam da poka em kako iza svog klaunskog ruha itekako znam kako se razgovara s damom. Zatim je izi ao djeai od dvanaest-trinaest godina, ljepu kast i Francuz kao i mati mu, ali koji je sjajno govorio engleski. Uz prsa je stezao majmuna-igraku s ugrac~eno m glazbenom kutijom, a ja sam ga prepoznao i smjesta shvatio da je zacijelo pote kao iz na e trgovine, jer je to jedino mjesto u New Yorku gdje se mogu dobiti. Na trenutak sam se zabrinuo: Da se nije pokvario? Da ga nisu do li ~eklamirati? 128 Zadnji je iz kola izi ao uzrok tako dobrog djeakova engleskog, a u obliku stamenog i bodrog irskog sveenika u crnoj mantiji i pod irokim e irom. Dobro vam jutro, gospodine efe zabave , rekao je on. A hladno za nas i nama sline koji moraju iz kue. Pa ipak ne toliko hladno da ohladi toplo irsko srce , odvratio sam ja da ne zaostan em, jer kao protestant nekonformist ja obino i nemam puno posla s papistikim sveeni cima. On je, medutim, zabacio glavu i zatulio od smijeha, tako da sam zakljuio da mo da i nije tako lo ovjek. I tako sam to etverolano dru tvance u vedrom raspolo enju po eo drverum plonikom, pa kroz ulaz, kraj otvorenih okretnih vrata i prema duanu s i grakama, jer je bilo jasno da ba to ele vidjeti. Zahvaljujui grijaima unutra je bilo ugodno toplo, i gospodin Malta je ve ekao da im za eli dobrodo licu. Djeak se - za koga se ispostavilo da se zove Pierre - smjesta oa. rao bezbrojnim policama punim mehanikim balerinama, vojnicima, sviraima, klaunima i ivotinjama koje su slava na ega duana u Steeplechase Parku, jer se ne mogu nai nigd je drugdje u gradu, a mo da ni u itavoj dr avi. On je samo trkarao kroz prolaze i tra io da mu ih sve poka em. Njegovu je majku, meutim, zanimala samo jedna vrsta igraaka m ajmuni-svirai. Na li smo ih na stra njoj polici, odmah straga, i ona je smjesta zamolila gospodina Maltu da ih pusti neka sviraju. Ba sve? upitao je on. Jednog po jednog , odgovorila je ona odluno. 129 Tako i bude. Jednom za drugim navili su im kljuie u ledima, pa su majmuni poeli lup ati inelama i svirati svoje melodije. Yankee Doodle Dandy , uvijek isto. To me zbuni lo. Mo da eli da joj ga zamijenim? Ali zar svi ne sviraju isto? A onda je kimnula g lavom, i sin joj je izvadio perorez s izvijaem kao nastavkom. Malta i ja gledali smo, nijemi od udenja, kako djeak otklapa tkaninu na ledima prvog majmuna, pa onda oslobaa ploicu i unutra gura ruku. Izvadio je disk veliine srebrnog dolara, preokr enuo ga i vratio. Zadigao sam obrve, a Malta je uinio isto. Sad je majmun opet za svirao. Song of Dixie. Naravno, jedna melodija za Sjever, a druga za Jug. Uskoro je vratio disk u poetni polo aj, pa se prihvatio drugog. Ista pria. Nakon des etog mati mu je dala znak da prestane. Malta je poeo vraati robu na njezino mjesto . Oito ni on nije znao da u majmunu postoje dvije melodije. Vikontesa je bila sas vim blijeda. On je bio tu , rekla je nekom neodredenom. A onda meni: Tko je smislio i proizveo te majmune? Slijeganjem sam ramena izrazio svoje potpuno neznanje. A onda je Malta rekao: Napravljeni su u maloj tvornici u New Jerseyju, svi redom. Ali pod licencom i pre ma patentiranom projektu. A tko ih je smislio, pojma nemam. Tada je dama upitala: Je li itko od vas ikad vidio jednog udnog ovjeka? ovjeka sa irokim e irom, lica skoro s svim prekrita maskom? Kod tog sam posljednjeg pitanja osjetio kako se gospodin Malta, koji je stajao k raj mene, ukrutio kao dr ak od metle. Pogledao sam ga, ali mu je 130 lice bilo kao isklesano. Zato sam odmahnuo glavom i objasnio joj da na va aru ima mnogo masaka, masaka koje prikazuju klaune, udovi ta, koje se nose na No vje tica. Ali

ovjek koji stalno nosi masku, samo da prekrije lice? Ne, nikad. U tom je trenutk u ona uzdahnula i slegnula ramenima, pa odlutala niz prolaz izmeu polica da pogle da i druge igrake. Malta je dao znak djeaku i odveo ga u drugom smjeru, oito da mu poka e mehanike vojni ke kako stupaju. Meni je, medutim, taj ledeno hladni mladi ve postao pomalo sumnji v, pa sam kliznuo za njim, stalno pazei da izmedu nas bude polica s igrakama. Na m oje iznenadenje i ogorenje, moj je neoekivani i tajanstveni pomonik poeo ispotiha is pitivati maloga, koji je na sve to odgovarao sasvim bezazleno. Za to je zapravo tvoja mama do la u New York? upitao je. Pa mislim, gospodine, zato da pjeva u operi. Zaista? I ni zbog kakvog drugog razlog a? Ne zato da se sastane s nekim odredenim? Ne, gospodine. I za to je toliko zanimaju majmuni koji sviraju melodije? Samo jedan majmun, monsieur, i samo jedna melodija. Ali to je taj to ga sada ima u rukama. Nijedan drugi majmun ne svira melodiju koju ona tra i. Zbilja teta. A tvoj tata, on nije tu? Ne, gospodine. Mog su dragog tatu u Francuskoj zadr ali poslovi. On sti e sutra brodo m. Sjajno. I on ti je zaista otac? 131 Naravno. On je mu moje mame, a ja sam mu sin. U tom sam trenutku pomislio kako je ta drskost oti la predaleko, i ve sam se htio u mije ati, kad se dogodilo ne to vrlo neobino. Vrata su se otvorila i pustila unutra z apuh hladnoga zraka s mora, a u dovratku je stajala zbijena pojava sveenika koji se, kako sam doznao, zove otac Kilfoyle. Djeak Pierre i gospodin Malta su osjetil i studeni zrak pa zaobi li stela u i iskrsli mi pred oima. Sveenik i onaj bljedoliki b ili su udaljeni deset jardi jedan od drugog, i sad su se pogledali. Sveenik je na jednom podigao desnicu pa na elu i prsima napravio znak kri a. Kao dobar nekonformi st, ja se nisam poveo za njim, ali sam ipak znao da tim znakom katolici prizivaj u Bo ju pomo. Onda je sveenik rekao: Daj idemo, Pierre , i ispru io ruku. Ali je i dalje zurio u gos podina Maltu. Oito konfrontiranje to dvoje ljudi, koje e biti tek prvo od dva istoga dana, donij elo je studen koliko i vjetar s mora, pa sam stoga, u poku aju da obnovim veselo r aspolo enje od prije samo sat vremena, rekao: Milostiva gospodo, na ponos i radost ovdje jest prije svega Dvorana zrcala, pravo svjetsko udo. Dopustite mi da vam je poka em, ona e vam olak ati du u. A mladi gospodin Pierre mo e se zabaviti drugim igrakama, jer kao to i sami vidite, on je sasvim oaran kao i sav mladi svijet koji dode ovamo. Ona kao da je bila neodluna, pa sam se s pone to zebnje prisjetio koliko je gospodi n Tilyou u svom pismu bio uporan glede toga da gospoda 132 mora vidjeti zrcala, iako nisam mogao razabrati za to. Pogledala je Irca,~ a on je kimnuo glavom i rekao: Naravno, pogledajte na trenutak to svjetsko udo. Ja u pripaziti na Pierrea, a vreme na imamo. Probe su tek poslije ruka. I tako je ona kimnula glavom i po la sa mnom. Ako je epizoda u duanu bila udna, to tra enje melodije koju nijedan majmun ne zna sv irati, ono to je sada uslijedilo bilo je zaista bizarno i obja njava za to sam imao t olikih muka dok sam tono opisao to sam taj dan uo i vidio. U dvoranu smo u li zajedno kroz jedina vrata, i ona je vidjela hodnik i lijevo i d esno. Gestom sam je uputio da mo e birati. Ona je slegnula ramenima, prekrasno se nasmije ila i skrenula desno. Ja sam se uspeo u komandnu kabinu i pogledao u strop no zrcalo. Vidio sam kako je stigla nekamo do polovice bonog zida. Povukao sam po lugu da zakrenem zrcalo i uputim je prema sredi tu. Ni ta se nije dogodilo. Poku ao sa m opet. I opet ni ta. Komande nisu radile. I dalje sam je vidio kako se kree izmedu zrcalnih zidova vanjskog prolaza. A onda se zrcalo zakrenulo samo od sebe, pa j oj pregradilo put i potjeralo prema sredi tu. Ali ja nisam pomakao ni ta. Oito su se komande pokvarile, pa ju je za njezino dobro trebalo pustiti van, prije nego to j e zrcala zarobe. Povukao sam poluge da stvorim ravan prolaz sve do vrata. Ni ta se nije dogodilo, ali su se usred labirinta zrcala poela pomicati, kao da imaju vla stitu volju ili kao da njima upravlja netko drugi. Kako se sve vi e zrcala zakreta

lo, sad sam mogao vidjeti dvadeset sljka mlade ene, no 133 vi e nisam mogao razabrati to je stvarna ona a to samo njezina slika. Najednom je zastala, zarobljena u maloj sredi njoj komori. U njezinoj se stijenki najednom pomaknulo ne to drugo, i ja sam uhvatio kovitlac pla ta, repliciran dvadese t puta, sekundu prije nego to je ponovno nestao. Ali to nije bio njezin pla t, jer ovaj je bio crn, dok je njen bio bar unast, u boji ljive. Vidio sam kako je razrogai la oi a ruka joj poletjela na usta. Gledala je u nekoga ili ne to to je stajalo ledi ma prema zrcalnoj ploi, ali u slijepoj toki koju moje promatrano zrcalo nije hvatal o. I tada je progovorila. O, to si ti , rekla je. Shvatio sam da je netko drugi ne samo u ao u dvoranu, nego i prona ao put u sredi te labirinta, a da ga ja nisam ni opa zio. Mislio sam da je to nemogue, sve dok nisam opazio da je netko nou promijenio kut zrcala iznad i ispred mene, tako da su sada hvatala samo polovicu dvorane. D ruga se polovica izgubila iz vida. Nju sam mogao vidjeti, ali ne i fantoma kojem se obraala. A mogao sam i uti, pa sam se poslije potrudio svega se tono prisjetiti i sve to sam uo vjerno zabilje iti. Bilo je tu neeg. Ta ena iz Francuske, bogata, slavna, nadarena i uravnote ena, uprav o je drhtala od straha. Osjeao sam taj njezin strah, no bio je to strah pomije an s jezivom fascinacijom. Kao to e pokazati kasniji razgovor, ona je nai la na nekog iz pro losti, na nekog za kojeg je vjerovala da ga se oslobodila, na nekog tko ju je neko dr ao u svojoj mre i... mre i ega? Straha, da, to sam osjeao u zraku. Ljubavi? Mo da jednom, prije mnogo godina. I strahopo tovanja. Jer tko god da to bio, bez obzira to on neko bio, on ju je i 134 dalje dr ao u strahopo tovanju pred svojom moi i osobom. Nekoliko sam je puta vidio k ako je zadrhtala, iako nisam uo da joj je iim zaprijetio. Ali evo to su rekli: ON: Naravno. Zar si mogla posumnjati na nekog drugog? ONA: Nakon majmuna, ne. Ali ponovno uti Ma karadu ... Toliko je vremena pro lo. ON: Trinaest dugih godina. Jesi mislila na mene? ONA: Naravno, uitelju moj glazbeni. Ali sam mislila... ON: Da sam umro? Ne, Christine, ljubavi moja, ne ja. ONA: Ljubavi moja? Ti jo uvijek..? ON: Zauvijek i vjeno, do svog smrtnog asa. U duhu si jo moja, Christine. Stvorio sa m pjevaku zvijezdu, ali je nisam mogao zadr ati. ONA: Kad si ti nestao, mislila sam da si oti ao zauvijek. Udala sam se za Raoula.. . ON: Znam. Slijedio sam svaki tvoj korak, svaki tvoj pokret, svaki trijumf. ONA: Je li to za tebe bilo te ko, Erik? ON: Prilino. Ali moj je put uvijek bio te i nego to e ti ikad doznati. ONA: Ti si me doveo ovamo? Ta opera, ona je tvoja? ON: Da. itava je moja, ali ja imam i vi e, mnogo vi e od toga. Bogatstvo da mogu kupi ti pola Francuske. ONA: Ali za to, Erik, oh, za to si to uinio? Za to me ne ostavi na miru? to eli od mene? ~ Ostani sa mnom. 135 ONA: Ne mogu. ON: Ostani sa mnom, Christine. Vremena su se promijenila. Ja ti mogu ponuditi sv e opere svijeta. Sve to ikad zatra i od mene. ONA: Ali kad ne mogu. Ja volim Raoula. Poku aj to prihvatiti. Ja se sjeam svega to s i za mene uinio, i sjeam se sa zahvalno u. Ali moje srce pripada drugom, i zauvijek e pripadati. Zar to ne mo e shvatiti? Zar se s tim ne mo e pomiriti? U tom je trenutku zavladala duga stanka, kao da se odbijeni udvara poku ava otrgnut i svom bolu. A kad je opet progovorio, u glasu mu se osjetila drhtavica. ON: No dobro. To moram prihvatiti. Ta i za to ne, srce mi je ve toliko puta bilo sl omljeno. Ali ima tu i jo ne to. Ostavi mi mog deka. ONA: Tvog... deka?... ON: Mog sina, na eg sina, Pierrea. ena, koju sam i dalje mogao vidjeti, i to ak odra enu desetak puta, problijedjela je kao plahta i objema rukama pokrila lice. Nekoliko se trenutaka samo zibala, pa

sam se pobojao da e se onesvijestiti. Ve sam htio i viknuti, ali mi je krik zamro u grlu. Bio sam nijem i bespomoan svjedok neega to nisam mogao razumjeti. Napokon j e ona maknula ruke i progovorila aptom. ONA: Tko ti je rekao? ON: Madame Giry. ONA: Za to, o za to je to uinila? 136 ON: Bila je na samrt*~. I htjela je podijeliti tajnu koju je uvala tolike godine. ONA: Lagala je. ON: Ne. Ona je njegovala Izaoula nakon one pucnjave u uliici. ONA: On je tako dobar, fin i mio ovjek. Volio me i odgajao Pierrea kao da je njeg ov. Pierre to ne zna. ON: Raoul zna. Ti zna . Ja znam. Daj mi mog sina. ONA: Ne mogu, Erik. Uskoro e navr iti trinaestu. Jo pet godina, pa je ovjek. Onda u mu rei. Dajem ti rije, Erik. Na njegov osamnaesti rodendan. Ne jo , on jo na to nije sp reman. Jo sam mu potrebna. A kad mu budem rekla, neka sam odlui. ON: Daje mi rije, Christine? Ako priekam pet godina... ONA: Imat e svog sina. Za pet godina. Ako ga bude mogao zadobiti. ON: Onda u priekati. Toliko sam ekao na samo siu nu mrvu sree koju veina ljudi upozna n oevu koljenu. Jo pet godina... Strpit u se. ONA: Hvala ti, Erik. Za tri u ti dana opet pjevati. Bit e na predstavi? ON: Naravno. Tako blizu, a nee ni znati. ONA: Onda u ti pjevati kao nikad ranije. I tada, u tom trenutku, opazio sam ne to to me toliko zapanjilo da sam skoro ispao iz komandne kabine. U dvoranu je upuzao jo netko. Kako mu je to uspjelo, to nikad neu doznati, ali to svakako ni~e uinio kroz jedina meni poznata vrata, jer su 137 ona bila ravno preda mnorrN; a kroz njih nitko nije u ao. Zacijelo se unutra uvuka o kroz tajni prolaz, znan samo ovjeku koji je smislio Dvoranu zrcala, i koji nika d nije otkrio nikom drugom. U prvi sam as pomislio da to vidim odraz onoga koji j e razgovarao s vikontesom de Chagny, ali sam se onda sjetio kovitlaca pla ta, a ov aj ovjek, takoder sav u crnom, nije nosio pla t nego tijesan crni frak. On je bio u jednom od unutra njih prolaza, i opazio sam da je naslonio uho na pukotinu, iroku kao ljudska vlas, to je razdvajala dva zrcala u njegovoj blizini. A s druge stran e pukotine bila je unutra nja komora sa zrcalima, i u njoj su upravo razgovarali d ama i njezin neobini biv i ljubavnik. On kao da je na sebi osjetio moj pogled, jer se najednom okrenuo, osvrnuo na sve strane te napokon podigao oi. Nagnuto promatrako zrcalo otkrilo je njega meni, al i i mene njemu. Kosa mu je bila crna kao i kaputi, a lice bijelo kao ko ulja. Bio j e to onaj bijednik koji se predstavio kao Malta. Dva su se plamena oka na trenut ak zaustavila na meni, a onda je ve dao petama vjetra, odjurio kroz hodnike koji su druge toliko zbunjivali. Ja sam smjesta si ao iz kabine, elei ga uhvatiti, pa sam izletio van i po urio oko zgrade. On je bio dobrano ispred mene, nakon to je pobje gao kroz tajna vrata, i sad je kao zec trao prema ulazu. to se pak tie mene, u onim velikim i nespretnim, prekomjerno dugakim klaunskim cipelama, o tranju nisam moga o ni misliti. Preostalo mi je, dakle, samo da gledam. Kraj ulaza su bila parkirana jo jedna kol a, zatvorena, lagana i jednopre na, i neznanac je trkom poletio 138 ba prema njima, pa uskpio i zalupio vratima kad su kola ve kretala. Kola su oito bil a privatna, jer takvih na Coney Islandu nije bilo za javno iznajmljivanje. Ipak, prije nego to je do njih stigao, morao je projuriti mimo dvoje ljudi. Najbl i i je Dvorani zrcala bio onaj mladi reporter, i kad je ovjek u fraku protrao kraj n jega, on je ispustio krik koji nisam uspio uhvatiti, jer ga je odnio vjetar s mo ra. Reporter je iznenadeno podigao pogled, ali se nije ni pomaknuo da ga zaustav i. Malo prije izlaza stajao je sveenik, koji je djeaka Pierrea bio odveo do koije i za tvorio ga, i sad se vraao potra iti poslodavku. Vidio sam kako je bjegunac na trenu tak zastao i blenuo u sveenika, koji mu je uzvratio pogled, pa nastavio trk prema svojim kolima. Do tad su mi ivci, me8utim, ve brenali kao stari lonci. Ono udno traganje, medu majm

unima-sviraima, za melodijom koju nijedan od njih ne zna svirati, jo udnije pona anje ovjeka koji se predstavio kao Malta, a prilikom ispitivanja bezazlenog djeteta, mr njom prenabijena konfrontacija Malte i katolikog sveenika, te napokon katastrofa u Dvorani zrcala, kad mi se vi e nije htjela pokoriti nijedna poluga, u asna ispovij ed to sam je uo od primadone i ovjeka koji joj je nedvojbeno nekad bio ljubavnik, a sad je otac njezina djeteta, te na koncu svega pogled na Maltu kako ih oboje pr islu kuje... svega je toga bilo i previ e. U svojoj zbunjenosti sasvim sam bio zabor avio da je sirota Mme. de Chagny jo zarobljena u labirintu zrcalnih zidova, Kad sam se toga sjetio, poletio sam natra$ da je 139 oslobodim. Sve su komande ,~,cao nekim udom opet proradile, pa se uskoro pojavila , smrtno blijeda i tiha, za to je, bome, imala i razloga. Ipak mi je vrlo pristoj no zahvalila na trudu, ostavila mi velikodu nu napojnicu, pa po la prema kolima s re porterom, sveenikom i sinom. ja sam je ispratio sve do izlaza. A kad sam se posljednji put vratio do Dvorane zrcala, do ivio sam najvei ok u ivotu. U zavjetrini je zgrade, zagledan za koijom kako mu odnosi sina, stajao onaj ovjek. Iza ugla zgrade on se najednom stvorio preda mnom. O tome nije moglo biti dvojb e; izdao ga je uzvitlani crni pla t. Drugi igra u sablasnoj igri to se odigrala u la birintu. Ali mi se krv zapravo sledila od njegova lica. Opusto ena lica, od kojeg su tri etvrtine bile prekrivene blijedom maskom, a iza maske su gorjele oi pravim po arom gnjeva. Bio je to ovjek kojemu je netko pomrsio planove, ovjek nenavikao da ostane prevaren, i koji je sad postao opasan. ini se da me nije uo, jer je ne to pro mrmljao, ili bolje rei, prore ao. Pet godina , uo sam ga kako veli. Pet godina. Nikad. On je moj i on e biti sa mnom. Ond a se okrenuo i oti ao, zavijugao izmedu dva tanda i zaustavljenog vrtuljka. Kasnije sam na jednome mjestu na ogradi prema Sur f Avenue otkrio tri odvaljene letve. Nikad ga vi e nisam vidio, kao to nisam vidio ni onog koji ih je prislu kivao. Kasnije sam razmi ljao o tome jesam li to trebao uiniti. Jesam li trebao upozoriti v ikontesu da taj udni ovjek, po svemu sudei, ne kani pet godina ekati na sina? Ili e s e on ipak ohladiti, kad ga prode bijes? Sve to sam uo bile su zapravo 140 obiteljske razmirice koje Ne se nedvojbeno razrije iti. U to sam bar sebe nastojao uvjeriti. Pa ipak u mojim ilama ne tee badava keltska krv, pa ak i dok zapisujem sv e to to sam juer uo i vidio, sve to visi nada mnom kao nekakva stra nja slutnja. 141 TRINAEST Ekstaza i molitva Tosepha Kilfoylea Katedrala Sv. Patrika, New York City, 2. prosinca 1906. Gospodine, smiluj se, Kriste, smiluj se. Koliko sam Te puta dozivao? Toliko da se vi e i ne sjeam. Na egi sunca i u mraku noi. Na misi u Tvom domu i samoi vlastite sob e. Ponekad sam ak pomislio da mi odgovara , inilo mi se da ujem Tvoj glas, inilo se da osjeam kako me vodi Tvoja ruka. Je li sve to bila ludost i samoobmana? I da li m i zaista, u molitvi, razgovaramo s Tobom? Ili samo slu amo same sebe? Oprosti mi to sumnjam, Gospodine. Toliko se trudim doi do istinske vjere. A sad me pouj, ja Te zaklinjem. Jer sam zbunjen i bojim se. Ja se nisam rodio kao uenjak, nego kao djeak na irskoj farmi. Molim te usli i me i pomozi. Tu sam, Joseph. Tko to remeti mir tvoje du e? Gospodine, po prvi mi se put ini da sam se zaista upla io. Bojim se, a ne znam za to. Osjea strah? Onda je to ne to to poznajem iz vlastitog iskustva. Ti, Gospodine? To ne mo e biti. Ba naprotiv. to ti misli da sam osjeao kad 142 su mi vezali ruke za kolut za bievanje na zidu hrama? Ja naprosto ne mogu zamisliti da Ti mo e osjetiti strah. Tada sam bio ovjek, Joseph. Sa svim ljudskim manama i slabostima. I to je itavo obj a njenje. A ovjek mo e osjeati silan strah. I tako, kad su mi pokazali bi, s pletenim r epovima u koje su bili upleteni komadii eljeza i olova, i rekli to e mi raditi, krik nuo sam od straha. Nikad o tome nisam razmi ljao tako, Gospodine. O tome ne postoji zapis.

Mala milost. A za to se ti boji ? Osjeam kako se oko mene u tom stra nom gradu zbiva ne to to ne mogu shvatiti. Onda te shvaam. Strah od onog to mo e shvatiti ima svoje granice. Drugi je strah gori. to hoe od mene? Trebaju mi Tvoja vrstoa i Tvoja snaga. Ve ih ima , Joseph. Ba tinio si ih kad si prihva moje zavjete i obukao moje halje. Onda ih zacijelo nisam dostojan, Gospodine, jer su me napustile. Bojim se da si, uzev i u svoju slu bu seoskog derana iz Mullingara izabrao lo u posudu. Zapravo si ti izabrao mene. Ali nije va no. A je li moja posuda pukla i iznevjerila me? Naravno da sam grije io. Naravno. A tko nije? Osjeao si grje nu elju prema Christine de Chagny. Ona je lijepa, o Gospodine, a ja sam mu karac. Ja to znam. I ja sam bio, neko. Zna to biti i vrlo te ko. Ali si se ispovjedio i dob io oprost? 143 Da. Pa mislim, misli su samo misli. Ali nisi uinio ni ta vi e? Ne, Gospodine. Samo misli. Pa mislim, onda mo da svom seoskom deranu mogu pokloniti jo malo povjerenja. A to je s tvojim neobja njivim strahovima? U ovom je gradu jedan ovjek, vrlo neobian. Onaj dan kad smo do li, pogledao sam s gat a i na krovu skladi ta ugledao ovjeka. Gledao nas je odozgo, i nosio je masku. Juer smo oti li na Coney Island: Christine, mali Pierre, mjesni reporter i ja. Christin e je oti la u takozvanu Dvoranu zrcala. Sino me je zamolila da je ispovjedim i rekl a mi... Mislim da mi to smije rei, kad sam ti i tako u glavi. Nastavi. Da ga je susrela unutra. C~pisala mi ga je. To je zacijelo taj isti, ovjek kojeg j e poznavala prije mnogo godina u Parizu, ovjek stra no iznaka en, a koji je u meduvre menu tu u New Yorku postao silno bogat i moan. Znam ga. Zove se Erik. ivot mu nije bio lak. Sad tuje drugog boga. Nema drugih bogova osim Tebe, Gospodine. Lijepa misao, ali ih ima puno. Bogova koje je ovjek stvorio. Ah. A njegov? On je sluga Mamona, boga zlata i pohlepe. Kako bih ga volio vratiti Tebi. Vrlo pohvalno. A za to? ini se da on posjeduje silan imetak, bogatstvo o kakvom normalan um ne mo e ni sanja ti. 144 Joseph, tvoj je posao baviti se du ama, a ne zlatom. udi li za njegovim imetkom? Ne zbog sebe, Gospodine. Nego zbog neeg drugog. A to bi bilo? Neki sam se dan uveer pro etao kroz kvart Lower East Side, tek nekoliko milja od ove katedrale. To je jezivo mjesto, pravi pakao na zemlji. Pro dirua bijeda, smee, prlj av ina, smrad i oaj. Iz toga onda dolazi svaki grijeh i opaina. Djecu daju u prostit uciju, djeake kao i djevojice... ujem li to, Joseph, prizvuk prijekora to dopu tam da se to zbiva? Ne mogu ja koriti Tebe, o Gospodine. O, ne budi preskroman. Pa to se zbiva svakodnevno. Ali ja to ne mogu shvatiti. Dopusti da ti poku am objasniti. Ja ovjeku nikad nisam jamio savr enstvo, nego sam to s avr enstvo samo uinio moguim. I to je bit svega. ovjek ima i priliku i mo e birati, ali ga ja nikad i ni na to ne prisiljavam. Njegovu sam slobodu izbora uinio nepovredi vom. Neki odlue krenuti putem koji sam im ja pokazao; veini su dra a zadovoljstva sa da i ovdje. Kod mnogih to predmnijeva nano enje bola bli njima zbog zadovoljstva ili bogaenja. To, dakako, opa am, ali se to nee promijeniti. Ali za to, Gospodine, ovjek ne mo e biti bolje stvorenje? Vidi, Joseph, kad bih pru io ruku odozgo i dotaknuo mu elo i uinio ga savr enim, na to b i nalik postao ivot na zemlji? Nema tuge, dakle ni veselja. Nema suza, nema ni sm ijeha. Nema bola,

145 nema ni olak anja. Nema ropstva, nema ni slobode. Nema poraza, nema ni trijumfa. N ema bezobra tine, nema ni uljudnosti. Nema bigotnosti, nema ni tolerancije. Nema oa janja, nema ni ushita. Nema grijeha, e onda sigurno nema ni otkupljenja. Onda bi h tu na zemlji naprosto napravio raj bezlinog bla ensta, zbog kojeg bi moje nebesko carstvo postalo donekle suvi no. A to nije smisao svega toga. I tako ovjek mora im ati svoju slobodu izbora, sve dok ga ja ne pozovem kui. Bit e da je tako, Gospodine. Ali ja bih tako volio i tog Erika i sve njegovo blago privesti boljoj svrsi. Mo da i hoe . Ali mora postojati neki klju. Neki klju, naravno, uvijek postoji. Ali ja ga ne vidim, ospodine. Proitao si moje rijei. Zar ti ni ta od toga nije u lo u glavu? Premalo, Gospodine. Pomozi mi, preklinjem te. Klju je ljubav, Joseph. Klju je uvijek Ijubav. Ali on voli Christine de Chagny. Pa? Da je ja nagovaram da prekr i brani zavjet? To ja nisam rekao. Onda ne razumijem. Ali hoe , Joseph, ali hoe . Ponekad se hoe i malo strpljenja. I tako, taj te Erik pla i? Ne, gospodine, ne on. Kad sam ga ugledao na krovu, i kasnije vidio kako bje i iz Dv orane zrcala, osjetio sam ne to u njemu. Bio je to osjeaj bijesa, oaja, bola. Ali ne zla. To je u onom drugom. Priaj mi o tom drugom. 146 Kad smo stigli u z~~bavi te na Coney Islandu, Christine i Pierre su sa efom zabave u l i u trgovinu igraaka. Ja sam ostao vani i malo se pro etao uz more. A kad sam se vr atio, Pierre je bio s nekim mladiem koji ga je vodio po duanu i ne to mu aptao u uho. Lice bijelo kao kost, crne oi i kosa, crni frak. Mislio sam da je to poslovoda d uana, ali mi je ef zabave kasnije rekao da ga je jutros vidio prvi put u ivotu. I on ti se, Joseph, nije svidio? Nije tu rije o svidanju, Gospodine. Nego je ne to u njemu, studen nekakva, hladnija od mora. Ili me to samo vara moja ma ta ovjeka iz Hibernije? Oko njega je bila neka kva aura zla zbog koje sam instinktivno napravio Tvoj znak. Uzeo sam mu djeaka, i on me pogledao s mranom zlobom. Tada sam ga, tog dana, vidio prvi put. A drugi? Vraao sam se od koije u koju sam stavio malog. Bilo je to nekih pola sata kasnije. Znao sam da je Christine sa efom zabave oti la pogledati atrakciju zvanu Dvorana zr cala. Na zgradi su se otvorila bona vrata ca, i kroz njih je istrao on. Pro ao je kraj novinskog reportera, koji je po ao ispred mene, i onda je pro ao kraj mene i ubacio se u male koije i nestao, ali je prije toga zastao i opet se u mene zapiljio. Bi lo je to kao i prvi put; osjetio sam kako je temperatura, i inae niska, pala za j o deset stupnjeva. Sav sam se stresao. Tko je on? I to hoe? Vjerojatno misli na Dariusa. eli li iskupiti i njega? Ne vjerujem da bih mogao. Ima pravo. Jer je on svoju du u prodao 147 Mamonu, i on je vjeni sluga boga zlata, sve dok ne dode do mene. Ba je on i priveo Erika svojemu bogu. Ali u Dariusu nema ljubavi. U tome je ta razlika. Ali on voli zlato, Gospodine. Ne, on ga obo ava. A to nije isto. I Erik obo ava zlato, ali negdje u dubini svoje iz muene du e on se sjea kako je jednom upoznao Ijubav, i mogao bi ponovno. Onda bih ga ja jo mogao pridobiti? Joseph, nijedan ovjek koji je upoznao istu ljubav, s iznimkom samo ljubavi prema sebi, nije neotkupljiv. Ali ba kao i Darius, i taj Erik voli samo zlato, sebe i tudu enu. Gospodine, ja to ne razumijem. Joseph, vara se. On uzvisuje zlato, mrzi sebe i voli enu za koju zna da je ne mo e imati. A sad moram ii. Ostani sa mnom, o Gospodine. Ostani jo malo. Ne mogu. Na Balkanu je opaki rat. Noas e biti mnogo du a koje treba doekati. Pa gdje da onda potra im taj klju? Klju izvan zlata, njega samog i ene koju ne mo e imat i? Ve ti rekoh, Joseph. Potra i drugu i jo veu ljubav. 148 ETRNAEST

Prikaz Gaylorda Sp~gsa The New York Times, 4. prosinca 1906. Dakle, nova Manhattanska opera gospodina Oscara Hammersteina, najavljivana s tol iko pompe, sino je otvorena na nain koji bismo mogli iskreno opisati samo kao niim naru en trijumf. Ako u na oj dragoj domovini ikad opet izbije graanski rat, bit e to b orba za mjesta u operi, jer se sav New York zaljuljao na nogama pred spektaklom t o smo ga vidjeli pred sobom. Koliko su neke od velikih novarskih i kulturnih dinastija ovoga grada platile svo je lo e, pa ak i sjedala u parteru, o tome mo emo samo nagadati, ali je izvjesno da s u stvarne cijene ostavile one slu bene daleko iza sebe. Manhattan, kako je sada moramo zvati da je razlikujemo od Metropolitana na drugo m kraju grada, doista je rasko na gradevina, prebogata i kiena, s prijamnim prostor om iza vrata pred kojim bi se moralo postidjeti prilino tijesno predsoblje kakvo nudi Met. A tu sam, u ono pola sata prije dizanja zavjese, vidio imena, diljem A merike poznata samo kao legenda, kako vrve kao kolarci, 149 dok samo malobrojne sretnike odvode do njihovih privatnih lo a. Bili su tu Mellonovi, Vanderbiltovi, Rockefellerovi, Gouldovi, Whitneyji te glav om i bradom Pierpont Morganovi. A medu njima je, kao svima nama susretljiv domain , bio i ovjek koji je na kocku stavio golemo bogatstvo, a na raspolaganje beskonan u motivaciju i energiju da bi, unato tome to je toliko toga radilo protiv njega, s tvorio Manhattan - car cigara Oscar Hammerstein. Glasine se i dalje ire da iza Mr . H. stoji jo jedan i jo bogatiji magnat, fantomski financijer kojeg jo nitko nikad nije vidio, no ako takav i postoji, vidjet ga se nije moglo. Bogatstvo irokoga trijema i rasko prijamnog prostora stvarali su silan dojam, ba ka o to ga je stvarala i pozlaena, grimizna i tamnomodra kienost zauujue malenog i intimn og gledali ta. Ali to rei o vrsnoi nove opere i pjevanja koje smo svi do li poslu ati? I jedno i drugo bilo je na umjetnikoj i emotivnoj razini kakvu ne pamtim ve trideset godina. itatelji ove skromne rubrike e znati da je prije samo sedam tjedana gospodin Hamme rstein donio krajnje neobinu odluku da odbaci Bellinijevo remek-djelo 1 Puritani, koje nam je kanio podastrijeti na sveanom otvorenju, te se umjesto toga prihvati o zastra ujue zadae postavljanja sasvim nove opere u modernom stilu i to od anonimno g (i, to je zapanjujue, jo uvijek anonimnog) amerikog skladatelja. Kakvo zaista neob ino hazarderstvo. Pa je li se isplatilo? Tisuu posto. Kao prvo, Andeo od Shiloha priskrbio nam je sudjelovanje vikontese Christine de Chagny iz 150 Pariza, ljepotice iji je ~las sino nadi ao sve kojih se sjeam, a ja vjerujem da sam s e u proteklih trideset godina zaista naslu ao najboljih na svijetu. Kao drugo, sam a je opera remek-djelo jednostavnosti i emotivnosti od koje nijedno oko u public i nije ostalo suho. Pria je smje tena u na Gradanski rat od prije samo etrdeset godina, te je stoga nepos redno zanimljiva svim Amerikancima i Sjevera i Juga. U prvom inu upoznajemo Miles a Regana, neobuzdanog mladog pravnika iz Connecticuta, beznadno zaljubljena u Eu genie Delarue, prelijepu ker bogatog planta era iz Virginije. Njegovu je ulogu preu zeo David Melrose, ameriki tenor u usponu, ali se onda dogodilo ne to udno - no o to m potom. Par se primjereno zarie na vjenu ljubav i razmjenjuje zlatno prstenje. Za hvaljujui tome to je ju njaka ljepotica Mme. de Chagny bila velianstvena, njezina jedn ostavna djevojaka radost zbog pro nje mladia kojeg voli, izra ena u ariji S tim prsteno m zauvijek , prenijela se na itavu publiku. Susjedni planta er Joshua Howard, kojeg je velianstveno otpjevao Alessandro Gonci, takoder prosi njezinu ruku, pa njezino odbijanje prihvaa slomljena srca, ali kako gentlemanu - to on i jest - i dolikuje. Nad sve se, medutim, nadvija sjena rata, i na kraju prvog ina prvi topovi otvaraju paljbu na Fort Sumter, i Unija ulazi u rat s Konfederacijom. Mladi se zaljubljenici moraju rastati. Regan obja njava da mu ne preostaje drugo nego vratiti se u Connecticut i boriti na strani Sjevera. Gospodica Delarue zna da mora ostati sa svojima, koji su svom du om i tijelom na s trani juga. in 151

zavr ava duetom rastanka koji para srce, jer zaljubljeni ne znaju hoe li se vi e ikad sresti. Do drugoga ina pro le su dvije godine, a Eugenie Delarue se javila kao dobrovoljna bolniarka u bolnicu odmah poslije krvave bitke kod Shiloha. Na sceni vidimo njezi nu nesebinu odanost u asno ranjenim mladiima u odorama obje strane, a koje neprestan ce donose, i nekad bri no za tiena planta erska ljepotica sad je izlo ena svoj prljav tini i bolu bolnice na boji nici. U jedinoj i doista potresnoj ariji ona se pita: Za to sv i mladii ti moraju mrijet? Njen biv i susjed i prosac u meduvremenu je postao pukovnikom, i sad je zapovjedni k puka koji je zaposjeo i podruje bolnice. On joj opet poinje udvarati i nastoji j e nagovoriti da zaboravi svog izgubljenog zarunika u vojsci Unije, a prihvati nje ga. Ona je ve napol odluila da to uini, kad unose novog ranjenika. On je asnik Unije , u asno ranjen kad mu je barutana eksplodirala u lice. Lice mu je sve umotano u k irur ku gazu, oito nepovratno uni teno. Jo dok je u nesvijesti, gospoc~ica Delarue pre poznaje zlatni prsten na njegovu prstu, onaj isti koji joj je dao prije dvije go dine. Tragini je asnik doista kapetan Regan, kojeg i dalje pjeva David Melrose. Ka d se probudi, on smjesta prepoznaje svoju zarunicu, ali ne shvaa da je i sam u snu bio prepoznat. Slijedi sjajna ironina scena kad on, sa svoje postelje i bespomoan , gleda kako pukovnik Howard ulazi na odjel da ponovno poku a iznuditi odluku gosp oc~ice Delarue, te je uvjerava da je njezin zarunik zacijelo ve mrtav, iako ona zn a da on le i tek nekoliko metara dalje. Taj in zavr ava kad kapetan Regan 152 opa a da ona zna tko se krije iza zavoja i onda, videi se po prvi put u zrcalu, shv aa da je njegovo neko lijepo lice pretvoreno u ru evinu. Poku ava stra aru oteti revolve r i skonati ivot, ali ga jedan vojnik Konfederacije i dva unionistika zarobljenika/ ranjenika uspijevaju obuzdati. U treem je inu klimaks i to, kako e se pokazati, duboko potresan. Jer pukovnik Howa rd javlja kako je netom doznao da je Eugenijin biv i zarunik nitko drugi doli voda stra nih Reganovih jahaa koji su iza fronte postavljali bespo tedne zasjede. A kao ta kav, ako ga uhvate, potpada pod prijeki vojni sud, i treba biti strijeljan. Eugenie Delarue se sad nalazi u stra noj dilemi. Hoe li sauvati tajnu i izdati Konfe deraciju, ili prokazati ovjeka kojega jo ljubi? U tom je trenutku objavljeno kratk o primirje, koje omoguuje razmjenu zarobljenika trajno izbaenih iz stroja. ovjek s uni tenim licem zacijelo udovoljava uvjete za razmjenu; sa sjevera sti u natkrivena kola s ranjenim vojnicima Konfederacije, koja zatim trebaju preuzeti vlastite ob ogaljene vojnike u rukama Juga. A sad moram opisati zapanjujue dogadaje koji su se u pauzi odigrali iza kulisa. in i se (a moj je izvor u to posve siguran) da je gospodin Melrose, da osvje i larink s, u grlo stavio bla ei sirup. Sirup je, medutim, zacijelo bio neim zagaden, jer je ve nakon nekoliko trenutaka gospodin Melrose poeo kreketati kao aba. Katastrofa!! Z astor samo to se nije podigao. A onda se pojavio zamjenik, kao udom ve i maskiran z a tu ulogu. Lice mu je bilo sve uvijeno u zavoje, i stigao je u zadnji as da uskoi . 153 Normalno bi bilo oekivati da e tako ne to stra no razoarati publiku.I~U ovom su se sluaj u, medutim, gospodinu Hammersteinu nasmije ili svi bogovi opere. Taj zamjenik, nen aveden u programu i meni jo nepoznat, zapjevao je tenorom koji se mogao mjeriti s glasom samog velikog signora Goncija. Gospoc~ica Delarue zakljuuje da, s obzirom na okolnost da se kapetan Regan vi e nik ad nee boriti, i nema moralnu obavezu otkriti to zna o ovjeku pod maskom. Kad se ko la ve spremaju krenuti na sjever, pukovnik Howard doznaje da je tra eni voda Regano vih jahaa ranjen, te da se vjerojatno nalazi negdje iza konfederalnih linija. Pos tavljaju se plakati koji obeavaju nagradu onome tko ga uhvati. Svi vojnici Unije koji kreu na sjever usporeuju se sa skicom Reganova lica. Trud im je, medutim, uza ludan. Jer kapetan Regan lica vi e i nema. Dok vojnici odredeni za povratak kui na sjever ekaju kroz no na polazak u zoru, mi bivamo poa eni krajnje armantnim interludijem. Pukovnika Howarda, kojeg pjeva sam vel iki Gonci, kroz itav boj prati mladi autant, jo djeak od mo da trinaest godina. Sve do tog trenutka on ne izgovara ni rijei. Ali kad jedan vojnik poku ava izmamiti zvuk iz svoje violine, djeak bez rijei od njega uzima glazbalo te izvodi prekrasnu melo

diju, kao da je svira na samom Stradivariju. Neki ga ranjenik pita bi li po toj melodiji znao i pjevati; djeak u odgovor odla e violinu i daruje nam ariju u diskan tu toli umilne jasnoe, da znam da je . on u grlima svih prisutnih stvorio veliku kvrgu. A kad sam u svom programu potra io njegovo ime, gle!, 154 otkrilo se da je to nitko drugi doli mladi gospodin Pierre de Chagny, sin same d ive. Jabuka, dakle, nije pala daleko od stabla. U sceni rastanka, punoj najprofinjenijeg patosa, gospodica Delarue i njezin zarun ik unionist jedno drugom govore zbogom. Mme. de Chagny je kroz itavu izvedbu pjev ala s takvom istoom glasa, kakva se obino pripisuje samo andelima. Sad se, medutim, uzdigla do novih i naizgled nedosti nih vrhunaca vokalne ljepote, i ne to slino jo ni kad nisam uo. Kad je krenula s arijom Zar se neemo vi e nikad sresti? inilo se da u svo m pojanju vadi iz grudi itavo svoje srce, a kad joj je nepoznati zamjenik vratio prsten koji mu je dala s rijeima Primi natrag prsten taj , vidio sam kako je k oima n ewyor kih dama poletjelo tisuu kvadrata kambrika. Bilo je to vee koje e zauvijek ostati u srcu i umu svih prisutnih. Kunem se da sam inae nemilosrdno strogo discipliniranog maestra Campaninija vidio na rubu suza k ad je Mme. de Chagny, sama na pozornici i osvijetljena samo fenjerima na zamraeno m bolnikom odjelu, privela operu kraju arijom O, kruti rate . Potom je uslijedilo trideset sedam ovacija - svi su se digli na noge - i pozivan ja pred zastor, i to samo koliko sam ih stigao nabrojati prije nego to sam morao otii da otkrijem to je to bilo s gospodinom Melroseom i njegovim sirupom za grlo. Ali vaj, on je ve bio oti ao, sav u suzama. Iako je ostatak trupe bio sjajan, a orkestar pod ravnanjem signora Campaninija n e slabiji od onog to smo mogli oekivali, ovo je ipak bilo vee mlade dame iz Pariza. Njezina ljepota i arm ve 155 su joj pribavili naklonost doslovce sveg osoblja u Waldorf-Astoriji, koje je jed va ekalo da udovolji svakoj njezinoj elji, a sad je naji om magijom svojega glasa osvo jila sve ljubitelje opere kojima se posreilo da se sino nadu u Manhattanu. Kakva tragedija da tako skoro mora po. Pjevat e nam jo pet veeri, a onda mora krenut i za Evropu radi ve dogovorenih aran mana u Covent Gardenu pred Bo i. Njezino e mjesto poetkom idueg mjeseca preuzeti Dame Nellie Melba, drugi trijumf Oscara Hammerstein a nad rivalima s drugog kraja grada. I ona je ve iva legenda, a i ona e sad prvi pu t pjevati u New Yorku, ali e se za svoj lovor morati svojski potruditi, jer nitko tko je sino bio na predstavi nee nikad zaboraviti La Divinu. A to je s Metropolitanom? Medu velikim dinastima ije bogatstvo podupire Met, ini mi se da sam opazio, pomije ane s u ivanjem u novom remek-djelu, i nekoliko o trih pogle da to su ih uputili jedan drugom, a kojim kao da su pitali: A to sad? Oito je da Ma nhattan, unato svom manjem gledali tu, ima finije prijamne prostorije, golemu pozor nicu, najnoviju tehnologiju i duboko dojmljive kulise. Ako gospodin Hammerstein uspije nastaviti kvalitetno kao to je sino poeo, Met e morati svojski zapeti da ga d ostigne. 156 PETNAEST Izvj_e taj Amy Fontaine Dru tvena rubrika, New York World, 4, prosincn 1906. Dakle, postoje prijemi i prijemi, ali onom koji se sino odr ao u novoj Manhattansko j operi nakon trijumfalne praizvedbe Andela od Shiloha, zacijelo bismo morali da li naslov najveeg prijema ovog desetljea. Ja, koja u ime itatelja Worlda godi nje pribivam na skoro tisuu dru tvenih dogac~anja, ipak mogu iskreno rei da jo nikad nisam pod jednim krovom vidjela toliko slavnih Amerikanaca. Kad se nakon ovacija te dizanja i spu tanja zastora, tolikih da ih je nemogue izbro jati, zastor napokon i konano spustio, svjetlucava je publika polako potekla prem a velebnom trijemu na West Thirty-fourt Streetu, gdje ih je ve ekao krkljanac koija . Bili su to nesretnici koji nisu bili pozvani na sam prijem. Oni pak u publici koji su imali pozivnice, zaostali su i priekali da se zastor podigne ponovno, pa onda krenuli urno podignutom rampom preko prostora za orkestar na pozornicu. Drug i pak, koji nisu mogli izvesti tu akrobaciju, u li su kroz vrata za glumce.

Na je domain te veeri bio duhanski magnat 157 gospodin Oscar Hammersteinp, ovjek koji je projektirao i izradio Manhattansku ope ru, a sad je njezin ponosni vlasnik. On je stao nasred pozornice i osobno doekao dobrodo licom svakoga gosta koji bi do ao iz gledali ta. Mecfu njima su svakako bila s va imena koja su imala makar i neku daleku vezu s New Yorkom, a mec~u svima se p osebno isticao vlasnik Worlda, gospodin Joseph Pulitzer. Sama je pozornica stvarala velianstvenu inscenaciju za prijem, jer je gospodin Ha mmerstein zadr ao ju njaku palau koja se pojavljuje u predstavi, tako da smo joj se sk upili pod zidovima. itavim rubom pozornice scenski su radnici hitro postavili niz originalnih antiknih stolova, to su stenjali pod teretom jela i pia, kao i ivahni bar sa sedam poslu itelja koji su se brinuli da nitko ne ostane edan. Tu se brzo stvorio i gradonaelnik George McClellan, pa se pomije ao s Rockefellerim a i Vanderbiltima, dok je mno tvo bubrilo i bubrilo. itav je prijem bio u ast mlade primadone vikontese Christine de Chagny, koja je na koj toj pozornici do ivjela ta ko velianstven trijumf, a najvideniji ljudi New Yorka nisu mogli doekati da se s n jom upoznaju. U poetku je ona malo predahnula u garderobi, bombardirana porukama i estitkama, kitama cvijea tako brojnim da su na njen osobni zahtjev morale biti p oslane u bolnicu Bellevue, kao i pozivima u najotmjenije kue u gradu. Dok sam se gibala kroz mno tvo tra ila sam ljude iji bi podvizi mogli zadiviti itatelj e Nezu York Worlda pa u ivom razgovoru zatekla dva mlada glumca, D.W. Griffitha i gospodina Douglasa Fairbanksa. Gospodin Griffith, netom stigao s pred I58 stave u Bostonu, inforrlirao je kako se poigrava mi lju da ode iz Nove Engleske i nastani se u sunanom selu kraj Los Angelesa, jer se zanima za (ludog li imena) no vu vrstu zabave, takozvani biograf . ini se da je to nekakvo stvaranje pokretne slik e pomou celuloidne vrpce. ula sam kako gospodin Fairbanks svom histrionskom kolegi kroz smijeh veli da bi mogao, ako na Broadwayju postane zvijezda, poi za njim u Hollywood, ali samo ako iz tog biografa ikad bude i ta. U tom se trenutku iz trije ma pojavio visoki marinac i najavio jakim glasom: Dame i gospodo, predsjednik Sjedinjenih Dr ava. Jedva sam povjerovala vlastitim u ima, ali je ve za nekoliko sekundi bio tu, on, pr edsjednik Teddy Roosevelt, s naoalama na nosu, pa je blistajui radosnim smije kom kr enuo kroz mno tvo, rukujui se sa svima. I nije do ao sam, jer je zaslu io reputaciju ovj eka koji se okru uje najslikovitijim likovima na ega dru tva. Nije pro lo ni nekoliko mi nuta, a sirotu mi je ruku ve stezala divovska aka Boba Fitzsimmonsa, biv eg svjetsko g prvaka u superte koj kategoriji, dok je nekoliko jardi dalje stajao jo jedan biv i a mpion, ovaj put Sailor Tom Sharkey, kao i trenutni ampion, Kanadanin Tommy Burns. Mec~u takvim sam se gromadama od ljudi osjeala kao buba. U tom se asu na vratima ju njake kue pojavila i sama zvijezda. Si la je niza stube u ur nebesu pljeska u kojem je prednjaio predsjednik. Napokon je i istupio, kako bi ga gospodin Hammerstein mogao upoznati. S galancijom Starog svijeta gospodin Roose velt joj je uzeo ruku i poljubio je, to je 159 okupljeno mno tvo popratilo klicanjem. A onda je pozdravio i prvog tenora signora Goncija i ostatak postave s kojom ga je gospodin Hammerstein upaznao. Kad su formalnosti bile gatove, na je mangupski ef egzekutive uzeo mladu i ljupku francusku aristokratkinju pod ruku pa je poveo ukrug, da bi je upoznao sa svima poznatima. Primakla sam se bli e predsjednikovoj sviti i ula kako Teddy Roosevelt predstavlja Mme. de Chagny novom mu u svoje neakinje, pa sam uskoro uvrebala priliku da izmijen im nekoliko rijei s tim zapanjujue lijepim mladiem. Upravo je stigao s Harvarda, i sad studira pravo na Columbiji. Naravno da sam ga upitala da li razmi lja i o poli tikoj karijeri, po uzoru na eninog slavnog rodaka, a on mi je priznao da bi se to jednog dana moglo dogoditi. Kad je prijem ivnuo, i kad je jelo i pilo poelo veselo kru iti, opazila sam da su u kutu postavili glasovir. Za njim je bio mladi i svirao laganu glazbu na ega doba, z a razliku od ozbiljnijih klasinih arija u operi. Ispostavilo se da je to mladi ru ski doseljenik, koji je jo govorio engleski s jakim stranim akcentom. Rekao mi je da je skladao nekoliko melodija, da ih svira sam, te da bi se volio potvrditi k

ao skladatelj. Pa imao nam puno sree mladi Irving Berlin. U prvom dijelu slavlja kao da je netko nedostajao, netko koga bismo mo da rado upo znali i estitali mu - nije, naime, bilo onog nepoznatog zamjenika koji je od hosp italiziranog Davida Melrosea preuzeo ulogu traginog kapetana Regana. U prvi se as njegov izostanak moglo objasniti te kim ski 160 danjem popriline minke koja mu je pokrivala najvei dio lica. Ostatak je trupe slobo dno cirkulirao, kao parada tamnih modro-zlatnih odora Unije, kao i golublje sivi h dolamica vojnika Konfederacije. Ipak su i oni koji su glumili ranjene vojnike u bolnikoj sceni brzo skinuli zavoje i odbacili grube take. No tajanstveni tenor n ikako da se pojavi. A kad se pojavio, pojavio se na glavnim vratima planta erske kue, na vrhu dvostruko g stubi ta to se spu talo na pozornicu gdje su se svi sjajno zabavljali. Ali kako je ta pojava bila kratka! Zar je taj tako iznimno nadaren pjeva zaista tako boja ljiv? Mnogima je dolje na trijemu sasvim promakao. Ali nekom ipak nije. Kad je pro ao kroz vrata, opazila sam da je i dalje zadr ao svoju te ku masku, zavoj k oji mu je u operi pokrivao najvei dio lica, tako da su mu se vidjele samo oi i obr is eljusti. Ruka mu je bila na ramenu mladog diskantista koji nas je tako oparao s vojih pjevom - na ramenu Pierrea, sina Mme. de Chagny. Kao da je djeaku ne to apnuo u uho, i dijete je s razumijevanjem kimnulo glavom. Mme. de Chagny ih je smjesta opazila, a meni se uinilo da joj je preko lica pre la sjenka straha. Njezin se pogled spojio s pogledom iza maske, jako je problijedje la kad je opazila svog sina kraj tenora u modroj odori Unije, a ruka joj je pole tjela prema ustima. A onda je ve trala uza stube prema toj udnoj pojavi, dok je gla zba svirala i dalje, a mno tvo grmilo razgovorom i smijehom. Opazila sam kako nekoliko trenutaka napeto razgovaraju. Mme. de Chagny je skinul a tenorovu ruku svom sinu s ramena i dala djeaku znak da 161 potri niza stube, to je on i uinio, nedvojbeno tra ei po teno zaslu enu limunadu. Tek se ada diva najednom nasmije ila i nasmijala, kao od olak anja. Je li je on to komplime ntirao zbog najbolje izvedbe u ivotu, ili se ona toliko upla ila za djeaka? Napokon sam opazila kako joj je predao pisamce, samo komadi papira, i ona ga je u zela na dlan i stavila u prsluk. A onda je on nestao, vratio se kroz vrata plant a erske kue, a primadona je sama si la stubi tem i vratila se u dru tvo. Ne vjerujem da j e itko drugi opazio taj krajnje neobian incident. Pono je ve bila dobrano pro la kad su raspolo eni gosti, umorni ali silno veseli, po li put svojih koija, hotela i kua. Ja sam, dakako, pohitala natrag u uredni tvo New Yor k Worlda pobrinuti se da ba vi, dragi moji itatelji, prvi doznate to se sino dogodil o u Manhattanskoj operi. 162 v SESNAEST Predavanjie profesora Charlesa Blooma Fakultet novinarstva, Sveuili te Columbia, Ne w York, o ujka 1947. Mlade dame i gospodo, mladi ameriki gradani to te ite jednoga dana postati velikim n ovinarima, s obzirom na to da me sada vidite prvi put, dopustite mi da se predst avim. Zovem se Charles Bloom. Radio sam kao novinar, uglavnom u ovom gradu, skor o pedeset godina. Poeo sam negdje na prijelomu stoljea kao potrko u uredni tvu starog New York American a, te do 1903. uspio uvjeriti novine da me uzdignu do uzvi enog mjesta, kako mi se tada inilo, opeg reportera u gradskoj rubrici, to jest takvog koji iz dana u dan prati sva novinama zanimljiva zbivanja u ovome gradu. Tijekom godina vidio sam mnoga novinska zbivanja, a mnoga sam i opisao. Neka su bila herojska, druga efemerna, neka su od njih promijenila tijek i na e i svjetske povijesti, neka su pak bila samo tragina. Ja sam bio na popri tu kad je trebalo po pratiti samotni odlazak Charlesa Lindbergha s uzleti ta zavijena u maglu, na njego v put preko Atlantika, a bio sam na svome mjestu i kad je trebalo dobrodo 163 licom doekati svjetskoga ,junaka. Ja sam pokrio inauguraciju Franklina D. Roosevel

ta, kao i vijesti o njegovoj smrti prije dvije godine. U Prvom svjetskom ratu ni kad nisam bio u Evropi, ali sam zato ispratio na e momke kad su iz ove luke krenul i prema flandrijskim poljima. Kasnije sam se preselio iz Americana, gdje sam prisno poznavao kolegu Damona Run yona, i pre ao u Herald Tribune i napokon u Times. Pokrivao sam ubojstva i samoubojstva, ratove mafijskih bandi i gradske izbore, r atne sukobe i sporazume kojima su zavr avali, posjeivao slavne ljude i stanovnike s lamova. ivio sam s uzvi enima i monima, ali i s ljudima u bijedi i oskudici, pratio poslove velikih i dobrih, ali i niskih i opakih. I sve to u jednom jedinom gradu , koji nikad ne umire i nikad ne spava. Za posljednjeg rata, iako ve pomalo za odstrjel, sredio sam da me po alju u Evropu, gdje sam s na im B17 letio iznad Njemake - moram priznati, smrznut od straha - a k asnije bio oevidac njemake predaje prije skoro dvije godine, te napokon - to mi je bio zadnji zadatak - u ljetu 45. pokrivao Potsdamsku konferenciju. Tu sam se upo znao s britanskim voom Winstonom Churchillom, kojem su usred konferencije izglasa li nepovjerenje, pa ga je stoga zamijenio novi premijer Clement Attlee; a tamo s am, dakako, upoznao i na eg predsjednika Trumana, pa ak i mar ala Staljina, ovjeka koj i e nam, bojim se, uskoro prestati biti prijateljem i postati ba ljutim du manom. I~ad sam se vratio, bio sam zreo za mirovinu, pa mi je bilo dra e da odem sam nego da me izbace, a onda sam primio ljubaznu ponudu vodite 164 lja ove katedre da preu~ mem mjesto izvanrednog profesora i poku am vam prenijeti pone to od onog ega me uenje stajalo prilino skupo. Kad bi me tko upitao koje su kvalitete potrebne za dobrog novinara, ja bih rekao etiri. Prvo, nikad nemojte poku avati samo vidjeti, izvijestiti i posvjedoiti, nego poku ajte prije svega shvatiti. Poku ajte shvatiti ljude s kojima se susreete i doga daje koje vidite. Stara izreka veli: Sve shvatiti znai sve oprostiti. ovjek ne mo e sve shvatiti jer je nesavr en, ali mo e poku ati. Stoga mi elimo javiti to se zapravo do godilo onima koji nisu bili na mjestu zbivanja, ali bi ipak eljeli znati. Jer u b uduem vremenu povijest e zabilje iti da smo mi bili svjedoci; da smo od nje vidjeli vi e od politiara, javnih slu benika, bankara, financijera, magnata i generala. Zato t o su oni bili zatvoreni u svojim odvojenim svjetovima, dok smo mi bili posvuda. A ako svjedoimo lo e, bez razumijevanja onog to ujemo i vidimo, onda emo zabilje iti sam o niz injenica i brojaka, pa emo se s jednakim povjerenjem odnositi prema la ima koj e nam serviraju kao i prema istini, i tako stvoriti la nu sliku. Drugo, nikad ne prestanite uiti. Taj proces nema kraja. Budite kao vjeverica. Spr emajte komadie informacija i obja njenja na koje vas nanese put; nikad ne mo ete znat i kad e to siu no obavje tenje biti onaj kljuni element bez njega neobja njive slagalice. Tree, morate razviti nos za priu. Pritom mislim na svojevrsno esto utilo, svijest da n e to nije ba sasvim kako treba, da se zbiva ne to udno, ali da to nitko drugi ne vidi. Ako nikad ne razvijete taj nos, vjerojatno ete biti i kompe 165 tentni i savjesni, na ponos zanata. Ali kraj vas e, i nenasluene, prolaziti prie; o dlazit ete na slu bene presice gdje ete uti samo ono to budu htjeli da doznate. I onda ete vjerno prenijeti to su rekli, la kao i istinu. Podii ete svoju plau i otii kui, no odradiv i svoj posao. Ali zato nikad neete, bez nosa, u etati u bar opijeni adrena linom jer znate da ste upravo razbucali najvei skandal godine i to samo zato to st e opazili ne to udno u sluajnoj opasci, u stupcu prepariranih brojaka, u neopravdano oslobadajuoj presudi, naglo povuenoj optu bi, opazili ne to to su sve va e kolege propus tili opaziti. U na em poslu ni ta nije ni izdaleka slino toj opijenosti adrenalinom; to je kao kad pobijedi na Grand Prixu, kad zna da si upravo napravio krupnu eksklu zivnu temu a konkurentske medije otpirio u pakao. Nama novinarima nije nikad bilo sudeno da budemo voljeni. Ba kao i policajci, i m i to moramo naprosto prihvatiti ako u tom udnom poslu elimo napraviti karijeru. Pa ipak, iako nas ne vole, veliki i moni nas ipak trebaju. Filmska nas zvijezda gura s puta dok paradno koraa prema svojoj limuzini, ali ako tisak ne spomene nju ili njezine filmove, ako ne objavi njezinu sliku ili nekol iko mjeseci ne prati njezine odlaske i dolaske, njezin e agent uskoro vri teim glaso m tra iti na u pa nju. Politiar nas mo e ocrnjivati kad je na vlasti, ali poku ajte ga samo potpuno ignorira

ti kad agitira pred izbore, ili treba objaviti nekakav trijumf koji ga kuje u zv ijezde, i on e vas preklinjati za malo prostora. Velikima i monima svida se s visine gledati na 166 nas, ali deko moj, oni nas itekako trebaju. jer oni ive od publiciteta koji im sam o mi mo emo dati. Sportske zvijezde ele da se javlja o njihovim nastupima, jer ljub itelji sporta ele znati. Domaice iz visokog dru tva upuuju nas na ulaz za poslugu, no ako ne spomenemo njihov dobrotvorni bal ili neki njihov veliki dru tveni uspjeh, eto ih na rubu oaja. Novinarstvo je oblik moi. Nevaljalo primijenjena, mo je tiranija; ako se pak njom slu imo obzirno, onda je ona preduvjet bez kojeg nijedno dru tvo ne mo e ni opstati, a kamoli napredovati. Ali to nas onda dovodi do pravila broj etiri: nije na posao ui u establi ment, niti se pretvarati da smo to uinili, jer smo se, prilazei im tako b lizu, zapravo pridru ili velikim i monim. Na je posao u demokraciji sondiranje, razo tkrivanje, provjeravanje, izno enje na sunce, skidanje koprene, postavljanje pitan ja, ispitivanje. Na je posao ne vjerovati, sve dok se ne doka e da je ono to su nam rekli istina. Zato to imamo mo, mi smo opsjednuti arlatanima, la njacima, hoh taplerima , kuharima klinorbe - u svijetu novarstva, trgovine, industrije, estrade, a ponajv i e u politici. Va i gospodari moraju biti Istina i itatelji, i nitko drugi. Nikad nemojte puzati, nikad se nemojte pokriti preko glave, nikad ne dajte da vas zastra ivanjem prisile na pokornost i nikad nemojte zaboraviti da itatelj sa svojim bakrenjakom ima jed nako pravo i na va trud i na va e po tovanje, jednako pravo da uje istinu kao i sam Se nat. Ostanite stoga skeptini pred silom i povlasticama, i onda ete nam svima biti na ast. A sad, budui da je ve kasni sat, i zacijelo ste 167 ve umorni od uenja, isp,;unit u ostatak vremena jednom priom. Priom o prii. I ne, nije to pria u kojoj sam ja bio pobjedonosni junak, nego ba naprotiv. Bila je to pria k oju nisam vidio kako se razvija svud oko mene zato to sam bio mlad i pun sebe, i tako zapravo nisam uspio shvatiti emu zapravo prisustvujem. To je ujedno i novinska pria, jedna jedina u mom ivotu, koju nikad nisam napisao. Nikad je nisam napisao, iako su u policijskoj arhivi ostali glavni obrisi, pa su tako preko nje napokon i dospjeli u novine. Ali sam zato bio na popri tu; i sve s am vidio, i trebao sam znati, ali mi je promaklo. To je jedan od razloga za to je nikad nisam napisao. Ali sam tako postupio djelomice i zato to se ljudima ponekad zna dogoditi pone to to bi ih, da se obznani, moglo uni titi. Neki su to zaslu ili, i to ih je i sna lo: nacistiki generali, mafijski efovi, korumpirani sindikalni voc~e i politiari prodane du e. Ali veina ljudi ne zaslu uje da bude uni tena, a ljudski ivot z na ponekad biti tako tragian da bi razotkrivanje njegova jada samo podvostruilo bo l. Zar sve to samo za nekoliko palaca novinskoga stupca, a u koji e se ve sutradan umatati riba? Mo da, no unato tome to sam tada radio za uti tisak Randolpha. Hearsta , i to bih, da je urednik za to ikada doznao, isti as dobio otkaz, to to sam vidio meni je bilo tako tu no da to nisam mogao objaviti, nego sam pustio da proe. Ali sa da, nakon etrdeset godina, sve to vi e i nije tako va no. Bilo je to u zimi 1906. Bile su mi tada dvadeset etiri godine; bio sam newyor ki ul ini deran ponosan to je reporter Americana i sretan zbog toga. 168 Kad se danas osvrnem ,, vidim to sam bio, ne mogu se nauditi vlastitoj drskosti. B io sam drzak, pun sebe, ali sam zapravo shvaao malo. Tog je prosinca grad na sebe preuzeo ulogu domaina jedne od najpoznatnijih operni h pjevaica svijeta, izvjesne Christine de Chagny. Ona je trebala nastupiti u glav noj ulozi u prvom tjednu nakon otvaranja nove operne kue, Manhattanske opere, koj a je ve tri godine kasnije stavila klju u bravu. Imala je trideset dvije godine, b ila je lijepa i vrlo armantna. Sa sobom je povela i svog dvanaestogodi njeg sina Pi errea, skupa sa sobaricom i sinovim privatnim uiteljem, irskim sveenikom ocem Jose phom Kilfoyleom. Uz jo dva tajnika. Stigla je bez mu a est dana prije inauguralnog p ojavljivanja u operi na dan treeg prosinca, a mu joj se bio pridru io kasnijim brodo m, koji je krenuo drugog, zato to su ga zadr ali poslovi na imanju u Normandiji. Ja o operi nisam znao ni ta, pa ipak sam se u to upleo zato to je njezina pojava iz

azvala veliko kome anje, i to najvi e stoga to do tada nijedan pjeva njezina kalibra n ije pre ao Atlantik da nastupi u New Yorku. Ona je bila perjanica grada. Zahvaljuj ui kombinaciji sree i dobre staromodne chutzpah, uspio sam je nagovoriti da me pri hvati za vodia po New Yorku, kroz sve njegove razne znamenitosti i spektakle. Bio je to san od zadatka. Nju je tisak toliko progonio da je njezin domain, operni i mpresario Oscar Hammerstein, zabranio svaki pristup prije gala otvorenja. Pa ipa k sam ja, zahvaljujui slobodnom pristupu njezinu apartmanu u Waldorf-Astoriji, mo gao pisati dnevne biltene o njezinu itinereru i aran manima. Zahvalju 169 jui tome moja je karijera,;;i gradskoj rubrici Americana grabila koracima od seda m milja. Pa ipak se oko nas dogadalo ne to misteriozno i udno, a da ja to nisam ni opazio. T o se ne to odnosi na bizarnu i neuhvatljivu pojavu, na ovjeka koji se po volji pojavl jivao i nestajao, no koji je ipak iza kulisa nedvojbeno igrao nekakvu ulogu. Najprije se pojavilo pismo, koga je osobno donio neki pravnik iz Pariza, Francus ka. Zahvaljujui istoj igri sluaja, pomogao sam mu da to pismo preda u centralu jedn oj od najbogatijih i najmonijih korporacija u New Yorku. I ondje mi je, u konfere ncijskoj dvorani, pogled na trenutak pao na ovjeka koji stoji iza te korporacije, ovjeka kome je to pismo i bilo upueno. On je zurio u mene iz otvora za pijuniranje u zidu, a bilo je to u asavajue lice pokriveno maskom. Ja sam o tome razmi ljao jo sa mo neko vrijeme, no ionako mi nitko nije vjerovao. U roku od etiri tjedna primadoni odredenoj za inauguralnu galu Manhattanske opere bilo je otkazano, a umjesto nje je bila pozvana da nastupi, uz astronomski hono rar, ta francuska diva. Iz Pariza, Francuska. Osim toga su se poele iriti glasine da Oscar Hammerstein ima tajnog i jo bogatijeg podupiratelja, nevidljivog financi jera/partnera koji mu je zapovjedio da izvr i promjenu. Trebao sam naslutiti vezu, ali nisam. U dan kad je dama stigla na obalu Hudsona, udni se fantom pojavio opet. Taj ga pu t ja nisam vidio, ali jest jedan kolega. Opis je bio identian: samotnik pod masko m, stajao je na skladi tu i promatrao dolazak pari ke primadone u New York. I opet n isam uoio vezu. Kasnije je bilo oito da je 170 to on poslao po nju, j~r je njegova rije bila jaa od Hammersteinove. Ali za to? Na k raju sam to ipak otkrio, no tad je ve bilo prekasno. Kao to rekoh, upoznao sam se s tom damom, ini se da sam joj se svidio, pa me i pus tila u apartman da mi dade ekskluzivni intervju. Tada je njezin sin razmotao ano nimi dar, glazbenu kutiju u obliku majmuna. Kad je Mme. de Chagny zaula melodiju koju je svirao, kao da ju je pogodio grom. Samo je pro aptala: Ma karada . Prije dvanaes t godina. Sigurno je tu , a moje se svjeice i dalje nisu htjele upaliti. Ona je svakako eljela ui u trag majmunulutki, a ja sam zakljuio da zacijelo potjee i z trgovine igrakama na Coney Islandu. Dva dana kasnije svi smo oti li onamo, a ja s am im do ao kao nekakav vodi. I onda se opet dogodilo ne to udno, a meni opet nije pro radilo alarmno zvonce. U dru tvu smo bili ja, primadona, njezin sin Pierre i njegov privatni uitelj otac J oe Kilfoyle. Budui da mene igrake nisu zanimale, prepu stio sam Mme. de Chagny i njezina sina skrbi efa zabave, ovjeku zadu enom za cijeli va ar. Ja se sam nisam ni potrudio ui u duan. A trebao sam to uiniti, jer sam kasnije doznao da ovjek koji je dijete i njegovu majku vodio po duanu, nije nitko drugi d oli mrana pojava koja sebe naziva Dariusom, a koju sam vidio prije nekoliko tjeda na kad smo predavali ono pismo iz Pariza. Kasnije sam od efa zabave doznao, a on je bio stalno nazoan, da mu je taj ovjek ponudio svoje usluge, predstaviv i se znalc em za igrake, ali je zapravo vrijeme provodio u ispitivanju malog o njegovu porij eklu. 171 No dobro, dok su dje~ k i njegova majka pregledavali igrake u duanu, ja sam s katol ikim sveenikom etao obalom. ini se da su unutra bile police i police pune tih majmun a, ali nijedan nije svirao onu udnu melodiju koju je odsvirao onaj prvi u njezinu apartmanu u Waldorf-Astoriji. Potom je gospoda oti la sa efom zabave pogledati takozvanu Dvoranu zrcala. Ja opet nisam po ao za njom. Napokon, nisam ni bio pozvan. Vratio sam se u zabavi te da vidi

m je li dru tvo spremno za polazak i povratak na Manhattan. Opazio sam da irski sveenik prati djeaka do koije koju smo unajmili na kolodvoru, t e samo ovla opazio da su kraj njih jo jedna kola. to je bilo neobino, jer je zabavi te bilo pusto. Bio sam na pola puta izmedu ulaza i Dvorane zrcala, kad se pojavio neki ovjek. Tra o je prema meni obuzet, kako mi se inilo, panikom. Bio je to Darius. On je bio ge neralni direktor korporacije iji je pravi gazda, po svemu sudei, bio onaj tajanstv eni ovjek s maskom. Pomislio sam da ide na mene, ali je on protrao ravno mimo, kao da me i nema. Do ao je iz Dvorane zrcala. U prolasku je ne to viknuo, ali ne meni, nego kao da se obraa vjetru s mora. Nisam to razumio. Ton nije bio engleski, ali kako imam dobro uho za zvukove, pa makar ne uvijek i za njihova znaenja, uzeo sam olovku i na vrljao to to mi se uinilo da sam uo. Kasnije, mnogo kasnije i prekasno, vratio sam se na Coney Island i opet stupio u razgovor sa efom zabave koji mi je pokazao svoj dnevnik, a u kojem je pribilje io sve to se dogodilo u Dvorani zrcala dok sam ja etao pla om. Da sam samo prije 172 vidio taj odlomak, zacijPlo bih razumio to se oko mene zbiva, i uinio ne to da sprij eim ono to se kasnije dogodilo. Ali ja tada nisam zavirio u efov dnevnik, i nisam s hvatio one tri rijei na latinskom. Mislim, vama e se to, dana njim Ijudima, mo da uiniti udnim, ali je u to doba odjea bila prilino formalna. Od mladih se ljudi oekivalo da stalno nose tamna odijela, poesto s prslukom, a uz njih i u krobljene ovratnike i man ete. Nevolja je bila u tome to j e to stvaralo raune koji su stizali iz praonica, a koje mladi ljudi na mr avoj plai nisu mogli pokrivati. Zbog toga su mnogi od nas nosili bijele celuloidne ovratni ke i man ete, koji su se dali skinuti, pa bismo ih samo otrli vla nom krpicom i osta vili preko noi da se su e. Tako smo jednu ko ulju mogli nositi i po nekoliko dana, no ipak uvijek pokazivati iste i ovratnike i man ete. Kako mi je bilje nica bila u d epu od sakoa, rijei to ih je uskliknuo ovjek kojeg sam znao samo kao Dariusa, zapisao s am na lijevoj man eti. Kad je tako protrao kraj mene, izgledao mi je napola poludio, i bio je to sasvim drugi ovjek od onog ledeno hladnog direktora kojeg sam upoznao u konferencijskoj dvorani. Crne su mu oi bile razrogaene i zapiljene u prazno, lice mu je jo bilo bli jedo kao lubanja, a antracitno mu je crna kosa u trku lepr ala na vjetru. Okrenuo sam se da vidim kamo e, i vidio kako je stigao do ulaza u park. Tu se susreo s on im irskim sveenikom koji je djeaka, Pierrea, zatvorio u koije i sad se vraao potra iti svoju poslodavku. Kad je ugledao sveenika, Darius je zastao, i sad su se na nekoliko sekundi zagled ali jedan u drugog. ak i kroz trideset jardi novembarskog 173 vjetra osjetio sam napetost. Bili su kao dva pitbula pri upoznavanju dan prije b orbe. A onda se Darius pokrenuo, pa potrao do svojih kola i odvezao se. Otac Kilfoyle je stigao stazom smrknut i zami ljen. Mme. de Chagny je izi la iz Dvor ane zrcala blijeda i potresena. Na ao sam se usred paklene drame, a nisam shvaao emu sam to svjedokom. Odvezli smo se natrag do kolodvora El, a onda u ti ini vlakom d o Manhattana, samo to je djeak veselo brbljetao o trgovini igraaka. Posljednji mi je znak da se ne to zbiva stigao tri dana kasnije. Inauguralna je ga la bila trijumf, nova opera kojoj se imena ne mogu sjetiti do ivjela je velik uspj eh, ali ja nikad nisam bio ba jako lud za operom. Oito je Mme. de Chagny pjevala k ao sam aneo s neba i rasplakala pola gledali ta. Kasnije je na samoj pozornici prir eden prijem da ti pamet stane. Na njemu je bio i predsjednik Teddy Roosevelt, ka o i svi oni megabogatuni iz newyor kog dru tva; tu su se na li i boksai, Buffalo Bill da, mlada damo, stvarno sam ga upoznao - i svi su se oni do li pokloniti mladoj o pernoj zvijezdi. Radnja je opere bila smje tena u Ameriki graanski rat, a glavna je kulisa bila fasad a velianstvene virginijske planta erske kue. Ulaz joj je uzdignut, a s njega s obje strane vode stube do nivoa pozornice. I negdje na polovici proslave na tim se vr atima pojavio ovjek. Smjesta sam ga prepoznao, ili sam bar tako mislio. Bio je odjeven u kostim u koj em je glumio, u odoru ranjenog kapetana unionistikih snaga, ali koji je bio tako ljuto ranjen da mu je skoro itavo

174 lice bilo prekriveno maskom. Ba je on u zavr nom inu s Mme. de Chagny otpjevao stras tveni duet pri povratku zarunikog prstena. Iako je opera ve bila gotova on je zaudo jo nosio masku. A onda sam napokon shvatio i za to. Zato to je ba on bio onaj Fantom, onaj neuhvatljivi vlasnik tolikog dijela New Yorka, ovjek koji je svojim novcem potpomogao stvaranje Manhattanske opere i koji je preko Atlantika doveo francusk u plemkinju da nam pjeva. Ali za to? To sam doznao tek kasnije, i to prekasno. Ja sam u tom trenutku razgovarao s vikontom de Chagnyjem, armantnim mu karcem, nevj erojatno ponosnim na enin uspjeh i sretnim to se upravo upoznao s na im predsjedniko m. Preko njegovih sam ramena vidio kako se primadona uspinje stubama prema trije mu i razgovara s ovjekom kojeg sam ve poeo smatrati Fantomom. Znao sam da je to ope t on. Nije to mogao biti nitko drugi, a ini se i da je nad njom imao nekakvu vlas t. Jo nisam bio uspio povezati da su se oni ve bili upoznali, prije dvanaest godin a, u Parizu, i to ne samo upoznali. Prije nego to su se rastali, on joj je na dlan stavio presavijenu ceduljicu, i on a ju je gurnula pod prsluk. A onda se on opet izgubio, kao i uvijek; u jednom bi trenutku bio tu, a u drugom ga ve ne bi bilo. U dru tvu je bila i voditeljica traerske rubrike iz suparnikog lista, Pulitzerova ca njka New York Worlda, pa je sutradan napisala kako je samo ona opazila taj incid ent koji je inae svima promakao. Imala je krivo. Meni nije. A bilo je tu i vi e tog a. itav sam ostatak veeri dr ao damu na oku i 175 naravno, nakon nekog vre~nena ona se izdvojila iz mase, otvorila pisamce i proita la ga. Kad je to uinila, osvrnula se na sve strane, zgu vala papir u lopticu i baci la ga u ko aru za smee namijenjenu praznim bocama i prljavim ubrusima. Nekoliko tre nutaka kasnije ja sam ga ve bio izvadio. I, isto za sluaj da bi vas to, mladii i dje vojke, moglo zanimati, danas sam ga donio sa sobom. Te sam ga veeri naprosto gurnuo u d ep. itav je tjedan le ao na toaletnom stoliu u mom staniu, a kasnije sam ga sauvao kao jedini spomen to u ga ikad imati na dogadaje koji su mi se odigrali pred oima. Na njemu je pisalo: Daj mi da vidim malog bar jo jeda n put. Da mu ka em posljednji zbogom. Molim te. Na dan tvog odlaska. U zoru. Bater y Park. Erik. Tada, i tek tada, uspio sam spojiti pone to od svega. Tajni obo avatelj od prije uda je, od prije dvanaest godina, u Parizu. Neuzvraena ga je Ijubav natjerala da emig rira u Ameriku i postane dovoljno i bogat i moan da mo e izvesti da mu dode pjevati u njegovoj vlastitoj operi. Dirljiva pria, ali vi e za romantine romansijerke negol i ljute reporterske guje s newyor kih ulica, a kakvom sam se inae smatrao. Ali za to je nosio masku? Za to joj nije pri ao kao i svi drugi? Na ta pitanja ja jo nisam znao odgovore. A niti sam ih tra io, i eto, tu sam te ko pogrije io. No bilo kako bilo, dama je otpjevala jo est veeri. I svaki put oborila publiku s no gu. Osmog prosinca bio je njezin posljednji nastup. Druga primadona, Dame Nellie Melba, jedini takmac francuske plemkinje u itavom svijetu, trebala je stii dvanae stog. Mme. de Chagny, njezin mu , sin i pratnja 176 trebali su se ukrcati na City of Paris, s kursom prema Southamptonu, Engleska, o dakle je trebala krenuti za Covent Garden. Njihov je odlazak bio najavljen za de setog prosinca, pa sam se, zbog sveg prijateljstva to ga je prema meni bila pokaz ala, odluio tada stvoriti na Hudsonu i ispratiti je. Do tog me je vremena sva nje zina pratnja ve bila prihvatila kao lana obitelji. Pri privatnom opro taju u njezinu salonu dat e mi moj zadnji ekskluzivni intervju za New York American. A onda u se vratiti na pokrivanje djela ubojica, drotova i gazda iz Tammany Halla. U noi s devetog na deseti spavao sam lo e. Ne znam za to, ali svi ete shvatiti da ima i takvih noi, i tada nakon nekog vremena shvatite da vi e nema ni smisla poku avati p onovno zaspati. Onda vam je bolje ustati, pa da ste s tim gotovi. To sam u 5.00 i uinio. Oprao sam se i obrijao, pa odjenuo u najbolje tamno odijelo. Privrstio sa m kruti ovratnik stra njim i prednjim drukerom te vezao kravatu. Bez razmi ljanja sa m dohvatio dvije krute man ete, od pola tuceta njih na toaletnom stoliu, i stavio i h na ruke. Budui da sam se probudio tako rano, pomislio sam kako bih mogao svrati ti do Waldorf-Astorije i pridru iti se dru tvu de Chagnyjeve na doruku. Da pri tedim na fijakeru, krenuo sam pje ice, i tako stigao u deset do sedam. Jo je bio mrak, ali

je u sobi za doruak otac Kilfoyle sjedio sam za kavom. Veselo me pozdravio i mahn uo mi da sjednem. O, gospodine Bloom , rekao je. I tako, uskoro moramo otii iz va eg lijepog grada. Dodos te nas ispratiti? Mislim, lijepo od vas. Ali malo tople zobene ka ice i tosta prip remit e vas za dan. Kono 177 bar... Uskoro nam se prid,,ru io i sam vikont, pa su on i sveenik izmijenili nekolik o rijei na francuskom. Ja ih nisam mogao slijediti, ali sam upitao hoe li nam se p ridru iti i vikontesa i Pierre. Otac Kilfoyle je pokazao na vikonta i rekao kako j e madame oti la u Pierreovu sobu da ga pripremi za put, to je oito i sam netom dozna o, ali na francuskom. Ja sam pak pomislio da ba nee biti tako, ali nisam rekao ni ta . Bila je to sasvim privatna stvar, i to ja imam s tim ako se dama eljela na trenu tak iskrasti da se pozdravi sa svojim udnim sponzorom. Oekivao sam da e oko osam sa ti pred vratima zatandrkati fijaker, pa da e nas vikontesa pozdraviti svojim uobia jenim razoru avajuim smijehom i armantnim manirama. I tako smo sjedili, nas troje, i da nekako pokrenem razgovor, upitao sam sveenika je li mu se svidjelo u New Yorku. Jako, odgovorio je on, krasan grad i pun zeml jaka. A Coney Island, upitah. Na to se on smrknuo. udno mjesto, rekao je napokon, na kojem ive udni ljudi. ef zabave, upitah. On... a i drugi, odgovorio mi je. I dalje nevin u ludnici, nastavio sam lupati. O, mislite na Dariusa, rekoh. On s e najednom naglo okrenuo prema meni, a modre su se oi zarile u me kao svrdla. Otkud ga znate? upitao je. Ve sam ga jednom sreo , odgovorih. Recite mi kada i gdje , i bila je to vi e naredba negoli zahtjev. Meni se pak ona pria s pismom uinila prilino bezazlenom, pa sam objasnio sve to se dogodilo izmeu mene i onog pari kog pravnika Dufoura, te ispriao o na em posjetu u penthouseu na vrhu najv i eg tornja u gradu. Meni naprosto 178 nikad nije ni palo na um da je otac Kilfoyle, osim to je djeaku uitelj, ujedno i is povjednik i vikontu i vikontesi. U jednom se trenutku na eg razgovora vikont de Chagny, kome je oito postalo dosadno jer nije znao engleski, ispriao i po ao gore. Ja sam pak nastavio svoju priu, i obj asnio kako sam se iznenadio kad je Darius protrao kraj mene, oito izbezumljen, i k riknuo tri nerazumljive rijei. Uslijedio je kratak sukob pogleda s njim, ocem Kil foyleom, a onda se odvezao. Sveenik se samo mr tio i utio, a onda upitao: Sjeate li se to je rekao? Ja sam pak objasnio da je to izgovorio na stranom jeziku, ali da sam zabilje io to to sam uo, i to ba na lijevoj man eti. U tom se trenutku M. de Chagny vratio. Oito ga je ne to zabrinulo, pa je s ocem Kil foyleom hitro progovorio nekoliko rijei na francuskom, a on mi ih je preveo. Nisu tu. Nigdje ne mogu nai ni majku ni sina. ja sam, naravno, znao i za to, pa sam i h poku ao umiriti rekav i: Ni ta ne brinite. Oti li su na sastanak. Sveenik se o tro zapiljio u mene, zaboraviv i me upitati otkud to znam, nego je samo ponovio: Sastanak? Samo da se pozdravi sa starim prijateljem, nekim gospodinom Erikom , dodao sam, i d alje poku avajui biti to uslu niji. Irac je nastavio zuriti u mene, i tada kao da se p risjetio o emu smo to razgovarali ba kad se vikont vratio u na e dru tvo. Ispru io je ru ku, uhvatio me za lijevo zape e, povukao ga prema sebi i okrenuo. I tu su bile, te tri rijei napisane olovkom. Jer 179 deset je dana ta man eta, le ala s drugima na mom toaletnom stoliu, i ba sam tog jutra sluajno dograbio ba nju i navukao je na ruku. Otac Kilfoyle je na man etu bacio sam o jedan pogled, i onda izrekao samo jednu rije, ali takvu za kakvu - vjerovao sam - katoliki sveenici ni ne znaju da postoji, a kamoli da bi je izgovorili. Ali je on uinio ba to. A onda je ve bio na nogama, pa me za grlo izvukao iz stolca i drekn uo mi u lice. Kamo je, za ime Bo je, oti la? Battery Park , zahripao sam. A onda je ve krenuo, potrao preko predvorja, a za njim smo potrali i ja i nesretni vikont. Proletio je kroz glavni ulaz, pa pod platnenom nadstre nicom otkrio fijake r u koji se neki gospodin u cilindru upravo spremao ui. Sirotog je ovjeka samo uhv atio za kaputi i zavitlao u stranu, a unutra je uskoila prilika u mantiji i dreknu

la koija u: Battery Park. Vozi kao sam sotona. Ja sam imao taman vremena da uskoim za njim, ba k ad je koija izbila na cestu, a za sobom sam povukao i nesretnog Francuza. Za itave vo nje otac Kilfoyle je sjedio skutren u kutu i rukama stezao kri na laniu ok o vrata. I grozniavo mrmljao: Sveta Marijo, majko Bo ja, daj nam da stignemo na vrij eme. U jednom je trenutku zastao, i ja sam se nagnuo prema njemu i pokazao na bil je ku olovkom na svojoj man eti. to to znai? upitao sam. Trebalo mu je vremena da mu se pogled izo tri na mom licu. Dele da est filius , odgovorio je on, ponoviv i rijei koje sam napisao. to znai: Sina treba uni titi. Potom se zavalio u naslon, i mal u je pozlilo. 180 Onaj ludak koji je protrao kraj mene na Coney Islandu nije bio opasan za primadon u, nego za njezina sina. Ali tu se i dalje krila zagonetka. Za to bi Darius, makar i bio opsjednut mi lju da e naslijediti gospodarevo bogatstvo, elio ubiti bezazleno g sina francuskog para? Koija je nastavila juriti jo skoro praznim Broadwayem, a n a istoku, iza Brooklina, nebo je ve poinjalo rudjeti od zore. Stigli smo na glavni ulaz na State Streetu, a sveenik je ve bio vani. Utrao je u park. Mislim, Battery Park tada nije bio ono to je danas. Danas njegove tratine rese sk itnice i otpadnici od dru tva. Tada je to bilo mirno i spokojno mjesto s itavom mre o m staza i puteljaka to su se irili od Castle Clintona, a medu njima su bila mala s krovi ta sa stablima i kamenim klupama, i u svakom su od njih mogli biti ljudi koj e tra imo. Pred vratima parka opazio sam tri odvojene koije. Jedna je od njih bila zatvoreni fijaker s livrejom Waldorf-Astorije, i taj je oito bio dovezao vikontesu i njezi na sina. Koija je sjedio na svom sanduku, skutren od studeni. Druga su kola bila i sta takva i iste veliine, ali bez oznaka, pa ipak su njihov stil i dobro odr avanje odavali da su vlasni tvo bogatog korporacijskog ovjeka. Malo podalje bila su parkirana mala jednopre na kola bez koija a, ona ista to sam ih p rije deset dana vidio kraj zabavi ta. Oito je ve stigao i Darius, i nije bilo vremen a za gubljenje. Svi smo punom parom projurili kroz ulaz. Kad smo se na li u parku, smjesta smo se razdijelili, pa potrali u raznim smjerovim a da to bolje pokrijemo to veu povr inu. Medu stablima i ivicama jo je bilo sumrano, pa je bilo te ko ljudsko 181 oblije razabrati od grmlja. ,Ipak sam, nakon nekoliko minuta tranja sad amo sad ta mo, zauo glasove. Jedan je bio mu ki, dubok i pjevan, dok je drugi bio glas lijepe operne pjevaice. Upitao sam se da li da se okrenem i potra im ostale ili da pridem. Napokon sam tiho pri ao, sve dok se nisam na ao iza zida od kalinine ivice to je opas ivala istinu medu drveem. Trebao sam smjesta poletjeti naprijed, staviti im na znanje da sam tu i uskliknu ti upozorenje. Ali djeak nije bio s njima. U jednom sam trenutku optimizma pomisl io da ga je vikontesa mo da ipak ostavila u hotelu. Zato sam zastao i oslu nuo. Staj ali su na suprotnim stranama istine, ali su im glasovi lako dopirali do mene, skr ivena iza ivice. Mu karac je imao masku, kao i uvijek, ali sam, im sam ga ugledao, odmah shvatio da je ba on bio onaj unionistiki asnik koji je s primadonom otpjevao onaj zapanjujui du et u operi i rasplakao itavu publiku. Glas je bio isti, ali sad sam ga zapravo pr vi put uo da govori. Gdje je Pierre? upitao je. Jo je u koiji , odgovorila je ona. Zamolila sam ga da se strpi nekoliko minuta. Doi e u koro. Meni je poskoilo srce. Ako je djeak u koiji, onda postoje dobri izgledi da ga Dariu s, koji ga lovi negdje po parku, nee nai. to hoe od mene? upitala je Fantoma. itav su me ivot odbacivali i odgurivali, odnosili prema meni okrutno i s porugom. Za to... zna to i predobro. Samo jednom, prije tol iko godina, ja sam u jednom prohujalom satu 182 pomislio da sam mo~,da prona ao ljubav. Ne to vee i toplije od beskrajne gorine postoj anja...

Stani, Erik. To ne mo e, to ne smije biti. Jednom sam i ja pomislila da si ti zaist a duh, nevidljivi andeo glazbe. Kasnije sam doznala istinu, da si ovjek u svakom pogledu. Tada sam te se poela bojati, bojati tebe, tvoje moi, tvog ponekad divljeg bijesa, tvog genija. Ali unato tom strahu, osjeala sam prema tebi i kompulzivnu f ascinaciju, onakvu kakvu osjea zec pred kobrom. A te zadnje veeri, u mraku kraj jezera duboko ispod opere toliko sam se bila upla i la da sam mislila umrijeti od straha. Bila sam ve napol u nesvijesti kad se dogod ilo ono... to to se dogodilo. Kad si po tedio mene i Raoula i opet nestao u tami, v jerovala sam da te vi e nikad neu vidjeti. Tada sam bolje shvatila kroza to si sve b io pro ao i prema svom jezivom otpadniku osjeala sam samo blagost i suut. Ali ljubav, pravu ljubav, i ta to bi moglo biti ravno strasti to je ti osjea za mene.. . to ja osjetiti ne mogu. Bolje bi ti bilo da si prema meni osjeao mr nju. Nikad mr nju, Christine. Samo ljubav. Ljubio sam te tada, i sve od tada, i uvijek u te ljubiti. Ali sad to prihvaam. Rana je napokon spaljena. Ali ima tu i jo jedna l jubav. Moj sin. Na sin. to e mu rei o meni? Da ima prijatelja, iskrenog i vjernog, tu u Americi. A za pet u mu godina rei istin u. Da si mu ti pravi otac. I onda neka bira. Ako to mo e prihvatiti, da Raoul, koj i mu je u svemu bio otac, i uinio za nj sve to otac mo e uiniti, da mu taj 183 Raoul ipak nije pravi roditeh, - tada neka ide k tebi, i s mojim blagoslovom. Kao da sam kraj te ivice bio pustio korijenje, toliko me zapanjilo to to sam uo. Na jednom mi je sve to je kraj mene neopa eno pro lo postalo i previ e jasno. Pismo iz Par iza koje je tom udnom pustinjaku reklo da ima ivoga sina, tajni plan da se i majka i dijete dovabe u New York, tajna udnja da ih vidi oboje, i najstra nije od svega, poludjela mr nja Dariusova prema djeaku koji bi ga mogao istisnuti s mjesta multim ilionerova nasljednika. Darius... I onda sam se najednom prisjetio da se i on krije negdje u sjenama, i ve sam htio iskoiti s ionako ve predugo odlaganim upozorenjem. A onda sam zdesna zau o korake ostalih koji su mi prilazili. U tom je trenutku iza lo sunce, pa preplavi lo istinu rumenim svjetlom, i ru iasto obojilo snje nu pra inu to je pala preko noi. A on a su mi pred oi iskrsle tri pojave. Na odvojenim stazama meni zdesna pojavili su se vikont i sveenik. Obojica su stal a kao ukopani, ugledav i ovjeka sa irokim pla tom, e irom iroka oboda i maskom koja mu je uvijek pokrivala lice, kako razgovara s Mme. de Chagny. uo sam kako je vikont pro a ptao: Le Fantome. A slijeva se najednom pojavio djeak, Pierre, u trku. I tada, kraj sebe sam zauo tihi kljocaj. Okrenuo sam se. Izmedu dva velika grma, niti deset jardi daleko i skoro nevidljiv u zaostalim du bokim sjenama, uao je ovjek. Bio je sav u crnom, ali sam ipak uhvatio odbljesak mrt vaki bijelog lica i neeg s dugakom cijevi u njegovoj desnici. Udahnuo sam zrak i ot vorio usta da uzviknem upozorenje, ali je 184 ve bilo prekasno. Ono a;to je potom uslijedilo dogadalo se tako brzo, da sad mora m usporiti zbivanja da bih ih uope mogao opisati. Pierre je doviknuo majci: l~Taman, hoemo li sada kui? Ona se okrenula prema njemu i pokazala svoj blistavi smije ak, te ra irila ruke da ga doeka i rekla: Oui, cheri. On j e potrao. Lik se u grmlju uspravio, ispru io ruku i po ao za djeakom u trku, kao to e se pokazati, s mornarikim Coltom. I tada sam ja viknuo, ali se moj krik utopio u mn ogo glasnijoj buci. Djeak je stigao k majci i bacio joj se u zagrljaj. Da je, medutim, njegova te ina n e bi zbacila s nogu, ona ga je u zagrljaju zavrtjela, kao to to roditelji i inae in e. Moj povik upozorenja i prasak Colta stigli su zajedno. Vidio sam kako se lije pa mlada ena stresla kao da ju je ne to udarilo u leda, to se zapravo i dogodilo, je r je, u okretu, zaustavila metak namijenjen sinu. ovjek s maskom strelovito se okrenuo prema mjestu otkud je do ao prasak, ugledao po javu u grmlju, izvukao ne to ispod ogrtaa, ispru io ruku i opalio. Zauo sam tihi prasa k siu nog Derringera sa samo jednim metkom, ali je i taj jedan bio dovoljan. Deset jardi od mene atentator je digao obje ruke na lice. A kad je pao, uz prasak se s ru io iz grmlja i strovalio u snijeg, s licem prema gore, u mraznoj zori, dok mu s e posred ela cnjela samo jedna rupa. Ja sam stajao kao prikovan na svome mjestu iza ivice. Nisam se mogao ni pomaknuti

. I hvala Providnosti da ni ta vi e i tako nisam mogao uiniti. Za ono to sam mogao uini ti prije, sad je ve 185 bilo prekasno, jer sam i u~, i vidio toliko toga, a shvatio tako malo. Na drugi pucanj, i dalje ni ta ne shvaajui, djeak je ispustio majku, koja je pala na koljena. Na ledima joj se ve irila crvena mrlja. Meko olovno zrno nije pro lo kroza nju i pogodilo joj sina u naruju, nego je ostalo u njoj. Vikont je kriknuo Christi ne i potrao da je uzme u naruje. Ona se naslonila na njegove ruke, podigla pogled i nasmije ila se. Otac Kilfoyle je ve bio na koljenima kraj nje u snijegu. Odmotao je iroku traku to ju je nosio oko pasa, poljubio joj oba kraja i prebacio oko vrata. Molio je brzo i usrdno, a suze su mu tekle niz grubo irsko lice. ovjek pod maskom bacio je svo j maleni pi tolj u snijeg i sad je stajao kao kip, oborene glave. Zaplakao je i ra mena su mu se poela nijemo dizati i spu tati. Mali Pierre u prvi as kao da i nije mogao shvatiti to se dogodilo. U jednom trenut ku mati ga je grlila, a ve u sljedeem naoigled mu je umirala. Kad je prvi put zazva o Maman , to je zazvualo kao pitanje. Drugi i trei put bio je dirljiv. A onda, kao da tra i obja njenje, okrenuo se vikontu. Papa? upitao je. Christine de Chagny je otvorila oi i njezin je pogled na ao Pierrea. Sad mu je govo rila posljednji put, sasvim jasno, prije nego to je njen bo anski glas zauvijek uti hnuo. Rekla je: Pierre, to nije tvoj pravi papa. On te je odgojio kao svoga, ali tvoj pravi otac stoji tu. Kimnula je prema pognutom liku s maskom. Oprosti mi, ljubavi. I tad je umrla. Neu iz toga praviti spektakl. 186 Naprosto je umrla. Oi su joj se zatvorile, iz nje je za tropotao zadnji dah, a glav a joj je klonula ustranu, mu u na prsa. Nekoliko je trenutaka vladala potpuna ti ina , no ti su trenutci bili kao stoljee. Djeak je pogledao jednog pa drugog mu karca. A onda je vikonta upitao jo jednom: Papa? Mislim, u proteklih sam nekoliko dana bio stekao dojam da je taj francuski arist okrat vrlo pristojan ovjek, ali nekako nedjelatan, u usporedbi, recimo, s dinamini m sveenikom. No sad kao da je ne to u lo u nj. Tijelo njegove mrtve ene le alo mu je u pregibu lijevog lakta. Desnom je rukom potr a io njezine prste i polako skinuo zlatni prsten. Prisjetio sam se zavr ne scene ope re, kad joj je vojnik raznesena lica vratio taj isti prsten kao znak prihvaanja in jenice da se njihova ljubav nee nikad ostvariti. Francuski je vikont skinuo prste n s njezina prsta i utisnuo ga u dlan svog ubijenog posinka. Jard dalje, otac Kilfoyle je ostao na koljenima. Divi je bio dao konano razrje enje pred smrt, i sad se molio za njezinu besmrtnu du u. Vikont de Chagny je uzeo mrtvu enu u naruje i ustao na noge. I tada je taj ovjek, k oji je tudeg sina odgojio kao vlastitog, progovorio svojim nesigurnim engleskim. Istina je, Pierre. Maman ima pravo. Za tebe sam uinio sve to sam mogao, ali nikad n isam bio tvoj prirodni otac. Prsten pripada njemu, jer je on tvoj otac u Bo jim oim a. Vrati mu ga. I on ju je volio, i to onako kako ja nikad nisam mogao. A jedinu enu koju sam ikad volio, odvest u natrag, da poiva u francuskoj zemlji. Da nas, tu, u 187 ovaj as, prestao si biti djeakom i postao mu karcem. I sad mora sam odluiti. Stajao je tako, sa enom u naruju, i ekao na odgovor. Pierre se okrenuo i dugo se za gledao u ovjeka progla ena njegovim ocem po krvi. ovjek koga sam zvao naprosto Fantomom s Manhattana, stajao je sam, pognute glave, a ve i sama udaljenost koja ga je razdvajala od ostalih kao da je predstavljala udaljenost na koju ga je ljudski rod odgurnuo. Pustinjak, vjeni otpadnik koji je u jednom trenutku pomislio da su mu se ukazali bar neki daleki izgledi da do ivi l judske radosti, no onda su ga otjerali. I sad mi je svaka crta njegova tijela go vorila da je jednom izgubio sve do ega mu je bilo stalo, i da e to sad izgubiti po novno. Nekoliko je trenutaka vladala ti ina dok je djeak zurio preko istine. Preda mnom je bilo ono to Francuzi zovu tableau vivant. est likova na toj ivoj slici, dvoje mrtvi h i etvero shrvano bolom.

Francuski je vikont bio na koljenu i grlio torzo svoje mrtve ene. Polo io je obraz na njezino tjeme, na glavu koja mu se zibala na prsima, i milovao joj crnu kosu kao da je tje i. Fantom je stajao nepomino, glave i dalje oborene, potpuno pora eno. Darius je le ao n ekoliko koraka od mene, otvorenih oiju, i zurio u zimsko nebo koje vi e nije mogao vidjeti. Djeak je stajao kraj pooima, a sve u to je ikad vjerovao i smatrao dijelom nepromjenjiva poretka, sad je le alo izderano u komadie, sred nasilja i totalne za prepa tenosti. Sveenik je i dalje bio na koljenima, lica okre 188 nuta prema nebu, oiju~ zatvorenih, ali sam opazio kako mu krupne i tvrde ake ste u m etalni kri a usne mu se miu u nijemoj molitvi. Kasnije, i dalje obuzet vlastitom n esposobno u da objasnim ono to se potom dogodilo, posjetio sam ga u njegovu domu u s lamu Lower East Sidea. Ono to mi je ispriao ja jo nisam uspio stvarno shvatiti, ali u vam to prenijeti. Rekao mi je kako je na utihloj istini zauo nijeme krikove. Na nekoliko je stopa od sebe uo gorku tugu tihoga Francuza. uo je i smueni bol djeaka kojemu je sedam godin a bio uiteljem. Ali je kroz sve to, kako mi ree, uo i jo ne to. Na toj je istini bila i du a izgubljena, i sad je kriala u agoniji kao Coleridgeov albatros lutalica, to le bdi sam kroz nebo bola nad oceanom oaja. I on je molio da ta izgubljena du a ponovn o u Ijubavi prema Bogu nade svoje sigurno utoi te. Molio je za udo koje se nije mogl o dogoditi. Vidite, ja sam tada bio uznosito idovsko mome iz Bronxa. to sam ja znao o du ama izgubljenim, iskupljenju i udima? Mogu vam samo ispriati to sam vidio. Pierre je polako preko istine krenuo prema njemu. Podigao je ruku i skinuo e ir iroko g oboda. Uinilo mi se kao da je ovjek pod maskom sitno zajecao. Jer tjeme mu je bi lo elavo, izuzmemo li nekoliko busena rijetke kose, a ko a uprskana modrim brazgoti nama i izbrazdana kao rastaljeni vosak. Djeak je bez rijei skinuo masku s tog lica . Mislim, vidio sam ja i tijela na kamenim stolovima Bellevuea, od kojih su neka u Hudsonu proboravila ve mnogo dana; vidio sam i ubijene po boji tima Evrope. Ali jo nikad nisam vidio lice 189 kao to to se otkrilo iza mas~Ce. S jedne je strane bio samo komadi eljusti, a oi, iz kojih su tekle suze niz opusto ene obraze, izgledale su ljudski na licu inae tolik o iznaka enom da se jedva jo i moglo nazvati ljudskim. Sad sam napokon mogao shvati ti za to nosi tu masku, i za to se skriva pred ljudskim rodom i itavim na im dru tvom. Pa ipak je stajao tako, razotkriven i poni en pred svima nama, i to rukom djeaka koji mu je sin. Pierre se dugo zagledao u to stra no lice, bez ikakva vidljiva znaka okiranosti ili odbojnosti. A onda je iz desnice ispustio masku. Dohvatio je oevu ljevicu i na et vrti mu prst stavio zlatni prsten. I tada je podigao obje ruke, zagrlio rasplakanog ovjeka i rekao sasvim jasno: Oe, elim ostati tu i s tobom. I to bi bilo to, mlade dame i gospodo. U roku od nekoliko sati pria o ubojstvu di ve pronijela se itavim New Yorkom. Pripisano je bilo poludjelom fanatiku, koji je i sam ustrijeljen na popri tu svoje infamije. Bila je to verzija koja je odgovara la i gradonaelniku i gradskim vlastima. to se pak tie mene, pa mislim, bila je to j edina pria u itavoj mojoj karijeri koju nikad nisam napisao, iako bi me najurili d a su to doznali. A sad je ve i prekasno da je napi em. 190 Epilog Tijelo Cristine de Chagny polo ili su kraj tijela njezina oca da poiva na crkvenom groblju seoceta u Bretanji iz kojeg su oboje potekli. Vikont, dobar i prijazan ovjek, povukao se na svoje imanje u Normandiji. Nikad se vi e nije enio, a od slike se svoje preljubljene ene nikad nije rastajao. Umro je o d prirodnog uzroka u proljee 1940., te tako nije do ivio invaziju na svoju rodnu ze mlju. Otac Joe Kilfoyle ostao je u New Yorku i tu se skrasio, te prona ao pribje i te u koli za siroma nu djecu Lower East Sidea, zlostavljanu i ne eljenu. Odbio je sva crkvena promaknua, pa je za nara taje zapostavljene djece ostao naprosto otac Joe. Za sve s

u to vrijeme njegovi domovi i kole bili iznimno obilno potpomagani, ali on nikad nije otkrio odakle dolazi novac. Umro je, pro ivjev i obilan broj godina, sredinom 1 950-ih. Posljednje je tri godine ivota proveo u domu za ostarjele sveenike u gradiu na obali Long Islanda, a asne sestre koje su se za nj brinule javile su kako bi znao sjediti na otvorenoj terasi, umotan u pokriva, i zuriti na istok preko mora, i sanjariti o farmi kraj Mullingara. Oscar Hammerstein je morao prevlast nad Manhattanskom operom prepustiti Metu, ko ji ju je otjerao s tr i ta. Njegov unuk, Oscar IIL, suradivao je 191 kac 1950-ih s Richardom ~,~todgersom u pisanju mjusan zikla. niz Pierre de Chagny je svoje kolovanje dovr io u ina~ New Yorku, diplomirao na sve uili tu Ivy na2 Leaguea*, pa se pridru io ocu na elu goleme za obiteljske korporacije. Za Prvog svjetskog rata oborod jica su promijenila prezime Muhlheim u jedno tak~ drugo, koje je ostalo iroko poznato i esto spomiruk njano u Americi sve do dana nji h dana. Korporacija je postala poznata po svojoj filantroikal piji na mnogim podrujima dr u tvenih problema, a ond utemeljila je i krupnu instituciju za lijeenje nakazoe~ nos ti i stvorila mnoge dobrotvorne zaklade. prsi Otac se poetkom dvadesetih godina povukao na samotno imanje u Connecticutu, gdje je do ivio ovj svoje dane uz knjige, slike i svoju ljubljenu glazbu. Poslu ivala su ga dva ratna veterana, obojica okrutno iznaka ena u rovovskim borbama , a od ~ nakon onog dana u Battery Parku nije vi e nikad ita~ stavio masku. fana Njegov se sin Pierre o enio i umro od starake infa iznemoglosti iste godine ka d se prvi Amerikanac don~ spustio na Mjesec. Njegovo etvero djece nastavlja men iv jeti. moj~ me~ da j~ . , , _ .. . *Ivy League - skupina koled a i sveuili ta u sjeveroistonom dijelu SAD-a na glasu po v isokim znanstvenim postignuima i dru tvenom presti u 192