TANJA ROJE-BONACCI

POSEBNA POGLAVLJA IZ TEMELJENJA

AUTORIZIRANA PREDAVANJA ZA STUDENTE POSLIJEDIPLOMSKOG STUDIJA

SVEU ILITE U SPLITU, GRA EVINSKOARHITEKTONSKI FAKULTET

Split, 2007.

1 2 3 4 5 6 7

UVOD........................................................................................ 1 OSNOVNE VRSTE TEMELJENJA .......................................... 4 ODABIR NA INA I DUBINE TEMELJENJA ........................13 DUBOKO TEMELJENJE ........................................................15 PILOTI.....................................................................................34 DUBOKI MASIVNI TEMELJI .............................................. 113 VLA NI TEMELJI ................................................................ 116

UVOD
TEMELJ je dio gra evine kojim se optere enja iz KONTROLIRANE gra evine

prenose u PRIRODNU sredinu, tlo, na na in da gra evina bude trajno upotrebljiva. TEMELJ je sastavni dio svake gra evine, a oblik temelja i dubina temeljenja ovise o vrsti gra evine i osobinama tla ispod nje. Temelj nikad nije sam sebi svrha. Na slici 1.1 prikazani su osnovni pojmovi temelja.

dodirni pritisak dubina temeljenja D p

povrina tla

temeljna ploha

irina temelja B
Slika 1.1 Osnovni pojmovi kod temelja Izbor na ina temeljna moe se prikazati dijagramom kao na slici 1.2. Na in temeljenja ovisan je o nizu imbenika koje je potrebno utvrditi prije projektiranja temelja. U protivnom temeljenje moe biti ograni avaju i imbenik u ostvarenju projektirane gra evine kako tehni ki tako pogotovo ekonomski. Iz tog razloga potrebno je vrlo paljivo pristupiti radnjama opisanim na slici 1.2. PRIKUPLJANJE PODATAKA O GRA EVINI, POJEDINOSTIMA IZ PROJEKTA I PODATAKA O PODTEMELJNOM TLU PODACI O GEOLOGIJI LOKACIJE PRIKUPLJANJE PODATAKA O TEMELJENJU SUSJEDNIH GRA EVINA PROGRAM I IZVEDBA ISTRANIH RADOVA OCJENA PODATAKA I ODABIR NA INA TEMELJENJA PLITKO TEMELJENJE TEMELJENJE NA POBOLJANOM TLU DUBOKO TEMELJENJE

Slika 1.2 Postupak projektiranja temeljenja (Collin, 2002.)

Collin daje izbor izme u tri mogu nosti. Njegov prijedlog mogu e je i proiriti. Tako Lymon i drugi (2006.) uvodi pojam HIBRIDNOG TEMELJENJA. Radi se o kombinaciji pilota i plo a za potrebe temeljenja izrazito visokih zgrada. Za odabir vrste i na ina temeljenja, osim u najjednostavnijim slu ajevima plitkog temeljenja, esto je presudan izvo a i oprema s kojom isti raspolae. Nerijetko izvo a i, za vlastitu tehnologiju, nude i vlastite projekte. Kako se tehnologija i dalje razvija tako se mogu nosti temeljenja ire do neslu enih razmjera. U posljednjih dvadesetak godina pojavilo se niz novih tehnologija u podru ju dubokog temeljenja. To se posebno odnosi na tehnologije izrade stupnjaka pilota. Tu se moe ukazati na tehniku mlaznog injektiranja, tehniku izrade mikropilota, tehnniku mijeanja ja licu mjesta (Mixed in place, MIP) i raznih vrsta nabijenih, ljun anih pilota sa ili bez dodatka veziva. Nove tehnologije izbrisale su otru granicu izme u nosivih, vrstih tijela, pilota, uglavnom armiranih i poboljanja temeljnog tla mikropilotima, ljun anim pilotima i mlazno injektiranim pilotima. U tom smislu upozorava se itatelj da je na geotehni aru vrlo ozbiljna odluka kako e tretirati neku od mjera poboljanja tla. Dok je kod pilota djelovanje jasno, kod nekih od novih tehnologija u inci se mijeaju, to moe biti opasno po gra evinu koja se na takve temelje polae. Tehnika mlaznog injektiranja razvila se iz injektiranja za potrebe brtvljenja pri izgradnji velikih brana. Izgradnja velikih brana je danas gotovo zaboravljena, ali je tehnologija injektiranja ostala, napredovala i preobrazila se u vrlo korisnu tehnologiju za izvedbu izme u ostalog i dubokih temelja. To naravno ne isklju uje klasi ne izvedbe pilota, ali bitno iri mogu nost njihove primjene. Tehnika izrade mikropilota razvila se iz potrebe izvedbe pilota na mjestima gdje je teko doprijeti u tlo glomaznim strojevima, kao na pr. kod sanacije starih temelja kada je potrebno raditi u niskim podrumima. Osim te primjene mikropiloti su u upotrebi kao mjera poboljanja temeljnog tla. Nose razne nazive, ali se sve svodi na isto, tj. na stupove malih promjera izvedene na licu mjesta. Tehnologije su vrlo razli ite. Ti piloti imaju armaturu u sreditu popre nog presjeka. Armatura je obu ena u malter metodom injektiranja. Sve ostalo su varijante.

Tehnika izvedbe poboljanja tla, koju u svom dijagramu odlu ivanja spominje Collin (2002.), sastoji se od niza razli itih zahvata. To moe biti poboljanje svojstava izvedbom ljun anih pilota, izvedenih razli itim tehnologijama, ali u sutini istog smisla; pove anja gusto e podtemeljnog tla i ubrzanja procesa konsolidacije u inkom radijalnog dreniranja. Moe biti dinami ka stabilizacija, nabijanje povrine tla tekim utegom koji sustavno slobodno pada kao i dubinsko vibriranje tla. Tu spada i zamjena povrinskih slojeva tla uz upotrebu geotekstila koji tlu dodaje vla nu vrsto u i omogu uje odvajanja slojeva razne krupno e bez potrebe izvedbe filtarskog sloja. U poboljanje podtemeljnog tla spadaju razne tehnike zamjene temeljnog tla mjeavinom tla i veziva. I posljednje, ali ne i kona no, tu spadaju razli ite tehnike izvedbe mikropilota, mlazno injektiranih stupnjaka i sli ni podtemeljni zahvati U ovom radu pokuati e se prikazati neka novija tehnoloka dostignu a u posebnim zahvatima kod temeljenja. Pri tom valja napomenuti da se gotovo svakodnevno pojavljuju novosti u tehnolokim mogu nostima ali osnovna ideja ostaje ista. KAKO GRADITI NA LOEM TLU ZAHTJEVNE GRA EVINE U BILO KOJEM SMISLU. Za podsjetnik itatelju navesti e se samo nekoliko primjera: temeljenje nebodera; izgradnja mostova u dubokoj vodi na mulju; izgradnja gradova na nepodesnim terenima, temeljenje naftnih platformi, itd. ( itateljima je preputena nadopuna).

OSNOVNE VRSTE TEMELJENJA

Klasifikacija temeljenja po vrstama naizgled je jednostavna. Razni autori priklanjaju se raznim podjelama prema vlastitom iskustvu i naho enju. U ovom radu prikazat e ih se nekoliko, s tim da je detaljna podjela prijedlog autora, kao rezultat dugogodinjeg iskustva. Jednu od podjela dao je Meyerhof (1951.) na na in prikazan na slici 2.1. To je teoretska podjela po odnosu tla izvan temelja i poloaja temeljne plohe, a slui za odre ivanje faktora nosivosti N c i N . Da bi problem mogao rijeiti, Meyerhof je morao odabrati geometriju koja e posluiti za odre ivanje potrebnih jednadbi ravnotee. Da bi rijeio postavljenu zada u Meyerhof dijeli temelje na one krunog popre nog presjeka i kavdrati nog popre nog presjeka. a) = -90 b)-90 <<0 c) =0 d) 0<<90 e) =90

Slika 2.1 Pet razli itih mogu nosti odnosa temelja i okolnog tla kao rjeenja za kut Rjeenja za faktore nosivosti Meyerhof daje u obliku familije krivulja za kruni i kvadrati ni popre ni presjek, za kutove od -90 do +90 i razli ite kutove unutarnjeg trenja . Ovime je obuhvatio temeljenje na uspravnom rubu, na kosini, na povrini terena, plitko temeljenje, produbljeno temeljenje i duboko temeljenje. Njegovim rjeenjima se i danas koriste nai propisi za prora une nosivosti na vrh kod dubokih temelja. 2.1 PLITKO TEMELJENJE

To je svako ono temeljenje koje zadire u dubinu, dovoljnu da se zadovolje zadani uvjeti slijeganja i nosivosti, a temeljna stopa se nalazi neposredno ispod najnie kote gra evine koju na sebi nosi. Osnovni smisao plitkog temeljenja je da se optere enje s gra evine na tlo prenosi isklju ivo pritiskom temeljne plohe na tlo. Definicija se temelji na primjeni modela za prora un, a koji koristi teorije razvijene na Prandtlovom modelu, Terzaghievim dopunama s stvarnim tlom i Mayerhofovim prijedlogom modela za plitke temelje i temelje na kosini. Definicija je primjenjiva i kod prora una temelja nekom od numeri kih metoda. 4

Prema ovoj definiciji u plitka temeljenja spadaju i temelji svih podzemnih gra evina bez obzira na njihovu dubinu ispod povrine tla. Pri njihovom prora unu u obzir treba uzeti najmanji nadsloj q 0 , koji prua kontrateret pasivnom klinu. Po ovoj definiciji u plitka temeljenja spadaju i sva temeljenja na poboljanom tlu, to ona u stvari i jesu, ali su uvjeti u tlu izmijenjeni. 2.1.1 Podjela plitkog temeljenja po obliku temeljne stope Prema ovoj podjeli razlikuju se slijede i oblici: temelji samci, jedan temelj- jedan stup; temeljne trake, nose zidove tj. optere ene su po cijeloj svojoj duini;
SAMAC
ARMATURA STUPA TEMELJ ARMIRAN U OBA SMJERA STUP PRO[IRENJE KOJE NIJE OBAVEZNO

TRAKA
TEMELJNI ZID

PRESJEKA-A

GLAVNA ARMATURA TEMELJA U JEDNOM SMJERU

A TLOCRT A

Slika 2.2 Temelji samci i temeljne trake temeljni rotilji, nose zidove i stupove istovremeno (ne treba ih mijeati s konstrukcijama koje imaju vezne grede izme u elemenata temeljenja iz drugih razloga, na pr. seizmika)

TEMELJNI ROTILJ PRESJEK A-A A A TLOCRT A A

Slika 2.3 Temeljni rotilji

temeljne plo e, rasprostiru optere enje od zidova i stupova gra evine na veliku povrinu te smanjuju njegov intenzitet, (ovo nije jedini razlog izvedbe temeljnih plo a)
TEMELJNA PLOA TLOCRT A

KONS TANTNE DEBLJ INE PROMJ ENJ IVE

PRES JEK A-A

Slika 2.4 Temeljna plo a temeljni nosa i, predstavljaju neprekinute temelje, to kasto optere ene stupovima gra evine koju nose ili su podloga kolosjecima raznih inskih vozila (kranske staze, kada nosa i lee na tlu) kada su optere eni pokretnim optere enjem.

TEMELJNI NOSA

TLOCRT

PRES JEK
Slika 2.5 Temeljni nosa 2.1.2 Podjela plitkih temelja po krutosti Ponaanje plitkih temelja ovisi o njihovoj krutosti te se i prora un mora prilagoditi ovoj injenici. Podjela se moe izvriti na: 6 krute plitke temelje (samci, trake, ponekad rotilji i plo e) savitljive plitke temelje (temeljni nosa i, rotilji, plo e)

Za prora un i dimenzioniranje prema ovoj podjeli danas se koriste sloeni prora uni na ra unalima za koje uglavnom postoje gotovi komercijalni programi. 2.2 PRODUBLJENO TEMELJENJE

To je svako ono temeljenje koje je dublje od plitkog, tj. temeljna stopa se nalazi dublje od najmanje potrebne dubine, a da zadovolji potrebe slijeganja i nosivosti. Po drugoj definiciji pod produbljenim se temeljima smatraju oni temelji ija je dodirna ploha temelj-tlo na dubini za koju vrijedi da je D f >B. Produbljeno temeljenje se moe izvesti s razloga da se izbjegne temeljenje na loijim, povrinskim slojevima tla u istovrsnom materijalu ili da se pro e kroz jedan geoloki sloj na pr. kvartarni, i dohvati vrsta stijenska podloga, dobro zbijeni slojevi ljunka i sli no. Produbljeno temeljenje ne podrazumijeva nikakve dodatne zahvate u zatiti gra evne jame niti izvedbu bilo kakvih zamjena i poboljanja tla ispod temeljne plohe. Tim pretpostavkama je odre ena i mogu a dubina izvedbe produbljenog temeljenja. 2.3 TEMELJENJE NA POBOLJANOM TLU

Ovdje spadaju svi podtemeljni zahvati koji rezultiraju izvedbom plitkog temelja po definiciji iz stavka 2.1, ali ne preuzimaju ulogu temelja. Drugim rije ima ovdje spadaju najrazli itiji zahvati za poboljanje podtemeljnog tla u smislu njegovih svojstava prvenstveno stiljivosti, a naravno i nosivosti. Prema dananjem stanju tehnologije to su: 2.4 zamjena materijala sa ili bez upotrebe geotekstila; dinami ko zbijanje tla s povrine; dubinsko vibriranje tla; ubrzavanje procesa konsolidacija uspravnim drenovima; pove anje gusto e tla ugradnjom ljun anih pilota; poboljanje svojstava tla ugradnjom ljun anih pilota uz vibriranje; poboljanje svojstava tla mlaznim injektiranjem; poboljanje svojstava tla sustavom mikropilota. DUBOKO TEMELJENJE

Duboko temeljenje je svako ono temeljenje pri kojem se optere enje na tlo osim preko dodirnog pritiska temeljne plohe na tlo, prenosi i trenjem po platu tijela ugra enog u tlo ispod najnie kote gra evine koju temelj nosi.

Iznimku ine jedino piloti koji optere enje predaju izravno na vrstu stijensku podlogu. Duboko temeljenje primjenjuje se kod sloenijih gra evinskih zahvata, kada temeljno tlo, na dohvatljivoj dubini koja odgovara plitkom ili produbljenom temeljenju, nema svojstva koje mogu zadovoljiti traenu kakvo u s obzirom na dozvoljena slijeganja i /ili dozvoljenu nosivost. Duboko temeljenje primijeniti e se i kod temeljenja u dubokoj vodi u kombinaciji sa sloenim geotehni kim zahvatima. Upravo je temeljenje u dubokoj vodi uzrokovalo razvoj tehnologija koje danas omogu uju radove koje svrstavamo pod naslov dubokog temeljenja. Duboko temeljenje velikim je dijelom izvodljivo zahvaljuju i naglom razvoju tehnologije. Duboki temelji se mogu podijeliti na podskupine ovisno o obliku temelja i prijenosu sila u tlo. 2.4.1 Podjela dubokih temelja Nove tehnologije uvjetovale su pojavu novih vrsta dubokih temelja. Nastavno je klasi na podjela dubokih temelja dopunjena s mogu no u koritenja nove tehnologije. Osnovni oblici dubokih temelja mogu se prikazati kako slijedi:

duboki masivni temelji; pojedina ni temelji velikih tlocrtnih dimenzija (kesoni,

bunari i sanduci), gra evine koje s temeljem ine jedinstvenu cjelinu, kao na primjer priobalne gra evine.
BUNAR
GRABILICA DOZIDAVANJE

KESON
SPLAVNICA OKNO

NPV

STUP KESON RADNA KOMORA

POTKOPAVANJE

Slika 2.6 Duboki masivni temelji izvedeni iskopom duboki masivni temelji prelazni tip ka pilotima, izvedeni metodom mlaznog injektiranja, metoda omogu ava izvedbu oja anog masivnog bloka ispod povrine koju je potrebno temeljiti, nosivost ovakvog bloka ra una se kao nosivost dubokog masivnog temelja koji nosi na trenje i na dodirnu plohu temelj-tlo. Ako su stupnjaci dovoljno daleko pretvaraju se u grupu pilota ili u niz pojedina nih pilota.

graevina temelj mlazno injektirani stupnjaci

glina ljunkoviti pijesak

Slika 2.7 Duboki masivni temelj od mlazno injektiranih stupnjaka

piloti ili ra lanjeni duboki temelji; koji mogu optere enje prenositi po principu
jedan pilot jedan stup ( pilon ) ili mogu biti s naglavnom konstrukcijom spojeni u grupe koje prenose optere enje s gra evine preko naglavne konstrukcije na pilote pa u tlo.
POTPORNI ZID NAGLAVNA PLO A STUP

NAGLAVNA GREDA

PILOTI uspravni kosi

Slika 2.8 Duboki, ra lanjeni temelji-piloti Ovo su samo osnovni primjeri iako nisu svi. Duboki temelji mogu se izvesti od elemenata dijafragmi. Ovisi o tlocrtnom obliku i rasporedu panela da li e se tretirati kao piloti izduenog tlocrta ili kao duboki masivni temelj. Na slici 2.9 prikazano je nekoliko mogu ih tlocrtnih raspodjela ovakvih dubokih temelja.

do 2,5 m

do 2,5 m

Slika 2.9 Tlocrtni oblici dubokih temelja izvedenih od panela tehnologijom dijagfragmi ili mixed in place (MIP) tehnologijom

Tehnologija mixed in place tako er omogu ava stvaranje odre enog tipa dubokog temeljenja. I ovdje ovisi o obliku podzemnog tijela kako e se ra unski tretirati ovakav tip dubokog temeljenja. Teko je povu i otru crtu izme u dubokog temeljenja i poboljanja temeljnog tla. ljun ani nabijeni piloti uglavnom slue za poboljanje temeljnog tla ali uz dodatak cementnog veziva mogu postati nearmirani, nabijeni piloti. Mlazno injektiranje i mikropiloti mogu sluiti u obje svrhe, pitanje je koncepta rjeenja i prora unskog tretiranja zahvata. Nove tehnologije proirile su mogu nost primjene istih tehnologija izvedbe za razli ite geotehni ke zahvate jer se isti tipovi tijela izvedenih u tlu koriste i u druge svrhe, na primjer za zatitu gra evnih jama. Iz tih razloga je gornju podjelu dubokih temelje potrebno shvatiti veoma uvjetno. Na geotehni aru je da procijeni o kakvom se zahvatu radi i da ga prora una i dimenzionira tako da gra evina koju nosi bude sigurna i stabilna, bez obzira na to kako zahvat u tlu nazvali.

Slika 2.10 Ure aj za Mixed in place (MIP) izvedbu panela u tlu (Bauer, 2004.) 2.5 HIBRIDNO TEMELJENJE

Hibridno temeljenje nastaje kada plo a temeljena na pilotima ne lei isklju ivo na glavama pilota ve preostalom povrinom lei i oslanja se na tlo. Javlja se kod temeljenja nebodera. Lymon (2006.) daje za primjer temeljenja nebodera sa slike 2.8.

10

Slika 2.11 Neboderi u Frankfurtu na hibridnim temeljima (Lymon, 2006., prema ElMossallamy i Franke, 1997) 2.6 POSEBNE VRSTE TEMELJA U ovu grupu spadaju sve vrste temelja koje nisu prethodno nabrojene. Posebne vrste dubokih temelja, kod kojih namjena konstrukcije zahtijeva odre enu dubinu, mogu zadirati tako duboko ispod razine podzemne vode da na njih uzgon ima u inak koji se ne moe zanemariti. To tako er mogu biti gra evine koje se jednim svojim dijelom nalaze potopljene u vodu (suhi dokovi, brodske prevodnice, crpne stanice). Takve gra evine zahtijevaju posebne zahvate osiguranja protiv negativnog u inka uzgona. Osim uzgona na temelje ponekad djeluju dovoljno velike vla ne sile, koje zahtijevaju posebne zahvate za njihovo savladavanje. To tako er zahtijeva posebne zahvate kod temeljenja. U toj grupi prema odnosu dodirnih pritisaka i teine gra evine moemo izvriti podjelu na: zamjenjuju e temelji; dimenzionirani tako da je u toku koritenja gra evine dodirni pritisak temelj-tlo priblino jednak nuli. To su krute, sandu aste konstrukcije, ukopane u tlo do potrebne dubine. Ovakvi temelji prora unski (teoretski) ne izazivaju dodatna slijeganja. plivaju i temelji; kod kojih je uzgon u toku koritenja gra evine ve i od njene korisne teine. Takve je temelje potrebno dodatno povezati s tlom da

11

ne do e do isplivavanja gra evine. Pri tom se mogu koristiti vla ni piloti, geotehni ka sidra i neka druga tehnoloka rjeenja 2.7 vla ni temelji , koji moraju savladati vla ne sile da bi gra evine bila stabilna i sigurna. Mogu biti gravitacioni, vla ni piloti, geotehni ka sidra i sli no, PODTEMELJNE GRA EVINE

Ove se gra evine javljaju u podru jima pojave mogu ih proloma tla ili pojave kaverni i pukotina velikih dimenzija. To su gra evine koje moraju preuzeti optere enje s povrine i pri tom premostiti dio prostora na koji nije mogu e osloniti temelje. Svaka ovakva gra evina je sasvim posebna i neponovljiva. Na geotehni aru je da potrai optimalno rjeenje za svaki pojedini slu aj.

12

ODABIR NA INA I DUBINE TEMELJENJA

Minimalna dubina temeljenja odre ena je propisima. Mora zadovoljiti uvjet da temeljna ploha bude ispod dubine smrzavanja. Za Hrvatsku je to 0,8 m ispod povrine terena. U klimatskim predjelima koji su dugotrajno pod utjecajem vrlo niskih temperatura vrijede sasvim drugi uvjeti za temeljenje. itatelja se upu uje na literaturu (U Fang 1991.) 3.1 ODABIR PREMA ZAHTJEVIMA GRA EVINE

Ovaj odabir prvenstveno se oslanja na potrebe gra evine, ne vodi ra una o osobinama podtemeljnog tla. Odabir je prikazan tabelarno u tabeli 3.1. Tabela 3.1 Tipi na gra evina i njeni temelji GRAEVINA ZGRADA MOST POTPORNA GRAEVINA SVRHA Ome uje i zatvara prostor Savladava ve e raspone u prostoru ELEMENTI TEMELJ KONSTRUKCIJE zidovi, stupovi, plo e, samac, traka, grede plo a grede, plo e, samci, plo e, reetke, lukovi; okviri, vla ni temelji stupovi, zatege trake, sidra trake, plo e samci, plo e, vla ni temelji plo e, trake, rotilji kontinuirani nosa i plo e na elasti noj podlozi

Savladava visinske masivni zid, plo e razlike u terenu Savladava denivelaciju masivni zid, ljuska, BRANE vode nasip DIMNJACI, Dosizanje velikih masivne, vitke STUPOVI, PILONI, visina (antenski, konstrukcije, reetke TORNJEVI dalekovodni, i are) Skladitenje rasutih REZERVOARI, kugle, valjci, sa aste tereta, teku ina i SILOSI elije plinova Kretanje dizalica zidovi, grede na STAZE DIZALICA (nema diferencijalnog vie leajeva na slijeganja) stupovima PODOVI Oslanjanje i prevoz (prostori s tekim plo e tekih tereta vozilima i sl) AERODROMSKE PISTE KOLNICI KOLOSJECI

slijetanje i uzlijetanje kolni ka konstrukcija elasti ni nosa zrakoplova posebnih zahtjeva na el. podlozi vozila na kota ima inska vozila kolni ka konstrukcija ine na pragovima elasti ni nosa na el. podlozi elasti ni nosa na el. podlozi

13

Op enito gledaju i pobrojane su sve vrste gra evina po namjeni, a ne po vrsti nosive konstrukcije. Odabir pokazuje da u gra evinarstvu i nema tako velike raznolikosti u vrsti gra evina, koliko bi se moglo o ekivati. U tabeli su pobrojane isklju ivo vrste plitkog temeljenja, jer je gra evina povezana isklju ivo s potrebnom vrste temelja ali ne i s veli inom dozvoljenog slijeganja. 3.2 ODABIR PREMA KRITERIJU DOZVOLJENOG SLIJEGANJA Vrstu temelja potrebno je prilagoditi vrsti tla te vrsti i namjeni gra evine. Vrsta i namjena gra evine uvjetuju dozvoljena ukupna i diferencijalna slijeganja. Vrste temelja ovisno o kakvo i temeljnog tla i vrsti nosive konstrukcije, mogu se podijeliti na na in prikazan u tabeli 321. Tabela 3.2 Odabir na ina temeljenja prema zahtjevima gornje konstrukcije a) malo stiljiva tla, minimalne deformacije; NOSIVA KONSTRUKCIJA gra evine na stupovima gra evine sa zidovima VRSTA TEMELJA temelji samci temeljne trake

b) ja e stiljiva, nehomogena tla, ve e deformacije; NOSIVA KONSTRUKCIJA gra evine na stupovima gra evine s nosivim zidovima kombinacije zidova i stupova c) slabo nosiva i jako stiljiva tla; NOSIVA KONSTRUKCIJA sve vrste gra evina osim nasipa sve vrste gra evina i nasipi d) temeljenje na tlu razli itih osobina; NOSIVA KONSTRUKCIJA sve vrste gra evina osim nasipa VRSTA TEMELJA podtemeljne gra evine VRSTA TEMELJA duboko temeljenje temeljenje na poboljanom tlu VRSTA TEMELJA temeljni nosa i temeljni rotilji temeljni rotilji temeljne plo e temeljni rotilji temeljne plo e

U ovoj se podjeli ne pojavljuje hibridno temeljenje jer je ono vie vezano za potrebe nosive konstrukcije nego za svojstva tla.

14

DUBOKO TEMELJENJE

Prvi tip dubokih temelja bili su pilot i ( ipovi) , na kojima su ljudi jo u davna vremena temeljili nastambe, sojenice, u mo varama i plitkim vodama, da bi se na taj na in osigurali od napada neprijatelja. Taj tip dubokog temeljenja je samo sli an dananjem tipu dubokih temeljenja na pilotima, jer je dubina zabijanja tih davnih drvenih pilota reda veli ine dananjeg poimanja produbljenog temeljenja. Razvitkom tehnologije, naro ito pojavom parnog stroja, pojavili su se prvi gra evinski strojevi na parni pogon. Oni su omogu ili nagli razvoj dubokog temeljenja. Nabija i ili makare na parni pogon mogle su zabiti due i deblje pilote. Industrija elika uvjetovala je pojavu eli nih cijevi, koje su klju ne u mnogim tehnologijama dubokog temeljenja ili kao elementi temelja ili kao elementi strojeva za izvedbu dubokih temelja. Osim cijevi pojavljuju se razli iti eli ni profili koji se koriste pri izradi dubokih temelja. Pojavio se prvi kompresor i omogu io izvedbu kesona kao tipa masivnog dubokog temelja na principu ronila kog zvona. Kraj 19. i po etak 20. stolje a izvrili su revolucionarne promjene u tehnolokim mogu nostima koje ni danas nisu zavrile. U ovom poglavlju razmotriti e se duboko temeljenje na dananjoj razini upotrebe. 4.1 PODJELA DUBOKIH TEMELJA PREMA STUPNJU POREME AJU OKOLNOG TLA

Uz sva teoretska razmatranja i podatke koji se mogu na i u literaturi, vrlo je nesigurna procjena nosivosti dubokih temelja. Teko je dobiti stvarne vrijednosti parametara vrsto e na smicanje koji su za prora une potrebni, a jo je nesigurniji podatak o vodoravnim pritiscima pomo u kojih se ra una nosivost po platu. Stoga su Ng i ostali (2004.), na temelju analize literature (GEO, 96) i vlastitih iskustava predloili podjelu prema redu veli ine poreme enja okolnog tla prilikom izvedbe dubokih temelja. Oni su dali naglasak na pilote ali je njihovu podjelu mogu e poop iti na sve duboke temelje. Poznato je da je trenje po platu ovisno o koeficijentu bo nog tlaka K s koji varira od K A do K P preko K 0 , ovisno o tome koliko je tlo poreme eno prilikom izvedbe dubokih temelja. Tu injenicu koristi Ng i ostali (2004.) te dijeli duboke temelje (u konkretnom slu aju pilote) na slijede i na in: duboki temelji, piloti koji jako zbijaju okolno tlo , svi piloti koji se zabijaju ili nabijaju u tlo, a sami imaju zna ajnu zapreminu; drveni i armirano betonski predgotovljeni piloti promjera 250 do 450 mm, duine do 20 m; prednapregnuti armiranobetonski piloti promjera 400 do 600 mm, eli ne i betonske cijevi zatvorene na vrhu, nabijeni piloti betonirani u nabijenoj zatvorenoj cijevi na licu mjesta, promjera do 600 mm; 15

duboki temelji, piloti koji malo zbijaju okolno tlo , valjani eli ni profili kao na pr. Hprofili, cijevi s otvorenim vrhom i sli ni profili male vlastite zapremine, koji u tlu zahtijevaju malo prostora i duboki temelji i piloti koji ne mijenjaju gusto u okolnog tla , koji se izvode iskopom tla sa ili bez zatite iskopa i zatim ugradnjom drugog materijala, naj e e betona, u izvedeni iskop. U ovu grupu spadaju svi kopani i bueni piloti, elementi dijafragme koji se koriste s obzirom na na in prenoenja optere enja kao piloti i sli ni elementi. Tu se tako er mogu ubrojiti svi duboki temelji tipa bunara i kesona.

U ovu podjelu autori nisu uklju ili tehnologije mlaznog injektiranja i mixed in place tehnologije, ali bi se one mogle svrstati u grupu temelja koji malo poreme uju okolno tlo. Prednosti i mane ovih pilota i dubokih temelja dane su u tabeli 4.1. Tabela 4.1 Prednosti i mane pilota prema stupnju poreme aja okolnog tla (Ng i dr. 2004.) a) bez iskopa tla, jako poreme eno tlo prednosti a) gradivo provjerene kakvoe b) prilagodljiva duina elinih i utisnutih pilota c) ugradnja neovisna o razini podzemne vode d) nema odlaganja tla e) podaci pri ugradnji mogu se usporediti s podacima istranih radova f) nekoherentno tlo se zbija ime se poboljava nosivost i krutost g) pogodni su za nastavljanje stupova za gornju graevinu h) relativno su jeftini mane a) mogu se otetiti prilikom ugradnje b) nema mogunosti provjere podataka iz istranih radova c) pomaci tla mogu uzrokovati pomake ili otetiti ve ugraene pilote, podzemne instalacije i druge graevine d) izvedba je vrlo buna e) vibracije mogu izazvati nepoeljne uinke na okolinu f) ne mogu se izvoditi u visinski ogranienom prostoru g) mogu prouzroiti poveane porne pritiske i naknadno negativno trenje h) duina predgotovljenih pilota mora se prilagoditi mogunostima prijevoza i prilikama na mjestu ugradnje i) teki strojevi zahtijevaju opsenu pripremu gradilita na loem temeljnom tlu j) potekoe pri savladavanju podzemnih prepreka (samci, kruti, krupni otpad) k) svjee betonirani nabijeni piloti u prvo su vrijeme osjetljivi na razna oteenja svjeeg betona 16

b) bez iskopa tla s malim poreme ajem prednosti a) vrijedi isto kao za prethodne po a), b), c), d), e) i g) b) prouzrokuju maje poreme aje u tlu i manje vibracije pri ugradnji c) duboki temelji i piloti izvedeni strojnim iskopom tla a) nema opasnosti od poreme enja tla b) duina moe biti promjenjiva c) mogu a usporedba s podacima istranih radova d) nosivost je neovisna o uvjetima izvedbe e) manja buka i trenja u usporedbi s zabijenim i nabijenim f) mogu posti i velike dubine d) duboki temelji i piloti izvedeni ru nim iskopom tla a) kao od a) do e) za strojni iskop b) koritenje ekonomski usporedive radne snage c) ne zahtjeva veliku pripremu terena oko mjesta izvedbe d) ne smetaju samci i sli ne zapreke e) omogu uje neprekidan rad u smjenama g) mogu se izvoditi veliki promjeri a) kao prethodni a), c) i e) b) veliki rizik za sigurnost ljudi c) mogu nost pojave hidrauli kog sloma d) mogu nost deformacije tla i susjednih zgrada uslijed sputanja razine podzemne vode e) rad vrlo nezdrav za radnike a) rizik od gubitka nekoherentnog tla prilikom iskopa, mogu a smanjena nosivost i slijeganje okolnog tla b) osjetljivi na one i enje ili suenje pri betoniranju u nestabilnom tlu c) kakvo u ugra enog betona mogu e je provjeriti jedino jezgrovanjem d) pri zna ajnom protoku vode moe biti smanjena kakvo a betona e) iskopani materijal zahtijeva odlagalite to pove ava troak mane a) isto kao za prethodne pod a), b), f) i i)

17

4.2

PRIJENOS SILA KOD DUBOKIH TEMELJA Duboki temelji prenose optere enja od gra evine trenjem po platu i dodirnom

plohom temelj-tlo. Plat je kod ovakvih temelja znatnih povrina te se njegov udio u prijenosu sila ne smije zanemariti. Samo piloti koji se oslanjaju na vrstu stijenu, nose isklju ivo na dodirnu plohu temelj tlo. Tu se trenje po platu ne moe ostvariti jer nema pomaka plata koji bi aktivirao trenje. Na slici 4.1 prikazan je na in prenoenja sila u tlo pomo u dubokih temelja.

qf*(Ab)>>qt*O*D W q q f q D

qf*(Ab) O qt*O*D q t W q f q t D

masivni duboki temelj

pilot ili bunar

Slika 4.1 Prijenos sila preko vrha i po platu Doputena nosivost temelja moe se izraziti preko veli ine ukupne sile: Q=Q v +Q p -W gdje je:
Qv = 1 (q f * A b ) , Fs1

(4.1)

(4.2)

sila na dodirnoj plohi temelj-tlo, a

Qp = 1 Fs2

q tn * O n * D n
n

(4.3)

sila koju takav temelj moe preuzeti trenjem po platu. Sila W je vlastita teina temelja. U jednadbama 4.1 do 4.3 je: F s - odabrani faktor sigurnosti; 18

q f - nosivost na dodirnoj (vodoravnoj) plohi temelj tlo; A b -povrina dodirne plohe temelj - tlo; n -broj slojeva sa zna ajnim trenjem po platu;
q tn -nosivost trenjem po platu pojedinog sloja;

O n -opseg dijela temelja koji nosi po platu; D n -dio dubine temelja na kojem se ostvaruje trenje. *Eurocode 7 uvodi novi pojam: projektna nosivost R cd koja je izraena kao : R cd = R sk / s +R bk / b (4.4)

gdje su s i b parcijalni koeficijenti sigurnosti za trenje po platu i nosivost na vrh,

R sk = q sik A si
1 n

(4.5)

ukupna sila po platu,

R bk = q bk A b

(4.6)

ukupna sila na vrh, pri emu je A si povrina plata u i-tom sloju, A b povrina popre nog presjeka vrha pilota, q sik nosivost na trenje po platu i-tog sloja, q b nosivost na vrh. Nosivosti se prema EUROCOD 7 ra unaju statisti ki iz podataka koji stoje na raspolaganju uz dodatne popravke sve da bi se ostalo na strani sigurnosti. Za precizne prora une potrebno je raspolagati s dobrim podacima iz istranih radova ili instrumentiranog probnog optere enja. Primjena na konkretno pilote biti e prikazana u poglavlju o pilotima. *koritene su identine oznake kao u EUROCODE 7 Za prora un dodirnih pritisaka duboki temelji se ponaaju kao potpuno kruti temelji. Na slici 4.1 vidljiva je razlika utjecaja pojedinog elementa nosivosti ovisno o obliku dubokog temelja. Pri tome je O-opseg temelja, a D-dubina na koju djeluje trenje po platu. Trenje po platu mnogo je zna ajnije kod pilota, pilona i bunara nego kod dubokih masivnih temelja tipa kesoni i sanduci. Za prora un udjela plata u prijenosu sila potrebno je dobro poznavanje raspodjele vrsta materijala i parametara vrsto e na smicanje tih materijala po dubini do dna temelja. Za prora un nosivosti na vrh i dodatnih naprezanja koja bi mogla izazvati 19

slijeganje ispod dubokih temelja, potrebno je poznavanje osobina tla na koti dna temelja kao i na dijelu dubine ispod dodirne plohe temelj-tlo, koja je zna ajna za prora un i kontrolu slijeganja. Iako su duboki temelji teke gra evine, oni zahtijevaju i znatan iskop materijala tla, te vlastita teina iako zna ajna, ne utje e bitno na pove anje dodatnih naprezanja u tlu koja izazivaju slijeganje. Ovo se ne odnosi na zabijene i nabijene pilote. Prilikom prora una ukupnog tereta koji temelj prenosi na tlo, teinu ovih temelja treba uzeti u ra un. Plat, osim to pomae pri noenju moe biti i jedini prijenosnik sile (na pr. kod pilota malog promjera) ali moe u odre enim uvjetima do i pod utjecaj negativnog trenja i pove ati ukupnu silu koju duboki temelj mora prenijeti na vrh. Detaljnije e o ove pojave opisati u nastavku. Kod nekih vrsta dubokog temeljenja kao to su kesoni i bunari, koji se izvode na na in da se potkopavaju do trenutka dok ne izazovu slom tla ispod noa uslijed optere enja vlastitom teinom, moe trenje po platu biti nepovoljan inilac. Osim vrsto e tla ispod noa takav temelj mora savladati i trenje po platu u trenutku sputanja, jer ako se to ne dogodi temelj e ostati visjeti na platu. Prilikom sputanja moe se tako oblikovati no da se oko plata temelja ostvari aktivno stanje grani ne ravnotee to daje najmanju vodoravnu silu od koje ovisi trenje po platu. Za savladavanje takvih problema postoje i drugi niz najrazli itijih tehnolokih rjeenja. 4.2.1 Nosivost na vrh Duboki temelji ne mogu izazvati lom tla zbog prekora enja vrsto e na smicanje, koji bi se o itovao na povrini terena. Iz tih razloga trebalo je izna i odgovaraju a teorijska rjeenja koja e omogu iti prora un nosivosti dubokih temelja na vodoravnoj dodirnoj plohi temelj-tlo. Mnogi su se autori bavili ovim problemom i za razne oblike plastificiranih zona oko vrha pilota pokuali na i odgovaraju a rjeenja. Na slici 4.2 prikazani su usvojeni oblici lomnih ploha koji su posluili za prora unska rjeenja (Vesi , 1967.).

20

a)

Q b)

c)

Df v=gDf qf v=gDf

h=gK0Df qf

h=gK0D f

Slika 4.2 Oblik plastificiranih zona oko dodirne plohe temelj-tlo kod dubokih temelja Prema modelu sa slike 4.2 a) prora un nosivosti dali su Terzaghi, Prandtl, Reissner, Buismann i Caquot; sa sl 4.2. b) Meyerhof, Jky i de Beer; sa slike 4.2 c) Vesi i Berezanstev. Postoje i propisi u Hrvatskoj prihva aju Meyerhof-ov model i na in prora una. Meyerhof (1951.) daje rjeenje za sve mogu e varijacije dubina temelja, mijenjaju i u svom izrazu za nosivost vrijednost kuta od -90 do +90 (sl. 2.1). Kada je =+90 radi se o dubokim temeljima. Koristi poznatu Terzaghi-evu jednadbu za nosivost plitkih temelja u malo modificiranom obliku: B q f = cN c + 0 N q + gN (4.7) 2 0 =K 0 g D f u kojoj je za duboke temelje kada je D f /B 4; Pri tome je K 0 koeficijent tlaka mirovanja, koji Meyerhof predlae da se za pijeske uzima sa vrijedno u oko 0.5, a za gline 1.0.

Df a) hrapava dodirna povrina temelj - tlo

qf

b) glatka dodirna povrina temelj - tlo

Slika 4.3 Plastificirane zone za duboke temelje po Meyerhofu (1961.) Ovo proizlazi iz geometrije plohe loma, koja kod dubokih temelja ne moe iza i na povrinu terena ve se lom deava unutar mase tla. Teorija je prikladna za temelje malih tlocrtnih povrina na ve oj dubini (piloti). Za temelje velikih tlocrtnih povrina potrebno je ovaj odnos provjeriti. Ako je on izme u 1 D f /B 4, treba primijeniti 21

vrijednosti faktora nosivosti za produbljeno temeljenje.Za ovakve slu ajeve mogu se koristiti izvorni Meyerhofovi dijagrami.
10000

za pravokutni 1000 za kruni i kvadratini N

N
100 Nc Nq

10

1 0 10 20 30 35 40 45

0
Slika 4.4 Dijagrami za faktore nosivosti dubokih temelja po Meyerhofu Na slici 4.4. dati su dijagrami za vrijednosti koeficijenata nosivosti N za duboke temelje prema Meyerhofu (kada je kut =90 kako je prikazano na slici 4.3). Meyerhof razlikuje vrijednosti faktora nosivosti ovisno o tlocrtnom obliku temelja. U koherentnim materijalima kada za vrijednost kuta trenja moemo pretpostaviti da je 0, faktori nosivosti iznose:
Nc = 3 + 1 = 5,7; N q = 1; N = 0 2

(4.8)

U poglavlju o pilotima malog promjera dana je tablica (5.1) vrijednosti faktora N c za pilote malog promjera u glinama za koje vrijedi da je 0 a koji su dobiveni laboratorijskim i terenskim mjerenjima na velikom broju pilota i penetrometra koji odgovaraju modelski pilotima malog promjera. 4.2.2 Nosivost trenjem po platu 4.2.2.1 Odnos naprezanje deformacija

22

Odnos naprezanje deformacija za pojedina ni piloti, zabijen u pijesak, analizira Tomlinson (2001.) na na in prikazan na slici 4.5.

slijeganje

optereenje glave pilota B A nosivost pilota

C optereenje glave pilota

dubina ispod glave pilota

toka A

toka B

toka C

razina vrha pilota dio optereenja koje se prenosi na vrh Slika 4.5 Ovisnost nosivosti po platu o veli ini deformacije (slijegana) pilota
Iz slike je jasno da veli ina nosivosti po platu ovisi o veli ini slijeganja. Ako nema pomaka, nema ni aktiviranja trenja po platu. Bitna je razlika u nosivosti na trenje po platu ovisno o poreme enju okolnog tla prilikom izvedbe dubokih temelja. Uvaavaju i da je trenje po platu funkcija naprezanja okomitog na povrinu na kojoj se ostvaruje, uglavnom vodoravnog naprezanja h , o ito je da je trenutni bo ni pritisak na plat klju an za veli inu trenja, a o emu je bilo govora u poglavlju 4.1.

Aktivni tlak i pasivni otpor dva su krajnja slu aja bo nih pritisaka u tlu. Pri vodoravnoj deformaciji u tlu, veli ina koeficijenta bo nog tlaka ovisi o veli ini i smjeru deformacije. Za postizanje pune vrijednosti koeficijenta aktivnog pritiska dovoljna je vrlo mala deformacija, tj. vrlo malo rastezanje, da bi koeficijent postigao 23

punu vrijednost. Za aktiviranje pune vrijednosti pasivnog otpora potrebna je znatno ve a tla na deformacije tj. zna ajno zbijanje tla. Na slici 4.6 prikazan je odnos koeficijenata bo nog tlaka za aktivno stanje, K A , za stanje mirovanja K 0 , i za pasivno stanje K P .

6 5 2 aktivni pritisak KA 1 K0 0,5 0,4 0,3 0,2 0,1

pasivni otpor KP

2 3 4 5 6 7 8 910 10 5 4 3 2 1 1 l rastezanje + [ ] zbijanje l [ %] H H Slika 4.6 Odnos koeficijenata bo nog tlaka za grani na stanja ravnotee i stanje mirovanja (Reimbert, 2001.)
Iz slike 4.6 jasno je da su deformacije u tlu, koje nastaju ugradnjom dubokih temelja vrlo bitne za ponaanje odnosno veli inu bo nog pritiska na plat. 4.2.2.2 Tlak mirovanja

Mehanika tla daje teoretsko rjeenje za odnose naprezanja u tlu, na dubini z, uslijed vlastite teine tla. Glavna naprezanja, uspravno i vodoravno, me usobno su zavisna. Ova su dva naprezanja, za tlo vodoravne povrine, me usobno povezana koeficijentom bo nog tlaka mirovanja, K 0 na na in iskazan poznatom jednadbom. h = K0 v Koeficijentom tlaka mirovanja, K 0 bitna je veli ina kod prora una dubokih temelja koji nose preteno trenjem po platu u nekoherentnim materijalima kada je okolno tlo malo poreme enu. To se uglavnom odnosi na pilote koji se zabijaju, a imaju male povrine popre nog presjeka (cijevi otvorenog vrha i razli iti eli ni profili). Tako er se moe primijeniti kod prora una kopanih dubokih temelja pod zatitom cijevi koje se ne vade. Koeficijent bo nog tlaka, K, koji povezuje veli ine glavnih naprezanja nije jednozna an i teko ga je odrediti. Razni autori predloili su pribline vrijednosti ili izraze za koeficijent tlaka mirovanja, K 0 . Izrazi i vrijednosti dani su u tabeli 4.2 24

U prekonsolidiranim tlima koeficijent bo nog tlaka mirovanja moe biti ve i od 1 (vidi tablicu 4.3), tj. vodoravno naprezanje u stanju mirovanja je ve e od uspravnog. Ovo je posljedica svojstva tla da pamti povijest optere enja. Za vodoravno uslojeno tlo ovaj je odnos prikazan na slici 4.7. Javlja se ne samo u tlu ve i u stijenskim masama u podru jima reversnih rasjeda.
uspravno naprezanje v=*g*z

K>1

dubina, z

K<1

h=K*v

podruje vodoravnog naprezanja

Slika 4.7 Podru je vrijednost vodoravnih naprezanja za stanje mirovanja Istraivanja su pokazala da je razlika u vrijednostima ra unatim, a prema izvornom i pojednostavnjenom Jkyevom izrazu (vidi tabelu 4.2) za kutove unutarnjeg trenja ' izme u 20 i 45, od 9 % do 16 % to nije zanemarivo. Tuma enje prihvatljivosti pojednostavljenog Jkyevog izraza lei u injenici da je greka u odre ivanju vrijednosti kuta unutarnjeg trenja ' daleko ve a.

Tabela 4.2 Koeficijent bo nog tlaka mirovanja prema nekim autorima Tlo Teorija Autor K0

25

Jky (1944.) ( za rahli pijesak) normalno konsolidirano

2 1 + sin ' 3 (1 sin ' ) (1 + sin ' )

1-sin '

Jky (1944.) pojednostavnjena Danski geotehni ki institut (1978.) plasti nosti (nagnuta povrina tla iza podupore za kut ) Brooker i Ireland (1965.) (daje rezultate sli nije teoretskoj Jkyevoj jednadbi) uklje (1979.)

(1-sin ')(1+sin )

0,95-sin '

nekoherentno tlo; <0,5 koherentno tlo; >0,5

prekonsolidirano

Mayne i Kulhway (1982.) (OCR= p '/ v0 , Roje-Bonacci, 2003.) Terzaghi (1920.) Sherif i sur. (1982.) komp zbijena gusto a; min minimalna gusto a. Moroto i Muramatsu (1987.): elasti nosti
E h i E v moduli elasti nosti tla u vodoravnom (h) i uspravnom (v) smjeru

(1-sin ')OCR sin

0,4 0,5

(1 sin ') 5,5

Eh Ev

komp 1 min

zbijeni pijesak

Tschebotarioff (1973.)
( , Poissonov koeficijent)

( max =0,5) 1

U literaturi se mogu na i i preporuke za tipi ne vrijednosti koeficijenta, K 0 , te se jedna takva grupa vrijednosti daje u tabeli 4.3.

26

Tabela 4.3 Tipi ne vrijednosti koeficijenta tlaka mirovanja, K 0 (Craig, 1997.) Vrsta tla zbijeni pijesak rahli pijesak normalno konsolidirana glina prekonsolidirana glina (OCR=3,5) jako prekonsolidirana glina (OCR=20) K0 0,35 0,60 0,5-0,6 1,0 3,0

Kako je smisaono bitna razlika u trenju po platu u koherentnim i nekoherentnim materijalima to se oni nastavno razmatraju odvojeno. Nosivost trenjem po platu se moe pretvoriti i u vlastitu suprotnost (negativno trenje) i vriti na duboke temelje dodatno optere enje. 4.2.2.3 Nosivost trenjem po platu u koherentnom tlu

Grani na nosivost trenjem po platu u koherentnom tlu odre ena je posmi nom vrsto om (q t ) izme u plata temeljne konstrukcije i tla u dodiru, koja prikazana Coulombovim izrazom ima oblik: q t = c a + n tg (4.9) gdje su: q t - posmi na vrsto a plat-tlo c a - adhezija plat-tlo n - pritisak tla okomito na plat - kut trenja izme u plata i tla Ako se za homogeno tlo po dubini temeljne konstrukcije okomito (normalno) naprezanje n izrazi preko uspravnog geostati kog naprezanja tla vo (vidi sliku 4.8.) dobije se: n = K s vo = K s g z (4.10) gdje su: K S - koeficijent pritiska tla na plat temelja, (bo nog tlaka); *g = - jedini na teina tla, 27

 n = K s vo = K s g z

z - dubina na kojoj promatramo naprezanja. Uvrsti li se izraz (4.10) u izraz (4.9) moe se posmi nu vrsto u plat-tlo prikazati: q t = c a + K s g z tg (4.11) Ako se prihvati da temeljna konstrukcija po dubini ne mijenja veli inu popre nog presjeka, odnosno da joj je opseg O stalan, dozvoljena nosivost trenjem po platu prikazana preko ukupne sile trenja Q P moe se izraziti na na in : 1 L OL QP = O q t dz = [c a + K s g z tg] dz FS o FS o (4.12)

gdje je L debljina sloja ili visina dijela temeljne konstrukcije (D sa slike 4.1), za koju je trenje po platu zna ajno, a F s faktor sigurnosti.

vo

qt

K svo

vo K s vo vo

vo = g z

n=svo

z
Slika 4.8 Posmi no i normalno naprezanje uz plat dubokog temelja za homogeno tlo Ukoliko tlo, kroz koje prolazi temeljna konstrukcija, nije homogeno nego se sastoji od vie slojeva razli itih svojstava izraz (4.10) moe se napisati u ve navedenom obliku u izrazu (4.3), gdje je n - broj slojeva razli itih svojstava, a q tn - prosje na vrijednost grani ne nosivosti u n-tom sloju odre ena za n na sredini pripadaju eg sloja. Neki autori posmi nu vrsto u izme u plata i tla izraavaju preko jedini nog otpora trenjem. Prema Meyerhof-u (1957.) jedini no trenje (f s ) se izraava kao; f s = 1.5 * c u * tg - za zabijene pilote (4.13a) f s = c u * tg - za buene pilote (4.13b) gdje su : 28

c u - kohezija u nedreniranim uvjetima - kut unutarnjeg trenja koherentnog tla u dreniranom stanju te je ukupna sila koja se moe prenijeti trenjem po platu u tlu sa n razli itih slojeva: Q P = O H n * f sn (4.14)
n

U tablici 4.4 prikazan je primjer vrijednosti jedini nog otpora trenjem odre en za glinu razli ite jednoosne tla ne vrsto e. Tablica 4.4 Vrijednosti f s u ovisnosti prema jednoosnoj tla noj vrsto e gline, Tomlinson, 1975, prema (Poulos &Davis, 1980.) f s (ovisno o materijalu temelja) (kPa) beton ili drvo 0-34 34-48 48-62 62 elik 0-34 34-48 48-57 57

Jednoosna vrsto a gline (kPa) 0-72 72-144 144-288 288

Adhezija u nedreniranim uvjetima izme u tla i plata (c a ) ovisi o nizu uvjeta koji uklju uju vrstu tla, vrstu dubokog temelja (materijal od kojeg je izra en i svojstva povrine po platu), te na in postavljanja temelja u tlo. U idealnim uvjetima ova vrijednost mogla bi se odrediti probnim optere enjem, ali se u praksi naj e e koriste iskustvene vrijednosti. Neke od tih vrijednosti prikazane u tablicama 4.5 i 4.6, ali se u praksi esto koriste izrazi koji adheziju tretiraju kao postotak mobilizirane kohezije tla u koji je temelj postavljen. Ako se u takvom prora unu izostavi analiza svojstava povrine plata i na in postavljanja temelja u tlo, takvi izrazi postaju vrlo nepouzdani.

29

Tablica 4.5. Odnos adhezije (c a ) i kohezije (c u ) u nedreniranim uvjetima za pilote zabijene u vrsto koherentno tlo prema Tomlison, 1970., [ 20 ] Uvjeti u tlu Odnos dubine zabijanja u vrstu glinu prema promjeru pilota < 20 > 20 < 20 (> 8) > 20 < 20 (> 8) > 20 ca / cu

Pijesak ili pjeskovito tlo iznad sloja vrste gline Meka glina ili prah iznad sloja vrste gline vrsto kohezivno tlo bez nadsloja

1.25 0.75 - 1.25 0.40 0.70 0.40 0.40 - 0.90

Veli ina koeficijenta pritiska tla na plat temelja (K S ) izrazito je ovisna o uvjetima u tlu koji su uspostavljeni nakon postavljanja dubokog temelja. Kod kopanih dubokih temelja tlo se razrahljuje te ova vrijednost moe pasti na vrijednost koeficijenta aktivnog tlaka K A . Kod zabijenih dubokih temelja tlo se oko temelja zbija, te vrijednosti koeficijenta pritiska tla na plat temelja mogu narasti do veli ine koeficijenta pasivnog otpora tla K P . U idealnim uvjetima kada bi mogli tlo zamijeniti temeljnom konstrukcijom bez vodoravnih deformacija u tlu, K S bi trebao odgovarati koeficijentu tlaka mirovanja K o . Tablica 4.6. Odnos adhezije (c a ) i kohezije (c u ) u nedreniranim uvjetima za buene pilote u koherentnom materijalu (prema Vesi , 1967.) Vrsta tla Londonska glina Osjetljiva glina Glina koja buja ca / cr ca / cu 1.0 0.5 Golder (1957) Mohan & Chandra (1961) Faktor adhezije ca / cu Vrijednost 0.25-0.7 Referenca Tomlinson (1957)

30

4.2.2.4

Nosivost trenjem po platu u nekoherentnom tlu

Grani na nosivost trenjem po platu u nekoherentnom tlu odre ena je posmi nom vrsto om (q t ) izme u plata temeljne konstrukcije i tla u dodiru, koja prema izrazu (4.11) za nekoherentno tlo ima oblik q t = K s g z tg (4.15)

odnosno izraz za ukupnu silu koja se moe prenijeti trenjem preko plata postaje: 1 L OL Q P = O q t dz = [K s g z tg] dz (4.16) Fs o Fs o Neke vrijednosti koeficijenta pritiska tla na plat K s i kuta trenja plat-tlo , prikazane su u tablicama 4.7 i 4.8 kao iskustvene vrijednosti koje se koriste u praksi. Vrijednosti veli ina K s i ovise o vrsti tla, materijalu od kojeg je izra en temelj, obradi povrine plata i na inu postavljanja dubokog temelja u tlo. Tablica 4.7 Pribline vrijednosti K s za neke zabijene pilote (prema Poulos&Davis, 1980.) Vrsta materijala pilota beton elik okrugli presjek elik H presjek Vrijednost K s 1.5 10 % 1.1 10 % 1.6 10 %

Tablica 4.8 Vrijednosti K s i za zabijene pilote prema Broms, 1966. (iz Cernica, 1995.) Vrsta materijala pilota Ks 20 3/4 2/3 mala relativna gusto a tla 0.5 1.0 1.5 velika relativna gusto a tla 1.0 2.0 4.0

elik beton drvo

31

Za posmi nu vrsto u izme u plata i tla izraenu pomo u jedini nog otpora trenjem f s u nekoherentnim materijalima tako er se moe upotrijebiti izraz (4.15). Neke vrijednosti veli ine f s za temelje u nekoherentnim materijalima date su u tablici 4.9. Tablica 4.9 Prosje ne vrijednosti jedini nog otpora trenjem f s za temelj ravnih povrina plata u nekoherentnom materijalu u ovisnosti o relativnoj gusto i (prema Cernica, 1995. ) Relativna gusto a tla Dr < 0.35 0.35 - 0.65 0.65 - 0.85 > 0.85 Prosje na vrijednost jedini nog otpora trenjem f s (kPa) 10 10-25 25-70 70 - 110

32

NEGATIVNO TRENJE Kod dubokih temelja oko kojih se nalazi nekonsolidirana masa stiljivog tla, javlja se dodatna vu na sila prema dolje zbog relativnog pomaka mase tla u odnosu na temelj prilikom procesa konsolidacije. Ova pojava naziva se negativno trenje. Primjer pojave negativnog trenja kod dubokih temelja koji prenose optere enje na vrh u nestiljiv kruti sloj, prikazan je na slici 4.9. Konsolidacija mase stiljivog tla oko pilota moe biti posljedica cijelog niza razloga. Neki od njih su: optere enje povrine stiljivog tla oko pilota (cestovni nasip uz upornjak mosta), konsolidacija uslijed vlastite teine tla (svjei, nedovoljno zbijeni nasip), sputanja nivoa podzemne vode, efekta zabijanja temelja u meko tlo. Veli ina negativnog trenja odre uje se na isti na in kao i veli ina naprezanja koja se moe prenijeti trenjem na tlo, kako je to objanjeno u poglavljima 4.2.2.3 (nosivost trenjem po platu u koherentnom tlu) i 4.2.24. (nosivost trenjem po platu u nekoherentnom tlu). Me utim ova veli ina predstavlja optere enje na konstrukciju te je rezultantu silu negativnog trenja Q NP potrebno u izrazu (4.1.), za veli inu sile koja se moe prenijeti na temelj, oduzeti umjesto dodati: Q = Q v Q NP W (4.17) Q

slijeganje temelja slijeganje tla W qtneg. stiljivo tlo negativno trenje po platu

nosivi, nestiljivi sloj

Slika 4.9 Relativni pomak mase stiljivog tla oko dubokog temelja - pojava negativnog trenja Na negativno trenje osjetljivi su piloti malog promjera koji imaju malu nosivost na vrh. Kod slabo propusnih materijala ono se razvija kroz dugo vrijeme usporedno s konsolidacijom.

33

5
5.1

PILOTI
OP ENITO

Piloti su duboki temelji kod kojih je duina bitno ve a od popre nog presjeka. Predstavljaju stupove koji silu s konstrukcije prenose duboko u tlo. Mogu djelovati kao pojedina ni temelji ili kao piloti u grupi, spojeni naglavnom konstrukcijom. e a je njihova primjena u grupi. Piloti mogu u tlo prenositi i vla nu silu koja se javlja u slu aju kada piloti djeluju kao par kod prijenosa momenata u tlo. Piloti se mogu izvoditi i kao kosi. Naglavna konstrukcija prenosi i preraspodjeljuje optere enja od gra evine na pilote. Piloti su najstarija vrsta dubokog temeljenja. Prema Das, (2000.) piloti se koriste u uvjetima i na na in prikazan na slici 5.1.

Slika 5.1 Uvjeti koritenja pilota Na slici 5.1 (a) je piloti koji optere enje prenosi kroz loe tlo u vrstu stijensku podlogu, na vrh, bez sudjelovanja trenja po platu. Na slici 5.1 (b) pilot prenosi optere enje dijelom na vrh a dijelom trenjem po platu u homogenom tlu. Pilot na slici 5.1 (c ) prenosi u tlo i vodoravna optere enja nastala djelovanjem momenata iz gornje konstrukcije uslijed djelovanja vjetra ili potresa. Na slici 5.1 (d) pilot prolazi 34

kroz tlo koje reagira na promjenu vlage, buja ili se radi o tlu koje moe kolabirati ka na pr. les. Tada je temeljenje na pilotima jedino mogu e rjeenje ako se dobro nosivo tlo nalazi na razumno dohvatljivoj dubini. Na slici 5.1 (e) prikazan je pilot koji je optere en na vlak. Ovakvi se piloti mogu pojaviti kod dalekovodnih stupova, platformi za va enje nafte, i gra evina pod zna ajnim utjecajem uzgona. Na slici 5.1 (f) prikazana je primjena temeljenja na pilotima stupa mosta kod kojeg postoji mogu nost pojave erozije rije nog korita oko stupnog mjesta. Na slici 5.2 prikazano je niz slu ajeva primjene temeljenja na pilotima uz raspravu o opravdanosti odnosno neopravdanosti primjene takvog na ina temeljenja.

a)

b)

c)

d)

e)

f)

g)

h)

Slika 5.2 Uvjeti prikladni za temeljenje na pilotima, Kleiner (1981.) Za preporu iti je primjenu pilota u slu ajevima sa slike 5.2 a, i c. Za slu aj 5b postouje mogu nosti poboljanja podtemeljnog tla pa piloti nisu uvijek optimalno rjeenje. U slu ajevima sa slike 5.2 d i e nema potrebe za temeljenjem na pilotima osim ako se ne radi kao i na slici 5.1 f o mogu oj pojavi erozije ispod temelja. U ostalim slu ajevima potrebno je razmotriti opravdanost izvedbe pilota ovisno o kakvo i glina i stvarnom stanju na terenu. U nastavku je dan dijagram toka odlu ivanja pri odabiru vrste pilota prema preporukama Ureda za geotehni ko inenjerstva, Gra evinskog odjela, Gradske uprave Hong Konga (GEO 96)

35

pr ocj en a pote re en ja na tem elje

procj ena uvj eta u tlu i zahtje va kon strukcije

jesu li p il oti n uni DA r azmatre nje tehnikih uvjeta za od abir vrste pilota uvjeti u tlu
u vjeti opte re enj a uvjeti u tj ecaja na oko li ogr ani enja lokacije

NE

pli tko temeljenje

rang lista o dgovara ju ih tipo va pilota prema tehni kim p okaza teljima ra ng lis ta odgo varaj uih ti pova pilota p rema cijen i kotan ja rang li sta od gova ra ju ih tipova pilota pr ema izvod ljivost i kona n a rang l ista prema svim pokazate ljim a PR IKAZ DOBIV ENIH POD ATAKA INVE STITO RU S PREPO RU KOM ZA O DABIR

Dijagram toka odlu ivanja pri odabiru vrste pilota (Prema GEO Puvlication No. 1/96) Sli an dijagram toka za odabir na ina temeljenja preporu a i Ameri ki institut za o uvanje uma (Collin 2002.). Dijagram toka dan je u nastavku.

36

Prikupljane podata ka o g ra ev ini, de talji projekta , pod aci o lokaciji

generaln a geo loka si tuaci ja na lokaciji

p rikup ljanj e po datak a o t eme ljenju okolnih g raevina

iz raditi program i izv esti is trane radov e

oc jeniti po datk e i od ab rati na in temel j enja

poboljan j e po dtem eljno g tla druge vrst e du boko g teme ljen ja

dubo ko te melje nje

p litko t emeljenje

za bijen i pilot i o dabit vrste za bije nih pilota pror aun n osivo sti i duine prora un p otrebn og nabija a NE

pro ra un zadovol java DA prip rema nacrt a i tr oko vnika

Dijagram toka za odabir na ina temeljenja - Ameri ki institut za o uvanje uma (Collin 2002.)

37

5.2

PODJELA PILOTA PREMA NA INU IZVO ENJA

Ovo je podjela prema tehnologiji izvo enja. Mogu e ju je povezati s podjelom dubokog temeljenja op enito, kako je to u injeno u poglavlju 4.1, jer i ona ovisi o tehnologiji. Kod ove podjele teite je na tehnologiji i na inu izvedbe, a ne toliko na utjecaju na okolno tlo u kojem se piloti izvode. Pojavom novih tehnologija ovo se podru je znatno proirilo u posljednje vrijeme. Piloti se klasi nim tehnologijama izvode kao zabijeni, utisnuti i kopani . Kada su malog promjera izvode se kao zabijeni, nabijeni, utisnuti i svrdlani . Prva tri tipa prilikom izvedbe izazivaju zbijanje tla u prostoru u kojem se izvode pa spadaju prema prethodnoj podjeli u pilote koji zbijaju okolno tlo. Kopani piloti se izvode kada su ve ih promjera. Mogu se kopati bez zatite, pod zatitom bentonitne isplake ili pod zatitom cijevi-kolone, koja se tijekom betoniranja pilota vadi. U ovu grupu spadaju i elementi dijafragmi, naj e e za ovu svrhu armiranobetonskih, koje kao zasebni elementi predstavljaju pilota pravokutnog popre nog presjeka i njihovu kombinaciju. Izvode se iskopom pod zatitom bentonitne isplake. Primjenom ove tehnologije ne zbija se okolno tlo. Metoda mlaznog injektiranja donijela je novu vrstu pilota stupnjaka, izvedenih u prethodno razrahljenom razbijenom tlu u koje se pod pritiskom ugra uje vezno sredstvo. Time se u tlu dobiva vrsto tijelo nepravilnog vanjskog ruba. Metoda mixed in place stvara u tlu stupnjake izvedene od autohtonog tla pomijeanog s veznim sredstvom.

NABIJENI ZACJEVLJENI

SVRDLANI BEZ OBLOGE

cijev

cijev Raymond Franki cijev izva|ena promjenjivog sa cijevi bez cijevi presjeka

Slika 5.3 Nekoliko primjera pilota izvedenih u tlu Piloti se esto koriste za temeljenje u vodi. Tada dio pilota ujedno slui kao stup.

38

5.3

PODJELA PILOTA PREMA VRSTI MATERIJALA

Drveni piloti su najstarija vrsta pilota po materijalu. Ako se nalaze u podruju s visokom podzemnom vodom moraju se izvesti tako da se uvijek nalaze ispod razine podzemne vode jer u tom sluaju ne trunu. Na slici 5.4 prikazano je temeljenje na pilotima stare jezgre Stockholma i posljedice sputanja razine podzemne vode ispod glava pilota.

Slika 5.4 Rezultat istrane jame ispod temelja zgrade u staroj jezgri Stickholma (Bohm i Stjerngren, 1981.) Danas se malo ili gotovo uop e ne koriste. itatelju za proirenje znanja dana je slika 5.5 koja prikazuje opremanje glave i vrha drvenog pilota za zatitu od ote enja prilikom zabijanja,

Slika 5.5 Okivanje glave, vrha i nastavljanje drvenih pilota (Kleiner 1891.) eli ni piloti mogu biti razli itih oblika i razli ito utjecati na zbijanje okolnog tla. prethodno je re eno da cijev zatvorenog vrha zbijaju okolno tlo dok ta ista cijev 39

otvorenog vrha, zabijena u tlo vri vrlo mali poreme aj okolnog tla. Na slici 5.6 prikazano je nekoliko mogu ih oblika eli nih pilota.

Slika 5.6 Presjeci i detalji eli nih pilota (Kleiner, 1981.) eli ni piloti se ne preporu uju kao trajna vrsta temelja zbog korozije, iako su im sve druge osobine vrlo povoljne. Ako se primjene treba izvesti antikorozivnu zatitu (premazi, elektroosmoza, debljina stijenki). Ukoliko se upotrebljavaju potrebno ih je zatititi protiv korozije. Za slu ajeve ugradnje pilota u agresivnoj sredini koriste se predgotovljeni, armiranobetonski piloti koji su manje osjetljivi na agresivno djelovanje vode. Armirano-betonski predgotovljeni prednapregnuti piloti Pojavili su se kao zamjena za drvene pilote. U prvom su trenutku imitirali drvene i po obliku. Kasnije im popre ni presjek postaje viekutan, a zatim pravokutan. Dobra im je strana to predstavljaju provjereni proizvod kod kojeg se moe posti i standardizirana kakvo a. Mana im je ograni enje duine kako prilikom prijevoza tako i prilikom ugradnje. Ne mogu se nastavljati, a i viak duine predstavlja poteko u. Potrebno ih je prora unati na savijenje prilikom prijevoza na gradilite i podizanja pri zabijanju. Na slici 5.7 prikazano je nekoliko popre nih presjeka ovih pilota i armatura. Na slici 5,8 prikazan je na in podizanja pilota ovisno o duini.

40

Slika 5.7 Predgotovljeni prednapregnuti AB piloti, presjeci i detalji armaturnog koa

Slika 5.8 Mjesta pridranja i maksimalni momenti predgotovljenih pilota Betonski piloti izvedeni na licu mjesta . Ovi piloti nemaju armature. Moe ih se koristiti samo onda ako piloti nije optere en na savijanje. esto se koriste u grupi kao poboljanje temeljnog tla. Naj e e se izvode kao nabijeni i ili vibrirani.

41

Armirano-betonski piloti izvedeni na licu mjesta . Tehnologije izvedbe su razli ite. Prostor za pilote moe se izvesti nabijanjem, zabijanjem, buenjem i kopanjem. Zajedni ko im je da se armatura ugra uje na licu mjesta pa se duina koeva moe prilagoditi potrebama na terenu. Betoniraju se tako er na licu mjesta a na in ugradnje betona ovisi o vrsti tehnologije izvo enja. Betoniraju se kontraktor postupkom ili ugradnjom suhog betona u otvor izveden u tlu, to ovisi o tipu tehnologije izvo enja. Ove tehnologije opisati e se naknadno. U ovu skupinu spadaju piloti izvedeni tehnologijom dijafragme. ljun ani piloti izvode se na licu mjesta nabijanjem ljunka u tlo. Slue kao poboljanje temeljnog tla. Ovi piloti zbijaju okolno tlo, to im je i svrha. Ujedno djeluju kao uspravni drenovi te ubrzavaju proces konsolidacije. Treba ih paljivo primjenjivati jer u sitnozrnom tlu mogu izazvati pove anje pornih pritisaka i smanjenje efektivnih naprezanja. Time izazivaju upravo suprotan u inak od poboljanja uvjeta u tlu. Piloti od kombiniranih materijala. Naj e e se radi o kombinaciji elika i betona. Mogu se izvoditi i kombiniranjem plasit nih cijevi, metalnih umetaka (I profila, eljezni kih ina i sli no) i betonske ispune ili e e zbog malih profila ispune malterom ili smjesama za injektiranje. Mijeani se materijali naj e e koriste kod mikropilota.

Slika 5.9 Izrada mikropilota s plasti nom kouljicom u sku enom prostoru Piloti od mjeavine tla i veziva. U ovu grupu spadaju mlaznoinjektirani stupnjaci i piloti izvedeni Mix in place tehnologijom. Nastaju mijeanjem tla i veziva koje se ubacuje razli itim postupcima. Proizvo a i opreme tvrde da se u svjeu smjesu tla i veziva moe ugraditi i armatura te teko nastaju armirane, nosive konstrukcije. Mnogo 42

se koriste za izvedbu zatite gra evnih jama jer su ujedno i vodonepropusne ako se ugra uju u kontinuiranu stijenku. 5.4 PRIJENOS SILA

Piloti uvijek zadovoljavaju uvjet da je D/B>4 te se mogu ra unati prema Meyerhofovim izrazima. Prema prijenosu sila razlikujemo: pilote koji nose na vrh; pilote koji nose isklju ivo trenjem po platu (lebde i piloti) pilote koji nose kombinirano. Kod pilota koji nose na vrh i trenjem po platu, moe se trenje po platu usvojiti samo za tla sa ve im vrsto ama na smicanja i to samo onda kada je mogu e mobilizirati trenje po platu za to je potreban relativni pomak izme u tla i pilota (vidi sliku 4.2). Ukoliko pilot prolazi kroz izrazito stiljive slojeve ili slojeve podlone naknadnom slijeganju dolazi do pojave negativnog trenja koje pove ava ukupnu silu koju pilot vrhom prenosi u tlo.
a) Q Q
meko zbijeno

b)

Q Q

tvrdo

c)

Qv Q

z Q Q p v d) Q

Qv Q
nasip

z Q p

Qv Q
naknadno dodatno optereenje nasipom

rahlo stiljivo vrsto

negativno trenje -Q p max

zbijeno

z Qv

Qp Qv

Qv

Qv >Q

Slika 5.10 Odnos veli ina sila koje pilot u tlo prenosi vrhom i trenjem po platu ovisno o kakvo i slojeva kroz koje prolazi (vodoravno rafirani dijagram je raspodjela vrijednosti trenja po platu). Vlastita teina pilota nije uklju ena. Slika 5.4 a) prikazuje pilot koji nosi uglavnom na vrh i neto vrlo malo trenjem po platu. Slika 5.4 b) prikazuje na in prijenosa sila kod lebde ih pilota. Slika 5.4 c) prikazuje prijenos sile trenjem i na vrh sa dominantnom nosivo u u vrstom sloju. Slika 5.4 d) prikazuje pove anje ukupne sile koju pilot nosi na vrh zbog pojave negativnog trenja. 43

5.5

PRORA UNI NOSIVOSTI PILOTA Nosivost pilota moe se definirati kao :

ono optere enje koje uvjetuje slom u materijalu pilota; ono optere enje pri kojem je u tlu mobilizirana puna vrsto a na smicanje.

Me utim, u inenjerskom smislu, nosivost moe biti postignuta pri mnogo manjem optere enju. To je ono optere enje pri kojem pilot postie tolerantnu granicu slijeganja za gra evinu kojoj je namijenjen. U tom je smislu prihva en Terzaghi-ev prijedlog, da se za grani nu nosivost pilota uzme ono optere enje, koje kao tolerantnu granicu slijeganja izaziva veli inu od 1/10 promjera ili irine pilota. Ova tolerancija moe biti dobra kod pilota manjih promjera. Kod pilota velikih promjera ovo ne daje zadovoljavaju e rjeenje. Naj e e zadovoljavaju e rjeenje, najgrublje re eno, daje prora un grani ne nosivosti koja se zatim dijeli s odabranim faktorom sigurnosti. Tako se dobiva radno ili dozvoljeno optere enje. Ovaj pristup ne zadovoljava u slu ajevima kada se radi o gra evinama koje su vrlo osjetljive slijeganja i jo vie na diferencijalna slijeganja. Tada je potrebno izvriti precizne prora une noenja pilota po platu i na vrh. Ukupno slijeganje sastojati e se tada od elasti ne deformacije samog pilota, elastoplasti ne deformacije tla u koje je pilot ugra en i slijeganja ispod vrha pilota. Za grupe pilota analiza je jo sloenija u slu aju otrih zahtjeva u pogledu slijeganja. Najbolja rjeenja daju rezultati probnih ispitivanja pilota, ali se ona rijetko rade jer su skupa. 5.5.1 Prora un nosivosti prema teoriji grani nog stanja plasti ne ravnotee

Usvojimo li jednadbu (4.1) za prora un ukupne sile koju jedan pilot moe preuzeti, op enito moemo pisati, koriste i rjeenje prema teoriji grani nih stanja plasti ne ravnotee za nosivost na vrh i Coulomb-ov zakon za trenje po platu:
Q f = A b (cN c + 0 N q + 0.5 dN ) + O (c a + zK s tg)dz W
L 0

(5.1)

gdje je A b -povrina popre nog presjeka vrha pilota promjera = d, O-opseg pilota a W-vlastita teina pilota. Za pilote izvedene u glini, uvaavaju i da je 0, vrijedi da je N q =1 a N c je konstanta, izraz (5.1) se moe pojednostavniti u slijede i oblik:

44

Q f = A b (cN c + 0 ) + O c a dz W
0

(5.2)

Kohezija c je vrijednost dobivena za nedrenirane uvjete iz troosnog pokusa u laboratoriju ili dobivena iz rezultata krilne sonde (Roje-Bonacci, 2007). Za pilote koji nemaju proirenje baze na vrhu, mogu e je slijede e pojednostavljenje ako vrijedi da je A b 0 W:
Q f = A b cN c + O c a dz
0 L

(5.3)

U tablici 5.1 date su vrijednosti faktora nosivosti N c prema nekim autorima. Za pilote u nekoherentnim materijalima, kada je c=0, iz izraza 4.15 dobiva se:
Q f = A b ,b 0 N q + OF zK s tgdz W
0 L

(5.4)

pri emu je ,b 0 efektivno uspravno naprezanje na razini vrha pilota, a F korekcioni faktor za pilote koji se suavaju prema vrhu (za konstantan popre ni presjek F =1). U izrazu (5.4) zanemaren je lan (0.5 d N ) s razloga to je njegova vrijednost vrlo mala u odnosu na lan uz N q . Nosivost pilota moe se prora unati i prema jednadbi Terzagija koja glasi: (5.5) Q f = A b (cN c + 0 N q + 0.5 dN ) + O L f s W

gdje je L duljina pilota na kojoj se ostvaruje trenje a f s je jedini ni otpor na trenje izme u plata pilota i tla koje ovisi o vrsti materijala tla i pilota. Za koherentne materijale dati su podaci za f s u tablici 4.1, a za nekoherentne u tablici 4.6. Za prora un se mogu koristiti i izrazi (4.13a) i (4.13b). Tabela 5.1 Vrijednosti Nc za gline kod kojih vrijedi da je 0 (prema Mayerhof, 1959.) Izvor Nc Sanglerat: izdueni temelj kvadrati ni ili kruni temelj Craig: Skempton: izdueni popre ni presjek (za elemente dijafragmi) Skempton, Meyerhof: teoretsko rjeenje, modelska ispitivanja i potvrda terenskim ispitivanjima Sowers, na modelima Mohan, za ekspanzivne gline
Rezultati penetracijskih testova:

5,7 6,8 5,7 7,5 9 5<N c <8 5,7<N c <8,2

Ladanyi, Eden: normalne gline (prema [ 20 ] ) 7,4<N c <9,3

45

osjetljive gline, laboratorij osjetljive gline, terenski rezultati Kanadski testovi prosje na vrijednost Gloucesterska glina Delft laboratorij Sowers; Ward i dr.

5,7<N c <8 5,5<N c <7,5 5,71<N c <8 7,23 6,85 5,14 N c >5 i N c <25

Preporu a se upotrijebiti postupak prora una dozvoljene nosivosti na na in da se tg a faktori nosivosti uzimaju za mobilizirani kut trenja m na na in da je tg m = Fs
1,2 F s 1,8 i mobilizirana vrijednost kohezije kao c m =c/ F sc sa 2 F sc 3. U nastavku se daju jo neke vrijednosti otpora trenja po platu. Tabela 5.2Vrijednosti faktora trenja za proraun nosivosti po platu buenih pilota, dobivenih iz rezultata laboratorijskih ispitivanja

46

Tabela 5.3 Odnos trenja po platu i rezultata standardnog penetracijskog pokusa (SPT)

Tabela 5.4 Odnos trenja po platu i rezultata standardnog penetracijskog pokusa (SPT)

Nosivost na vrh rauna se iz podataka o parametrima vrstoe na smicanje (c i ), koji se dobiju nekim od terenskih ili laboratorijskih postupaka. U tabeli 5.5 daju se podaci o jednadbama prikladnim za koritenje kada su na raspolaganju laboratorijski podaci.

47

Tabela 5.5 Faktor nosivosti na vrh fb odreen iz podataka dobivenih u laboratoriju (Ng 2004.)

Tabela 5.5 Korelacija nosivosti na vrh fb i rezultata dinamike penetracije (Ng 2004.)

48

Caquot i Kerissel (1967.), dali su svoje izraze za prora un nosivosti temelja kod kojih je lomna ploha elipsa [ 26 ] . Uvaavaju i izraz (4.15) dobiva se slijede i izraz: B 1 L2 Q f = A b N + c * ( N q 1) + 0 N s 3 + O L( c + c s 4 ) W (5.6) q + 2 tg d 2 pri emu su N q i N faktori nosivosti dani u dijagramu na slici 5.8, a s 3 i s 4 faktori nosivosti za trenje po platu dani nastavno u dijagramu na slici 5.9. Koeficijent daje odnos izme u adhezije na plat i kohezije u nedreniranim uvjetima, a utvrdili su ga autori empirijski iz niza pokusa penetracije.

49

50 45 40 35 30 0 25 20 15 10 5 0 1 10 N ; Nq ; Nq 100 1000 N Nq - puna N'q- crtkana

Slika 5.11 Dijagrami faktora nosivosti po Caquot-Keriselu (1967) Jednadbu (5.5) moe se ra laniti kao i jed.(5.1), ovisno o vrsti materijala u kojem se duboki temelji nalaze. Za pilote u glini kada je 0 dobivamo kona no jednadbu koja odgovara jednadbi (5.3): Q f = A b * cN c + O L c (5.7) pri emu je N c =
Nq 1 tg

; za =0, N c =7, a =

100 + c 2 . 100 + 7c 2

U koliko u glini ne moemo zanemariti kut trenja , potrebno je ra un provesti prema jednadbi (5.6). Kod pilota izrazito malih promjera moe se lan uz faktor nosivosti N zanemariti. Za pilote u nekoherentnim materijalima sa c=0 i dubinom sloja koji nosi na trenje L, dobiva se: L2 Q f = A b (,0 N 2 + s3 ) W (5.8) q d Faktor nosivosti s 3 je funkcija kuta trenja izme u tla i plata pilota koji se za buene pilote uzima sa vrijedno u =(2/3) , a za zabijene sa = .

50

45 40 35 30 25

=2/3 s3 s4 =

20 15 10 5 0 0.1 1

10

s3 i s4

100

Slika 5.12 Dijagram faktora nosivost za trenje po platu prema Caquot-Keriselu Prora uni po Caquot-Keriselu ra eni su za pilote okruglog popre nog presjeka.
5.5.2 Prora un nosivosti iz rezultata stati kog penetracijskog pokusa

Stati ki penetracijski pokus izravno daje podatak o nosivosti vrha pilota kao vrijednost q c i podatak o sili trenja po platu preko vrijednosti F l (Roje-Bonacci, 2007.). Pomo u ova dva podatka moe se prora unati ukupna grani na sila noenja jednog pilota u tlu u kojem je izvrena stati ka penetracija kao: O (5.9) Qf = q c * A + Fl r Op gdje je A-povrina popre nog presjeka vrha pilota, O r -opseg pilota na dijelu koji nosi trenjem po platu a O p -opseg penetrometra. (q c i F l su podaci iz stati ke penetracije, Roje-Bonacci, 2007.). Dozvoljeno optere enje jednog pilota tada iznosi:
Qd = Qf Fs

(5.10)

pri emu je F s =2-3, faktor sigurnosti odabran u zavisnosti o tome koliko je lokacija na kojoj se piloti izvode detaljno istraena.

51

Slika 5.13 Projektne vrijednosti trenja po platu za pilote u glini iz rezultata statike penetracije (Ng 2004.) str.47)

Slika 5.14 Projektne vrijednosti trenja po platu za pilote u pijesku (Ng 2004.) 52

5.5.3 Prora un nosivosti iz dinami kih jednadbi

Ovaj je prora un predvi en postoje im propisima. Osniva se na podacima koji se dobiju tokom zabijanja pilota na odre enoj lokaciji. Prvi zabijeni piloti mogu se smatrati pokusnim. Postoji itav niz izraza za ukupnu silu koju moe preuzeti jedan pilot uz pomo podataka koji se dobiju prilikom zabijanja (Vesi , 1967.). Postoje i propisi predvi aju upotrebu izraza od Jambu-a koji glasi: 1 WH (5.11) Qf = k u S gdje je: k u = C d 1 + 1 + e C d ; pri emu je: W teina malja s kojim se pilot zabija; H visina pada malja; S prodiranje pilota pri posljednjem udarcu; W p teina pilota i naglavka za zabijanje; A popre ni presjek pilota; E modul elasti nosti pilota;

C d = 0.75 + 0.15 Wp W ;

e = WHL AES2 ;

Slika 5.15 Dijagram za odre ivanje k u u jednadbi Jambu-a Dozvoljena nosivost ra una se po izrazu (5.10) uz isti na in odabira faktora sigurnosti. 53

5.5.4 Prora un nosivosti iz pokusnog optere enja

Nai propisi predvi aju i ovu mogu nost za odre ivanje nosivosti pilota. Pokusno optere enje zahtijeva osiguranje znatnog balasta i dobru, preciznu, 24-satnu organizaciju geodetske slube. Jedan pokus traje oko tjedan dana. Procedura je relativno skupa i upotrebljava se u tijesnoj suradnji sa investitorom. Osim za tla no, probno optere enje se vri i za vla no optere enje. Na slici 5.16 prikazan je balast usidren u tlo geotehni kim sidrima za pokusno optere enje pilota u luci Gru u Dubrovniku.

Slika 5.16 Kontrateret za pokusno optereenje pilota, luka Gru, Dubrovnik Na slici 5.17 prikazani su rezultati pokusnog ispitivanja pilota u Gruu Na slici 5.18 prikazani su mogu i na ini nanoenja optere enja na probni pilot. Na slici 5.19 prikazani su rezultati ispitivanje probnog optere enja. Rezultati se prikazuju grafi ki na na in da se u gornjem lijevom kvadrantu prikazuje nanoenje i trajanje optere enja u vremenu; u donjem lijevom kvadrantu su prikazani opaeni pomaci u vremenu s tim da se posebno prikazuje pomak glave pilota a posebno 54

pomak naglavne grede ako ona slui kao nosa tereta. U donjem desnom kvadrantu prikazana je deformaciona krivulja u kojoj su nanesene vrijednosti najve ih pomaka glave pilota pri odre enom stupnju optere enja. Na krivuli su vidljive i povratne deformacije nastale prilikom rastere enja.

Slika 5.17 Grafikon rezultata pokusnog ispitivanja pilota na uspravnu silu u luci Gru u Dubrovniku
a) optereenje b) c) elina konstrukcija za prenos optereenja

Wmax tijesak

Wmax

tijesak

Wmax

vlani piloti

Slika 5.18 Naini optere ivanja probnog pilota Slika 5.10a) prikazuje izravno nanoenje optere enja na pilot. Slika 5.10b) prikazuje prenos sile tijeskom sa stalka za balast na pilot. Slika 5.10c) prikazuje prijenos sile tijeskom sa konstrukcije pridrane vla nim pilotima na pokusni pilot.

55

Slika 5.19 Grafiki prikazi pokusnog optereivanja pilota prema (Caquot, Kerisel, 1967) Prema vae em Pravilniku prilikom izvo enja probnog optere enja treba voditi ra una o slijede em: lan 187. Probno optereenje pilota na pritisak ili na zatezanje vri se na taj nain to se reakcije tereta prenose na tlo na udaljenosti na kojoj ne utjeu bitno na tlo du pilota i to se mjerenja vezuju. na stalnu toku van podruja deformacija koje izaziva probno optereenje. lan 188. Stupnjevi optereenja moraju vremenski trajati onoliko koliko je potrebno da se mogu jasno registrirati utjecaji hidirodinamike konsolidacije i puzanja t1a. lan 189. Najvee optereenje mora biti u homogenom, tlu najmanje za 50% vee od predvienog optereenja pilota, a u heterogenom tlu najmanje za 100% vee od tog optereenja ili najmanje jednako predvienoj moi noenja pilota (optereenje za Fs=1)

56

5.6

PILOT OPTERE EN VODORAVNOM SILOM

Kod prijenosa vodoravnih sila pilotom u tlo, potrebno je posti i izvjesno ukljetenje da bi se preuzeo moment savijanja nametnut konstrukciji. Do to ke dodira pilot - tlo, stati ki se javlja ista konzola. Ulaskom pilota u tlo javlja se reakcija tla (podloge) u obliku otpora tla. Veli ina doputene vodoravne sile ili djeluju eg momenta na glavu pilota, e e je ograni ena veli inom dozvoljenog otklona glave pilota nego vrsto om tla u koje je pilot ugra en. Bitna je razlika u prijenosu vodoravnih sila i momenata pomo u pilota samca i pomo u grupe pilota. U grupi se naglavnom konstrukcijom djeluju e optere enje prenosi na par ili parove sila koje piloti preuzimaju kao optere enje du osi (tla no i vla no) te se savijanje svodi na minimum. U takvim se konstrukcijama naj e e koriste grupe kosih pilota. Pilot samac, optere en vodoravnom silom naginje se u tlu i izaziva reakciju podloge kao i savitljivi nosa . Reakcija podloge ovisi o veli ini deformacije. Veli ina deformacije pak ovisi o krutosti sustava pilot - tlo.
5.6.1 Teorija prvog reda

Ova se teorija koristi kod prora una nosa a na elasti noj podlozi. Kako je veoma pogodna za prora un na ra unalu, tek je njihovim razvojem dobila na zna aju. Danas se metoda koristi za prora una slijeganja temelja rezervoara. Metoda se sastoji u tome da se tlo zamjeni nizom opruga. Karakteristike opruga izraavaju se modulom reakcije podloge. Metoda se jo naziva i Winklerova metoda prema njenom autoru (Winklwr, 1867.). Na slici 5.20 je prikazan Winklerov model s oprugama i greka koja nastaje njegovim koritenjem.

s(x) Winklerov model s oprugama

nestiljiva podloga P stvarno stanje u tlu s(x)

Slika 5.20 Greka kod modela prora una stvarnog nosa a na tlu pomo u Winklerovog koeficijenta

57

Postavi li se nosa u uspravan poloaj u kakvom se nalaze piloti, dobiva se nosa na elasti noj podlozi koja se odupire deformaciji u vodoravnom smjeru. To je jedina razlika izme u kontinuiranog nosa a optere enog to kasto (temeljni nosa optere en stupovima i/ili zidovima) ili pokretnim optere enjem (kranska staza) i pilota, optere enog na glavi vodoravnom silom i/ili momentom savijanja. Na slici 5.21 prikazan je prora unski model kod kojeg je tlo zamijenjeno nizom opruga.
H 1 2 z I N S(z) K(z)*s(z)=q(z) M pomak reakcija podloge

Slika 5.21 Winklerov model pilota u tlu Prethodno je pokazano da greka nastaje na rubovima izvan optere enog podru ja, to je bitno kod vodoravnih nosa a, dok kod prora una pilota i zagatnih stijena ovaj nedostatak nije toliko uo ljiv. Teoretsko je rjeenje op e poznato i rjeivo. Ostaje da se odredi ulazni parametar reakcija podloge i rubni uvjeti potrebni za odre ivanje stati kog sustava nosa a. 5.6.1.1 Reakcija podloge ili Winklerov koeficijent

Potrebno je odrediti pojmove da bi se moglo koristiti podatke iz literature. U tom smislu je najbolju odrednicu dao Vesi (1961.a). On razlikuje koeficijent reakcija podloge K 0 , dobiven ispitivanjem krutom probnom plo om 11 stopa (prema jednadbi 5.14) i modul reakcije podloge K V , koji se koristi za simulaciju krutosti opruge u prora unima, a koji je izme u ostalog i funkcija irine i krutosti nosa a. Iz gore re enog je vidljivo da modul reakcije podloge nije konstanta tla, jer njegova vrijednost ovisi o veli ini optere ene povrine, obliku optere ene povrine i intenzitetu optere enja. Primjena broj anih vrijednosti mora se uzeti s velikim oprezom. Postoji nekoliko na ina kako se mogu kontrolirati odabrane veli ine. Naj e e se to radi pomo u prora una slijeganja neke to ke uz upotrebu modula kompresije kao kontrolnog svojstva, kojeg se moe mnogo pouzdanije odrediti pokusom u edometru ili probnom plo om.Prema raznim autorima postoje veze izme u Winklerovog koeficijenta tla K i drugih deformacijskih svojstava, dobivene uspore ivanjem. 58

Kod koritenja Winklerovog modela za prora un pilota potrebno je poznavati vrijednost ovog koeficijenta u vodoravnom smjeru. I za to postoje empirijski izrazi veza po raznim autorima. U svom radu iz 1943. Terzaghi razmatra primjenu teorije elasti nosti u mehanici tla. U tom poglavlju govori o koeficijentu reakcije podloge potrebnom za prora un i dimenzioniranje pilota. On doslovno kae Vrijednost koeficijenta reakcije tla K, ne zavisi samo o prirodi tla, ve i o veli ini i obliku optere ene povrine. Ako se ostali uvjeti ne mijenjaju, reakcija tla se smanjuje pove anjem intenziteta optere enja . Prema tome, vrijednosti K nije konstanta odre enog tla, a odnos izraen jednadbom: p = K gr/cm 3 (5.12) s

samo je gruba zamjena za stvarni odnos. U kasnijem radu Terzaghi, (1955.) predlae odre ivanje koeficijenta (prema Vesi u modula) reakcija podloge K v pomo u jedini nog koeficijenta K 0 i irine stvarnog temelja B prema jednadbi:
B + 30 3 Kv = K0 kg/cm 2B
2

(5.13)

Jednadba je dimenzionalna. Pri tom je:

K v uspravni modul reakcije podloge; K 0 jedini ni koeficijent reakcije podloge; B irina temelja u centimetrima. Jedini ni koeficijent reakcije podloge K 0 , odre uje se probnom plo om stranice 3030 cm (u stvari je to jedna stopa ili 0,305m). Za kriterij je rjeenje predloio Vesi (1961.) na slijede i na in:
1 s1 s s [cm]
=

[kPa]

s= s ( ) K

K=

1 s1

(5.14)

Pema Vesi u (1961.) K 0 se odre uje za s 1 =2.5 cm

U svim ovim rjeenjima radi se o reakciji vodoravne podloge. Za prora une savijanja pilota potrebno je odrediti koeficijent reakcije u vodoravnom smjeru to jo oslonjava problem. Dok se za vodoravne podloge moe vriti ispitivanje probnom

59

plo om, to za uspravne ravnine nije mogu e. Ostaju na raspolaganju samo pribline izvedene veli ine. Za nekoherentne materijale Terzaghi (1955.) predlae vrijednost jedini nog koeficijenta reakcije podloge u vodoravnom smjeru koja raste proporcionalno s dubinom prema izrazu: p (5.15) K h0 = = mh * z s Za pilote koji lee u koherebtnom materijalu Terzaghi (1955.) predlae da je reakcija podloge neovisna o dubini tj.: K h0 = p s (5.16)

U literaturi je mogu e na i vrijednosti za m h kao i neke druge izraze za odre ivanje vodoravnog koeficijenta reakcije podloge. (Frisch &Simon 1974.). U prilogu se daju vrijednosti za prora un reakcije podloge u vodoravnom smjeru prema Terzaghiju (1955.) za nekoherentne i koherentne materijale. Tabela 5.6 Koeficijenti reakcije podloge u vodoravnom smjeru Kh [N/m3]
pijesak

gusto a rahla 0,2210 [N/m ] 0,1310 7 [N/m 3 ] kruta 2,410 7 [N/m 3 ]

7 3

srednja 0,6710 [N/m ] 0,4410 7 [N/m 3 ] konzistancija vrlo kruta 4,810 7 [N/m 3 ]
7 3

gusta 1,7910 7 [N/m 3 ] 1,0810 7 [N/m 3 ] tvrda 9,610 7 [N/m 3 ]

nepotpljeni potopljeni
glina

Ova je tablica prikladna za koritenje u izrazima za prora un vodoravnog modula reakcije podloge prema Terzaghuju: za nekoherentne materijale K v = K h odnosno za koherenta tla, K v = K h
z [N/m 3 ], B

(5.15a) (5.16a)

0,2m [N/m 3 ]. B

Kubo (prema Yokohama 1971.) povezuje vodoravni koeficijent reakcije podloge s brojem N udaraca SPT-a na na in: K 0h =0,2 N [kg/cm 3 ] Prave podatke moglo bi se dobiti probnim optere enjem pilota optere enog vodoravnom silom. 60

5.6.1.2

Rjeenje diferencijalne jednadbe progibne linije

Op enito se moe re i da je prora un pilota optere enog vodoravnom silom vrlo sloen. Za prakti nu su upotrebu mnogi autori dali metode sa odre enim pojednostavljenjima. One omogu uju brze i dovoljno to ne prora une potrebne za praksu. Neka je pilot nosa duine L i irine (promjera) B na savitljivoj podlozi, optere en vanjskim teretom p x i reakcijom tla q x . Diferencijalna jednadba progibne linije elasti nog nosa a na elasti noj podlozi prema teoriji prvog reda ili teoriji koeficijenta reakcije podloge glasi:
d 4s z B = (q z p z ) 4 EI dz

(5.17)

Gdje je: s z vodoravni pomak osi tapa na udaljenosti z od povrine poluprostora; B promjer pilota; EI krutost elasti nog tapa-pilota; q z reakcija podloge; p z vanjsko optere enje na dubini z. Prema ovoj teoriji, na po volji odabranoj dubini z, kontinuiranog elasti nog leaja, pomak s z proporcionalan je reakciji podloge q z . Pri tom je koeficijent proporcionalnosti nita drugo nego koeficijent reakcije podloge, ali u vodoravnom smjeru K h , odnosno:
sz = qz Kh

(5.18)

Uvrsti li se vrijednost za slijeganje u jed. 5.17 dobije se :

d 4s z = 4s x * 4 dz 4

(5.19)

Gdje je:
=4 C tla * B . 4EI

(5.20)

Da bi se jednadba rijeila moraju se uvesti jo neki rubni uvjeti. Poznato je rjeenje od Wernera (1970.). On razmatra dva slu aja pilota i dva slu aja optere enja prikazanih na slici 5.22. Rjeenja daje u obliku familije grafikona.

61

Slika 5.22 a) piloti i njihova optereenja; b) raspodjela reakcije podloge Pri tom razmatra lebde e pilote (1 i 2) optere ene vodoravnom silom ili momentom i pilote koji imaju vodoravni otpor, leaj na vrhu (3 i 4), s istim prethodno spomenutim optere enjem. U izvornom radu (1970.) daje tablicu vrijednosti reakcije podloge po dubini za etiri promatrana slu aja i za slu aj kada pilot lei u krutoj glini kada je koeficijent otpora podloge nepromjenjiv s dubinom. U prora unima je c u modul reakcije tla izra unat prema prethodno iznesenim preporukama od Terzaghija (1955.). 5.6.1.3 Terzaghi-evo rjeenje i rjeenja koja se na njega naslanjaju

Ve ina se prora una svodi na odre ivanje dubine ispod koje se ra unski moe uzeti da pilot ostaje nepomi an. Na slici 5.23 prikazana je prora unska shema kratkog i dugog pilota malog promjera prema Terzaghi-u, pomo u koje je on dao jed. (5.21). Klasi an izraz Terzaghi-a za fiktivnu duljinu ukljetenja iznosi: 216 EI L=5 d mh gdje je:

(5.21)

62

L- fiktivna duljina ukljetenja; E- modul elasti nosti pilota I- moment inercije pilota; tlu

mh =

KP KA s

s-pomak glave pilota na razini terena K A , K P -koeficijenti vodoravnog pritiska u

d- popre ni presjek pilota ( u nekim izrazima ozna eno kao B, ovisno o izvoru)

a) D

b)

c)

L O
1

D=

O2

Slika 5.23 Kratki a) i dugi b) pilot optereen vodoravnom silom; c) shema za prora un momenata savijanja (Terzaghi, 1943.) Za lebde e pilote sa slobodnom glavom postoji jednostavno rjeenje za grani nu vrijednost vodoravne sile H u na slijede i na in (slika 5.24):
e z d= promjer pilota p d Hu M u=H u *e p
0

zr L

Slika 5.24 Skica raspodjele otpora tla du pilota potrebna za prora un granine vrijednosti sile H=H u (Poulos & Davis 1980.) ] Usvoji li se sliku 5.24 kao model za prora un, moe se pisati:
H u = p u d dz p u d dz
0 zr zr L

(5.22)

63

M u = H u e = p u d z dz + p u d z dz
0 zr

zr

(5.23)

Rjeenja postoje za dva rubna slu aja kada je: 1) 2) p 0 =p L =p u ; tj. za konstantnu raspodjelu otpora tla po dubini (koherentno tlo); p 0 =0 i linearno raste do vrijednosti p L (nekoherentno tlo).

Rjeenja se mogu na i u obliku dijagrama za pojedine pretpostavljene rubne uvjete u literaturi (Poulos&Davis 1980.),(Lisac, 1981.). Werner (1970.) daje rjeenje za maksimalno dozvoljenu vodoravnu silu u obliku:
H= EI * w (0) * 3 w

(5.24)

gdje je: EI krutost pilota; w(o) dozvoljeni pomak glave;

=4 d * cu - koeficijent ovisan o tlu, geometriji i gradivu pilota; 4 EI

w =EI*w(0). cu koeficijent ovisan o koeficijentu reakcije podloge (modul reakcije podloge) u vodoravnom smjeru, Kh i vrsti tla, kako je prethodno pokazano, prema Terzaghiju. Svi ovi prorauni daju maksimalno mogue vrijednosti vodoravne sile koju pilot moe preuzeti u zavisnosti o kakvoi tla, bez obzira kolika pri tom nastaje deformacija (otklon) glave pilota. Stoga je potrebno jo jednom naglasiti da je ee kritina vrijednost dozvoljenog otklona, nego najvea mogua vodoravna sila ili moment savijanja kojeg ona proizvede. Teoretsko rjeenje mogue je nai u podruju teorije elastinosti. Teorija daje rjeenje za pomak glave pilota, a to i jest stvarno potrebno odrediti. Da bi se ono moglo odrediti mora se definirati rubne uvjete. 5.6.1.4 Rubni uvjeti

Iz gornjih razmatranja vidi se da je proraun ovisan o nizu rubnih uvjeta koje je nuno odrediti i pojednostavniti prije oblikovanja prora unskog modela. Nastavno e se ukazati na mogu e rubne uvjete i njihove kombinacije o kojima ovise pojednostavljeni prora uni pilota optereenih vodoravnom silom. Iza rubnih uvjeta dani su crtei i pripadna pojednostavljena rjeenja za prora une. Podjela se moe izvriti kako slijedi:

64

Prema odnosu duine i popre nog presjeka pilota, moe ih se podijeliti na krute i savitljive. Kako raspodjela reakcije podloge ovisi izravno o nametnutoj deformaciji u tlu to ovaj imbenik ima vaan utjecaj na model odabran za prora un. Prema u vr enju u naglavnu konstrukciju moe ih se podijeliti na pilote upete u naglavnu konstrukciju, sl. 5.29 (to onemogu ava zaokret glave pilota) i slobodne, gdje se glava ponaa kao slobodni rub konzole, sl. 5.28. Prema duini mogu biti kratki i dugi piloti to je donekle vezano sa stavom 1. i prikazano na slici 5.23. Prema na inu oblikovanja reakcije podloge razlikuju se piloti izvedene u glini i piloti izvedene u pijesku a razlika u oblikovanju reakcije podloge je vidljiva na slikama 5.28 i 5.29. Prema na inu u vr enja donjeg kraja pilota mogu biti upeti u vrstu podlogu (na pr. stijensku masu ili glinu vrste konzistencije ili jako zbijene nekoherentne materijala) ili slobodno lebde i u masi tla. 5.6.1.5 Rjeenja temeljen analize pokusmpg optere enja

Pokusno optere enje pilota vodoravnom silom je najpouzdaniji podatak za njegovo dimenzioniranje. Radi se samo u iznimnim slu ajevima jer je veoma skupo. U luci Gru u Dubrovniku izvedeno je jedno takvo probno optere enje prilikom izvedbe novog pristana za velike putni ke brodove. Radilo se o izvedbi velikog broja kopanih (Benoto) pilota koji su izme u ostalog morali preuzeti vodoravni pritisak od udara broda u pristan (Masopust, 2006.). Na slikama 5.25 do 5.27 prikazani su ure aji za ispitivanje i rezultati ispitivanja.

Slika 5.25 Pokusno vodoravno optereenje pilota razupora izme u dva pilota 65

Slika 5.26 Tijesak i oprema za nanoenje vodoravnog optere enja na jednoj strani razupore s prethodne slike

Slika 5.27 Grafiki prikaz rezultata pokusnog vodoravnog optereenja (Masopust 2006.), luka Gru, Dubrovnik

66

Uvaavaju i sve naprijed re eno Broms (1964.) je prikupio podatke pokusnih ispitivanja pilota optere enih vodoravnom silom. Temeljem toga dao je niz prakti nih rjeenja koja slijede. Rjeenja za lebde i pilot u beskona nom poluprostoru. Postoje dvije mogu nosti: pilot slobodne glave i pilot uklijetene glave .
a)

Slika 5.28 Kruti i savitljivi pilot slobodne glave a) u glini, koherentno i b) pijesku b) H u Hu
e 1.5 d f L
h/2 h/2

e f h Mmax L F
Otklon krutog tapa

h M max 3 dLKp Reakcija podloge Moment savijanja

Otklon krutog tapa

9cu d

Reakcija podloge Moment savijanja

Hu e 1.5 d f d

Hu e f

d 9cu d
Otklon sa plastinim zglobom

Mmax

M max
Otklon sa plastinim zglobom Moment savijanja Reakcija podloge

Moment savijanja Reakcija podloge

Rjeenje za pilote sa slike 5. 28 a), za koherentno tlo, je:

f = Hu 9c u d

(5.25) (5.26) (5.27)

M max = H u (e + 1,5d + 0,5f )

odnosno : a kako je

M max = 2,25 d h 2 c u

L = 1,5d + f + h

(5.28)

javljaju se tri jednadbe sa tri nepoznanice ( f, h, H u ) koje daju rjeenje za H u .

67

Pri tom je c u K v prema preporukama Terzaghija (jedn. 5.16 i 5.16a) Za savitljivi pilot sa slike 5.28a) rjeenje je vezano uz poznavanje grani ne vrijednosti M max , koja ovisi o svojstvima pilota. Rjeenje za grani nu vrijednost sile H u se dobiva uvrtavaju i vrijednost M max u jednadbu (5.26). Tako nastaju dvije jednadbe s dvije nepoznanice. Za pilote u nekoherentnim materijalima, kod kojih je reakcija podloge na razini terena jednaka nuli i mijenja se s dubinom, a ovisi o veli ini deformacije tapa, slika 5.28 b), rjeenja su slijede a:
Hu = 0.5gdL3K p e+L

(5.29)

maksimalni se moment pojavljuje na dubini:

f = 0.82 Hu dK p g

(5.30)

a iznosi:
2 M max = H u e + f 3

(5.31)

Ako se desi da je M max ve i od maksimalno mogu eg momenta kojeg moe preuzeti pilot zadanih dimenzija, tada se pilot ponaa kao dugi, savitljivi pilot te ra un za grani nu silu treba ponoviti uvrtavaju i grani ni moment koji pilot moe preuzeti u jed. (5.31). U svim ovim jednadbama kao i na slici 5.28 b), K p je koeficijent koji ovisi o kutu trenja i jednak je: K p = (1 + sin ) /(1 sin ) Na slici 5.29 prikazani su piloti s glavom u vr enom u naglavnu konstrukciju, a) u koherentnm tlu i b) nekoherentnm tlu, kao i u tri razli ite mogu nosti duina: kratki (kruti), srednji, i dugi (savitljivi). Za svaku je podvrstu u pojednostavljenom obliku mogu e dati rjeenje za najve u mogu u vodoravnu silu i odgovaraju i moment. I ovdje vrijedi da je: L=1.5d+f+h (5.32)

68

za pilote u koherentnim materijalima.

a1) M max Hu L

b1) Mmax 1.5 d Mmax L 9cu d Hu

Kp =

1 + sin 1 sin

Mmax

d reakcija tla moment savijanja

d 3 LdK p

otklon

otklon

reakcija tlamoment savijanja

a2) Mpoputanja Hu

1.5 d Mpoputanja f

b2) Mpoputanja Hu

Mpoputanja

L h 9cu d Mmax otklon d 3 LdK p Mmax

otklon reakcija tla moment savijanja a3) M poput. Hu

reakcija tla moment savijanja M poput.

1.5 d f

M poput.

b3) Mpoput. Hu

f d

9c ud otklon reakcija tla moment savijanja otklon 3 LdK p reakcija tlamoment savijanja

Slika 5.29 Piloti pridrane glave, razliitih duljina, u glini a) i pijesku b); 1) kratki; 2) srednji; 3) dugi (prema Broms, 1964) Za pilote sa slike 5.29 a) tj. kratke pilote u koherentnim materijalima pojednostavljeni prora uni glase: H u =9c u d(L-1.5d) (5.33)

69

M maks. =H u (0.5L+0.75d)

(5.34)

Za srednje duge pilote, koji imaju ograni enje sa momentom ukljetenja glave u naglavni blok moe se koristiti jednadba (5.25), a za moment vrijedi jednadba: M pop. =2.25c u dh 2 -9c u df(1.5d+0.5f) (5.35)

Uvaavaju i da vrijedi jed. (5.28), moe se prora unati vrijednost H u . Pri tom je nuno provjeriti da li je najve i moment, koji se javlja na dubini (f+1.5d), manji od momenta M pop. . Ako je moment ve i onda odgovara rjeenje za dugi pilot sa slike 5.29 a3).
Hu = 2 M pop. (1,5d + 0,5f )

(5.36)

Za pilote sa uklijetenom glavom izvedene u nekoherentnim materijalima rjeenja dana nastavno za kratki pilot: H u =1,5 hL 2 dK p Maksimalni moment iznosi:
M maks. = 2 HuL 3

(5.37)

(5.38)

Ako se desi da je M maks. M poput. tada vrijedi slu aj pilota srednje duine sa slike 5.25 2b). Za vodoravno uravnoteenje sustava potrebno je dodati silu:
3 F = hdL2 K p H u 2

(5.39)

Uzme li se u obzir momente koji djeluju na glavu pilota i uvrsti li se vrijednost sile F iz jednadbe (5.39): M pop. =(0,5 hdL 3 K p )-H u L (5.40)

moe se izra unati vrijednost sile H u . Prora un vrijedi kada je maksimalni moment na dubini f manji od M pop. , a dubina f moe se izra unati iz jed. (5.40). Za dugi pilot sa slike 5.29 b3), gdje se maksimalni moment M pop. pojavljuje na dva mjesta vrijedi izraz:
2 H u e + f = 2 M pop. 3

(5.41)

70

5.6.1.6

Zavrne napomene

Kod pilota kojima vrh lei u vrstim materijalima, a tijelo prolazi kroz meke slojeve, preteni e dio momenta savijanja preuzeti vrh koji za takva optere enja mora biti uklijeten u vrstu podlogu najmanje za dubinu jednaku dvostrukom promjeru pilota. I upeti piloti se prora unski razlikuju ovisno o tome da li su dugi ili kratki. Kod lebde ih pilota nema ove mogu nosti. Moment ili vodoravna sila izazivaju savijanje pilota na na in da se na nekoj dubini L, javlja to ka u kojoj deformacija mijenja smjer te otpor prelazi na drugu stranu pilota. Deformacija je priblino sinusoidalna i priguuje se s dubinom. Za pilot velike duljine javiti e se nekoliko to aka promjene smjera savijanja. Ovo je prikazano na slici 5.24. Dananje mogu nosti prora una pilota, koji mora preuzeti vodoravnu silu, pomo u numeri kih metoda, svode se na to da se pilot promatra kao greda na elasti noj podlozi, optere ena okomitom silom ili momentom na jednom rubu. U ovakvom sustavu, leajevi mogu preuzeti tla na i vla na naprezanja simuliraju i aktivno i pasivno stanje naprezanja u tlu. Moe se primijeniti Winklerova metoda gdje je tlo zamijenjeno nizom opruga, metoda kona nih elemenata, kona nih razlika i sl. Pri tom je potrebno poznavati deformacijska svojstva tla za vodoravni smjer. Upravo ovaj detalj pravi poteko e, jer su sve nabrojene metode monogostruko preciznije od mogu nosti odre ivanja vodoravnog koeficijenta reakcije i momenta reakcije podloge podloge. Za brze provjere mo i noenja pilota optere enog vodoravnom silom moe

posluiti neki od postoje ih dijagrama iz literature (Poulos i Davis, 1980.).

71

5.7

SLIJEGANJE PILOTA

Slijeganje glave pilota (prikazano na slici 5.17 i 5.19 za pokusni pilot), sastoji se od; elasti ne deformacije pilota kao stupa pod optere enjem tla nom silom, deformacije koja nastaje uslijed slijeganja tla optere enog posmi nim silama oko pilota koji nosi na trenje, deformacije tla ispod vrha pilota kao kod svakog drugog temelja. Za pilote koji nose na vrh, u stiljivom tlu, moe se primijeniti prora un kao i za plitke temelje. Za pilote u pijesku je Meyerhof (1959) na temelju analize ve eg broja rezultata probnog optere enja dao izraz za slijeganje s, koji vrijedi ako ispod vrha nema ja e stiljivog sloja: d (5.42) s= b 30Fs i u koliko je korisno optereenje pilota manje od 1/3 graninog optereenja. Pri tom je: d b - promjer vrha pilota; F s - faktor sigurnosti (>3) za grani no optere enje. Ovo je deformacija samo vrha bez deformacije stupa. Za gline daje Focht (1967) tako er analizom rezultata probnog optere enja takozvani koeficijent pomaka s/s stupa koji vee na elasti nu deformaciju stupa s stupa na na in: * za duge jako optere ene pilote sa deformacijom stupa s stupa >8mm; s/s stupa je

reda veli ine 0.5; * za krute pilote kod kojih je s stupa <8mm; s/s stupa je ve i i reda veli ine 1.

Elektroni ka su ra unala omogu ila vrlo raznolike i sofisticirane prora une u koje ulaze analize naprezanja raspodjeljenih du pojedinog pilota i time izazvanih deformacija u tlu. Za takve analize predlae se konzultirati literaturu (Bowles, J.H. 1974.) . Najpoznatije su metode: Metoda prenosa optere nja (koristi mjerene podatke u raznim to kama du pilota, odnosa otpora i pomaka pilota); Metoda teorije elasti nosti (primjenjuje jednadbu od Mindlin-a za optere eno podzemlje u polubeskona noj masi); Numeri ke metode (kona ni elementi).

Potrebno je odabrati metodu koja najbolje opisuje stvarni na in prijenosa optere enja pilotom u tlo. Bitna je razlika prora una slijeganja lebde ih pilota od onih koji nose isklju ivo na vrh. 72

5.8

GRUPE PILOTA 5.8.1 Prora un nosivosti grupe pilota

Kada se iz razloga nosivosti mora izvesti vie pilota da bi se preuzelo vanjsko optere enje, govori se o grupi pilota. Prema vae im propisima smatra se da piloti djeluju u grupi ako je osni razmak izme u pilota: * * * koji nose na vrh ve i od 2.5 d; koji nose na trenje u nekoherentnom tlu ve e zbijenosti ve i od 3d; koji nose na trenje u nekoherentnom tlu male zbijenosti ve i od 5d;

gdje je d-promjer pilota. Grupa pilota moe biti slobodno stoje a, sa naglavnom konstrukcijom koja ne dodiruje tlo i vezana sa temeljnim blokom koji lei i na tlu (Vesi , 1967; Poulod & Davis, 1980.). Sustav pilota povezanih naglavnom plo om koja lei na tlu predstavlja ono to je prethodno nazvano hibridno temeljenje. U tom slu aju nose i piloti i plo a. Kada se radi o grupi pilota potrebno je izvriti smanjenje nosivosti grupe u odnosu na ukupno optere enje koji mogu preuzeti svi piloti svojom pojedina nom nosivo u. Smanjenje se vri pomo u koeficijenta za koje postoji vie na ina odre ivanja.
= nosivost pilota u grupi 1 nosivost pojedinog pilota

(5.43)

Za slobodnostoje u grupu postoji nekoliko empirijskih izraza: * Prema Converse-Labarre-u (Shroff & Shah, 2003.):
(n 1)m + (m 1)n = 1 90m n

(5.43a)

gdje je: m=broj redova pilota; n=broj pilota u redu; =arctg d/s u stupnjevima; d=promjer pilota; s=osni razmak pilota.

73

 Nosivost grupe se smanjuje na na in da se svakom pilotu (slika 5.30) nosivost smanji za 1/16 za svaki susjedni pilot kojim je promatrani pilot okruen . Vrijedi za S<3d.

S<3d

d= promjer pilota

0,94

0,87

0,82

0,80

0,77

0,72

Slika 5.30 Vrijednosti koeficjenta za nekoliko vrsta grupa pilota Nosivost grupe se smanjuje na nain da se svakom pilotu nosivost pomnoi sa koeficijentom 1 I za svaki susjedni pilot kojim je promatrani pilot okruen pri emu je I = d s . 8
5.8.2 Djelovanje grupe pilota

Grupa pilota moe djelovati kao temeljni blok na velikoj dubini. U tom slu aju, preporu a se provjeriti nosivost grupe pilota tako da se odabere manja vrijednost nosivosti iz usporednih prora una; a) zbrajanja nosivosti svih pilota u grupi i b) rezultata prora una nosivosti dubokog masivnog temelja dimenzija L g B g , tlocrt i dubina kojega odgovara onima za promatranu grupu pilota. Zbog utjecaja preklapanja dodatnih naprezanja koje grupa prenosi u tlo, utjecaj grupe pilota see daleko dublje od utjecaja pojedinog pilota. Iz tog razloga potrebno je poznavati svojstva tla na ve oj dubini ispod grupe pilota nego, ispod pojedinog pilota, da ne do e do utjecaja dodatnih naprezanja u dubljim slojevima tla, koji su slabiji od pli ih, i na taj na in do nepovoljnog utjecaja grupe pilota po slijeganje takvog temelja kao cjeline.
Q Q Q Q

slabo tlo 50% v 25% v 10% v Qv dobro tlo slabo tlo Qv Qv Qv

Slika 5.31 Dubina utjecaja dodatnih naprezanja kod pojedinog pilota i pilota u grupi 74

Odnos dubine pilota i veli ine tlocrta temelja bitan je za preraspodjelu dodatnih naprezanja po dubini. Da bi piloti izvrili svoju zada u prenosa dodatnih naprezanja u dublje slojeve tla, potrebno je da budu dublji od barem dvostruke irine temeljne konstrukcije, koja na njima lei. Ukoliko je dubina pilota manja od irine temelja, u inak pilota je neznatan. Oni tada mogu posluiti jedino da premoste povrinske loe slojeve malih debljina. Ovaj u inak prikazan je na slici 4.19. Dananje tehnologije izvedbe omogu uju izvo enje pilota velikih duina tj. dubina. Omogu uju i izvedbu pilota sa proirenim vrhom na tim velikim dubinama te se time moe pove ati i njihova nostivost. To omogu uje i njihovu tlocrtnu preraspodjelu i izbjegavanje grupnog djelovanja.
B 75% v 50% v 75% v 25% v B

D>2B

D<<B 75% v 50% v 25% v

50% v 25% v

Slika 5.32 Dubina utjecaja dodatnih naprezanja kod grupe pilota za razliite odnose dubine pilota D i irine temeljne plohe B (Terzaghi, Peck, 1948) Piloti u grupi upotrebljavaju se redovito kada je potrebno preuzeti vodoravne sile ili momente savijanja koje tvori par sila. Tada neki od pilota iz grupe preuzimaju vla ne sile kako je to prikazano na slici 5.33. Sile u grupi pilota mogu se jednostavno odrediti metodama klasi ne grafostatike.

dalekovodni stup zagatna stijena vla~ni pilot

privez za brod

Slika 5.33 Kada pilot prezuima vlanu silu Ovisno o smjeru vanjskih sila postoji mogu nost da svaki od pilota iz takve grupe bude tla ni odnosno vla ni te ih je tako potrebno i dimenzionirati. 75

5.8.3 Prora un slijeganja grupe pilota

Slijeganje pojedinog pilota iz grupe pilota ovisi o: - na inu prenoenja optere enja s pilota na tlo (trenjem po platu, prijenos na vrh ili kombinacija); - stiljivosti slojeva tla kroz koje piloti prolaze; - odnosu krutosti naglavne konstrukcije i pilota koje povezuje u grupu (raspodjela optere enja sa naglavne konstrukcije na pilote) ; - na inu oslanjanja naglavne konstrukcije (da li je naglavna konstrukcija oslonjena na tlo ili se nalazi iznad tla).

a) Q Q Q

b)

c) Q Q Q

Slika 5.34 Modeli grupe pilota za proraun slijeganja ( a), grupa nepovezanih glava; b) grupa povezanih glava sa naglavnom konstrukcijom koja ne lei na tlu; c) grupa povezanih glava sa naglavnom konstrukcijom koja lei na tlu hibridno temeljenje) Najjednostavniji pristup prora unu predvi anja slijeganja pilota u grupi zasnovan je na pretpostavci homogenog i izotropnog poluprostora. Tlo se promatra kao homogeno izotropno, a grupa pilota se zamjenjuje s elasti nim temeljem na dubini vrha pilota, ili kod opreznijeg pristupa problemu, na 2/3 dubine postavljanja pilota. Dimenzija zamjenjuju eg temelja odre uje se uz pretpostavku da se sila trenja rasprostire postepeno oko pilota pod kutom /4 (vidi sliku 5.35), a dobivena povrina zamjenjuje se s pravokutnikom dimenzija B g L g . Optere enje, p, na tako dobivenoj povrini moe se odrediti, uz pretpostavku da je jednoliko raspodijeljeno, prema izrazu: p= Q + WNG + WP * (VNG + VP ) Bg * L g (5.34)

gdje su: 76

- optere enje koje se prenosi preko naglavne konstrukcije;

W NG - teina naglavne konstrukcije; WP V NG VP - teina pojedinog pilota; - zapremina naglavne konstrukcije; - zapremina pojedinog pilota.
Q WNG linija {irenja naprezanja
P

p Si

K1

K2

K3

Slika 5.35 Pojednostavljena teorija rasprostiranja optereenja ispod grupe pilota Odre ivanje dodatnih naprezanja u tlu ispod pojedine to ke K i svodi se na prora un dodatnih naprezanja u tlu ispod savitljive optere ene plohe na povrini tla. Predvi anja slijeganja iz tako dobivenih dodatnih naprezanja (ozna ena na slici 5.35 sa s i ) mogu se odrediti prema nekoj od teorija za prora un slijeganja objanjenih u teoriji mehanike tla. Gornja zona tla iznad dubine vrha pilota postaje vla na zona. I ona se djelomi no deformira ali s obzirom na pretpostavke unesene u prora un slijeganja, ove deformacije ne prate u potpunosti liniju slijeganja s i . Iz tih razloga potrebno je napraviti popravak dobivenih vrijednosti slijeganja. Prema Fox-u (Lisac, 1981.) popravljena vrijednost iznosi
s p = si *

(5.35)

77

 D gdje je = imbenik popravka prikazan na slici 5.36. B* L

1 0 .9 5 0 .9 0 .8 5 0 .8 0 .7 5 0 .7 0 .6 5 0 .6 0 .5 5 0 .5 0 .0 1 0 .9 5 0 .9 0 .8 5

L/B= 100 25 9 1

0 .8 0 .7 5 0 .7 0 .6 5 0 .6

D B*L
0 .1 0 .2 0 .3 0 .4 0 .5 0 .6 0 .7 0 .8 0 .9

B*L D

0 .5 5 0 .5

0 .9

0 .8

0 .7

0 .6

0 .5

0 .4

0 .3

0 .2

0 .1

Slika 5.36 imbenici popravka prema Fox-u Ako piloti prenose optere enje samo preko vrha, ova teorija moe se dodatno pojednostavniti na na in da se prora un predvi anja slijeganja izvri za me usobni utjecaj niza neovisnih temelja na razini vrha temelja, a s povrinom pojedinog temelja koja odgovara popre nom presjeku pilota na vrhu i optere enjem koje se prenosi preko pojedinog pilota. "To nije" metode odre ivanja predvi anja slijeganja grupe pilota su analiti ke metode zasnovane na teoriji elasti nosti. U ovim teorijama se piloti iz grupe promatraju kao zasebni duboki temelji i ra una se utjecaj pojedinog pilota na raspodjelu naprezanja ispod promatranog pilota i okolnih pilota. Utjecaj susjednih pilota na promatrani se zbraja. Utjecaj naglavne konstrukcije u ovim prora unima se obuhva a samo kroz raspodjelu naprezanja, koje se prenosi s gra evine, oslonjene na naglavnu konstrukciju, na pojedini pilot, odnosno kontrolira se difiencijalno slijeganje izme u pilota. U ovim prora unima se utjecaj pojedinog dijela trenja na platu, na dodatno naprezanje na nekoj dubini ispod promatranog pilota, analizira kao utjecaj koncentrirane sile na dodatno naprezanje na promatranoj dubini (vidi sliku 5.37). Veli ina koncentrirane sile odgovara rezultanti naprezanja trenja na odsje ku plata. Bolje rezultate prora una slijeganja moe se danas dobiti numeri kim metodama posebno metodom kona nih elemenata.

78

d D Qp z

r T z

Slika 5.37 Utjecaj trenja po platu na raspodjelu dodatnog naprezanja Ovakvi prora uni moraju obuhvatiti i odnos krutosti sustava pilot-naglavna gredatlo, te se sam prora un ne e posebno izlagati. Postupak prora una moe se prona i u literaturi Broms (1980.), Vesi (1967.). Radi pojednostavljenja prora una razni autori dali su tablice i dijagrame korekcionih faktora kojima se moe obuhvatiti utjecaj krutosti na raspodjelu dodatnog naprezanja.

79

5.9

PRIMJENA EUROCODE 7 U PROJEKTIRANJU PILOTA 5.9.1 Op enito

Projektant mora poznavati odgovaraju e propise jer projekti pilota podlijeu zakonskoj regulativi i nizu raznih propisa. Pribliavanjem Europskoj zajednici i izlaskom na vanjska trita, potrebno je poznavati europske norme (Eurokod) za projektiranje, koje uvode nov na in projektiranja, bitno razli it od onog u nas do sada uobi ajenog (Babi i sur., 1995.; Szavitz-Nossan i Ivi , 1994.; Szavits-Nossan i sur., 2002.). Zato se u ovom radu daju osnove europske regulative, te pristup projektiranju po Eurokodu. Budu i da piloti pripadaju podru ju geotehnike, najve a pozornost bit e posve ena Eurokodu 7 koji obra uje tu oblast, a koji je preveden i na hrvatski jezik. Iako on jo nije obavezan za projektante, prema vae im zakonima, dobro se s njim upoznati jer uvodi neke vrlo zanimljive i prihvatljive novine u projektiranje, a koje su prisutne i u naem zakonodavstvu. Prema Zakonu o prostornom ure enju i gradnji ( Narodne novine br.: 76 od 23. 7. lanak 14. Bitni zahtjevi za gra evinu koji se osiguravaju u projektiranju i gra enju gra evine su: mehanika otpornost i stabilnost tako da predvidiva djelovanja tijekom graenja i uporabe ne prouzroe: ruenje graevine ili njezina dijela, deformacije nedoputena stupnja, oteenja graevnog sklopa ili opreme zbog deformacije nosive konstrukcije, nerazmjerno velika oteenja u odnosu na uzrok zbog kojih su nastala.
2007.),

Tako er se gra enjem i uporabom gra evine ne smije ugroziti pouzdanost drugih gra evina, stabilnost tla na okolnom zemljitu, prometne povrine, komunalne i druge instalacije i dr. Ispunjenje zahtjeva iz gore navedenog Zakona odnosi se na planiranje, projektiranje, gradnju, i odravanje gra evine. Osim toga, potrebna je kontrola nad svojstvima, ponaanjem i uporabom gra evnih materijala. Postupak osiguranja kakvo e mora biti odre en za projektiranje, proizvodnju i izvedbu. Osnovni zahtjevi u Zakonu o prostornom ure enju i gradnji preneseni su iz Interpretativnog dokumenta ID1 (mehani ka otpornost i stabilnost), na temelju kojega je nastala skupina europskih pravilnika, Eurokodova, koji u tehni kom smislu odre uju mjerodavne i obvezatne uvjete za razradu "Strukturnih Eurokodova". U ID1 se navodi da osnovni zahtjevi moraju biti zadovoljeni tijekom "ekonomski opravdanog radnog vijeka" gra evine. 80

Eurokod promatra gra evinu kao neto to ima svoj vijek trajanja. Taj vijek trajanja je zapravo ekonomska kategorija. S GRA EVINOM SE POSTUPA KAO S PROIZVODNOM KOJI NE TRAJE VJE NO, VE ODRE ENO UPORABNO VRIJEME. Zakon o prostornom ure enju i gradnji u lanku 193. stav (4) predvi a da u glavnom projektu mora biti nazna en projektirani vijek uporabe gra evine. U skladu s predvi enim ekonomski opravdanim radnim vijekom uporabe obavljaju se: istraivanja sa svrhom da se odrede osobine tla, izbor odgovaraju ih gra evnih materijala, postupak projektiranja, gra enja i nadzora. Ekonomski opravdani vijek uporabe ne moe se ni zamisliti bez prosudbe o izboru materijala.
5.9.2 Grani na stanja

Osnovni su zahtjevi u primjeni Eurokoda, povezani s odgovaraju im grani nim stanjem. Odre enjem grani nih stanja, uvode se mjere pouzdanosti u inenjerstvo. U projektiranju i gra enju ne mogu se izbje i stanovite nesigurnosti. Subjektivne se nesigurnosti mogu umanjiti osiguranjem kakvo e. Za objektivne se nesigurnosti, u procesu projektiranja odre uju imbenici, koji e osigurati traene stupnjeve pouzdanosti gra evine. Svi Eurokodovi, pa tako i Eurokod 7 imaju pristup prora unima koji se temelje na PARCIJALNIM FAKTORIMA SIGURNOSTI za optere enja i za sva svojstva gradiva od kojih se predmetna gra evina izvodi. Parcijalni se faktori veu uz odre eno grani no stanje. U fazi projektiranja, da bi se odredilo stanje gra evine u odnosu na neko grani no stanje, primjenjuju se odgovaraju i prora unski modeli koji se, ako je potrebno, mogu dopuniti rezultatima probnog optere enja. Osnovna je podjela na: krajnje grani no stanje ; grani no stanje uporabivosti . Krajnje grani no stanje je stanje sloma ili nestabilnosti gra evine (ili njezinih dijelova) u bilo kom obliku, koje moe ugroziti sigurnost ljudi i/ili samu gra evinu. Grani no stanje uporabivosti nastaje kad gra evina ne moe vie sluiti predvi enoj svrsi zbog: prevelikih deformacija, pomaka, progiba i sl., pri emu se misli i na ometanje rada strojeva i tehnolokih procesa vezanih uz tu gra evinu; vibracija koje ometaju rad ljudi, ote uju gra evinu ili njezine dijelove. Ovdje e se izloiti preporuke za projektiranje geotehni kih gra evina prema, Eurokodu 7, u koje spadaju piloti. 5.9.2.1 Projektni zahtjevi i projektne okolnosti 81

Gra evinu treba projektirati u suglasju s op im na elima iz Eurokoda 1: Osnove projektiranja i djelovanja na konstrukcije 1. dio: Osnove projektiranja. Pritom je nuno identificirati sloenost svakog geotehni kog projekta. U tom smislu Eurokoda 7 predvi a dvije mogu nosti: jednostavne, manje zahtjevne gra evine za koje je mogu e na osnovi iskustva i kvalitativnih istranih radova osigurati temeljne zahtjeve uz zanemarivanje opasnosti za vlasnitvo i ivote; sve ostale geotehni ke gra evine.

GEOTEHNI KI RAZRED Eurokod 7, predvi a da se prije pristupa projektiranju gra evina odrede geotehni ki projektni zahtjevi. To se moe u initi tako da se budu a gra evina svrsta u pripadni GEOTEHNI KI RAZRED. Predvi ena su tri geotehni ka razreda. Pri tom se u obzir uzima: zna enje i veli ina gra evine, njen utjecaj na okolinu (rizik za okolinu), uvjete tla i vode, seizmi nost i sl. Moe se dogoditi da u kasnijim fazama projektiranja treba promijeniti po etno odabranu kategoriju, a mogu e je i to da se pojedini dijelovi iste gra evine svrstaju u razli ite kategorije. Prvi geotehni ki razred Piloti ne spadaju u ovaj geotehni ki razred Drugi geotehni ki razred Najve i dio temeljenja na pilotima spada u ovaj geotehni ki razred. Tre i geotehni ki razred U njega su svrstane sve gra evine koje ne pripadaju u prvi i drugi razred. To su velike i neuobi ajene gra evine, s velikim rizikom, te gra evine u predjelima s velikom opasno u od djelovanja potresa. Za ove gra evine treba provjeriti sve najnepovoljnije mogu e projektne okolnosti. Svrstavanjem gra evine u geotehni ke razrede, mogu se jednostavnije definirati odnosi investitor-projektant-izvo a , jer su u kategorijama navedeni minimalni zahtjevi koji uvjetuju razinu istranih (geotehni kih), projektantskih, gra evinskih i ostalih radova. PROJEKTNE OKOLNOSTI To su sva predvidivo mogu a stanja optere enja za vrijeme izvo enja i koritenja gra evine, za koja treba dokazati da e se gra evina ponaati u skladu s kriterijima za zadano grani no stanje. Projektna okolnost mora obuhvatiti: 82

op e stanje temeljnog tla, (geoloke, geotehni ke, hidrogeoloke i druge podatke); razne prirodne procese i pojave, (poplave, potresi, erozija, pojava leda i sl.); optere enja.

Za ocjenu stanja, odnosno prekora enja grani nog stanja, treba odrediti doputene deformacije i pomake, te utjecaj nove gra evine na ve postoje e. Projektne okolnosti mogu biti trajne , povremene (za vrijeme gradnje ili popravljanja) i izvanredne . Pri projektiranju u obzir treba uzeti sve relevantne projektne okolnosti. PROJEKTNI ZAHTJEVI se sastoje u tome da za svaku projektnu okolnost treba dokazati kako ne e biti prije ene granice odgovaraju eg grani nog stanja. Zadovoljenje projektnih zahtjeva moe se dokazati: prora unom; usvajanjem propisanih mjera; primjenom modela i probnih optere enja; pomo u metode opaanja. Eurokodom se uzima u obzir injenicu da se sve projektne okolnosti ne mogu opisati i dokazati prora unom. Mnogi su se postupci i detalji izvedbe u inenjerskoj praksi pokazali dovoljno pouzdanima, prije svega na osnovi iskustva, mjerenja, pra enja konstrukcije tijekom izvo enja i sli no. Eurokod nastoji takve iskustvene i sli ne metode, zajedno s onim ra unskima, uklopiti u dokazivanje stabilnosti ili uporabivosti gra evine. 5.9.2.2 Trajnost

U IDl se predvi a da osnovni zahtjevi moraju biti zadovoljeni tijekom "ekonomski opravdanog radnog vijeka gra evine". Trajnost gra evine treba shvatiti kao razdoblje zadovoljenja osnovnih zahtjeva. Na osnovi o ekivanih unutarnjih i vanjskih djelovanja okoline treba ocijeniti njihov utjecaj na trajnost gra evine i mjere zatite, odnosno treba predvidjeti odgovaraju a svojstva ugra enih materijala. 5.9.2.3 Provjera grani nih stanja (prora un) primjenom parcijalnih faktora

U prora unima se koriste modeli, koji uklju uju sve bitne utjecaje na gra evinu. Modeli moraju biti dovoljno precizni da se moe predvidjeti ponaanje gra evine kad se uzmu u obzir norme koje pri gra enju treba zadovoljiti i stupanj pouzdanosti informacija na kojima se prora un temelji. Treba razmotriti i slu ajeve kad je potrebno odstupiti od stanja (npr. optere enja) i djelovanja koja su u prora unu predvi ena. Treba odrediti me usobno djelovanje tla i gra evine. Kad god je to 83

mogu e, rezultate prora una treba usporediti s opaanjima na ve izvedenim gra evinama. Projektiranje pomo u prora una uklju uje: odabir prora unskog modela; odabir optere enja i pomaka koji djeluju na tlo i gra evinu, svojstva tla i ostalih materijala; dimenzije; ograni enja, na pr. prihvatljiva slijeganja, naginjanja i sl.

Odabrani model mora mo i dobro opisati grani no stanje tla za promatrani slu aj. Ako za takav slu aj nema provjerenog modela, u analizama ostalih grani nih stanja treba primijeniti takve faktore da, promatrani slu aj bude dovoljno malo vjerojatan.
Projektne veli ine

Projektne veli ine su: optere enja, nametnuti pomaci, svojstva tla i materijala, dimenzije i ograni enja, u projektnim modelima pri projektiranju pomo u prora una. Svaka projektna veli ina ulazi u prora un sa svojim stupnjem (faktorom) sigurnosti, a to se odnosi i na prora unski model. NEMA GLOBALNOG FAKTORA SIGURNOSTI! Pri odabiru projektnih veli ina, treba voditi ra una o posljedicama postizanja grani nog stanja, mogu nosti nepovoljne kombinacije parametara, pouzdanosti pokusa za njihovo mjerenje te traenoj kakvo i izvedbe i kontrole. Prora unski model Prora unski model je naj e e analiti ki model s mogu im pojednostavljenjima, koja moraju biti na strani sigurnosti i u skladu s opaanjima na izvedenim gra evinama i/ili pouzdanijim prora unskim modelima. Optere enja Optere enja na gra evinu su sile, pritisci, slijeganja i predvi ene deformacije izazvane raznim utjecajima izvana (temperatura, vjetar i sl.). Optere enja su u prora unima uvijek poznate veli ine, a prema trajanju mogu biti: stalna (G, npr. od vlastite mase); povremena (Q, pokretna optere enja, snijeg i vjetar); izvanredna (A, potresi, udari vozila).

Optere enja imaju stalan poloaj za razli ite okolnosti (G) ili promjenljiv (Q i A). Zbog svojstava tla vano je razlikovati i povremena optere enja, (primjerice vjetrom) pri kojima tlo moe imati i pove anu vrsto u i krutost; kratkotrajna, kad treba uzeti u obzir mogu nost porasta pornih tlakova i dugotrajna optere enja.

84

Za geotehni ko su projektiranje svojstvena djelovanja: mase tla, vode i stijena, tlakova u pornoj vodi (od stalne razine i procje ivanja), od nasipavanja i iskapanja, od optere enja prometom, bujanje i stezanje, dugotrajnih pomaka zbog konsolidacije, negativnog trenja, pomaka i ubrzanja prouzro enih eksplozijom, potresa i dinami kog optere enja, leda, napregnutih sidara, i sl. Trajanje optere enja je bitno, pogotovo kad je povezano sa svojstvima materijala kao to je konsolidacija sitnozrnih tala. Za izvanredna optere enja pretpostavljaju se prosje ne vrijednosti. Odre ivanje projektnih veli ina U geotehni kim je gra evinama esto prisutna voda, kao vanjska i/ili podzemna, sa stalnom i promjenljivom razinom. Zbog toga u obzir treba uzimati optere enja od djelovanja vode i to: kod grani nih stanja s ozbiljnim posljedicama (obi no krajnjeg grani nog stanja) projektne vrijednosti pornih tlakova i sila strujnog tlaka treba uzeti za najnepovoljnije vrijednosti koje se mogu pojaviti u ekstremnim slu ajevima; kod grani nih stanja s manje ozbiljnim posljedicama (obi no grani nog stanja uporabivosti) projektne vrijednosti zbog djelovanja vode odre uju se kao najnepovoljnije u normalnim uvjetima.

Projektne vrijednosti optere enja, F d , procjenjuju se ili odre uju obzirom na svojstveno optere enje, F k , prema izrazu: F d = F k F ( 5.36) gdje je, F , parcijalni faktor sigurnosti za promatrano optere enje . Svojstvene vrijednosti optere enja, kod pilota, odre ene su u Eurokodovima za konstrukcije. Na taj se na in ne odre uju projektne vrijednosti utjecaja tla za geotehni ke prora une. Utjecaji od tla prora unavaju se sa projektnim vrijednostima gusto e tla i ostalih parametara geotehni kih materijala kako je opisano u 8. poglavlju Eurokoda 7. Na kraju ovog poglavlja priloena je tabela parcijalnih faktora za grani na stanja nosivosti. Parcijalni faktor sigurnosti, za grani no stanje uporabivosti je, F =1. Manje vrijednosti ovog faktora posljedica su mogu nosti preraspodjele optere enja na temelje kod stati ki neodre enih sustava. Kod stati ki odre enih sustava i kod neodre enih s malom mogu no u preraspodjele optere enja treba uzeti, F = 1,5. Za izvanredna optere enja, F , je uvijek jednak 1,0. Pri odre ivanju projektnih vrijednosti svojstava gradiva treba uzeti u obzir mogu u razliku izme u svojstava gradiva ustanovljenih in situ i u laboratoriju, krtost i krutost tla i stijena te mogu e vremenske u inke.

85

Projektne vrijednosti svojstava gradiva, X d , mogu se odre ivati izravno ili prema svojstvenim vrijednostima, X k , pomo u jednadbe: ( 5.37) Xd = Xk/m gdje je, m , parcijalni faktor sigurnosti svojstva gradiva . Svojstvene vrijednosti svojstava tla i stijena moraju se procijeniti uzimaju i u obzir njihov utjecaj na ponaanje gra evine tijekom radnog vijeka. Posebno su vani i geoloki podaci te podaci o sli nim, ve izvedenim gra evinama. Svojstvenu vrijednost treba, odrediti tako, da je vjerojatnost pojave nepovoljnijeg svojstva, za isto grani no stanje, manja od 5%. U geotehni koj praksi naj e e nema dovoljno podataka da se statisti kom obradom do e do svojstvenih vrijednosti. Schneider, 1997. preporu a izraz za svojstvene vrijednosti: ( 5.18) X k =(X m -0,5, )= X m (1-0,5 V) gdje je, X m , srednja vrijednost promatranog svojstva tla, , standardna devijacija, a koeficijent varijacije, V= /X m . Izraz (1-0,5V) naziva se koeficijent homogenosti. Prema Maslovu i sur., 1975., ovakvi se izrazi mogu koristit dok je, V<30%. Za ve e vrijednosti koeficijenta varijacije, V>30%, potrebno je obiljeja preraspodijeliti na na in da odre ene vrijednosti s kojima se vri prora un pripadaju (statisti ki) istom osnovnom skupu (V<30%), za kojeg onda vrijedi ra unsko obiljeje. Ve e ili manje vrijednosti faktora sigurnosti uzimaju se u slu aju pove ane ili smanjene sigurnosti svojstava gradiva. Za grani na stanja, uporabivosti i izvanredne okolnosti su vrijednosti, m =1, a za objekte u izgradnji, ije ruenje ne e ugroziti ivot ljudi, ili ne e imati neke druge zna ajnije posljedice, mogu se uzeti vrijednosti iz pripadne tablice u Eurokodu 7. U dimenzije spadaju: visine, promjeri, nagibi i raspored slojeva, razina podzemne vode, konture iskopa, nasipa, temelja i sl. Naj e e se uzimaju stvarne dimenzije, dok se u nekim slu ajevima, za krajnja grani na stanja, uzimaju najnepovoljnije dimenzije. Ograni enje je doputena vrijednost apsolutne ili relativne deformacije za odgovaraju e grani no stanje. Projektiranje uz pomo prora una omogu ava, da se ustanovi osjetljivost prora unskog modela na variranje pojedinih projektnih vrijednosti. U projektne su vrijednosti uklju eni elementi sigurnosti, pa se primjerice parametarskom analizom moe odrediti utjecaj svake pojedine vrijednosti na ukupnu sigurnost gra evine. Takav je pristup bitno druga iji od dosadanjega, kada su svi pojedina ni utjecaji bili prekriveni zajedni kim faktorom sigurnosti.

86

Prora unom se odre uju projektne veli ine E d;U , koje su posljedica optere enja. E d;U je funkcija projektne veli ine optere enja F d , svojstava gradiva X d i dimenzija a d , odnosno: E d;U = E (F d , X d , a d ) (5.39) Projektne se veli ine F d , X d izra unavaju iz svojstvenih veli ina F k , prema jednadbi 2.27 i X k prema jednadbi 2.28 a a k prema jednadbi: ( 5.40) a d =a k a gdje su, F , i, m , parcijalni faktori sigurnosti za pojedino optere enje, odnosno svojstvo materijala, dok je, a, dodatak u dimenziji. Veli ine, F , i, m , ovise i o tipu grani nog stanja (za grani no je stanje uporabivosti, m = 1,0). Za krajnje grani no stanje, tj. stanje loma ili nestabilnosti gra evine (ili njezinih dijelova), koje moe ugroziti sigurnost ljudi i/ili samu gra evinu, treba biti: ( 5.41) E d;U R d;U gdje je, R d;U , ra unska otpornost izraena kao: R d;U = R (F d , X d , a d ) Fd=FFk X d =X k / m a d =a k a ( 5.42) (5.43) ( 5.44) ( 5.45)

Vie nema odabira jednozna nog faktora sigurnosti za neku gra evinu u vrijednosti od 1,2; 1,3 ili ak 6. Nesigurnosti su locirane po mjestima nastajanja, pa prora unski modeli mogu stvarno opisati pojavu koju modeliraju, tj. moe se izolirati utjecaj svake promjenjive u modelu. Za grani no stanje uporabivosti potrebno je prora unom odrediti projektnu veli inu, C d;S , koja moe biti prevelika deformacija, kad gra evina vie ne moe sluiti predvi enoj namjeni. To moe biti i preveliki utjecaj vibracija, buke i drugih smetnji koje ometaju rad ljudi, ote uju gra evinu ili njezine dijelove i onemogu uju njenu upotrebu u punoj namjeni. Za to se stanje trai da je: ( 5.46) E d;S C d;S pri emu je E d;S prora unska vrijednost u inka djelovanja pri grani nom stanju uporabivosti: ( 5.47) E d;S =E(F k , X k , a k ) Geotehni ko projektiranje po Eurokodu 7, sastoji se od niza pretpostavljenih projektnih okolnosti za pojedina grani na stanja (loma i pomaka), koja daju najnepovoljniji utjecaj za pojedino grani no stanje. Treba paziti da se optere enja, koja se iz fizikalnih razloga ne mogu istodobno pojaviti, ne pojave u istoj projektnoj okolnosti. Nizanjem projektnih okolnosti stvara se projektni scenarij. Za svaku okolnost treba obrazloiti ulazne parametre (optere enja, svojstva tla, geometrijske podatke i sl.), ustanoviti projektne zahtjeve, odabrati metodu prora una i pokazati da e projektnim 87

zahtjevima biti udovoljeno. S obzirom na vie o ekivanih projektnih okolnosti, projektant e, moda i nesvjesno, odabirati oprobana rjeenja, to sve zajedno vodi u odre eni konzervativizam. Osim toga piloti su naj e e podloga, za vidljivi dio gra evine, te stoga imaju "dvostruku odgovornost". 5.9.2.4 Projektiranje pomo u propisanih mjera, probnog optere enja i metode opaanja

U nekim slu ajevima nema prora unskih modela, ili nisu potrebni, ve se postupa prema propisanim mjerama. To je, primjerice slu aj, kod projektiranja, uobi ajenih, esto konzervativnih detalja izvedbe te specifikacije i kontrole materijala, mjera zatite i odravanja, pri projektiranju zatite protiv smrzavanja, kemijskog ili biolokog razaranja. Pri projektiranju se moe oslanjati i na rezultate probnog optere enja, i ispitivanja na modelima, ali tada treba voditi ra una o: razlikama u tlu, u pokusu i kod gra evine, brzini izvo enja pokusa, posebice ako je trajanje probnog ispitivanja znatno kra e od optere enja gra evine, utjecajima mjerila, posebice ako je rije o malim modelima, gdje je vana razina naprezanja i odnos veli ina estica tla. Budu i da nije uvijek mogu e predvidjeti ponaanje geotehni kih gra evina, moe se pomo i metodom opaanja. To je postupak, kojim se projekt ispravlja, dopunjuje i mijenja usporedno s gra enjem, stoga prije po etka gradnje treba: 5.9.2.5 odrediti granice ponaanja gra evine; predvidjeti, s velikom vjerojatno u, da e ponaanje gra evine ostati unutar zadanih granica; osigurati promatranje gra evine kako bi se moglo pravodobno intervenirati; predvidjeti razne mogu e ishode, kojima se treba prilagoditi, ako ponaanje prije e doputene granice. Geotehni ki projektni izvjetaj

Osim, u nas uobi ajenoga, geotehni kog izvjetaja, Eurokod 7 predvi a i tzv. geotehni ki projektni izvjetaj, koji moe biti vrlo kratak, ali treba sadravati: 88 opis lokacije i njezine okoline; opis temeljnog tla; opis budu e gra evine i optere enja;

projektne vrijednosti svojstava tla i stijena (s obrazloenjima, ako je potrebno), prora une i rezultate provjere sigurnosti i uporabivosti gra evine; zahtjeve u vezi sa sigurno u; podroban plan nadzora, i potrebne provjere za vrijeme gra enja i zahtjeve u vezi s odravanjem.

Prema vae em Zakonu o prostornom ure enju i gradnji iz 2007. godine, geotehni ki projektni izvjetaj treba biti sastavni dio glavnog projekta za one gre evine za koje je potrebno dokazati mehani ku otpornost i stabilnost (podlijeu reviziji). Investitoru treba dostaviti izvadak iz geotehni kog projektnog izvjetaja sa zahtjevima za opaanjima i odravanjem gra evine. Pri prora unu konstrukcijskih elemenata na grani no stanje uporabivosti, uzimaju se karakteristi ne vrijednosti svojstava tla. Tabela 5.7 Parcijalni faktori za granina stanja nosivosti u trajnim i privremenim projektnim situacijama Djelovanja (F) Sluaj Stalna Nepovoljna Sluaj A Sluaj B Sluaj C
a

Svojstva temeljnoga tla (m) tan [1,1] [1,0] [1,25] c' [1,3] [1,0] [1,6] cu [1,2] [1,0] [1,4] qua [1,2] [1,0] [1,4]

Promjenljiva Nepovoljna [1,50] [1,50] [1,30]

Povoljna [0,95] [1,00] [1,00]

[1,00] [1,35] [1,00]

tla na vrsto a tla ili stijene

Slu aj A koristiti samo kada je kriti an utjecaj uzgona; Slu aj B koristiti za prora une nosivih dijelova temelja ili potpornih gra evina ; Slu aj C koristi se za prora une stabilnosti kosina gdje se ne pojavljuju nosivh dijelovi. Moe biti kriti an i za dimenzioniranje nosivih dijelova temelja i potpornih gra evina, a ponekad i za njihovu vrsto u.

89

5.10 SIROVI TEKST POGLAVLJA 7 EUROKODA 7 PILOTI

Ovaj dio teksta je isklju ivo za internu upotrebu studenata doktorskog studija na Gra evinsk-arhitektonskom fakultetu u Splitu
7 7.1 Temeljenje na pilotima Op enito

(1)P Odredbe u ovom poglavlju primjenjuju se na pilote oslonjene na osnovicu, na lebde e pilote, vla ne pilote i popre no optere ene pilote, koji se ugra uju zabijanjem, utiskivanjem, uvrtanjem ili buenjem, s injektiranjem ili bez njega.
7.2 Grani na stanja

(1)P Mora se nainiti popis graninih stanja. Razmatraju se sljedea granina stanja: gubitak sveukupne stabilnosti, slom dosezanjem nosivosti temelja na pilotima, uzdizanje ili nedovoljna vla na otpornost temelja na pilotima, slom u temeljnom tlu uslijed popre no optere enog temelja na pilotima, slom konstrukcije pilota u tlaku, vlaku, savijanju, izvijanju ili posmiku, istodobni slom temeljnoga tla i temelja na pilotima, istodobni slom temeljnoga tla i konstrukcije, prekomjerno slijeganje tla, prekomjerno uzdizanje tla, neprihvatljive vibracije.
7.3 7.3.1 Djelovanja i projektne situacije Op enito

(1)P Za prora une grani nih stanja, moraju se razmotriti djelovanja koja su popisana u 2.4.2. (2)P Projektne se situacije mora odabrati u suglasju s naelima koja su navedena u 2.2. (3) Predlae se ako zatreba analiza me udjelovanja konstrukcije i temeljnoga tla, radi odre ivanja onih djelovanja na konstrukcije, koja se moraju usvojiti za projektiranje temelja na pilotima. Za ovu se analizu predlae razmotriti ako zatreba kako male tako i velike karakteristi ne vrijednosti krutosti.
7.3.2 7.3.2.1 Djelovanja uslijed pomaka temeljnoga tla Op enito

(1)P U temeljnom tlu, u kojemu se nalaze piloti, moe do i do pomaka uslijed konsolidacije ili bubrenja tla, uslijed susjednih optere enja, puzanja ili klizanja tla, ili uslijed potresa. Ove pojave utje u na pilote tako to su povod za stvaranje negativnoga trenja na platu, za uzdizanje, istezanje, popre no optere enje i pomake. U ovim situacijama, projektne vrijednosti vrsto e i krutosti temeljnoga tla obi no moraju biti gornje vrijednosti. 90

(2)P Za projektiranje se mora usvojiti jedan od sljede a dva pristupa: pomak temeljnoga tla se uzima kao djelovanje; tada se provodi analiza me udjelovanja radi odre ivanja sila, pomaka i deformacija u pilotu, kao projektno se djelovanje mora uvesti gornju grani nu vrijednost one sile, koju temeljno tlo moe prenijeti u pilot; za odre ivanje ove sile mora se uzeti u obzir vrsto u tla i izvor optere enja uslijed teine ili slijeganja tla, ili uslijed onog djelovanja koje remeti tlo.
7.3.2.2 Negativno trenje na platu

(1)P Ako se u projektnom prora unu sila od negativnog trenja na platu uzima kao djelovanje, tada njezina vrijednost mora biti ona najve a koju veliko slijeganje tla moe proizvesti u odnosu na pilot. (2) Za prora un najve e sile od negativnog trenja na platu, mora se uzeti u obzir posmi nu otpornost tla uzdu plata pilota, dubinu stiljivog tla, teinu tla i povrinsko optere enje oko svakog pilota koji prouzrokuje slijeganje. Za skupinu pilota, gornja se grani na vrijednost sile od negativnog trenja na platu moe izra unati na temelju teine onog optere enja koje izaziva slijeganje, vode i pri tom ra una o promjenama pornog tlaka uslijed snienja razine vode, konsolidacije ili zabijanja pilota. (3)P Ako se o ekuje malo slijeganje temeljnog tla nakon ugradnje pilota, tedljiv se projekt moe posti i tako da se slijeganje temeljnog tla uzme kao djelovanje te se provede analiza me udjelovanja. Projektnu vrijednost slijeganja temeljnog tla odre uje se uporabom jedini ne teine i stiljivosti materijala u suglasju s 2.4.3. (4) Za prora un me udjelovanja uzimaju se u obzir pomaci pilota u donosu na okolno temeljno tlo koje se slijee, posmi na otpornost tla uzdu plasta pilota i teina tla te o ekivano povrinsko optere enje oko svakog pilota koji je povod stvaranju negativnoga trenja na platu.
7.3.2.3 Uzdizanje tla

(1)P Pri razmatranju u inka uzdizanja tla ili sila usmjerenih prema povrini terena, koje se mogu pojaviti du plata pilota, pomake temeljnog tla obi no se mora uzimati kao djelovanja. (2) Bubrenje ili uzdizanje tla moe se pojaviti uslijed rastere enja, iskopa, djelovanja mraza ili zabijanja susjednih pilota. Tako er se moe pojaviti uslijed pove anja vlanosti tla nakon uklanjanja drve a, prestanka crpenja vode iz vodonosnih slojeva, nakon to se sprije i isparavanje (zbog nove gra evine) ili uslijed izvanrednih situacija. Do uzdizanja tla moe doi tijekom gradnje, prije optereenja pilota gornjom konstrukcijom, a ono moe izazvati neprihvatljivo uzdizanje pilota ili strukturni lom pilota.

91

7.3.2.4

Popre no optere enje

(1)P Popre ni pomaci temeljnog tla popre no optere uju temelje na pilotima. Ovo se popre no optere enje mora razmotriti ako se pojavi jedna ili vie od sljede ih situacija: razli ite veli ine optere enja na bilo kojoj strani temelja na pilotima, razli ite razine iskopa na bilo kojoj strani temelja na pilotima, temelj na pilotima koji se nalazi na rubu nasipa, temelj na pilotima koji je izgra en na puzaju oj kosini, nagnuti piloti u tlu koje se slijee, piloti u seizmi kom podru ju. (2) Popre no optere enje temelja na pilotima obi no treba odrediti tako da se pilote uzme kao da su grede u masi tla koja se deformira. Ako je horizontalna deformacija gornjih slabih slojeva tla velika, a piloti su iroko razmjeteni, tada rezultiraju e popre no optere enje ovisi o posmi nim vrsto ama ovih slabih slojeva tla.
7.4 7.4.1 Projektne metode i razmatranje projekta Projektne metode

(1)P Prora un se mora temeljiti na jednom od sljede ih pristupa: upotrebljavaju se rezultati ispitivanja stati kim optere enjem, za koje se pokazalo da su u suglasju s drugim mjerodavnim iskustvom, i to na temelju prora una ili na koji drugi na in, upotrebljavaju se empirijske ili analiti ke metode prora una, ija je valjanost pokazana na temelju ispitivanja stati kim optere enjem u usporedivim situacijama, upotrebljavaju se rezultati ispitivanja dinami kim optere enjem, ija je valjanost pokazana na temelju ispitivanja stati kim optere enjem u usporedivim situacijama. (2) Projektne vrijednosti parametara za prora une trebaju biti u op em suglasju s 3.3, no pri odabiru vrijednosti parametara, tako er se mogu uzeti u obzir rezultati probnog optere enja pilota. Ispitivanje stati kim optere enjem moe se provesti na probnim pilotima, koji su izvedeni jedino za ispitivanje i to prije zavretka projekta, ili na radnim pilotima, koji ine dio temelja. Ponekad je prihvatljivo upotrijebiti rezultate opaanja dobivene za neki usporedivi postoje i temelj na pilotima, umjesto da se provodi probno optere enje pilota, uz uvjet da je ovaj pristup potkrijepljen rezultatima terenskih istranih radova i ispitivanja temeljnoga tla. Za konstrukcije, koje su razvrstane u prvi geotehni ki razred, temelje na pilotima se moe projekti-rati na osnovi usporedivog iskustva, to znaci da se ne mora 92

provoditi probno optere enje pilota ni prora uni, sve to uz uvjet da vrsta pilota i uvjeti u tlu ostaju unutar podru ja iskustva, da je izvrena provjera uvjeta u tlu i da se izvedba pilota nadzire u suglasju s na elima iz poglavlja 4.
7.4.2 Razmatranje projekta

(1)P Treba razmotriti ponaanje pojedinih pilota i skupine pilota, kao i krutost i vrsto u konstrukcije koja pilote povezuje. (2)P Kad se odabiru prora unske metode i vrijednosti parametara te kad se upotrebljavaju rezultati probnog optere enja pilota, treba razmotriti trajanje optere enja kao i njegove promjene u vremenu. (3)P Pri prora unu i kad se upotrebljavaju rezultati probnog optere enja pilota, treba uzeti u obzir planirano budu e nasipavanje ili odstranjivanje nadsloja, ili mogu e promjene reima podzemne vode. (4)P Kad se odabire vrsta pilota, kao i kakvo a materijala pilota i postupak izvedbe, mora se uzeti u obzir: uvjete u tlu na lokaciji, uklju uju i prisutne ili mogu e zapreke u temeljnom tlu, naprezanja izazvana u pilotima uslijed njihove izvedbe, mogu nost o uvanja i provjere cjelovitosti izvedenog pilota, u inke postupka i slijeda izvedbe pilota na one pilote koji su ve izvedeni, kao i na susjedne konstrukcije ili instalacije, doputena odstupanja unutar kojih se pilote mote pouzdano izvesti, kodljive u inke kemikalija u temeljnom tlu. (5) Pri razmatranju gore navedenog, treba obratiti pozornosti na slijede e: razmak pilota u skupini pilota, pomake ili vibracije susjednih konstrukcija uslijed izvedbe pilota, vrstu malja ili vibratora, dinami ka naprezanja u pilotu tijekom zabijanja, za one vrste buenih pilota, gdje se u buotini upotrebljava teku ina, potrebu za odravanjem tlaka teku ine na takvoj razini koja jam i da se buotina ne e uruiti i da ne e do i do hidrauli kog sloma na njezinom dnu, i enje dna i ponekad cijele buotine, naro ito pod bentonitom, radi odstranjivanja pregnje enoga materijala, lokalne nestabilnosti buotine za pilot tijekom njegova betoniranja, zbog kojih moe do i do upadanja tla u buotinu, prodor tla ili vode u presjek pilota betoniranih na licu mjesta, poremeenost betona prije njegova vezivanja, i to uslijed strujanja podzemne vode, uinke nezasienih pjeanih slojeva oko pilota, dok ovi slojevi izvlae vodu iz betona, odgo en utjecaj kemikalija u tlu, ili u inke dotoka podzemne vode na vlani beton, za one pilote, betonirane na licu mjesta, koji nisu trajno zacjevljeni, 93

 zbijanje tla uslijed izvo enja utiskivanih pilota, poreme enost tla uslijed izvo enja buotina za buene pilote. 7.5 7.5.1 Probno optere enje pilota Op enito

(1)P Probno se optere enje pilota mora provesti u sljede im situacijama: ako se upotrebljava ona vrsta pilota ili postupak njegove izvedbe koji je izvan usporedivog iskustva i koji nije bio ispitan pod usporedivim uvjetima u tlu ni pod usporedivim uvjetima optere enja, ako se upotrebljava onaj sustav pilota za koji radnici koji izvode radove nemaju iskustva, ako e piloti biti pod takvim optere enjem za koje ni teorija ni iskustvo ne nude dovoljnu pouzdanost za projektiranje; probno optere enje pilota treba u tom slu aju provesti pod onim optere enjem koje je sli no predvi enom optere enju, ako opaanja tijekom izvedbe pilota ukazuju na takvo ponaanje pilota, koje znatno i nepovoljno odstupa od onog ponaanja koje je predvi eno na temelju istranih radova ili iskustva, te ako niti daljnja istraivanja temeljnog tla ne daju objanjenje za povod ovim odstupanjima. (2) Probno optere enje pilota mote se upotrijebiti za: donoenje suda o primjerenosti postupka gradnje, odre ivanje odziva tipi nog pilota i okolnog temeljnog tla na optere enje, kako u pogledu slijeganja tako i u pogledu grani nog optere enja, provjeru ponaanja pojedinog pilota i donoenje suda o cjelokupnom temelju na pilotima. Tamo gdje probno optere enje pilota nije prakti no zbog poteko a u modeliranju promjena optere enja (npr. za cikli ko optere enje), treba vrlo oprezno upotrebljavati projektne vrijednosti svojstava materijala. (3)P Ako se provodi jedno probno optere enje pilota, obi no ga se mora provesti tamo gdje se o ekuju najnepovoljniji uvjeti u tlu. Ako to nije mogu e, to treba uzeti u obzir pri odre ivanju karakteristi ne vrijednosti nosivosti. Ako se provodi probno optere enje dva ili vie pilota, moraju se za to odabrati one lokacije koje su tipi ne za temelj na pilotima, a jedno od ovih probnih optere enja se mora provesti tamo gdje se o ekuju najnepovoljniji uvjeti u tlu. (4)P Mora pro i odre eno vrijeme izme u izvedbe pilota i po etka njegova probnog optere enja, radi postizanja zahtijevane vrsto e materijala pilota, kao i vra anja pornog tlaka na njegovu po etnu vrijednost. (5) U nekim slu ajevima treba zabiljeiti vrijednost pornog tlaka, koji je izazvan izvedbom pilota, i zatim vra anje na njegovu po etnu vrijednost, radi donoenja ispravne odluke o po etku probnog optere enja.

94

7.5.2 7.5.2.1

Ispitivanje stati kim optere enjem Postupak optere enja

(1)P Postupak probnog optere enja pilota, naro ito u pogledu broja koraka optere enja, trajanja ovih koraka i primjene ciklusa optere enja, mora biti takav da se, na temelju mjerenja na pilotu, moe donijeti zaklju ke o ponaanju u pogledu deformacija, puzanja i povratnog pomaka temelja na pilotima. Probno optere enje mora biti takvo da se tako er mote donijeti zaklju ke o grani nom optere enju sloma. (2) Ispitivanje stati kim optere enjem treba provesti u suglasju s preporu enim postupkom ISSMFE Pododbora za terenska i laboratorijska ispitivanja, pod nazivom Osno probno optere enje pilota, preporu eni postupak, koji je objavljen u ASTM Geotechnical Testing Journal, lipanj 1985., pp 79-90. Prije pokusa treba badariti ure aje za mjerenje sila, naprezanja ili deformacija i pomaka. Smjer primijenjene sile za tla no ili vla no probno optere enje pilota, treba se podudarati s uzdunom osi pilota.
Probno optere enje pilota, koje se provodi radi projektiranja temelja na vla nim pilotima, op enito treba provesti do sloma. Obi no se ne smije rabiti ekstrapolaciju krivulje sila-pomak za vla no ispitivanje, a to se naro ito odnosi na slu aj kad djeluje intenzivno privremeno optere enje. 7.5.2.2 Probni piloti

(1)P Broj probnih pilota, koji se trae radi provjere projekta, treba odabrati na temelju: uvjeta u tlu i njihove promjenljivosti na cijeloj lokaciji, geotehni koga razreda kojemu pripada konstrukcija, prethodno dokumentiranih dokaza o ponaanju iste vrste pilota u sli nim uvjetima u temeljnom tlu, ukupnog broja i vrste pilota u projektu temelja. (2)P Uvjeti u temeljnom tlu se moraju temeljito istraiti na lokaciji ispitivanja. Dubina buenja, ili terenskih ispitivanja, mora biti dovoljna da se moe utvrditi vrsta temeljnog tla, kako oko tako i ispod iljate osnovice pilota. Moraju se uklju iti svi slojevi koji e znatno pridonijeti ponaanju pilota u pogledu njegovih deformacija, to jest najmanje do dubine od pet promjera pilota ispod iljate osnovice pilota, osim ako se na manjoj dubini ne nalazi vrsta stijena ili vrlo tvrdo tlo. (3)P Postupak izvedbe probnih pilota mora biti u potpunosti dokumentiran u suglasju s 7.10.
7.5.2.3 Radni piloti

(1)P Broj radnih pilota za probno optere enje treba odabrati na temelju zabiljeenih nalaza tijekom gradnje.

95

(2) Odabir radnih pilota za probno optere enje moe biti propisan u ugovornim dokumentima. Ovo se moe vezati na zapise o izvedbi pilota. (3)P Optere enje radnih pilota mora biti najmanje jednako onom projektnom optere enju koje je mjerodavno za projekt temelja.
7.5.3 Ispitivanje dinami kim optere enjem

(1)P Rezultati ispitivanja dinami kim optere enjem mogu sluiti za projektiranje, uz uvjet da su provedeni odgovaraju i geotehni ki istrani radovi i da je postupak badaren na ispitivanjima stati kim optere enjem za istu vrstu pilota, sli ne duine i presjeka, te za usporedive uvjete u tlu. (2)P Rezultate ispitivanja dinami kim optere enjem uvijek treba razmatrati u odnosu na druge rezultate takvih ispitivanja. (3) Ispitivanje dinami kim optere enjem moe posluiti kao pokazatelj za ravnomjernost pilota i za otkrivanje slabih pilota.
7.5.4 Izvje e o probnom optere enju

(1)P Izvje e treba na initi za sva probna optere enja. Ovo izvje e, ako zatreba treba uklju iti: opis lokacije, uvjete u temeljnom tlu uz upu ivanje na istrane radove, vrstu pilota, opis ure aja za optere enje i mjerenje te sustav reakcije, dokumente o badarenju osjetila za silu, hidrauli ke prese i mjera a, zapis o izvedbi probnih pilota, fotografije pilota i lokacije ispitivanja, broj ane rezultate ispitivanja, dijagram slijeganja u vremenu za svako optere enje za postupak optere enja u koracima, mjerene vrijednosti optere enje-slijeganje, opravdanje razloga za svako odstupanje od gore navedenih preporuka.
7.6 7.6.1 Tla no optere eni piloti Projektiranje za grani no stanje

(1)P Projektom se mora pokazati da su sljede a grani na stanja dovoljno nevjerojatna: grani no stanje nosivosti pri gubitku sveukupne stabilnosti, grani no stanje nosivosti pri dosezanju nosivosti temelja na pilotima, grani no stanje nosivosti pri uruavanju ili tekom ote enju gornje konstrukcije uslijed pomaka temelja na pilotima, grani no stanje uporabljivosti gornje konstrukcije uslijed pomaka pilota.

96

(2) Sveukupnu stabilnost treba provjeriti u suglasju sa 7.6.2. U prora unu tada treba obi no razmotriti zalihu sigurnosti u odnosu na slom dosezanjem nosivosti, kad se piloti beskona no pomi u dublje u temeljno tlo uz zanemariv porast otpornosti. Ovo se stanje obra uje u 7.6.3. Slijeganje se pilota razmatra u 7.6.4. Za pilote, koji zahtijevaju velika slijeganja za dosezanje svoje nosivosti, grani no stanje nosivosti moe nastupiti u gornjoj konstrukciji prije dosezanja nosivosti pilota. U ovom slu aju pristup iz 7.6.3 za odre ivanje karakteristi nih i projektnih vrijednosti, tako er treba primijeniti i na cijelu krivulju optere enje-slijeganje s istim broj anim koeficijentima.
7.6.2 Sveukupna stabilnost

(1)P Mora se razmotriti slom uslijed gubitka sveukupne stabilnosti temelja koji uklju uje tla ne pilote. (2) Ako postoji mogu nost nestabilnosti, treba razmotriti kako one klizne plohe koje prolaze ispod pilota tako i one koje pilote presijecaju. (3)P To ke iz 6.5.1, koje se odnose na sveukupnu stabilnost plitkih temelja, tako er se primjenjuju i na temelje koji uklju uju tla ne pilote.
7.6.3 7.6.3.1 Nosivost Op enito

(1)P U cilju pokazivanja kako e temelj nositi projektno optere enje s primjerenom sigurno u s obzirom na slom dosezanjem nosivosti, sljede a nejednakost mora biti zadovoljena za sve slu ajeve optere enja za grani no stanje nosivosti i za sve kombinacije optere enja: gdje je: F cd F cd R cd

projektno osno tla no optere enje za grani no stanje nosivosti,

R cd zbroj svih komponenti projektne nosivosti osno optere enih temelja na pilotima za grani no stanje nosivosti, tako da se uzmu u obzir u inci nagnutog i ekscentri nog optere enja. Na elno, F cd treba uklju iti teinu samoga pilota, a R cd treba uklju iti pritisak nadslojeva iznad osnovice temelja. Ovo se dvoje, me utim, smije zanemariti ako se oni priblino ponitavaju. Oni se ne moraju ponitavati ako je: - negativno trenje na platu veliko, - tlo vrlo lagano, ili, - se pilot protee iznad povrine temeljnoga tla. (3)P Za pilote u skupini moraju se razmotriti dva mehanizma sloma: slom dosezanjem nosivosti pojedinih pilota, slom dosezanjem nosivosti pilota i tla koje se nalazi izmeu njih, a koji djeluju kao cjelina. Za projektnu se nosivost mora uzimati manju od ovih dviju vrijednosti. 97

(4) Op enito, nosivost skupine pilota, koja djeluje kao cjelina, mote se izra unati uzimaju i cjelinu kao pojedina ni pilot velikoga promjera. Ako piloti slue za smanjivanje slijeganja temeljne plo e, njihova se otpornost, koja odgovara optere enju puzanja, moe uzeti za analizu stanja uporabljivosti konstrukcije. (5)P Kad se odre uje nosivosti pojedinih pilota, treba uzeti u obzir mogu e nepovoljne u inke susjednih pilota. (6)P Ako nosivi sloj pilota lei iznad sloja slabog tla, tada treba razmotriti u inak slabog sloja na nosivost temelja. (7)P Ako se projektna nosivost izvodi za skupinu pilota, tada treba razmotriti prirodu konstrukcije koja povezuje pilote u skupinu. (8) Ako piloti podupiru savitljivu konstrukciju, tada treba pretpostaviti da je nosivost najslabijeg pilota klju na za pojavu grani noga stanja. Ako piloti podupiru krutu konstrukciju, tada se moe iskoristiti sposobnost konstrukcije da izvri novu razdiobu optere enja medu pilotima. Grani no e se stanje pojaviti jedino ako za znatan broj pilota istodobno nastupi slom; zbog toga se ne mora razmatrati slom samo jednoga pilota. Posebno treba razmotriti mogu i slom rubnih pilota uslijed nagnutog ili ekscentri nog optere enja gornje konstrukcije.
7.6.3.2 Nosivost na temelju probnog optere enja pilota

(1)P Na in na koji se provode probna optere enja mora biti u suglasju s 7.5 i treba ga navesti u projektnom izvje u. (2)P Probne pilote treba izvesti na isti na in kao i one pilote koji e initi temelj i to u istom sloju tla. (3) Ako se promjer probnog pilota razlikuje od promjera radnog pilota, tada pri odreivanju nosivosti treba razmotriti mogue razlike u ponaanju pilota razliitih promjera. U slu aju pilota vrlo velikog promjera, esto nije prakti no provoditi probno optere enje na pilotu pune veli ine. Probno optere enje na pilotima manjeg promjera moe se razmotriti uz uvjet da: omjer promjera probnog i promjera radnog pilota nije manji od 0,5, su probni piloti manjeg promjera proizvedeni i izvedeni u tlu na isti na in kao i oni piloti koji slue za temelj, probni pilot ima takve mjerne instrumente da se otpornost osnovice i plasta mogu iz mjerenja odvojeno izvesti. Ovaj pristup treba oprezno primjenjivati za zabijene pilote otvorenog dna, zbog utjecaja promjera pilota na dosezanje nosivosti tla koje se zatiskuje u pilot na njegovu dnu. (4)P U slu aju pojave negativnog trenja na platu pilota, nosivost pilota ili onaj njegov pomak koji je jednak pomaku za potvrdu grani nog stanja nosivosti, koji se pak odre uje na temelju rezultata probnog optere enja, mora se popraviti tako da se 98

mjerene, ili najnepovoljnije projektne sile pozitivnog trenja na plastu u stiljivom sloju, oduzmu od sila mjerenih na glavi pilota. (5) Tijekom probnog optere enja, pozitivno e se trenje na platu razviti na ukupnoj duini pilota i treba ga razmotriti u suglasju s 7.3.2.2. Najve e optere enje na radni probni pilot treba biti ve e od zbroja projektnog vanjskog optere enja i dvostrukog negativnog trenja na platu. (6)P Ako se karakteristi na nosivost R ck izvodi na temelju vrijednosti R cm koje se mjere tijekom jednog ili vie probnih optere enja pilota, tada treba uzeti u obzir promjenljivost temeljnog tla i promjenljivost u inka izvedbe pilota. Kao najmanje mogu e, moraju se zadovoljiti oba uvjeta (a) i (b) iz tablice 7.1, uz jednadbu: R ck = R cm /
Tablica 7.1 - Koeficijenti za izvo enje R ck Broj probnih optere enja 1 2

>2 [1,3 ] [1,1 ]

(a (

Koeficijent za srednji R cm Koeficijent za najmanji R cm

[ 1,5 [ 1,5

[ 1,35 [ 1,25

(7) Pri interpretaciji rezultata probnog optere enja pilota treba razlikovati sustavne i slu ajne razlike u temeljnom tlu. Procjena sustavnih razlika u temeljnom tlu mote se na initi razmatranjem raznih homogenih podru ja ili trenda uvjeta u tlu ovisno o poloaju na gradilitu. Treba provjeriti zapise o izvedbi probnih pilota i uzeti u obzir svako odstupanje od uobi ajenih uvjeta izvedbe. Ove razlike treba dijelom pokriti ispravnim odabirom probnih pilota. (8)P Za izvo enje projektne nosivosti, karakteristinu vrijednost, Rck treba podijeliti na komponente, tj. na nosivost osnovice, Rbk i nosivost plasta, Rsk , tako da je: R ck = R bk + R sk (7.3) (9) Omjer ovih komponenti moe se izvesti iz rezultata probnog optere enja, npr. kad su provedena mjerenja komponenti, ili ga se moe procijeniti primjenom postupaka iz 7.6.3.3. (10)P Projektnu nosivost, R cd treba izvesti iz: R cd = R bk / b + R sk / s gdje se b i s uzimaju iz tablice 7.2.
Tablica 7.2 - Vrijednosti b , s i t Koeficijent komponente

(7.4)

b [1,3] [1,6]

s [1,3] [1,3] [1,3]

t [1,3] [1,5] [1,4]

Zabijeni piloti Bueni piloti Uvrtani piloti (CFA

[1,45]

99

(11) Probno optere enje obi no daje samo dijagrame optere enje-slijeganje i vrijeme-slijeganje, bez razlike izme u otpornosti osnovice i plata. Zbog toga esto nije mogu e razlikovati parcijalne koeficijente za odre ivanje projektnih vrijednosti otpornosti stope i plasta. Umjesto toga se za karakteristi nu nosivost pilota R ck moe uzeti parcijalni koeficijent t iz tablice 7.2.
7.6.3.3 Nosivost na osnovu rezultata ispitivanja temeljnoga tla

(1)P Projektnu nosivost, R cd pilota treba odrediti iz : R cd = R bd + R sd gdje je: R bd projektna otpornost osnovice, R sd projektna otpornost plata. (2)P R bd i R sd treba izvesti iz: R bd = R bk / b i R sd = R sk / s gdje je: R bk = q bk A

(7.5)

(7.6) (7.6)
b (7.7)

R sk = q sik Asi
i =1

a upotrebljavaju se sljede e oznake: R bk i R sk karakteristi ne vrijednosti otpornosti osnovice i plata, Ab A si q bk q sik nazivna tlocrtna povrina osnovice pilota nazivna povrina pilota u i-tom sloju tla, karakteristi na vrijednost otpornosti po jedinici povrine osnovice, karakteristina vrijednost otpornosti po jedinici povrine plasta u i-tom sloju tla. (3)P Vrijednosti b i s moraju se uzimati iz tablice 7.2. (4)P Karakteristi ne vrijednosti q bk i q sik moraju se izvesti iz prora unskih pravila koja se temelje na uspostavljenim korelacijama izme u rezultata ispitivanja stati kim optere enjem i rezultata terenskih i laboratorijskih ispitivanja temeljnog tla. Ova prora unska pravila moraju biti takva da nosivosti, koje se dobiju s pomo u karakteristi nih vrijednosti q bk i q sik , ne premae mjerene nosivosti, koje se u prosjeku podijeli s [1,5], a koje slue za korelacije. (5)P Prora unska pravila treba odrediti na temelju usporedivog iskustva, kao to je to definirano u 1.4.2. (6) Pri ocjenjivanju valjanosti prora unskog pravila, treba uzeti u obzir: vrstu tla, uklju uju i gradaciju, mineralogiju, uglatost zrna, gusto u, prekonsolidaciju, stiljivost i vodopropusnost, 100

izvedbu pilota, uklju uju i postupak buenja ili zabijanja (ili koji drugi postupak izvedbe), duinu, promjer i materijal, postupak ispitivanja temeljnog tla. (7)P Kad se ra una otpornost osnovice pilota, mora se uzeti u obzir vrsto u podru ja temeljnog tla iznad i ispod osnovice. (8) Podru je temeljnog tla, koje utje e na otpornost osnovice, protee se za vie promjera iznad i ispod stope pilota. U projektu treba uzeti u obzir slabo tlo u ovom podru ju, koje ima razmjerno velik utjecaj na otpornost osnovice.
Ako je slabo temeljno tlo prisutno ispod osnovice pilota na dubini koja je manja od etiri promjera osnovice, tada treba razmotriti mehanizam sloma probojem.

(9)P Za cjevaste ili sanduaste zabijene pilote otvorenog dna, koji imaju otvore vee od 500 mm u bilo kojemu smjeru, bez posebnih ure aja unutar cijevi ili sanduka koji potiu zapunjavanje, otpornost osnovice mora se ograniiti na manju vrijednost od: posmi nog otpora izme u epa od tla i unutarnje stjenke cijevi ili sanduka, otpornosti osnovice, koja je izvedena uporabom povrine popre nog presjeka osnovice. (10)P Ako se izvode piloti s proirenjima na osnovici, treba razmotriti mogu e nepovoljne u inke pove ane plo e na otpornost osnovice i plata pilota.
7.6.3.4 Nosivost na temelju izraza za zabijanje pilota

(1)P Ako se nosivost pojedina nih tla no optere enih pilota odre uje s pomo u izraza za zabijanje pilota, tada se valjanost ovih izraza mora potvrditi prethodno dobivenim eksperimentalnim dokazima o zadovoljavaju em ponaanju pri ispitivanju iste vrste pilota stati kim optere enjem, za sli nu duinu i popre ni presjek pilota te u sli nim uvjetima u temeljnom tlu. (2)P Izraze za zabijanje pilota smije se upotrijebiti tek nakon sto je utvr ena uslojenost temeljnoga tla. (3)P U projektu treba navesti koliki je broj pilota koji se moraju ponovno zabijati. Ako ponovno zabijanje daje loije rezultate, upravo se oni moraju upotrebljavati kao osnova za odre ivanje nosivosti. Ako ponovno zabijanje daje bolje rezultate, njih se moe uzeti u obzir. (4) Ponovno zabijanje treba obi no provoditi u prainastom tlu, osim ako lokalno usporedivo iskustvo ne pokazuje da to nije potrebno.
7.6.3.5 Nosivost na temelju analize irenja valova

(1)P Ako se nosivost pojedina nih tla no optere enih pilota odre uje primjenom analize irenja valova, tada se njezina valjanost mora potvrditi prethodno dobivenim dokazima o zadovoljavaju em ponaanju pri ispitivanju iste vrste pilota stati kim optere enjem, za sli nu duinu i popre ni presjek pilota te u sli nim uvjetima u temeljnom tlu. Pri ispitivanju dinami kim optere enjem, ulazna energija mora biti

101

dovoljno velika da se nosivost pilota moe zadovoljavaju e interpretirati pri odgovaraju e velikim deformacijama. (2)P Ulazne parametre za analizu irenja valova moe se preina iti, ako se provodi dinami ko ispitivanje probnih pilota. (3) Dinami ko ispitivanje pilota moe pridonijeti boljem uvidu u mogu nosti malja i dinami ke parametre temeljnog tla. (4)P Analiza irenja valova obi no se smije primijeniti tek nakon to je buenjem i terenskim ispitivanjima utvr ena uslojenost temeljnog tla.
7.6.4 Slijeganje temelja na pilotima

(1)P Moraju se odrediti slijeganja za grani no stanje uporabljivosti i grani no stanje nosivosti te ih treba usporediti s odgovaraju im grani nim vrijednostima pomaka, koje se daju u 2.4.5. (2)P Ako se grani na stanja nosivosti mogu pojaviti u gornjoj konstrukciji prije nego li se u potpunosti dosegne nosivost pilota, tada se postupci iz 7.6.3 za izvo enje karakteristi nih i projektnih vrijednosti moraju primijeniti i na cijelu krivulju optere enje-slijeganje, s istim broj anim koeficijentima i tako da se negativno trenje na plastu pilota jednako uzme u obzir. (3)P Pri odre ivanju slijeganja treba uzeti u obzir: slijeganje pojedina nog pilota, dodatno slijeganje uslijed djelovanja skupine. U analizu slijeganja moraju se uklju iti i mogu a diferencijalna slijeganja.
7.7 7.7.1 Vla no optere eni piloti Op enito

(1)P Tamo gdje se to moe primijeniti, projektiranje vla no optere enih pilota mora biti u skladu sa pravilima projektiranja koja se daju u 7.6. U ovom su poglavlju posebno prikazana pravila projektiranja za one temelje koji uklju uju pilote pod vla nim optere enjem.
7.7.2 7.7.2.1 Vla na nosivost Op enito

(1)P Moe se pokazati da e temelj prihvatiti projektno optere enje s primjerenom sigurno u u odnosu na slom vlakom, ako zadovoljava sljede u nejednakost za sve slu ajeve i kombinacije optere enja za grani no stanje nosivosti: (7.8) F td R td gdje je: F td R td projektno osno vla no optere enje za grani no stanje nosivosti, projektna vla na otpornost temelja na pilotima za grani no stanje nosivosti. (2)P Za vla ne pilote se moraju razmotriti dva mehanizma sloma: 102

izvla enje pilota iz mase temeljnog tla, uzdizanje bloka temeljnog tla koji sadri pilote.

(3) Za zasebni se vla ni pilot ili za skupinu vla nih pilota slom moe pojaviti izvla enjem klina temeljnog tla, to naro ito vrijedi za pilote s proirenom osnovicom i za one koji su uglavljeni u stijenu. (4)P Moe se pokazati da postoji primjerena sigurnost u odnosu na slom vla no optere enih pilota uslijed uzdizanja bloka tla koji sadri pilote, kao to je to prikazano na slici 7.1, ako je zadovoljena sljede a nejednakost za sve slu ajeve i kombinacije optere enja za grani no stanje nosivosti: F td W d - ( U gdje je: F td Wd Fd U ld U 2d projektna vla na sila koja djeluje na skupinu pilota, projektna teina bloka tla koji sadri pilote (uklju uju i vodu) i samih pilota, projektna posmi na otpornost na granici bloka tla koji sadri pilote, projektna sila, usmjerena prema dolje, uslijed tlaka vode na gornjoj povrini temelja na pilotima, projektna sila, usmjerena prema gore, uslijed tlaka vode na osnovicu bloka tla koji sadri temelj.
2d

-U

1d )

+ Fd

(tekst na slici: Ground surface = Povrina trena; GWL = razina podzemne vode)
Slika 7.1 - Slom uzdizanjem skupine vla no optere enih pilota

103

(5) Obi no e u inak bloka tla koji sadri pilote biti klju an za projektnu vla nu otpornost, ako je udaljenost izme u pilota jednaka ili manja od drugog korijena umnoka duine pilota i njegova promjera. (6)P Ako se odre uje vla na otpornost skupine pilota, tada treba razmotriti u inak skupine, koji moe smanjiti efektivna vertikalna naprezanja u tlu, a time i otpornost plata kod pojedinih pilota u skupini. (7)P Treba razmotriti ozbiljan nepovoljan u inak cikli kog optere enja i promjene smjera optere enja na vla nu otpornost. (8) Usporedivo iskustvo ste eno na temelju probnog optere enja pilota, moe posluiti za procjenu ovog u inka.
7.7.2.2 Vla na nosivost na temelju probnog optere enja pilota

(1)P Probno optere enje pilota za odre ivanje vla ne nosivosti R t zasebnog pilota, mora se provesti u suglasju s 7.5, tako da se uzmu u obzir odredbe iz 7.6.3.2. (2)P Ako se karakteristi na nosivost R tk izvodi na temelju vrijednosti R tm koje se mjere tijekom jednog ili vie probnih optere enja pilota, tada treba uzeti u obzir promjenljivost temeljnoga tla i promjenljivost u inka izvedbe pilota. Kao najmanje mogu e, moraju se zadovoljiti oba uvjeta (a) i (b) iz tablice 7.3, uz jednadbu: (7.10) R tk = R tm /
Tablica 7.3 - Koeficijenti za izvo enje Rtk Broj probnih optere enja 1 2

>2 [1,3 ] [1,1 ]

(a (b

Koeficijent za srednji R tm Koeficijent za najmanji R tm

[ 1,5 [ 1,5

[ 1,35 [ 1,25

(3) Ako su piloti vla no optere eni, treba obi no ispitati vie od jednoga pilota. U slu aju velikog broja vla no optere enih pilota treba ispitati najmanje 2 % ukupnog broja pilota.

Treba provjeriti zapise o izvedbi probnih pilota, a pri interpretaciji rezultata ispitivanja treba uzeti u obzir svako odstupanje od uobi ajenih uvjeta izvedbe. (4)P Projektnu vla nu otpornost, R td treba izvesti iz: R td = R tk / m gdje je m = [1,6]. (5)P Za skupine pilota treba uzeti u obzir utjecaj me udjelovanja, ako se vla na otpornost odre uje na temelju rezultata probnog optere enja pojedina nih pilota. (7.11)

7.7.2.3 Vla na nosivost na temelju rezultata ispitivanja temeljnog tla

104

(1)P Metode prora una, koje se temelje na rezultatima ispitivanja tla, mogu se primijeniti jedino ako su prethodno provjerene probnim optere enjem sli nih pilota, sli ne duine i popre nog presjeka te za shodne uvjete u tlu. (2)P Ako se projektnu vrijednost vla ne otpornosti zasebnog vla nog pilota ili skupine vla nih pilota odre uje na temelju parametara vrsto e tla, tada treba razmotriti posmi nu otpornost izme u pilota i tla u onim slojevima koji pridonose vla noj otpornosti pilota. (3) U dodatku F se daje ogledni prora unski model za vla ni otpor pojedinog pilota ili skupine.
7.7.3 Vertikalni pomaci

(1)P Vertikalni se pomaci moraju odrediti za uvjete grani nog stanja uporabljivosti te ih treba usporediti s odgovaraju im grani nim vrijednostima pomaka. (2) Pri tom treba slijediti op a na ela iz 7.6.4. Provjera vla ne nosivosti obi no jamci da vertikalni pomaci ne e prouzro iti ote enja konstrukcije te da ne e do i do grani nog stanja uporabljivosti. U nekim se situacijama ipak mogu postaviti vrlo otra mjerila za grani no stanje uporabljivosti, te se moe zahtijevati odvojena provjera pomaka.
7.8 7.8.1 Popre no optere eni piloti Op enito

(1)P Tamo gdje se to moe primijeniti, projektiranje popre no optere enih pilota mora biti u skladu s pravilima projektiranja koja se daju u 7.6. U ovom su poglavlju posebno prikazana pravila projektiranja za one temelje koji uklju uju pilote pod popre nim optere enjem.
7.8.2 7.8.2.1 Popre na nosivost Op enito

(1)P Moe se pokazati da e temelj prihvatiti projektno popre no optere enje s primjerenom sigurno u u odnosu na slom, ako zadovoljava sljede u nejednakost za sve slu ajeve i kombinacije optere enja za grani no stanje nosivosti: (7.12) F trd R trd gdje je:
F trd projektno popre no optere enje za grani no stanje nosivosti, R trd projektna otpornost na popre no optere enje za grani no stanje nosivosti, tako da se uzmu u obzir u inci svih tla nih i vla nih osnih optere enja.

(2) Treba razmotriti jedan od sljede ih mehanizama sloma: za kratke pilote, zaokret i translaciju kao kruto tijelo, za duge vitke pilote, slom savijanjem pilota popra en lokalnim poputanjem i pomacima tla u blizini glave pilota.

105

(3)P Kad se odre uje otpornost popre no optere enih pilota, treba razmotriti u inak skupine pilota. (4) Popre no optere enje, koje se primjenjuje na skupinu pilota, moe izazvati kombinaciju tla nih, vla nih i popre nih sila u pojedinim pilotima.
7.8.2.2 Popre na nosivost na temelju probnog optere enja pilota

(1)P Tamo gdje se to mote primijeniti, ispitivanje horizontalnih pomaka glave pilota, mora se provesti u suglasju s 7.5, tako da se uzmu u obzir odredbe iz 7.6.3.2. (2) Nasuprot postupku za probno optere enja pilota, koji se opisuje u 7.5, ispitivanje popre no optere enih pilota obi no nije potrebno provoditi sve do sloma. Veli ina i smjer djelovanja probnog optere enja trebaju odgovarati projektnom optere enju pilota. (3)P Pri odabiru broja probnih pilota ili izvo enju projektne otpornosti na popre no optere enje na temelju rezultata probnog optere enja, treba uzeti u obzir promjenljivost temeljnog tla, naro ito onog uz gornjih nekoliko metara pilota. (4) Treba provjeriti zapise o izvedbi probnih pilota, a pri interpretaciji rezultata ispitivanja treba uzeti u obzir svako odstupanje od uobi ajenih uvjeta izvedbe. Ako se za skupinu pilota, otpornost na popre no optere enje izvodi na temelju rezultata probnog optere enja pojedinih pilota, tada treba uzeti u obzir me udjelovanje i u inak upetosti glave.
7.8.2.3 Popre na nosivost na temelju rezultata ispitivanja temeljnog tla i parametara vrsto e pilota

(1)P Popre na otpornost pilota ili skupine pilota mora se ra unati uz uzajamno spojiv skup konstrukcijskih uzdunih sila, momenata savijanja, posmi nih sila, reakcija temeljnog tla i pomaka. (2)P Analiza popreno optereenog pilota mora ukljuiti mogunost sloma konstrukcije pilota u temeljnom tlu i to u podruju ispod povrine terena, u suglasju s 7.9. (3) Za duge vitke pilote, prora un popre ne otpornosti se moe provesti primjenom teorije grede, koja je optere ena na jednom svom kraju i koja je poduprta deformabilnom sredinom, sa zadanim modulom horizontalne reakcije podloge. (4)P Kad se odre uje popre na otpornost pilota, treba uzeti u obzir stupanj slobode zaokreta pilota na spoju s konstrukcijom.
7.8.3 Popre ni pomaci

(1)P Kad se odre uju popre ni pomaci gornjeg kraja temelja na pilotima, treba razmotriti: krutost temeljnog tla i kako se mijenja s veli inom deformacije, krutost pojedinih pilota na savijanje,

106

7.9

upetost pilota na spoju s konstrukcijom, u inak skupine, u inak promjene smjera optere enja ili cikli kog optere enja.
Projektiranje konstrukcije pilota

(1)P Pilote treba provjeriti na slom konstrukcije u suglasju s 2.4. (2)P Konstrukciju pilota mora se projektirati tako da se ona moe prilagoditi svim situacijama u kojima e se pilot na i, kako tijekom njegove izvedbe, uklju uju i ako treba prijevoz i zabijanje, tako i tijekom njegove uporabe. Vla no optere ene pilote mora se projektirati tako da mogu preuzeti punu vla nu silu i to ako zatreba po cijeloj svojoj duini. (3)P Doputena izvedbena odstupanja moraju se uzeti u obzir pri projektiranju konstrukcije pilota i to prema uputama za danu vrstu pilota, komponente djelovanja i ponaanje temelja. (4)P Vitke pilote, koji prolaze kroz vodu ili debele naslage vrlo slabog tla, mora se provjeriti na izvijanje. (5) Za pilote koji su potpuno ukopani u temeljno tlo, nije vjerojatna pojava sloma izvijanjem. Prema uvrijeenoj praksi, izvijanje treba provjeriti za one pilote koji se nalaze u slojevima tla s manjom karakteristi nom nedreniranom vrsto om od 15 kPa.
7.10 Nadzor nad izvedbom

(1)P Plan izvedbe pilota mora biti podloga za gra evinske radove. (2) Plan treba sadravati sljede e projektne podatke: vrstu pilota s naznakom je li normiran ili ima koje drugo tehni ko odobrenje, poloaj i nagib svakog pilota i doputeno odstupanje od poloaja, popre ni presjek pilota, duzinu pilota, broj pilota, zahtijevanu nosivost pilota, razinu stope pilota (u odnosu na fiksiranu razinu unutar ili u blizini gradilita) ili zahtijevani otpor prodiranju, slijed izvedbe, poznate zapreke, svako drugo ograni enje koje se odnosi na izvo enje pilota. (3)P Izvedbu svakog pilota se mora pratiti i o tome voditi zapisnik na gradilitu. Zapisnik s potpisom nadzornog inenjera i proizvoaa pilota, mora se uvati za svaki pilot. (4) Zapisnik za svaki pilot ako zatreba sadrava: vrstu pilota i opremu za izvedbu, broj anu oznaku pilota, 107

popre ni presjek pilota, duinu i armaturu (za betonske pilote), nadnevak i vrijeme izvedbe (uklju uju i i prekide tijekom izvedbe), betonsku mjeavinu, volumen betona i postupak ugradnje za pilote koji su betonirani na licu mjesta, jedini nu teinu, pH, viskozitet po Marshu i sadraj sitnih estica za bentonitnu isplaknu (ako treba), pritisak ugradnje injekcione smjese ili betona, unutarnji i vanjski promjer, duinu navoja i prodiranje po okretu (za uvrtane i ostale injekcijske pilote), za zabijene pilote, vrijednosti mjerenog otpora zabijanju, kao sto su teina i visina pada ili potronja energije za malj, frekvencija i broj udaraca barem za zadnjih 0,25 m prodiranja, snagu vibratora (ako treba), snagu obrtanja bua eg motora (ako treba), za busene pilote, slojeve tla u buotinama i stanje osnovice, ako je ponaanje osnovice kriti no, zapreke tijekom izvedbe pilota, odstupanje od poloaja i nagiba te kotu izvedenog pilota. (5)P Zapisnici se moraju uvati najmanje pet godina nakon zavretka radova na pilotima, kad treba na initi nacrte izvedenog stanja, koje treba uvati s dokumentima o izvo enju pilota. (6)P Ako opaanje na terenu ili pregled zapisnika dovede u pitanje kakvo u izvedenih pilota, tada se moraju provesti daljnja istraivanja radi utvr ivanja stanja izvedenih pilota i potrebe za primjenom sanacijskih mjera. Ova istraivanja moraju uklju ivati bilo ponovno zabijanje ili ispitivanje cjelovitosti pilota, uz geotehni ka terenska ispitivanja u blizini sumnjivih pilota i ispitivanje stati kim optere enjem pilota. (7)P Ako se postupak izvedbe pilota ne moe pouzdano pratiti, tada treba provesti ispitivanje cjelovitosti onih pilota ija je kakvo a osjetljiva na postupak izvedbe. (8) Dinami ko ispitivanje cjelovitosti pilota pri malim deformacijama moe posluiti za op u procjenu pilota, koji bi mogli biti ozbiljno ote eni ili su tijekom izvedbe mogli izazvati ozbiljan gubitak vrsto e tla. Budu i da se nedostaci, kao to su nedovoljna kakvo a betona ili debljina betonskog zatitnog sloja, koji utje u na dugoro no ponaanje pilota, esto ne mogu otkriti dinami kim ispitivanjem, za nadzor nad izvedbom mogu biti neophodna i neka druga ispitivanja, kao sto su ultrazvu na ili vibracijska ispitivanja ili jezgrovanje.

108

5.11 VRSTE I NA INI IZVO ENJA PILOTA

5.11.1.1 Klasi ne izvedbe Piloti se mogu izvoditi kao zabijeni, nabijeni, kopani (bueni , svrdlani), mlazno injektirani i utisnuti. Zabijati se mogu drveni, armirano-betonski i eli ni piloti. Zabijaju se makarama i vibro-nabija ima. Tehnologija naj e e ovisi o izvo a u i nema je smisla striktno propisivati. Kod zabijanja svih vrsta pilota koriste se zatitne kape sa glavama zati enim posebno oblikovanim kapama. Kape obavezno imaju udarnu plohu zati enu ulokom od tvrdog drveta. Ovaj uloak slui izme u ostalog za smanjenje buke pri radu. Ve e grupe pilota zabijaju se uvijek takvim redoslijedom da se prvo zabiju oni u sredini a zatim se zabijaju piloti blii vanjskom rubu tlocrta. Na ovaj se na in smanjuje utjecaj zbijanja tla koji bi oteao zabijanje pilota. Metoda nabijanja koristi se na na in da se u tlo zabije cijev u koju se ugra uje beton ili ljunak. Pri tom se ovisno o tehnonologiji cijev vadi (sistem Franki) ili ostavlja kao kouljica pilota (sistem Raymond), a materijal koji se ugra uje nabija batom sa povrine. U nekim se slu ajevima kao na pr. kod Franki pilota, moe u kouljicu prije ispune betonom, ugraditi i potrebna armatura. Kod ljun anih pilota koji slue kao uspravni drenovi, kouljica se obavezno mora izvaditi.

Slika 5.38 Nabijanje pilota (Franki tehnologija s va enjem cijevi) 109

Utisnuti piloti slue u posebne svrhe kod sanacija temelja. Utiskuju se izme u temelja i podtemeljnog tla pomo u hidrauli kih tijesaka. Ova vrsta dubokog temeljenja spada u posebne zahvate. stari temelj

tijesak

Slika 5.39 Tehnologija izvedbe utisnutih pilota Kopani piloti izvode se na na in da se do projektirane dubine izvede iskop tla i u tako pripremljenu upljinu ugradi armatura i beton (ili ljunak ovisno o namjeni). Tehnologija iskopa je razli ita ovisno o proizvo a u opreme.

Slika 5.40 Vrste grabilica i razbijaa za izvedbu kopanih (buenih) pilota U Hrvatskoj je poznatija Benoto tehnologija koja za iskop koristi grabilicu, a za zatitu od uruavanja zatitnu kolonu (cijev) koja se vadi u toku betoniranja.

110

ISKOP

UGRADNJA ARMATURE

BETONIRANJE

Slika 5.41 Benoto tehnologija izvedbe pilota sa zatitnom kolonom Salzgitter i Rodio tehnologija vri iskop pomo u glodanja materijala. Za transport iskopanog materijala i razupiranje iskopa koristi se glinobetonska isplaka koja cirkulira pomo u sustava crpki.

Slika 5.42 Rodio tehnologija izvedbe buenog pilota Kopani piloti pogodni su za izvedbu pri kojoj je potrebno da vrh pilota u e u povrinski sloj stijene jer takva tehnologija omogu uje razbijanje povrinskog sloja 111

stijenske mase. Ukoliko je pilot uao u stijensku masu cca 1.5 vlastitog promjera, moemo smatrati da se na vrhu moe ostvariti upetost. Ova injenica koji puta pomae pri stati kom prora unu konstrukcije na pilotima. Piloti ispunjeni ljunkom koriste se kao uspravni drenovi za potrebe ubrzane konsolidacije velikih zapremina tla, na pr. ispod nasipa za autoceste. Oni poboljavaju svojstva tla u koje su nabijeni pove avaju i njegovu gusto u do koje dolazi uslijed zbijanja tla kod utiskivanja pilota ili cijevi za njihovu izvedbu. Razvojem novih tehnologija pojavila se primjena MLAZNOG INJEKTIRANJA za izvedbu pilota (30cm d 80 cm). Tehnologija se svodi na ubrizgavanje injekcione mase u tijeku buenje u tlo, pod visokim pritiskom, pri emu se u potpunosti razbija struktura tla i izvodi valjkasto nosivo tijelo. Ovi se piloti mogu i armirati na na in da se nakon izvrenog injektiranja kroz sredite valjkastog tijela ugradi ipka rebraste armature. Piloti dobiveni pomo u mlaznog injektiranja upotrebljavaju se u raznim uvjetima naro ito kada nikakvi iskopi ili potresi zbog nabijanja nisu preporu ljivi. Ova se tehnologija osim za izvedbu pilota upotrebljava i u najrazli itije druge svrhe.

SLIKA 5.43 Tri na ina izvedbe mlaznoinjektiranih stupnjaka

Slika 5.44 Otkopane glave mlaznoinjektiranih pilota s armaturnom ipkom u osi

112

DUBOKI MASIVNI TEMELJI

6.1.1 Op enito

Kod sloenih uvjeta tla, ograni enog ili sloenog okolia i gra evine ve ih teina, dolaze u obzir izvedbe dubokih masivnih temelja. Oni zbog svoje veli ine, debljine temeljne plo e i stijenki i udjela u statici gra evine, predstavljaju potpuno krutu konstrukciju. Op enito gledaju i oni se ponaaju jednako kao temelj samac ali golemih dimenzija. Duboki masivni temelji se naj e e sastoje iz dva dijela to je uvjetovano tehnologijom izvo enja. Prvi dio je armirano-betonska kouljica koja slui kao zatita tokom iskopa (bunari i kesoni) ili oplata koja se polae na mjesto ugradnje (sanduci). Kada se ovaj dio postavi na projektom predvi eno mjesto, duboki se masivni temelj puni balastom koji moe biti voda, krupnozrni nekoherentni materijal ili beton male vrsto e. U geotehni ko - prora unskom smislu ne razlikuju se od temelja samaca, to zna i da je za njih potrebno provesti prora un dozvoljene nosivosti i slijeganja kao i za plitki temelj samac ali uvaavaju i dubinu temeljenja i neke uvjete za nosivost i slijeganje dubokih temelja koji su navedeni u poglavlju 4.2. Dimenzioniranje prvog, armiranog dijela konstrukcije takvog temelja potrebno je provesti posebno, uvaavaju i tehnologiju prenosa na mjesto ugradnje i polaganje na predvi enu dubinu, odnosno na in sputanja u tlo.
6.1.2 Vrste i na in izvo enja dubokih masivnih temelja

Duboki masivni temelji izvode se tehnologijom bunara, sanduka i kesona kako je to prikazano na slici 1.6. Mogu se izvoditi i kao kopani piloti velikog promjera. Postoji tehnologija izvo enja kopanih pilota sa proirenjam vrha.
Kopani piloti velikog promjera izvode se kao i oni malog promjera. Koriste se kada je potrebno temeljenje izvriti na stijenskoj podlozi koja se nalazi ispod kvartarnog pokriva a. Mogu se izvoditi i sa plovnog objekta na na in da se kroz vodu izvode kao stupovi u eli noj oplati koju predstavlja zatitna kolona. Piloti velikog promjera (u literaturi nazvani i piloni) naj e e nose po principu jedan pilot jedan temelj odnosno stup. Kod temeljenja mostova ve ih popre nih presjeka ovi se piloti upotrebljavaju u paru ili nizu. Mogu se produiti u stupove i tek na nivou oslonca za vodoravne nosa e spojiti u cjelinu preko naglavne konstrukcije. Bunari i kesoni izvode se potkopavanjem unutar armirano-betonske kouljice budu eg temelja. Na taj se na in provocira prolom tla s unutarnje strane temelja i on se postepeno sputa na projektiranu dubinu. Upravo elementi potrebni za sputanje predstavljaju geotehni ki dio projekta ovakvih temelja.

113

Za olakavanje sputanja oblikuje se na doljnjem kraju armirane kouljice no , kako je to prikazano na slici 4.30.

UTOR ZA SMANJENJE TRENJA PO PLA[TU ARM. BET. TIJELO TEMELJA RADNI PROSTOR POTKOPI

NO@ TLO U KOJE ULAZI DUBOKI TEMELJ

Slika 6.1 No na dnu bunara ili kesona Za smanjenje trenja po platu prilikom sputanja ovih temelja, naj e e se no oblikuje sa istakom prema tlu. Tada takav oblik noa oblikuje neto ve i otvor od vanjskog gabarita armirano-betonske kouljice. U tom se prostoru oblikuje razrahljena zona koja olakava sputanje temelja. Unutar radnog prostora detaljno se prora una koliki dio povrine oko noa treba podkopati da bi uslijed prekora enja vrsto e na smicanje na nepodkopanom dijelu oboda dolo do proloma tla i sputanja kouljice. Bitan element prora una je da na malim dubinama, zbog male teine konstrukcije, koja se stalno nadogra uje na povrini, kouljica ipak klizne pod vlastitom teinom a da na ve im dubinama ne do e do nepredvi enih proloma tla zbog velikih teina kouljice. Najve i problem koji se kod ovih temelja moe dogoditi je da se kouljica po ne naginjati u toku sputanja. Za smanjenje trenja prilikom sputanja moe se utor sa slike 4.30 ispuniti bentonitnom isplakom. Ona ujedno zbog ve e gusto e hidrostatskim tlakom spre ava vodoravnu deformacijutla oko kouljice bunara.
Sanduci su vrsta dubokih temelja koji se upotrebljavaju za temeljenje u dubokoj vodi. Naj e e se pomo i njih izvode obalni zidovi. Sanduci se izvode na suhom, porinu u vodu kao brod te zatim dotegle na mjesto ugradnje. Sputaju se pomo u reguliranog punjenja vodom na unapred pripremljanu podlogu koja se priprema uz pomo ronilaca. Kada je sanduk sjeo na predvi eno mjesti puni se balastom prema projektu. Sanduci uglavnom djeluju kao potporni zidovi, jer se naj e e prostor sa uzvodne strane zatrpava i na njemu oblikuje korisni plato. Na in temeljenja na sanducima prikazan je na slici 1.6(b)

114

Kod temeljenja u dubokoj vodi i na loem tlu postoji mogu nost kombinacije temeljnja pomo i pilota i sanduka sli no konstrukciji na slici 1.7. Projekt dubokog masivnog temelja mora sadravati dimenzioniranje elemenata temelja za sve faze od izvo enja na predvi enoj lokaciji, transporta, ugradnje do kona nog koritenja. Dimenzioniranje elemenata konstrukcije dubokih temelja je predmet izu avanja ireg od podru ja geotehni kih konstrukcija. Iz navedenog se vidi da duboki masivni temelji nisu isklju ivo geotehni ke konstrukcije ve zahtijevaju suradnju ve eg broja gra evinskih inenjera razli itih specijalnosti. Za izvo enje ovakvih vrsta temeljenja naj e e postoje specijalizirana izvo a ka poduze a.

115

7
7.1

VLA NI TEMELJI
OP ENITO

Pojava temelja koji moraju preuzeti vla nu silu posljedica je tehnolokog razvoja. Visoke armirano-betonske konstrukcije malog tlocrta u odnosu na visinu (dimnjaci, vodo-tornjevi i sl.), a pogotovo metalne reetkaste konstrukcije male vlastite teine (dalekovodni stupovi, relejni tornjevi i sl.), vise i mostovi i jo neke gra evine, prenose u tlo vla nu uspravnu silu. Ovakav je stati ki sustav za tlo neprirodan, jer ono prema svim dosadanjim razmatranjima ne moe trajno prihvatiti vla ne sile. Od svih gore nabrojenih konstrukcija povijesno su bili poznati jedino vise i mostovi, gra eni za mala optere enja pjea kog prometa. Kako je problem stvaran to je za njega potrebno prona i odgovaraju e rjeenje. Najjednostavnije rjeenje je dovoljno veliki kontrateret u obliku sidrenog bloka koji moe savladati nametnutu vanjsku vla nu silu. Ovakvo je rjeenje me utim neekonomi no. Iz tih razloga razvili su se razli iti sustavi prijenosa vla nih sila u tlo. Generalno ih moemo podijeliti u tri skupine: - plitki vla ni temelji (kod kojih je odnos D/B<4); - duboki vla ni temelji (kod kojih je odnos D/B>4); - geotehni ka sidra.
7.2 5.2 PLITKI VLA NI TEMELJI 7.2.1 Op enito

Do odre ene veli ine vla ne sile problem se moe rijeiti masivnim temeljnim blokom. Kada takav blok postane preglomazan i neekonomi an pribjegava se drugim rjeenjima, kod kojih u prenosu sile osim temeljnog bloka sudjeluje i okolno tlo i to vlastitom teinom i otporom na smicanje. Vla ni se temelji zbog svog oblika izvode u iskopu koji se naknadno zasipa tlom do povrine terena. Postoji vie metoda koje e biti nastavno opisane.
7.2.2 Prora uni

Svi prora uni se svode na ugradnju temelja prikazanog na slici 5.1 na odre enu dubinu D u tlo. Pod utjecajem vla ne sile proirena temeljna stopa aktivira na odre eni na in dio tla sa kojim je prekrivena. Postoji vie metoda za prora un.

116

Qvl.
zasip zasip

D W

Linija iskopa u autohtonom tlu

Slika 7.1 Osnovni oblik plitkog vlanog temelja 7.2.2.1 Metoda optere enja i metoda otpora tla

Temeljne pretpostavke za ove dvije metode prikazane su na slici 5.2.

Q Q
vl. vl.

a)
Wtla

b)
Wtla W

h = f(c, )
B Linija iskopa u autohtonom tlu

h
B

h=g z k
T = O dz;
0 D

= c + h tg

Slika 7.2 Pretpostavke za proraun vlanih temelja a) po metodi optereenja i b) metodi otpora tla Metoda optere enja u ra un uzima teinu temelja i tla iznad njegovog proirenja. Pri tom je potrebno ovisno o vrsti tla odrediti kut =f( ) pomo u kojeg se odre uje sudjeluju a zapremina tla. Metoda pritiska tla uzima u obzir teinu temelja i teinu dijela tla iznad osnovice temeljne plohe unutar uspravnih stranica plata tako nastalog geometrijskog tijela. Osim tog u ra un se uzima trenje po platu tako nastalog geometrijskog tijela uvaavaju i vodoravna naprezanja okomita na plat. Problem se javla u odabiru

117

koeficijenta bo nog pritiska k pogotovo jer se redovito radi o materijalu zasipa, a ne o autohtonom tlu. Ni jedna od ovih dviju pretpostavki na odgovara stvarnom stanju u tlu koje preuzima vla nu silu putem proirene temeljne plohe. 7.2.2.2 Metoda analize pasivnog loma u tlu

Prilikom upanja temelja pokazanog na slici 6.1 dolazi do zbijanja tla iznad temeljne plo e. Prema Rankinovoj teoriji grani nih stanja plasti ne ravnotee ovo izaziva pojavu plastificiranih zona i na kraju pasivni lom. Iz tih je razloga logi no zaklju iti da plohe loma nisu ravne ve slijede neku zakrivljenost plohe sa minimalnom vrsto om na smicanje u pasivnim uvjetima loma. Ovim se problemom bavio D. Sara [ 10, 25 ] . Na slici 6.3 prikazan je model za prora un uz uvaavanje pasivnog loma u tlu po plohi za koju je usvojeno da joj je presjek sa uspravnom ravninom koja prolazi kroz os temelja, logaritamska spirala.
Q
vl.

45/2

T D =D/B W tla W Wtla

temelja

T r1 r0 B (L), d

Slika 7.3 Geometrija vlanog temelja za proraun pasivnog otpora du logaritamske spirale Za geometriju sa slike 6.3 vrijede slijede i izrazi:

118

r = r0e

k( ) 2

; k = ctg ; r0 =
e

D
k( 4 +)

sin(

3 + ) cos 4 2

3 ; l = r0 sin r1 cos 4 2

2 S = gD3 K p + C m D K cp + W

7.3

DUBOKI VLA NI TEMELJI

Duboki vla ni temelji izvode se kao piloti. Posebnost ovih pilota je to silu prenose isklju ivo trenjem po platu. Prora una prijenosa sile trenjem po platu isti je kao kod tla nih pilota. Prilikom prora una valja voditi ra una o tome da u prenosu sile sudjeluje i vlastita teina pilota. Detalji o dimenzioniranju ovih pilota mogu se prona i u specijaliziranoj literaturi [ 20 ] . Vla ni piloti mogu se izvoditi kao piloti jednakog promjera, ali im dananje tehnologije omogu uju proirenje glave. U tom slu aju aktivira se ve a zapremina tla oko pilota u prenosu vla ne sile. Za potrebe posebnih, izrazito visokih gra evina ili gra evina koje se ponavljaju kao to su dalekovodni stupovi, preporu ljivo je vla ne pilote dimenzionirati uvaavaju i rezultate probnog optere enja. O rezultatima ovakvih ispitivanja ima malo podataka u literaturi. U koliko vla ni piloti iz nekih razloga ne mogu zadovoljiti funkciju vla nih temelja, mogu se za tu svrhu koristiti i sidra. Sidra spadaju u posebne geotehni ke konstrukcije i nisu predmet razmatranja u ovoj knjizi.

119

Literatura: Babi , B., Jaarevi , I., Kvasni ka, P., Prager, A., Schwabe, ., imetin, V. (1995.) Geosintetici u graditeljstvu. HDGI, Zagreb Bohm, H., Stjerngren, U., (1980.), Comvatting subsidence im the old town of Stodkholm, Swedish council four building research, Stockholm, Sweden Bowles, J.H. (1974.) Analytical and Computer Methods in Foundatioj Engineering Ex-library Broms, B.B. (1964), Lateral Resistance of Piles in Cohesive Soils, J.S.M.F.D., ASCE, vol. 90, SM2: 27-63 Caquot, A., Kerisel, J. (1967.), Grundlagen der Bodenmechanik, Springre-Verlag, Berlin Cernica, J.H., (1995.), Foundation Design , John Wiley &Sons, N.Y., Collin, J., G.,(2002.), Timber pile, Design and Constructioj Manual , Timber Piling Council, American Wood Preservers Institute Craig, R.F. (1997.) Soil Mechanics, 6 th Edition , Lateral Earth Pressure , E & FN Spon, Chapter 6, pp 179 247 Das, B.M. (2000.), Foundamentals of Geotechnical Engineering. Brookers/Cole, Thomson Learning (www.wwpinstitute.com) EI-Mossallamy, Y., and Franke, E. (1997), Pile Rafts-Numerical Modeling to Simulate the Behavior of Pile-Raft Foundations . Published by the authors, Darmstadt, Germany. Focht, J.A. (1967.) Discusion to paper by Coyle and Reese, J.S.M.F.D., ASCE, Vol 93, SM1: 133-138Fox, E.N.,(1948.) The mean elastic settlement of a uniformlyloaded area at depth below the round surface . Proceedings of the 2nd International Conference ISSMFE, Rotterdam, Vol.1. 129-132. Frisch, H.; Simon, A. B., (1974.), Beitrag zur Ermittlung der vertikalen und horizontalen Bettungsziffer. Bautechnik, Heft 8, 259-262 GEO (1996). Pile design and construction . GEO Publication 1/96, Geotechnical Engineering Office, Civil Engineering Department, Hong Kong http://www.haywardbaker.com/services/micropiles.htm http://subsurfaceconstructors.com/pdfs/case/IllinoisDOT.pdf http://tc17.poly.edu/mp.html Jaky, J. (1944.) The Coefficient of Earth Pressure at Rest. Journal for Society of Hungarian Architects and Engineers, October, 355-358

120

Kleiner, I. (1981.), Temeljenje na pilotima. (F. Veri , ur.), Autorizirana predavanja za seminar Temeljenje, Drutvo gra evinskih inenjera i tehni ara Zagreb Lisac Z. (1981.) prora un pilota. U Veri , F., Temeljenje, poglavlje 2.3, autorizirana predavanja za seminar, Drutvo gra evinskih inenjera i tehni ara, Zagreb Masopust, J., (2006.), Zat ovaci zkuky pilot v Dubrovniku, Zakldn 3/2006, god XVIII, Zakldn staveb, a.s., Prag Maslov N.N. i grupa autora (1975.), Sloeno fundiranje, stabilnost kosina i drenae. Gra evinska knjiga, Beograd Meyerhof, G., G. (1951.), The Ultinate Bearing Capacity of Foundations, Geotehnique, Vol II, 4, pp. 301- 332 Meyerhof, G.G., (1959), Compaction of Sands and J.S.M.F.D., ASCE, vol. 85: SM6:1-29
Bearing Capacity of Piles, of Wedge-shaped

Meyerhof, G.G., (1961.), The Ultimate Bearing Capacity Foundations, Proc. V ICSMFE, pp. 105-109, Paris

Ng, C.W.W., Simons, N., Menzies, B. (2004.) Soil-structure Engineering of Deep Foundations, Excavations and Tunells , Thomas Telford, London Poulos, H.G., Davis, E.H. (1980.), Pile fpundation analysis and design , John Wiley and sons, New York, Chichester, Brisbane, Toronto
Reimbert, M.L., Reimbert, A.M. (2001.) Retaining structure and silos, experimental and theoretical comparisons. Lavoisier Publishing, Paris

Roje - Bonacci, T, (2007.), Mehanika tla , Gra evinsk0-arhitektonski fakultet Sveu ilita u Splitu, Split Sara , ., Veri , F., Horvat, K., (1976.) Dimenzioniranje temelja dalekovodnih stupova prema vla noj sili , Geotehnika , OOURGeorxpert Interna publikacija, Zagrb 1976. Shoff, A.V., Shahh, D.L. (2003) Soil mechanic and geotechnical engineering, A.A.Balkema Publishers Szavitz-Nossan, A., Ivi , T. (1994.) EUROCODE 7 geotehnika. Gra evinski godinjak 95, Hrvatsko drutvo gra evinskih inenjera, Zagreb, 153-208 Szavits-Nossan, A., Stani , B. (2002.) Geotehni ko projektiranje prema Eurokodu 7. U M. Mulabdi (ur.) Geotehnika kroz Eurokod 7, Priop enja 3. Savjetovanja Hrvatske udruge za mehaniku tla i geotehni ko inenjerstvo, 2.-5.listopad 2002., Hvar, 199-208 Terzaghi, K., (1943), Theoretical Soil Mechanic. John Wiley&Sons, New York. Terzaghi, K. (1955), Evaluaation of Coeffiocient of Subgrade Reactions , Geotechnique, Vol 4, 297-326 Terzaghi, K., Peck, R.B.,(1948), Soil Mechanic in Engineering Practice. John Wiley&Sons, New York. 121

Tomlinson, M.J., (2001.), Foundation Design and Construction , 7th ed. Prentice Hall, London. Vesic, A.B. (1961.a) Bending of beams resting on isotropic elastic solid. ASCE Jnl Engineering Mech. Div. 87, EM2: 35-53. Vesic A.B. (1961.b), Beam on Elastic Subgrade and The Wincklers Hypothesis, Proc. 5th Int. Conf. On Soil Mechanics and Foundation Engineering, Vol.1, p. 845-850. Vesi , A. S., (1967.), A study of bearing capacity of deep foundation , Georgia Inst. of Technology, Atlanta. Werner, H. (1970.) Biegemomente elastisch eingespannter Pfhle , Beton - und Stahlbetonbau, no.2. 0.39, 1970. Winkler, E. (1867.). Die Lehre von Elastisitt und Festigkeit. Dominicus, Prague, pp. 182. http//:www.bauer-spetialtiefbau/at/dt/spetialtiefbau/bauverfahren/pdf

122