Mojim roditeljima, Anni i Karlu Freundu

ovjek samo srcem dobro vidi. Bitno je oima nevidljivo.

MALI PRINC Antoine de Saint-Exupry

Prvo poglavlje

*Paklena gudura
Brzo se pribliavala pono. No je bila hladna i vedra. Na nebu je svjetlucalo bezbroj zvijezda. Njihov srebrni sjaj obasjavao je malo planinsko mjesto tajanstvenim svjetlom. Snijegom prekriveno drvee u umi sjalo je kao da je zaarano, a bijele padine i doline blistale su okupane zvjezdanim sjajem. No, stanovnici to nisu primjeivali. Drijemali su u svojim krevetima ekajui jutro. U malim kuicama u uskoj dolini bilo je mrano. Svjetlo je gorjelo jo samo u nekim gostionicama, u disku i u nonom klubu, za goste koji su no namjeravali provesti zabavljajui se. Utabani snijeg na parkiralitu iza restorana K suncu sjao je od glatkoe. Gole grane starog brijesta koji je stajao u jednom udaljenom uglu bacale su sablasnu sjenu na tlo. Ispod drveta bio je parkiran jedan usamljeni automobil. Motor je tiho brujao; iz ispune cijevi izlazili su crni oblaci dima koji su irili neugodan miris. U unutranjosti automobila vladala je tama. Mukarci na prednjim sjedalima sliili su siluetama izrezanima iz crnog papira. Jedino vidljivo svjetlo pruao je crveni sjaj cigare koju je puio ovjek za volanom. Lica putnika, koji su neto apatom priali, nisu se mogla razaznati.

Doista ne znam to jo eka, ree pua jedva ujno i popravi naoale. to je prije eliminiramo, to bolje. Mnogo je hrabrija nego to smo svi isprva mislili - a upravo je to ini tako opasnom. I sam si vidio koliko nam je tekoa priredila! Ili si ti raunao s tim da e doista nai Kale svjetla? Ne. Ali... I da e uvaru svjetla spasiti ivot? Naravno da ne. Mukarac na suvozaevom sjedalu zvuao je promuklo. Gotovo patniki. Ali zapravo smo to morali uzeti u obzir. Roena je u Znaku trinaestice i raspolae posebnim moima. Ma nemoj mi rei! Glas puaa bio je prepun ironije. Ovoga puta moramo biti dvostruko oprezni. Nita ne smije poi po zlu i nitko ne smije posumnjati.

Kao da to i sam ne znam! Mora izgledati kao nesrea, kao nesrea na skijanju ili u prometu. Inae na vratu neemo imati samo policiju nego i druge uvare - a to nam zbilja ne treba. Ono to nam stvarno ne treba jest da sazna za taj prokleti peat! Muka rac sa cigaretom zvuao je ljutito. Ako otkrije njegovu tajnu, ojaat e svoje moi i na kraju e joj jo uspjeti da odnese Kale natrag na Aventerru! Zato konano neto poduzmi! Hou! Ja... Nigdje nee na nju lake naletjeti nego ovdje. Puaev se glas pojaao. Ali, ako i dalje bude ovako zabuavao, onda je odmor gotov! Za pripreme treba vremena! Suvoza je zvuao uvrijeeno. Morao sam sve tono isplanirati, ali sada je sve pod kontrolom, vjeruj mi. Jo samo nekoliko dana - i derite je gotovo! Nadam se da ima pravo! Uarena je tokica kaotino krivudala u tami. Jo jedna katastrofa kao proli put i obojica emo nadrljati. I to gadno! Suvoza umirujuom gestom uhvati sugovornika za ruku. Do toga nee doi. Ovoga puta nee umai sudbini. To je sasvim sigurno! Vozaeve oi na trenutak bijesnu crvenim sjajem. Njegovu sugovorniku na trenutak su se uinile poput uarenog ugljena. Voza otpusti konicu i automobil se polako pokrene. Snijeg je kripao pod irokim kotaima limuzine koja je iz stranjeg dvorita skrenula na slabo osvjetlje-nu glavnu cestu. Auto je gotovo neujno klizio asfaltom - poput opasne divlje ivotinje u potrazi za plijenom. Zar ovdje nije prekrasno? Laura Leander veselo pogleda brata. Predivno je, zar ne? Reci neto ve jednom! Lukas iskrivi lice. Pa nije loe, zabrunda on mrzovoljno. Navukavi skijaku kapu sve do obrva, s dosadom je promatrao snijegom prekrivenu kotlinu. Laura i njen brat stajali su na skijama u blizini iare na Paklenoj guduri i uivali u pogledu na zimski krajolik. Skijaka staza je poput sjajne vrpce krivudala kroz planinsku umu do doline: bila je to staza na Paklenoj guduri, koju su skijai istodobno voljeli i pribojavali je se, zato to je bila vrlo zahtjevna i nemilosrdno se osveivala za svaku pogreku. Padovi su na njoj bili uobiajeni, a do tekih ozljeda dolazilo je gotovo redovito. Spasioci su na toj stazi uvijek imali posla. Oko Laurina i Lukasova lica umio je vjetar i bojio im obraze u crveno. Laura je imala skijake naoale sa utim staklima, a Lukas je na nosu imao svoje velike profesorske naoale. Sa iare je do njih dopirao veseli smijeh skijaa i snowboardera. Nebom su kruili gavrani, a na krovu planinske postaje jato vrabaca se svaalo oko mrvica kruha koje su im skijai bacali. Bio je vedar dan s odlinom vidljivou. Na jugu su strali rascjepkani vrhovi snijegom pokrivenih Alpa i kvarili pogled. No, u svim drugim smjerovima nije bilo

nikakvih prepreka. Laura i Lukas mogli su vidjeti gotovo do u beskonanost, ak do vrlo daleke visoravni koja se pruala sjeverno od predgorja. Lukas stisne oi, rukom ih zakloni od sunca i pogleda u daljinu, a onda se okrene prema sjeverozapadu gdje su se na horizontu nejasno ocrtavali daleki breuljci. Tamo negdje iza mora biti Hohenstadt, a malo dalje Ravenstein, iako se na ovoj udaljenosti ne moe razaznati. Puno ti hvala, ti super-kiu. Laura se iroko osmjehne bratu. Tu specijalnu rije koju je on sam izmislio koristila je samo kad ga je njome mogla provocirati. Bez tebe to nikada ne bih zakljuila! Lukas napravi grimasu, a nato se osmijeh na Laurinom licu jo vie proiri. Laurini rumeni obrazi crvenjeli su se poput klaunovih dok je gledala prema dolini. Odozgo je Hinterthur izgledao poput sela na maketi krajolika. Kue na glavnoj cesti i male sporedne uliice koje su vijugale uskim dolinama bile su majune kao igrake. Tako iste i uredne, kao da su upravo stigle iz trgovine igrakama. Fasade su bile pomno ureene, a mnoge su kue bile areno obojane. Konrad Kopfer, mrzovoljni kuni sluga Maximiliana Longoliusa, u ijem su dvorcu Laura i Lukas sa svojom maehom Savelle provodili zimske praznike, objasnio im je da se ta tehnika bojenja naziva zrano bojanje. Mister L, kako je Maximiliana Longoliusa nazvao Lukas, bio je vlasnik golemog medijskog carstva kojemu su, osim radijskih i televizijskih stanica, pripadale i novine Die Zeitung, u kojima je Savelle bila urednica redakcije gospodarstva. S vrha planine njegova se vikendica na rubu Hinterthura dobro vidjela. Vikendica je bila prilino blag naziv za tu kuu jer je dobrostojei poduzetnik zapravo ivio na raskonom ladanjskom imanju s nekoliko spavaih i dnevnih soba, dvije mramorne kupaonice i jednom izvanredno namjetenom kuhinjom. U prizemlju se, izmeu ostalog, nalazila i soba za gledanje televizije i igraonica u kojoj su bili stol za bilijar i igrai automati. Hej! Vi mislite ovdje pustiti korijenje, ili? Do Laure dopre jasni Kevinov glas. Visoki se djeak sa iare spusti do njih. Kad se znalakim pokretom zaustavio pored njih, snijeg je zaprtao visoko u zrak. Prijateljski im se osmjehne, a bijeli mu zubi pritom zablistae. Kevin Teschner bio je neak Maxa Longoliusa. Mister L ga je pozvao da Lauri i Lukasu pravi drutvo tijekom zimskih praznika. Djeak je bio Laurin vrnjak, vrlo veseo i uvijek spreman za zabavu. Njih troje su se vrlo brzo sprijateljili. Laura ipak Kevinu nije nita ispriala o fantastinim pustolovinama koje je prolog zimskog solsticija doivjela u dvorcu Ravenstein, svom internatu. Naravno, preutjela mu je i veliku tajnu koja od poetka vremena povezuje Zemlju i Aventerru, najstariji od starih planeta. Kevin takoer nije morao saznati da je Laura tek prije nekoliko tjedana, na svoj trinaesti roendan, saznala da je jedna od uvara i da se zato mora boriti na strani Svjetla. On tu tajanstvenu priu ionako ne bi mogao shvatiti -kao ni

drugi ljudi koji nisu mogli vidjeti ispod povrine stvari. to kaete na malu utrku? Kevin izazivaki pogleda Lauru i Lukasa. Crne su mu oi iza skijakih naoala vragolasto blistale. Ispod kape mu je pobjegao uvojak crne kose i zakovrao se na elu. to se mene tie, moe. Laura mu uzvrati veseli osmijeh. 'Kevin zapravo uope ne izgleda loe', pomisli ona i okrene se prema bratu. Hoe li i ti, Lukase? Volio bih - samo nisam siguran da bi to bilo pametno. Ha? Laura zaueno pogleda Kevina, ah on samo slegne ramenima, a Lukas ozbiljno nastavi: Kako bi svima trebalo biti poznato, najnovija znanstvena istraivanja otkrila su da se veina nesrea u zimskim sportovima dogaa zato to ljudi precijene svoje sposobnosti i previe se ohrabre. Upravo u utrkama ljudi najee prekorae svoje granice sposobnosti. To znai da je potencijal preoptereenja mnogostruko vii! Iz tog mi se razloga ne ini pametnim da se dobrovoljno izloim takvoj opasnosti. Logistino je, zar ne? Dok je Laura, naviknuta na takve monologe svog devet puta pametnijeg brata, samo iznervirano zakolutala oima, Kevin ga je pogledao s nerazumijevanjem. Logi - to? Lukas se samo nacerio, a Laura pouri objasniti: Logistino! Lukas time misli da je sve to on kae nadasve logino i, naravno, vrlo uvjerljivo. Trudei se da ne pokae svoje nestrpljenje, okrene se prema bratu. Hoe li nam, molim te, objasniti to si htio rei tim pametnim rijeima, gospodine Pametnjakoviu? Znai li to da e se utrkivati - ili ne? Mislio sam da sam se sasvim jasno izrazio. Naravno da u se utrkivati, ti pod kiu - pokuaj me stii ako moe! Ve istoga trenutka snano se odrazio pomou tapova i krenuo prema dolini. Prije no to su Laura i Kevin stigli reagirati, ve je dobio znatnu prednost. ekaj samo! prosike Laura i uhvati tapove. Krajikom oka vidjela je da je Kevin uinio isto. No, ovjeka koji je u istom trenutku iziao iz sjene pored iare nije primijetila. inilo se da je on samo ekao da oni krenu i da poe za njima. Staza je isprva bila ravna, a onda je strmo padala nizbrdo, tako da je Laura za kratko vrijeme dobila na brzini. Vjetar joj je udarao u lice i estoko joj tipao obraze. Snowboarderi su daleko ispod nje ustro daska-li po utabanom snijegu. Staza je bila krivudava, tako da su je skijai teko kontrolirali. Laura pogleda pred sebe gdje je Lukas upravo uao u otri desni zavoj i nestao iza jedne izboine. Djevojica jo vie une i prebaci teinu unatrag. Ubrzala je, a drugi su joj skijai poeli titrati pred oima. U zavoj je uletjela munjevitom brzinom. Laura ponovno prebaci teinu da bi u Sto uem luku prola krivinu - svaki uteeni metar mogao je biti odluujui u nastojanju da pretekne Lukasa. A to je namjeravala pod svaku cijenu; htjela je da naui lekciju. Morala mu je dokazati da jeftini trikovi ne pale. Osim toga, bilo bi joj neugodno da je pobijedi mlai brat. No, Lukas je takoer bio dobar skija. Iako je bio

mrav i, osim povremene partije tenisa, nije se bavio nikakvim sportom, na skijakoj ga se stazi nije smjelo podcijeniti. U uskom je zavoju Laura dola opasno blizu drugim skijaima. Morala je paziti da ne izleti sa staze. Odmah iza desnog zavoja, podui ravni dio staze vodio je do zavoja iza kojega je leao najstrmiji dio staze. Laura je znala da je upravo tamo eka najbolja prilika. Njen je brat posljednjih dana oklijevao da strmu padinu prijee punom brzinom. Poput osvete neke nemani koja prijeti da e progutati sve pred sobom, pred njim je zjapila duboka klisura Paklene gudure. Staza je dobrih dvadesetak metara prije nje otro zakretala ulijevo, ali Lukas se oito bojao da e izletjeti iz zavoja i pasti u dubinu. To se prole godine dogodilo jednom mladom skijau o kojemu im je priao Kevin. Pomo je za njega stigla prekasno - bila je to uasna nesrea koja se Lukasa duboko dojmila. S druge strane, Lauru to nije zastrailo i uvijek je tim dijelom prolazila u punoj brzini. Bila je svjesna svojih sposobnosti i taj joj zavoj nije predstavljao nikakav problem, ak ni pri veoj brzini. Kad bi joj uspjelo jo malo pojaati tempo, na tom bi mjestu mogla pretei Lukasa. Laura jo jednom pogleda uokolo. Kevina, koji je bio dvadesetak metara iza nje, lako je prepoznala po kriavoutoj skijakoj kapi. No, skijaa koji ga je u tom trenu pretekao nije prepoznala. Nosio je uniformu spasioca na stazi i skijao je izvrsno. Gotovo bez truda ostavio je Kevina iza sebe i sve joj se vie pribliavao. Shvatila je da e ubrzo pretei i nju. Na rubu zavoja, Laura se odrazila od tla. Dok je letjela, osjetila je lagani gr u elucu. Cijelo joj se tijelo trznulo kad je doskoila, ali vrlo je uspjeno koljenima ublaila udarac. Djevojica se nagne prema naprijed, krene u duboki uanj i ubrza. Laura nikada tako brzo nije skijala. Koncentrirano je pogled drala na strmoj stazi dok je ostatak svijeta postajao bijela mrlja koja je titrala pored njenog lica. Odjednom Laura osjeti opasnost. Glavom joj munjevito proleti misao da neto nije u redu. Ali to? U tom trenutku iza sebe zauje druge skijae. Usprkos nevjerojatnoj brzini kojom je skijala, okrene glavu i ugleda kako joj se pribliava spasitelj. Pokuavao ju je pretei. I neka! Naposljetku, takmiili su se samo njen brat, Kevin i ona. ovjek se naao ravno pored nje. Iznenada joj padne na pamet da se on ponaa vrlo udno. Netremice je promatrao njene skije. Ili moda njene izme?

to bi to moglo znaiti?' pitala se Laura. 'to je tako posebno na mojim izmama?'

Njegovo lice skrivala je kapuljaa jakne, a oi su mu bile skrivene pod skijakim naoalama s efektom ogledala. No ipak, Lauri se on inio nekako poznatim. Iako nije poznavala nijednog od spasitelja na stazi, bila je sigurna da je tog ovjeka negdje susrela. ak vie puta. Odjednom joj sine uasna pomisao: ako se nije prevarila, taj ovjek nije nitko drugi nego... U tom se trenutku skije odvoje od njenih stopala. Laura izgubi ravnoteu i nae se u zraku. Svijet se oko nje okretao poput bubnja neke ogromne perilice rublja. Djevojica tresne na zaleeno tlo, ali ne osjeti nita. Nikakav udarac. Nikakvu bol. Nita. Nastavila se kotrljati zaleenom stazom. Suhi je snijeg pored staze prtao visoko u zrak dok je Laura oajniki pokuavala zaustaviti smrtonosni pad. No, nije bilo niega za to se mogla uhvatiti - a onda kroz oblak bijele praine ugleda kako se ubrzano pribliava ponoru Paklene gudure.

uvar svjetla tiho uzdahne i odmahne glavom. Onda okrene svoje izbrazdano lice,
u kojemu su bezbrojne godine ostavile duboke tragove, prema djevojici s plavim pletenicama. Odjevena u jednostavnu bijelu haljinicu, stajala je usred ogromne dvorane u Hellunyatu i gledala ga velikim oima. Elysion je u njenom pogledu mogao proitati strah koji ju je obuzeo. Shvaam da se brine, Alienor, ali ne znam kako bih ti mogao pomoi. Paravainovi su ljudi danima traili tvoga brata, ali od njega ni traga. I dalje emo initi sve da naemo Alarika. Ali ne mogu ti obeati da e nam to i uspjeti. Naalost! Alienor pogne glavu i tuno pogleda u kameni pod. Kroz prozor je ulazilo danje svjetlo, a izvana, iz dvorita velianstvenoga dvorca, ulo se grebanje konjskih kopita, zveckanje oruja i orua i zvukovi iz kovanice. No, Alienor te zvukove gotovo nije ni primjeivala jer su joj misli bile uz brata koji je nestao prologa zimskog solsticija. Alarik je tada s Bijelim vitezovima i njihovim voom Paravainom otiao u Dolinu vremena da bi na arobnim vratima doekao djevojicu koja je na Aventerru trebala donijeti Kale svjetla sa ovjeje zvijezde. Kad su se u Gralski dvorac vratili bez Kalea svjetla, sve je stanovnike Hellunyata obuzeo zapanjujui uas i nitko nije primijetio da djeak vie nije meu vitezovima. Svi su mislili samo na neizbjenu smrt njihovog gospodara Elysiona i na propast njihovog planeta Aventerre. Bojazan da e teka rana, koju je Elysionu zadao ma Crnog kneza Borborona, baciti gospodara u Vjenu tamu, potpuno je zaokupila sljedbenike Svjetla. Tek kad je, nedugo zatim, Elysion na neki udesan nain potpuno ozdravio i tako sprijeio prijeteu propast i vladavinu Vjenoga nitavila, ljudi su primijetili Alarikov nestanak. No, ni Paravain ni njegovi Bijeli vitezovi nisu znali u kojem su trenutku izgubili djeaka. Neki su tvrdili da su ga posljednji put vidjeli u Dolini vremena dok

su se drugi zaklinjali da je Alarik bio s njima na povratku, kad su prelazili Olujne planine. Jedna od mladih ena koje su bile meu najbliim Elysionovim tjelesnim uvarima bila je vrsto uvjerena da je djeak nestao ve na poetku puta, ali se nije mogla sjetiti jesu li ga izgubili u daljinama Kotrljajueg kamenog mora ili na uskim gorskim stazama koje su vodile na vrtoglave vrhunce Olujnih planina. No, prevarila se, jer je Paravain priao s djeakom prije nego stoje krenuo do arobnih vrata. Alarik ga je zamolio da mu dopusti da ide s njim, ali vitez ga je odbio. Sto se nakon toga s djeakom dogodilo, nitko nije znao. Voa bijelih vitezova krivio je sebe. Alarik je bio pod njegovom zatitom otkako je stigao u dvorac. Paravain je sastavio ekipu od svojih najboljih ljudi i poslao ih u potragu. No, iako su pretraili cijelu stazu do Doline vremena i proeljali ak i dijelove oko staze, od djeaka nisu nali ni traga. inilo se kao da ga je zemlja progutala. Alienorine su plave oi bile vlane od suza kad je pogledala uvara svjetla. Gospodaru, znam da e Paravain i dalje davati sve od sebe da nae Alarika. Ali ipak sam se nadala da Vi moete uiniti neto vie. Vi raspolaete posebnim moima i... Zastane i ponovno spusti pogled, kao da se bojala da e je Elysion ukoriti. On zakorai prema njoj i dobrohotno joj se nasmijei. Ima pravo. Glas mu je, usprkos godinama, zvuao jasno i snano. Doista raspolaem posebnim moima. Kako bih ti rado pomogao nai brata! Ali, ak i ja imam svoje granice. Nemam vizije. Tu sposobnost, naalost, nisam dobio. A ako mu se neto dogodilo, gospodaru? Inae vedro lice djevojice zasjenila je duboka zabrinutost. Ako ga je zgrabio grolf ili Letee hobotnice? Paravainovi su vitezovi priali da su se ta udovita u zadnje vrijeme strano namnoila. Krvoloniji su nego ikad jer im mladi trebaju hranu. to ako je Alarik naletio na neku od tih zvijeri koja je u tom trenutku traila hranu? Znam da brata voli vie od svega, Alienor, i razumijem da se boji najgorega. Ali, nema razloga za strah, vjeruj mi. Iako ti ne mogu rei gdje se Alarik u ovom trenutku nalazi ili kad e nam se ponovno vratiti, siguran sam da je jo iv. Kako znate, gospodaru? Alienor neraspoloeno pogleda uvara svjetla, a oaj koji ju je guio navede je da povisi glas. Upravo ste priznali da nemate vizije - a onda mi kaete neto takvo! Na starevom se licu pojavi blagi osmijeh. Snjenobijelu kosu i dugu bradu pozlatile su suneve zrake koje su ulazile kroz prozor. Kota vremena, zlatni privjesak koji je nosio na tankom zlatnom laniu oko vrata, svjetlucao je i reflektirao Svjetlost. Postoje mnoge stvari koje ovjek zna, a da ih ne mora vidjeti, keri moja. Srcem se esto bolje vidi nego oima -mislio sam da i ti to zna, Alienor. Njeni se obrazi zacrvene od srama. Naravno, imate pravo, odgovori ona krotko. Oprostite to sam bila drska, to se nee...

U redu je! Starac je prekine i njeno joj stavi ruku na rame. Nema razloga da si predbacuje. Tvoje ponaanje dokazuje samo to da se jako brine za brata, a to je dobar znak. Idi sada - Morwena te sigurno ve eka! Alienor se trgne. Naravno, ree ona uurbano, skoro sam zaboravila. Nakloni se i pouri prema vratima da se to prije pridrui iscjeliteljici u ambulanti. Upravo je htjela otvoriti vrata koja su vodila u hodnik, kad je zaustavi Elysionov glas. Alienor! Djevojica se okrene. Da, gospodaru? Nikada nemoj zaboraviti to su te roditelji nauili dok si jo ivjela u Sjajnom dvorcu u Zlatnoj zemlji: vjeruj u snagu Svjetla - i nikada se nee uzalud nadati! Onda se okrene i ponovno sjedne u naslonja kraj kamina. Kad je Alienor za sobom zatvorila vrata, zastane u hodniku. Osjeti laganu vrtoglavicu, bedra joj zadrhte, a koljena popuste. Brzo se nasloni na zid, na trenutak zatvori oi i pone duboko disati, sve dok je slabost nije prola. Onda jedva primjetno odmahne glavom. Bila je razoarana. Tako se jako nadala da e uvar svjetla odagnati strah koji ju je obuzimao i protiv kojega se nije mogla boriti. Strah da nikada vie nee vidjeti brata. No, jedno joj je postalo jasno: sigurno mu se dogodilo neto uasno, jer bi se inae ve odavno vratio. Stepski poni na kojemu je odjahao pojavio se pred zidinama Hellunyata dan kasnije bez jahaa. Neto mu se moralo dogoditi jer inae sigurno ne bi ostavio svog konja. No, nije poslao nikakav znak da je jo iv, iako je morao znati koliko joj nedostaje. Sa svakim novim danom koji je proao bez vijesti o njemu, rastao je njen strah. Alienor iznenada shvati da postoji samo jedno rjeenje: morala je samostalno krenuti u potragu za Alarikom, ak i ako e time staviti ivot na kocku.

Drugo poglavlje:
* Zagonetni nestanak

Laura glasno vrisne. Gotovo je. Vie nema spasa. Samo ju je jo udo moglo spasiti od pada u Paklenu guduru. Zjapei ponor bio je udaljen jo samo nekoliko metara. Lauru je spasio stari panj. Iako je bio potpuno skriven ispod snijega, nasreu bio je dovoljno visok da udari u njega i da time naglo zaustavi pad. Uini joj se kao da joj se u lea arilo vrue eljezo. No, bol je zasjenio osjeaj neizrecivog olakanja. Svijet se jo uvijek vrtio pred Laurinim oima, ali uskoro se ludo kruenje smirilo i pogled joj se razbistri. Oamueno je zurila u dubinu. Mogla je razaznati zapjenjeni divlji potok koji je uborio na dnu Paklene gudure. ak ni jaki mraz posljednjih dana nije ga uspio zalediti. Lauru preplavi slabost i osjeaj guenja u grlu. U tom trenutku do nje stigne Kevin. Zadihano kaljui nagne se nad nju. Jesi li dobro? Jesi li se ozlijedila? Laura iskrivi lice. Nemam pojma, protenja ona. Mislim d a j e sve u redu. Polako se pokua uspraviti. Iako ju je cijelo tijelo boljelo, to joj uspije gotovo bez muke. Oprezno pomakne ruke i noge, zaokrui glavom, istegne se - sve je bilo u redu. Nita nije bilo slomljeno, a inilo se da su ak i zglobovi, tetive i miii proli bez ozljeda. Samo je u leima osjeala sve jae bockanje, a lijevi ju je obraz bolio. Bio je natuen i malo je krvario. Kevin ju je jo uvijek zabrinuto promatrao. Je li jako loe? Ide nekako, odgovori Laura i prisili se na osmijeh. Djeak s olakanjem odahne. Imala si sree! Izgledalo je zaista grozno. to se dogodilo? Inae nikada nisi imala problema na toj dionici, zar ne? Tono. Laura se na trenutak zamiljeno zagleda pred sebe. Ni ja ne razumijem. Skije su se iznenada otkopale i onda sam poletjela u zrak. Otkopale? Kevin je zaueno pogleda. Ali -tvoje skije su potpuno nove, zar ne? Naravno. Dobila sam ih tek za Boi. Vie je nego udno da obje kope otkazu, to je gotovo nevjerojatno. I zato mislim... Zastane i odsutno se zagleda u daljinu. Iznenada se sasvim uozbiljila. Sto? upita znatieljno Kevin. to misli? Laura ga vrsto pogleda. Mislim da tu neto ne tima! A mislim da znam i to! Sasvim sigurno se vara, Laura! Savelle Leander- Ruchlin podigne pogled s

tanjura i odmahne glavom motrei pokerku. Bila bi to prevelika sluajnost da doktor Schwartz svoje praznike takoer provodi u Hinterthuru! Zar nisi spomenula da je htio otputovati na Karibe? Jesam. Laura kimne glavom. U svakom sluaju on je tako rekao. Na zadnjem satu kemije prije praznika. Ali, moda se u zadnji as predomislio. Okrene se prema bratu koji je sjedio pored nje i borio se s ogromnom porcijom tjestenine. Hoe li mi dodati zdjelu? Lukas neto proguna u bradu, ali onda ipak posegne za zdjelom od najfinijeg porculana koja je ispred njega leala na stolu. Dok je Laura grabila tjesteninu, odluno pogleda maehu. Bilo kako bilo potpuno sam sigurna da je taj ovjek u uniformi straara bio uprav o Quintus Schwartz. Savelle u nevjerici iskrivi lice. A ja sam sigurna da se ti vara. ak i da je to bio Schwartz - kakve bi veze on imao s tvojim padom? Pa... ja... ovaj... Laura brzo izmijeni pogled s Lukasom. On gotovo neprimjetno odmahne glavom. Lukas je imao pravo. Njihova maeha nije smjela saznati da je Laura pretpostavila da je doktor Schwartz, njihov nastavnik kemije, skrivio nesreu svojim telekine- tikim moima. Savelle, naime, jo uvijek nije nita znala o tajanstvenim dogaajima koji su se prije Boia dogodili u dvorcu Ravenstein. Nije ni slutila kakvu su napetu avanturu Laura i Lukas proivjeli dok su traili Kale svjetla. Kakvim su samo opasnostima bili izloeni prije nego to su profesora Morgensterna i uvara svjetla u zadnji as spasili od sigurne smrti i tako Zemlju i Aventerru zatitili od propasti. Naravno, preutjeli su i to da Laura ima posebnu zadau u vjenoj borbi izmeu Dobra i Zla i da ona, budui da je jedna od uvara, raspolae posebnim moima. Savelle to sigurno ne bi razumjela - a ni povjerovala. Budui da je bila novinarka i pisala za rubriku o gospodarstvu, vjerovala je samo vrstim injenicama koje su se u svakom trenutku mogle dokazati. Savelle bi sasvim sigurno iskljuila mogunost da je voa Tamnih iz dvorca Ravenstein pomou telekineze otkopao Laurine skije. Ona bi to smatrala obinom glupou. Pa..., zapone opet Laura. Ja... ovaj... iziritiralo me je kad me je taj tip pretekao usred zavoja. Ali, Laura, za to taj jadnik nije kriv, zar ne? Maximilian Longolius pogleda je s namjetenim osmijehom. Svinjske su mu oice blistale ispod dizajnerskih naoala. Naravno da nije. Nisam to ni rekla. Laura se brzo okrene. Mistera L jednostavno nije mogla podnijeti iako joj nije uinio nita naao. Naprotiv: bilo je vrlo velikoduno od njega to ih je pozvao na skijanje. Iako se time samo htio ulizati Savelle. Naime, Longolius je odavno bacio oko na mladu enu i vjerojatno ju je samo zato zaposlio u svojim novinama. To nije samo pokrenulo zlobne glasine meu njenim kolegama, ve je pobudilo i Laurino nepovjerenje. No, inilo se da to Savelle

ni najmanje ne smeta. Uivala je u Maximilianovom uvaljivanju i nije proputala nijednu priliku da bude u njegovoj blizini. Lauri je to bilo izrazito odbojno. Savelle je jo uvijek bila udana za njenog oca koji je nestao prije vie od godinu dana. Naravno, njena maeha nije mogla znati da su Mariusa Leandera otele Sile tame i odvukle ga na Aventerru gdje su ga zatvorile u tamnicu Tamne utvrde, stranog dvorca Crnog kneza Borborona. Ali, zato nije imala pravo prevariti Mariusa. Pogotovo ne s tim ljigavim Maximilianom Longoliusom koji je bio mnogo stariji od Mariusa i tako utogljen da je ak i za veerom nosio sako i leptir-manu. Max i ja kasnije idemo u grad, u kazalite. Savelle s iekivanjem pogleda Lauru i Lukasa. elite li i vi s nama? Ne, hvala, ree Laura dok je Lukas svoje odbijanje izrazio grimasom. A ti, Kevine? Ni djeak s crnim kovrama nije izgledao oduevljeno. Pa, znate, ree on otegnuto, zapravo smo nakon jela htjeli zaigrati novi kviz. Savelle ljutito zakoluta oima. Zaboga, pa to moete i sutra! Zvuala je iznervirano. itala sam da je predstava izvrsna, a sada imate jedinstvenu priliku da pogledate iznimno kazalino djelo! Mister L joj se njeno nasmijei i uhvati je za podlakticu. Pusti ih, Savelle! Ako mladi imaju druge planove, ne bismo im trebali smetati, zar ne? S tim se rijeima ironino nasmijei Lauri i Lukasu. Odvratno! Tip je jednostavno bio odvratan. I nekako podmukao. Laura nije znala zato, ali imala je udan osjeaj da neto na Maxu Longoliusu ne tima. No, kad mu je proitala misli, nije otkrila nita sumnjivo. Usprkos tome, osjeala je da Longoliusu ne bi trebala vjerovati. Iako se ponaao vrlo prijateljski. eli li netko i desert? upita Max kao da eli potvrditi kraj razgovora. Sladoled? Puding? Voe? Sladoled ne bi bio lo. Lukasove su oi ve sjale od veselja na pomisao na poslasticu. Sa lagom, ako moe. Naravno, djeae moj. Mister L uzme srebrno zvonce sa stola i zatrese ga. Ubrzo se otvore vrata i kuni sluga neujno ue u blagovaonicu.

Konrad Kopfer bio je mravi ovjek nedefiniranih godina blijede koe koja mu je pridavala boleiv izgled. Imao je arkocrvenu kosu. Ponekad, kad je sjalo sunce, Lauri se inilo kao da na glavi ima vatru. Osim toga, u sebi je imao neega majeg. Kuom je prolazio jedva ujno i uvijek se pojavljivao tamo gdje ga nitko ne bi oekivao. Laura se ve vie puta prepala kad bi se iznenada stvorio kraj nje, kao da je izronio niotkuda. Najvie je razmiljala o zagonetnom izrazu prepoznavanja na

Konradovom licu kad ju je pozdravio prilikom njihovog prvog susreta. Bilo je to na eljeznikom kolodvoru u Hinterthuru. Konrad je jo nije dobro ni pogledao, a na licu mu se pojavio znaajan osmijeh - kao da je ve poznaje. Na putu do automobila apnuo joj je: Nisam li prorekao da e nam se putovi jo jednom ukrstiti! Bez daljnjeg objanjenja, kao da Laura zna to je time mislio. Ali, ona ga nikada prije nije srela. Sasvim sigurno ne. Konrad Kopfer ju je zacijelo zamijenio s nekom drugom djevojicom. Sluga se lagano naklonio i upitno pogledao gospodara. Gospodin je zvonio? Da, Konrade. Moete pospremiti stol i donijeti desert. Sladoled za nae mlade goste - a to ti eli, Savelle? Nita, hvala, odgovori ona i razvue lice, kao da joj je ponudio neto loe. 'Tipino!' pomisli Laura. 'Boji se da ne bi sluajno dobila koji gram. A mrava je kao igla!' Savelle je sliila anoreksinim modelima u ekskluzivnim modnim asopisima koje je s ljubavlju prouavala. 'Oito da je sve od sebe da uspije ui u te dizajnerske krpice', pomisli Laura. 'Neka joj bude - samo da od mene ne pone to oekivati ! ' Ubrzo nakon jela zazvoni Laurin mobitel. Nazvala ju je prijateljica Kaja koja se javljala sa odmora. Cijelo Laurino lice se razvedri. Hej, kako si? Jako dobro. Iako je Kaja bila udaljena tisuama kilometara, Laura ju je vrlo jasno ula, kao da zove iz susjednog mjesta. Hotel je ovdje super, a Nevis je kao iz snova. Nevis je bio maleni otoi u Karibima. Bio je to otok iz snova sa suncem, palmama i morem. Bilo je razumljivo da se Kaja veselila tom odmoru s roditeljima! Zvui super, ree Laura bez zavisti. I jest. No Kaja nije ba zvuala oduevljeno. Osim dvije iznimke: kao prvo, starci me svaki dan sve vie ivciraju. Zanovijetaju od jutra do veeri. Jadna ti! Laura je doista suosjeala s prijateljicom. Kaja je gotovo cijelu godinu provodila u internatu Ravenstein i s roditeljima je provodila malo vremena. Ako je i u to kratko vrijeme dolazilo do sukoba, to je bilo doista alosno. A zna li to je najvee iznenaenje? Kaja je zvuala doista uzbueno. Pogodi tko se odmara u naem hotelu! Nemam pojma. Zamisli: u naem je hotelu i - Pinky! Ne! Laurino je lice odavalo iskrenu uasnutost. Rebekku Taxus, omraenu nastavnicu matematike i fizike, bilo je dovoljno teko podnositi i za vrijeme nastave. Mrsku vjeticu koja je svima prigovarala i, posebno Lauri, zagoravala ivot, morati trpjeti jo i na praznicima, to je graniilo s muenjem. Nije ni udo da je Kaja bila mrzovoljna! Laura se iznenada neega sjeti. Je li moda i doktor Schwartz u vaem hotelu?

A, ne - jo bi samo to nedostajalo. Dodue, nisam sigurna. Ne bi me udilo da se i on pojavi. Pinky i on htjeli su zajedno na odmor. Tono. Barem je tako Schwartz rekao. Javit u ti ako ga vidim. Sad moram ii. Brzo e ruak, a ja sam uasno gladna. Ciao, Laura. Kviz uope nije bio zabavan. Za to je manje bila kriva igra, a vie Lukas koji je znao odgovor na svako pitanje, pa i ono najkompliciranije. Laura i Kevin protiv njega nisu imali nikakve anse iako je bio mlai. ak mu ni pitanje za milijun, koje se Lauri inilo nerjeivim, nije zadavalo nikakve probleme: Kako glasi slubeno ime June Koreje? A: Celau hua Celau? B: Taehan Min'guk? C: Chung-mi Hotau? Ili D: Taki-Nipon-Chi? Lukas je na trenutak zastao i inilo se kao da razmilja, a Laura se ve poveselila da je napokon naletio na neto to ne zna. No, tada se na njegovu licu pojavio tipian osmijeh - i postalo joj je jasno da je s odgovorom ekao samo zato da ih uljuljka u lanu nadu. Toan odgovor je B. Lukas se trijumfalno nasmijei. Slubeno ime June Koreje je Taehan Min'guk! I tako je pobijedio. Naravno. Laura napravi mrzovoljnu grimasu. Vie mi se ne da igrati. A da igramo moju kompjutorsku igricu? predloi Kevin. Age of Empires? Ah, radije ne. Laura s dosadom odmahne glavom. Na televiziji takoer nema niega zanimljivoga. Uzme dnevne novine, rairi ih i pogleda oglase filmova u mjesnom kinu. Dovraga! Film je ve poeo. Ali onda ugleda najavu za Gospodara prstenova sljedei dan. Super! razveseli se ona i s iekivanjem pogleda Lukasa i Kevina. Hoete li sa mnom? Lukas iznervirano napri nos. Ve ga skoro znam napamet! A sigurno i ti. Gledala si ga najmanje trinaest puta! Glupost! Prikazuje se drugi dio! A njega sam gledala tek sedam puta! Ljutito se okrene prema Kevinu. Hoe li barem ti ii sa mnom? Sorry, Laura, ali i ja sam ga gledao. Da, pa? Tog se filma nikada ne moe zasititi! No Kevin i Lukas samo izmijene umoran pogled. Dobro, ree Laura prkosno. Onda ga idem sama pogledati. Ljutito ustane i krene prema vratima. Doista su joj dodijali!

Kuhinja je bila besprijekorno ista. Kad je Laura upalila svjetlo, mogla se ogledati u kuhinjskom podu. Sat je glasno kucao, a hladnjak u kutu tiho je zujao. Laura je bila edna i krenula je prema njemu kad joj iznenada na pamet padne ideja. 'Moram vjebati svoje posebne sposobnosti', pomisli ona. 'to ih ranije ispravno savladam, to bolje.' Djevojica zastane i koncentrira se. Stisnutih je oiju zurila u glatka metalna vrata hladnjaka, trudei se da sve misli i snagu volje usredotoi na njih. 'Otvorite se!' naredi vratima. 'Posluaj me i otvori se!' Isprva se nita nije dogaalo. No, Laura se nije dala smesti. Nauila je da ne smije odustajati im naie na prvu prepreku. Pokuala se jae koncentrirati. U njenoj je glavi sada bilo mjesta samo za predodbu otvorenih vrata hladnjaka, sve druge misli je potisnula. Nije vie ula kucanje sata, a ni zujanje velike muhe. Njena je panja bila usmjerena samo i jedino na hladnjak. Otvori se! Otvori vrata! Napokon joj je uspjelo: vrata se tiho otvore i polako kliznu prema naprijed. Eto. Ipak mi je uspjelo! Laura se veselila. Fantastine moi koje e joj, budui da je bila Ratnica svjetla, sigurno trebati, sve je bolje savladavala. Uskoro e biti ravnopravna s odraslim uvarima, Percyjem Valiantom, gospoicom Mary, pa i sa samim profesorom Aureliusom Morgenstemom. No, Laura je znala da je za to potrebno stalno vjebanje. To su joj objasnili uvari, koji su bili njeni saveznici u borbi protiv Tamnih sila i koji su je titili. Idemo dalje! U ladici u vratima hladnjaka stajala je jedna puna boca Power Cole. Marka je Lauri bila potpuno nepoznata. Pretpostavila je da je boca od litre i pol ipak preteka da bi je mogla pomaknuti istom snagom volje. To bi uspio izvesti samo strunjak poput profesora Morgensterna. No, mogla je pokuati. Laura je fiksirala bocu s gotovo crnom tekuinom. Oi su joj svjetlucale od energije dok se naprezala da je svojom voljom pomakne. Isprva joj nije ilo, no onda se boca poela tresti, sve vie, dok se napokon nije pomaknula i poela se ljuljati, kao da je trese nevidljiva ruka. Ali, Lauri nije uspjelo da je sasvim izvue iz vrata. Usprkos tome, bila je zadovoljna. Ipak je to bio prvi put d a j e svojim telekinetikim sposobnostima pomaknula tako teak predmet. Djevojicu obuzme neizmjerna radost - a kad joj pogled padne na jaja u vratima hladnjaka, postane obijesna. Laura opet stisne oi i pogleda najvee jaje. Trenutak kasnije ono je poelo vibrirati, a onda, kao da ga je potegla neka vrpca, uzdizati se u zrak i lebdjeti prema njoj. Poput minijaturnog leteeg tanjura, lagano je i potpuno neujno klizilo preko kuhinje. to radi ovdje? Duboki glas Komada Kopfera Lauru prene iz transa. Jaje

poput kamena padne na pod i razleti se. Ljuske, utanjak i bjelanjak razliju se po ulatenom podu. Dovraga! Lice Konrada Kopfera zacrveni se od bijesa, a oi mu bijesnu. Upravo sam obrisao pod! a... a... ao mi je, promuca Laura. Sluga je bio neprepoznatljiv u svom bijesu. Ja... ovaj... oistit u to! Ne govori gluposti! povie Konrad. To je samo moja dunost. Misli U da mi gospodar ne bi oitao bukvicu kad bi to dolo njemu do uiju? Pritom uzme krpu iz ormaria i pone istiti razliveno jaje. Laura se htjela tiho povui, ali on iznenada digne glavu i pogleda je paklenocrvenim oima. Platit e mi to, odvratna vjetice! prosike on, a to je zvualo vrlo udno. Gotovo kao da nije ovjek, nego nekakav bijesni zmaj ili neka druga neman koja ne moe suspregnuti svoj ubilaki instinkt. Lauru obuzme osjeaj tjeskobe i iznenada se ukoi.

Vitez Paravain prijekorno pogleda Alienor. To ne moe biti. Voa tjelesne garde
zvuao je ljutito. To bih primijetio, vjeruj mi! Brzo se okrene i ponovno preleti pogledom preko dvanaestak mladia koji su pod njegovim vodstvom u sjeni june zidine Hellunyata vjebali maevanje. Sunce je sjalo visoko nad Gralskim dvorcem i tjeralo znoj na zacrvenjela lica dok je vruim popodnevnim zrakom odzvanjalo zveckanje oruja. Djevojica s plavim pletenicama na trenutak zauti. Dodue, nije oekivala da e Paravain odmah pristati, ali njegovo osorno odbijanje ju je duboko pogodilo. A zato je Alarik sa sobom poveo Mljacka? upita ona prkosno. Kad se htio probiti u Tamnu utvrdu, ostavio je swuupija kod mene! A kad je s vama krenuo do arobnih vrata, uzeo ga je sa sobom. Paravain se okrene prema njoj i sumnjiavo je pogleda. To nisam primijetio. Kako biste i mogli? Alarik ga je sakrio ispod prsluka da ga ne biste vidjeli. Oprema mladog viteza blistala je na suncu. On mrko stisne oi. I to iz toga zakljuuje? Pa... Alienor se prekine jer se ta pomisao i njoj uinila smionom. No, onda se ipak odlui izrei misao koja joj se vrtjela po glavi od trenutka kad se brat s njom onako srdano oprostio. Moda je Alarik uao u arobna vrata da bi se prebacio na ovjeju zvijezdu. Paravainovo se lice jo jae namrgodi. Glupost, Alienor! I sama zna da to ne moe biti! Zato ne, gospodine? Dosad mu niste otkrili ni traga, iako su Vai Bijeli

vitezovi... Zato to je to nemogue! prekine je ustro Paravain. Zato mi napokon povjeruj! Slugama je strogo zabranjeno ulaziti u arobna vrata... Djevojica proisti grlo i upravo mu je htjela dobaciti da ba zabrane predstavljaju najveu dra, ali to radije preuti kad ugleda Paravainov prijekorni pogled. Ta zabrana nije donesena bez razloga, Alienor, i ti to dobro zna! Tko se bez dostatne pripreme odvai poi na ovjeju zvijezdu, dovodi se u najveu moguu opasnost. Tamo su obiaji potpuno drukiji nego u naem svijetu. Svatko tko na tu zvijezdu eli otputovati mora je najprije dobro upoznati. Inae bi svoj pothvat mogao platiti ivotom. Posebno ako je prisiljen tamo ostati due. Alienor problijedi kao krpa. Htjela je progovoriti kad je Bijeli vitez uutka brzim pokretom ruke. Znam to e rei. Sama zabrana ne bi Alarika odvratila od njegova plana i znam da je on spreman umrijeti za pobjedu Svjetla. To je dokazao ve onda kad se htio probiti u Tamnu utvrdu. Upravo tako, gospodine, i ba je zato mogue da je Alarik... Ne! Vitez ustro odmahne glavom. Sasvim sigurno ne! Sjeti se, Alienor: osobno sam cijele noi zimskog solsticija drao strau pored arobnih vrata i pun nade ekao da nam se vrati Kale svjetla. Nisam se ni pomakao s mjesta, sve dok se vrata nisu zatvorila. Primijetio bih da je Alarik kroz njih proao! Djevojica proguta knedlu i velikim oima pogleda viteza. Ali... gdje bi onda mogao biti, gospodine? Da bi to saznali, moji vitezovi ve danima pretrauju sve zemlje na Aventerri i neemo odustati sve dok ne naemo tvog brata - to ti obeaj em! Paravain se nasmijei Alienor i ve je htio otii kad ga djevojica uhvati za ruku. Ovaj... gospodine? izusti ona jedva ujno. Vitez se okrene i nestrpljivo pogleda Alienor. to je sad? Ovaj... smijem li sudjelovati u potrazi, gospodine? Samo bi jo to nedostajalo! Paravain iznervirano puhne. Kao da si ve dovoljno ne predbacujem to sam izgubio tvog brata! Kad je vitez primijetio da je djevojica na rubu plaa, ublai ton i nasmijei se. Znam da se brine za brata. Njeno stavi ruku na Alienorino rame. Ali, ne bi nam ni najmanje pomoglo da nas prati na putovanjima - a pogotovo tvom bratu! S tim se rijeima Paravain okrene, prie jednom vjebeniku i tiho ga upozori na pravilno dranje maa. Alienor krene dalje, izgubljena u svojim mislima. Ono to joj je vitez rekao bilo je pouno. No, ako Alarik doista nije otiao na ovjeju zvijezdu, gdje bi onda mogao biti? Nije bilo mogue da netko samo tako nestane! Odjednom zastane i problijedi. Nije li bilo mogue da je pao u ake Tamnih sila? Ako je Borboronu i njegovim ratnicima uspjelo da prodru u strogo uvani Gralski dvorac, za njih bi bio maji kaalj savladati djeaka kao to je Alarik! Moda su ga

ve odavno odvukli u Tamnu utvrdu gdje provodi ivot u ropstvu, ih su ga ak... Ali, t a j e pomisao bila tako grozna da ju je Alienor brzo otjerala iz misli.

Tree poglavlje: *Crni teretni kamion

Sljedeeg su dana Laura i djeaci razgledali specijalnu bobstazu. Hinterthur je bio jedno od rijetkih zimovalita koje je imalo vie od jedne bob-staze. Prave su se bob-utrke na strmoj, krivudavoj ledenoj nizbrdici rijetko odravale. Staza je za to bila preuska i ljudi su se radije njome sputali specijalnim saonicama. Laura nije imala pojma to je to tono znailo. Iako ju je i sama pomisao na to nervirala, zamolila je brata da joj objasni. Kao to se i bojala, u istom trenutku mu je na licu zasjao samozadovoljni osmijeh. I mislio sam da ne zna, ti pod-kiu! Laura zakoluta oima i ve mu je htjela neto zajedljivo odvratiti kad se javio Kevin. To ne znam ni ja, Lukase. Zbilja nema razloga rugati joj se. Kladim se da samo rijetki znaju to je to specijalni bob, zar ne? Lukas se prestane ceriti i ak se malo zarumeni. No, dobro, zaguna on, a onda prijatelje prosvijetli svojim znanjem. Specijalne su saonice plosnate, gotovo potpuno eline sportske saonice koje su isprva koristili sjeverno ameriki Indijanci za transport. Za razliku od sanjkanja, pri kojemu se lei na leima, na specijalnim se saonicama lei na trbuhu, glavom naprijed.

Na vrhu ledene staze stajala je drvena koliba. S njene terase staza se dobro
vidjela. 'Vozai specijalnog boba su zacijelo vrlo smioni', proleti Lauri kroz glavu nakon s t o j e vidjela nekoliko vonji. Zbog nevjerojatne brzine, saonice su se esto izvrtale. Neki od padova izgledali su vrlo gadni; gotovo je i samo gledanje boljelo. Vozai su, dodue, ustajali, ali neki od njih su jako epali dok su odlazili sa staze. ovjek je morao biti hrabar da bi se odvaio na takvu vonju. Tja - specijalni bob nije za kukavice! zauje Laura glas iza svojih lea. Iznenaeno se okrene i ugleda ovjeka koji je izlazio iz kolibe. Nosio je zimsku kapu, a ruke je gurnuo u depove svog tamnoplavog kombinezona - bio je oito mehaniar koji trenutno nije imao posla. Sepp Riedmuller - ime je bilo uiveno na kombinezonu - pridruio se prijateljima i pokazao na stazu. Ova staza ima nekoliko nezgodnih zavoja i zato vozai moraju paklenski paziti ako ele ostati itavi. Kao da to ele dokazati, jedne saonice se u sredini staze zabiju u ledeni zid, prevrnu se i zarotiraju. Voza se grevito drao za njih i nekontrolirano klizio dalje,

da bi se nakon vie od pedeset metara napokon zaustavio. Na sreu, inilo se da mu nije nita. Laura se okrene prema Riedmiilleru. Kako se zapravo upravlja specijalnim saonicama? Samo uz pomo raspodjele teine, objasni joj ovjek u kapi. Vonja, naravno, traje dok ovjek uspije odrati ravnoteu. Zato poetnici najee ne mogu izbjei padove, iako veina vozi oprezno. Ali ponekad... - Riedmuller iskrivi lice povremeno doe do tekih ozljeda. A onaj luak koji je prole godine pod svaku cijenu tu stazu htio prijei na skijama - on je, naravno, vrlo loe proao. U vonji se dostigne luda brzina, a ako voza nije paklenski oprezan, centrifugalna ga sila izbaci sa staze.

Sepp se pokazao kao strunjak za specijalni bob i opirno je odgovarao na sva

njihova pitanja. Protumaio im je posebnosti staze u Hinterthuru, objasnio izradu saonica i upoznao ih s tehnikama vonje, tako da se nakon kratkog vremena prijateljima inilo da su upoznali sve tajne tog sporta. No, kad ih je Riedmuller pozvao na vonju - u kolibi su se mogle iznajmiti saonice i kacige - ustuknuli su. Ne, hvala, rekao je Lukas. Ne elim jo umrijeti. Osim toga, nemamo vremena, brzo doda Kevin. Moramo kui, na ruak! Kako elite! Sepp Riedmuller se iroko nasmijei i vrati se u kolibu. Tek kad su Laura, Lukas i Kevin napustili terasu i krenuli prema kui, primijetili su snjegovia koji je stajao pored kolibe. Bio je doista velik - preko dva i pol metra. Za jednog snjegovia izgledao je prilino mrko. Gotovo zlokobno. Tko god da ga je napravio, tog je dana zacijelo bio loe volje. Inae ne bi izgledao kao strailo za ptice ili bauk koji strai djecu, umjesto da ljudima izmami osmijeh na lice. Laura zastane i promotri ga. 'udno!' pomisli ona. 'Ve samo zbog te nakaradne njuke morao mi je upasti u oi.' Slegne ramenima, a onda se pouri sustii djeake. Nije vidjela da je ogromni snjegovi okrenuo glavu i pogledao za njom.

Snjeni div je fiksirao djevojicu svojim ugljenim oima koje su zastraujue svjetlucale. Iznenada se uinilo kao da se pomaknuo s mjesta. Djeak u svom skrovitu makne plavu kosu sa ela i bojaljivo pogleda mukarca s kvrgavim nosom i iljastim uima koji se urno pribliavao kroz park. Preko ramena mu je visjela vrea od grubog platna. No mukarac nije obraao panju na ruevnu sjenicu. Neprestano gledajui u tlo, proao je kraj nje ni ne pogledavi je. Djeaka zapuhne smrad trulei. 'Fuj, to sigurno dolazi iz vree! Moda je unutra neko truplo?' pitao se on, a onda u zraku zauje lepetanje krila. Plavokosi djeak pogleda uvis - i ugleda veliko jato vrana. Ptice su poele kruiti, bio je to ogromni crni vrtlog na olovnom sivilu neba. Pratile su mukarca s vreom koji se udaljavao u smjeru ume. Nedugo zatim nestao je zajedno s vranama. U velikom parku nije bilo nikoga; nije bilo nikakvih znakova ivota. Znai, mogao se odvaiti da izie. Jednostavno se morao odvaiti! Ako uskoro ne pronae neto za jelo, skapat e od gladi. Djeak vie nije znao koliko se ve nalazi u nepoznatoj zemlji. Koliko je dana prolo od zimskog solsticija? inilo mu se kao da je prola mala vjenost otkako je stupio na mali otoi na jezeru. Dok se jo udio kako je jednostavno stigao na ovjeju zvijezdu, dojurila je djevojica na pastuhu. Jedva se dospio skriti iza grma. Kad su konj i jahaica nestali, uasnuto je shvatio da se ne moe vratiti. Nije se vie mogao vratiti kui. Barem zasada. Najprije se osjeao kao oduzet. Kako e se snai u nepoznatom svijetu? Kako e preivjeti, odsjeen od prijatelja i svih poznatih? No, onda se sjetio svoje solidne naobrazbe. Imao je uitelja kakvog je samo mogao poeljeti i nauio je sve to mu je bilo potrebno za opstanak u naizgled bezizlaznoj situaciji. Najvanije je bilo da ostane sabran. Prije svega, uvijek je morao vjerovati u snagu Svjetla, onda e sve na kraju ispasti dobro. Kao prvo, morao si je nai sigurno skrovite koje e ga tititi od nevremena i od otkrivanja. Domai e ljudi odmah primijetiti da dolazi iz dalekog svijeta. A to e onda s njim uiniti, bilo je neizvjesno. Hoe li mu pruiti gostoprimstvo - ili e ga zatvoriti ili ak ubiti? Djeak to jednostavno nije znao i tako je odluio da bi bilo bolje da se sakrije. Iako na otoku nije naao ni amac ni splav, bilo mu je lako stii do kopna. Nauio je tako duboko utonuti u sebe da vie nije primjeivao vanjske utjecaje. Dok je plivao prema obali, ledena voda na njega nije imala nikakav utjecaj. Voen Silama svjetla, ve nakon kratkog vremena stigao je do ruevne sjenice u velikom parku koji se protezao od jezera do velianstvenog dvorca na uzvisini.

Vrata nisu bila zakljuana, tako da je bez muke uao u kuicu. Usred tog nereda napravio je svoj logor i tamo je ostao skriven. Nou je skupljao drva u parku i u oblinjoj umi te palio vatru da bi se zagrijao i osuio odjeu. Imao je dovoljno pitke vode u jezeru, jedino mu je nedostajalo hrane. U okolici je bilo vrlo malo divljai, a budui da sa sobom nije ponio nikakvo oruje, bilo je besmisleno odlaziti u lov. U klopku koju je postavio zalutala je samo jedna slabana guska. Njeno meso bilo je ilavo poput stare koe, ali i to je bilo bolje nego nita i na neko ga je vrijeme zasitilo. No, ve danima nita nije stavio u usta. eludac mu je krulio poput bijesnog vuka, a ujutro kad bi ustao crnilo mu se pred oima od gladi. Morao je hitno neto poduzeti ako nije elio umrijeti u stranom svijetu. Tako je odluio da se uulja u dvorac gdje e sigurno nai neto jestivo. Djeak ponovno pogleda van, a onda otvori vrata. Rave arke zakripe. Sreom, druge su kue u parku bile predaleko da bi njihovi stanovnici uli taj zvuk. Djeaka zapuhne ledeni vjetar. Digne glavu i udahne zrak poput divlje ivotinje. Odmah je znao da e uskoro poeti snijeiti. Mogao je namirisati snijeg. Debeli bijeli pokriva prekrit e cijelu zemlju i prisiliti ga da ostane u skrovitu. Inae bi ga odale stope u snijegu i stranci bi mu uli u trag. Zato je morao brzo djelovati. Morao je iskoristiti priliku da nabavi dovoljno hrane. Uskoro bi za to moglo biti kasno. Djeak se jo jednom ogleda na sve strane. Onda uei pone trati prema dvorcu. Dok se metar po metar pribliavao velianstvenoj utvrdi, lukavo je koristio velika stabla kao skrovite. Neopaeno je uao u zgradu. Njegov osjetljivi nos uskoro je nanjuio gdje se nalazi smonica. U nju upasti bila je djeja igra - uope nije bila zakljuana. Djeak zatvori za sobom vrata i pogleda po velikoj prostor iji u kojoj je vladao polumrak. Zaudio se kad nigdje nije naao svijeu ili baklju. Svejedno - snai e se i u mraku. Nauio je pouzdati se ne samo u oi, ve i u druga osjetila i snalazio se ak i u mrklom mraku. Opojni miris kobasica i unke ugodno mu je drakao nos, a miris suenog mesa i guje masti natjerao mu je slinu na usta. Onda je nanjuio jabuke. Njihov slatkasti miris nagnao ga je da klikne od dragosti. Brzo je priao polici s voem, uzeo jednu crvenu jabuku i zagrizao. Mmmm... kako je bila dobra! Brzo ju je progutao i odmah posegnuo za drugom - a onda ga zaslijepi jarko svjetlo. Djeak se uplaeno okrene. Kroz stisnute oi ugleda krug svjetla koji je arao prostorijom. Jedan je mukarac stajao na vratima i prijeio mu prolaz. Bio je veoma krupan: debele su mu ruke dosezale do koljena. Gola mu se lubanja sjajila poput zrele dinje. Pogled mu je bio prijetei. Veernja je kino predstava bila slabo posjeena. aica gledatelja izgubila se u velikoj dvorani. Laura to gotovo nije ni primijetila. Bila je tako zaokupljena filmom da nije ni registrirala to se oko nje dogaa. Zaronila je u fantastini svijet Meuzemlja te patila i veselila se s Frodom i njegovim saveznicima.

Kad su se svjetla lagano upalila, uini joj se kao da se probudila iz dubokoga sna. Cijela njena nutrina protivila se povratku u stvarnost. Ostala je sjediti i do kraja je odgledala beskrajno dugu odjavnu picu. Na putu kui, Laura se i dalje osjeala kao da je zaarana. Zadovoljno je kaskala meu prolaznicima koji su urno prolazili ulicama Hinterthura. I dalje je u glavi vrtjela slike iz filma. Glazba iz filma jo joj je odzvanjala u uima. A tada joj neoekivani prizor izazove duboki ok: u masi prolaznika preko puta ceste, uini joj se da je prepoznala svog nastavnika iz kemije. Kao gromom pogoena, zastane i pogleda na drugu stranu ulice dok joj je srce ludo udaralo - ali crnokosi je mukarac ve nestao. No ipak, Laura je bila sigurna: visoki je mukarac, koji joj je dobacio prijetei pogled, mogao biti samo doktor Quintus Schwartz. Navodno je bio na odmoru na Karibima - a zapravo se motao po Hinterthuru. To je moglo znaiti samo da sprema neko zlo. Zato ga Laura odlui potraiti. Zastala je izmeu dva parkirana automobila. Pogled joj je zaklanjao crni teretni kamion koji je stajao na rubu plonika dvadesetak metara od nje. Laura nije znala zato, ali vozilo joj je odmah privuklo panju. Na krovu je bio tanki sloj snijega. Znai, ve je neko vrijeme stajao tamo. Od vozaa nije bilo ni traga. Laura je zato jedva povjerovala svojim uima kad je zaula brujanje motora. Motor, svjetla, migavci, sve se iznenada upalilo, a upravlja se pomaknuo kao da njime upravlja duh. Kamion se polako pokrenuo, siao na kolnik - i krenuo ravno prema Lauri ! Profesor Morgenstern iznenaeno podigne pogled s pisaeg stola i pogleda elavca koji je u njegov ured uao u pratnji djeaka. Dakle - koga to imamo ovdje, Attila? Na okruglom, glatkom licu snanog ovjeka pojavi se osmijeh. Iznenadio sam ga u smonici, gospodine ravnatelju. ini mi se da je momak jako gladan. Tako! Mravi ovjek sa sijedom grivom ustane sa stolice. Stare su daske na podu kriputale dok je prilazio mravom plavokosom djeaku i zamiljeno ga motrio. Djeak mu utke uzvrati pogled. Zvukovi koji su dolazili Iz njegova eluca podsjeali su na vuje rezanje. Aurelius Morgenstern ga polako obie i promotri ga sa svih strana. Napokon zastane pred njim i znatieljno upita: Kako se zove, djeae moj? Plavokosi djeak podigne glavu i pogleda u naborano lice starog ovjeka. Alarik, odgovori tiho. Alarik, zamiljeno ponovi profesor. Onda zacijelo dolazi s Aventerre i vie se ne moe vratiti u svoju domovinu sve dok se arobna vrata na proslavi Ostare ponovno ne otvore? Da, gospodine. Ali, kako to... elavac se iroko nasmijei, a na usnama Aureliusa Morgensterna pojavi se dobroudni smijeak. Kao prvo, tvoja odjea mi je odala da nisi odavde. Osim toga

- zar se ne moe dosjetiti, Alarie? Dosjetiti se? Djeak nabora elo. Zapravo postoji samo jedno objanjenje, gospodine. Vi ste jedan od uvara, zar ne? Profesor se nasmijei. Upravo tako, Alarie. Ja sam jedan od potomaka Ratnika svjetla koji su u pradavno vrijeme iz vaega svijeta stigli na Zemlju da se ovdje bore za Dobro i da sprijee vladavinu Vjenoga nitavila. Djeak se s olakanjem nasmijei. Onda sam imao sree to sam Vas sreo, ree on, a onda postrance pogleda Attilu i upita: Je li ovaj ovjek s dinjastom glavom takoer jedan od uvara? Kakvom dinjastom glavom? vikne elavac i iznenada namrti elo, a njegovo bi lice u tom trenutku prestrailo i najvee udovite. Profesor, meutim, odgovori s dobroudnim osmijehom: Naravno. Attila Morduk je jedan od naih najpouzdanijih pomonika i ve sto dvadeset i pet godina obavlja svoj posao u Ravensteinu. Ovdje sam domar ve sto dvadeset i est godina! ispravi ga Attila i okrene se prema djeaku. Aurelius ima toliko briga da neke stvari zaboravi spomenuti. Naime, on nije samo voa uvara, ve i ravnatelj internata - ako zna to to znai, djeae. Internata? upita zbunjeno djeak. Ravnatelj? Vidjelo se da te rijei nikada dotad nije uo. Ravnatelj je neto kao voa ili voditelj, ree brzo Aurelius. A to je internat, to u ti kasnije objasniti. Mnogo Vam hvala, gospodine. Djeak se nasmijei i pozornije promotri profesora. Malo sliite uvaru svjetla. Aurelius kimne glavom. Tono. Nae sudbine su neraskidivo povezane. Upravo kao i sudbine naih svjetova - Zemlje i Aventerre. Onda se okrene prema domaru. Donesi neto za jelo iz kuhinje, a ti, Alarie - ravnatelj umirujuom gestom stavi djeaku ruku na rame ti e mi u meuvremenu ispriati kako si dospio kod nas na ovjeju zvijezdu. Laura je kao zaarana promatrala teretni kamion bez vozaa. Ne! To ne moe biti! To nije mogue! Kamion je ubrzao i vozio ravno prema njoj! Laura je u posljednji trenutak odskoila natrag na plonik - i primijetila jednog starca koji je nedaleko od nje takoer htio prijei cestu. Nalazio se ve na kolniku. Laura je odmah shvatila d a j e slijep. Kretao se pomou bijelog tapa i nosio je utu vrpcu s tri crne toke. ovjek je bio u opasnosti! Nije mogao vidjeti teretni kamion koji je iao ravno na njega! Pazite! vikne Laura. No, starac nije reagirao. Moda nije uo njen povik jer je motor vozila iznenada glasno zabrujao i krenuo na njega. Jo samo nekoliko metara, i sruit e ga.

Laura skoi bez razmiljanja - i postigne ono to je bilo gotovo nemogue: sekundu prije nego ga je branik kamiona sruio, ona u skoku uhvati starca i povue ga na plonik, to ga je spasilo od sigurne smrti. Pali su na tvrdu nakupinu snijega kraj ceste. Laura zauje tiho krckanje. Brzo se uspravi i kalj ui promotri ovjeka. Leao je na leima. Lice ispod sijede kose bilo je iskrivljeno od bola. Iz rane na njegovu elu tekla je krv. Laura ga uhvati za rame i pomogne mu da se uspravi. Pritom primijeti okruglasto golo mjesto na njegovu potiljku. Starac je stenjao i lijevom se rukom drao za desnu podlakticu. to nije u redu? upita zabrinuto Laura. Jeste li se ozlijedili? Starac s mukom kimne glavom. Moja ruka. Mislim da je slomljena. Laura suosjeajno uzvikne: O, ne! ovjek se nasmijei, a njegove je prazne oi pogledaju ravno u lice. Ne mora se brinuti, protenja on. Nije tako strano - Laura. Laura? Je li doista izgovorio njeno ime? Ali - uope ju nije poznavao! Jo se nikada nisu sreli. Osim toga, nije ju mogao vidjeti. Kako je onda znao njeno ime? Laura nije stigla bolje o tome razmisliti jer joj je starac dao znak da mu se priblii. Oito joj je htio rei neto povjerljivo. Djevojica se sagne prema njemu. Sluaj, Laura, s mukom proape slijepac. Oito je bio tee ozlijeen nego to je htio priznati. Potrai Peat Sedam mjeseca. Ne postoji nita na svijetu ega se Tamne sile vie boje nego snage tog peata. On e ti pomoi da ispuni svoju zadau i spasi oca. Laura s nevjericom pogleda starca. Otkud je on znao za njenu zadau? I kako je saznao da mora osloboditi oca iz ruku Tamnih? Uskoro e shvatiti, Laura! Preko starevog lica preleti slabi osmijeh, a onda se ponovno uozbilji. Potrai Peat Sedam mjeseca. Mora ga nai ako eli pobijediti Borborona! Laura je htjela odgovoriti kad iznenada zauje uzbuene glasove. Iznenaeno podigne pogled: oko nje su se okupili mnogi znatieljnici. Ljudi su uzbueno komentirali dogaaj. to se dogodilo? Hitnu! Zovite Hitnu! Gdje je teretni kamion? Je li netko vidio crni teretni kamion? Laura zavrti glavom. Sto je to trebalo znaiti? Peat Sedam mjeseca? Kakve je on veze imao s njom? Prije svega: gdje bi ga mogla nai? Sagnula se prema ozlijeenom ovjeku i upravo g a j e to htjela upitati kad je dojurilo vozilo Hitne pomoi i naglo zakoilo na rubu kolnika. Vrata su se otvorila, a van su iskoila dva bolniara i progurala se kroz gomilu. Mjesta! Napravite mjesta i pustite nas da radimo svoj posao! Lauru su takoer izgurali u stranu. ovjek u naranastoj uniformi kleknuo je pokraj ozlijeenoga, promotrio ga i strunim mu pokretima pregledao ozljede. Tada

se ponovno uspravio. Fraktura podlaktice i mogue unutarnje ozljede. Osim toga, kontuzije i povrinske ozljede. Odvest emo ga u Kliniku Crvenog kria! dovikne on svojim kolegama. Laura vie nije dobila priliku popriati sa slijepcem. Bolniari su ga stavili na nosila i odnijeli ga u vozilo Hitne pomoi. Dok se udaljavalo, plava je rotirka osvjetljavala veernje nebo nad Hinterthurom. Gomila se brzo razila. Samo je Laura jo uvijek zamiljeno gledala za vozilom, a onda je iz misli prene duboki glas: Vidjela si to se dogodilo? Laura iznenaeno pogleda dvojicu prometnika. Nije uope ula kako dolaze, kao ni njihovo vozilo koje su parkirali u blizini. Prvi prometnik nije bio visok, ali je zato bio korpulentan. Gornji dio njegove uniforme napeo se na njegovom velikom trbuhu i vjerojatno bi puknuo da ga nije podupirao iroki koni remen. Njegovo lice bilo je podbuhlo, a mesnati su mu obrazi visjeli kao u mopsa. Zar me nisi razumjela? ovjek s bijelom policijskom kapom joj prijetei prie. Reeno mi je da si ti bila svjedok nesree. Ovaj..., promuca Laura. Da... jesam, naravno. Vidjela sam kako se nesrea dogodila. Debeljko uzdignutih obrva pogleda gotovo za dvije glave vieg kolegu. Ovaj je bio toliko mrav da je Lauru podsjeao na parogu. Ma tko bi to rekao! zarei mops. Priaj ve jednom! I Laura im ispria. Ali, policajci joj nisu povjerovali ni rijei. Znai, tamo je stajao teretni kamion koji se sam od sebe pokrenuo? Tono. Onda je pojurio ravno na tebe? Tako je. A stari ga ovjek nije uo. Ionako ga nije mogao vidjeti. A za upravljaem nije bilo nikoga? Ni ive due? Nikoga? Pa to vam cijelo vrijeme govorim! Laura nestrpljivo zakoluta oima. U vozakoj kabini nije bilo nikoga. Zbilja nije. Doista? Debeli izmijeni znaajni pogled sa kolegom. paroga se nedvosmisleno naceri. To je trebalo znaiti: 'Derite lae.' Mops se sasvim priblii Lauri. Njegove sitne oice znatieljno su svjetlucale. I u kojem si to filmu gledala? Laura mu iznervirano uzvrati pogled. U kojem filmu? Nije razumjela to je debeljko mislio. Kako to mislite, u filmu? Sasvim jednostavno - zato to je to to nam pokuava prodati mogue jedino u kinu! Nijedan auto na svijetu ne pali se sam i ne kree sam od sebe! Tako neto je sasvim nemogue. Imam li pravo, Schorsch?

Uniformirana paroga kimne glavom. Itekako imam pravo! Debeljko se zadovoljno okrene prema djevojici. Preraunata si se kad si nas pokuala preveslati. To sasvim sigurno nisam uinila! prosvjedovala je Laura. Naravno! Debeli policijski slubenik je uhvati za ruku. Rei u ti to se dogodilo: runa konica je vjerojatno popustila i vozilo je potpuno sluajno krenulo prema tebi kad si htjela prijei cestu - sigurno se tako dogodilo! Glupost! Laura je zvuala ljutito. Namjerno je krenuo na mene - otkada automobili kliu uzbrdo? Policajci iznenaeno pogledaju cestu - i doista: s mjesta na kojemu je bio parkiran kamion do mjesta nesree protezala se blaga uzbrdica. Sudei po tome, djevojica je imala pravo. Bilo je nemogue da je teretni kamion sluajno krenuo na slijepca! Osim toga, da je vaa pretpostavka tona, prije ili kasnije je morao stati. Ali jeste li igdje opazili crni teretni kamion? Ja nisam! doda Laura. Pa..., ree debeli otegnuto, jesi li... mislim, jesi li moda... zapamtila tablicu? Tablicu? Dovraga! Toga se Laura nije sjetila. Sve se dogodilo prebrzo. Sorry! Sa aljenjem slegne ramenima. Naalost, nisam pazila na tablicu. Policajci zapisu njeno ime i adresu, za sluaj ako budu imali jo nekih pitanja. Nakon toga su je pustili da ode.

Kad je pogledala na sat, shvati da jako kasni. Obeala je da e se odmah nakon

kina vratiti kui jer su je tamo ve ekali s veerom. Brzo potri i nije primijetila neiji iznenadni pokret u oblinjem dvoritu. No, ak da je i bacila pogled u tom smjeru, vjerojatno ne bi primijetila nita sumnjivo. Jer tamo je stajao samo snjegovi. Velianstveni snjeni div s mrkim licem - koji se iznenada pokrenuo.

etvrto poglavlje: * arobnjak elja

Kad se Attila Morduk vratio u ravnateljev ured sa salamom, sirom i kruhom, Aurelius je ve saznao djeakovu priu, a zauzvrat mu je ispriao o dogaajima u Ravensteinu. Objasnio mu je da u dvorcu ima jo uvara - sasvim obinih ljudi koji su na temelju svojih posebnih moi bili odabrani da slue snagama Svjetla. Kao, primjerice, Mary Morgain, nastavnica francuskog i engleskog jezika, majstorica u itanju misli, ili Percy Valiant, nastavnik tjelesnoga, koji je bio vrhunski strunjak u putovanjima snovima. Naravno, bila je tu i Laura Leander koja je roena u Znaku trinaestice i zato je vladala svim trima moima, meu koje je spadala i telekineza. Alarik tada prekine profesora i zaueno upita: U Znaku trinaestice? Znai li to ovdje na ovjejoj zvijezdi isto to i kod nas na Aventerri - da je netko roen na trinaesti dan trinaestog mjeseca? Da, odgovori kratko profesor i krene djeaku objanjavati da taj datum odgovara petom prosincu u zemaljskom kalendaru. Nije htio Alarika preplaviti s previe informacija. Umjesto toga mu je ispriao o Tamnima, kako su sljedbenike Tamnih sila nazivali na Zemlji. Mogli su ih prepoznati samo oni upueni u tajnu, a Tamni su bili ogoreni protivnici uvara. Predvodio ih je doktor Quintus Schwartz, nastavnik kemije i biologije, a desna mu je ruka bila nastavnica matematike i fizike Rebekka Taxus. Oni su neumorno radili na tome da Tamni pobijede. Alarik je halapljivo prionuo jelu i odjednom je u usta strpao tri velika nareska salame, na to ga profesor prijekorno pogleda. Ne mora navaliti kao vuk, ree on s blagim osmijehom. Imamo dovoljno hrane. Mnogo vie nego to ti moe pojesti. Domar se takoer mrko osmjehne. Upravo tako, djeae, ree on. Jedi polako, inae e te boljeti eludac. Onda se okrene prema Aureliusu Morgenstemu. to emo uiniti s njim? Profesor nabora elo. Jedno je sigurno - ovdje ni u kom sluaju ne moe ostati, odgovori on. Prevelika je opasnost da e ga Tamni nanjuiti. Osim toga, kada praznici zavre, prije ili kasnije e upasti u oi uenicima. A moe zamisliti to bi se onda dogodilo - zar ne? Da, da, zabrunda elavac. Vrti mi se po glavi ideja da ga osobno negdje smjestim. Mogli bismo ga smjestiti u moju kolibu. Tamo bi bio dobro skriven jer se tamo rijetko tko usudi doi. Znate ve, zbog mojih prijatelja. Ravnatelj se nasmijei. Znam jako dobro. No ipak... Odmahne sijedom

glavom. Ne misli vie na to, Attila. To je jednostavno preopasno. A da ga predstavimo kao novog tienika internata? Nemogue. Djeak uope ne poznaje nae obiaje i ubrzo bi na sebe privukao panju. Onda se okrene djeaku koji je paljivo pratio njihov razgovor i istovremeno vakao punim ustima. Ili bi se ti ipak usudio kretati meu uenicima? ao mi je, gospodine, promrmlja Alarik tuno. Profesor Morgenstern mu se prijateljski nasmijei. Ne mora se sramiti, ree mu on njeno. Normalno je da se ovdje ne snalazi. Vjerojatno bi tako bilo i nama kad bismo posjetili tvoju domovinu. Na djeakovu se licu pojavi zahvalni osmijeh, a onda gladno zagrize u kruh. Zato ne bismo barem pokuali? elavac zamiljeno pogleda starca. Uope mi se ne svia pomisao da ga predamo... U tom trenutku zazvoni telefon. Alarik se uplaeno trgne i razrogaenih oiju pogleda aparat. Zato ta stvar tako grozno vriti? Boli li je neto - ili me eli napasti? Ravnatelj ga umirujue pogleda. Ne boj se. Ta 'stvar' se zove telefon i nee ti nita. Onda ustane i stavi ruku na rame krupnog domara. Razumije li sada na to sam mislio, Attila? proape on. Ne brini. Znam kamo emo smjestiti Alarika. Tamo e mu biti dobro, vjeruj mi. Nitko ga tamo nee otkriti dok se ne bude mogao vratiti na Aventerru. Za miloga Boga, Laura! Savelle Leander-Ruchlin s nevjericom pogleda pokerku dok je nervozno mijeala biljni aj. Sigurno si se opet prevarila! Kako bi auto mogao sam od sebe krenuti? Ne znam. Ali, vjerujte mi, to se doista dogodilo! Laura nervozno odsjee komadi maslaca i namaze ga na kriku kruha. Kad je napokon stigla kui, ukuani su ve sjedili za stolom i zato je osjeala potrebu da im objasni zato je zakasnila. Tako im je ispriala o zagonetnom dogaaju sa sablasnim teretnim kamionom. Ali, doekala su je samo nepovjerljiva lica. Posebno Savellino. Max Longolius ju je takoer skeptino motrio. Ako se dobro sjeam, takvo neto itao sam u romanu, ree on zamiljeno. Mislim da je autor bio Stephen King. Knjiga se zvala 'Clementine' ili tako neto. Christine! ispravi ga Lukas punim ustima. Hvala ti, Lukase, naglasi prijateljskim tonom Max, a onda se opet okrene prema Lauri. U romanu je tako neto mogue. Ali u stvarnosti? Mister L iskrivi lice, tako da je nalikovao zamiljenom buldogu, i zavrti glavom. Ne, Laura. Moram se sloiti s tvojom majkom. U stvarnosti je takvo neto sasvim iskljueno! Taj glupan! t o j e on znao? I kako mu je palo na pamet da Savelle nazove njenom majkom?

Svejedno mi je vjerujete li mi ili ne. Laura mrzovoljno pogleda sve za stolom. Znam to sam vidjela i sigurna sam da me kamion namjeravao pregaziti. Stvarno se brinem zbog te prie, Laura! Lukas zabrinuto pogleda sestru. Sjedili su s Kevinom ispred monitora na kojemu je upravo zapoela igrica Age of Empires. Onda mi vjeruje za kamion? Naravno. Nakon svega to sam s tobom u zadnje vrijeme doivio, vjerujem i u najnevjerojatnije stvari! Laura mu pokloni zahvalni osmijeh. Kevin ih zbunjeno pogleda. Naalost, ne mogu vas pratiti. to ste to u zadnje vrijeme doivjeli? Laura je ve htjela Kevinu ispriati kako su traili Kale svjetla i sve o fantastinim pustolovinama koje su im se dogodile, ali onda shvati da Lukas jedva primjetno odmahuje glavom. Lukas je bio u pravu. Iako je Kevin sigurno bio pozitivac, nije ba sve morao saznati. Barem ne jo. Ispriat u ti neki drugi put, ree ona brzo. Sada bi to predugo potrajalo. Na Lukasovu se elu pojavi bora. Ako u tom vozilu doista nije bilo vozaa, to bez sumnje znai da Tamni u tome imaju svoje prste! Tamni? upita zaueno Kevin. Kakvi Tamni? Lukas se uope nije obazirao na njegovo pitanje, ve nesmetano nastavi: Zato se moramo upitati je li taj napad doista bio namijenjen tebi - ili moda onom starcu. Ne vjerujem. to bi Tamni time postigli? Kamion je krenuo ravno prema meni, a da se u zadnji as nisam izmakla... Nakon kraeg razmiljanja, Lukas se sloi sa sestrom. Mislim da ima pravo. U svakom sluaju, zvui logistino. Kevin je, meutim, opet izgledao zbunjeno. Zato bi te netko htio ubiti, Laura? Za to nema razloga, ili? I tko su ti Tamni o kojima stalno priate? Uope ne shvaam to se ovdje dogaa. Laura i Lukas izmijene brzi pogled. Naravno da je cijela stvar Kevinu bila posve nerazumljiva kad nije bio upoznat sa okolnostima. No, Lukas opet odmahne glavom. Bez obzira na to, nastavi Kevin kao da nije primijetio njihov pogled, nemam pojma kakve bi to veze moglo imati s tim Peatom Sedam mjeseca koji je slijepac spomenuo. Ni ja za njega nikad nisam uo, doda Lukas. Laura iznenaeno zine i s nevjericom pogleda brata. Kako je to bilo mogue? Zar je doista postojalo neto to superpametni Lukas, super-kiu svih super-kia, nije znao? Laura napravi upitnu grimasu. I to emo sad?

To je jednostavno! Mora tog slijepca pitati to je pod time mislio. Zna li kako se zove ili gdje stanuje? upita Lukas. Zao mi je, ali nemam pojma. Nikada ga prije nisam vidjela, a sve se dogodilo tako brzo da ga nita vise nisam stigla pitati. Nema veze, ree nemamo Lukas. Za nekoga tko nije imao pojma, izgledao je pretjerano pun pouzdanja. Ionako emo saznati kakve veze s tim ima taj peat. To ne moe biti tako teko, zar ne? U tom se trenutku Lauri uini da je u hodniku zaula neki zvuk. Pouri do vrata i proviri van - ali opazi samo sjenu koja je brzo nestala. Odmah joj sine: Konrad Kopfer. Sigurno - sigurno je Konrad Kopfer bio taj koji je prislukivao njihov razgovor. Pitanje je samo bilo - zato?

Kad je sljedeeg jutra zazvonila budilica, Laura se osjeala kao da ju je netko

pretukao. S djeacima je provela gotovo cijelu no prelistavajui prirunike i surfajui po Internetu. No, nigdje nisu otkrili nikakav trag tom tajanstvenom Peatu Sedam mjeseca. Laura iskljui budilicu koja ju je iritirala i ve se htjela ponovno podvui pod pokriva, kad se sjeti da je njezin red da ide po peciva. Od poetka praznika su se Lukas, Kevin i ona izmjenjivali pri jutarnjem odlasku do pekarnice. Htjela - ne htjela, morala se izvui iz kreveta. Na prekrasnom plavom nebu iznad vikendice sjalo je sunce. Kad je izila pred vrata, Laura na licu osjeti hladnou. Zacijelo se te noi temperatura spustila jer su proteklog dana vremenske prilike bile tako blage da je u poloenijim dolinama bilo i rose. Laura navue kapu na lice, stisne se jo vie u jaknu i krene. U urbi nije primijetila velikoga snjegovia u vrtu kue preko puta. Zrak je bio tako hladan da su Lauru zaboljele nosnice. Na sreu, pekarnica je bila samo nekoliko uliica dalje. No, zbog poledice je Lauri trebalo due nego obino da stigne do cilja. Krovovi kua su takoer bih prevueni tankim slojem leda i blistah su na suncu. S rubova krovova visjele su ledene sige. Sa sljemena su cvrkutali vrapci, a sjenice su se s njima svaale oko hrane. U trgovini je bilo ugodno toplo. Mirisalo je po svjeem pecivu i kavi. Nakon to je Laura kupila peciva, simpatina joj prodavaica u vreicu ubaci i kola od groica. Besplatno. Samo za nju. Kolai je imao eernu glazuru i ugodno je mirisao po cimetu. Na povratku kui, Laura nije mogla odoljeti iskuenju. Zagrize u kola - mljac, topio se u ustima! Laura opet zagrize - i u tom trenutku zauje zveckavi zvuk. Tada joj neto prohuja ravno kraj glave i padne iza nje na plonik. Iznenaeno se okrene. Na tlu je bio rasut veliki ledeni klin. Zapanjeno pogleda u ledene sige koje su visile s krovova kua. Bile su tanke poput iljka za led i otri su im vrhovi bili upereni u tlo. Laura je upravo pomislila da bi zacijelo jako boljelo kad bi nekome jedan takav iljak

pao na glavu, a onda se s krova pred njom otkine pola tuceta tih opasnih ledenih otrica. I to istovremeno, da bi onda - ne, nisu pali na tlo, ve su poletjeli ravno na nju. Poput jata otrih ledenih strijela kojima je upravljala nevidljiva ruka!

Bre, prokleta derita! Trite bre! Blijedo lice albina izobliilo se u masku divljeg
bijesa, a njegove su zakrvavljene oi svjetlucale. Poput otrog psa uvara, ovjek s upadljivim oksericama kruio je oko skupine djece i udarao ih konim biem po leima. Ponovno i ponovno. Djevojice i djeaci nisu pustili ni glasa. U pratnji konjanika u arenim uniformama, koji su s dosadom promatrali albinovo iivljavanje, kaskali su bezizraajnih lica kroz Kamenu Sumu. Bilo ih je sigurno dvanaestak, a imali su od deset do petnaest godina. Odjea im je bila poderana, a lica i bose noge prljave. Nesretnike je povezivala arena uad koja im je bila svezana oko struka. Bre, prokleti bili! opet vikne albino. Udarci bia odzvanjali su Sumom kamenih stabala koja su se uzdizala prema nebu prekrivenom otrovnoutim oblacima pare. Jedan od mukaraca napokon naredi barbarinu da stane. Stas mu je bio impozantan i izazivao je povjerenje, a taj dojam nije mogao pokvariti ni crni povez preko lijevog oka. Dosta je, Borroe! otro dovikne albinu. Ubit e ih batinama a mrtvi su nam beskorisni! Albino spusti bi, vrati ga za pojas, krene prema grupi mukaraca i zastane na pristojnoj udaljenosti od konja. Njegov glupavi osmijeh otkrije napola prazno zubalo. Oprostite mi, plemeniti Gramare, ree on i pogne glavu. Znam,Va kupac plaa samo besprijekornu robu. No, sami ste rekli da do cilja moramo stii prije noi. A to nikada neemo postii ako ne budemo ili bre. Kakav si ti glupan, Borroe! Voa grupe prijekorno odmahne glavom i izmijeni znaajni pogled s drugim mukarcima koji su takoer bili odjeveni u arena odijela od najfinijeg materijala. ak su se i na otrovnom svjetlu izblijedjelog sunca arenili u svim duginim bojama. Na glavama su nosili crvene turbane. U uima su im bili veliki kolutovi, a i sam je Gramar zlatnim kolutom ukrasio nos. Saberi se! upozori on albina. Ako uskoro ne shvati da sirovo nasilje nije poeljno u naem poslu, morat emo potraiti novog gonia - a tebe emo prodati u rudnik, gdje e moi pametnije iskoristiti svoju snagu. Besprijekorni su mu zubi zablist ali na smeem licu kad je prasnuo u grohotan smijeh, a pridruili su mu se i njegovi pratioci. Njihovi plemeniti konji iz dalekih pustinja Deshiristana zarzali su kao da ele podijeliti veselje svojih jahaa.

inilo se da albino ni najmanje ne dijeli njihovo raspoloenje. Lice mu je odraavalo mjeavinu uznemirenosti i straha. Ali, to ipak neete uiniti, asni gospodine! Njegov tanki glasi zvuao je gotovo poput pseeg cviljenja. Nisam Vam nita skrivio! Ni tebi nisu nita skrivili nai mladi prijatelji! ovjek s povezom na oku pokae na djecu. Samo su bili neoprezni i nama povjerili svoje elje. Rado smo im ih oduzeli i zamijenili ih onima koje su nama prihvatljive. Nai tienici su sretni otkako vie nemaju vlastitih elja. Ponovno se okrene prema svojim pratiteljima i veselo se nasmije. Oprostite na pitanju, gospodaru - ali kako ste to uinili? Misli, kako su oni nama ustupili svoje elje i prihvatili nae? Da, gospodaru. Gramar baci pogled na djecu koja su zastala i praznih pogleda ekala da ih albino opet potjera naprijed. Nita lake - ili si zaboravio da smo arobnjaci elja? Od pradavnih se vremena razumijemo u visoku umjetnost zavaravanja pomou elja koje nama odgovaraju. Veina ljudi uope vie ne primjeuje da to nisu njihove elje. Svojevoljno i bez otpora pokoravaju se svemu to im priapnemo. Zato ih ne mora tui, Borroe. Albino smeteno kimne glavom. Ali, zato ih onda veete? To je samo mjera opreza. Povremeno se kod nekoga od njih probudi vlastita volja i zato nam se pokua oduprijeti. Zbog takvih sluajeva - razumije li? Borrok se naceri. Naravno, gospodine! Dosta prie. Moramo dalje ako u utvrdu elimo stii prije noi. Gramar pogleda u nebo kao da otamo oekuje neku opasnost. Osim toga, ne elim sresti letee hobotnice kada u tami krenu u lov. Kad je Gramar ostrugama podbo svog vranca, a l b i n o poskoi s mjesta i nesvjesno se poee po glavi. Bilo je dovoljno da ga konj samo pogleda pa da osjeti svrbe. Voa arobnjaka elja samo se nasmijei i usmjeri konja prema skupini djece. Na elu skupine bio je jedan crvenokosi djeak. arobnjak elja ga pogleda duboko u oi i prijateljski mu se nasmijei, sve dok mu djeak nije uzvratio osmijehom, ali neveselim. arobnjak se nagne prema njemu i proape mu neto u uho, a onda se vrati do svojih pratitelja. Crvenokosi se okrene prema svojim supatnicima. Samo ih pogleda - i ve su ubrzali korak. Bezvoljno su kaskali dalje u pravcu juga gdje su se na horizontu ocrtavali obrisi velianstvenog dvorca. Iznad utvrde kruilo je ogromno jato crnih ptica, a oko visokih je tornjeva lebdjela tamna magla.

Laura se osjeala kao oduzeta. Dovraga, to se ovdje dogaalo? U posljednjem se

trenutku prene iz ukoenosti. Baci se brzo u stranu, tako da su je opasne ledene strijele promaile i udarile u zid oblinje kue. Vreica s pecivima joj ispadne iz ruke. Dok su se tople emlje kotrljale po ploniku, Laura je panju usmjerila na sljedeu skupinu smrtonosnih strelica koje su letjele prema njoj. Iako ih je pokuala izbjei, jedan ju je iljak pogodio u elo. Djevojica osjeti otru bol, i shvatila je da krvari. No nije imala vremena pobrinuti se za ranu. Cijelom je ulicom odzvanjalo samo zveckanje, a onda bi se ledene sige odvojile od krovova i sablasno letjele prema njoj. Morala se hitno negdje skloniti! Djevojica se zgri i potri. No, nakon nekoliko metara posklizne se na smrznutom tlu i padne u grmlje. Nasreu, jer je tako izbjegla ubode u glavu. Neke su je strelice pogodile u lea, ali debela je jakna ublaila silinu udaraca. Laura pone puzati i doklie do parkiranog automobila. Kad je podigla glavu, ugleda ulaz u jednu kuu, udaljenu oko deset metara, koja je predstavljala sigurnost. Ako joj uspije do nje stii, tamo bi mogla potraiti zatitu: moda e joj, kad pozvoni, netko i otvoriti! Djevojica se oprezno uspravi i ve je htjela pouriti do vrata. No u istom trenutku zauje onaj reski, opasni zvuk. Munjevito se sagne i ovoga je puta ledeni iljci promae za dlaku. Izgledalo je da su samo ekali da se opet pojavi - sine joj da je to sasvim apsurdna pomisao. 'Ledene sige ne mogu razmiljati ni reagirati na mene. To je potpuno nezamislivo. Mora postojati neki drugi razlog...' Tako je! Morao je postojati netko tko je upravljao sigama! Samo - tko? Skrivena iza automobila, Laura proviri na ulicu, ali nije vidjela nikoga. Oprezno se isprui na tlu i izmeu dva parkirana vozila pone puzati prema kolniku da bi bolje vidjela drugu stranu ulice - a onda ga napokon ugleda. Doktor Quintus Schwartz nosio je uniformu spasitelja skijake staze i na glavi je imao kapuljau, ali Laura ga je svejedno prepoznala. Nije bilo sumnje da je ovjek, kojega je napola skrivao oglasni stup i koji je promatrao automobil, nitko drugi nego njezin nastavnik kemije. Iako je bio prilino daleko od nje, prepoznala je opasni sjaj u njegovim hladnim oima. Znai, ipak se nije prevarila! Doktor Schwartz je doista bio u Hinterthuru - i okomio se na nju. Iza tog napada ledenim sigama mogao je stajati samo Tamni. Pomou svojih telekinetikih sposobnosti prirodne je pojave pretvorio u smrtonosno oruje. Jedno je u svakom sluaju bilo sigurno: borba za Kale svjetla, koji je otela Tamnim silama da bi spasila ivot uvaru svjetla i sprijeila propast koja je prijetila Zemlji i Aventerri, nastavljala se svim sredstvima! Morala je biti na oprezu. Nije joj nita smjelo promaknuti jer bi inae Tamni mogli pobijediti. 'Da sam barem sa sobom uzela mobitel!' ljutila se Laura. 'Mogla bih pozvati pomo! Ovako moram sama pokuati pobjei doktoru Schwartzu.' No, to je bilo lake rei nego uiniti jer, jedno je bilo sigurno: im se uspravi, Tamni e je opet

vidjeti - a napad e onda ponovno poeti! Kad joj je na pamet pala spasonosna zamisao, ljutito se udari po elu. 'Saptajua maglica! Naravno! Glupa sam to se toga prije nisam sjetila.' Brzo posegne u dep i u njemu napipa zelenu boicu. Otkako ju je Rauenhauch u Staroj grobnici spasio od Albina Ellerkinga, Laura je aptajuu maglicu uvijek nosila sa sobom. Izvue ep iz boice i - nita se ne dogodi. Iznutra se zauje samo tiho hrkanje. Tipino! Spavao je ba kad ga je najvie trebala! Djevojica kaiprstom ljutito kvrcne po boci iz koje se nakon nekoliko sekundi zauje gorljivo zijevanje. Tada iz grlia boce prokulja oblak bijelog dima koji je postajao sve vei. Istovremeno odjekne glas koji je zvuao kao prigueno aptanje: to za Vas mogu uiniti, gospodarice, to uiniti za Vas mogu? Izii i zatiti me! Oblak se ve zavrtio zrakom, odlebdio preko ceste i okruio doktora Schwartza. Laura je primijetila da se nastavnik iznenaeno zagledao u maglicu, a onda ga je ve progutao oblak. Oito se pokuavao osloboditi jer je Laura vidjela kako se oblak pomie amo-tamo. No, Rauenhauch se nije dao smesti. aptajua se maglica potpuno zalijepila za svoju bespomonu rtvu. Doktor Schwartz je bio zarobljen u oblaku, a njegove mu telekinetike sposobnosti vie nisu bile od koristi. Laura ustane, izie iza auta i s olakanjem odahne.

Te noi se Laura nemirno okretala u krevetu i mrmljala neto nerazumljivo.

Mjeseina je kroz krovni prozor ulazila u sobu, blijedim svjetlom obasjavala zvijezde i mjesece na lusteru koji je visio sa drvenog stropa i stvarao nemirne sjene na zidu. Na podu kraj kreveta leala je knjiga. Na naslovnici je pisalo Zmajev jaha. Lauru je zacijelo usred itanja svladao san, tako da joj je knjiga ispala iz ruke. Djevojica se prevrtala na jastuku. Pokriva je otklizao i Laurina su stopala izvirila van. ulo se tiho kuckanje budilice, a u daljini su odzvanjali prigueni udarci sata na crkvenom tornju. Bila je pono. Kad je utihnuo i posljednji otkucaj, opet je zavladala tiina. Luster se neujno pokrene, papirnate se zvijezde i mjeseci zatresu, a izvana se zauje zastraujue struganje i klokotanje. Zvuk kao d a j e prodro u Laurine snove jer se uspravila u krevetu, otvorila oi i zaueno se ogledala oko sebe. to je to bilo? Laura napeto pogleda u tamu. Sve je bilo tiho. Nije se ulo nita. Je li se prevarila?

Laura napravi zbunjenu grimasu. Ve se htjela ponovno spustiti na jastuke, kad ponovno zauje te grozne zvukove. Nije bilo sumnje: dolazili su iz vrta. Laura brzo iskoi iz kreveta i otri do prozora. Gurne zavjese u stranu i napeto se zagleda van. Njene su pahulje neujno padale u noi i prekrivale svijet svjeim bijelim pokrivaem. Pred kuom nije primijetila nita sumnjivo. Nije vidjela nikoga i nita se nije micalo. Samo je u vrtu nepomino stajao ogromni snjegovi. Lukas i Kevin su ga zacijelo napravili poslijepodne dok je ona bila u knjinici da posudi nove knjige. 'udno da mi deki to nisu rekli i da mi taj ogromni snjegovi nije upao u oi na povratku', pomisli Laura. 'Vjerojatno sam mislila na knjigu.' Jo jednom preleti pogledom vrt, ali ni onda ne primijeti nita neobino. Osim snjegovia, naravno. Ali snjegovii ne proizvode nikakve zvukove. Laura slegne ramenima i pusti zavjesu s namjerom da se vrati u krevet. U tom asu snjegovi podigne glavu i svojim zlokobnim ugljenim oima pogleda prema prozoru iza kojega je Laura jo uvijek stajala. Laura se upravo htjela ponovno zavui ispod pokrivaa kad osjeti jaku e. Brzo navue papue s namjerom da krene u kuhinju. U hodniku nije upalila svjetlo. Sve spavae sobe bile su u potkrovlju tak o da nije htjela nikoga probuditi. uljala se to je tie mogla do drvenoga stubita koje je vodilo u prizemlje. Stare su daske tiho kripale dok se na prstima sputala po stepenicama. Laura se doulja do kuhinjskih vrata, kad iznenada zauje glasove. Zvuali su prigueno i inilo se da dolaze iz sobe sa kaminom. Laura zastane i primijeti da su vrata malo pritvorena. Max i Savelle su naveer obino sjedili kod kamina. No, Laura jo nije vidjela da su tako kasno bili budni. Veinom su rano odlazili na spavanje, ponekad jo i ranije nego ona i djeaci. Ali, inilo se da unutra uzbueno apu dva mukarca. Laura se znatieljno doulja blie i osluhne. Nije bilo sumnje, radilo se o dvojici mukaraca koji su u sobi s kaminom o neemu aputali. Laura je naula samo djelie razgovora: ... mora se pod svaku cijenu maknuti s puta... ne smijemo vie promaiti... Djevojica zaueno iskrivi lice. to su ta dvojica pod tim mislila? Laura zadri dah. ... tajnu peata nikada saznati... , siktao je jedan od mukaraca. Peata? Kakvog peata? Ne valjda - Peata Sedam mjeseca? Laura se ukoi od straha. Je li se taj tajanstveni razgovor odnosio na nju, Lauru? Bilo je to vrlo mogue Hi je jedan od glasova oito pripadao Quintusu Siliwartzu! Morala je saznati sve. Iako joj je bilo odbojno prislukivati dr uge ljude, morala je znati to se ovdje dogaa.

Laura se koncentrira, stisne oi i usmjeri pogled na vrata sobe. Zjenice su joj se suzile dok je svu energiju duha pokuavala usmjeriti na vrata: posluajte me i otvorite se! I doista, vrata se jedva primjetno zatresu - kad se na Laurino rame spusti jedna teka ruka. to radi tu? zauje se duboki glas. Laura se okrene, nasmrt uplaena. Pred njom je Stajao Konrad Kopfer. Sluga se pojavio potpuno neujno, kao niotkuda, i sumnjiavo ju je motrio. to ti ovdje ima traiti? aputanje u sobi s kaminom naglo se prekine. Hej - misli li ti meni odgovoriti? upita Kopfer. Pa... Laura se prisili na osmijeh. Ja... ovaj... uinilo mi se da ujem glas jednoga moga nastavnika. Ma to ne kae. S lica Konrada Kopfera nita se nije moglo proitati. Laura brzo kimne. Da... i pomislila sam da bih ga mogla nabrzinu pozdraviti. Jesi li? Kopfer se odjednom lukavo naceri. Zato to onda ne uini? upita on, pojaa stisak i gurne je u sobu. Tamo su pred televizorom sjedili njena maeha i Max Longolius i iznenaeno se okrenuli. Laura? Savelle je izgledala krajnje zaueno. to radi ovdje usred noi? Ovaj..., promuca djevojica. Jo uvijek je bila tako iznenaena da joj nita nije padalo na pamet. Tek usputno primijeti cigaru u Maxovoj ruci i oblak dima koji je lebdio prostorijom. Curica je htjela pozdraviti nastavnika, umjesto nje objasni Konrad Kopfer. inilo se kao da mu se smijeak sledio na licu. Nastavnika? Savelle je pogleda tako zapanjeno, kao da pred njom stoji svemirka. Kojeg nastavnika? Doktora Schwartza. Laura je zvuala odluno. Nakalje se. Mislila sam da sam ga ula ovdje. Savelle brzo pogleda Longoliusa, a zatim s nerazumijevanjem svrne pogled na Lauru. Ali, dijete! Kako bi doktor Schwartz doao ovamo? I zato? Gledali smo televiziju, Max i ja, i to je sve. Laura pogleda televizor. Na ekranu se prikazivao crno- bijeli film. Ako se nije varala, upravo je bila scena s Humphreyem Bogartom kojega je u tom trenutku ljubila Ingrid Bergman. Scena joj se uinila poznatom i odjednom se sjeti naslova filma: Casablanca. Je li se doista prevarila? Je li tajnoviti razgovor dvaju mukaraca na kraju bio samo dijalog iz filma? Max Longolius odloi cigaru u pepeljaru i nasmijei joj se. Moemo li neto za tebe uiniti, Laura?

Moda je njegova namjera doista bila prijateljska, ali Lauri se ipak uinila ljigavom. Ne, hvala, idem natrag u krevet. Kad se okrenula, primijeti malu boicu sa sprejem. Stajala je kraj pepeljare iz koje se dimila cigara. U boici je bio lijek. Lijek protiv astme.

Ni Savelle niti Max Longolius nisu patili od astme. Laura je poznavala samo
jednog ovjeka koji je redovito upotrebljavao taj sprej: doktor Quintus Schwartz!

Peto poglavlje:
*

Snjeno udovite

Uspon do Vraje glave bio je veoma naporan. Laura i Lukas su ga smatrali nadasve munim. Put je vodio strmom uzbrdicom, i neprestano su upadali u novi snijeg. Laura i Lukas kupali su se u znoju kad su nakon dva sata napokon stigli na cilj. Iscrpljeno su se oslanjali na tapove i kalj ali poput desetobojaca nakon zavrne utrke na tisuu petsto metara. Vraja je glava bila umovita uzvisina izvan Hinterthura, iznad bob-staze. Svoje je ime dobila po ogromnoj stijeni na vrhu, koja je bila u obliku glave s dva roga. Sada je bila prekrivena debelim slojem snijega tako da se njen oblik samo nazirao. Pukotina koju je prije nekoliko godina uzrokovala lavina pruala se sve do doline. Zimi se tamo moglo odlino skijati. Bila je, dodue, uska i strma, a to je od skijaa zahtijevalo veliko umijee. Ali, to nije bio jedini razlog zato se onuda rijetko skijalo. Naime, do Vraje glave nije vodila nijedna iara. Veini se turista nije dalo do nje mukotrpno penjati, iako su tako proputali prekrasan doivljaj i pogled. teta da se Kevin tako iznenada razbolio, ree Laura bratu dok je pogledom arala po impresivnoj panorami. Ovdje gore bi mu se sigurno svidjelo. Uspon na Vraju glavu bila je Kevinova ideja. On je u Hinterthuru proveo i ljetne praznike, a jedan lokalni djeak mu je skrenuo panju na tu zabaenu uzvisinu. Navodno je ona bila naj u cijeloj regiji i ni pod kojim |c- se uvjetima ne bi trebalo zaobii. Naime, skijaka stala ovdje nije bila pripremljena i zato je pruala rijetku priliku skijanja u dubokom snijegu. teta to se Kevin prehladio. Kad je ustao, osjeao se tromo, kao da ima temperaturu, a u grlu je osjeao grebanje. Toplomjer je pokazivao temperaturu od trideset osam i pol stupnjeva, tako da se samo vratio natrag u krevet i prionuo lijeenju. Laura je htjela odgoditi uspon na Vraju glavu, ali Kevin je energino prosvjedovao i podsjetio ih na novi snijeg koji je pao tijekom protekle noi. Rijetku priliku za spust u tako dobrim uvjetima doista nisu smjeli propustiti. I tako su Laura i Lukas na kraju krenuli bez njega. Lukas iscrpljeno pogleda sestru. Molim te, daj mi aja. Evo. Laura spusti ruksak na tlo i izvue termosicu koju je Konrad Kopfer ujutro napunio vruim vonim ajem.

Kad je Laura skinula poklopac i u njega poela lijevati aj, iz termosice se uzdigla tanka linija dima. Laura napuni poklopac i prui ga bratu. Djevojici se nos napuni mirisom ipka i limuna i probudi joj apetit. Jedva je doekala da Lukas popije i da ona doe na red. Vrua joj je tekuina ugodno klizila niz grlo i tijelo joj ispunjavala toplinom. Laura se ogleda uokolo. Promatrala je veliku stijenu po kojoj je uzvisina dobila ime. Iznenada joj se na licu pojavi izraz iznenaenja i naglo spusti poklopac termosice. udno, promrmlja ona. Lukas je s nerazumijevanjem pogleda. to to? Snjegovi tamo gore! Laura pokae na Vraju glavu - a onda ga ugleda i Lukas: tridesetak metara udaljen, u sjeni velike stijene, stajao je snjegovi. Div visok preko dva metra. Izgledao je namrgoeno i kao da zuri u njih. to je tako udno na snjegoviu? Na snjegoviu nita. Ali, udno mi je to stoji ovdje gore! Ili moda ti nakon ovakvog uspona ima volje graditi snjegovia, pogotovo tako ogromnog kao to je ovaj? Lukas zamiljeno nabora elo. Tko zna - moda su se odmorili prije nego to su ga napravili. U to ni ti ne vjeruje! Laura je zvuala nestrpljivo. A ugljen i mrkvu su sluajno imali sa sobom? Metlu i eir takoer? Hm. Duboka se bora opet pojavila na Lukasovu elu. Osim toga... Lukas u iekivanju pogleda sestru preko ruba svojih profesorskih naoala koje su mu skliznule na rub nosa. Da? Jo jedna stvar mi je udna: ovaj snjegovi izgleda potpuno isto kao i onaj na bob-stazi. I kao onaj kojega ste ti i Kevin juer napravili u vrtu. Lukas zbunjeno gume naoale natrag na nos i odmahne glavom. Nismo napravili nikakvog snjegovia. Laura tako zapanjeno pogleda brata, kao da je upravo izvalio da su jedan i j e d a n tri. Niste? Naravno da nismo. Ako mene pita, graenje snjegovia je igra za djeicu. Ali, tko - tko ga je onda napravio? Savelle i Max sigurno nisu. A Konrad Usijana glava pogotovo ne. To ni ja ne mogu zamisliti. Kako je onda dospio u vrt? Lukas napui usne. inilo se da ni on ne zna. Nemam pojma. to ja znam, moda su ga napravila djeca iz susjedstva. Da budem iskren, nije me ni briga. Trebalo bi te biti briga. Laura je netremice promatrala snjegovia koji je stajao u

sjeni Vraje glave. Tu neto ne tima, vjeruj mi! Samo jo ne znam to. Jo je trenutak zamiljeno motrila snjenog diva, a onda se okrene, zatvori termosicu i vrati je u ruksak. Hoe li neto pojesti prije nego to krenemo? To ti nije loa ideja..., zapone djeak kad iza lea zauju siktavi zvuk - kao da netko isputa zrak iz gume. Laura i Lukas se okrenu i u istom trenu ukoe. Ono to im se dogaalo pred oima bilo je nepojmljivo: Snjegovi je mijenjao oblik! Kao da ih preslaguje neka nevidljiva ogromna ruka, tri su se kugle koje su inile tijelo i glavu spojile u jednu i udovite se pokrenulo. Najprije jedva primjetno, a onda neto bre. Laura je odmah shvatila to to znai. Brzo, Lukase, bjeimo odavde! Inae e nas pregaziti! Na djeli sekunde Lukas zabezeknuto pogleda sestru, a onda takoer snano zabije tapove u snijeg i krene prema dolini. Laura se nije morala osvrtati da bi znala to joj se dogaa iza lea: ogromna ju je kugla pratila, sve je vie ubrzavala i dobivala na opsegu jer je snijeg bio mekan i gotovo se lijepio na nju. Bre, Lukase! Laurin je glas odzvanjao pustom planinskom umom. Vozi bre! Dovraga, pokuavam, zakalje Lukas, ne mogu bre! Laura je uvidjela da je skijanje u dubokom snijegu mnogo tee nego na utabanoj stazi. Osim toga, nisu poznavali stazu na Vrajoj glavi, tako da je bilo pravo udo da su uope postigli taj tempo. Kugla je grmjela iza njih i Laura se ve pitala kako je to biti iv zakopan, kad pred njima iskrsne otar lijevi zavoj. Odmah se ponovno ohrabri: udovina e se kugla po fizikim zakonima otkotrljati dalje i raspasti se u umi dok e oni proi zavoj. Doi, Lukase, brzo! obodri Laura brata prije nego to je vjeto skrenula. Lukas je otru krivinu takoer savladao gotovo savreno. 'Spaeni smo!' proe Lauri kroz glavu. 'Spaeni!' No, smrtonosna snjena kugla bez problema proe zavoj, kao da njome upravljaju nevidljive sile. Ve je poprimila promjer od preko tri metra i jo je vie ubrzavala. Lauru preplavi jezivi strah. 'Gotovo je!' pomisli ona uasnuto. 'Izgubljeni smo!' Dok je jurila pored brata, pod njenim skijama prtao je snijeg i ometao vidik. Lukas je gledao ravno pred sebe i koncentrirao se na sljedei zavoj. On nije bio tako uzak i otar kao proli, tako da nije bilo ni najmanje nade da e se kugla raspasti. Da bi to uope mogla, zavoj bi trebao biti mnogo ui. Laura je grozniavo razmiljala kako da se rijee udovine kugle. Na bob-

stazu! iznenada zavriti. - Moramo na bob-stazu! Tamo nas kugla ne moe pratili! Lukasovo je lice izobliio strah. To je ludost! Slomit emo vrat! Ima li ti bolju ideju? Laura mu s mukom dovikne kroz vjetar. Lukas ne odgovori. Umjesto toga, prijee u dublji uanj da bi pojaao tempo. Laura uini isto i zajedno pojure prema bob-stazi. Telefon otro zazvoni u tiini ureda. Ravnatelj internata podigne pogled s papira koji su se nagomilali na njegovu stolu i podigne slualicu. Morgenstern, javi se ljutitim tonom. Nekoliko sekundi kasnije, njegovo se namrteno lice opusti, a obrazi mu pobijele poput njegove sijede kose. Kako se to dogodilo? upita on i napeto stisne slualicu. Samo bez panike! ree on napokon. Molim te, samo dobro pripazi - a ja u razmisliti to da uinimo! Aurelius Morgenstern spusti slualicu i potiteno se zagleda pred sebe. Tanjur s crvenom jabukom i noem vie uope nije primjeivao iako ga je maloprije donio iz kuhinje. No, potpuno je zaboravio na glad. Iznenada starac naglo skoi iz stolice, pouri do vjealice i uzme dugi mantil od grubog tamnog sukna. U hodu ga prebaci preko ramena i pouri iz prostorije. Unutarnje dvorite dvorca Ravenstein bilo je pokriveno tankim snjenim pokrivaem. No, velike su vanjske stepenice bile briljivo pometene, kao i uske stazice koje su vodile u park. Zeleni je brljan na starim zidovima zagasito blistao na suncu. Iza prozora naputenih uionica i praznih kabineta nije dopirao nikakav zvuk, a buka se nije ula ni sa igralita koja su okruivala dvorac. Samo je Attila Morduk zadovoljno fukao dok je ustro etkao kipove. Volio je to mimo razdoblje praznika. Bilo je idealno za ienje cijeloga zemljita. Nijedan mu uenik nije smetao, nijedan mu nastavnik nije dolazio s besmislenim zahtjevima i nalozima. Domara je od hladnoe titila podstavljena jakna i tople izme, a ni tjelesna graa mu nije bila naodmet. Attila napokon zastane, zakorai unatrag i kritikim pogledom promotri svoj rad. Njegova se akcija ienja isplatila - oba krilata lava od pjeenjaka, koji kao da su mrgodno uvali podnoje stepenica, izgledali su gotovo kao novi! Domar je upravo htio oetkati posljednje ostatke prljavtine, kad se vrata naglo otvore i stepenicama pojuri Aurelius Morgenstern. Attila, brzo! dovikne on domaru ve izdaleka. Dovezi auto! elavac spusti etku i namrti se. Ne moe li to malo priekati? Pokae na skulpture od pjeenjaka. Samo jo nekoliko minuta i gotov sam. Zao mi je, ali ne smijemo izgubiti ni sekunde! Moramo sprijeiti da padne u ake Tamnima! S tim rijeima profesor pouri dalje. Attila baci etku u kantu i krene za njim. Njegove su izme ojaane eljezom zveckale dok je prelazio preko ljunka. Ali, unato svojem krupnom stasu, kretao se vrlo brzo i gipko.

Strehu koja se zatitniki protezala nad stepenicama drao je dobrih pet metara visoki kameni stup. Bio je u obliku diva, koji je od dana kad je dvorac izgraen pozdravljao goste prijateljskim osmijehom. No, odjednom se njegovo lice namrti. Kameni gorostas pomakne oi i pogleda za dvojicom mukaraca - izgledao je kao da ga mui velika briga. Kad su Laura i Lukas iz ume dojurili do bob-staze, podigne se gusti oblak snijega. Samo nekoliko sekundi kasnije za njima na istinu dojuri snjena kugla. Zacijelo se na uskoj stazici oeala o nekoliko stabala jer se malo smanjila. Ali, jo uvijek je bila dovoljno velika da ih pretvori u kau. Laura s olakanjem primijeti da na uskom ledenom kanalu nema nikoga. Ne na stazu! dovikne Laura bratu. Vozi pokraj nje ! Na trenutak se uplaila da je brat nije razumio jer je i dalje vozio ravno. Vozi pored staze! vikne Laura iz sveg glasa. Kugla se namjerila samo na mene, ne na tebe! Lukas je napokon reagirao: malo ispred ledene staze skrene, dok je Laura projurila ravno u nju. Osjeti kako je na glatkoj povrini odmah dobila na tempu. Dok su klizile po tvrdoj povrini, skije su na njenim nogama glasno kripale. No, Laura to gotovo nije ni primjeivala jer je ve jurila prema prvom zavoju. Dok je pazila da pravilno prijee uski zavoj, u njoj je rasla nada da e njen opasni pothvat dobro zavriti. Snjena je kugla bila mnogo ira od staze. Vjerojatno e se raspasti kad je pokua slijediti po uskom zaleenom kanalu. No, nita se takvoga nije dogodilo. Snjeno je udovite dojurilo na stazu i sve se vie skupljalo, kao da ga stie nevidljiva ruka, sve dok od njega nije ostala samo polovica onog velikog promjera. Kugla se bez problema kotrljala ledenim kanalom, a da nije ak izgubila ni na brzini. Naprotiv: na ledu je postajala sve bra i bra i u zavojima bob-staze nalikovala je ogromnoj kuglici za fliper. Lauru je vjetar grizao za lice i gotovo joj oduzimao dah. Bedra su joj se tresla, a koljena klecala. A tek je prevalila polovicu staze. Sa svakim joj je novim zavojem postajalo sve tee odrati se na stazi. Kad je Laura ugledala sljedeu krivinu, zastane joj dah. Bila je mnogo strmija i ua od prolih i zahtijevala je svo njeno umijee. Istovremeno osjeti da je snaga naputa. Skijama je upravljala s velikim naporom. Ipak gotovo idealno ue u zavoj. Pritisak je bio tako jak da joj se na trenutak uinilo da e izgubiti ravnoteu. Naglim pokretom ruke pokua ponovno uspostaviti ravnoteu, ali tako izgubi idealni smjer i zavri na rubu staze. Ve je pomislila da e izletjeti, kad u posljednjem trenutku uspije ovladati skijama i tako izbjei smrtonosni pad. Djevojica je munjevitim tempom jurila ravnim dijelom staze prema ozloglaenoj dionici u obliku slova S. To je bio najopasniji zavoj na cijeloj stazi. Kotrljanje kugle odzvanjalo je jo glasnije nego prije i Laura osjeti ibanje zraka. Znala je to to znai. Uskoro e biti prekasno.

Uasnu je krivinu mogla svladati samo ako smanji brzinu. Ali, nije imala izbora. Nedugo prije nego to je stigla do S-zavoja, uspravila se, raspodijelila teinu i opet se pustila u uanj. Kao da u ivotu nikada nita drugo nije ni radila, nego samo skijala po bob-stazi, uredno uklizi u zavoj. No, snjena ju je kugla slijedila u punoj brzini i dijelila su ih jo samo dva metra. Bilo je samo pitanje sekunde kada e pregaziti Lauru! Laura se tresla od straha i iscrpljenosti i nije dobro ula u sljedei zavoj. Morala se uspraviti da izbjegne pad, ali je time izgubila tempo dok se smrtonosna kugla i dalje kotrljala punom brzinom. Laura je ve pomislila da je gotova kada se udovite iznenada zabije u gornji rub zavoja, probije blokadu - i izleti iz staze! Zauo se prigueni udarac kad se ogromna kugla od leda i snijega zabila u drvee, zatim i zvuk rascijepljenoga drva i krenje grana, a onda zavlada tiina. Laurino srce poskoi. Koncentracija joj je bila na kraju, tako da je izgubila kontrolu nad skijama. Nasreu, ve je stigla do kraja staze kad su je noge izdale. Dvaput se prevrnula i ostala nepomino leati u snijegu. U tom trenu do nje dojuri Lukas. Kad je naglo zakoio i zaustavio se kraj sestre, u zrak se podigao oblak snijega. Laura? Stoje, Laura? Jesi li ozlijeena? Nakon nekoliko trenutaka, koji su se Lukasu inili kao vjenost, njegova sestra otvori oi i nasmijei se. Ne. Sve je OK. Samo sam potpuno iscrpljena. ovjee, ve sam pomislio... Lukas proguta ostatak reenice i pogleda na mjesto u umi gdje se raspala snjena kugla. Tamo su stajala stara stabla. Neka od njih bila su rasjeena na visini od gotovo dva metr a, kao da ih je neki div htio ubrati, a onda se predomislio. U podnoju raskoljenih debala uzdizala se velika hrpa snijega koja ni ime nije odavala d a j e prije samo nekoliko trenutaka bila u obliku udovine kugle koja je Lauri gotovo oduzela ivot. Djeak u nevjerici odmahne glavom. To je bilo blizu, promrmlja on. To je doista bilo blizu. Tono. Laura se nakalje. Ovo nam nitko nee povjerovati, doda i otrese snijeg s odjee. Laura je bila u pravu. Kad su se vratili kui, ni sam Kevin im nije povjerovao da ih ogromni snjegovi nije samo slijedio, ve i napao. to? upita on zbunjeno. Ali, takvo neto je potpuno nemogue! Mogue je, Kevine. Laura je zvuala ozbiljno. To je vrlo mogue. Iako ti to ne moe znati! Kevin ih pogleda kao da su doli s drugog planeta. Onda ustro odmahne glavom. Zao mi je, ali vie te zbilja ne mogu pratiti. Prvo taj auto bez vozaa, a onda ledene strijele koje napadaju ljude. A sada i snjegovi koji se navodno moe micati. Oito si u zadnje vrijeme proitala previe matovitih romana. Laura se okrene i upitno pogleda brata. No Lukas samo slegne ramenima. Morala je sama odluiti hoe li Kevinu povjeriti veliku tajnu ili nee. Cijela njena

nutrina je naginjala tome da mu se povjeri. U srcu je osjeala da e uvati tajnu i da je sigurno nee priati drugima. Ali, njena je zadaa bila previe vana da bi ulazila i u najmanji rizik. Zato joj je i bilo doputeno sluiti se svojim fantastinim sposobnostima. Profesor Morgenstein joj je naglasio da ih moe koristiti samo u borbi i Svjetlo, a nikada za zabavu ili u vlastite svrhe. Objasnio joj je da bi joj se to osvetilo, ali nije joj rekao na koji nain. Laura se usredotoi i pogleda Kevina duboko u oi. Trenutak kasnije itala mu je misli kao otvorenu knjigu. 'Zato mi jo uvijek ne vjeruje?' mislio je djeak. 'to radim pogreno?' Laura osjeti kako u njoj raste stid i obrazi joj pocrvene. Spusti pogled. Kevin je imao pravo: doista nije zasluio njeno nepovjerenje! Napokon e mu sve ispriati.

Voa arobnjaka elja spusti zlatnike u vreu i sa svojim pratiteljima pokloni se

Crnom knezu koji c s njima opratao u dvoritu Tamne utvrde. Kao i uvijek, bilo mi je zadovoljstvo poslovati s Vama, Borbolone. Hvala Vam na gostoprimstvu! Oko tankih usana visokog tiranina titrao je osmijeh. Na mrtvaki blijedom licu sjale su crvenim sjajem. S njegovih miiavih ramena visio je dugi crni plat, a za pojasom mu je bio velianstveni ma. I ja vama zahvaljujem. Grleni glas voe Tamnih sila zvuao je dublje od najdubljeg zdenca. Na vaem drutvu i daru. Gramar mu s osmijehom namigne. Nije vrijedno spomena. Albino nam vie nije koristan. Siguran sam da e ta naprasita usijana glava Vama mnogo bolje posluiti! Vjerojatno imate pravo. Na licu Crnoga kneza pojavi se ironini osmijeh. Ne zaboravite: ljudi poput vas kod mene su uvijek dobrodoli! Isporuujete mi samo prvoklasnu robu koja mi je uvijek od koristi. Zamiljeno pogleda na drugu stranu dvorita gdje je nadzirateljica u kovanicu vodila dvanaestoro djece koju je otkupio od arobnjaka elja. Kovai su novim robovima ve prvog jutra u Tamnoj utvrdi na noge stavljali eljezne okove. Kao da nisu znala to ih eka, djeca su dobrovoljno kaskala za enom. Pitam se kako vam uspijeva da ih tako pokorite? Hoete li mi kojim sluajem otkriti svoju tajnu?

Gramar i njegovi pratitelji se znaajno nasmijee. ao mi je, Borborone, ali i mi

imamo svoje tajne koje uvamo poput blaga. Mukarac s povezom na oku plaho pogleda mravog ovjeuljka koji je stajao pored Crnog kneza. Bio je odjeven u

skrletnocrveni ogrta s kapuljaom, koji je dopirao gotovo do tla. Va furhur to sigurno razumije. Borboron se okrene prema svom crnom arobnjaku. Starac razvue ukasto lice u prezirnu grimasu i kretavo se nasmije. inilo se da se vladar Tamnih zabavlja. Okrenuo se visokoj eni koja je stajala s druge strane. Syrin, zna li moda ti u emu je tajna? ena je nosila smaragdnozelenu haljinu. Poput razjarene kobre pogleda arobnjaka elja uskim zjenicama svojih utih oiju. Znate da ne znam! sikne ona. Ali to e se promijeniti, i to vrlo brzo! Ako elite... Crni joj knez upadne u rije s pakosnim osmijehom. Ne, Syrin. Ostavimo im tu tajnu - barem dok su na naoj strani i dok nam slue. Na kraju krajeva, nebitno je kojim sredstvima dolazimo do cilja, zar ne? Vano bi bilo da napokon pobijedimo tog prokletog Elysiona i njegove sljedbenike i da na vlast dovedemo Vjeno sivilo. Imam li pravo, Gramare? U potpunosti, Borborone! arobnjak elja veselo pogleda tiranina. to vie budete upravljali lanim ljudima koje mi izazovemo, to ete lake stii do velikog cilja! Onda se nadam da ete mi uskoro dovesti jo vojnika. Treba mi bezgranino mnogo dobrovoljnih robova. etvorica se mukaraca u arenim odijelima jo jednom naklone. Vaa elja je nama zapovijed! Gramar se udvorno nasmijei. Posvuda emo traiti nove i nove. Preporuamo se! Crni knez dostojanstvenom gestom otpusti gonie robova. Ve su zakoraili prema svojim pastusima kad ih Borboron jo jednom pozove. Jo neto! Gramar se iznenaeno okrene. Da? Jo me morate izvijestiti kako napreduju vai lovi na ovjejoj zvijezdi? Goni robova se iroko nasmijei. Odlino, gospodo, odlino! Tamo ve imamo mnogobrojne saveznike. Kreu se u najrazliitijim oblicima i pod razliitim Imenima. Ono to udi je da veina ljudi vie uope ne primjeuje kako im se to dogaa. Svojevoljno se pokore svemu to im doapnemo, ak i ako je besmisleno! Dobro! Lice Crnoga kneza razvedri se kao d a j e na tamnom nebu zasjalo sunce. To je vrlo dobra vijest. Ostajte dobro! arobnjaci elja popnu se na svoje konje i krenu dok su Borboron i njegovi pratioci gledali za njima.

Zato za njima ne poaljete svoje Crne jahae da ih zarobe? nakon nekoliko trenutaka sikne Syrin. Tako je, zakrijeti furhur. Znam pripraviti napitak koji bi ih natjerao da progovore. Njihova tajna uskoro vie ne bi bila tajna! Borboron ih oboje prezirno pogleda. Oboje ste budale. ini se kao da poznajete samo jedan nain da sluite Tami: sirovim nasiljem. Ali, shvatite, ono ne dovodi uvijek do cilja. Hladna glava najee postie mnogo vie nego usijana! Barem dok se Kale svjetla ne nae u naim rukama i da nam dodatnu snagu. Dotad emo teko pobijediti sluge Svjetla. Zato moramo pokuati drugim sredstvima stii do cilja. Lukavou - i uz pomo Peata Sedam mjeseca! Uz pomo Peata? Syrin pogleda gospodara kao da je poludio. Ali, kako... kako je to mogue? To ete saznati kada za to doe vrijeme! Borboron se okrene i krene prema tamnici ni ne pogledavi ih.

U sobi s televizorom bilo je tiho. Ono to je Laura ispriala zvualo je tako

bezumno da je Kevin oito ostao bez teksta. Djeak nije znao to bi rekao. Tko bi shvatio tu fantastinu priu - da je Zemlja neraskidivo povezana s Aventerrom, mitskim svijetom s kojega se u pradavna vremena na ovjeju zvijezdu spustilo Dobro i Zlo? A, to je bilo jo neshvatljivije: obje su zvijezde bile meusobno povezane arobnim vratima pomou kojih se moglo stupiti iz jednoga u drugi svijet! Na taj je nain Kale svjetla s Vodom ivota dospio na Zemlju, a Laura ga je u dramatinoj borbi otela - tko bi povjerovao tako jezivoj prii? Ili da uvari i Tamni raspolau posebnim moima - je li takvo neto bilo zamislivo? Sudei po Kevinovu izrazu inilo se da u sve to duboko sumnja. Iako je tek prolo tri sata, ve se sputao mrak. On se uspravi i prekine napetu tiinu. Upalit u svjetlo. Laura ga povue natrag. Nije potrebno. Ali - jedva neto vidimo, ili? Djevojica se nasmijei. Tono. Ali, ipak ne mora paliti svjetlo, ree ona i usmjeri pogled na utinicu, i Laurine se oi stisnu - i samo nekoliko trenutaka kasnije i zasvijetli. Lukas se poveseli zapanjenom izrazu na licu njihova prijatelja. Fenomentastino, zar ne? I super-kiuto ! Jedva da moe shvatiti, ree on sa irokim osmijehom, a onda, ponovno se uozbiljivi, nastavi: No ipak, nedavno sam naiao na zanimljivo znanstveno... Lukase - molim te! upadne mu Laura u rije, da bi ve u korijenu sasjekla njegov visokoueni monolog. Lukas napravi zlovoljnu grimasu, a Laura se okrene prema Kevinu. Vjeruje li sad u ono to sam ti ispriala?

To je bio prilino uvjerljiv dokaz, zar ne? odgovori on uzdignutih obrva, a onda uzbueno nastavi: Znai, ti zaista misli da ti... ovaj... Tamni ele sprijeiti do Kale svjetla vrati na Aventerru? Da, naravno! Laura se zamiljeno namrti i rukama obuhvati koljena. Znaju da samo ja mogu proi kroz arobna vrata i zato me pokuavaju eliminirati. Kevin nabora elo. Ali, rekla si da ti ne smiju nita uiniti sve dok potpuno ne ovlada svojim moima. Tako je. Ali, mogu narediti svojim pomonicima da me napadnu. Svakoga dana sve vie shvaam da sam ve gotovo postala ravnopravni uvar! I ja sam duboko uvjeren da e Tamni zanemariti zabranu kad im voda doe do grla, umijea se Lukas. Ne prezaju ni od ega. Kevin pogleda Lauru s neskrivenom zabrinutou. Ali... sve je to uasno opasno, zar ne? Treba nekoga tko e na tebe paziti! Znam se i sama uvati! odgovori brzo djevojica. Na kraju krajeva, ima i drugih uvara. Ne samo u Ravensteinu, ve posvuda... inilo se da ta injenica nije ni najmanje razuvjerila Kevina. Ali, barem bi mogla rei maehi... Nikada! otro uzvikne Laura i odluno pogleda djeaka. Ne zaboravi to si obeao: Savelle nee rei ni rijei, ni pod kojim uvjetima! A ni tvom ujaku, jesi li razumio? Dobro, dobro. Kevin krotko spusti pogled. Neu nita rei, ne brini. No ipak: ako se ovako nastavi, prije ili kasnije e zavriti u bolnici. Laura se namrti. Zaprepateno se zagleda pred sebe i ustro odmahne glavom. Neto tako glupo! zastenja ona i rukom se pljesne o elo. Neto tako blesavo kao to smo mi ne raa se dvaput! Djeaci izmijene zbunjeni pogled. to je, Laura? upita Lukas. to ti je dolo? Jo pita? Znam gdje emo nai starca - i bijesna sam to se toga ranije nisam sjetila!

Lukas nabora elo. Laura ga nije dugo drala u neizvjesnosti. Je li mogue upasti u centralno raunalo bolnice? upita ona. U raunalo bolnice? Djeak je na trenutak izgledao zbunjeno, ali onda mu se lice razvedri. Razumijem! Ti misli... ? Upravo tako! Znamo kada su slijepca odveli u bolnicu. Slomio je ruku i vjerojatno je imao unutarnjih ozljeda. Bolnica nije jako velika. Zato bi trebalo biti lako saznati njegovo ime - ili ti misli da bi to moglo predstavljati problem? Ne vjerujem, odgovori Lukas i ponosno se nasmije.

esto poglavlje:
*

Samotna opatija

Klinika Crvenog kria nalazila se izvan Hinterthura, u jednoj maloj dolini kroz koju je krivudao potoi. Voda koja je brzo protjecala nije bila zaleena, a glasno se uborenje nadaleko ulo. Ravno pred bolnicom bila je autobusna stanica tako da su prijatelji tamo stigli bez potekoa. Znakovi na livadi pored bolnice ukazivali su na to da je taj dio zemljita sluio za slijetanje helikoptera. Bolnika su kola s upaljenom rotirkom dojurila do ulaza za Hitnu pomo i naglo se zaustavila ispred ulaza. Medicinska je sestra na recepciji bila vrlo ljubazna. Ime joj je pisalo na ploici koja joj je bila prikopana na bijeloj kuti. Sestra Claudia s osmijehom pogleda mlade posjetitelje. to mogu uiniti za vas? 'Bravo za Lukasa to je tako brzo saznao slijepevo ime', pomisli Laura i ree: elimo posjetiti patera Dominikusa. Biste li nam, molim Vas, rekli broj njegove sobe? Patera Dominikusa? Trenutak. Sestra brzo proli-sta liste pacijenata. Nala ga je nekoliko trenutaka kasnije. Leao je u sobi broj trinaest. Ta je soba bila u prizemlju. Kad je Laura pokucala na vrata, nije dobila odgovora. Pokuca ponovno, neto jae nego prije - no opet joj nitko ne odgovori. Djevojica oprezno pritisne kvaku i ue unutra, a onda, istog trenutka, iznenaeno zastane. Ali, to ne moe biti! to? Lukas gurne sestru u stranu i ue u sobu. Kevin je bio iza njega tako da su obojica napokon vidjeli sto je Lauru tako iznenadilo: jedini je krevet u sobi bio prazan i od monaha nije bilo ni traga. Laura se zamiljeno namrti. Ne razumijem. Pater je upisan u listu pacijenata. To znai da ga jo nisu otpustili iz bolnice. Barem ne slubeno. Iznenada joj sine uasna pomisao: to ako su Tamni i ovdje imali svoje prste? to ako su oteli monaha i odveli ga iz bolnice? Lukas primijeti Laurin nemir. to je? Moramo doznati to se dogodilo pateru Dominiku- I to brzo! Ne ekajui bratov odgovor, Laura pouri iz sobe. U hodniku spazi mladia s crnim dreadlocksima koji je oito bio bolniar. Veselo zviduui, ispred sebe je gurao kolica na kojima su bile alice kave i tanjuri s kolaima. Laura pouri prema njemu. Oprostite, znate li moda to se dogodilo s pacijentom iz sobe trinaest?

Zvidanje utihne. Misli li na patera Dominikusa? Upita prijateljskim tonom bolniar. Da. Netko je prije petnaest minuta doao po njega, simpatini stariji ovjek s dugom bijelom bradom. Molim? iznenaeno uzvikne Laura. Znate li sluajno ime tog ovjeka? ao mi je. Bolniar sa aljenjem slegne ramenima. Ali, kad ga je Laura zamolila da opie gospodina s bradom, vie nije bilo nikakve sumnje: to je mogao biti samo ravnatelj internata, profesor Aurelius Morgenstern. Ne znate kamo je odveo patera? Nemam pojma. Pater Dominikus nije bio moj pacijent. teta, ree Laura. Svejedno, mnogo Vam hvala. Dok su ekali na autobusnoj stanici, Laura je nazvala Ravenstein. U mobitelu je imala samo broj tajnitva i jedina nada joj je bila da je Aurelius Morgestem sluajno u uredu. U njegovoj kui nije bilo telefonskog prikljuka, a profesor nije imao mobitela. Laura je ve htjela odustati, kad se netko ipak javi. Prise -Stein, tajnitvo internata Ravenstein, zapiti iz slualice tajniin miji glas. to mogu uiniti za Vas? Dobar dan, gospoo Piesel... ovaj... gospoo Prise-Stein. Ovdje Laura, Laura Leander. Trebala bih profesora. ao mi je. Ali gospodin profesor nije u uredu. Ne? Ne. Gospodin profesor Morgenstern se danas nije osjeao dobro. Rano jutros se vratio u krevet. Je li... jako loe? Ne, ne, odgovori miji glas. Lagana nervoza eluca, nita drugo. Ali izriito je zamolio da ga se ne smeta. Ni pod kojim uvjetima! Mogu li osim toga neto za tebe uiniti? Ne, hvala. Mnogo Vam hvala, ree Laura brzo i zavri razgovor. A sada? upita Kevin. Moramo saznati gdje taj pater ivi. Pretpostavljam u samostanu, odgovori Kevin. Ma ne - nemoj mi rei! Lukasov glas bio je prepun ironije. A zna li moda, ti super-kiu, i u kojem samostanu? Kevin nije reagirao na Lukasovu zajedljivu upadicu. Nemam pojma, ree on i slegne ramenima. Ima nekoliko samostana u blioj okolici. To nam jako pomae! Lukas nije odustajao od tvojega provociranja. Laura mu dobaci prijekoran pogled. Ne glumi! Da si stvarno tako pametan kao to se pravi, onda ne bi otk r i o samo paterovo ime, ve i njegovu adresu!

Ta je primjedba na Lukasa djelovala kao hladan tu. Razvukao je lice kao turist nakon etiri tjedna kiovitog Vremena.

Alienor je Eileenu srela na bunaru. Postarija je sluavka stenjui vrtjela ruicu da

bi iz dubine bunara izvukla kantu punu vode. Plavokosa djevojica joj brzo priskoi u pomo i zajedno izvuku teku kantu. Mnogo je lake kad ovjek ima pomo! Eileena stenjui skine kantu sa kuke i podigne je s ruba kamenog bunara. Daj mi je, ja u je odnijeti u kuhinju! To je moj pos..., htjela je odvratiti starica, ali Alienor joj je ve uzela kantu iz ruke i krenula prema kuhinji Gralskog dvorca dok ju je sluavka zadihano pratila. Nakon to je djevojica napunila posudu s vodom, spusti kantu na drveni stol koji je stajao ispod kuhinjskog prozora. Mnogo ti hvala, Alienor. Eileena je skinula maramu s glave. Na naborano joj lice sklizne sijedi pramen. To je bilo jako lijepo od tebe. Ispekla sam kola od kraljevskog voa, eli li komad? O, da. Alienorine oi zablistaju. Vrlo rado! To mi je omiljeni kola! To sam i mislila! nasmijei se Eileena. Komu ne bi prijalo ukusno voe? Dok je urila po kola, Alienor ju nije isputala iz vida. 'Da li se ona toga jo sjea? I hoe li mi rei?' pitala se ona. 'Ona mi je jedina nada. Morwenu i Paravaina ne moram ni pitati. A Elysiona pogotovo ne! Dobar tek! Eileena pred nju stavi zemljani tanjur s kolaem i sjedne pored nje na klupu. Tko zna koliko emo jo moi uivati u kraljevskom vou! Djevojica je znala na to je starica mislila: stabla kraljevskog voa pripadala su u Visee drvee, a njega je bilo sve manje. Osim toga, do njega je bilo teko doi; visjelo je visoko u zraku. Njegovi su plodovi sliili breskvama. Okus je podsjeao na jagode od groa i dinju, no kraljevsko je voe bilo mnogo slae i punije jer je dozrijevalo mnogo blie suncu. Da bi se ubralo plodove, bile su potrebne zrane splavi izraene od viseeg drveta i opremljene ogromnim jedrima. Naalost, stabla kraljevskog voa bila su vrlo osjetljiva. Crne su im magle, koje su malo prije zimskog solsticija harale Aventerrom, nanijele velike tete. Eto, uzdahne Eileena, vie nita nije kao prije. Alienor se morala nasmijeiti. Naravno! Svi stariji ljudi, bili oni vitezovi, iscjeliteljice, kmetovi ili sluavke, neprestano su se alili na teka vremena i tvrdili da je u njihovoj mladosti sve bilo bolje. Alienor pomisli da je to naukovanje zacijelo bolest od koje boluju stariji ljudi, ali niim nije odala da se sve vie dosauje. Ipak je neto htjela doznati od sluavke. Eileena? upita ona nakon nekog vremena, trudei da zvui nehajno. Molim, dijete moje?

ula sam da si neko vrijeme provela u Tamnoj Utvrdi? Nemoj me na to podsjeati! Starica spusti pogled na pocrnjelu kuhinjsku krpu i uzdahne. To je bilo najgore doba u mom ivotu! Zato pita? Ah, tek tako. Alienor se pravila da joj je dosadno. Samo me zanimalo. Eileena zamiljeno kimne glavom. Svakoga bi to trebalo zanimati! Bilo mi je petnaest ljeta kad su me gonii robova oteli iz mog sela i odveli u Borboronovu utvrdu. etiri sam ljeta tamo robovala i tko zna to bi se sa mnom dogodilo da me Bijeli vitezovi nisu spasili! Stariin pogled odluta u daljinu dok su joj nadolazile rune uspomene. Kojim ste putem tada putovali u Tamnu utvrdu? Kao to zna, roena sam na visoravnima Karuuna koje se nalaze izmeu aptajue ume i pustinje Deshiristana. Morali smo najprije prijei Jezero sjeanja, a onda smo iza sebe ostavili Zemlju rijenih ljudi... A onda? upita nestrpljivo djevojica. Proli smo kroz Kamenu umu, a onda... Starica se iznenada prekine. Zato sve to eli znati?

Ah - tek tako! Tek tako? U starici se probudilo nepovjerenje. Ne vjerujem ti, Alienor! Nagne se i ispitivaki pogleda djevojicu u lice. Ako je u pitanju ono to mislim, odmah u ti dati zaunicu! to misli? eli otii u Tamnu utvrdu, zar ne? Alienor spusti pogled i kimne glavom. Mogue je da je Alarik dospio u ake Tamnih sila i da su ga odvukli tamo, zar ne? Starica je zabrinuto utjela. Zar ne, Eileena? To je mogue. Tvoj brat je pametan i hrabar djeak, ali protiv njih se nikako ne bi mogao boriti! Onda e mi rei kako da dotamo doem? Eileena teko uzdahne. Kao to sam ti ve rekla: izbij si to iz glave! Nitko ne moe prodrijeti u utvrdu bez Borboronova znanja! On je predvodnik mone vojske, barem je tako bilo kad su mene spaavali. Ali, onda je Kale svjetla davao posebne moi Ratnicima svjetla, a kao to zna, on se sada nalazi na ovjejoj zvijezdi, i zato... Zastane jer su se iznenada otvorila vrata i u kuhinju stupi Morwena. Znai, dobro sam nanjuila, ree mlada iscjeliteljica. Kestenjasta kosa koja joj je padala ok o

lijepoga lica sjajila se na svjetlu. Kola od kraljevskog voa, mmmm! Iznenada se uozbilji. Stoje bilo? Ovaj... ovaj... to bi bilo? promuca Alienor. Kako... kako to mislite, gospodarice? Vas dvije izgledate kao da sam vas iznenadila u neemu zabranjenom. Iscjeliteljica ispitivaki promotri sluavku i svoju tienicu. O emu ste upravo priale? Recite mi! U tom se trenutku vrata ponovno otvore i u kuhinju stupi mukarac. Iscjeliteljica se znatieljno okrene - i nasmijei se. Silvan! Kako te je lijepo vidjeti! Ali - zato si tako namrten? Je li se neto dogodilo? Da. umski trka zabrinuto kimne glavom. Imam loe vijesti, Morwena!

Pater Dominikus bio je lan dominikanskog reda, ije je sjedite ve stoljeima bio
samostan 'Sveti kamen', oko dvadeset kilometara udaljen od Hinterstona, smjeten u jednoj usamljenoj dolini koja nije bila prometno povezana s ostatkom svijeta. Do opatije je Vodila samo jedna uska seoska cestica i tako su se prijatelji nali pred izazovom kako da dotamo stignu. Kevinu je na um pala spasonosna ideja. Zamolio je Komada Kopfera da ih odveze do opatije. Na veliko iznenaenje, sluga je pristao bez prigovaranja. Dodue, nije ba djelovao oduevljeno, ali oito se nije usudio usprotiviti Kevinovoj naredbi. Ipak je on bio neak njegova gospodara, a Maximilian Longolius mu je izriito zapovjedio da mladim gostima uvijek bude na usluzi. Usprkos maloj udaljenosti, vonja do samostana trajala je gotovo etrdeset i pet minuta. Cesta ne samo da je bila uska, ve je krivudala gotovo kao serpentina do male doline u kojoj su dominikanci u srednjem vijeku Izgradili svoje sjedite. Zavoj se nastavljao na zavoj, a cesta je bila puna rupa. Utabani snijeg je bio gladak poput ogledala i zato su napredovali puevim korakom. Opatija je bila smjetena na kraju doline, kraj malog jezera koje je bilo potpuno smrznuto. Odsjaj sunca plesao je na stvrdnutoj ledenoj povrini. Samostan je nadvisivao crkveni toranj, a oko samostana bile su podignute visoke zidine. Dok je Konrad Kopfer vozio prema opatiji, Lukas je sa samozadovoljnim osmijehom pogledao prijatelje. Znate li zato se samostan zove 'samostan'? upita on naglaeno nehajnim tonom. Njegov se osmijeh proiri jer ni od Laure ni o d Kevina nije oekivao toan odgovor. Laura napravi grimasu i mrzovoljno pogleda brata. Kevin samo slegne ramenima. Nemam pojma. Naziv 'samostan' potjee od latinskog naziva claustrum, pone pametovati Lukas. To znai neto kao 'zatvoreno mjesto' - zato to su razliite graevine unutar samostana, kao to su crkva, gospodarske zgrade i prostorije gdje stanuju sestre i

braa u pravilu zatvorene zidom. Naravno, to onemoguava ulazak uljezima koji tamo nemaju to traiti. Ma, super! Nadajmo se da emo barem proi kroz vrata. Laura je zvuala ljutito. Jednostavno nije mogla podnijeti kad se njen brat ponaao poput hodajueg leksikona i prosipao svoje znanje. Ako nam ipak zabrane da uemo, ti super -kiu, tebi e sigurno na pamet pasti neko rjeenje! Lukas se veselo nasmijei - uivao je u injenici da je opet uspio iznervirati sestru. Ulica je zavravala ravno pred opatijom. Konrad parkira auto na prazno parkiralite ispred visokog zida. Parkiralite nije bilo veliko, ali bilo je dovoljno mjesta za automobile rijetkih turista koji su u ljetnim mjesecima posjeivali samostan. U hladno doba godine bilo je zabaeno mjesto nije dolazio gotovo nitko. Konrad Kopfer ugasi motor i okrene se prema svojim putnicima. elite li da idem s vama? Kevin upitno pogleda Lauru, ali ona brzo odmahne glavom - samo je jo nedostajalo da taj znatieljni tip njuka za njima! Ne, hvala, Konrade, odgovori mu Kevin. A onda prijatelji iziu iz auta.

Zrak je bio hladan i ist, a snijegom pokriveni vrhovi planina koje su okruivale dolinu blistali su na popodnevnom suncu. Nad opatijom vladala je gotovo rajska tiina. ulo se samo veselo cvrkutanje ptica. Skakutale n po golim granama visokog drvea koje je raslo oko parkiralita. vrsta drvena vrata uvala su ulaz u samostan. Odmah do njih su se unutar zida nalazila vrata s malim prozoriem koji je bio zatvoren. Laura dohvati mjedenu alku koja je visjela na vratima i njome pokuca na Vrata. Popodnevnu tiinu poremeti metalni zvuk. Nekoliko trenutaka kasnije zauju se koraci. Neije su cipele kripale na ljunku. ulo se struganje zapora, prozori se otvori i na otvoru se pojavi okruglo lice monaha. to traite, djeco? upita on visokim glasom koji je vie zvuao kao djeaki, nego kao glas odraslog mukarca. Laura mu se prijateljski nasmijei. elimo vidjeti Patera Dominikusa. Vratarevo elo se nabora. A to elite od naeg knjiniara? Pa..., promuca iznenaeno Laura. Ni u snu ne bi pomislila da bi netko samostansku knjinicu povjerio slijepcu! U tom se trenutku nije mogla sjetiti nijednog prihvatljivog odgovora, ali onda joj na um padne ideja. Na ravnatelj,

profesor Aurelius Morgenstern, misli da bi nam pater moda mogao pomoi. Okruglo se lice razvue u osmijeh. Onda dobro, ako je tako, neemo vas pustiti da ekate, ljubazno ree vratar. Zauje se zvuk kljua u bravi i vrata se kripei otvore. Redovnik ih pokretom ruke pozove da uu. Uite, djeco moja, i dobrodoli u ime Gospodnje. Prijatelji mu srdano odzdrave. Hvala, to je vrlo lijepo od Vas, doda Laura i promotri monaha. Izgledao je ba kao da je iziao iz reklame za ukusni biljni liker ili tajanstveni biljni lijek: njegova je glava s okruglim crvenim obrazima bila gotovo spojena s krupnim tijelom koje je bilo iroko gotovo koliko i dugako. Mantija od tamnosmee vune usko je prijanjala na veliki trbuh i gotovo se inilo da debela uzica kojom je bio opasan ne dri na mjestu samo redovniku mantiju, ve i tijelo. Molim vas, slijedite me. S tim se rijeima vratar okrene i pone gegati poput patke s ravnim stopalima. Prijatelji su ga pratili u stopu. Dok su prelazili poljunano dvorite, otkucaji sata na tornju oznaili su tri sata popodne. U dvoritu je bila samostanska kapelica i trokatne zgrade u kojima su vjerojatno stanovali monasi. Nakon nekoliko metara stignu do uskih vrata koja su vodila u unakrsni hodnik.

Dok su prijatelji utke koraali, njihovi su koraci odzvanjali kroz polutamu prolaza. S njihove lijeve strane nalazili su se zidovi u kojima su se u pravilnim razmacima nalazile nie. Statue od kamena i gipsa vjerojatno su predstavljale svetu i pobonu brau koja su u povijesti reda odigrala znaajnu ulogu. Na drugoj strani prolaza bio je red stupova kroz koje se vidjelo prostrano dvorite. Uski su putii ljeti vjerojatno vodili do gredica sa cvijeem i njegovanih travnjaka. No, u tom je trenutku sve bilo pokriveno debelim snjenim pokrivaem tako da je Laura vrlo brzo pogled opet usmjerila na debelog monaha koji se gegao pred njima. Njihov je vodi zastao pred drvenim vratima okolnima eljezom i okrenuo se. Na elu su mu blistale kap l j i c e znoja, a disanje mu je bilo ubrzano. S potovanjem uzdigne obrve. Knjinica, ree on gotovo sveano, a onda otvori vrata i pokretom ruke ih pozove da uu. Laura ue prva. Velika je dvorana bila obavijena tamom. Isprva je razaznala

samo uto svjetlucanje u udaljenom uglu. Nakon nekoliko trenutaka, kad su joj se oi privikle na tamu, uspjela je razaznati pojedinosti. Ogromni se strop protezao iznad nebrojenih redova starih drvenih polica koje su sadravale tisue knjiga, dokumenata i enciklopedija. Zidovi biblioteka su do stropa takoer bili prekriveni policama punim knjiga. Brat Okruglica briljivo za sobom zatvori vrata. Pater Dominikus se uasno ljuti svaki put kada netko Vrata ostavi otvorena due nego to je potrebno, poali se on. On smatra da vlaan zrak izvana tetno djeluje na vrijedne rukopise! Onda odluno krene prema osvijetljenom kutu prostorije. Laura osjeti miris starih pergamenata i koe. Kad su napokon zali iza zadnjeg reda polica, primijeti da uto svjetlo dolazi od jednostavne lampe na drvenom stolu. Nalikovao je stolu u knjinici internata Ravenstein. No, za njim nije sjedila kokoolika gospoica Broselsam, ve dva mukarca u redovnikim haljinama. Bili su nagnuti nad rukopisima koji su leali na stolu. Kad su uli posjetitelje, podigli su glave. Usprkos redovnikoj mantiji, Laura odmah prepozna patera Dominikusa. Slijepcu je bila povezana lijeva ruka. Sijedu je glavu lagano nagnuo u stranu i okrenuo im lijevo uho. 'Logino', proleti Lauri glavom. Slijepci se orijentiraju pomou zvuka. Visoki ovjek kraj njega je svojim mravim crtama lica nevjerojatno sliio Sarumanu, zlom arobnjaku iz Gospodara prstenova. Sudei po njegovoj mantiji, radilo se o monahu viega ranga. Kri na njegovom laniu zlatno je svjetlucao na oskudnom svjetlu. Bio je optoen dragim kamenjem u kojemu se prelamalo uto svjetlo. Vratar se s potovanjem nakloni. Oprostite, vele- tovani opate. Da sam znao da ste tu... U redu je, brate Anselmo, prekine ga redovnik dok je Lauru i djeake motrio s neskrivenom znatieljom. to je tako vano? Brat Anselmo pokorno pogleda nadstojnika samostana. Djeca ele priati s paterom Dominikusom. Doista? Patre Dominikus, poznajete li ove mlade ljude? strogo upita opat. Kako bih Vam na to mogao odgovoriti? ree i okrene se prema posjetiteljima. to mogu za vas uiniti? Vratar Anselmo se u meuvremenu jo jednom naklonio i povukao. Laura prie blie knjiniaru i nakalje se. Ovaj... ne znam da li me se sjeate, zapone ona. Na trenutak se inilo kao da joj je pater prepoznao glas. Ali, iako joj se na tren uinilo d a j e na njegovu dobroudnom starakom licu primijetila osmijeh, idueg trenutka mu se elo namrgodi. Neobino! to je to trebalo znaiti? No, moda se prevarila. Pomalo nervozno, djevojica nastavi: Sreli smo se kad ste slomili ruku, kad se dogodila nesrea. S Vama sam

ekala bolnika kola, i tom ste mi prilikom rekli da moram potraiti Peat Sedam... Peat Sedam mjeseca? prekine je osorno pater, a zatim je podozrivo promotri. Da, upravo tako. To je nemogue! Slijepev je glas iznenada zvuao grubo. Ne znam kakav je to peat! Laura je bila zbunjena. Ne znate? Pater odmahne sijedom glavom. Ne. Ali... Laura je bila previe zaprepatena da bi nastavila. Otvorenih je usta zurila u slijepca koji se obratio monahu pored sebe. Jeste li nekad uli za takav peat, brate opate? Koliko znam, ne - jesam li trebao? Slijepac bezizraajno odgovori na pitanje svog pretpostavljenoga. Kako bih ja to mogao rei kad ni sam ne znam o emu se radi? Laura je bila nervozna jer njegove prazne oi nisu gledale u nju. Prazni je pogled bio uperen u neodreenu daljinu. Zaista mi je ao... ovaj... kako se ono zove? Laura. A, da. Mislim da si pogreno ula, Laura. Laurina je uzrujanost rasla. Tono se sjeala da joj se nakon nesree pater obratio imenom. Zato se sada pretvarao da ju ne poznaje? I zato je zanijekao da je spomenuo peat? udno. Vjerojatno si bila vrlo uzbuena, Laura, nastavi pater Dominikus kao da joj je proitao misli. Ne dogaa se svaki dan da bude svjedok nesree. U tim se situacijama ovjek lako zabuni, ree on odluno i okrene glavu prema opatu. Onda se opet okrene prema Lauri i prijateljski se nasmijei. Jo jednom ti mnogo hvala to si se onako brinula za mene. Siguran sam da e ti Gospodin za to uskoro uzvratiti dobrotom. No, sada nas morate ispriati. Veletovani opat Gregor je doao da sastavimo spisak novih narudbi. Ne elim nepotrebno tratiti njegovo vrijeme jer se ve sljedeeg tjedna mora posvetiti drugim zadaama. Hoete li sami nai put natrag ili da zovem brata vratara? Ne, hvala, nije potrebno, odgovori iznervirano Laura. Kad je Laura stupila u hodnik, obuzme ju vrtoglavica. Brzo duboko udahne. Svjei joj je zrak dobro doao, ali nije sredio komar u njenoj glavi. Zar se doista mogla tako prevariti? Naravno: profesor Morgenstern ju je jasno upozorio da e Tamne sile dati sve od sebe da joj zagoraju ivot. I to svim sredstvima.

Laura je znala da su Tamni majstori iluzija. Posebno kad netko neto toliko eli da
ni na to drugo ne misli. Ali, upravo ju je to zbunjivalo: nikada nije bila ula za Peat Sedam mjeseca dok joj monah za njega nije rekao. To nije imalo nikakvog smisla! Ili moda ipak? Laura zamiljeno sjedne na kamenu klupicu. Osjeala se potpuno prazno. Kevin sjedne pored nje i suosjeajno je pogleda. ao mi je, ree on. Mora da si se prevarila. Moda si doista bila previe uzbuena? Laura proguta knedlu i spusti glavu. Izgleda da je ta ko. No, Lukas nabora elo. Nisam ba siguran, ree on, njegovo mi je ponaanje nekako bilo udno. Laura iznenaeno digne glavu. Misli na patera Dominikusa? Upravo na njega. Zvuao mi je nekako zbunjeno. Kako to? upita Kevin. Moda se Laura doista prevarila. Mogue je - ali onda bi bilo dovoljno da je monah rekao: sorry, djevojice, ali vara se. Zato bi izbrbljao cijelu litaniju koja nas ni najmanje ne zanima? No, Laura se iznenada sva pretvorila u uho i pone shvaati na to je njen brat mislio. Naravno, Lukase, ima pravo. Zasjala je od radosti. Pater Dominikus zapravo nije imao razloga da nam ispria zato je opat doao kod njega... Upravo tako! upadne Lukas i zadovoljno se naceri. ... i da e se sljedeeg tjedna baviti drugim stvarima. Tako je! potvrdi joj brat, a osmijeh mu se proiri cijelim licem. ao mi je, ali nita ne razumijem. Laura je ovoga puta pretekla brata s objanjenjem. Sasvim je jednostavno, Kevine - pater Dominikus mi je oito htio dati do znanja da u prisustvu svojeg pretpostavljenog ne moe priati i da bih zato trebala doi sljedeeg tjedna kada opat Gregor nee biti tamo. Mogue je, Laura, ali nije li to samo nagaanje? Moe biti. Ali, kad neobino paterovo ponaanje gleda u tom svjetlu, sve dobije smisao. I ja kaem! prokomentira Lukas, vidno zadovoljan. No, inilo se da to jo uvijek nije odagnalo Kevinovu sumnju. A kako je pater mogao biti siguran da ete iz njegovih rijei izvui ispravne zakljuke? To vjerojatno ni Sherlock Holmes ne bi mogao predvidjeti! Sherlock Holmes moda i ne bi! Lukas se tako samozadovoljno nasmijei da je Laura pomislila da mora intervenirati. Ma, dobro, Lukase, ree ona. U svakom sluaju... Iznenada se prekine. Lice joj se uozbilji dok je stisnutim oima promatrala suprotni dio prolaza. Lukas je zaueno pogleda. to je bilo?

Djevojica zapanjeno pokae na drugu stranu i nagne se prema bratu. Tamo je neto bilo, apne mu ona u uho. Vidjela sam neku sjenu koja se skrivala meu stupovima. Sigurna si?

Sedmo poglavlje *Lukavost pripravnice

Alienor u nevjerici pogleda umskog trkaa. Ti arobnjaci elja namame djecu lanim obeanjima - da bi ih na kraju prodali Borboronu? Silvan zabrinuto kimne glavom. Da. Ali - kako je to mogue? Morwena se ukljui u razgovor. Sasvim jednostavno: najprije im obeaju da e im skinuti zvijezde s neba. Napriaju im da e im biti super ako se pridrue njima. Obeaju im da ih oekuje samo uzbuenje, pustolovina i bezgranina zabava, da e im se sve elje ispuniti i da e svi njihovi problemi nestati. Zvui dobro, zar ne? Da, odgovori zamiljeno Alienor. Ali, zapravo bi svatko trebao znati da je tako neto nemogue. Preko bradatoga lica umskog trkaa preleti zabrinuti osmijeh. Ima pravo. To bi doista svatko trebao znati, ali previe ljudi u te prie eli vjerovati. Posebno u zapadnim regijama naeg planeta sve vie djece nailazi na arobnjake elja, a tko dobrovoljno padne njima u ake, vie uope ne primjeuje to mu se dogaa. Zavedu ih, ne samo ljubaznou i prijateljskim ponaanjem, nego i nastojanjima da ih odvrate od pravih nakana i da ih osvoje lanim obeanjima. to je due ovjek pod njihovim utjecajem, to mu se tee oduprijeti. I vremenom nesretnici uope vie ne primjeuju da su prevareni, da su im usaene tue elje i da su izgubili svoju volju. Veina ih uope ne primjeuje da su zavrili u ropstvu! Tono! javi se stara Eileena. To sam i sama vidjela kad sam bila u Tamnoj utvrdi. Nitko od onih koji su pali u ake arobnjaka elja nije se bunio protiv sudbine. Svi su potpuno dobrovoljno inili sve to im se zapovjedilo. Ali... Alienor je bila zabezeknuta. To ne moe biti! To ne postoji! "Naalost, postoji. Iscjeliteljiino lice je bilo vrlo tuno. Ako se ovjek dovoljno dugo prepusti tuim eljama o tome to bi mu navodno trebalo biti vano, tako je slijep za stvarnost jer o tome ne promisli sam. Poto se ti arobnjaci elja ubrajaju u najopasnije saveznike Crnoga kneza i uvijek su rado vieni gosti u njegovu dvorcu. Posebno kad dovedu nove robove. Doista? Da. Nije li to grozno? Plavokosa djevojica ne odgovori, ve samo pogleda Morwenu velikim oima. Ne

zato to je razmiljala o velikoj opasnosti koju su ti arobnjaci elja predstavljali. Alienor je na pamet pala jedna potpuno drukija ideja.

Dok je s Lukasom i Kevinom urila prema vratima koja su iz unakrsnog prolaza

vodila u dvorite samostana, Laura je neprestano ispitivaki motrila prostor oko sebe. No, nije opazila nikoga. Je li to bila samo igra njenih ivaca i je li se opet prevarila? Bili su samo nekoliko koraka udaljeni od vrata kad je iza stupa izila neka sjena i preprijeila im put. Laura se uplai i zastane, a njeni prijatelji iznenaeno uzviknu. Ali, u tom trenutku shvati da je neznanac zapravo djeak, vjerojatno novak, koji je moda bio malo stariji od nje. Laura ga nikada prije nije vidjela, ali on joj se na neki udan nain uini poznat. Bio je visok i mrav, plava mu je gusta kosa padala na elo, a oi na pravilnom licu bile su iste jasnoplave boje kao njene i bratove. No njegova je odjea bila vrlo upadljiva: vreaste hlae i staromodna jakna nisu bile dobra kombinacija, a pogotovo nisu izgledale kao samostanska odjea. Izgledale su kao da potjeu iz skladita stare odjee. Plavokosi se djeak oprezno ogleda oko sebe da se uvjeri da ih nitko ne promatra. Ne bojte se, ree on prijateljima s blagim osmijehom. Od mene vam ne prijeti ni najneznatnija opasnost. Laura zaueno iskrivi lice. 'udno', pomisli ona. 'Zato tako udno pria?' Ti si Laura, zar ne? nastavi djeak. Doi, imam jednu vijest za tebe. Brzo se skloni u oblinju niu, u ijoj je polutami oito potraio zatitu od neeljenih pogleda. Krenite prema autu, apne Laura Lukasu i Kevinu. Lukas zaprepateno pogleda sestru. Ali - nee valjda... Hou - upravo to! uo si to je rekao: ima vijest za mene!

A ako je to stupica? Lukas je zvuao vrlo zabrinulo. Bolje bi bilo da Kevin i ja pripazimo na tebe. Uope ne zna moe li mu vjerovati! Znam. To je glu... Jednostavno to osjeam, prekine ga Laura, iako ti to ne moe shvatiti. Ali, ako vam je tako drae, ostanite ovdje. S tim rijeima ih ostavi i krene za tajanstvenim plavokosim djeakom u niu. Djeak je prijateljski pogleda. Doista se ne mora niega bojati, umiri je on

mekim glasom. Znam. U Lauri se opet probudi osjeaj povjerenja, i-, jai nego prije. inilo joj se kao da ga ve poznaje. Imala je osjeaj kao da se ve poznaju tisuama goditi, u na. Stoje, naravno, bilo potpuno apsurdno. Ali, moda je za to postojalo objanjenje? Jesi li ti takoer jedan od uvara? uvara? Na neznanevom licu pojavi se tajanstveni osmijeh. Ne, Laura, ja nisam uvar - ali sam neto slino. Neto slino? to je time mislio rei? No plavokosi joj nije ostavio vremena za razmiljanje. alje me pater Dominikus, nastavi on. eli se ispriati zbog svojega ponaanja, ali jednostavno nije mogao slobodno govoriti u prisutnosti opata. Znai ipak! Lukas i ona su imah pravo! Pater te moli da ga ponovno potrai za tjedan dana. Opat u to vrijeme nee biti u samostanu i onda e ti pater Dominikus u miru moi objasniti ono to mora znati.

Laura osjeti bezgranino olakanje. U redu, ree ona. Moe mu rei da u doi. Iako je Laura oklijevala, osjetila je da je razgovor gotov. Upravo se htjela oprostiti, kad ispod djeakove poderane jakne opazi nekakvo kretanje. Materijal se nadizao - neto se nemirno koprcalo pod njim. Zauju se pitei zvukovi, poput glasanja laneta, a onda iz jakne proviri glava neke ivotinjice koja svojim crnim okruglim oicama pogleda Lauru. Smiri se, Mljacko! prekori djeak znatieljno stvorenje, ali ga istovremeno njeno pomiluje po krznatoj glavici. 'Kako udno ime!' pomisli zaueno Laura. Mljacko. udno, ali i smijeno. No njeno se uenje bezgranino pojaa kad se nemirna ivotinjica potpuno izvukla iz jakne. Tako neobinu ivotinju Laura nikada prije nije vidjela. Sa svojim crno-bijelim krznom, dugim kitnjastim repom, iljastom njukicom i crnim mrljama oko oiju, nalikovala je plianom medvjediu. Ali samo na prvi pogled jer je imala ak i krila! Tanka imija krila na leima. Plavokosi se djeak, kojemu nije promaklo Laurino uenje, veselo nasmije. Izgleda da nikada nisi vidjela swuupija. Djevojica ga zapanjeno pogleda. Koga?

Swuupija. Mljacko je swuupi. Ma da, naravno. Ne skidajui pogled sa ivotinje, Laura se frustrirano nasmijei. Swuupi - to je, zaboga, swuupi? Vidimo se sljedeeg tjedna. Djeak isprui ruku u znak oprotaja. Veselim se to emo se ponovno vidjeti, Laura. S tim je rijeima ostavi samu.

Ve se udaljio vie od pet metara, kad se Laura napokon prene iz zaprepatenja. Hej ! dovikne ona djeaku. Da? Kako... kako se ti zapravo zove? Alarik, odgovori sa osmijehom djeak, a onda bez rijei nastavi put. Alarik? zaueno ponovi Lukas dok su prelazili i sic i prilazili vratima. Kako udno ime! I ja sam to pomislila. Laura uzbueno pogleda Lukasa. A ovo je jo udnije: jesi li ikada uo za nekakvog swuupija? Swuupija? to bi to trebalo biti? Lik iz stripa? Ili novo osvjeavajue pie? Nijedno ni drugo. Iako nisi bio daleko kad si spomenuo lik iz stripa. Swuupi je mala krznata ivotinjica i izgleda tako neobino da bi doista mogla potjecati iz nekog stripa. Lukas skeptino nabora elo. udno da o tome nikada nisam nita uo, i ako je biologija, a posebno zoologija polje u kojemu sam strunjak. No, ak ni Laurin ivopisni opis nije u njemu pobudio sjeanje na ijednu poznatu ivotinju. Tako se Lukas na kraju ipak morao predati. Sorry. Ali tu ti ne mogu pomoi. Naravno, Kevin nije imao pojma o kakvoj bi se ivotinji moglo raditi. U meuvremenu su stigli do vrata. Kad su pokuali izii, otkrili su da su zakljuana. No, za nekoliko je trenutaka okruglasti vratar istupio iz uske kuice i otvorio im vrata. Molim vas, prenesite profesoru Morgensternu moj lijepi pozdrav, ree im on. Nemojte zaboraviti! Stari je gospodin uvijek vrlo ljubazan i uvijek za mene ima lijepu rije. Laura je monahu morala tri puta obeati da e isporuiti pozdrav prije no to ih je on konano pustio da odu. Dok su koraali prema parkiralitu, Lauri sine uznemirujua pomisao: ako je vratar tako dobro poznavao profesora, onda je Aurelius Morgenstern zacijelo bio esti gost samostana. Ali, zato joj ravnatelj nije nita o tome ispriao i zato nijednom rijeju nije spomenuo Peat Sedam mjeseca i njegovu mo?

Neobino - zar ne? U istom trenutku Lauru obuzme neki udni nemir, a sigurnost koju je osjeala u Alarikovoj blizini nestane kao da ju je netko izbrisao. Laura osjeti da na nju vrebaju velike opasnosti i odjednom vie nije bila sigurna hoe li im biti dorasla.

Kad se Alienor vinula u sedlo, stepski je poni zarzao. Tiho, maleni, smiri ona
nervoznu ivotinju. Samo mirno. Potrait emo tvojega gospodara! Kao da ju je razumio, stepski poni ponovno zarza i krene. Alienor izjae iz dvorita Gralskoga dvorca i pogleda u nono nebo na kojemu su, sjajni i okrugli, stajala oba Aventerrina mjeseca i svojim blagim svjetlom osvjetljavala najstariji od starih planeta. 'Dobro', pomisli, 'onda mogu jahati cijelu no - pod uvjetom ine straa pusti da proem.' Dok joj je srce glasno lupalo, usmjeri konja prema i vratima Hellunyata. Jo nije ni stigla do vrata, a straar je ve iziao iz kuice. Stani! to namjerava, Alienor? Djevojica ga je poznavala. Prije mjesec dana ga je njegovala kad su ga u bolnicu doveli zbog greva. to misli, Galano? Alienor se trudila da bude mirna, ali nije mogla sprijeiti podrhtavanje u glasu. Pa vidi, elim izii! Mukarac odmahne glavom. ao mi je, ali nita od toga. Vitez Paravain nam je nakon upada Tame naredio da strogo pazimo da iz dvorca izlaze samo naoruani lanovi! Ah, doista? U svom je uzbuenju pripravnica zvuala neuobiajeno otro. A Morwena mi je naredila da iz pastoralne ume donesem imelu. No Galano je ostao nepokolebljiv. To e morati priekati do jutra. Ali - hitno je treb... Tu ja ne mogu nita! kratko odree straar. Zapovijed je zapovijed - a Paravain bi mi otkinuo glavu da je ne posluam. Alienor je za njegovu naredbu znala isto tako dobro kao i straar. Ali, morala je izii iz dvorca, bez obzira na cijenu! Morala je straara nagovoriti d a j e pusti da ode - samo kako? Ovaj..., zapone ona, razumijem te, Galano, ali ne mogu ekati do jutra. A zato ne?

Zato... ovaj... zato to imele svoju potpunu ljekovitu snagu isputaju samo ako su odsjeene na mjeseini. Aha. ovjek se inio zamiljenim. Doista? Doista! Alienor se potrudi da zvui uvjerljivo. Sjea se groznih greva koji su te muili? Galano iskrivi lice. Dobro su me izmuili! Napitak koji je olakao tvoje muke dobiven je od imela. Od onih koje su bile odsjeene na mjeseini. Inae ne djeluju, a tebe bi u tom sluaju moda jo i danas muili bolovi. Hmmm, proguna straar i protrlja bradu. Ako me ne pusti u Pastoralnu umu, neu moi Morweni pripraviti novu koliinu napitka. Sljedei kojemu se dogodi ono to se dogodilo tebi, Galano, morat e trpjeti najjae bolove. To ne eli, zar ne? Straar je zbunjeno pogleda, ali se onda povue. Idi onda, Alienor, ree on. Ali Paravainu ni rijei o ovome, obeaje? Naravno! Alienor se nasmijei i lagano podbode ponija. Mnogo ti hvala - i zauvijek ti elim dobro zdravlje! S tim rijeima krene prema Pastoralnoj umi. Galano je gledao za njom. Nije mogao predvidjeti da Morweninu pripravnicu dugo nee vidjeti.

Sljedeeg je dana zimovanju Obitelji Leander doao kraj. Spremili su se odmah

nakon doruka. Dok su se Laura i Lukas opratali s Kevinom, Savelle je ve nestrpljivo ekala na suvozaevom sjedalu BMW-a kojim ih je Konrad Kopfer trebao odvesti do Hohenstadta.

Na nebu iznad Hinterthura skupili su se tamni oblaci, kao da je i priroda osjetila sjetu koja je obuzela Lauru. Bila je tuna jer je uivala u vremenu koje je provela s Kevinom. Nedostajat e joj. Brzo mu je stisnula ruku. Moda se moemo ponovno vidjeti, ree ona promuklo. Moda na sljedeim praznicima? Naravno. Kevin se prisili na osmijeh. Izgledalo je kao da je rastanak i njemu teko pao. A moda i ranije, Kada? Lukas nabora elo. to time eli rei? Nita. Govori u zagonetkama, proguna mrzovoljno Lukas, a onda sjedne na stranje sjedalo automobila, Laura ga je slijedila. Maeha se okrene, nestrpljiva kao i uvijek. Moemo li napokon krenuti? Ne ekajui odgovor, Kopfer upali limuzinu. Laura se malo udila to se Mister L nije pojavio da se oprosti sa Savelle. Ali, vjerojatno su se ve pozdravili u kui. Maeha oito nije htjela svoje osjeaje pokazivati pred njima. No, Laura je znala to se odvijalo izmeu nje i gotovo dvadeset godina starijeg mukarca. To ju je inilo tunom. Jednostavno nije mogla podnijeti d a j e Savelle tako besramno varala oca. Dok se BMW kotrljao dugim prilazom, mlada se ena jo jednom okrene. Veselite li se to idemo kui? upita ona s namjetenim osmijehom. Lukasov odgovor nije bio razumljiv, a i Laura je bez oduevljenja promrmljala: Da, da, naravno. No, ipak se veselila svojoj dobroj staroj sobi. Ali prije svega, veselila se internatu i svim prijateljima i saveznicima koje e uskoro vidjeti: Kaj i Lowenstein, profesoru Morgenstemu, Mary Morgain, Percyju Valiantu, Attili Morduku - i svima ostalima. Kad su napokon skrenuli na cestu, Kevin im je mahnuo. Laura i Lukas su mu uzvratili pozdrav, sve dok im nije nestao iz vida. Lauru odjednom obuzme snaan osjeaj da e ga vrlo brzo ponovno vidjeti. U tom trenutku osjeti ugodne leptirie u trbuhu, a uini joj se i da se tamno nebo malo razvedrilo.

Kad se sljedeeg dana pred Laurinim oima pojavio dvorac Ravenstein, u njoj
se proirio topli osjeaj pripadnosti. Jedva je doekala da maeha nju i Lukasa doveze pred internat i da se urno oprosti. Dok je Savellin Mercedes-kombi kripei gumama prelazio poljunani prilaz, Laura se ogledala uokolo. Mnogi Ravensteinci koji su se upravo vratili s boinih praznika ulazili su u velianstveni dvorac. Meu njima ugleda i Philippa Boddina iz svoga razreda. Mr. Cool, kako su ga zvali, nosio je svoje sunane naoale marke Gucci i potpuno novi, supermoderni zimski kaput koji je sigurno napravio vrhunski

kroja. Glasno je s Alexanderom Haaseom, koji je oko vrata svezao Bayernov al, komentirao najnovije nogometne rezultate. Naravno, nita se nije promijenilo. Sve je izgledalo isto kao i prije praznika. Tri su kata obuhvaala srednjovjekovni dvorac, iji su debeli zidovi djelomino bili obrasli brljanom; visoki istoni toranj sa kositrenom kulom; modema sportska dvorana, koarkako igralite i rampa za skateboard. Impozantni kip Stranoga viteza koji je uvijek, izazivao strah uzdiui se meu grmljem u parku. Spomenik od sivoga granita, koji je von Ravenstein jo za svoga ivota podignuo, bio je prilino daleko od glavne zgrade. No, kip kamenoga viteza je i iz daljine Lauri izazivao trnce. Sjeanje na uasne dogaaje s krvolonim marom u danima prije Boia jo uvijek ju je ispunjavao uasom. Laura duboko udahne. 'Gotovo je', pomisli ona i tako se ohrabri: 'Odbila si njegove napade i ne mora se vie bojati!' Ali, nije jo ni dovrila misao, kad postane svjesna da vara samu sebe. Nita nije bilo gotovo - njena najvea zadaa ni izdaleka nije bila obavljena. I dalje e morati biti na oprezu pred Tamnima i drhtat e im pomisli na Stranoga viteza. Vjerojatno nee moi izbjei ni ponovni susret s groznim grmolikima. Laura okrene glavu i ispitivaki pogleda veliki grmi koje je stajalo usred istine kraj prilaza. Albin Ellerking, vrtlar internata, prije mnogo godina umjetniki ga je oblikovao u dvije ogromne doge. Kao i mnogi drugi, i ona se divila tim zelenim skulpturama - sve dok je jedne noi nisu pokuale ubiti dok su progonile nju i njene prijatelje. Za dlaku su izbjegli te opake betije i djevojica je osjeala da sljedei susret s monstruoznim dogama nee zavriti tako sretno. Nevoljko baci pogled uokolo u potrazi za vrtlarom. No, od Ellerkinga nije bilo ni traga. to je bilo neobino, otkako se Laura pridruila uvarima, stalno je imala osjeaj da je nosati ovjek tamnozelenih oiju i iljastih uiju neprestano promatra.

Laura i Lukas uu u veliko dvorite. Dok su prelazili istinu i stupili na stepenice koje su vodile do glavnih vrata, sa svih su strana pristizali prijateljski pozdravi. Laura je odzdravljala, prola izmeu krilatih lavova i uspela se uz stepenice. Pritom je bacila pogled na ogromni stup koji je pridravao krov iznad stepenica. Kip je bio visok preko pet metara i bio je sagraen u obliku diva. Osim Laure, nitko od Ravensteinaca nije znao da se zove Portak i da moe oivjeti. Na kamenom se gorostasu nije moglo primijetiti da skriva tako uzbudljivu tajnu. Naoko nepomino, sa zagonetnim je osmijehom ukoeno gledao u neku neodreenu daljinu. Laura je bila pomalo razoarana to joj nije prijateljski namignuo, kao to je to ui nio na 'dan

njenoga trinaestog roendana. Onda se, naravno, uasno uplaila, i najprije je pomislila da su je vlastita ula prevarila. No, uskoro se uvjerila da nije tako. Nasreu, jer bez pomoi snanoga Portaka ne bi preivjela uzbudljivu potragu za Kaleom svjetla. Kao ni Kaja i Lukas. U predvorju je sve vrvjelo od Ravensteinaca. Meu njima su se nalazile i Franziska Turini, Magda Schneider i Caro Thiele, Laurine prijateljice iz razreda. Vladao je veliki amor, kao u nekoj zranoj luci. Uenici su staj ali u grupama i izmjenjivali svoje vie ili manje uzbudljive dogaaje s praznika. No, Laura nije prvo pogledala svoje suuenike, ve veliku uljnu sliku na zidu nasuprot ulaza. Osjetila je olakanje kad je primijetila da jo uvijek tamo visi nepromijenjena. Silva, lijepa blijeda ena u bijeloj haljini sjedila je na svojoj livadi i s bezgraninom tugom gledala u dok joj je kraj nogu mirovao veliki crni vuk. Sva srea! Laura se i predobro sjeala da se u napetim danima zimskog solsticija svaka promjena na slici pokazala lo znamen. Svaki bi se put nala u nekoj opasnoj situaciji s Tamnima ili njihovim pomonicima. Toga joj je bilo dosta. U dugakom hodniku na treem katu nije bilo nikoga i Laura je jo bila prilino udaljena od svoje sobe kad joj do uha dopre glasna muzika. Odmah je prepoznala: Robbie Wilhams pjevao je Feel. Pjesma joj se sviala. Zgodni je Robbie imao i loijih pjesama. Kad je otvorila vrata, nesvjesno se morala nasmijeili kao to je i oekivala, Kaja Lowenstein se bavila svojim omiljenim aktivnostima. itanjem i prodiranjem rolade. Punana je djevojica sa crvenim kovrama sjedila na krevetu, naslonjena na zid s posterima kitova. U jednoj je ruci drala knjigu dok je drugom u usta stavljala komade okolade. A sigurno je dorukovala prije pola sata. Radio je bio tako glasan da je preula otvaranje vrata. Bok, Kaja! vikne Laura. Prijateljica nije reagirala. Booook! Laura je gotovo morala vikati da nadglasa Robbijev senzualni glas. Je li netko kod kue? Punana se djevojica konano pomakne. Spusti knjigu i zaueno pogleda Lauru. Ali nakon prve sekunde straha, na licu joj se pojavi ozareni osmijeh. Hej, Laura! uzvikne s olakanjem. Iznenaujue brzo skoi s kreveta i utia muziku. Onda pojuri prema prijateljici i zagrli je kao pijanac banderu. O, Laura! Taaaako sam sretna to te opet vidim. Snano je stisne i u obraz joj utisne vlani poljubac. Nema pojma koliko si mi nedostajala! Nakon to je olabavila stisak, Laura s osmijehom olakanja napokon doe do zraka. Dobro izgleda, zakljui ona bez zavisti dok je s lica brisala ostatke okolade. Stvarno si pocrnjela na odmoru.

Doista: Kajino inae tako blijedo lice koje je bilo posuto bezbrojnim pjegicama, sada je bilo bronano smee, a ta se boja izvrsno slagala s bojom njene kose. Laura je smatrala da Kaja izgleda jednostavno super. Praznici s roditeljima oito su joj dobro doli. Kako ti je bilo na odmoru? Na Laurino veliko iznenaenje, Kaja odmahne rukom i odgovori: Ah, zaboravi! Mislila sam da je Nevis super? Naravno! Otok je predivan! Ali sve ostalo moe odmah zaboraviti. Kaja opet odmahne rukom. Da sam znala to me eka, radije bih ostala u internatu nego s roditeljima otputovala na odmor. Ve nakon nekoliko dana su me samo nervirali. A kad se jo pojavila i Pinky Taxus, onda m i j e zbilja bilo svega dosta. im su starci shvatili d a j e ona moja nastavnica, poeli su se druiti iskljuivo s njom. Od jutra do mraka. Kaem ti, dolo mi je da iskoim iz koe! Jadna ti! To zaista nisi zasluila. Lauri iznenada neto padne na pamet. Je li se doktor Schwartz takoer pojavio? Kaja odmahne glavom. Nasreu, nije. Jo je samo on nedostajao. Moji me roditelji onda uope ne bi primijetili. Ve je i ovako bilo dovoljno loe! Laura suosjeajno pogleda prijateljicu. 'Mora d a j e g r o z no kad ima roditelje s kojima nikad nema osjeaj da si im vaan i da te vole', pomisli ona. Ona je u tome bila u mnogo boljem poloaju nego Kaja. Iako joj je otac bio daleko, a majka ve dugo pokojna, Laura je znala da e joj zauvijek biti sasvim blizu. Laura pogledom potrai sliku svoje majke koja je visila na zidu iznad njena kreveta. Anna Leander je uobiajenim pogledom gledala kerku, ali Lauri se u jednom trenutku uini da joj je oko lijepih usana zatitrao osmijeh. Iako je taj osmijeh trajao samo djeli sekunde, Laura je znala da se nije prevarila i preplavi je osjeaj pripadnosti. Polako se opet okrene prema prijateljici i njeno je p o m i l u j e po kosi. Nemoj to tako uzimati k srcu, Kajo. I tvoji roditelji vjerojatno ne misle nita loe. Samo ne primjeuju da u neemu grijee! Onda joj pogled padne na sat i ukoi se. ovjee! Moramo se pouriti ako ne elimo zakasniti ve prvi dan! Da! To bi bila velika teta! Ironija u Kajinom glasu bila je vrlo oita. Jedva ekam da ponovno vidim nau ljubljenu nastavnicu matematike i fizike! Pritom je tako teatralno zakolutala oima da se Laura morala nasmijati. Kaja takoer. Eto! Barem se nije zaboravila smijati, iako je za smijanje imala vrlo malo povoda.

Osmo poglavlje: *Novi uenik

Rebekka Taxus je, kao i uvijek, bila odjevena u ruiasto. ak je i boja cipela bila usklaena s kostimom. Od kombinacije je odudarala samo njena jarkocrvena kosa, spletena u dugake rasta pletenice koje je smotala u doista umjetniku frizuru. Pinky, kako su je zbog njene privrenosti ruiastoj boji zvali uenici, stajala je ispred ploe i svojim pakosnim, podrugljivim pogledom fiksirala osam uenica i sedam uenika 7.b. Nadam sse da sste sse na praznicima ssvi dobro odmorili i da sse nasstavi vesselite kao i ja. Do kraja godine nass ekaju prilino zanimljivi fizikalni problemi! 'Njen siktavi izgovor postao je jo gori', pomisli Laura dok je zajedno s ostatkom razreda iznervirano kolutala oima. Uenici se nisu ni trudili pokazati oduevljenje. Jedino se Pristavi Paul, razredni odlika i cinkaro, srdano nasmijeio nastavnici. Naravno, gospoo Taxus, ulizivao se kao i uvijek. Kaja se ve spremala da ga kriom udari u lea, ali Laura odmahne glavom, tako da je od te namjere ipak odustala. Naravno, nadam sse da ete ove godine ssvi biti usspjeni, nastavi nepokolebljivo nastavnica. To sse odnossi i na tebe, Laura! Usspjeh e ti trebati. Vie nego svima drugima, zar ne? Jo jednom krene prema Lauri i stane ravno pred nju. Pljesnivi miris njenog parfema ue djevojici u nos ju je nastavnica prodorno promatrala. Lauri se uini da je u njenim oima prepoznala opasno svjetlucanje Kako ssi provela praznike? U njenom tonu nije mogla preuti podrugljivost. Vjerojatno ssi doivjela uzbudljive sstvari, zar ne? 'Sigurno zna to se dogaalo u Hinterthuru', padne Lauri na pamet. 'Posve sigurno - a sada mi se hoe rugati.' Ah, bilo je stvarno lijepo i prilino zanimljivo, odgovori ona trudei se da zvui nemamo. Ali, nije dovoljno uzbudljivo za moj ukus. Doissta? Na trenutak je Pinky izgledala razdraeno. No, u sljedeem se trenutku sabrala i razvukla klone u znakoviti osmijeh. Ako nije bilo dovoljno uzbudljivo, ne znai da nee biti, Laura. A do Usskrssa ima jo puno vremena, zar ne? Za to sse vrijeme svata moe dogoditi - mnogo vie nego to bi moda

htjela! Nastavnica opasno suzi oi i izazivaki pogleda djevojicu. No, Laura se nije dala zastraiti i izdrala je njen prodorni pogled. Naravno, znala je da joj Taxusica pokuava proitati misli, ali nije ju ni pokuala u tome sprijeiti. Naprotiv: 'Ne misli da te se bojim!' prenijela je nastavnici mislima. Na Pinkynom se licu pojavio nervozni gr nakon to je primila Laurine signale. Ali, suzdrala se od komentari na tihu poruku. Pogled joj je preao na Kaju, a onda se vratio na Lauru. Napokon ree: Budui da sste na possljednjem tesstu prije Boia imale pametnijeg possla umjessto da nam sse pridruite, za vass ssam ossigurala posseban termin. Zato ete ssljedeeg utorka na prvom ssatu imati veliko zadovoljsstvo da nam pokaete ssvoje znanje! Laura se i predobro sjeala prolog testa: Taxusica g a j e zadala na posljednjem kolskom satu prije praznika. Dan nakon zimskog solsticija. Zbog dramatinih dogaaja su Laura, Kaja i Lukas na zimski solsticij proveli besanu no. U krevet su se sruili tek u ranim jutarnjim satima i prespavali cijeli dan. Tako su Laura i Kaja propustile za Lauru presudno vani test iz fizike koji su sada morale ponoviti. Da su uope dobile tu ansu, mogle su zahvaliti samo profesoru Morgensternu. Rebekka Taxus im je, ni ne trepnuvi, na tom proputenom testu upisala jedinicu. Laurina ansa da zavri razred je time gotovo postala ravna nuli, a samo je jo udo moglo sprijeiti da na kraju godine ne napusti internat. Na njenu sreu, ravnatelj je intervenirao i naredio da se odredi jo jedan termin za ispit iz fizike, to je Pinky morala pretrpjeti krguui zubima.

Nastavnica je Lauru promotrila sa samozadovoljnim osmijehom, a onda ponovno krene prema katedri. Tamo je otvorila svoju aktovku i iz nje izvukla hrpu testova. Da vidimo kako ssu osstali napissali..., zapone ona, kad je prekine glasno kucanje. Da? Vrata se otvore i u uionicu ue gospoa Prise-Stein, tajnica u internatu. Slijedio ju je djeak sa crnom kovravom kosom. Kad g a j e Laura ugledala, nije mogla vjerovati svojim oima: naime, djeak nije bio nitko drugi nego Kevin! Nesvjesno joj preko lica prijee osmijeh, a srce zakuca bre nego inae. Kaji nije promaklo Laurino uzbuenje. Nepovjerljivo pogleda djeaka. to je bilo?

Poznajem ga! Laura se nagne prema Kaji i uzbueno joj apne u uho: To je Kevin. Kevin Teschner! Da, i? Mora li se zato ceriti kao klaun? Kao klaun? Laura iznenaeno pogleda prijateljicu. Zato bi Kaja rekla neto tako zajedljivo? Djevojica je zamiljeno promatrala Pieselsteinicu koja je prila Rebekki Taxus i neto joj apnula u uho. Nastavnica je paljivo sluala, blagonaklono pogledala Kevina i kimnula tajnici. Kad je Pieselsteinica izila i uionice, Pinky je pozvala Kevina da joj prie i okrenula se prema razredu. elim vam predsstaviti novog IM i i lika, sikne ona. On se zove Kevin. Kevin Teschner. Odssad je i on Ravenssteinac i zato emo ga ssada vi toplo pozdraviti ! Kao i njeni suuenici, i Laura je pokucala o klupu u znak pozdrava. Istovremeno je djeaku dobacila upitni pogled: 'Zato mi nisi rekao da dolazi u Ravenstein?' inilo se da je Kevin bez problema razumio neizgovoreno pitanje - Laura je to zakljuila po njegovu izrazu lica. U tom trenutku on bezglasno izgovori: Kasnije! Kasnije e joj sve objasniti! Rebekka Taxus je Kevina smjestila u zadnju klupu i zapoela s nastavom. Sat je bio muan kao i inae, a od same pomisli na predstojei test Laura se poela znojiti.

Otila? to to treba znaiti, otila? Paravain skoi iz sedla, preda uzde svog
konja slugi i zbunjeno pogleda Morwenu. Kad se Bijeli vitez vratio iz obilaska, iscjeliteljica je prema njemu krenula tako brzo da je uplaila jato golubova koji su tamo mirno kljucali zrnje. To znai da je Alienor nestala bez traga, odgovori mu mlada ena. Kad se rano jutros nije pojavila na nastavi, nisam se zabrinula. Pomislila sam da se ne osjea dobro ili da ju je Silvanova vijest uznemirila. Ali, kad sam poslije pogledala u njenu sobu... Da? Njena putna oprava je nestala, kao i ona sama - u tom trenutku mi je postalo jasno! Eileena mi je rekla da iz smonice nedostaju slanina i kobasice. Mladi vitez zabrinuto odmahne glavom. Je li otila pjeice... ? Ne! prekine ga Morwena. Uzela je bratovog stepskog ponija. Kada? Juer naveer, oko deset sati. Tako mi je bar rekao straar na ulazu. to? Paravain se zacrveni od bijesa. Upozorio sam strae nakon to su Tamne sile upale... Znam, njeno ga prekine iscjeliteljica. Alienor g a j e prevarila. Unato ozbiljnosti situacije, preko Morwenina lica preleti osmijeh. Zacijelo je bila jako uvjerljiva. Bez obzira! ljutito puhne voa Bijelih vitezova. Straar nee proi nekanjeno! I on to naziva straom! Nije ni udo da su Crni ratnici bez imalo muke prodrli u dvorac.

Uitel j i c a mu umirujue stavi ruku na rame i lagano se osmjehne. Ako ga kazni, to nee vratiti mir. Mladi se istoga trenutka smiri. Obuzme ga neki udni osjeaj i uzvrati joj osmijehom. Moda sam trebao dopustiti da sudjeluje u potrazi za Alarikom. Moda. Morwena zamiljeno uzdigne obrve. Otkad je nestao, vie nije ona stara. A to me zabrinjava, Paravaine. Zabrinjava? Zato? Jer se bojim da joj je elja odavno pomutila razum i za to e biti spremna ui u najvei rizik. Vitez u nevjerici iskrivi lice. Znai li to da ti misli... Upravo tako. Morwena ga tjeskobno pogleda, a stisak njene ruke na njegovu ramenu se pojaa. Bojim se da e Alienor svim sredstvima pokuati

stii u Tamnu utvrdu! Peat Sedam mjeseca? upita Mary Morgain sa primjetnim zaprepatenjem i zaueno pogleda. Dok su se drugi Ravensteinci ratrkali po dvoritu i mir no uivali u velikom odmoru, plavokosa djevojica kime krhkoj nastavnici engleskog i francuskog jezika. No, nakon kratkog razmiljanja, ona odmahne glavom, ao mi je, Laura. Naalost, ne mogu ti pomoi. Jesi li pitala Percyja? Naravno da ga je pitala. Ali, Percy Valiant je bio isto toliko zbunjen kao i gospoica Morgain. Zbilja sam neutjean, mademoiselle Laura, odgovorio je on svojim smijenim naglaskom kojega je bilo nemogue imitirati, ali bojim se da nikako ne mogu zadovoljiti tvoju znatielju! Tada joj je predloio da se obrati Mary Morgain ili profesoru Morgenstemu. Slian joj je prijedlog dala i njena nastavnica. Zato ne upita Aureliusa? On je jo od pradavnih vremena u slubi Svjetla i objedinjuje sveukupno znanje uvara. Mi ostali jo mnogo toga moramo nauiti da barem priblino baratamo znanjem koje ima on. Na putu do tajnitva, Laura se pomalo ljutila na samu sebe. Odmah je naslutila da joj Percy i Mary nee moi pomoi. Trebala je vjerovati svome instinktu i odmah upitati ravnatelja. Ako je osim patera Dominikusa postojao jo netko tko joj je mogao pruiti informaciju o Peatu Sedam mjeseca, to je zasigurno bio profesor Morgenstern. Osim toga, inilo se da dobro poznaje slijepoga monaha. Do sljedeeg susreta s knjiniarom bilo je jo pet dana, a tako dugo Laura nije htjela ekati. Gorjela je od elje da to prije otkrije tajnu Peata. Naposljetku, inilo se da je on za nju od najvee vanosti. Pieselsteinica nije bila oduevljena kad joj se pojavila u tajnitvu. Kako si ti to zamilja, Laura? zapiti ona. Ne moe ravnatelja tek tako smetati. Zna d a j e zbog nedavne bolesti u zaostatku s poslom i da sada to mora hitno nadoknaditi. Ali - doktor Schwartz ga je za to vrijeme zamjenjivao. Zar ne, gospoo Piese... Laura pocrveni i brzo se ispravi. Ovaj... gospoo Prise-Stein? Tajnica je otro pogleda. Quintus Schwartz samo djelomino moe voditi internat. On je mogao obavljati i ono najnunije da bi u internatu odrao red. Napokon se smekala i uvela Lauru u ravnateljev ured. Kad je Laura ula, Aurelius Morgenstern je mino podigao pogled sa stola. Molim te, budi li liti kn, proguna on mrzovoljno. Imam samo pet lila vremena. i Samo pet minuta? Ali... Doista mi je ao! prekine je profesor osorno pogleda na hrpu dokumenata na stolu. Imam posla preko glave. Zato poni! Laura se pokori sudbini. to je krae mogla, ispriala je najutjecajnijem od

uvara to joj se sve dogaalo na unskim praznicima. Svoj turi izvjetaj zavri pitanjem. Oni nikada nee odustati, zar ne? Ne, Laura, sasvim sigurno nee! potvrdi joj profesor Borba izmeu nas i njih trajat e do kraja vremena. Djevojica zabrinuto kimne glavom. Onda e i dalje svim silama pokuavati ukrasti Kale svjetla? Aurelius kimne. Naravno, Laura, to drugo? Shvaam da se brine, ali za to nema razloga! Kale je skriven na sigurnom mjestu, a samo ja i uski krug pouzdanih ljudi znamo kako se do njega dolazi. Znam! ubaci se Laura. Ali, Tamni su u ono vrijeme takoer mislili d a j e njihovo skrovite sigurno i ni u snu nisu raunali da u ja nai Kale! To je istina, prizna profesor. Pogrijeili su kad su ti podcijenili. A tako neto se nama nee dogoditi - sasvim sigurno ne. Kale je zatien najjaom silom koja postoji pod suncem. I sam Borboron, voa Tamnih, toj sili nije dorastao.

Djevojica ga skeptino pogleda. Jeste li sigurni? Potpuno siguran! Zato je posve iskljueno da e Kale ponovno pasti u ake Tamnima. Ne brini, Laura! Na sljedeoj proslavi Ostare vratit e ga na Aventerru i konano e opet zauzeti svoje mjesto u labirintu Gralskog dvorca, koje mu je namijenjeno od poetka vremena. A ako sve bude dobro, ak e moi spasiti oca! Profesorove su je rijei smirile: ispuni je novo pouzdanje. No, kad ga je upitala za Peat Sedam mjeseca, Aurelius Morgenstern je vrlo udno reagirao. Na trenutak se u nju zagledao pogledom prepunim najveeg zaprepatenja - a onda je problijedio. A moda se i prevarila? Morgenstern je prirodno bio blijed, a teka bolest koja ga je pogodila malo prije Boia na njemu je takoer ostavila traga. U svakom sluaju, Aurelius se brzo sabrao. Ali, njegovo je pitanje kod Laure izazvalo zaprepatenje. to bi to trebalo biti, taj Peat Sedam mjeseca? Kad bih to znala, sigurno ne bih dola k Vama. Nadala sam se da ete mi Vi... Doista mi je ao, prekine je profesor. Ali, moram te razoarati: ne mogu ti dati nikakvu informaciju o tom peatu! Ne? Profesor Morgenstern odmahne glavom. Ne. Prije no to je djevojica uspjela dati oduka svom razoaranju, otvore se vrata i u ured stupi Pieselsteinica, ruku punih omotnica. Pota, gospodine profesore, ree ona i pisma stavi na stol.

Morgenstern ih rastreseno pogleda, a onda zastane i iz hrpe izdvoji poduu omotnicu. Adresa je bila napisana starinskim rukopisom koji je Laura jedva mogla deifrirati. Morgenstern uzbueno otvori omotnicu i napeto pone itati, i dok je pogledom prelijetao po pismu, vidljivo se namrti. Oito je zaboravio sve oko sebe. Tek kad se Laura nakaljala, postao je svjestan da jo uvijek stoji u njegovu uredu. Ali, Laura. Izgledao je uzrujano. Hoe li me, molim te, sada ostaviti samoga? Naravno. Laura ustane i ispitivaki promotri Morgensterna koji se opet udubio u pismo. Do vienja. enja, odgovori odsutno profesor i napeto nastavi itati tajanstveno pismo. Na vratima se Laura jo jedanput okrene i posljednji put pogleda. Uplai se, jer ako se nije potpuno prevarila, profesor Aurelius Morgenstern je sada bio sasvim blijed. Mrtvaki blijed.

Lukas se dobrovoljno

javio da primi Kevina u sobu. Bio je jedan od

rijetkih Ravensteinaca koji su bili sami u sobi. Budui da se ve na zimskim pravnicima sprijateljio s djeakom, znao je da e s njim moi dijeliti sobu. Iako e sigurno morati proi jo mnogo vrijeme prije nego to se potpuno naviknu jedan na drugoga. Lauri se tek na zajednikoj veeri pruila prilika da upita Kevina za razlog zbog kojega je promijenio kolu. Sasvim je neusiljeno u blagovaonici zauzeo mjesto za njenim stolom. Ostali su se morali malo stisnuti. inilo se da Kaja time nije bila oduevljena. Mrgodno je sebi u bradu promrmljala: Zar nije bilo drugog slobodnog mjesta? Laura nije obraala panju na prijateljiino gunanje. 'Danas nije Kajin dan', pomisli ona. 'Bolje da je jednostavno ostavim na miru.' S druge strane, Magda Schneider se Kevinu veselo nasmijeila. Super, konano vidimo neko novo lice, ree ona zadovoljno. Kad sam se sjetila da u opet morati gledati iste njuke, dolo mi je da u bolnici ostanem tjedan vie nego to je trebalo! Iako je Magda tek prethodnog dana bila otputena iz klinike, oito je opet bila u svojoj najboljoj formi. Teke ozljede koje je uzrokovao Strani vitez zacijelile su bez posljedica, to je Lauri donijelo neopisivo olakanje. Kameni je Reimar Magdu napao samo zato to ju je u mraku zamijenio s njom. Bilo kako bilo, Magdino je nepresuno brbljanje sada odzvanjalo jo jae nego prije. Zato Laura nikako nije uspijevala postaviti pitanje koje ju je muilo jo od sata

fizike. Pretekla ju je znatieljna Magda koja je Kevina upitala: Zato si, zaboga, odabrao ba Ravenstein? Kevin se razdragano naceri. Sasvim jednostavno: ovo sam dvoje pritom pokae na Lauru i Lukasa -upoznao na praznicima. I onda sam pomislio: ako mogu oni, mogu i ja, zar ne? A za ostalo se pobrinuo ujak Max! Pogled koji mu je dobacila Kaja bio je tako otrovan da bi i najvea kobra pozelenjela od zavisti. Jasno - kad ovjek za ujaka ima bogatuna kao to je Maximilian Longolius, onda e mu se svugdje pod noge podmetati tepih! Kaja bijesno ustane i ode do vedskog stola. Lauri je bilo neopisivo neugodno. Iako vie nije bila ljuta, otila je za prijateljicom i oitala joj bukvicu. Zato si tako odvratna prema Kevinu? Nita ti loe nije uinio. Dok je Kaja grabila jo jednu porciju pageta, osjeala se kao da joj je netko upravo nametnuo doivot n u zabranu jedenja okolade. Naravno da nije! Ne mogu podnijeti da netko dobiva poseban tretman samo zato to je sluajno neak nekog tajkuna! Prekine se i iskosa pogleda Lauru. to? Osim toga, to? Osim toga, ne razumijem zato tog tipa doslovno guta oima! Bulji u njega kao d a j e Leonardo DiCaprio! Znai, to je bio razlog: Kaja je bila ljubomorna na Kevina! Oito se bojala da e joj oteti Laurinu panju. Kakva glupost! Ne mogu vjerovati! Laura joj dobaci pogled pun prijateljstva. Vrati se tamo i prestani se duriti! Kevin je totalno drag. Uvjerit e se u to. Kaja je jo uvijek izgledala skeptino. Vidjet emo! ree ona rezervirano i zagrabi jo jednu licu tjestenine.

Dok su se vraale prema stolu, Kaji neto padne na pame t . Kada e se nai
s tim paterom... uf... Dominikom, ili kako se ve zove? U ponedjeljak ! Jedva ekam ! U ponedjeljak? Kaja je uasnuto pogleda. O, ne, reci mi da nije istina! to ima protiv ponedjeljka... Test iz fizike, kojega piemo u utorak na prvom satu! upadne joj prijateljica u rije. Ne bi nam kodilo da ponedjeljak popodne iskoristimo za uenje, zar ne? Laura je upravo htjela odgovoriti kad joj put preprijei Ronnie Riedel. Rairi se ispred nje i glupavo se nasmije. Nisam mislio da u te opet vidjeti ivu, Laura, naruga se on. Pritom je govorio tako glasno da su ga svi uokolo uli. Laura iznervirano stisne oi. to bi ta glupost trebala znaiti, Ronnie? Djeakov se osmijeh jo vie proiri. Zar nisi bila na skijanju?

Da, pa? Kladio sam se da e slomiti vrat. Ili tvrdi da zna skijati? Djevojica ljutito iskrivi lice - to si taj tip umilja? Laura osjeti kako iznutra poinje titrati od bijesa. U svakom sluaju bolje od tebe! sikne ona.

Dok ju je Kaja uzbueno gurala u stranu, podli se djeakov osmijeh proiri na cijelo lice. U meuvremenu je na sebe privukao panju mnogih uenika koji su sa zanimanjem pratili prepirku. inilo se da je to bilo ba po Ronnijevom ukusu. Jo uvijek se smijeei, ogleda se oko sebe, a onda se opet okrene prema djevojici. Ah, doista?, ree podrugljivo. Onda sigurno nema nita protiv da svoje 'veliko znanje' i dokae, zar ne? Kaja Lauru energino povue u stranu. Nemoj se navui na to! sikne joj panino u uho. Ronnie je najbolji u skijakom savezu. Nema nikakve anse protiv njega! Ali Lauru se vie nije moglo zaustaviti. Prihvaam! Kad i gdje? Ronnie je odgovor ispalio kao iz pitolja: Sljedeeg utorka nakon nastave - na Volovskoj glavi! O, ne! protenja Kaja. Laura mrko uuti. Na Volovskoj glavi nalazila se najopasnija staza u cijelom kraju. Nije zahtijevala veliko znanje, nego i jo veu hrabrost. Dotad se Laura nije usuivala poi na tu stazu. Naravno, Ron- Riedel je to znao i sigurno je upravo zato odabrao tu stazu. Sve je to munjevito prolo Lauri kroz glavu i na trenutak joj doe da odustane. Ali onda se pri domisli. 'Savladala sam stazu na Paklenoj guduri', pomisli ona, a i bob-stazu. Ni Volovska glava mi nee predstavljati problem. Osim toga, nije mogla i nije htjela sada odustati. Pogotovo ne jer je u pitanju bio Ronnie Riedel! OK, ree ona hladno. Sljedei utorak nakon nastave. Bit u tamo. A nadam se da e biti i ti - ako se prije toga ne upia u hlae! Tim je rijeima sluatelje pridobila na svoju stranu. Posebno je Max Smrdljivko njitao poput magarca, to je samo pojaalo Ronnijev bijes. Laura g a j e ostavila da tamo stoji probivi si put kroz gomilu gledatelja. O, ne, Laura! uzdahne Kaja. Poludjela si! Radije bih poludjela nego bila kukavica! zajedljivo joj odvrati Laura. No onda se opet razvedri i nasmijei se prijateljici. Ne boj se, Kaja, sigurno nisam poludjela. Skijam puno bolje nego to on misli! Moe biti. Kaja je djelovala neobino ozbiljno. Samo se upitaj je li to

dovoljno da krene protiv Ronnija Riedela.

Ponedjeljak

je napokon stigao. Percy Valiant se ljubazno ponudio da

Lauru odveze do samostana. Vjerojatno je i on htio saznati vie o tom tajanstvenom peatu. Nakon posljednjeg nastavnog sata sjeli su u stari nastavnikov Peugeot i krenuli. Bili su jo samo nekoliko kilometara udaljeni od Hinterthura kad je na radiju zasvirala poznata pjesma: Angie, koju su pjevali Rolling Stonesi. Lauru neto bolno stisne oko srca. Angie je bila jedna od najdraih pjesama njenog oca. U noima nakon uasne nesree njene majke, Marius zbog Annine tragine smrti i tuge nije mogao spavati i najee je sluao turobne pjesme Rolling Stonesa. Laura je pretpostavila da je u njima traio utjehu i zaborav. Anna i on su se, naime, prvi put sreli na koncertu Stonesa i tamo su se besmrtno zaljubili jedno u drugo. 5w>Laura je alosno sluala hrapavi glas Micka Jaggera, a rijei je ve odavno znala napamet. Jo uvijek su odzvanjale u njenom srcu: Angie, I still love you, remember ali those nights we cried... Naposljetku tuno pogleda Percyja. Zna li to mi nije jasno? Nastavnik tjelesnog je iznenaeno pogleda. to? Ako tata tako dobro vlada putovanjima snovima kako uvijek tvrdi zato onda ne pokua s nama stupiti u kontakt? Nemam pojma, Laura. Ali mislim da postoji dobar razlog zato nam se Marius ne moe javiti. Ali, to bi to moglo biti? to bi tati moglo biti i nije od Lukasa i mene? Percy je samo zbunjeno odmahnuo glavom. Zbilja nam. Nemoj time vie razbijati glavu! Laura se opet zagleda u cestu. Iznenada joj na um padne ideja. Kako bi bilo kad bi mi otili na putovanje snovima na Aventerru? Mi? Na Aventerru? Percy je iznenaeno utio, a onda energino ree: Bojim se da e nam ta mogunost ostati nedostina. Ali, zato? Ako je tata otamo mogao doputovati u Rioju sobu, onda je sigurno mogue i obrnuto zar ne? Percy teko uzdahne i zamiljeno odmahne glavom. Reci ve jednom, Percy! Nastavnik napue obraze i onda glasno ispusti zrak. Ne znam ba kako bih ti to objasnio. to je u tome tako teko? Ili ide ili ne ide! Strpi se, Lauro, strpi se! Percy je izgledao uzrujano . Odmah u ti objasniti sr problema. Stvar izgleda ovako: meni je, naalost, nemogue otii

na putovanje snovima u svijet mitova... Ali, kako je onda tata mogao... Percy se nije dao smesti i mirno je nastavio: No, moda je za tebe to u granicama mogueg. Zbilja? Da - barem teoretski. U teoriji je sasvim zamislivo da putovanjem snovima prijee granice naega svijeta.

A kako? Percy joj dobaci prijekoran pogled. Kako u ti objasniti ako me stalno prekida? Budi malo mirna da ti mogu objasniti bit. Laura uzdahne. Dobro, dobro, ree ona pokorno. Dakle - kad su dva uvara meusobno povezana jakom emocionalnom vezom, onda ih ni granice svjetova ne mogu sprijeiti da pomou putovanja snovima nau put jedan do drugoga. Iz tog te je razloga Marius uspio posjetiti na trinaesti roendan - jer su njegovi osjeaji prema tebi jai od zakona prirode! Super! razveseli se Laura. Onda i ja mogu posjetiti Aventerru! Nastavnik odmahne glavom. Samo u teoriji! naglasi on. Kao prvo, tvoje se sposobnosti jo nisu dovoljno razvile... Laura mu s predbacivanjem upadne u rije. To si mi ve rekao prije nego to sam prvi put otila na putovanje snovima! Ali, ipak mi se posreilo i tako sam uspjela pronai uvjerljive dokaze o Rauenhauchovom skrovitu. U to sam vrijeme imala mnogo manje iskustva i nisam skoro nita o tome znala! A otada sam ak i udbenik profesora doktora Moebiusa Sandmanna nauila gotovo napamet! Laurin je entuzijazam zabavljao Percyja. Znam, ree on. Ima pravo. Ali, u to vrijeme je postojala jedna bitna razlika. A da? Laura je zvuala neuobiajeno otresito. Mais oui! A ta bi bila?

Onda si sasvim jasno znala cilj svojega putovanja, a u ovom sluaju, nitko sa

sigurnou ne moe rei gdje se Marius u ovome trenutku nalazi. Naravno - tata je u tamnici Crnih ratnika. Zarobili su ga. To sam vidjela vlastitim oima! Znam! No, usprkos tome, ne znamo gdje je tono. Kraljevstvo Crnoga kneza je ogromno, Lauro, i ako Mariusa doista dre u Tamnoj utvrdi, kao to pretpostavljamo, ne moemo znati gdje se exactement nalazi. Ne zaboravi da se radi o velikom dvorcu u kojem postoje mnoga mjesta gdje dre zarobljenike. Svejedno! Ba ga zato moram potraiti! Percy umorno iskrivi lice. Molim te, Lauro: kad bi na istu sreu otputovala u Tamnu utvrdu, u sluaju da te tamo netko nae, bilo bi to ravno samoubojstvu. Bolje si izbij tu ideju iz glave i strpi se do proslave. Onda e kroz arobna vrata moi otii na Aventern i zamoliti Elysiona i njegove sljedbenike da te podue. S njihovom e pomoi potraga za tvojim ocem imali neusporedivo vee izglede da uspije! Laura samo utke pogleda nastavnika tjelesnoga. U njegovim je oima proitala da joj je radije htio rei neto drugo i da joj je htio podariti nadu da e uskoro vidjeti oca. Meutim, uvjeti to nisu doputali.

meuvremenu su stigli do Hinterthura. Snjeni je pokriva, koji je jo

prije nekoliko dana prekrivao c i j e l o mjesto, sada gotovo netragom nestao. Snijeg se otopio, a bilo ga je jo samo na visoravnima i na vrhovima okolnih planina gdje je blistao na popodnevnom suncu. Sreom, snijeg se otopio i na uskoj cestici koja je vodila do samostana i tako je Percy mogao, bez obzira na zavoje, odravati ujednaeni tempo. Laura je gotovo osjeala vrtoglavicu jer su otri zavoji jako zanosili auto. Odjednom, kao niotkuda, osjeti opasnost. Pazi, Percy! vikne ona glasno.

Deveto poglavlje: * Tajna knjinica

Iako nije vidio nita odreeno, nastavnik Odmah reagirao. Skrenuo je u stranu i istovremeno stao na konicu. Dok je Peugeot kripei gumama jurio prema rubniku, iza lijevog se zavoja pred njima se stvorio teretni kamion. Crni teretni kamion. Laura ga je odmah prepoznala: bio je to isti auto koji ju je u vrijeme zimskih praznika pokuao ubiti! Vozio je takvim paklenskim tempom, kao da ga ganjaju vrazi. Ni taj put Laura nije vidjela vozaa, sunce je bljetalo u vjetrobran i onemoguavalo pogled u unutranjost automobila. Laura je uasnuto zurila u teretni kamion koji je sve veom brzinom jurio prema njima. Laura vrisne. Ve je izgledalo da je sudar neizbjean - a onda je vozilo u posljednjem trenutku promijeni smjer i za dlaku promai Peugeot. Nekoliko sekundi kasnije jezivi je kamion stajao u daljini. Percy je zaustavio auto na rubu ceste, a kamion je nestao iza sljedeeg zavoja. ulo se jo samo zavijanje motora. Laura tek onda shvati da drhti cijelim tijelom. Ruke su joj se tresle poput lia na jesenskom vjetru. Percy je, naprotiv, glasno dao oduka svom bijesu. Sacre bleu! ljutio se on. Taj idiot mora biti complement lud! Taj idiot? Naravno! Kako bi ti opisala nekoga tko vozi takvom ludom brzinom i dovodi ljude u opasnost? Nisam te to pitala, Percy. Vie bih voljela znati jesi li siguran da je u autu uope bio neki voza? Ha? Ne razumijem, Lauro. Naravno da je netko sjedio za upravljaem, samo ga mi zbog odsjaja sunca nismo mogli vidjeti. Sve drugo je nezamislivo. No, kad ga je Laura podsjetila na automobil bez vozaa koji je u Hinterthuru pojurio na nju i patera, nastavnik se zamislio. Moda bismo ga trebali slijediti i provjeriti identitet vozaa? - Ako vozaa uope ima, naravno, doda on osmjehnuvi se. Laura odmahne rukom. Radije ne. Nemojmo ostaviti patera da nas

nepotrebno eka! Kad su stigli do samostana, na dolinu se ve sputala tama. Na nebu su se pojavile prve zvijezde. Na istoku je svijetlio blijedi polumjesec. Brat Anselmo, punani vratar, odmah je prepoznao Lauru. Bog zna da nisam raunao na to da e se tako brzo opet nai pred naim vratima, ree on zadihano dok im je otvarao vrata. Ali kako na dragi brat opat u svojoj mudrosti uvijek kae: Boji su putovi nedokuivi i nitko ne moe predvidjeti to nam je namijenio. Nakon to mu je Laura objasnila da ima dogovor s paterom Dominikusom, rumeni se debeljko najprije ponudio da ih otprati do knjinice, no onda se predomislio i pomalo bojaljivo pogleda Lauru. Zapravo, ve drugi put, zar ne? Da, naravno!

Onda me moda moe potedjeti tog puta? Da, naravno. Nai u knjinicu sama. Na vratarovom licu pojavi se izraz olakanja. Pomisao da e morati pretrpjeti napor od dvjestotinjak koraka uinila mu se gorom od svih biblijskih zala ujedno. Laura i Percy mu se veselo nasmijee i krenu prema unakrsnom prolazu. Kad su tamo stigli, djevojica se znatieljno ogleda n.i sve strane. Nadala se da e ponovno sresti Alarika. No djeaka nigdje nije bilo na vidiku, kao ni Mljacka. I 'mjesto njih, Laura ve izdaleka opazi da su vrata knjinice irom otvorena. udno, pomisli dok je urila prema ulazu. to ti je udno? Percy nije pourio za njom. Vratar nam je proli put objasnio da pater Dominikus ne trpi da vrata knjinice ostanu otvorena... Laura i Percy uu unutra u napetom iekivanju, ali od knjiniara nije bilo ni traga. Laura pogleda prema stolu. Za razliku od prolog puta, tamo sada nije gorjelo nikakvo svjetlo. Nije se uo ni najmanji zvuk, i Lauri se na trenutak uini kao da se na knjinicu spustila mrtvaka tiina. Pogled joj uhvati Percyjev. No nastavnik samo bespomono iskrivi lice i slegne ramenima. Laura glasno vikne: Patre? Patre Dominikus? Ne dobi odgovora. Paatre Dominikus! Laurin je uzvik tako jako odzvanjao u tami da bi i gluhome otpale ui - ali ni tada nije dobila odgovora. 'Neto tu ne valja!'

proleti Lauri glavom. 'Neto se dogodilo.' Tjeskobno i polako krene dugim prolazom; Percy je hodao odmah pored nje. Kad su skrenuli za posljednju policu, Laura je vidjela da za stolom nema nikoga. Moda je zaboravio da se dogovorio s tobom i ve se povukao u svoju sobicu. Laura uvjereno odmahne glavom. Ne vjerujem. Osim toga, nikada ne bi ostavio otvorena vrata. Iako su vrlo brzo pretraili cijelu prostoriju, pregledavi svaku policu i svaki odjeljak, od patera Dominikusa nije bilo ni traga. Ve su htjeli odustati i obavijestiti opata Gregora o knjiniarevom nestanku, a onda Lauri na pamet padne ideja. Percy, pogledaj! Pokae na visoke police koje su stajale kraj zida iza radnog stola. Dok su druge police bile gotovo spojene jedna s drugom i meu njima nije bilo nikakvog prostora, izmeu tih dvaju polica bila je pukotina. Jedna savim mala rupa. Sljedeeg je trenutka Laura otkrila razlog upadljivoj pukotini: desna se polica pomicala. Kad ju je povukla, odmah se nala pred ogromnim vratima. Nevidljivi su drai morali biti dobro nauljeni jer otvaranje vrata nije uzrokovalo nikakav zvuk. Oito su tajna vrata esto bila u upotrebi. Iza nji h je u zidu zjapila jedna tamna nia. Percy iz torbe izvue upalja, upali debelu votanu svijeu u svijenjaku na stolu i posvijetli u otvor - i tamo otkriju eljezne zavojite stepenice koje su vodile u dubinu. Stupi naprijed sa svijeom u ruci. Zrak koji ga je zapuhnuo bio je iznenaujue svje. Nije osjetio ni plijesni ni zadah raspadanja. U nosu im je zapravo bio jedan ugodni proljetni miris. Drhtavo je svjetlo bacalo jasne sjene na stare kamene zidove stepenita. U njemu su im koraci muklo odzvanjali dok su se sputali u podrum. Ubrzo su stigli na cilj. Put su im preprijeila velika vrata okovana eljezom. Percy nije dugo razmiljao; odmah je pritisnuo bravu - istoga se trenutka vrata neujno otvore. Pred Laurom i Percyjem nalazila se iznenaujue visoka prostorija s brojnim policama za knjige i nije bilo teko shvatiti da se radilo o jo jednoj knjinici. Velika je soba visinom premaivala ak i knjinicu u prizemlju, a obasjavalo ju je njeno srebrnkasto svjetlo iako se nije vidio izvor svjetla. Kako je to bilo mogue? Laura zapanjeno ue i pogleda uokolo. Percy ugasi svijeu i poe za njom. Kad je djevojica podigla pogled prema stropu, koji se iznad dvorane protezao poput balkona, na svoje veliko uenje shvati d a j e cijela prostorija prekrivena prekrasnim zvjezdanim nebom. Tako vjernu presliku nonog neba

Laura nikada prije nije vidjela. Pritom se inilo kao da se na njemu neprestano ukazuju nove zvijezde, ba kao da su se upravo u tom trenutku rodile. 'Ali, to je nemogue', pomisli Laura. Sigurno se varam! A onda joj panju privue jo jedna neobinost: na svjetlucavom nebu nalazila su se dva mjeseca. Na vrhu je stajao isti blijedi polumjesec kakvoga je Laura vidjela na horizontu iznad planina dok su se vozili do samostana. Nedaleko od njega na prekrasnom svodu svjetlucala je sjajna plava zvijezda - Zemlja! Fantastino! gotovo bez daha uzvikne Percy. Prekrasno je i neizmjerno fantastino! Ima pravo. A jo je fantastinije to to se ini kao da te zvijezde obasjavaju prostoriju! Ali to, naravno, nije mogue, zar ne? Nastavnik spusti pogled i gotovo prijekorno pogleda svoju uenicu. Ah, Lauro! Razoarano uzdahne i umorno odmahne glavom. Mislio sam da si iz prologodinjih dogaaja izvukla ispravne pouke. Ali, izgleda da sam se prevario. Kada e napokon shvatiti da na naem svijetu postoje stvari koje prelaze granice ljudskog poimanja i da su nam zato neshvatljive? Laurini obrazi pocrvene od srama. ao mi je, Percy, promrmlja ona jedva ujno. Ali sve mi je to jo novo - i teko mi je sve pojmiti. Zapanjeno je koraala izmeu polica ne skidajui pogled sa stropa kako joj ni najmanji detalj ne bi promaknuo. A tada ugleda zvjezdanu formaciju koja joj je bila nepoznata. Sastojala se od sedam zvijezda, u kojoj je jedna od njih bila sjajnija od svih drugih! Pogledaj! Pokae na neobino nebesko tijelo. Prekrasno, zar ne? Zna li kako se ono sazvijee zove? ao mi je, Laura, ali nikada ga prije nisam vidio. Iako - mislim da prilino slii Plejadama koje se takoer nazivaju Sedam zvijezda. Sedam zvijezda? Laura se udila. Nikad ula. Krene u smjeru sazvijea, a onda se spotakne o neki veliki predmet koji je leao na tlu.

Izgubila je ravnoteu i morala se pri drati da ne bi pala. Zaprepateno spusti pogled - i vrisne od uasa. Na kamenom je podu pred njom beivotno leao ovjek - pater Dominikus. Njegove su slijepe oi bile irom otvorene, a usne oblikovane u vrisak. Iz grudiju mu je strao no. Iz rane je liptala krv i kapala u tamnocrvenu lokvu koja se napravila pored njegovog trupa.

Alienor se s mukom pokuavala odrati u sedlu viepskoga ponija koji je

tekim koracima kaskao stazicom. Njeno njeno tijelo ljuljalo se amo-tamo i bila je iscrpljena, a muila ju je i uasna glad. Jelo koje je uzela iz Hellunyata davno je iskoristila. Jahala je bila ve due od tjedan dana. No, arobnjaci je jo uvijek je nisu pronali. Tumarala je Karuun-visoravni kao i obalama Jezera sjeanja. U jednom malom ribarskom selu na rubu ogromnog mora ula je da se oni obino zadravaju u Zemlji rijenih ljudi i odmah se uputila tamo. Hranila se plodovima polja i ume. Isprva nije ni primjeivala kako su skromni njeni obroci. enja za hranom je uporno tjerala dalje. Ali s vremenom je poeljela normalan obrok. Sama pomisao na to izazivala joj je kruljenje u elucu. Najednom poni zastane, zarza i estoko zatrese to je, mali moj? to ti je? Viepski poni opet nemirno zarza. Alienor pogleda. U dalekoj nizini koja se pred njom protezala preko horizonta, na svjetlu obaju mjeseca nonog neba nad Aventerrom, svjetlucale su vijugave srebrne vrpce nebrojenih rijeka - gotovo je stigla do Zemlje rijenih ljudi, iako e sigurno jo morati jahati satima dok ne stigne do prvog naselja. Moda e joj se tamo napokon osmjehnuti srea i naletjet e na arobnjake elja? Alienor je briljivo isplanirala svoju akciju: pridruit e se arenim zavodnicima i praviti se da vjeruje njihovim lanim obeanjima. Zato bi ti Deshiristanci posumnjali? Vjerojatno im je svejedno zato ih je netko odluio slijediti. Najvanije je za njih bilo da Borborona opskrbe novim pomagaima. Nikada im nee pasti na pamet da se dobrovoljno predala u njihovo zarobljenitvo zato to je u Tamnoj utvrdi htjela potraiti brata. Ponijevo rzanje prene je iz misli. Dobro je, pokua ga smiriti. Mislim da znam to hoe: ni ti vie nema volje za nastavak puta, zar ne? Ti si tako er umoran i gladan kao i ja. Djevojica pogleda gdje bi se mogla ulogoriti. U blizini je bila jedna mala uvala obrasla vunastim aom. Rub uvale bio je obrastao grmljem, a ako se nije varala, ulo se ak i grgoljenje izvora - to je bilo mjesto za kamp kakvo si je samo mogla poeljeti! Poni prilino bezvoljno zakoraa u tom smjeru. Izgledalo je da je doista na kraju snaga. Alienor sjae pored izvora i skine poniju sedlo i uzde. Dobar tek, ree ona osmjehnuvi se i pomiluje vjernoga konja po vratu. Trava izgleda vrlo sono! Sigurno e ti prijati! Konji puhne i ne pomakne se s mjesta. 'Neobino', pomisli djevojica. 'Je li preumoran ak i za pau?'

Zamiljeno sa sedla skine pokriva. Kad je krenula prema grmlju da ga tamo prostre, svakim je korakom

osjeala sve veu vruinu. inilo se da dolazi direktno miju. Alienor ga iznenaeno promotri. Je li bilo da se radilo o Vatrenom grmlju? esto je slutiti o tim neobinim biljkama ije su domovine bile bezline Vatrene ume, ali nikada ih osobno nije vidjela. Takvo je grmlje izgledalo sasvim obino, lie mu je bilo zeleno i sono i imalo je oblik malog plamena. To e mi dobro doi', pomisli s olakanjem Alienor, neu morati paliti vatru.' I djevojica prostre pokriva, klekne i zagladi ga. T o p l i n a je bila ugodna - i inila ju je pospanom. Alienor se htjela ispruiti kad zauje frktanje. Uplaeno se prene - i ukoi se: bila je okruena utim Otrovnim uljaima! Te su ivotinje bile vee od make, imale su jajolike glave i korpionske repove. Priuljale su joj se svim neujno. Alienor osjeti da se usprkos vruini iznenada poela smrzavati. S jednim se Otrovnim uljaem mogla nositi - ali ne i sa cijelim tucetom. A bode, koji je bio jedino oruje koje je sa sobom ponijela na put, nesmotreno je ostavila u bisagama na sedlu koje je lealo u travi, udaljeno oko deset koraka. Podmukle su se ivotinje pribliile. Podigle su repove sa smrtonosnim otrovom. No, nisu samo njihovi repovi bili opasni, ve i dugi, ravasti jezici meu otrim zubima kojima su munjevito palucali. Na njima su bile male kukice koje su isputale sekret kojim su uljai omamljivali rtve prije nego to bi im zadali smrtni udarac. Alienor je bila posve bespomona. Kao skamenjena zurila je u ivotinje. Je li to bio kraj? Nakon to je prvi

Otrovni ulja otvorio gubicu s namjerom da svoj ljigavi i snani jezik ovije oko tijela djevojice i baci je u zrak, Alienor uasnuto pogleda uvis i zagleda se ravno u oi ogromne Letee hobotnice koja je lebdjela iznad nje. U tom joj trenutku tijelo obaviju dva grabeljiva vrka jezika, ulja je podigne i priblii gubici na donjoj strani svog ljigavog tijela. Trenutak prije nego to e je udovite zagristi, Alienor osjeti otre rubove hobotniinih krakova - letei ju je grabeljivac oteo iz uljaevog stiska!

Iz grudiju patera Dominikusa strao je no - netko g a j e

ubio. Kad se

Laura malo sabrala, htjela mu je opipati puls, ali ju Percy zadri. Ne diraj! opomene je on. Ni u kom sluaju ne smijemo ostaviti svoje tragove, Lauro, a njemu, naalost, vie ne moemo pomoi. Sjedinio se sa svojim vjenim duhom. Percy je imao pravo. Ovdje vie nita nisu mogli uiniti. Duboko okirani, potrali su prema izlazu, no doekala su ih zakljuana vrata. udno - zar ih nisu ostavili otvorenima kad su uli u tajni podzemni arhiv? Jesu li se moda sama od sebe zatvorila dok su oni obilazili police i promatrali strop? Laura pritisne kvaku, ali vrata se ne otvore. Pokuala ih je gurnuti - ali ne pomaknu se ni milimetra. ak i kad je Percy zgrabio kvaku i kad su ih pokuali otvoriti zajednikim snagama, nisu ih uspjeli otvoriti. Netko ih je zakljuao. Netko ih je - zarobio! Laura brzo iz torbe izvue mobitel u namjeri da pozove pomo. No, ve prvi pogled na ekran naveo ju je da rezignirano uzvikne: Nema signala! Dovraga! Razoarano spremi telefon i divlje pone akama lupati po vratima. Nemoj, Lauro! No djevojica ne poslua. Tako je dugo bubnjala po vratima da su je poele boljeti ruke. Tek onda je prestala i bespomono pogledala Percyja. A to sad? Ne moemo uiniti nita drugo nego ekati i nadati se da e netko primijetiti da knjiniara nema i potraiti ga. Drugih mogunosti nemamo! A to ako osim patera Dominikusa nitko ne zna za knjinicu? U tom bi sluaju mogla proi vjenost kako bi nas netko pronaao. Percy napui usne. Mislim d a j e to sasvim iskljueno. Barem je jedna osoba znala za ovu prostoriju: ubojica. Ma super! Laura zakoluta oima. A on e, naravno, odmah dignuti uzbunu i svima rei to se ovdje dolje dogodilo. Nastavnik tjelesnoga je uvrijeeno pogleda. Nema vremena za sarkazam, Lauro. Osim toga, gubljenje ivaca nam nee pomoi. Frere vratar e primijetiti da nismo izili iz samostana. Moramo samo ekati i vjerovati u to da e nas ubrzo netko nai.

Alienor

prodorno vrisne od uasa. Divlje se otimala i koprcala, ali iz

snanog stiska Letee hobotnice nije bilo izlaza. inilo joj se kao da joj je oko tijela obavijeno eljezo. Djevojica je akama udarala po ljigavim krakovima koji su je ve napola podigli u zrak i pokuavala se osloboditi iz njihovog stiska. No sisaljke su je neumoljivo drale dok je neman poput ptice mahala sa svojih est krakova povezanima krila-tom koom i dizala se u zrak. Otra joj se eljust sve vie pribliavala. Uskoro e je progutati. Hobotniine su oi svjetlucale od pohlepe dok je svoju bespomonu rtvu pribliavala irom razjapljenoj gubici. Alienor zanijemi. To je bio kraj. Vie nee vidjeti brata. Nikada. U tom se trenutku zrakom prolomi otar zvuk i meu hobotniine oi zarije se strijela. ivotinja zakrijeti, krakovi olabave stisak i Alienor padne u dubinu. Sreom, pala je na gipku povrinu koja joj je ublaila udarac. Alienor gotovo da nije ni osjetila bol. Zaueno se uspravi i ogleda oko sebe. Nalazila se na platformi koja je mjerila otprilike deset puta dvadeset koraka i bila izraena od debelih balvana povezanih konopcima. Na njoj se nalazio jarbol na kojemu je vijorilo veliko jedro od plavoga platna. Sve je to nalikovalo na splav - samo to ta stvar nije plovila po vodi ve visila u zraku! Alienor od zaprepatenja irom otvori usta i u tom trenutku zauje tiho hihotanje. Okrene se i ugleda ovjeuljka koji nije bio vii od nje same. Njegova balonasta glava izgledala je ogromno u usporedbi s njegovim slabanim tijelom. Na kratkom je vratu izgledala poput napuhnulog balona. Malian je bio odjeven u plavo odijelo i u ruci je drao luk - oito ju je utokoac spasio od smrtnonsnih krakova. Iznenaena si, je li? ovjeuljak se opet zahihota. Nije ni udo. Vjerojatno jo nikada nisi vidjela leteu hobotnicu. A ni levatora - imam li pravo? Djevojica tek onda primijeti da ovjeuljak uope ne stoji na leteoj splavi. Njegova stopala, obuvena u kone izmice, lebdjela su nisko nad balvanima. Alienor vie nita nije razumjela.

Lauru je izluivala pomisao da je prisiljena sjediti skrtenih ruku. Ali

uvidjela je da ne mogu nita drugo uiniti osim ekati. Braa e najkasnije do veere primjeriti da knjiniara nema. im krenu u potragu za njim, oslobodit e ih iz nametnutog zarobljenitva, netko je u samostanu morao znati za tajnu knjinicu. Bilo je potpuno iskljueno da je za nju znao samo Dominikus. Laura i Percy odluili su bolje promotriti knjinicu, paljivo pazei da ne unite ni jedan trag i da tako olakaju posao policiji. Kad su bolje prouili impozantnu kolekciju knjiga, postalo im je jasno zato su za tu knjinicu zacijelo znali samo odabrani: stare su knjige, enciklopedije i pergamenti

sadravali tajne ili zabranjene rukopise. Bezbrojne tekstove iz Biblije ije je postojanje Crkva slubeno negirala; tekstove iji su autori zavrili na lomai kao heretici; izvjetaje o tajnim udruenjima koja su tijekom stoljea imala mnoge zagriene sljedbenike i nepoeljne traktate prokletih izopenika. Laura se divila tom neprocjenjivom blagu. Nije mi jasno - ako su te knjige bile zabranjene, zato bi ih netko sauvao? Zabrana nekog rukopisa ne govori nita o njegovom sadraju i vrijednosti. Naprotiv: neke je istine tako teko podnijeti da ih ljudi radije preute nego puste u javnost! Laura je zamiljeno promatrala redove knjiga. Moralo ih je biti na tisue, ak i vie. Je li bilo mogue da su sve predstavljale opasnost? I ako jesu - za koga? Za sve ljude - ili za manjinu? Laura o tome nikada prije nije razmiljala, ali uskoro joj postane jasno da je Percy imao pravo. Nije svim ljudima bilo u interesu da istina doe na vidjelo - dapae, esto su davali sve od sebe da je zatakaju. Primjerice, bi li doktor Schwartz priznao da pripada silama koje pokuavaju na Zemlju i Aventerru dovesti vladavinu Tame? Nikada! Svim bi silama to zanijekao, a svakoga tko bi tvrdio da moe dokazati da je to la, uklonio bi i pobrinuo se da svi inkriminirajui dokumenti i rukopisi zauvijek nestanu! Vjerojatno se slina stvar dogodila s dokumentima koje je netko uvao u ovom podzemnom arhivu. Njihov sadraj nekome ne bi odgovarao, iz bilo kojih razloga. A ako bi taj netko imao mo da rijei takve probleme, sigurno bi se pobrinuo da neugodna istina ne dospije u javnost. U svim vremenskim periodima, pogotovo onda kada su novine, radio i televizija, kao i putovanja u strane zemlje jo bili nepoznati, zacijelo je bilo lako uutkati neeljene kritiare i mislioce i sprijeiti da se njihova otkria proire. Je li to moda bio razlog zato nitko nije znao nita

ni u Sedam mjeseca? Je li klju njegove tajne bio skriven u toj tajnoj knjinici? Je li joj ga Dominikus htio otkriti i je li se zato spustio u prizemlje? Percy je Laurina razmiljanja smatrao prilino udnim. Zvui sasvim logistino, kako bi tvoj brat rekao, ree on osmjehnuvi se. Meutim - zato se pater pravio da ne zna to je taj peat kad ste ga posjetili? Laura ga prijekorno pogleda. Percy! Ve sam ti to rekla: zato to o tome nije htio priati pred opatom, eto zato! Mais oui, excuzes-moi, mademoi... Nastavnik se iznenada prekine i problijedi. Lauro, je li ti jasno to to znai? Percy je zvuao kao da se gui. Djevojica

ga upitno pogleda. To vjerojatno znai da opat ne zna za ovu knjinicu. Zato Dominikus u njegovoj prisutnosti nije o tome nije mogao razgovarati! A jo vam je manje mogao pokazati ovaj arhiv s ovim sakupljenim blagom! Naravno! To je sigurno bilo to! Moda samo rijetki znaju za ovaj tajni arhiv, izjavi Percy, i zato nee ovamo voditi druge. Laura nabora elo. Znai, moramo se spremiti na due ekanje? Percy kimne glavom. Bojim se d a j e tako moemo se nadati da su nai prijatelji u Ravensteinu primijetili da nas nema i da e se zabrinuti i poi u potragu za njima. Ti si Kaji rekla kamo idemo, zar ne? Jesam, ali... Ali to? Rekla sam joj i da bismo se mogli kasno vratiti. Jako kasno - i da zato moe slobodno poi na spavanje. Mon Dieu! Laura potiteno spusti pogled. Ne, od prijateljice nisu mogli oekivati pomo.

Deseto poglavlje:
*

Zastraujue buenje

Kaja pogledom preleti posljednji I jak i zatvori udbenik fizike. Za danas je bilo d o s t a . Osim toga, posljednjih je dana intenzivno uila s Laurom. To je moralo biti dovoljno za sutranji ispit. Prije nego to je spremila knjigu, na trenutak se zamiljeno zagledala pred sebe. Nije shvaala Lauru. Dobro - sastanak s monahom je mogao biti vaan. Ali zato ga nije odgodila? Samo za jedan dan? Zato je bila tako tvrdoglava i pod svaku cijenu morala otii do tog samostana usred pustoi. Ako se doista vrati kasno kao to je rekla, onda e rano ujutro opet biti mrtva umorna. Ako zato bude blokirala na testu, kao to joj se dogodilo s matematikom, sva je muka proteklih dana bila uzaludna! Kaja nesvjesno zatrese crvenim kovrama i odsutno posegne za posljednjim komadom okolade koji je u poderanom srebrnom papiru leao pred njom na stolu. -gotovo brzinom svjetlosti nestao je u njenim ustima. Budilica na nonom ormariu pokazivala je pet minuta do sedam sati. Kaja odmah osjeti prazninu u elucu; poeo je kruliti. Bilo je krajnje vrijeme za Veeru! Djevojica je upravo htjela izii iz sobe kad izvana

na navuenu zavjesu padne traak svjetla. Vjerojatno svjetla nekog automobila jer je njena soba gledala na nastavniko parkiralite. Podsvjesno se nadajui da su se to moda ipak vratili Laura i Percy, Kaj a pouri do prozora, povue zavjesu u stranu i pogleda van. To je doista bio auto. No, nije se radilo o starome Peugeotu Percyja Valianta, ve o jo starijoj limuzini profesora Morgensterna, o jednom prastarom Opel Kapetanu. Vozilo se zaustavilo na parkirnom mjestu rezerviranom samo za ravnatelja. Svjetla su se ugasila, vrata otvorila i iz automobila je iziao Aurelius Morgenstein. to je Kaja smatrala prilino udnim. Jo nikada nije doivjela da je ravnatelj osobno sjedio za upravljaem. Kad je i koristio auto - to se dogaalo tako rijetko kao i pomrina Mjeseca - uvijek ga je vozio Attila Morduk, domar u Ravensteinu. Samoga Morgenstema Kaja nikada prije nije vidjela za volanom. I zato se tako oprezno ogledavao oko sebe kad je iziao? Kad je profesorovo lice

osvijetlila Svjetlost jedne lampe, Kaja je primijetila da izgleda uzbueno i vrlo zabrinuto. to se dogodilo tom inae vrlo uravnoteenom ovjeku? Ravnatelj je zakljuao auto, a onda pourio do svoje kuice. to se djevojici takoer uinilo sumnjivim. Zato Morgenstern nije odmah otiao na veeru, na kojoj se uvijek pojavljivao tono u sedam? Zaueno je gledala za profesorom koji je nestao u tami parka. Djevojica je ve htjela navui zavjesu kad primijeti neko kretanje na rubu parkiralita. Grane jedne velike bukve su se razmaknule i iz grmlja izie mukarac. Kaja ga je odmah prepoznala: bio je to doktor Quintus, nastavnik kemije je takoer gledao za Aureliusom Morgensteinom. Njegovo je lice izgledalo poput votane figure, njegove su tamne oi crveno svjetlucale. Tek to je profesor nestao iz vidokruga, ukoeni se izraz na licu Tamnoga promijeni: oko njegovih tankih usana zaigra prezirni osmijeh, a prije nego to se okrenuo i uao u zgradu, Kaji se uini da se pakosno nasmijao. Je li Schwartz ekao ravnatelja? A ako jest, emu se s m i j u l j i o ? t o se, dovraga, ovdje dogaalo?

Kad je sat na Laurinoj ruci pokazao jedanaest sati, Lairi je postalo jasno da e u
tajnoj knjinici morati provesti no. Iako nije previe znala o samostanskom ivotu, znala je da monasi obino idu rano na spavanje. Na posljetku, morali su ustati prije zore i izmoliti prvu molitvu. Zato ih tako kasno nijedan brat nee pronai. Percy i Laura su vrijeme iskoristili za detaljno upoznavanje svoje tamnice i tako su naletjeli na vrlo zanimljiv trag. Dok su pregledavali katalog u kojemu su popisane bile sve knjige u knjinici, u nadi da e pronai neku informaciju o tajanstvenom Peatu Sedam mjeseca, nakon due su potrage napokon na neto nabasali. Barem su to pretpostavljali. Naslov knjige koja im je privukla panju bio je Societas Septem Sodalium -Bratstvo Sedmorice, kako ga je s latinskoga preveo Vrey. Budui da je to bila jedina knjiga koja je u naslovu imala rije sedam, pomislili su da bi u njoj mogli nai informacije o peatu. Naalost, knjiga nije bila na mjestu koje je bilo navedeno u katalogu. To je mjesto bilo prazno - a to je ve bilo prilino sumnjivo. No, ono t o j e bilo jo sumnjivije bila je injenica da je upravo pred policom na kojoj se trebalo nalaziti Bratstvo Sedmorice lealo tijelo ubijenoga! Je li moda postojala veza izmeu ubojstva i nestanka knjige? Je li pater Dominikus uhvatio na djelu lopova koji nije vidio drugog izlaza osim umorstva? Policija e razjasniti jesu li njihove pretpostavke bile tone. Pitanje je samo bilo kada e policajci zapoeti s radom. Sutra? Ili moda tek prekosutra? Na pomisao da e no morati provesti u neposrednoj blizini mrtvaca, Laura se

lagano najeila. Sreom, u podzemnoj su se prostoriji nalazili prilino udobni naslonjai za itanje. Oboje uvara su se u njih smjestili to su udobnije mogli. Budui da je u dvorani bila i iznenaujue ugodna temperatura - koju Laura nije mogla objasniti, kao ni fantastino nono nebo na stropu - uskoro ih je svladao umor i zaspali su. ovjee - test iz fizike! To je bila Laurina prva misao kad se probudila. Kako je samo mogla zaboraviti! okirano pogleda na sat: bilo je etvrt do osam! Za petnaest minuta je u Ravensteinu poimala nastava. Jo samo petnaest minuta, i Rebekka Taxus e ui u uionicu da bi Lauri i Kaj i podijelila testove - a onda e Pinky shvatiti da je nema. Laura je mogla zamisliti reakciju Tamnih: Pinkynim e se licem proiriti pakosni osmijeh - jasno si je mogla predoiti zluradi izraz na njenome licu. Taxusica e se veseliti jer je tako dola korak blie svom cilju, Lauri e za nepojavljivanje na testu zaraditi jedinicu - time je njena sudbina bila takorei zapeaena. ak ni Auielius Morgenstern vie nee moi sprijeiti da padne razred. Bila je izgubljena. Na kraju godine e morati napuni i Kavenstein - vie nije bilo spasa. Nastavnik tjelesnog je podignuo glavu i zapanjeno zurio u strop. Laura radoznalo pogleda uvis. Na velikom svodu knjinice pojavilo se blistavo jutarnje nebo. Sjajne su zvijezde i mjeseci nestali, a umjesto njih se na horizontu uzdizalo blijedo zimsko sunce. Izgledalo je kao da knjinica lei pod vedrim nebom - iako se zapravo nalazila duboko ispod zemlje i imala debele zidove. udesni je prizor na trenutak odagnao Laurine brige. No, nekoliko sekundi kasnije, sve joj se vrati. to da radim, Percy? inilo se da je djevojica bila jo oajanja. Tamni ne smiju tako lako pobijediti! Zar ne moemo nita... U tom joj trenutku sine. Naravno ! To je bilo rjeenje ! Kako je glupo da se toga nije ranije sjetila!

Albino mrgodno izvue vile i pone istiti izmet. Njegovim je blijedim licem tekao
znoj jer je u konjunici bilo vrue. ulo se grebanje kopita i preivali su dok su konji Crnih ratnika, veinom pastusi, pohlepno vakali sijeno kojime im je sjedokosi ovjek sa zakrvavljenim oima napunio jasle. Dok je radio, albino je psovao. Ti prokleti arobnjaci elja! Kako su mu to mogli uiniti? Samo ga tako prepustiti Crnome knezu! Ako ponovno sretne te prokletnike, ubit e ih! Bolje nisu ni zasluili. Ako je postojalo neto to je Borrok mrzio kao kugu, bili su to konji. Ve sama

pomisao na njih u njemu je izazivala gaenje, a kad bi ih pogledao, cijelim bi mu tijelom prolazili marci i osjetio bi nesnosan svrbe. A Crni je knez ba njega postavio za konjuara! Ti su vraji konji bili divlji i neobuzdani. Borrok je ve odavno prestao brojiti udarce kopitima koje je zadobio otkako je doao u Tamnu utvrdu. Iako je paklenski pazio da se tim betijama previe ne priblii, tijelo mu je bilo prepuno plavih masnica. Pritom je mogao rei da je imao sree. Drugom je konjuaru jedan bijesni pastuh razbio lubanju! A to je bila nagrada za taj opasni i teki rad? Nita osim rijetke juhe od kupusa i tvrdoga kruha! Albino ponovno opsuje i tada iza lea zauje enski glas. Psst, Borroe. Borroe! Okrene se i ugleda bujnu slukinju koja je stajala u prolazu prema tali. Ogledavala se na sve strane i brzo mu dala znak da joj prie. Albino zabode vile u hrpu izmeta koju je skupio i poe do nje. Slukinja ba i nije bila lijepa. Masna plava kosa padala joj je na gojazno lice, a odjea joj je bila prljava. Opet se ogledala na sve strane. Kad se uvjerila da su

sami pribliila je usne albinovom uhu i apnula mu: Jesi li razmislio, Borroe? On se naceri. Pa sad, ree on, to to od mene trai je opasno. to je tako opasno u skrivanju nekoliko mukaraca u kolima sa sijenom? To nije, glupao! Naravno da nije problem sakriti ih u kola. Problem je uvesti kola kroz vrata u utvrdu, svi su krajnje nepovjerljive. Ali tebe poznaju. Redovito dovozi sijeno u Tamnu vilu. Zato bi ba ove veeri posumnjali? Zato to sam uo da Borboron strau povjerava svojim najboljim ljudima. A ako me uhvate, nadrapao sam. Imaj razumijevanja, Borroe. To je za bolju budunost. Ti mrzi Borborona i njegovu strahovladu isto kao i ja. Ako ne pomognemo Bijelim vitezovima da potajno uu u Tamnu utvrdu, ova tiranija nikada nee zavriti! Zamiljeno zavrti glavom. Ne znam ba, on otegnuto. Ne zaboravi da je nagrada vrijedna: dvadeset srebrnjaka! Vie nego to si ikada u ivotu imao. Zato pristani ve jednom! Borrok se zamislio i pritom odmjeravao slukinju od glave do pete. Pa dobro - ali hou jo neto! Slukinja se iznenadi. Jo neto? Nemogue! Vie nemam nijednog srebrnjaka! Borrok se naceri. Nisam na to mislio. Ne? Slukinja ga zbunjeno pogleda. Kad je albino poudno odmjerio njeno

tijelo, ona napokon shvati. U redu, uzdahne. Njegovo se lice razvue u ruan osmijeh. Znao sam da emo se razumjeti. - Gdje je srebro? Slukinja ispod suknje izvue lanenu vreicu i utisne je Borroku u ruku. Ovdje. Ako hoe, moe prebrojiti. Mukarac zadovoljno odvagne vreicu. Nee biti potrebno, ree on cerei se. A kada u dobiti ostatak nagrade? Odmah, odgovori slukinja. Smjesta e dobiti to si zasluio. Odjednom frkne poput divlje ivotinje. Ledeni dah koji joj je iziao iz usta smrzne Borroku osmijeh na usnama. Slukinja je siktala, frktala i uvijala se kao da ju je opsjeo demon. Njeno se debeljukasto lice izoblii i na njemu se pojave ute reptilske oi. Njeni se debeli prsti pretvore u kande - pred albinom koji se tresao od straha pojavi se Syrin. I mislila sam da ti se ne moe vjerovati! zarei ona. Mogla sam se kladiti da nee odoljeti kunji! Na njezin mig dotre etiri Crna ratnika koji su se skrivali u tali i zgrabe albina. Milost, gospodarice! zapiti Borrok. Nikada to ne bih napravio! Bila je to samo ala! Samo ala, gospodarice! Kameleonka se nije obazirala na njegovo cviljenje. Odvedite ovog izdajnika u tamnicu, naredi ona ratnicima, i bacite ga u najtamniji dio. Tamo e taj bijednik istrunuti!

Kaji je bilo loe. Uasno loe. Ukoeno je sjela na svoje mjesto. amor oko sebe
uope nije primjeivala. Preula je ak i zajedljivu upadicu kojom ju je Smrdljivko htio iznervirati. Kaja je samo zurila u stolicu pored sebe i kao u transu odmahnula glavom! Sigurno je poludjela ! Drugoga objanjenja nije bilo. Laura se prole veeri i nije pojavila. Ujutro, kad je Kaju probudila budilica, Laurin je krevet jo uvijek bio netaknut. Laura se nije pojavila ni na doruku. Nije se ak javila ni na mobitel da objasni gdje se zadrala. Ni Lukasa nije obavijestila - i i vina vjerojatno takoer. Ali njega Kaja ionako nije htjela pitati. Iako joj nita nije uinio, izbjegavala je svaki kontakt s njim. Jednostavno nije razumjela to je Laura nala u njemu. Ali Laura se ionako ponaala udnije. Kad su njeni suuenici naglo zamuknuli, nije morala dii pogled; znala je da je u uionicu ula Pinky, Rebekka Taxus, od glave do pete odjevena u ruiasto, kao i uvijek, s osmijehom je stala pred njih. Ssvima elim prekrassno jutro - a possebno Lauri i Kaji koje danass imaju zadovoljsstvo ponoviti tesst! Pogleda u prvu klupu i primijeti da Laure nema. Osmijeh sa nastavniinog lica nestane, i ona se naglo uozbilji. to sse dogodilo,

Kaja? Pinkyn glas poput otrog noa preree napetu tiinu. Je li tvoja prijateljica pala - ili sse ssamo boji tessta? Nastavniki je pogled bio toliko prodoran da ga je Kaja morala izbjei. inilo se kao da joj se Pinky Taxus pokuava poput builice probiti u glavu. Odgovori kad te pitam, sikne nastavnica. to je ss Laurom? Ovaj... ovaj. Kaja pone mucati i izbjegne Pinkyn pogled. Ona... ovaj... Djevojicu iz neprilike izvue kripanje vrata. Rebekka Taxus se iznenaeno okrene - i ugleda Lauru koja je u uionicu ula s veselim osmijehom. Stoput Vas molim za oprotaj, gospoo Taxus. Zvuala je gotovo veselo, kao da se raduje to je izigrala Pinky. Naalost, neto je iskrsnulo i zadrala sam se. Kaja se zagleda u prijateljicu s izrazom najveeg zaprepatenja. Drugi su uenici takoer bili iznenaeni. Kevin je izgledao posebno zbunjeno; gledao je Lauru kao da gleda duha. Rebekka Taxus nije mogla sakriti razoaranje. Mrko je motrila djevojicu dok je ova urila do svoga mjesta. Odmjeravale su se pogledima i Taxusica je ljutito morala primijetiti da je se uenica vie nimalo ne boji. Preko lica joj prijee gr nervoze. inilo se kao da e ukoriti Lauru zbog kanjenja, ali onda samo stisne tanke usne i iz aktovke izvue testove. Kad im je podijelila testove, pokazala je na praznu klupu u stranjem uglu uionice. Ssjednite tamo da vass bolje imam na oku, naredi ona. I nemojte missliti da ete imati vie vremena zato jer si zakassnila, Laura -iz kojeg god razloga to bilo. Laura nita ne odgovori. utke je slijedila Kaju do prazne klupe, a Magda Schneider im ohrabrujue proape: Sretno! Zaboga, gdje si bila? proape Kaja. I zato si se tek sad pojavila? Zbilja mi je ao - ali morala sam jo nazvati polici Ha? Policiju? Zato? Laura odmahne rukom. To je duga pria, a za nju zbilja nemamo vremena! Sjedne na stolicu, pogledom preleti zadatke - i na Laurinom se licu pojavi osmijeh. Kad je Pinky na kraju sata pokupila njihove testove i pogledala ih, nije mogla sakriti zaprepatenje: ne samo da su obje uenice rijeile sve zadatke, to se dosad gotovo nikada nije dogodilo, ve su oito sve zadatke rijeile tono. Rebekka Taxus to nije mogla shvatiti - u emu je pogrijeila? Je li izabrala previe lake zadatke? Mogla je samo nagaati jer je pokuaj da proita Laurine misli nije nikamo doveo. Derite je gotovo sigurno savladalo tehnike skrivanja misli. 'Prokleta bila!' bijesnila je u sebi Taxusica. Od poetka je nasluivala da Laura nee biti slaba protivnica. Ali, nije raunala da e se djevojica pokazati tako jakom. Nikada! Na sreu, Quintus Schwartz ju je dobro procijenio i poduzeo potrebne mjere da

Lauru Leander ipak neutralizira. Rebekka Taxus je zato prilino oputeno podnijela Laurin gotovo preziran pogled. Izvana je Pinky izgledala sasvim drukije: upadljivo se namrtila. Derite je sigurno oekivalo da e se naljutiti zbog njenoga dobrog rezultata. Zato joj je uinila uslugu i potrudila se namjestiti najljui izraz lica koji je mogla. Tako e zavarati tu balavicu i uljuljati je u osjeaj sigurnosti. No, tko se osjea sigurno, zaboravlja na oprez i postaje slijep pred opasnou koja ga vreba. To je pravilo Rebekka Taxus nauila tek kad su je primili u krug Tamnih. U dugim godinama koje su otada prole, novake su neprestano na to upozoravali. Laura Leander e proi isto kao i mnogi drugi protivnici Tamnih - nee imati pojma to se doista dogaa u krugu njenih najbliih osoba. Vidno razoarana, Pinky je gledala za Laurom i Kajom dok su izlazile iz uionice. Ali iznutra se veselila. Uope nije sumnjala da e plan Quintusa Schwartza doista uspjeti. Laura Leander je ve izgubila.

Laura jo za sobom nije ni zatvorila vrata enskoga WC-a, kad urno ree Kaji:
to god da se sad dogodi, dobro me sluaj i ne zaboravi: ako se danas ja i Percy ne vratimo, nai ete nas u tajnoj knjinici u samostanu 'Sveti kamen'. Kako? to? U tajnoj... to? Kaja je bila iznervirana. Vidjelo se da nema pojma to joj Laura zapravo eli rei. Nalazi se ravno ispod samostanske knjinice, nastavi Laura. Vrata koja vode do stepenica skrivena su policom koja stoji s desne strane stola. Nju se moe povui i... Stepenice? Kakve stepenice? prekine je nervozno Kaja, ali u tom se trenutku njena prijateljica jednostavno raspline u zraku. Crvenokosa je djevojica razrogaenih oiju zurila u bijelo olieni zid. Laura je malo tamo stajala - a u sljedeem je trenutku nestala. Naravno, Laura joj je odavno objasnila to znai putovanje snovima i kako funkcioniraju. No, doivjeti tu udesnu sposobnost bilo je neto sasvim drugo - to je bilo previe za Kaju. Osjeti vrtoglavicu. Morala se pridrati za zid da se ne skljoka na pod.

Percy Valiant je gledao Lauru ravno u lice. Probudi se, preklinjao je on i tresao je
da se prene iz sna. Djevojica zaueno pogleda oko sebe. Trebalo joj je malo vremena da shvati da ju je nastavnik prenuo iz putovanja snovima i da se opet nalazi u tajnom samostanskom arhivu. Zauje neko zveketanje pred vratima, kao da netko trai odgovarajui klju. Istoga trenutka jaki umor kao da ju je okovao. Dodue, nije bio tako jak kao nakon prvog putovanja, kad se vratila gotovo godinu dana unatrag. Mali se izlet u Internat ipak dogaao u sadanjosti i trajao je neto manje od sat vremena. Oito je stupanj

iscrpljenosti ovisio kako o trajanju, tako i o vremenskoj razlici koja se morala premostiti. to se due i dalje u prolost ilo, to je vee bilo optereenje koje je tijelo moralo podnijeti. Laura nije mogla suzbiti zijevanje i pritom je usta razjapila iroko poput pospanog nilskog konja. Je li izlet barem bio uspjean? upita Percy. Laura je blistala. Vrlo uspjean. Bilo je super. Mislim da nikada nisam tako dobro napisala test iz fizike kao danas. estitam! Kad netko ovlada putovanjima snovima, to ima i svoje prednosti, n'est-cepas? Tono, odgovori Laura s vragolastim osmijehom. Percy je htio jo neto rei, ali u tom se trenutku otvore vrata i u prostoriju uu tri mukarca: opat Gregor i dva neznanca. Iako se jo nisu ni predstavili, Laura je odmah shvatila da su policajci u civilu. Opat je razrogaenih oiju promatrao podzemnu dvoranu. Ogledavao se uokolo u zaprepatenoj nevjerici i neprestano vrtio glavom. Percyjeva je pretpostavka bila tona: skriveni je arhiv glavnom monahu oito bio potpuno nepoznat. Stariji od dva policajca, krupni, bucmasti mukarac s vojnikom frizurom i prosijedom bradicom, prie Lauri i Percyju i sumnjiavo ih promotri. Rutinskom gestom iz svojeg tamnog mantila izvadi isprave i pokae ih Percyju. Kriminalistiki inspektor Wilhelm Bellheim. Gdje je mrtvac? I ja Vas lijepo pozdravljam. Usprkos oitoj ironiji u Percyjevom glasu, bradati policajac nije pokazao nikakvu reakciju. Molim Vas, slijedite me. Percy se okrene i odvede policajce i nadstojnika samostana do tijela patera Dominikusa. Opat Gregor uasnuto vrisne. Svemogui! Bog mu dao pokoj dui ! Desnicom napravi znak kria iznad tijela ubijenog i upitno pogleda policajca. Bradati kimne glavom, na to se opat sagne i zatvori mrtvaeve oi. Onda se odmakne u stranu i utone u tihu molitvu. Bradati namigne mlaem policajcu - Laura je pretpostavila da mu je on pomonik - i pozove ga da se pridrui. Pozovi kolege forenziare, Antone, i poni sa ispitivanjem monaha! Pomonik ustro kimne glavom i pouri, a inspektor Bellheim se okrene prema nastavniku tjelesnog. Ispriajte mi to se dogodilo. Ovaj je u to kraim crtama ispriao to im se dogodilo prethodnog dana. Izvjetaj je zavrio napomenom o nestaloj knjizi, a nije preutio ni svoje miljenje da je razlog umorstva bila svaa. Inspektor ga otro pogleda. inilo se da mu nije nimalo drago to se neki amater petlja u njegove poslove. Suzdrao se od komentara i okrenuo prema Lauri, Ti si nas nazvala i obavijestila nas o umorstvu?

Laura kimne dok je s mukom pokuavala suspregnu zijevanje. Tako je. Le ste nali jo juer? Da, naravno. Laura nije razumjela to je to pitanje trebalo znaiti. To Vam je ve objasnio moj nastavnik. Znam. Na trenutak se na Bellheimovom licu pojavi samozadovoljni osmijeh. Ali, zato si nas onda nazvala tek danas ujutro, a ne juer, neposredno nakon to ste ga nali? Molim? Laura zateeno pogleda inspektora, Zato... zato... pa... Da? Sluam? Djevojica pogleda Percyja traei pomo. Pokuali smo, inspektore, ali bezuspjeno. Laura nije imala signala na mobitelu. Doista? proguna Bellheim i otro promotri djevojicu. A kako si onda jutros uspjela dobiti signal? Pa... Laura je ukoeno gledala pred sebe. Nije dolazilo u obzir da inspektoru kae istinu. U priu o putovanju snovima nikada ne bi povjerovao. Bespomono slegne ramenima. ao mi je, ne mogu objasniti. Trebala bi. Inspektor je pogleda ispod oka. Inae bi mi svata moglo pasti na pamet. Svata pasti na pamet? to je time mislio rei? Nije valjda mislio da je ona imala veze s... ? Moda je problem bio u telefonskoj kompaniji? ubaci Percy. inilo se da inspektora ta teorija nije impresionirala. Istrait emo to, iako mislim da to ba i nije vjerojatno. Sa svakim novim pitanjem postajao je sve ozbiljniji. Ono to me jo vie zanima je ovo: otkud ste zapravo znali za ovu prostoriju, za koju ak ni opat nije znao? Unato neprikrivenoj optubi u tom pitanju, Percy se potrudio da to ljubaznije odgovori: Ni mi nismo znali da ovo postoji, gospodine inspektore, sve dok juer nismo sasvim sluajno otkrili ulaz. Doista? I to bih vam trebao povjerovati? Naravno. Zato to je to istina! Policajevo je lice otkrivalo da im ne vjeruje ni rijei. Kad mu je opat ispriao da je Laura prije tjedan dana posjetila ubijenoga i pritom ga napala potpuno apsurdnim izjavama - opat Gregor naglasi rije 'napala' - djevojica se uplai da e na kraju biti uhiena.

Jedanaesto poglavlje: Levator

Sudski je patolog Percyja i Lauru oslobodio uhienja. Objasnio je inspektoru da je ubijeni sudei prema prvim pokazateljima, vjerojatno bio mrtav kad su ga nali. Anton, Bellheimov pomonik, potvrdio je tu izjavu nakon to je ispitao monahe. Sve injenice stoje, efe, objasni on, ali zato bi ovo dvoje ovdje ostalo zarobljeno ako su doista imali neto s umorstvom. To nema nikakvog smisla! Bellheim je svisoka motrio svog pomonika. Nisam ni tvrdio da su se sami zakljuali! odgovori otro. Na Antonovu licu nije bilo nikakve reakcije. Oito je bio naviknut na nabusito ponaanje svog efa. Nisu ga ubila ni braa iz samostana, odvrati mu on mirno, jednoglasno su naglasili da za ovu prostoriju nisu znali i da je nisu oni zakljuali. A ako su lagali? Pomonik slegne ramenima. Provjerit emo to. No, mada indicije ukazuju samo na jedan mogui zakljuak. A taj bi bio? nestrpljivo zarei inspektor. Daje vrata zakljuao sam ubojica. Ovo dvoje je ovdje zatvorio jer se nadao da e na taj nain to due izbjei otkrivanje svoga nedjela i za to vrijeme pobjei to dalje. Budui da mu Bellheim nije mogao uzvratiti dovoljno uvjerljivim argumentima, Lauru i Percyja su pustili, uz napomenu da ostanu dostupni za eventualno daljnje ispitivanje.

Kad su se Laura i Percy vratili u Ravenstein, bilo je ve popodne. Iako se

djevojica jedva drala na nogama i svakoga je asa mogla utonuti u san, najprije su potraili profesora Morgensterna da ga obavijeste o uasnom dogaaju. Ravnatelj je bio u uredu. Vijest o smrti patera Dominikusa vidljivo ga je potresla. Problijedio je kao krpa. Dobro ste poznavali patera Dominikusa? upita obzirno Percy Valiant. Aurelius Morgenstern kimne glavom. Jesam. Dominikus i ja znali smo se cijeli ivot. Upoznao sam ga na studiju, na predavanju iz filozofije. Iako smo se ogoreno

prepirali oko filozofskih pitanja i esto imah razliita miljenja, odmah smo se sprijateljili i otada smo... ovaj... bili smo bliski prijatelji. Plave profesorove oi blistale su od suza. Percy prieka da Aurelius Morgenstern uzme rupi i obrie suze, a onda nastavi s pitanjima. Ta skrivena knjinica - jeste li zapravo znah da ona postoji? Da. Morgenstern spusti pogled. Bio sam jedan od rijetkih koji su bili upueni u tajnu. Tamo sam proveo mnoge sate u prouavanju i istraivanju i stekao mnoge dragocjene spoznaje. Arhiv postoji jo od osnivanja samostana. Knjiniari Svetoga kamena posvetili su se posebnom zadatku, skupljanju zabranjenih knjiga da bi ih tako sauvah za budue generacije, injenica da je neki tekst u zabranjenom arhivu ne znai da... Znam, brzo ga prekine Percy. Laura i ja smo detaljno raspravljali ba o tom problemu. Imali dovoljno vremena za to. Morgenstern se prisili na smijeak. Onda u vas potedjeti mojega predavanja. Dobro. Ali, nije mi sasvim jasno zato opat nije znao za knjinicu? Objanjenje je prilino jednostavno: opati su lanovi crkvene hijerarhije i kao takvi moraju se drati odreenih pravila. Crkveni voe su se obavezali na apsolutnu poslunost. Kad bi u svojim samostanima uvali zabranjene rukopise, prekoraili bi svoje ovlasti, i iz tog razloga knjiniari nikada svojim pretpostavljenu nisu povjerili tajnu koja se uvala duboko u podzemiju samostana. Za nju su znali samo njihovi najblii pouzdani prijatelji i neki od monaha. Sadanji opat o knjinici nije imao pojma. Percy zamiljeno kimne glavom. Razumijem. Zato je pater Dominikus nedavno morao preutjeti opatu da je Lauri rekao da potrai Peat Sedam mjeseca, zar ne? Profesor Morgenstern ne odgovori. Umjesto odgovora, pogleda Lauru koja je sjedila u naslonjau zatvorenih oiju - vrsto je spavala. Pobrini se za nju, naredi profesor Morgenstern nastavniku. Odnesi je u sobu i pobrini se da se dobro naspava.

Kad se Laura sljedeega jutra probudila, uope se nije sjeala razgovora u

profesorovu uredu. Nije se sjeala ni da ju je Percy podignuo iz naslonjaa i odnio u sobu. Zamiljeno se zagleda pred sebe. Uto se otvore vrata i u sobu ue Kaj a. Upravo se vratila iz praonice. Veselo se nasmijei Lauri. Dobro jutro. Ve sam pomislila da se nikada vie nee probuditi. Laura se polako protegne i gorljivo zijevne, dok je Kaja iz nonog ormaria vadila tablu okolade. Laura je s osmijehom razumijevanja promatrala Kaju kako urno otvara omot. Upravo je htjela odlomiti komadi, kad joj tabla ispadne iz ruke i padne na pod. Uups, ree punana djevojica i brzo se sagne. Laura s negodovanjem zavrti glavom. Kaja vjerojatno nikada nee postati spretna. Kaja se pravila da nije primijetila Laurin prijekoran pogled i odjednom je u usta strpala tri komada okolade. Otkad zapravo spavam? htjela je znati Laura. Od vola vetiri juer vopodne, odgovori Kaja punih ustiju. Od pola etiri? Preko petnaest sati! Vono! Kaja brzo proguta okoladu. ini se da je takvo jedno putovanje snovima doista naporno. Pitam se samo kako e to objasniti Ronnieju Riedelu? Ronnieju Riedelu? Sto Ronnie ima s tim?! Jo pita? Bio je prilino ljut to se juer nisi pojavila na natjecanju. Rekla sam mu da si se iznenada razboljela i da se zato ne moe natjecati. Ali, nije mi povjerovao i izjavio je da je tvoja bolest akutni kukaviluk. Cijelim je internatom proirio priu da si ti ona koja se uasno boji staze na Volovskoj glavi! Laura glasno zastenja. ovjee! To glupo natjecanje! Kako e se izvui iz te situacije? On e jedva doekati da je ismije pred drugim uencima - a njima nije mogla ispriati o putovanju snovima. Laura je slutila da joj predstoje naporni dani. Zadirkivanje je poelo ve za dorukom. Vjerojatno su Lavensteinci ve brujali o tome da se Laura nije pojavila na natjecanju s Ronniejem, jer su podrugljivi pogledi sa svih strana dvorane bili uprti u nju. Laura se pravila da to ne primjeuje, ali iznutra je kipjela. Dok je prolazila kraj stola za kojem su Ronnie i Max Smrdljivko sjedili sa svojim frendovima, Ronnie ustane i naceri se prijateljima. Molim aplauz za Lauru Leander, superstar-kukavicu. Danas se usudila dii iz kreveta! Dok su drugi prasnuli u podrugljiv smijeh, Max Smrdljivko poeo je njitati poput magarca. Bravo! vikne toliko glasno da su ga uli i profesori. Bravo, Laura, Superstar-kukavica! Laura primijeti da su joj Mary Morgain i Percy Flinnt dobacili saalne poglede. No, nastavnik tjelesnog istovremeno jedva primjetno odmahne glavom. Laura pregrize zajedljivu primjedbu koja joj je ve bila na vrhu jezika i utke krene dalje, ni ne pogledavi podrugljivce.

No, Kaja nije mogla suspregnuti bijes. Znate li to ste vi? prasne ona. Svi ste vi prokleti idioti - samo to jo ne shvaate! Visoko podignute glave poe prema svom mjestu. Kad je Laura sjela na svoje mjesto nasuprot Lukasa, on je promotri uzdignutih obrva. Lijepo si se uvalila! Znam - ali, naalost, nita ne mogu promijeniti. Oni ne mogu znati zato se nisam pojavila na utrci. A to im ni ne smijem ispriati. Tuno posegne za posudom s kakaom i prelije njime zobene pahuljice. Kevin, koji je sjedio do Lukasa, pokloni joj ohrabrujui osmijeh. Nemoj to tako uzimati k srcu! Mi znamo da nisi kukavica, a drugi e se uskoro smiriti, vjeruj mi! Laura mu zahvalno uzvrati osmijeh. Hvala ti, Kevine. To je lijepo od tebe. Glupost! Kaja mu dobaci otrovni pogled. To nije lijepo, ve samo po sebi razumljivo. Oito ljuta, okrene se prema tamnokosom djeaku. Tvoj mi stav ve pomalo ide na ivce, zna? Laura brzo gurne prijateljicu laktom. Prestani s tim glupostima! apne joj ona. Istina je! Kaja je zvuala ogoreno. Zar ne vidi da se tip ponaa kao da je neki kralj? Vjerojatno ga ni Magda vie nije mogla podnijeti, inae bi sigurno dola sjesti s nama. Tek tada Laura primijeti da je Magda tog jutra sjela za drugi stol. To je bilo neobino. Laura je razumjela zato se Kaj i nije sviao Kevin. Iako Kaja zapravo nije imala razloga da u njemu vidi konkurenciju. Ah Magda? Kakav je razlog Magda mogla imati da sjedne negdje drugdje? Laura je zateeno razmiljala o tome, ali nije se mogla sjetiti nijednog prihvatljivog odgovora. Odluila je da je prvom prilikom mora upitati za razlog.

Lukas prekine tijek njenih misli. Jako me zanima je li put u samostan ovaj put na neki nain koristio? Laura se na trenutak zaudi, ali onda se sjeti da prijatelji jo nisu uli za smrt patera Dominikusa te im ukratko ispria sve o uasnim dogaajima. Lukas je pogleda, vidljivo potresen. To je grozno. A osim toga, nisi nita saznala ni o potrazi za Peatom Sedam mjeseca. Ne. Na Lukasovu se elu pojavi poznata bora. Jo neto ne razumijem u vezi s tim umorstvom i nepoznatim poiniocima: ako je pater Dominikus znao tajnu Peata - a morao je znati, inae ti ga ne bi spomenuo - onda mi se i ini vjerojatnim da Aurelius Morgenstern o tome nema pojma. Kaja ga zaueno pogleda. Zato bi imao? Profesor nema veze sa samostanom! Lukas iznervirano uzdigne obrve. Razmisli malo! Ako su zaista bili tako bliski prijatelji kao to uitelj kae, i ako bi Peat Sedam mjeseca doista pomogao Lauri, onda bi Morgenstern bio prva osoba kojoj bi to pater Dominikus rekao - pa to je logino! Laura nije trebala dugo razmiljati. ini mi se da si u pravu, prizna ona bratu i razvue lice u mrzovoljnu primasu. Izgleda da u profesoru hitno morati postaviti nekoliko pitanja! Trebala bi. Lukas je strogo pogleda iznad ruba naoala koje su mu opet skliznule na nos. I to to prijo!

Prije nego to se Lauri ukazala ta prilika, morala je jo pregurati nastavu. A to je

ispalo mnogo gore nego to je oekivala. Za razliku od inae, ovoga puta za to nisu bili krivi nastavnici. Naprotiv, tog se dana Laurin raspored sastojao od njenih najdraih predmeta. Njemaki, povijest, zemljopis, biologija i dva sata razredne zajednice. Magistar Sebaldus, doktor 'Puhali' Schneider-Ruff i Dingis Wagner ovoga su puta odrali zanimljiva predavanja. Cak je i nesnosna nastavnica biologije bila dobro raspoloena. inilo se kao da se profesori natjeu u ljubaznosti i smislu za humor. Njima se nita nije moglo prigovoriti. Problem je bio u njenim suuenicima. Osim Kaje i Kevina, inilo se da su se svi ostali urotili protiv Laure. ak i Franziska i Magda. Caro Thiele pogotovo. Od prvog do zadnjeg nastavnog sata ismijavali su njen navodni kukaviluk. Zbijali su rune ale na Laurin raun i rugali joj se. Nazivali su je kukavicom, plaljivicom, bebicom, mimozom i luzericom, a ti su izrazi bili meu blaima. injenica da su Kaj a i Kevin stali u njenu obranu nije zaustavila poruge. Predvoeni Ronniejem Riedelom i Maxom Smrdljivkom, uenici su je nemilosrdno ismijavali. Laura vie nije razumjela ovaj svijet. Sto je ulo u sve te ljude? Prije praznika, kad je Rebekka Taxus htjela razred okrenuti protiv nje, svi su stali u njenu obranu. ak ni Ronnie Riedel nikada nije bio doista nepravedan i pokvaren, iako nikada nije krio da mu se zamjerila. Ipak mu je oduzela poloaj predsjednika razreda. Dodue, Max Smrdljivko je nekoliko puta prema njoj bio izrazito pokvaren - ali samo zato to je mislio da se to od njega oekuje. Zato sada nisu prestali s ruganjem? to se dogodilo? Je li se moda neto njima dogodilo? Tako je Laura o tome razmiljala i razbijala glavu, ali nije smislila uvjerljivo objanjenje. Nakon zavretka nastave, Laura je htjela popriati s Morgenstemom. No, Pieselsteinica joj je rekla da najprije mora dogovoriti sastanak sa ravnateljem, i tako je morala otii neobavljena posla. Laura se vratila u sobu, spustila na krevet i udubila u misli. Zato su se svi prema njoj ponaali kao da je 17 Moda je doista izgledalo kao da je ustuknula is natjecanjem, ali oekivala je da e se to brzo zaboraviti. to su odjednom imali protiv nje? Tako bi rado s nekim o tome popriala. Ali, kraj nje u tom trenutku nije bilo nikoga komu bi se mogla povjeriti. Kaja je bila kod Magde; gledale su film na videu, Lukasa je Kevin nagovorio da ode s njim do susjednog grada gdje je namjeravao kupiti neke CD-e. Aureliusa Morgensterna takoer nije bilo, a gospoica Mary i Percy su tog popodneva imali nastavu. Nitko nije tu uz mene', mislila je tuno Laura. 'Ne tako davno, provodili smo skoro svaku minutu zajedno, Kaja, Lukas i ja. A sad su odjednom svi zauzeti nekim drugim stvarima. Je li to sluajno - ili za to postoji neki razlog?

Kad bih barem mogla popriati s roditeljima! Ali, mama je mrtva ve osam godina - a tata je jo uvijek u zarobljenitvu Tamnih sila. Kako mu je? Hou li ga ikada opet vidjeti?' Laura je skoro zaplakala kad je pomislila na oca. Ve je preko godinu dana amio u tamnici Tamne utvrde i sigurno je udio za slobodom. Laura uzdahnuvi ustane, sa police uzme veliki album sa slikama, stavi ga na radni stol i pone ga listati. Ve kad je pogledala prve slike na kojima je bila s bratom i roditeljima, postane joj teko oko srca. Bili su stvarno sretna obitelj; Lukas, Anna, Marius i ona, sve do uasne nesree koja je u jednoj sekundi promijenila sve. Mama - tako joj je jako nedostajala! Jo uvijek, iako je prolo mnogo vremena od prometne nesree. Laura je upravo htjela okrenuti list, kad zauje majin glas: Zato si danas tako tuna, Laura? upita Anna Leander i nasmijei se kerki sa slike na vrhu stranice. Laura se tono sjeala da je njena majka na toj slici imala ozbiljan izraz lica, kao i gotovo na svim slikama. No, to nije znailo da se zamiljena ena nikada nije smijala. Naprotiv; esto je bila vrlo vesela i cijelu bi obitelj zarazila svojim smijehom. Anna Leander u tom trenutku pomakne usne: to se dogodilo, Laura? Njene su rijei tako blagotvorno djelovale na djevojicu, da je majci povjerila sav svoj jad i ispriala joj sve to joj je lealo na srcu. inilo joj se kao da je s lea stresla veliki teret. Je li ti sada bolje? Majka je zabrinuto motrila ker. Barem malo? Laurino se lice opusti. Mislim da jest. Lijepo. Anna Leander joj se opet osmjehne.

Ponekad pomae kad nekome istrese svoje brige, ja ne mogu tako mnogo za tebe uiniti - uvijek se moe osloniti na mene kada te neto bude titilo. Jo sam tu za tebe - i to se nikada nee promijeniti. Nedostaje mi, mama, proape Laura. Njeno prstima pomiluje fotografiju. Kroz aku joj proe ugodni osjeaj i toplina joj je prostrujala kroz ruku i proirila se tijelom. inilo joj se kao da je osjetila zagrljaj i dodir. Laura nije htjela pomaknuti ruku i pomuti lijepi osjeaj nekim pitanjem. Nakon nekog vremena, Anna Leander prekine tiinu. Sluaj, Laura! Nikad ne zaboravi da se nita na svijetu ne dogaa bez razloga! Isto kako mnoge stvari sasvim drukije izgledaju kad se pogleda ispod povrine, tako nas i ponaanje nekih ljudi na prvi pogled zavarati. Mnogi znaju dobro skrivati svoje pravo lice. Zato je ponekad potrebno mnogo vremena da ih se raskrinka. Laura napravi grimasu. Ne razumijem to mi time eli rei, mama.

Znam, ali uskoro e shvatiti. Glas Anne Leander bio je njean. to god da se dogodi, ne smije se obeshrabriti. Svoju e zadau moi ispuniti samo ako bude vjerovala u uspjeh. Ako dopusti da prevladaju strah i sumnja, tvoje e moi oslabiti, a hrabrost e te odati i tako e tvoji neprijatelji ostvariti svoj prljavi naum. Pazi na Tamne, Laura! Spremaju ti zlo i nee prezati ni od ega. Sjeti se monahovih rijei i potrai Peat sedam mjeseca, jer e ti dati snagu. Slijepac nije pretjerao. Peat ti doista moe podariti veliku snagu ako pozna tajnu koja je u njemu skrivena. Anna Leander se jo jednom na rastanku osmjehne kerki. uvaj se, dijete moje, apne ona i mahne joj rukom. I nikad ne zaboravi da te volim. I ja tebe volim, mama. I ja tebe. Anna spusti ruku, izraz lica joj se ukoi i trenutak kasnije gledala je sa slike ozbiljno kao i uvijek. Laura je vlanih oiju gledala majinu sliku kao da je zaarana. Nije s nje skidala pogled. Kad je album napokon vratila na policu, odjednom je u sebi osjetila neobinu snagu. Zahvaljujui njenoj majci, osjeaj tuge potpuno je nestao.

Laura jo nije bila ni na vidiku kad je Oluja ve poeo nemirno koraati u svojoj
pregradi, grebati kopitima i uzbueno rzati. Djevojica otvori vrata i njeno zagrli pastuha. Bok, stari moj. Sretna sam to te vidim! Konj veselo zarza, a iz susjedne se pregrade zauje nestrpljivo njitanje. Laura se okrene. Dobro je, Sala- mare, ree pastuhu koji se u iekivanju gurao na ogradu. Naravno, sretna sam i to tebe vidim! Percyjev konj odgovori joj glasnim puhanjem. ini se da te je razumio, Laura, dovikne joj muki glas iz polutame. Pripada o je vlasniku konjunice, Nikodemusu Dietrichu, koji je krenuo prema Lauri puei lulu, kao i uvijek. Laura se prijateljski nasmijei starijem ovjeku. Znam, Salamar je maza! Ali, to mu nee pomoi. Mogu jahati samo jednog konja, a to je Oluja. Seljak potapa pastuha po vratu i po gustoj crnoj grivi. Tomu se Oluja sig urno veseli. Bio je doista tuan jer ga na zimskim praznicima nisi posjeivala. udnja ga je skoro ubila, a od tuge nije mogao ni jesti ! Kuda e ga jahati, Laura? Istim putem kao i uvijek. Zato pitate? Konjuar povue nekoliko dimova iz lule i znaajno pogleda, a onda napokon odgovori. Moj brat blizanac je maloprije bio kod mene. Kae da ljudi priaju da su vidjeli Crvenu smrt.

Letea je splav s lakoom plovila iznad Zemlje i Rijenih ljudi. Nebrojeni vodopadi
i jezera koji su obavili zeleni krajolik sjali su na popodnevnom suncu. Vjetar je napinjao plavo jedro, a stalnije povjetarac omoguavao stabilan let prema Kamenoj

umi. Alienor se osjeala kao da sanja. Prekrienih je ruku sjedila na sredini splavi za niskim stoliem. Levanicom Aeolon takoer je prekriio noge i s je strane stola lebdio u zraku. Zar se nee posluiti, djevojice? ovjeuljak joj se ohrabrujue nasmijei i svojom sitnom ruicom pokae na jela na stolu. Ne smije biti gladna u mom carstvu. Ako eli neto posebno, to kae na zmijsku glavu iz Deshiristana? Ili suenu grolfsku unku iz Iruuna? Ili pak zaeerene pauje noice iz Zemlje Zmajeva? Patuljak cmokne ustima i zadovoljno se nasmijei. Sve je tako ukusno da ovjek ne zna to bi prije uzeo. Mnogo hvala, Aeolone, ali radije u ostati pri unki i siru! A kad bih poslije mogla dobiti nekoliko kraljevskih plodova, bila bih presretna! Nita lake! Prije nego to sam Leteoj hobotnici oitao bukvicu, obrao sam dvanaest kraljevskih voki. Aeolon se ubrajao u nekoliko rijetkih ivuih levatora koji su imali udesnu mo da lebde iznad stvari. Mnogi su strunjaci imali razliita miljenja o razlozima te sposobnosti. Neki su smatrali da im njihova balonasta glava omoguuje potrebni zalet, a drugi su mislili da je stvar u rijetkoj mutaciji. No, jo nitko nije ponudio dovoljno vrst i uvjerljiv razlog. Poput svojih sunarodnjaka, i Aeolon je bio zrani nomad. Na svojoj splavi napravljenoj od Lebdeeg drveta putovao je svim regijama na Aventerri. Zadravao se malo tu, malo tamo - gdje god bi ga vjetar donio. Na putuje pobirao kraljevske plodove ih plodove s drugog drvea koje je lebdjelo u zraku. To je voe onda prodavao ili davao u zamjenu za ivene namirnice. Jo jednom ti mnogo hvala, Aeolone. Alienor uzdahne pri pomisli na grozni dogaaj. Doao si ba na vrijeme. Levator s dosadom slegne uskim ramenima. Nije se radilo o tebi, djevojice, stvar je bila izmeu mene i te nemani. Vrebao sam je otkako sam stigao u Lebdeu umu gdje se te zvijeri gnijezde. Morao sam se s njom obraunati jer mi te napasti neprestano kradu plodove. To ba i nije lijepo, zar ne? Djevojica se zaudi. Letee hobotnice jedu i kraljevske plodove? Aeolon kimne glavom. Ne bi ovjek vjerovao, zar ne? Malo deru ovo, malo ono, a onda se prebace na neto sasvim drugo. Oito su gurmani koji se niega ne odriu. Kvare mi trgovinu. Zato uvijek sa sobom imam svoj luk i znam ga dobro upotrijebiti.

Alienor se zahvalno nasmijei. Nasreu, ree ona. Koliko emo jo dugo putovati? Aelon odlebdi do ruba splavi, baci pogled u rijeku, i onda pogleda u sunce. Zatim zamiljeno zakima glavom. Vjerojatno emo za pola dana stii u umu, ree on dok je lebdio do stola. Vie-manje. Jesi li siguran da emo tamo sresti arobnjake? Moda hoemo, a moda i neemo - kako vjetar odredi. ovjeuljak se nasmijei, ali se zatim odmah uozbilji Da sam na tvom mjestu, jo bih jednom u razmislio. Plan se moda pokae dobrim, a moda i ne! Djevojica je utjela i zamiljeno gledala Aeolona. U dva dana koliko su bili zajedno, uspjela je poblie upoznati levatora. Na poetku ju je strano iritirao njegov obiaj da na sve stvari gleda neodluno i da nikad nema jasan stav. S druge strane, on je preao cijelu Aventerru i na putu stekao mnoga iskustva. Moda je to bio razlog njegove neodlunosti? U svakom sluaju, samo je jedanput jasno izrazio svoj stav. Kad mu je ispriala da namjerava otii u Tamnu umu, upozorio ju je: To ne moe dobro zavriti! A onda je odmah dodao: Iako - moda bi ipak mogli? S druge strane, odmah je pristao da je odvede. Budui da je svojom leteom splavi vie puta preletio njihovu uobiajenu rutu, tvrdio je da zna gdje bi mogli biti. Alienor je zato skinula svoj pokriva i vreu sa stepskoga ponija kojeg je poslala natrag u Hellunyat. Bila je sigurna da e sam nai put do Gralskoga dvorca. Pridruila se Aeolonu na njegovoj udesnoj splavi i nakon to se najela, pala je u dubok san. Sljedei im je dan protekao u letu. Aeolon joj je priao o pustolovinama koje je doivio na putu. U Kotrljajuem kamenom moru i u Olujnim planinama, u Zemlji zmajeva i u pustinji Deshiristana i kako su se ve zvale sve te zemlje na Aventerri. Bio je i u Zlatnoj zemlji, gdje su Alienor i Alarik odrasli, a bio je i u Dolini trave aptaice na Calderanu, na ijoj se sjevernoj strani nalazio Hellunyat. Aeolon je uvara svjetla posjetio davno prije Alienor i Alarika i u Gralskom je dvorcu proveo nekoliko dana. Na Aventerri je postojala samo jedna regija u koju se levator nikada nije usudio ui: u Kraljevstvo Crnoga kneza i u njegovu Tamnu utvrdu. Nitko me nikada nee natjerati tamo. Ni stotine duhova vjetrova! povjerio se Alienor. Crni knez ne zna za alu i sretan sam to s njim nemam posla! Odbio je i njenu molbu da je doveze barem u blizinu utvrde. Nisam lud! uzviknuo je on. No, arobnjaci elja mu nisu predstavljah problem. Jedni kau da su opasni, drugi kau da nisu. Mora sama stvoriti miljenje o njima - dobro ili loe. Nikada ne smije sluati to drugi priaju! Jedino je tvoje miljenje vano. S tim je rijeima podigao jedro. Zatim su se vinuli u zrak i poletjeli iznad velike Zemlje rijenih ljudi prema jugu, gdje se nalazila Kamena uma.

Alienor u usta stavi komad salame i pogleda u daljinu gdje je zacijelo leao cilj njenog putovanja. Ve je pomislila da je na horizontu razaznala visoka gola stabla, kad opazi ogromnu pticu koja im se pribliavala velikom brzinom. U prvom je trenutku pomislila da je strijela, Glasnik svjetla i uvar arobnih. Blio je mogue da ga je Paravain poslao u potragu za njom. Naposljetku, nijedno bie na cijeloj Aventerri nije imalo tijelo bre od Zavitlane strijele. Orao je ak mogao prelaziti granice svjetova. Zato je on najbolje prenosio vane poruke - ili pronalazio one koji su se izgubili. Djevojica u tom trenutku uoi da obrisi ptice ne slie Zavitlanoj strijeli. To uope nije bila ptica, To je bie u daljini izgledalo odvratno. Alienor odmah osjetila da im donosi neko zlo. Obuzme je predosjeaj. Uplaeno upita Aeolona: Pogledaj! to je ono? On okrene glavu, a njegovo uto lice vidljivo problijedi. Svih mu duhova! hukne on. Moda e biti dobro, ali vjerojatno nee! S tim rijeima uzme luk iz tobolca i izvue strijelu.

Dvanaesto poglavlje:
* Crvena

smrt

Crvena smrt? Laura s nevjericom pogleda seljaka. to je sad to? eli rei da nikada nisi ula tu priu? upita iznenaeno Nikodemus. Kakvu priu? O 'Crvenoj smrti'. Tako su nazivali ravensteinskoga krvnika zbog njegove plamenocrvene kose. Kao to zna, Strani je vitez u svoje vrijeme provodio strahovladu: njegovi su krvnici imali i previe posla. Veina ljudi koje je odveo u smrt bili su potpuno neduni. Njihova je krivica bila samo u tome da su se pojavili pred Reimarom ba kad je bio loe raspoloen. A takav je bio gotovo svaki dan. Jadnici! Laura za njih osjeti samilost. No, ljudima je ipak ostala jedna utjeha: ni Reimar ni njegov krvnik nisu izbjegli kazni za svoja nedjela. Zna to se dogodilo s Reimarom. Silva ga je proklela i iv je istrunuo. To znai da do dananjeg dana nije naao svoj mir. A krvnik? On je, dodue, nadivio Stranoga viteza za godinu dana i umro je u svome krevetu... 1156. godine? prekine ga Laura. Zato? Krvnik je zacijelo umro 1156. godine, objasni. Vitez je umro 1155. Pazila si na satu povijesti! Nikodemus Dietrich joj se s odobravanjem nasmijei. Bilo kako bilo krvnikova je smrt navodno takoer bila grozna. U vruici je vidio sve svoje nedune rtve kako mu mariraju ispred lica. Htjeli su se uvjeriti da e mu dua zavriti tamo gdje je i pripadala: u paklu. Nakon toga je krvnik potpuno izgubio razum. Umro je kao bijednik. Otada se pria da nakon smrti nije naao mir i da se vraa u obliku demona. Demona? to je to? ivi mrtvac. ovjek koji se na zemlju vraa u oblinu vampira ili zombija. Laura napravi grimasu i skeptino promotri seljaka. To je samo bajka, zar ne? Nikodemus nabora elo. Ne znam, Laura. Ljudi u neposrednoj blizini Ravensteina su stoljeima vjerovali u to. Svaki put kad bi netko vidio Crvenu smrt, nedugo zatim bi se u okrugu dogodilo umorstvo ili neka slina strahota. Ti su dogaaji zapisani u mnogim starim kronikama

Sve da i jesu - ljudi su se oduvijek ubijali ili nanosili jedni drugima zlo. Za to nije potreban nikakav ivi mrt vac ! Nikodemus Dietrich zamiljeno u usta stavi lulu i providi Laurin izazivaki pogled. U staji su se uli samo konji, grebanje njihovih kopita i preivanje. Seljak napokon izvadi lulu iz usta. Bilo kako bilo - u selu se pria da se Crvena smrt ponovno pojavila! Laura ga je jo uvijek sumnjiavo motrila. Kako se taj ovjek zapravo zvao? Nemam pojma. Ljudi su ga oduvijek nazivali Crvena smrt. Krvnike se nikada nije oslovljavalo imenom jer se vjerovalo da to donosi nesreu. To se do danas nije promijenilo. Doista? inilo se da mu Laura jo uvijek nije povjerovala. Gdje je taj... ivi mrtvac navodno vien? Nedaleko od starog Strvinarskog polja - zna gdje je zemljite u maloj udolini iza Vujega breuljka? Laura kimne glavom. Cesto je onuda prolazila na jahanju. Bilo je to neplodno, neobraeno zemljite obraslo kupinama i klekovaom. U Reimarovo su vrijeme tamo pokapali tijela uginulih ivotinja - krava, konja, pasa i maaka. Ostatke ovaca i koza rastrgah bi vukovi. U to vrijeme je na ovom podruju bilo mnogo vukova. Na tom je Strvinarskom polju pokopan i Reimarov krvnik. Kako to? Jer je seoski sveenik odluno odbio da ga pokopa na groblju. Tvrdio je da ovjek koji je na dui imao tolike grijehe i koji je umro bez sakramenta posljednje pomasti ne smije biti pokopan na svetome tlu. Crvenu su smrt pokopah meu stokom - a prema narodnom vjerovanju, to je razlog zato u smrti nije naao mir. Djevojica nepovjerljivo pogleda seljaka. Moe o tome misliti to eli, Laura. Samo mi uini uslugu i dri oi otvorene. Budi oprezna kad bude prolazila pored starog Strvinarskog polja - obeaje? Obeajem. Laura se nasmijei. Uvijek drim oi otvorene. Oprez nikada ne teti, sve dok Kale ne odnesem natrag na Aventerru. Nikodemus Dietrich joj uzvrati osmijeh. No, kad je izvela Oluju iz staje, osmijeh mu je nestao s lica jer je djevojica sedlala pastuha, zabrinuto ju je gledao, kao da se uplaio da je nikada vie nee vidjeti. Bilo je to prekrasno jahanje. Oluja je trao lako poput perca. Laura se potpuno prepustila uitku jahanja. Silne misli koje su je titile odjednom su nestale, nije sasvim zaboravila Nikodemusovo upozorenje, s osjeajem bezbrinosti, drala je oi otvorenima dok joj se Zmijolik mutio pred oima. Na Vujem breuljku djevojica zauzda konja i zagleda se na komadi zemljita u kojemu je pokopan krvnik. Leao je u uskoj udolini do koje blijedo sijeanjsko sunce

nije dopiralo. Divljinom su se irile sjenke, i Lauri se uini da iz njih dopire crni zrak koji prema njoj prua svoje ledene prste, lea joj prou hladni trnci. Oluja nestrpljivo zarza i uzvrpolji. Na zapleteno grmlje na Strvinarskom polju spustilo se jato vrabaca. Dok su se natezali za bobice kleka, grleno su cvrkutali. Jedva vidljivi ostaci zida na rubu pustoga zemljita, koje su prekrili suha trava i zemlja ukazivali su na to da je prije mnogo stoljea taj dio bio odijeljen od ostatka terena. Laura nije nigdje vidjela grob. Crvena smrt - ime se iznenada poput princa boli pojavilo u Laurinoj svijesti. Je li sve to bila samo bajka - ili je u tim glasinama doista bilo neto istine? Prije je Laura takve prie unaprijed odbacivala kao istu glupost. No, u meuvremenu je nauila da nita na svijetu ne mora biti onako kako na prvi pogled izgleda. U mnogim se sluajevima pokazalo da se istina nalazi ispod povrine stvari. Moda je tako bilo i s tom priom? Moda za legendu o Crvenoj smrti ipak postoji razumno objanjenje, neko koje negira sva nevjerojatna nagaanja koja su se u narodu proirila tijekom stoljea... U svakom sluaju, na starom se Strvinarskom polju nije dalo primijetiti nita sumnjivo. Nije bilo ni ivih ljudi, a kamoli zombija sa vatrenocrvenom kosom. Laura je ve htjela odvratiti pogled i s Olujom krenuti natrag prema staji kad joj pogled padne na humak iza guste klekovine. Najei se. to je to trebalo znaiti? Je li to bila ista sluajnost - ili se usred Strvinarskog polja doista nalazio grob?

Ptica

prijeteeg izgleda bila je jo prilino daleko, kad Alienor shvati da je

predosjeaj nije prevario: bio je to doista Olujni demon. Harpija! Letjela im je u susret, a Alienor je ve osjetila miris raspadanja koji je neman irila oko sebe. U obliku odvratnog bia s glavom i trupom starice te krilima i perjem orla, mogla se kriti samo kameleonka Syrin. U djevojici oivi sjeanje na uasni dan kad ju je upoznala: Syrin je preuzela Morwenin lik i pokuala otrovati uvara svjetla napitkom koji je pripravila pomou crne magije. Paravain i Alienor su je u posljednjem trenutku sprijeili. No, Syrin se opet pretvorila u harpiju i pobjegla im. Alienor obuzme strah i pone drhtati. Levator je, pak, ostao sasvim miran iako je neman barem dvostruko vea od njega. Strijela je bila na mjestu, luk napet i ovjeuljak je na rubu letee splavi ekao da se harpija jo vie priblii. Ako me pusti na miru, Syrin, i ja u tebe pustiti na miru. Zna da se ja ne alim! Olujni se demon vriskavo nasmijao, poput luaka. Ne moe me ubiti! piskavo zakrijeti. To dobro zna, budalo jedna! Budalo! Budalo! No, ipak je malo poveala razmak izmeu nje i splavi.

Moda mogu, a moda i ne mogu, odgovori mirno, jo uvijek drei harpiju na nianu. Ostavi me. Tvom sam gospodaru nedavno donio onoliko koliko mu pripada - ni vie ni manje. Alienor se ukoi - zato je Aeolon Crnome knezu davao dau? to mene briga za tvoju dau! Njen luaki smijeh odjekne zrakom. Zanima me samo curica koja je s tobom. Izdaleka sam je nanjuila. Sigurno je vrlo ukusna! Sigurno! Sigurno! Morat e je se odrei! dovikne joj levator. Imam neke planove s njom! Alienor vie nita nije razumjela - to je Aeolon s njom planirao? to se to mene tie, budalo? zakrijeti Olujni. Daj mi curicu - ili e umrijeti! Umrijeti! Umrijeti Harpija se uzdigla jo vie u zrak, otvorila je bezuba usta i puhnula. Snani udar vjetra koji je zaudarao po smrti i raspadanju gotovo srui Alienor i udari o jedro letee splavi koja se pone tresti. Aeolon je tako lako zadrhtao na smrdljivom vjetru, a luk mu je ispao iz ruke. Harpija je samo na to ekala. Ve je ispruila kande s namjerom da napadne, kada zrakom odjekne neiji zapovjedniki povik. Kao da ga je udario grom, Olujni demon se zguri, okrene glavu i pogleda uvis. Alienor zapanjeno uini isto - i ugleda Zavitlanu strijelu koja ih je nadlijetala, spremna da svakoga trenutka sune u dubinu i napadne neman. Ali, to nije bilo potrebno. Syrin se bez borbe dala u bijeg. No, prije odlaska, jo je jedanput zakrijetala prema Alienor: Nee mi pobjei! Nee! Nee! Zatim je urno odletjela. Zavitlana strijela pobjedniki krikne. Onda svojim otrim oima pogleda na leteu splav kao da se eli uvjeriti da se Alienor doista nalazi na njoj. 'Paravain e uskoro saznati gdje sam', proe djevojici kroz glavu. Tada se orao okrene i velianstveno odleti u daljinu. Alienor je jo neko vrijeme gledala za njim, a onda se okrene prema levator u. Kako to da plaa dau Borboronu? upita ga ona prijekorno.

Klekovina i grmlje kupine bili su tako gusti da se Laura nije mogla dalje probiti na
konju. Provlaila se kroz granje i polako se pribliavala pustom zemljitu. Otkako su vrapci uplaeno odleprali, nad starim je Strvinarskim poljem vladala neka nestvarna tiina. Pored humka nalazio se pravilan otvor u tlu. Laura proguta knedlu i napeto pogleda na sve strane. No, nije vidjela nikoga. Suspregnuta daha zakorai prema rupi i oprezno pogleda dolje. Rupa je bila duboka oko dva i potpuno prazna - ako se izuzme nekoliko trulih dasaka. Moda su to bih ostaci lijesa? Laura se napeto zagleda u rupu. No, nije uspjela odgonetnuti emu su te daske nekada sluile. Jedno je sigurno: jama je zacijelo nastala nedavno. Svjee iskopana

zemlja je to potvrdila. Lauru obuzme osjeaj straha. inilo joj se kao da je netko promatra. Okrene se - no, tamo je stajao samo Oluja koji je grebao kopitima po granicama klekovine i nervozno rzao. Zvualo je kao da hoe rei: Nestanimo odavde, Laura! Brzo! 'Oluja je u pravu', pomisli djevojica, 'trebali bismo otii to prije.' Potri prema pastuhu, no iznenada zapne za neto na tlu i padne koliko je duga i iroka, uspravi se - desno ju je koljeno malo boljelo - i pogleda neravninu koja je bila uzrok pada. Laura se sagne i razmakne suhu travu i vitice brljana. Ispod njih se pojavi sivi kamen na kojemu je bio natpis koji se jedva mogao proitati. Bilo se radilo o nadgrobnom spomeniku jer su jedine rijei koje je Laura uspjela proitati glasile: Requies in pace. Iako nije uila latinski, znala je to to znai: Uivaj u miru. Ime mrtvaca bilo je potpuno neitljivo. Slova su se tijekom vremena toliko otetila da su na njihovom mjestu bile jo samo isprane udubine i rupe. No, Laura je uspjela razaznati godinu smrti: 1156. Niz lea joj prou gorui trnci - stajala je tono na neposveenom grobu Crvene smrti! Laura poskoi kao oparena i potri prema Oluji kao da je gone demoni iz pakla. Skoi u sedlo, i pastuh pojuri prema staji. Galopom je protrao pored Vujeg breuljka i u najkraem se moguem vremenu popeo na uzvisinu. Dok ga je tjerala naprijed, plaljivo se osvrtala. No, iza nje jo uvijek nije bilo nikoga. Nikoga, pa ni Crvene smrti. Nije vie vidjela ni ptice iznad starog Strvinarskog polja. Laura u tom trenutku shvati da su je prevarili mata i strah. Nije bilo razloga za bijeg. Kad je okrenula glavu, na cesti koja je vodila do dvorca Ravenstein opazi automobil. Vozilo je, dodue, bilo poprilino daleko, ah Laura ga je sasvim jasno prepoznala. Bio je to crni teretni kamion. 'Je li to isti kamion koji me je u Hinterthuru pokuao ubiti? Onaj koji je Percyja i mene skoro izgurao sa ceste dok smo se vozili prema samostanu?' pitala se Laura. Bilo joj je teko razaznati, jer je auto velikom brzinom vozio ravno prema Ravensteinu. Kad je napokon ugledala farmu Nikodemusa Dietricha, Laura osjeti olakanje. Njeno podbode Oluju s namjerom da posljednje metre prijee to bre. Zastane pred stajom i skoi na zemlju. Kad mu je htjela skinuti sedlo, pastuh uzbueno zanjiti. Laura se iznenaeno uspravi i ogleda se uokolo - a onda primijeti kako je neka neobina ivotinjica protrala kroz otvorena vrata u staju i unutra nestala. Laura nije mogla vjerovati vlastitim oima. Je li to doista bila pliana ivotinja? Sa crnim prugama i imijim krilima na leima? Brzo proapta pastuhu u uho - Odmah se vraam, Olujo! - i tiho se priulja staji.

Kad je ula unutra, u nos joj ue miris sijena i slame. Laura je oprezno zirkala u odsjaj koji je unutranjost prostorije prekrivao poput pokrivaa. Najprije nije mogla gotovo nita vidjeti, no kad su joj se oi naviknule na tamu, u najtamnijem uglu primijeti neko kretanje: neko letee bie koje je stajalo prema sjeniku. Halo? Laurin je glas glasno odzvanjao prostorijom. Ima li koga? ulo se samo ukanje, i Laura pritisne prekida za svjetlo. Neonska se lampa upali i osvijetli staju. Svjetlost je naas zaslijepi, no ipak, Laura se pribliiti ljestvama koje su vodile na sjenik. Okrene pogleda uvis prema sjeniku u kojem je vlada tiina. Ponovno se zauje tiho ukanje. Djevojica zadri dah i osluhne, ali zauje samo snano kucanje vlastitoga srca. Ima li koga? Budui da joj opet nitko nije odgovorio, Laura lagano prie ljestvama. Polako se uspinjala dok su drvene preke kripale pod njenom teinom. Sila je s ljestava, a stopala su joj do glenjeva utonule u sijeno. Praina se uskovitlala i ula joj u nos, tako da je morala glasno kihnuti. Usprkos glasnome Apiha, jo uvijek se nita nije pomaklo. Ali Laura je ipak bila sasvim sigurna da je netko u blizini. Gotovo je fiziki osjeala neiju prisutnost. Lupanje srca se pojaalo. Je li to bio prijatelj - ili neprijatelj? Napeto se ogleda na sve strane i osluhne, ali jo uvijek nije primijetila nikoga. Nakon to je krajikom oka ugledala neku sjenu, bilo je prekasno: sjenovito bie je niotkuda doleti ravno na nju i obori je na tlo. Prije nego to je shvatila to joj se dogodilo, neznanac je ve bio na njoj i pritiskao joj lice u sijeno. Laura se borila za zrak. Trine sijena su je bole u obraze i uvlaile joj se u usta i nos. Oi su je boljele od praine. U Lauri se probudi bijes, bijes na samu sebe. Kako je mogla biti tako nepromiljena i sasvim sama otii na taj tamni sjenik? Svom se snagom okrene i laktom udari napadaa koji glasno vikne od bola i odmah olabavi stisak. Laura se uspravi s namjerom da ponovno napadne neznanca - kad mu iznenada ugleda lice. Iznenaeno razrogai oi. Alarie? Ti? zakalje ona. Kakva je to glupost? Kako si doao ovamo? I zato si me napao? Djeak nije bio nita manje iznenaen od djevojice. Ponizno te molim za oprost, ali nisam te prepoznao. Mljacko je bio tako uzbuen da sam pomislio da ga gone Sile tame ili netko od Tamnih. Netko od Tamnih? Kad se Laura uspravila i iz kose izvukla trine sijena, u nevjeri ci pogleda plavokosog djeaka. Kako ti zna za Tamne, Alarie? Pola sata kasnije Laura je sve saznala. Nakon to je sa svog pastuha skinula sedlo i odvela ga u konjunicu, Alarik joj je ispriao uzbudljive dogaaje koji su mu se dogodili od posljednjeg zimskog solsticija. Ti si doista proao kroz arobna vrata? Laura to nije mogla shvatiti.

Da, iako ni sam vie ne znam zato sam to uimo. Moda je to bilo iznenadno nadahnue - ili bijes zbog toga to mi je moj gospodar, vitez Paravain, zabranio da ga pratim do vrata. U svakom sluaju, sakrio sam se iza vrata i provukao se kroz njih kad me on na trenutak opazio. Laurine se oi raire. A onda? apne ona. Onda se sve oko mene pretvorilo u Svjetlost. inilo se kao da me usisao neki blistavi tunel. Bilo mi je istovremeno vrue i hladno, a onda me je obuhvatio vrtlog blistavoga svjetla. Vrtjelo mi se u glavi. Kad sam se ve pobojao da u izgubiti svijest, iznenada sam se naao na malome otoku. Na otoku u Vjetijem jezeru? Alarik slegne ramenima. Nemam pojma kako se ta voda zove. im sam doao, pojavila si se ti - a kad te konj opet odveo natrag na kopno, bilo je ve prekasno za povratak. arobna su se vrata ve zatvorila... Znam, prekine ga Laura. Nisam mogla odnijeti i ulc; na Aventerru jer sam i sama zakasnila. Znai, ti si se krio u ravensteinskom parku sve dok te nije naao Attila Morduk? Namrteni ovjek s dinjastom glavom, tako je. On me je sa profesorovim prijevoznim sredstvom... Misli s njegovim autom, prekine ga Laura osmjehnuvi se. Djeak joj uzvrati osmijeh. Tono - on me je s profesorovim autom odvezao do samostana. U vaem mi je svijetu toliko toga novo da se ne mogu odmah sjetiti svakog opisa. Laurino se lice razvedri. Napokon je shvatila kako se sve uklapa. Razumijem, ree ona, potapa Oluju jednom po vratu za rastanak i izie iz staje. A nakon umorstva patera Dominikusa doveli su te na farmu? Na njeno iznenaenje, Alarik odmahne glavom. Ne. ovjek kojega nazivate Aurelius Morgenstern me je nedugo prije toga odveo iz samostana. Dva dana nakon to si ga prvi put posjetila s ona dva djeaka. Laura je bila zbunjena. to? Bio sam isto toliko iznenaen koliko i ti sada. Kad je Morgenstern doao po mene, ve je skoro bilo popodne. Zato te je odveo? Objasnio mi je da tamo vie nisam na sigurnom. Pater Dominikus je dijelio njegovo miljenje. No, kad sam ga pitao za razlog, nije mi dao konkretan odgovor. Profesor je rekao da je to za moje dobro i da bih mu trebao vjerovati. A otada stanuje na Nikodemusovoj farmi? Alarik kimne glavom. Da. Ali to nitko ne smije znati. Morgenstern i on su mi naglasili da budem jo oprezniji nego u samostanu gdje su me predstavili kao novaka. Zato se sakrijem svaki put kad se netko priblii farmi - svejedno tko. A da Mljacko nije bio tako znatieljan, ni ti me sigurno ne bi otkrila.

Njeno pomiluje swuupija po trbuhu. On je sjedio na njegovom ramenu i ustro grickao jabuku. ivotinjica je zadovoljno prela poput mlade makice. Laura djeaku dobaci prijekoran pogled. Nisi mi zato morao odmah skoiti za vrat. Mogao si me prepoznati. Ve bi ti odavno trebalo biti jasno da sam ja jedna od uvara i Ratnica svjetla. Ima pravo, odgovori posramljeno Alarik. Ali kako sam ti ve rekao - ovdje na ovjejoj zvijezdi mi je sve tako novo. Nita mi nije poznato i ni na to se ne mogu osloniti, i zato... Djeakovo se lice rastui, ao mi je, Laura. Laura ga samilosno pogleda. Alarik se zacijelo osjeao uasno- tako daleko od kue i skoro potpuno sam. to je bilo jo gore, morao je neprestano paziti da ga nitko ne otkrije. Bilo je razumljivo da osoba u tako tekom stanju nee uvijek ispravno reagirati. Vjerojatno ti ovo nije neka velika utjeha, ree ona prijateljskim tonom, ali obeajem ti da u se o tebi brinuti to bolje mogu. Alarik joj se vragolasto nasmijei, To je vrlo plemenito od tebe, ali nije potrebno. Ja u se ve snai. Na nastavi uimo da teka vremena podnosimo bez jadikovanja i aljenja i da se ne ponaamo mekuci ili djevojice! Laura se namrti. Hej ! Odmah u ti pokazati kako se ponaaju djevojice! Zaprijeti djeaku akom, a onda mu uzvrati veseli osmijeh. Ima sree da ve moram ii jer odreenom gospodinu moram hitno postaviti nekoliko pitanja!

Trinaesto poglavlje * Peat Sedam mjeseca

Tako je. Dogodilo se upravo kako ti je Alarik rekao. Aurelius Morgenstern umorno ustane sa stolice i polako prie Lauri. Na njegovu se starakom licu jasno vidjelo da ga optereuju brige. Nikome nisam ispriao o njemu samo iz jednog razloga: da njega zatitim. Moe li zamisliti to bi se dogodilo kad bi djeaka otkrila ira javnost? Na primjer, novinari - Tamni bi odmah za njega saznali. Profesorove umirujue rijei nisu udobrovoljile Lauru jer ga je prkosno pogledala i nije odustala od traenja objanjenja. Dobro - ali mogli ste rei gospoici Mary, Percyju i meni. Naposljetku, Alarikova sudbina se tie svih nas. Zajedno bismo mogli bolje na njega pripaziti nego Vi sami - ili Attila i Nikodemus. Aurelius Morgenstern umirujuom gestom podigne ruke. Strpljenja, Laura, samo strpljenja! Naravno da sam vam htio uskoro sve otkriti. Ali kao prvo, kad je Morduk naao djeaka, nitko od vas nije bio u blizini, a kao drugo, tragini me dogaaj od prije nekoliko dana jako potresao. To sigurno moe razumjeti. Laura je i predobro razumjela na to je profesor ciljao. Bio je jo uvijek bl ijed i neispavan. Smrt patera Dominikusa ga je zacijelo teko pogodila i jo uvijek mu zaokupljala misli. Jeste li zapravo predvidjeli to e se dogoditi u samostanu? upita ona suosjeajno. Morgernstern utke nagne glavu. Neko je vrijeme odsutno gledao u prazno, a onda joj odgovori: Nisam - iako mi je postalo jasno kad sam uo za misterioznu nesreu u Hinterthuru, da nai neprijatelji nemaju neko zlo. Uvjereni ste da iza tog napada stoje Tamni? Morgernstern brzo digne pogled i prodorno pogleda Lauru. Naravno - tko bi drugi uinio neto takvo? " Ja sam Dominikusa iz klinike doveo u samostan to sam prije mogao. Mislio sam da e tamo biti sigurniji to je neoprostiva pogreka. Dirnnuto se okrene. Laura mu nije morala itati misli, znala je to ga mui. Kako ste odveli Alarika iz samostana? Nakon to mi je Dominikus u pismu napisao da se dogaaju udne stvari. Dogovorili smo se da vane poruke prenosimo samo pismenim putem. Napravi grimasu. Zar to nije prilino staromodno? Ba zato! Profesor podigne kaiprst. Svatko misli da e netko u tom sluaju upotrijebiti telefon. Ope je poznato kako se lako telefonski razgovori mogu prislukivati. U meuvremenu su pisma toliko izila iz mode da gotovo nitko ne

pretpostavlja da se na taj nain izmjenjuju vane obavijesti i to jo pisane rukom. Znai da je ono pismo koje ste dobili prvi dan nakon zavretka praznika dok sam ja bila kod vas bilo od Dominikusa? Nborano lice Aureliusa Morgenstema zasvijetli . Dobro zakljuuje, Laura. Dominikus je usprkos sljepoi bio u stanju pisati duga pisma i tako me obavijestio da su monasi prije nekoliko dana primijetili sumnjiv auto u blizini opatije - crni teretni kamion. Osim toga, netko je pokuao doi do tajnog arhiva dok je pater bio u klinici. Onda mi je postalo jasno da su nai neprijatelji nekako saznali da se u samostanu skriva posjetitelj s Aventerre, ili... Aurelius zastane, stisne oi i zamiljeno se ugrize za usnu, kao da je Lauri ve previe otkrio. Ili? ponovi znatieljno djevojica. Profesor je na trenutak oklijevao, a onda se ipak odlui na odgovor. Ili su htjeli sprijeiti da sazna tajnu koja se od pradavnih vremena uva u podzemnoj knjinici. Laura nije mogla povjerovati vlastitim uima. Ne mislite valjda na... Peat Sedam mjeseca? Aurelius Morgenstern zamiljeno kimne glavom i gotovo proape: Da, Laura, mislim upravo na njega! Ali... Zato... Zato ste dosad poricali da znate za taj peat? Nisam poricao, Laura. Samo sam rekao da ti o njemu ne mogu dati nikakvu informaciju. Morgenstern teko uzdahne. Onda se vrati do stolice i spusti se u nju. Vjerojatno ovo nee razumjeti, ali svejedno u ti pokuati objasniti. Laura priblii stolicu njegovoj, sjedne i u napetom iekivanju pogleda profesora. Kao to moe pretpostaviti, nastavi Aurelius Morgenstern, tajna Peata Sedam mjeseca ubraja se u jedan od velikih misterija ovjeanstva. Ve za vrijeme prvih starih kultura znalo se da on postoji, a kasnije ga se spominjalo i u apokrifima. Laura nabora elo. Apokrifima? upita ona iznenaeno. to je to? To su idovski i kranski rukopisi Starog i Novog zavjeta koje je Crkva odbila priznati kao slubene tekstove Biblije. Zato se takvi tekstovi zovu apokrifi, u grkoj rijei 'apokryph - to znai 'skriven'. Aha. U Tajnom oitovanju, tekstu koji pripada apokrifu ije postojanje Vatikan negira otkad je otkriven, itam zapisano: 'Kada doe dan istine, sedam mjeseca na nebu e stajati; a kroz vrata e moi proi samo onaj u ijem je posjedu peat.' To nedvojbeno upuuje na Peat Sedam mjeseca. U tom je Peatu objedinjena sva snaga na Zemlji. On ini nemogue moguim, moe pomaknuti planine i svom vlasniku osigurava direktan ulazak u raj. Ako je to istina, onda je taj Peat nevjerojatno vrijedan

U pravu si, Laura. Zato ne udi da su ljudi tijekom stoljea grozniavo pokuavali nai taj tajanstveni Peat, od plemia i puana, od vitezova do kradljivaca, od grenika do svetaca, od pustolova do znanstvenika, svi stoljeima traili taj misteriozni artefakt. Nijedan put nije bio predugaak, nijedna prepreka prevelika, nijedno sredstvo preprljavo da stignu do cilja ali pritom nitko od njih nije znao to bi zapravo trebao traiti. Laura ga zaueno pogleda. Nisu znali to bi trebali traiti? Aurelius zamiljeno kimne glavom. Ne - zato to gotovo nitko nije osobno vidio taj Peat. Do danas ne postoji nijedan pouzdani opis niti jasna slika. Oduvijek su tvrdnje znanstvenika i mudraca o njegovom izgledu bile proturjene, kao i pretpostavke o tome gdje bi se on trebao nalaziti. Laura se jo vie nagne prema profesoru da ne bi propustila ni jednu rije. Neki ga smjetaju u doba egipatskih faraona, nastavi on tihim glasom, navodno su ga astronomi iz tog doba izradili od istoga zlata kad su otkrili jedinstvenu planetarnu konstelaciju kojoj su bile pripisivane ogromne kozmike moi. Drugi tvrde da ga je Moj sije dao iskovati iz ostataka Zlatnog teleta kao opomenu ovjeanstvu da nikada ne skrene s pravoga puta. Neki su pak uvjereni da su taj Peat oboavah stanovnici legendarne Atlantide, koji su s vremenom izgubili vjeru i zato doivjeli propast. Laura ga upitno pogleda. Onda je Atlantida doista postojala? Mnogi ljudi u to vjeruju, odgovori profesor ozbiljno. Ve su se Stari Grci i Rimljani bavili zagonetkom tog tajanstvenog kontinenta - i zato ne moemo iskljuiti mogunost da u svemu tome ima i istine. Zato to je ispod povrine stvari skriveno mnogo vie nego to veina ljudi pretpostavlja, promrmlja zamiljeno Laura. Aurelius Morgenstern se nasmijei. Tako je. Kao to si se ve i sama imala prilike uvjeriti. No vratimo se Peatu Sedam mjeseca: neki misle da je izraen od zlatnika trgovaca i lihvara koje je Isus prognao iz Jeruzalemskog hrama jer su od duhovnog mjesta napravili trgovalite voeno pohlepom. Vidi, Laura, pretpostavke o postanku Peata ne mogu biti razliitije. No, u jednome se sve te teorije poklapaju... Profesor se prekine i zadovoljno promotri djevojicu koja je napeto gledala. Laura se jedva usuivala disati, obrazi su joj gorjeli, a oi blistale, toliko je bila obuzeta uiteljevim rijeima. Arelius Morgenstern konano nastavi: Svi se slau da u Peatu postoje udesne moi, tako da nije ni udno da su ga ljudi stoljeima traili. No, kao to je potraga za Svetim gralom ostala bezuspjena sve do sudnjeg dana, tako ni potraga za Peatom Sedam mjeseca do danas nije dala rezultate. O Svetom gralu oduvijek su postojali mnogobrojni konkretni tragovi, dok su dokazi o mjestu gdje se nalazi Peat Sedam mjeseca uvijek vodili u slijepu ulicu.

Laura iznervirano pogleda profesora. Znai li to da nitko nikada nije bio na pravom tragu Peata Sedam mjeseca? To nisam rekao, Laura. Djevojica prepozna prikriveni ton u Morgensternovu glasu. Naprotiv: nekoliko puta je ljudima uspjelo otkriti njegovu tajnu - ali su iz razumljivih razloga to znanje odluili zadrati. No, veini nije uspjelo rijeiti zagonetku usprkos svim njihovim naporima. Ali, mi ljudi smo obino takvi da nas nita ne intrigira vie nego problem koji moemo rijeiti ili tajna koju ne moemo otkriti, pogotovo onda kada je za nas od velikoga znaenja, zato ne udi da su mnogi od tih nesretnika pali u duboko oajanje i depresiju - a takve sam te sudbine htio potediti, Laura! Laura zbunjeno pogleda profesora. Sada ba nita ne razumijem! ree ona. Taj peat je iznimno

vrijedan i mogao bi mi biti od velike koristi! Sami ste to rekli. Naravno - jer je on takav sam po sebi! Peat Sedam mjeseca doista predstavlja najveu silu pod suncem, a Tamni se niega ne boje vie nego snage koja iz njega izvire, ali... Ali to? ... ali sam smatrao da je jo prerano da ti to ispriam. Zato? Laura ga ozbiljno pogleda. Zato to sam bio uvjeren - i jo uvijek sam uvjeren - da jo nisi dovoljno zrela da shvati neizmjernu tajnu peata! Shvati, Laura, tvoje posebne moi jo nisu toliko razvijene da bi se mogla odvaiti na tako teak zadatak. Zabrinuto pogleda svoju tienicu, a onda tiho nastavi: Naalost, Dominikus nije dijelio moje miljenje. I zato mi je rekao da ga potraim? Da. Morgenstern je zvuao zabrinuto. Protiv moje volje ti je rekao za Peat Sedam mjeseca - to ga je vjerojatno stajalo ivota. Tamni su s vim silama htjeli sprijeiti da ti sazna za tu tajnu. Laura je utjela. Iako nije sve shvaala, pretpostavljala je na to profesor cilja. Znai da mi ne moete rei u emu je tajna tog peata? Preko Morgensternova lica preleti njeni osmijeh. Upravo tako, Laura. Svatko od nas moe egzistencijalne istine shvatiti samo tada kada ih sam otkrije i osjeti na vlastitoj koi. Tajne ivota nisu teoretske prirode ve ih svaki ovjek mora sam proivjeti. Samo tada moe osjetiti njihov potpuni uinak. To pogotovo vrijedi

za tajnu s kojom je povezan Peat Sedam mjeseca. Tajna tako jaka da titi Kale svjetla od Tamnih, i ako otkrije njegovu tajnu, pomoi e ti da se oslobodi Tamne utvrde i da ispuni svoju veliku zadau, vie od toga ti ni uz najbolju volju ne mogu rei, ak ni kad bih htio. On ovoga puta Lauri nije bio od velike pomoi. Iako je dao sve od sebe da joj pomogne, nije uspio. Bio je jako nervozan. Nemam pojma to bih jo mogao uiniti, Laura! Deprimirano se zagleda u ekran na raunala. Sve sam pretraivae na Internetu za koje znam preplavio svim moguim upitima i pogledao sve dostupne znanstvene arhive. A vjerojatno moe zamisliti da ih ima jako mnogo. Ali posvuda sam dobio isti rezultat. Nulu. Zero. Kao da je ukleto. Nisam naiao ni na jedan jedini koristan podatak koji bi nas mogao dovesti na trag tog peata! To mogu samo potvrditi! zabrinuto doda Kevin, koji je zaista sve pokuao. Djeak sa aljenjem slegne ramenima. Ali nigdje nije bilo rezultata. Laura se iznenada obeshrabri. Ako joj ni njen pametniji brat nije mogao pomoi - tko moe? Bilo je jasno da gospoicu Mary i Percyja Valianta ne moe ni pitati. Nepisani zakon uvara zabranjivao im je da otkriju tajnu peata. Naravno, ni Kaja nije imala pojma o tom peatu. Nakon veere uputile su se u sobu prolazei kroz veliku prostoriju. Stvarno mi je ao, odgovori joj prijateljica. Za taj peat u ivotu nisam ula. A ni svi ostali koje sam pitala. Ako eli moje iskreno miljenje, mislim da taj udnovati peat uope ne postoji! Glupao! Prijekorni glas iza njihovih lea navede Lauru da zastane. Odmah ga je prepoznala. Okrene se i pogleda staru uljanu sliku na zidu predvorja na kojoj je u bijelo odjevena Silva prijekorno promatrala Kaju, a onda u oajanju odmahnula glavom. Kako samo netko moe biti tako neuk! Laura nije mogla suzdrati osmijeh. Ne budi tako stroga prema Kaj i, zamoli ona tunu enu na slici. Ona nije jedna od nas i zato mnoge stvari ne moe do kraja shvatiti. To nije razlog da zato posumnja u neto oito! Mrko je gledala Kaju pogledom punim prijekora. Debeljukasta djevojica ispitivaki pogleda Lauru. Je li to ono to mislim - ili si potpuno poludjela? Laura se umirujue nasmijei Kaj i. Znala je da su samo uvari bili u stanju primijetiti promjene na staroj slici. Za razliku od njenih prijatelja i suueni ka, samo su uvari mogli priati sa nesretnom Slivom. Zato nije bilo udno da je Kaja bila zbunjena. Ne boj se, sasvim sam dobro. Samo u jo nakratko popriati sa Silvom, a

onda u ti sve objasniti. Ba me briga, zabrunda Kaja neraspoloeno i ostane stajati kraj Laure. Laura se ponovno okrene prema eni na slici: eli li rei da zna u emu je stvar s tim peatom? Da! Silva se tuno nasmijei Lauri. Ali nisam sasvim sigurna. Ako se dobro sjeam, ja sam jednom posjedovala taj peat. Strani je vitez barem tako tvrdio; naime, govorio je da mi samo peat da je snagu da mu se oduprem. Zato se pobrinuo da ga izgubim. Jo je trenutak zamiljeno gledala Lauru, a onda joj pogled odluta u daljinu. Silva se ukoi. Na slici je sve opet bilo kao i prije, i nestrpljivo upita prijateljicu: to je rekla, Lau- Reci ve jednom! Nije ju morala dugo moliti. Znai, stvarno misli da joj je Strani vitez ukrao peat?, upita Kaja u nevjerici. Ako sam je dobro razumjela, da. To bi bilo jasno. Reimar von Ravenstein htio je prisvojiti sve to mu se inilo vrijednim. Ako je peat doista tako vaan kao to svi kau, onda je sigurno dao sve od sebe da ga se domogne - slae li se? To zvui prilino uvjerljivo, nakon kraeg razmiljanja ree Kaja, pa doda: Naalost, to ti ba i ne pomae Laura se iroko nasmijei. Naprotiv, to mi jako pomae, zato to ga je sigurno sakrio u svoju odaju s blagom. Kaja uzrujano napui usnice. Ali Laura, zar se vie ne sjea? ree ona nervozno. Vitezova odaja s blagom je potpuno prazna - do kraja pokradena. Vidjela si vlastitim oima kad smo tamo traili Kale! Da, i? Nije valjda da jo uvijek nisi shvatila! Kaja iznervirano zakoluta oima Jo u ti jedanput sasvim polako ponoviti: ako se Reimar von Ravenstein doista domogao Peata Sedam mjeseca, on je u meuvremenu ve nestao bez traga - je li ti sad jasno? Jasno mi je! sloi se Laura, a osmijeh na njenom licu se jo vie proiri. Sada se doista vie ne nalazi u Reimarovoj odaji s blagom. Eto vidi! Kaja se na trenutak smiri, a onda iznenada sasvim problijedi. O, ne! uzvikne ona. To ne moe biti! Nee valjda... Hou, Kaja! prekine je Laura mirno. Uinit u upravo to.

Percy Valiant odloi ma i skeptino promotri Lauru. To je stvarno opasan

pothvat - ako ti to smijem rei? Njegova uenica duboko udahne i obrie oznojeno lice runikom. Trening maevanja ju je prilino iscrpio. Njena kosa, vlana od znoja, sjajila se na svjetlu neonki u gimnastikoj dvorani. ekala je sat tjelesnog da bi nastavniku otkrila svoj plan.

Naravno da znam da je opasno, odvrati ona kad je opet dola do daha. Ali ako je Silva tada doista imala Peat Sedam mjeseca, ne moemo nita drugo uiniti! Moramo se pomou putovanja snovima vratiti u vrijeme Stranoga viteza i u njegovoj odaji s blagom potraiti peat. Mislim da ima pravo. Percy je takoer posegnuo za runikom. Nakon svega to si mi ispriala, ako je peat doista bio tako vrijedan, Reimar von Ravenstein ga je sigurno, htio prisvojiti. Tono! Sto jo onda ekamo? To je prvi obeavajui trag na koji smo naletjeli. Nastavnik joj ne odgovori odmah. Zamiljeno je vagao argumente za i protiv. Njegova ga je uenica motrila s napetim iekivanjem i inilo se da oekuje da e je plavokosi uvar pokuati odgovoriti od plana. To se nije dogodilo. Onda dobro, nakon nekog vremena ree Percy, nemojmo vie gubiti vrijeme i krenimo na posao. Super! Lauri se cijelo lice razvedri. Tako sam se nadala da e se sloiti. Naravno! Tvoji argumenti zvue vrlo uvjerljivo! No jedno te moram upozoriti da bude krajnje oprezna. On joj objasni da je za uspjeh pothvata vrlo bitno da odjenu u odjeu toga doba. Samo na taj nain moemo sprijeiti da na sebe privuemo panju i da nas tako otkriju. Moe zamisliti kakva bi nas sudbina u tom sluaju ekala. Svakako je to mogla zamisliti! Percyjeva ju je ideja potpuno obuzela. Onda bi bilo najbolje da idemo u ulozi viteza i njegove sluavke? No, nastavnik upozoravajuom gestom digne ruku. Nita ne bi bilo nepromiljenije od toga, mademoiselle. Promisli malo: Reimar von Ravenstein je bio svjetski putnik i vjerojatno je poznavao sve uglednike svoga vremena. Svaki nepoznati vitez koji bi mu se pojavio u blizini dvorca odmah bi pobudio njegovo nepovjerenje, a s obzirom na reputaciju tog plemenitog gospodina, to bi imalo smrtonosne posljedice! ovjee! Percy je imao pravo. Zato se toga nije sjetio. Dobro da je mogla raunati na pomonika koji je u obzir uzimao sve potekoe! Dobro - to onda predlae? Najpametnije bi bilo da se predstavim kao putujui svira. Oni su u to doba esto putovali zemljom i zabavljali velikae u njihovim dvorcima i kulama. Bilo ih je mnogo i esto su dolazili iz dalekih zemalja, tako da ih je bilo nemogue sve poznavati. Zato Reimar von Ravenstein vjerojatno nee nita posumnjati kad pokucam na vrata njegovog dvorca. 'Pametna ideja', pomisli Laura i s odobravanjem mu kimne. Zvui dobro. Onda se ja mogu predstaviti kao tvoja pomonica? Percy ponovno skeptino uzdigne obrve i prijekorno pogleda djevojicu. Opet si izvalila glupost, plemenita Lauro. Nee mi biti pomonica nego pomonik. U tim tamnim vremenima djevojice tvojih godina nikad nisu izlazile u pratnji mukarca osim ako se nije radilo o njihovom ocu. Sve drugo je bilo potpuno nezamislivo. Morat e se obui u djeaka da bismo izbjegli otkrivanje!

U djeaka? To Lauri uope nije palo na pamet. Bila je prilino sigurna da tu ulogu nee moi uvjerljivo odigrati - ali o tome im je oboma ovisio ivot! Bilo kako bilo - nije imala drugoga izbora i morala se obui u muku odjeu. Nasreu, tijelo joj jo nije bilo tako razvijeno, kao kod nekih njenih suuenica; na primjer Franziska Turini ili Caro Thiele ve su dobile enske obline. U prikladnom odijelu mogla je bez problema proi kao djeak - pod uvjetom da nabave uvjerljivu srednjovjekovnu muku odjeu. Nije bio nikakav problem obui Percyja u odjeu putujueg sviraa. Budui da je bio ljubitelj srednjeg vijeka, u zadnjih je nekoliko godina skupio mnogo tadanje odjee, tako da je uskoro stajao pred Laurom u originalnom kostimu glazbenika. Nosio je bijelo odijelo sa arenim vrpcama od finog materijala koje mu je dosezalo gotovo do koljena. Ispod je imao uske hlae od samta. Na glavi mu je bila kapa, takoer od samta, na kojoj se vijorilo areno fazanovo pero. Kad je Percy jo izvukao lutnju i ugodnim glasom poeo pjevati ljubavnu pjesmu, uope se nije razlikovao od srednjovjekovnih pjevaa. Laurin im je kostim zadao vie tekoa. Percy nije imao odjee u njenoj veliini, a trgovina sa srednjovjekovnom odjeom, koju je povremeno posjeivao, takoer im nije bila od pomoi. Ve se inilo da e Laurinu odjeu morati dati posebno saiti, a onda se problem rijeio na iznenaujui nain - pomou Alarika. Tako im je Morgenstern pribavio traperice i pulover od Alarika koji je svoju odjeu s Aventerre, naravno, sauvao i tako ju je Laura mogla posuditi. Savreno joj je pristajala. Skoro se ini da je ba za tebe krojena! zakljui vidljivo zadovoljan. I tako nam ostaje jo samo jedan problem, zar ne? Problem? Laura zaueno pogleda nastavnika, a onda shvati: Naravno - njena kosa! Dovraga! Dodue, Laura je znala da su u dvanaestom stoljeu mladii nosili dugaku kosu, ali nikada preko ramena, to da uini sa svojim plavim pramenovima? Nije se mogla pomiriti sa idejom da se oprosti od svoje kose. Naposljetku, putovanje snovima e trajati najvie jedan dan. Moralo je postojati neko drugo rjeenje - samo koje.

Sjetio ga se Percy. Rjeenje je bila jedna ogromna kapa. Bila je tako iroka da je Laura pod njom potpuno mogla sakriti kosu. Napokon je izgledala kao djeak. Barem na prvi pogled.

Da vas vidim! Gospoica Mary Morgain obilazila je Lauru i Percyja i kritiki ih odmjeravala od glave do pete. Savreno! Izgledate jednostavno savreno, ree ona. Nitko nee primijetiti da dolazite iz drugoga vremena - barem ne u ovoj odjei! Potpuno si me uvjerila, draga moja Mary! Percyju se smijeilo cijelo lice. Vidjelo se da se u svom odijelu glazbenika osjea dobro kao Mick Jagger na pozornici. Ako nam jo obea da e za vrijeme putovanja snovima dobro paziti na naa tijela koja emo ostaviti u sadanjosti, onda mirne due moemo otputovati u vrijeme Stranoga viteza! Gospoicu Mary je zarazilo njihovo dobro raspoloenje. Pazit u na vas kao na zjenicu oka! Njeno je lijepo lice ukrasio osmijeh koji je odraavao sjaj njenih oiju. No onda se opet uozbilji. Morate mi obeati da ete biti iznimno oprezni i da ete se zadrati samo onoliko koliko bude nuno potrebno. Jasno! umirujue joj ree Laura. Lukas i Kaja bi se jako brinuli da se ne vratimo do nedjelje naveer. Laura i Percy su odluili da nikomu ne kau za svoj plan osim profesoru i Mary Morgain. Tamni za to ni pod kojim uvjetima nisu smjeli saznati. Uinili bi sve da sprijee njihov povratak u sadanjost. Zato je Laura morala lagati i rei bratu i prijateljici da e vikend provoditi s Percyjem na jahanju te da e zato prenoiti na imanju Dietricha. Gospoica Mary briljivo zakljua vrata njihove sobe, oboje ih zagrli na rastanku i poeli im sreu. Stane njima nasuprot i pomogne im da uu. I, kako je nastavnik tjelesnoga opisivao stanje pomou kojega su uvari u njihovom obliku izlazili na putovanja u druga mjesta i u druga vremena. Krhka nastavnica zabrinuto pogleda prijatelje u oi i utonu u svoju nutrinu. Dok su se konano pribliavali na eljeni cilj i vrijeme putovanja, gospoica izgovori prastare arobne rijei koje su od poetka omoguavale uvarima da odu na putovanje snovima: Strujo vremena, zazivam te; Strujo vremena, obuzmi me! Strujo vremena, otvaram se; Strujo vremena, progutaj me! Laura je osjeala kako su se moi koje joj je podarila sudbina u njoj poele oslobaati. Sve je bilo kao i prvi put. Maryin je glas odzvanjao u velikoj daljini, po tijelu je osjeala njeno bockanje, a onda ugleda svjetlo. Zauje hujanje vjetra, a oko nje se poput jake oluje spusti blistava zraka svjetla i nesputanom snagom razori p r e p r e k e . Laura se osjeala poput perca u vrtlogu, bilo joj je istovremeno i vrue i hladno, sve dok svjetlo nije izblijedjelo, a preko obraza joj proe daak toplog vjetra. Zauje ukanje lia i veselo cvrkutanje ptica. Znala je da ju je putovanje snovima odvelo na neko drugo mjesto i u neko drugo

vrijeme. Laura otvori oi - i na svoj uas shvati da Percy Valiant nije s njom. Od nastavnika nije bilo ni traga. Bila je posve sama u svijetu Stranoga viteza.

etrnaesto poglavlje: Dvorac Stranoga viteza

Letea je splav lagano lebdjela zrakom. Ostavila je iza sebe Zemlju rijenih ljudi i letjela p r e k o gorskih ogranaka Kamene ume. No, Laura nije primjeivala neobinu ljepotu krajolika, nije prim i j e t i l a da se sve vie pribliavaju cilju kojem putovahu. Zapanjeno je gledala levatora. Kako si se mogao uvui u takvu trgovinu? Prije ili kasnije e te zarobiti. On ravnoduno slegne ramenima i posegne za aom crvenog vina na stoliu. Ne znam to je tebi. To se moe tako gledati, ali i ne mora. Meni ide sasvim dobro. Svaka tri mjeseca dostavim tri vree kraljevskih plodova za dau, i zato me putaju na miru. Ali, ti nema pojma to Borboron namjerava. Kakve ja veze imam s tim? Levator otpije gutljaj i neduno pogleda djevojicu. to mene briga za poslove? Ja ne ulazim u vae sukobe i nikome ne elim naao. Alienor tako ustro odmahne glavom da su joj pletenice poletjele na sve strane. Zar ne razumije. Ako Borboron pobijedi, i tvoj e ivot biti na kocki. Aventerra i ovjeja zvijezda e biti unitene, a i ti e propasti u Vjenu tamu! Zrani nomad iskrivi lice. Moda, a moda i ne. Sto bih ja trebao uiniti? Pogledaj me, djevojice - slab sam i k tome potpuno sam. Ja nisam nimalo jaa od tebe! Alienor uzrujano podigne glas. Borba protiv Tamnih sila tie se svih nas, pa i tebe! Svatko tko se ne prikloni snagama Svjetla jaa Sile tame. Tko nije na Elysionovoj strani, protiv njega je - zato se konano mora odluiti, Aeolone. Ne moe se praviti da te se taj sukob ne tie samo zato to na svojoj leteoj splavi lebdi visoko iznad svega to se na Aventerri dogaa. To se tie i tebe, a nee se jo dugo moi izvlaiti na poklone, vjeruj mi! Aeolon zamiljeno zakima glavom. Moda, a moda i ne. Dosad mi je sve ilo dobro. Zato se tako ne bi i nastavilo? Zato to Crnome knezu nije za vjerovati, odgovori mu Alienor. Djevojica ustane i pone uzrujano koraati leteom splavi. Maloprije si se u to i sam uvjerio. Da se Zavitlana strijela nije pojavila, harpija bi nas rastrgala. Moda bi, a moda i ne bi. Aeolon posegne za aom i otpije povelik gutljaj vina. Kakve veze ima Crni knez sa ponaanjem kameleonke? Zar ti vjeruje da bi se Syrin usudila napasti da nije bila sigurna da ima

odobrenje gospodara? Alienor uzrujano zamae rukama. Nikada! Levator odloi au i zamiljeno je pogleda. Moda, a moda i ne, promrmlja on tiho sebi u bradu. Vidjelo se da se u njemu probudila sumnja. Odjednom zapue hladniji vjetar. Iako je Alienor

imala topliji ogrta, zebla je. Polako se priblii rubu i pogleda u daljinu. Daleko na horizontu vidjeli su se obrisi nekog dvorca. Zacijelo je bio ogroman. Gledao je tamno i prijetei. Oko visokih su se kula vitlali oblaci crne magle, a sve hladniji vjetar puhao je ba iz tog smjera.

Laura je bila potpuno zbunjena. to se dogodilo s Percyjem? Zato ga vie nije bilo
pored nje? Je li u sobi gospoice Mary - ili mu se neto dogodilo na putu prolost? Je li neto pogreno uinio? Ili je ona neto uinila? Na tu pomisao Lauri zastane dah. Paljivo se ogleda uokolo. Nalazila se na rubu provalije ispod jedne ogromne bukve ija je gusta kronja bacala veliku sjenu. Zacijelo se radilo o Krvnikovoj umi i uzvisini koja se protezala prema jugozapadu. To je nesumnjivo bio dvorac Ravenstein, iako je potpuno drukije izgledao od onoga koji je njoj bio na zidovima. Nije bilo brljana, a ni buke. Glavna je zgrada bila bar pet metara via. Na stupu na vrhu tornja vijorila se Lauri nepoznata zastava. Na sjevernoj strani uzdizale su se skele. Dvorac se oito nadograivao, to znailo da se nije predaleko vratila. Osim toga, putovanje snovima dovelo ju je na pravo mjesto, iako je prilino daleko od dvorca. Ali je li stigla u pravom trenutku. Lauru uplai ukanje. Iznenaeno se okrene. Iza njenih lea neto se pomaklo! Uplaeno ustukne, ali prije nego to je uspjela reagirati i sakriti se, granice se razmaknu i iz grmlja iskorai mladi. Lan ra s olakanjem shvati da je to Percy Valiant. Parbleu! Dok je sa odjee tresao slomljene granice i suho lie, nastavnik tjelesnoga ljutito opsuje. Pero na njegovoj kapi treslo se pri svakom pokretu. Kakav sam ja glupan! Hej! Laura ga veselo pogleda. Ne mora se ljutiti samo zato to si zavrio u grmlju! Ma nemoj ! Percy se sve jae mrtio. Nisam zato ljut! Ah, ako se drugi put upustimo u zajedniko putova nje snovima, onda bi bilo bolje da se drimo za ruke da stignemo na isto mjesto, d'accord, mademoiselle? Dobra ideja - ah zar se Percy ba morao toliko ljutiti samo zato to nisu pali na isto mjesto? Laura ga je s nerazumijevanjem motrila, a onda je napokon shvatila pravi razlog njegove ljutnje: lutnja, koju je prije putovanja objesio preko ramena, netragom je nestala. Moda nije ni krenula na putovanje kroz prostor i vrijeme - a moda se izgubila na putu na neki tajanstveni nain. ovjee! uplaeno uzvikne Laura. to se dogodilo? Percy smeteno iskrivi lice. Mogao sam i misliti. Samo predmeti koji se nose direktno na tijelu mogu uspjeno putovati snovima. Nakit i slini predmeti. Sve drugo ostaje na poetnom mjestu putovanja. U to sam se mnogo puta imao prilike

uvjeriti. Nadao sam se da e s lutnjom biti drukije - ali oito nisam imao pravo! I to emo sad? Bez lutnje moemo zaboraviti plan, zar ne? Nikako! Nastavnik se ohrabrujue nasmijei i odmahne rukom. Neemo dopustiti da nas to zaustavi.

Uputit emo se ravno u lavove ralje. Ve e mi neto pasti na pamet. Djevojica zabrinuto zakoluta oima - Percy je imao uspjeh samo kad bi njegova namjera i uspjela! Shvati da je nastavnik odluno krenuo prema dvorcu-i Laura ga je morala slijediti ako nije htjela ostati na rubu ume. Umorila se ve nakon nekoliko koraka. Iako je sunce prelo zenit i ve se sputalo prema zapadu, sunce je jako sjalo na vedrom nebu. Zrak je treperio kao da svijetli, a ni sjena mnogobrojnih stabala nije davala osobit hlad. Zacijelo su stigli usred ljeta. Laura je skinula svoju ogromnu kapu, ali to nije pomoglo. Nastavila je trpjeti i znojiti se. U poljima se ito povijalo na povjetarcu, a trava je gotovo sasvim pokoena. Lauru zapuhne miris svjeine, zrakom se razlijegalo blejanje ovaca, a nije se zaulo mukanje krava ili njitanje konja, ni seoski zvukovi - no ipak, neto nije bilo u redu. Nakon nekog vremena djevojica shvati da joj nedostaje buka motora. Nije se uo ni auto, ni traktor, a ni avion. Laura nesvjesno odmahne glavom, no toliko se navikla na buku civilizacije da ju je i odsutnost gotovo smetala! Laura se ogleda uokolo. Pogled joj nije ometao nijedan dalekovod, nigdje nije vidjela asfaltiranu cestu. Dolje je vodila samo utabana ljunana stazica. Na mjestu gdje je prestajala uma, nalazilo se i dvanaestak priprostih koliba - u kojima su vjerojatno ivjeli Reimarovi kmetovi koji su ivotarili od njegove milostinje. Selo u kojemu je ivjela jadna Silva. Laura iznenada osjeti koliko je edna. Jezik kao da joj se zalijepio za nepce. Naravno, sa sobom nisu uzeli nikakvo pie. Morat e se strpjeti dok ne stignemo u dvorac, objasni joj Percy. Njemu je takoer bilo uasno vrue pod samtenom kapom. Sa ela mu je kapao znoj, a na gornjem dijelu njegova odijela vidjele su se crne mrlje od znoja. Nadajmo se da e dragi Reimar danas biti dobre volje i da nas nee odmah baciti u najgoru tamnicu! Laura po osmijehu na njegovu oznojenom licu shvati da nije mislio ozbiljno. No, nekoliko minuta kasnije, Percy se opet namrti i s lica mu nestane i posljednji znak dobrog raspoloenja. Stigli su u neposrednu blizinu dvorca i Percy je shvatio da za svoju posjetu nisu mogli izabrati gori trenutak. Nastavnik uspori korak.

Laura je znatieljno motrila scenu koja se odigravala. Na istini u blizini sjeveroistonog zida - naravno, oko dvorca tada jo nije bilo parka, a nije bilo ni Ellerkingovih pasa od ukrasnog grmlja - skupilo se otprilike dva tuceta ena i mukaraca. Dok su se Laura i Percy neupadljivo probijali kroz masu, pod njihovim se konim cipelama dizala praina. Sudei po jednostavnoj odjei koju su ljudi nosili, zacijelo se radilo o seljacima. Mnogobrojna djeca koja su im se motala oko nogu bila su u dronjcima. Odrasli na njih, kao ni na Lauri i Percyja, uope nisu obraali panju. Kao zaarani, netremice su gledali prizor koji im se odigravao pred oima. Kad je Laura vidjela u to su gledali, uasno se uplai. Odmah je prepoznala mrkog ovjeka u vitekom odijelu koji je stajao okruen dvadesetoricom mukaraca s oklopima. To nije bio nitko drugi nego Reimar Ravenstein. Neobino je bilo to to je Strani vitez bio za glavu nii nego onda kada se Laura borila s njim. No, njegov je oklop ostao isti, a ma koji mu je visio o boku bio je isti onaj kojime ju je za dlaku promaio kad je traila Kale. Ali i bez oklopa i maa, Laura bi viteza prepoznala - po njegovom namrgoenom licu koje je u stvarnosti bilo ak stranije nego na spomeniku u parku internata. Tamne su mu oi zlurado micale, a kao da oiljci od crnih boginja nisu bili potrebni da ga jo vie nagrde, na licu mu se isticao kukasti nos. No, Lauru je najvie uplaio iroki oiljak koji mu se protezao preko gole lubanje, znak da se protiv Laure borio sa ljemom na licu. Vidjela je ostatke rane koja oito nije dobro zacijeljela. Bojni vitez stajao je na pranjavom terenu ispred njih i namrgoeno motrio krupan i nepravilan predmet koji se uzdizao pred njim. Iako g a j e skrivao komad tkanine, Laura je odmah pretpostavila to se dogaa - nesumnjivo je bila rije o spomeniku koji je kipar izradio posebno za njega. Doli su ba u trenutku otkrivanja spomenika. Laura iznenada shvati da se Percy namrtio: vjerojatno je poput Lukasa u nekoj kronici proitao d a j e grozni Reimar uasno pobjesnio kad je vidio spomenik i da je njegov bijes imao smrtonosne posljedice! ovjee - kad bi to barem dobro prolo! No, Laura nije imala vremena da dovri misao jer je u tom trenutku Strani vitez znaajno kimnuo jednom mravom ovjeuljku u sivom lanenom odijelu, koji je pokunjeno stajao pored prekrivenog spomenika, nemirno se premetao s noge na nogu i bojaljivo pogledavao Reimara - oito je to bio kipar. inilo se da je kipar slutio zlo jer je na trenutak zastao i kao da je oklijevao posluati Reimarovu zapovijed, to je viteza odmah razbjesnilo. Jesi li gluh?! Lice mu se zacrveni i on zakrii: Otkrij ga ve jednom! Da... da, gospodine! promuca kipar i nakloni se. Kako gospodar zapovijeda! Jo jednom se nakloni, povue vrpcu, prekriva padne na zemlju i otkrije spomenik. Zavlada napeta tiina. Spomenik nisu s iekivanjem motrili samo Reimar von

Ravenstein, njegovi vitezovi i kmetovi, ve i posjetitelji iz daleke budunosti. 'udno', pomisli Laura. 'Spomenik izgleda nekako drukije od onoga ispred naega internata.' Konj je izgledao isto, ali Reimar je bio poprilino manji - a njegovo je lice, koje se naziralo kroz otvoreni ljem, izgledalo jo runije! Laura pogleda viteza koji je jo uvijek namrteno promatrao spomenik. Nije bilo sumnje kipar je izvrsno odradio svoj posao: kameni je Reimar izgledao potpuno isto kao i ivi predloak. Umjetnik je zacijelo bio majstor svoga zanata. Nagli izljev bijesa prene Lauru iz njenih misli. Vitezovo l i c e j e iskrivio gnjev, a inilo se da se odvratni oiljak na njegovoj lubanji zapalio kad je iz svega glasa viknuo na kipara: Taj prokleti kujin sin! Bijesni se vitez brzo priblii nesretniku, dohvati ga za ovratnik i povue ga k sebi, iako je ovaj bio za glavu vii njega. Kako si me se usudio ovako predstavi ovjek je bio tako uplaen da nije mogao izustiti nijednu razumljivu rije. Drhtao je cijelim tijelom. Dok se pokuavao izraziti, noge su mu se tresle. Ah..., bilo je sve to je uspio izustiti. Zar nisam naredio da me vjerno isklesa? povie. U kutovima usana skupila mu se slina, oi su izgledale kao da e svaki as ispasti iz duplji, a njegova je elava glava tako pocrvenila da se Laura uplaila da e se na mjestu raspuknuti. I Kipar jo uvijek nije smogao snage za odgovor. Na nove je povike odgovarao ustrim kimanjem to viteza nije ni najmanje udobrovoljilo; naprotiv. Zato se onda tako nije i napravilo?! zagrmi. Kako si mogao biti tako drzak i prikazati me kao odvratnog patuljka?! Ali... iii... iii... ahahah... Strani ga vitez akom udari ravno u lice, tako d a j e kipar zateturao unatrag. Dvojica naoruanih mukaraca ga zadre i gurnu ga naprijed. Reimar se u meuvremenu okrenuo zapovjedniku svoje garde i naredio: Dovedite krvnika, brzo! Nakon to je vojnik pourio izvriti zapovijed, meu rajom se proiri uasnuti amor. Nitko se nije usudio pisnuti. Samo se dvorski kapelan, koji je stajao pored lika sa posudom svete vodice u rukama, usudio progovoriti. Imajte milosti, gospodaru! zamoli on tihim glasom, i sjetite se rijei Gospodina naega Isusa Krista na Svetoj gori: 'Blagoslovljeni su milosrdni... '

Meutim, kad mu je Reimar dobacio strogi pogled, kapelan uuti i ponizno se

povue.

Laura brzo povue Percyja za rukav i uzbueno mu proape u uho: Brzo, Percy, moramo neto uiniti! Inae je taj ovjek izgubljen! Plavokosi joj mukarac namrteno uzvrati pogled. To mi je jasno, Lauro - ali, nama su ruke vezane. Ne moemo za tog nesretnika nita uiniti. Kao prvo, svaki bi na protest bio jednak samoubojstvu, a kao drugo... Kao drugo? Kao drugo, nije na nama da mijenjamo povijest! Laura isprva nije shvatila to je Percy time htio rei, no onda joj sine: dogaaje iz prolosti nitko i nita vie nije moglo promijeniti. Budui da je smrt tog nesretnika ve ula u kronike, bilo ga je nemogue spasiti. Tako neto je postojalo jo samo u holivudskim filmovima koji se nisu morali obazirati na zakone logike. U stvarnosti je tako neto bilo potpuno iskljueno. ak ni uvari, sa svim svojim posebnim moima, tu nisu mogli nita uiniti. Sve je to munjevito proletjelo Lauri kroz glavu - ali ipak nije htjela biti samo pasivni promatra. Usprkos tome, Percy, ree ona priguenim glasom, mora postojati neka mogunost! Pssst! Nastavnik joj dobaci prijekoran pogled i stavi prst pred usta. Molim te, nemoj biti tako glasna! Ali, Lauru se vie nije moglo zaustaviti i nastavila je jo glasnije: Ne moemo ga jednostavno pustiti da umre! Taj ovjek nizato nije kriv - osim to je izvrio zadatak koji mu je bio nareen... Lauro! Molim te! Nije to samo odvratni patuljak! nastavi jednako djevojica - i privue Reimarovu panju. Gospodar Ravensteina se iznenada okrene i pogleda u njenom smjeru. Oi mu se stisnu, tako da su nalikovale prorezima, i Laura se ve uplaila da e je Strani vitez prepoznati - ali shvati da je to nemogue - njihovi su se sukobi dogodili u dalekoj budunosti! Ali, bilo je oito da je privukla Reimarovu panju. Pozvao je k sebi naoruanog vojnika sa kozjom bradicom i neto aptao u uho. Jedva je dovrio reenicu, a vojnik namignuo svojim kolegama - i iza Percyja i Laure stvore se dva straara. Dok se svjetina bojaljivo razilazila da Reimaru napravi mjesta, Laura se brzo okrene prema Percyju: Sad bismo trebali pobjei? Nastavnik zamiljeno odmahne glavom. To bi bilo najgluplje to bismo mogli uiniti, Lauro. Tek bi to izazvalo Reimarovo nepovjerenje. Moramo ostati mirni i ne smijemo se uspaniiti jer e nam se inae dogoditi zlo, razumije li, Lauro? Itekako ga je razumjela ! Prije nego to je dospjela odgovoriti, priu im Reimanovi ljudi.

Doite s nama! proguna bradati i oboje ih pogleda. Oni se pokore sudbini i bez otpora krenu za vojnikom. Tek kad su se poeli probijati kroz gomilu promatraa inilo se da su ih prvi put primijetili. No, nisu izgledali suosjeajno. Naprotiv: lica veine kmetova iskazivala su neprikrivenu zluradost. Vjerojatno su raunali s tim da e Laura i Percy podijeliti sudbinu nesretnoga kipara. Kad je Laura to opazila, u njoj se probudio bijes. Bilo joj je potpuno neshvatljivo da se ljudi mogu tako veseliti tuoj nesrei. 'Zato nam ne pomognu?' upita se i u tom trenutku stignu do Stranoga viteza. Iako se inilo d a j e to nemogue - izbliza je patuljasti Reimar izgledao jo nii. Osim toga, odvratno je smrdio. Naravno, ni seljaci nisu mirisali. Ali, u usporedbi s odbojnim mirisom koji se irio oko viteza, njihov miris znoja nije bio nimalo straan. Djevojica se morala prisiliti da potisne izraz gaenja. Kriom pogleda Percyja. On nije ni trepnuo, ve je prijateljski gledao viteza ravno u lice. Reimar von Ravenstein oito nije navikao da mu netko pristupi bez straha. Zapanjeno ih je promatrao. Vi ste stranci, jel' tako? Percy se nakloni. Njegov odgovor bio je olienje uljudnosti: U pravu ste, plemeniti gospodine. Svevinji je nae korake uputio prema dalekim zemljama i doveo nas pred Vas! Ma nemoj mi rei! inilo se da se Reimar malo smirio jer mu se u glasu osjetio neprikriveni prezir. Za vae se dobro nadam e vas 'Svevinji', kako ga nazivate, odvesti i dalje. Pritom se okrene svojim vitezovima, koji su vie podsjeali na bandu razbojnika nego na plemenite ratnike i pakosno se nasmije. Mrke mu se spodobe pridrue u smijehu. Kad se Strani vitez opet okrenuo prema Percyju, na njegovu je licu opet bio uobiajeni izraz. to radite ovdje? Pitanje je zvualo bezopasno, ali Lauri nije promaknuo opasni prizvuk u njegovu glasu. inilo se da eli naglasiti da bi im bolje bilo da imaju prokleto dobro objanjenje jer im inae ni sam Svemogui nee pomoi. Ni Percyju nije promaknula prijetnja. No, ipak je ostao miran. Barem izvana. Jo se jednom nakloni gospodaru dvorca. Dopustite da se predstav i m o , Vaa Plemenitosti: moja se malenkost naziva Percy de Bourgogne, a ovaj ovdje djeak... pokae na Lauru - ... je Laurenz, moj pomonik, i sam glazbenik i... Ah, doista?! Reimar mu hitro upadne u rije i zakorai prema njemu. Oi su mu opasno svjetlucale. Gdje ti je onda instrument - glazbenie? ! Moj... ovaj... instrument? Upravo tako! Govorim jasno i glasno, jel' tako? Njegov je glas udarao poput bia. Njegovi su se ljudi smijali s neskrivenim prezirom na licu. Sudei po njihovim licima Percyjeva je sudbina ve bila zapeaena. Dobro da ste to spomenuli, gospodine! odgovori ni ne trepnuvi. Naime,

sudbina se zaista na obian nain umijeala. Na putu do Vas napali su nas razbojnici i ti su mi nitkovi ukrali lutnju koju je posebno za mene izradio jedan od najpoznatijih izraivaa instrumenata u mojoj zemlji! Ma nemoj! Reimar mu se otvoreno rugao. Pokrali su vas? Jao, jao - tko bi uinio neto tako zloesto! Tako je gospodar dvorca opet prasnuo u pakostan smijeh. Njemu su se pridruili njegovi bradati vazali, Percy je bio sasvim ozbiljan. Ba tako se dogodilo, plemeniti gospodaru! Iako sam im objasnio da idem Vama osobno ponuditi moje glazbene usluge, ti nitkovi nisu odustali1 Nije li to znak da Vas ne potuju, gospodaru? Da me ne potuju! Zbilja! Divljaci opet ponu grohotati, a njihov se voa savijao od smijeha. U toku veeri oekujem plemenitog gosta i njemu u ast prireujem banket, objasni on kad se napokon smirio. Mogu li vas zamoliti da mog posjetitelja zabavite svojom umjetnou - pod uvjetom da koristite moju lutnju, iako nije tako vrijedna kao ona to su vam je ukrali? Bit e mi zadovoljstvo, Vaa Plemenitosti. Percy se tako duboko nakloni d a j e nosom gotovo dotakao zemlju. Laura se s olakanjem nasmijei. No, u tom se trenutku vrati voa Reimarove tjelesne garde u pratnji nekog ovjeka. Kad ga je Laura pogledala - bio je to krvnik problijedi kao krpa i srce joj pone divlje lupati. Krvnik nije bio nitko drugi nego Konrad Kopfer!

Gralski

dvorac i okolna zemljita sjala su na svjetlosti popodnevnog sunca.

Paravain je stajao na vrhu visokog tornja i zamiljeno gledao u daljinu. Njegov je pogled lutao na jug, u pravcu Calderanske visoravni. Vjetar je povijao beskrajna polja Trave aptaice koja je izgledala poput uzburkanog mora od tekueg srebra. No, Bijeli vitez to uope nije primjeivao. Ve je satima eljno ekao da se Zavitlana strijela vrati. Guila ga je pomisao na Alienor. Nadao se da joj je Zavitlana strijela ula u trag. 'Nadam se da emo je stii odvratiti od tog suludog pothvata', razmiljao je on. Kad jednom stigne u Tamnu utvrdu, bit e je teko izbaviti iz Borboronovih kandi. Paravain duboko uzdahne. Kako je velika morala biti njena ljubav za

kad je za njega na kocku stavila vlastiti ivot! Nesvjesno odmahne glavom. U tom trenutku zauje tihe korake i zatvaranje vrata. Nije se morao okrenuti; znao je da mu je iscjeliteljica Morwenadola praviti drutvo. Mlada ena mu prie. Paravain se okrene i zadivljeno je promotri. Njena se kestenjasta kosa sjajila i lice joj je krasio njeni osmijeh. Ima li novosti? upita ona. Nema. Samo budi strpljiv. Morwena ga njeno pomiluje i suosjeajno ga pogleda. Nemoj se muiti, dobro to je odluila poi u potragu za bratom. On kimne. Znam, ali... Prekine se usred rijei. Ona mu je stajala tako blizu d a j e mogao osjetiti miris u njenoj kosi. Koa joj je odisala mjeavinom lavand i sandalovine. Njene velike smee oi toplo su sjale kada je svoj pogled utopila u njegov. Uinilo mu se kao da gleda u nutrinu. Poriv d a j e pomiluje po obrazu bio je gotovo neizdriv. Polako podigne ruku kad u tom trenu odjekne zov orla. Paravain se zateeno trgne. Zavitlana strijela se vraa, ree on. uvar arobnih vrata dostojanstveno sleti na zidinu. Vitez i Morwena poure prema njemu da uju novosti.

Petnaesto poglavlje
* Tajanstvena

goi

To je nemogue', proleti Lauri kroz glavu. 'To ne moe biti!' Ali, Reimarov je krvnik svojom plamenocrvenom kosom doista nalikovao slugi Maximiliana Longoliusa. Mravi ovjek u dugakoj opravi od lana ponizno se nakloni pred Stranim vitezom. ekam Vau zapovijed, gospodaru i vladaru moj? Na Reimarovom runom licu pojavi se naznaka osmijeha dok je gotovo s ljubavlju gledao krvnika. Onda pokae na kipara koji je jo uvijek drhtao i pokunjeno ekao odluku o svojoj sudbini. Imat e posla 8 njim, majstore krvnice. Pobrini se za to da ovaj diletant vie nikada nita ne isklesa! Krvnik se ponovno nakloni. Razumijem, kako gospodar nareuje. Ali, prije nego to krene na posao, ini mi se da jedno malo muenje ne bi bilo naodmet. Strani se vitez pun prijezira okrene prema osueniku koji vie nije mogao zadrati suze. Neemo ovoj jadnoj kreaturi uskratiti priliku da mu smrt uinimo nezaboravnim dogaajem, iako sam Bog zna d a j u nije zasluio. Reimarovi su se razbojnici poeli neobuzdano hihotati na groznu alu, a krvnik namigne dvojici straara koji su uvali kipara. Ve su ga htjeli odvui kad ih gospodar Rovensteina zaustavi i krvniku dovikne novu n a r e d b u . I jo neto - pobrini se da naa lijepa zarobljenica bude svjedok muenja. elim da zna kakva je sudbina eka ako i dalje bude tako zamorna! Lijepa zarobljenica - na koga je to Reimar Moda na Silvu? Laura Percyju dobaci upitnik. inilo se kao d a j e pogodio to ona misli, ali je slegnuo ramenima i iskrivio lice. Kad se krvnik sa svojom rtvom i straarima udaljavao, crni se vitez okrene putnicima snovima, koji su morali sluati uasnu presudu. Javite se dvorkinjama, one e vas smjestiti u sobu. Oekujem vas veeras. I budite toni, inae... Reimar znaajno prijee palcem preko grkljana. Kad je Laura stupila u unutarnje dvorite dvorca, osjeala se gotovo kao kod kue. Naravno, tijekom godina se mnogo toga promijenilo - prozori, vrata i buka. Nedostajale su i puzavice koje su u meuvremenu prekrile fasadu. No, pojedini su dijelovi zgrade bili isti. Ve su tamo bile iroke stepenice koje su ulazile u zgradu, zajedno sa skulpturama krilatih lavova koji su s boka titili najdonju stepenicu. Strehu je pridravao Kameni div. Laura je slijedila Percyja koji se odmjerenim

korakom pribliavao stepenicama - nisu urili jer nisu htjeli biti sumnju. Dok su se polako uspinjali stepenicama, Laura zahvalno pogleda Portaka jer joj je kameni gorostas tako esto priskakao u pomo u njenoj velikoj pustolovini. Prijateljski mu se nasmijeila. No, div nije dao nikakve znakove ivota i ukoeno je zurio u daljinu. Laura osjeti gorko razoaranje. Znala je da gorostas ne oivljava samo u pono, ve da upuenima moe i danju pokazati kolika se snaga u njemu krije. Zato joj onda nije namignuo u znak pozdrava, kao na njenom tri naestom roendanu, kad joj se prvi put pokazao? U tom se trenutku Laura sjeti d a j e Reimund Portak jo uope ne moe poznavati. Njihov prvi susret dogodio se u dalekoj budunosti i jo e proi mnogo stoljea prije nego to kameni gorostas sazna d a j e i ona jedna od uvara. U predvorju Laura pogleda na suprotni zid - i zbunjeno zastane. Ne zato to na zidu nije visjela slika Silve i crnoga vuka. Nije to ni oekivala. Ono to ju je uasnulo bilo je odvratno udovite koje ju je gledalo sa zidne tapiserije koja se prostirala od poda do stro pa. To je oito bilo udovite, s kojim je Laura ve sklopila poznanstvo. Glava krvolone nemani neodoljivo je nalikovala iscerenoj maski koja je uvala ulaz u dubinu Stare grobnice i koja je panino uplaila nju i Kaju kad su prvi puta tamo ule. Jo uvijek je izgledala zastraujue; Lauru je podsjeala na paklenog trola sa batinom koji je Froda i njegove saveznike napao u rudnicima Morije i gotovo ih ubio. udovite je imalo otre kande, a njegov je goli rep bio toliko dug da se poput zmije ovio oko njegove lijeve noge obrasle dlakama. Laura uasnuto gurne Percyja laktom i pokae na neman. Percy gadljivo iskrivi lice. Izgleda uasno zastraujue. Srea da se radi samo o goblenu jer to monstre nikada ne bih htio sresti uivo! Iako se Laura nije ba ugodno osjeala, oklijevajui

p o g l e d a tapiseriji. inilo se kao da ju neman na neki nain privlai. Gledala ju je ravno u oi, a izraz lica iskazivao je neskrivenu krvolonost. inilo se kao govori: ekaj samo dok te ne zgrabim svojim kandama. Progutat u te zajedno s koom i kosom! Oprezno dotakne tapiseriju rukom. Osjeti neodoljivu mekou. Ako se nije varala, bio je izraen od iste svile. Sigurno je jako vrijedan, zar ne? On kimne glavom. Ako se dobro sjeam, Reimarstein je tu dragocjenost donio iz kriarskog rata. Ukrao ju je iz palae maurskog plemia. Rekao je da je taj ovjek bio crni arobnjak i bio je u savezu s vragom. Ali ja mislim da je to bio samo prikladan izgovor da Reimar tog nesretnika ubije i da ga pokrade. Ako je ta tapiserija doista tako vrijedna, zato onda ne visi u predvorju? udila se Laura. Zna ve, u internatu. to se s njome dogodilo? To prelazi granice moga znanja, mademoiselle. slegne ramenima. Vjerojatno je goblen takoer s opljakanim blagom Stranoga viteza. Hajde- idemo potraiti sluavke da saznamo gdje je naa soba. Njihov je nastup na veeranjoj proslavi bio uspjean - Percyju je uspjelo nabaviti tamburin za Lauru na kojem ga je pratila. Iako je svirala prilino neujednaeno-kao i Percy na Reimarovoj lutnji, uspjelo mu je svojim pjevanjem zabaviti Stranoga viteza i njegove goste - barem dok su jo bili trijezni. Kako je veer odmicala, sveani se banket pretvorio u divlju pijanku. Ogromni eljezni luster koji je visio sa stropa bio je isti kao i onaj u blagovaonici internata. No, na nje mu je u vitezovo vrijeme gorjelo dvanaest baklji koje su prostoriju obasjavale treperavim svjetlom. Zidovi nisu bili obloeni drvom ve su bili kameni. U dijelu prostorije gdje se u internatu nalazio podij sa stolom za kojim su jeli nastavnici, stajao je grubi drveni stol za kojim su sjedili Reimar i njegovi gosti. Usprkos tome to je proslava bila neformalna, svi su bih naoruani. Ravno iza Reimarove stolice u zidu bio je ugraeni kamin u kojemu je pucketala vatra. Tu i tamo bi poletjela pokoja iskrica od goruih cjepanica, a u zraku se osjeao miris dima. Na stolu su bili zemljani vrevi i pehari puni vina te posude sa kuhanom i peenom svinjetinom i govedinom. Marljive su se sluavke i kmetovi brinuli da posude i vrevi ni u kom trenutku ne ostanu prazni i da Reimaru i njegovim prijateljima nita ne nedostaje. inilo se da poasni gost jo nije stigao jer je stolica pokraj Stranoga viteza bila prazna. No, to nije sprijeilo okupljene da svesrdno navale na hranu. Mukarci su poput gladnih vukova trgah najdeblje komade mesa, glasno ih vakali i brzo gutali pa posezali za novima. Isto su tako buno ispijali vino dok je prostorijom odzvanjao Percyjev glas pjevajui o romantinoj ljubavi. Nakon pjesme, gosti bi mu zapljeskali, ali uvijek bi se u aplauz umijeao i poneki opsceni komentar. Reimar i njegovi prijatelji oito su imali posve drukije

predodbe o ljubavi nego njihov glazbenik. No, Percy se nije smeo. Naklonio se pred svojom publikom i zahvalio na panji. Mnogo vam hvala, messieurs, hvala! Strani vitez izgledao je zadovoljno. Vino mu zarumeni obraze, a oujak na lubanji mu se crvenio vie nego tog popodneva. Uope to niste loe izveli, pohvali ga on i s lukavim osmijehom pogleda prijatelje. Kakva srea da su vam kradljivci odnijeli ono to ste imali, a ne i vae ivote, zar ne? Dolje je dvoranom jo uvijek odjekivao zluradi smijeh kad sa stola ustane jedan krupni vitez koji je nalikovao medvjedu. Laura iznenaeno opazi d a j e Percy problijedio. Bojim se da ovoga tipa poznajem, proape brzo. To je Bardolf Snani, jedan od Reimarovih vitezova, gotovo ozloglaeniji od Stranoga prema kronikama pie da je uvijek izazivao guvu, a to je obino za njegove protivnike imalo smrtne posljedice! ovjee! Kad je Bardolf Snani progovorio, smijeh je naglo stao. Imate pravo, Reimare! Zato popijmo jednu i poelimo da nas jo dugo uveseljavaju svojim pjesmama! Percy veselo namigne Lauri - ispalo je bolje nego smo oekivali, zar ne? Ona mu je htjela uzvratiti osmijeh kad iznenada osjeti neku opasnost. Vitezovi za stolom uzdignu pehare i pogledaju Bardolfa. ivjeli glazbenici! Svi im nazdrave, podignu pehare i ispiju ih u jednom gutljaju. Nakon to su im sluavke urno napunile pehare, Bardolf dva pehara napuni za Lauru i Percyja. Evo, zasluili ste! Odluno im prui pehare. Pijte! Laura pogleda Percyja traei pomo. Nije mogla piti alkohol - to nije dolazilo u obzir! to da radi? Nastavnik uzme pehar iz Bardolfove ruke i nakloni se. To je preljubazno od Vas. Ali, bojim se d a j e Laurenz, moj pomonik, premlad da pije vino. U dvorani odjednom zavlada tiina. Bardolfovo se lice smrkne poput ljetnog neba na kojemu se pojavi olujni oblak. Usuujete se odbiti moje pie? Nikako, gospodine. Percy s osmijehom podnese vitezov prodorni pogled. S velikim u zadovoljstvom popiti za Vae zdravlje - samo mislim da nije primjereno da nam se Laurenz pridrui zbog njegovih mladih godina. Deko je dovoljno star da s Vama tumara po stranim zemljama. Bardolfov se glas opasno snizio. Zato bi onda bio premlad da nazdravi sa mnom? On zakorai prema Lauri, prinese joj pehar do usta, a desnu ruku naoko sluajno stavi na ma koji mu je visio o boku. Lice mu je odraavalo hladni bijes i Laura je bila sigurna da ni trenutka ne bi oklijevao da oruje i upotrijebi. Pij ve jednom! naredi joj Bardolf. Ili u te silom nauiti potovanju! Laura je ustrajno stiskala usne. Bardolf bijesno stisne oi. Ve je napola izvukao ma iz korica, kad se u tom trenutku otvore vrata i u dvoranu stupi dugo oekivani

gost. Sve se glave okrenu prema vratima, a Reimar i ostali panju usmjere na pridolicu. Lauri su se tresla koljena. Morala je sjesti da se ne bi pala. Percy je podupre i odvede u stranu gdje naslonila na zid. Postepno joj se u obraze vrati boja tako da se Percy mogao posvetiti novome gostu. Zaueno ustvrdi da se radi o eni. Bila je mrava i visoka i nosila je usku smaragdnozelenu haljinu. Lice uokvireno crnom kosom bilo je blijedo. Crni vitez ustane sa stolice i pogleda gou s osmijehom punim iekivanja. Syrin, napokon! dovikne joj Nemate pojma koliko sam sretan to Vas ponovno vidim. Ja sam jo sretnija, potovani vitee Ravenstein! Poput gutera prie stolu. Kad je promotrila, Lauru uplai njen hladni pogled. ute zjenice boje i r i s a suzile su se, ali njeno lice pritom nije odalo nikakvu reakciju. Ali, Laura je sasvim jasno osjetila da s tom Syrin mora biti na oprezu. Osjeala je da uva neku uasnu tajnu, iako Laura nije imala pojma o emu bi se moglo raditi. Jo joj je neto postalo jasno u tom kratkom trenutku kad su im se pogledi sreli: iz nje je isijavala neka hladnoa i bezosjeajnost, kao da ima kameno srce. Laura se nesvjesno strese. Reimar takoer nije mogao skinuti pogled s tajanstvene posjetiteljice. Sjela je na stolicu do njega, a on je cijelo vrijeme netremice gledao. Jedna je sluavka urila da Syrinin pehar napuni vinom, ali Strani joj vitez odmahne rukom i osobno posegne za vrem da posluio gou. Laura i Percy su sjeli na sam kraj stola. Djevojica je zaueno promatrala neobino ponaanje inae tako grubog viteza. Gurne Percyja laktom i apne mu: Tko je ta Syrin? Jesi li ikad uo za nju? Nastavnik zbunjeno iskrivi lice. Nemam pojma. Zato pita? Zato to... Laura je oklijevala izrei pomisao koja joj se vrtjela po glavi. Zato to mislim da ona predstavlja veliku opasnost. Ona je jedna od Tamnih, u to uope ne sumnjam, i mnogo je gora i opasnija od ijednog neprijatelja kojega sam dosad susrela. Misli? Percy je izgledao iznenaeno. Kako zna? Jednostavno osjeam! Iako nemam dokaza, ali svejedno sam sigurna. Moda nije sluajno posjetila Stranoga viteza ba danas... eli rei da zna za na pothvat? A to ako zna? Percy zakoluta oima i odmahne glavom. To je potpuno nemogue, Lauro! Nitko od ovih ljudi ne nasluuje da smo se u putovanju snovima vratili vi e od osamsto godina unatrag. T a j e mogunost sasvim iskljuena! Laura zamiljeno pogleda nastavnika. 'Percy ima pravo', pomisli ona. 'Svejedno moramo biti oprezni.' Djevojica se okrene i kriom baci pogled na viteza koji je sjedio pored nje.

Maleni debeljko nije izgledao tako zloudno kao njegovi prijatelji. Laura mu se oprezno obrati: Oprostite na pitanju, gospodine, ali znate li moda tko je Reimarova goa? Lice mu je bilo boje zrele rajice, a oi su mu svijetlile od alkohola. Misli na Syrin? upita on pripito i podrigne. Lauru zapuhnu alkoholne pare. Imala je osjeaj da ovjek u ivotu nije oprao zube. Iako je osjetila poriv odmicanjem, prisili se na prijateljski osmijeh. Da. Ne znam ba mnogo o njoj. Samo to da ju je na gospodar upoznao na jednom kriarskom pohodu. Odakle dolazi? I ime se bavi? Vrag bi znao! Tusti vitez iskrivi lice koje je Lauru podsjetilo na mopsa. Da ti budem iskren - ne gorim od elje da to saznam. Zato ne? Debeljko kriom pogleda prema sredini stola gdje se Crni vitez udubio u razgovor sa svojom goom. Okrene se prema Lauri i povjerljivo joj proape u uho: Zato to smrt doeka svakoga tko za nju pokae prevelik interes. Znatieljnici obino snose gadne posljedice eto to mislim, djeae? Laura kimne glavom. Itekako je shvaala! Mops joj se jo vie priblii. Smrad koji mu je dopirao iz usta Lauri je gotovo oduzimao dah. Pria se da je saveznica Tamnih sila, promrmlja on supijano, i da se bavi crnom magijom! ini se da je se i Reimar boji. Ona raspolae nevjerojatnim moima kojima ni najvei ovjek ne bi dorastao! Onda se odmakne, dohvati vr i tako pohlepno iz njega otpije da mu je vino curilo niz bradu. Laura je, pak, zamiljeno promatrala enu pored Reimara. Tko bi ona mogla biti? to je skrivala? Odjednom shvati da joj Syrin uzvraa pogled. inilo se kao da svojim hladnim reptilskim oima eli prodrijeti u Lauru. Ona se strese. Niz lea joj prou marci. U tom se trenutku Syrin nagne prema Stranome vitezu i neto mu proape u uho. Reimar je napeto sluao. Iznenada se okrene, pogleda Lauru i zapanjeno na njoj zadri pogled. Djevojica osjeti kako joj se puls ubrzao i kako joj je srce bre zakucalo. Sve glasnije i glasnije. Kad je Strani vitez podignuo ruku, svi glasovi za stolom odjednom zamru i svi gosti usmjere panju na domaina. Glazbenice! Da, Vaa Plemenitosti? odgovori lani trubadur i usiljeno mu se osmjehne. Pretpostavljam da ste dobar uitelj tom Laurenzu, vaem pomoniku? Percy se kratko nakloni. Dajem sve od sebe, gospodaru. Reimar von Ravenstein motrio g a j e poput grabeljive ivotinje. Onda bi nas on takoer mogao malo zabaviti, zar ne? Pa... Percy se iznenaeno nakalje i znakovito pogleda Lauru. Ve je htjela

odmahnuti glavom, kad joj postane jasno da Strani vitez nee prihvatiti odbijanje. Pitanje koje je zvualo bezopasno zapravo je bila naredba i nije imalo smisla odupirati se. Pomirivi se sa sudbinom, Laura kimne - to joj je drugo preostalo? Percy se ponovno nakloni pred Stranim vitezom. Gospodaru, iako je Laurenz tek poeo uiti, pokuat e Vas zadovoljiti svojim skromnim znanjem. To bih mu i preporuio! Na licu Reimara von Ravensteina pojavi se pakosni osmijeh. Ne elimo razoarati nau gou! Izmijeni lukavi pogled sa Syrin. To bi bilo ravno uvredi! Zamolio bih te da nam prie. Pritom pokae prema sredini stola. Ne boj se, ohrabrujue apne Percy. Ve e ti neto pasti na pamet. Laura ustane drui cijelim tijelom. Nije joj promakla srdba u Reimarovu glasu. Dok se polako pribliavala gospodaru dvorca i njegovoj uasnoj goi, grozniavo je izmiljala ime bi ih mogla zabaviti. Pjevanje pjesme bilo je iskljueno. Kad je priala, mogla je promijeniti glas tako da zvui kao djeak. Ali, pjevanje bi je sigurno odalo. Moda recitacija? Naalost, u internatu ve odavno nisu uili nikakvu pjesmu, a nije dolazilo u obzir da pred tim zastraujuim drutvom izvodi djeje brojalice kojih se jo sjeala. Shvatili bi to kao uvredu - a to bi se dogodilo, na to Laura nije htjela ni pomisliti. to da uini?

Nema

sumnje - Alienor se eli pridruiti arobnjacima elja. uvar svjetla

zamiljeno pogleda Morwenu. Sudei prema izvjeu Zavitlane t o j e jedini mogui zakljuak. Pridruit e im se u B e z l i n o j umi i s njima poi u Tamnu utvrdu. Bi j e l i vitez uzdahne. Ako je tako, onda joj vie nema spasa. Do Kamene ume bismo morali putovati ak i da ovoga trenutka krenemo i jaemo poput vjetra, ne bismo je mogli dostii. A dobrovoljno se ona nee vratiti. Uiteljica je bila zapanjena. Malo se pribrala, pa ree: Sigurno nee. Predobro je poznajem. Kad si Alienor neto utuvi u glavu, nee mirovati dok to ne ostvari. Naalost, bojim se da nam Aeolon nee biti od velike pomoi, ree Elysion. Bijeli se vitez iznenadi. Poznajete ga? Naalost, da! On je jedan od mnogih koji se okreu kako vjetar pue i ele svima ugoditi. Ako ga je Alienor zamolila da je odvede do arobnjaka elja, on e joj tu molbu ispuniti - ako mu se to isplati. Ako mu se isplati? zaudi se Morwena. Alienor mu ne moe platiti. Elysion se neveselo nasmijei. Ne, Alienor ne moe. elite li rei... ? uvar svjetla kimne glavom. Naravno. arobnjaci elja e mu platiti ako im dovede tvoju pripravnicu. Dodue, mnogo manje nego to e njima platiti Borboron, ali njemu e biti dovoljno. Paravain tresne akom po stolu. Onda on nije nimalo bolji od njih! Glas mu je

drhtao od bijesa. Kako netko moe druge voditi u ropstvo - a da mu za to jo i plate? Na Elysionovu licu pojavi se izraz gorine. Koliko poznajem Aeolona, to mu ne predstavlja ni najmanji problem. Naprotiv - on nema osjeaj da ini neto loe. On Alienor nee uiniti nita naao, a njega se ne tie to e s njom napraviti arobnjaci elja. uvar svjetla rezignirano slegne ramenima. On barem tako misli. Ne eli se nikome zamjeriti i zato se ni u to ne mijea. Nije pojednostavio poloaj ! ree uzrujano. Ona je pogleda. Razumijem. Ali, zapravo bismo ga trebali aliti. Doi e dan da e morati odluiti na ijoj je strani. A o n d a . . . Tako mu budi! Paravain je bio blizu oajanja, nije zasluila da bude odvedena u ropstvo! iz svjetla prie Bijelom vitezu i prodorno ga pogleda. Brinem se zbog tebe, Paravaine. M e n e ? Mladi je bio vidljivo iznenaen. Ali podani? uto to tako brzo gubi nadu. Onaj koji vjeruje u svjetla, nikada nee propasti! Moj, gospodaru. Paravain je zvuao postieno. "to sada moemo uiniti za Alienor? to si uinio kad je Alarik otiao u Sumpornu varru? Kad sam ja bio nemoan i borio se sa smru? zapanjeno pogleda uvara svjetla. Tada uzme Zavitlanu strijelu... Iznenada mu lice razvedri osmijeh. Da, naravno - Silvan! On ivi sasvim blizu ume!

Strani vitez u iekivanju pogleda Lauru. Ne odugovlai; poni ve jednom,

Laurenze! ena sa uskim zjenicama ju je znatieljno promatrala i Lauru iznenada obuzme osjeaj da joj Syrin pokuava itati misli. 'Neka samo ita! Nee joj uspjeti jer dobro sam nauila kako se obraniti.' Molim, pone Laura, nakalje se i nakloni se pred publikom. Morate mi oprostiti, ali kao to ste ve uli, mislim da su moje vjetine preskromne da bi vas zabavile. Pocrveni jer je znala da ba i nije dobra glumica. No, ipak u vas pokuati zabaviti pomou nekoliko maioniarskih trikova. Maioniarskih trikova? Jedva ekamo! zadovoljno uzvikne Reimar. Laura se sabere i uperi pogled na dvokraki zlatni svijenjak koji je stajao pred Stranim vitezom. Pogled joj postane potpuno prazan dok je s punom koncentracijom zurila u jednu od svijea pokuavajui je podvrgnuti svojoj volji: 'Posluaj me i slui mi!' Da bi zavarala vitezovi, pone 'arobirati' rukama kako su to inili maioniari na televiziji. Onda pucne prstima - i doista: plamen se ugasi. Meu drutvom se proiri iznenaeni amor. inilo se da se Syrin na neki neobian nain promijenila. Lauri se na trenutak uinilo da joj se glava pretvorila u ogromnu zmiju! Laura se uplaeno povue - ali, u tom je trenutku zmijske glave

nestalo. Syrin je bila mrtvaki blijeda. Njene su je oi podsjeale na oi boe u Mordukovoj kolibi. inilo se kao da je i Syrin eli napasti. Jedini ovjek u dvorani kojega nije impresionirao Laurin trik bio je Strani vitez. To je trebala biti arolija? naruga se on. Ako je tako, onda i ja mogu arati! Nagne se i smjesta ugasi drugu svijeu. Dvoranom odjekne gromoglasni smijeh i amor se pojaa - inilo se da je Reimarova skepsa djelovala na nekolicinu mukaraca. Laura brzim pokretom ruke uutka vitezove. Priblii se svijenjaku i zagleda se u ugaene svijee. Potrajalo je nekoliko trenutaka dok sila nije poela vladati.

Neki su ve poeli nestrpljivo mrmljati kad i i pljesne rukama - i svijee se istoga trenutka upale. Zauje se spontani pljesak. Laurinim se licem proiri osmijeh. Kratkim im se naklonom zahvali. Snani prie Stranome vitezu osmjehujui se. Nadvisivao je Reimara za vie od dvije glave. Moe li to, plemeniti von Ravensteine? upitao on i izazove smijeh prisutnih. R a v e n s t e i n o v o se lice odmah namrgodi. Jezik za zube, sikne on bijesno. Onda se opet okrene Lauri. Je li to sve to nam moe pokazati? Djevojica je gotovo fiziki osjeala bijes Stranoga i zajedljiva primjedba bila je dovoljna da izazove Reimarov bijes koji je svakoga asa mogao kulminirati. 'Bolje bi bilo da ga udobrovoljim', pomisli i pogleda Bardolfa koji je upravo namjeravao sjesti - usredotoi se na kopu njegovog remena. Oprostite gospodine, ali moete li jo trenutak ostati stajati? to time eli postii? Divljak je pijano pogleda, hoe me izazvati na borbu? Ne, gospodine! Za to biste morali kod sebe imati bode. Pogleda prikovanog za kopu, Laura zalamata po zraku i pokae na vitezov trbuh kojemu u tom trenutku otkopa remen i padne na pod sa maem. Bardolf zapanjeno pogleda svoje noge i u tom trenutku mu se hlae spuste do koljena, remen nije drao samo ma, nego i hlae. Zauje se gromoglasan smijeh. Mukarci poskau sa stolica, gotovo su se guili od smijeha. Najglasniji je ipak bio gospodar Ravensteina. Dok je prstom pokazivao na tanke bijele noice inae tako snanog Bardolfa, na oi su mu navrle suze od smijeha. Bardolf je izgledao potpuno bespomono. Njegovo od vina crveno lice pocrveni jo jae. Brzo navue hlae, podigne remen s maem i opet ga privrsti oko pasa. Pritom je bacao bijesne poglede na Lauru. Ve se uplaila da e na nju krenuti s orujem, ali nasilnik samo utke sjedne. Nije ju se usudio napasti pred

gospodarevim oima. Laura je ipak uspjela nasmijati Stranoga viteza - a time su se samo rijetki mogli pohvaliti. Laura je uspjela vinuti u zrak nekoliko tanjura i pehara te je iznenadila Reimara i njegove goste s jo nekoliko maioniarskih trikova. Kad je zavrila nastup, nagradili su je glasnim aplauzom. ak je i gospodar dvorca ustao i glasno viknuo Bravo! Djevojica se nakloni i s osmijehom ga pogleda ravno u lice - pritom mu je itala misli. 'Ne misli da u te tako lako pustiti!' prolazilo mu je kroz glavu. 'Ako mi te tvoj uitelj dobrovoljno ne prepusti, upoznat u ga s krvnikom!' Iako je to bila opasna prijetnja, nije previe uplaila Lauru. Naprotiv: morala je prikriti osmijeh. Reimar nije imao nikakve anse da je zadri u dvorcu! Ona i Percy su se samo morali na trenutak koncentrirati i - opal - vratit e se u 21. stoljee gdje im gospodar Ravensteina vie nije mogao nita. Iako im je kameni vitez mogao nanijeti veliku tetu - ali to je ve bila druga pria. Syrinin se izraz lica ni na trenutak nije promijenio. Promatrala je djevojicu ukoeno poput sfinge. Laura je i njoj pokuala proitati misli, ali ne samo da joj to nije uspjelo, ve je u njoj osjetila takvo neprijateljstvo.

Osje t i l a je gotovo fiziku bol - znala je da joj je ta p o s t a l a nepobjediva protivnica. I tko je uope bila Syrin? Laura se vratila na svoje mjesto udubljena u misli. U meuvremenu je vino toliko obuzelo njenog susjeda da je naslonio glavu na stol i glasno hrkao. Kad je Laura sjela prene se i jedva razumljivo promrmlja: To si i napjavio, djeae, jako dobjo!, i istoga mu trena glva opet klone. Laura se morala nasmijeiti. Odjednom osjeti d a j e gladna. Upravo s i j e htjela napuniti tanjur kad ju je u von Ravenstein pozvao da doe i sjedne pored njega. Zatim je urno donio stolicu i Laura je bila prisiljena sjesti izmeu Reimara i njegove tajanstvene goe. Za razliku od njegova uobiajenog ponaanja, Crni se vitez prilino prijateljski ponaao. Raspitivao se za njenu domovinu, htio je znati kako joj se svia biti uenica Percyja de Bourgognea i jo mnogo vie. Laura je odmah prepoznala koji je zapravo bio cilj naizgled bezazlenog brbljanja: Syrin je dobila priliku da joj proita misli. Laura je pokuala da ni na to ne misli. Nije bilo jednostavno jer je neprestano morala odgovarati na vitezova pitanja. Prilino se muila s izmiljanjem odgovora i skoro je ve samoj sebi proturjeila kad joj iznenada pomogne sretna okolnost.

esnaesto poglavlje
* Stara

knjiica

Lakaj je u dvoranu uveo jednog mladog momka. Ovaj je nosio zelenu filcanu kapu na kojoj se vijorilo fazanovo perje. Sluga se nakloni pred gospodarom. Oprostite na smetnji, ali umar mora s Vama hitno razgovarati. Kae d a j e iznimno vano i neodgodivo! Dobro, dobro! Strani vitez otpusti slugu i dade mladiu znak da mu prie. On ponizno skine kapu. Iako ga Laura nikada dotad nije vidjela, odmah joj je postalo jasno da bi zgodni plavooki i plavokosi mladi mogao biti nesretni umar Hans, ovjek u kojega je Silva bila zaljubljena. t o j e on htio od Stranoga viteza? I, Hans, to mi to mora rei? upita tiranin. Htio sam Vam javiti da smo napokon uspjeli. umar se duboko nakloni, nervozno guvajui rub svoje kape. I da e zvijer uskoro upasti u nau klopku. Reimar uzdigne lijevu obrvu. Zar mi to nisi ve nekoliko puta obeao, a onda se ipak vratio praznih ruku? D-d... da, gospodaru, promrmlja umar i posramljeno spusti pogled. A... ali, ovoga smo puta doskoili toj nemani. Vuk svake noi dolazi do moje kue. Oito se okomio na mene.

loj joj, joj. Strani vitez s neskrivenim prezirom zakima glavom. Ma nemoj mi rei! Uvijek dolazi istom stazom - tako e upasti u klopku. Moji kmetovi i ja tamo smo iskopali dubok jarak pa ga prekrili tako da ga vuk ne moe vidjeti, ove noi kad se priblii mojoj kui, upast e unutra i imamo ga! Na Reimarovu runom licu pojavi se iroki osmijeh. Dobro, Hans! To si dobro smislio! Nadajmo se da e plan uspjeti! Sigurno, gospodaru. Sasvim sigurno! I... ovaj... kmet nesigurno pogleda Stranoga viteza. Hoete li mi dati obeanu nagradu? Ako ubijem tu zvijer, hoete mi dati dvadeset srebrnjaka, ve ete osloboditi Silvu? Lauri gotovo zastane dah. Jadni Hans - nije ni slutio kako pokvarenu igru Strani vitez igra s njim i s jadnom Silvom! Nije znao d a j e vuk zapravo njegova djevojka. Reimar ju je zaarao i bacio na nju kletvu j e r j e odbila njegovo udvaranje. Otada se ljupka Silva sa svakim zalaskom sunca pretvarala u pobjenjelog vuka koji je harao po ravensteinskim umama i ljudima utjerivao strah u kosti. Kad bi svanula zora, ona se ponovno pretvori u djevojku. Silva je cijeli dan amila u najcrnjoj tamnici u dvorcu, a onda bi dola no i vuk bi opet iziao u svoj pakleni pohod. Ako on ubije vuka, istovremeno e ubiti i svoju dragu! Lauri se otme uasnuti uzdah. Ne samo d a j e suosjeala s jadnim umarom, ve je i shvatila tko je Reimaru pomagao pri arolijama: Syrin! Ona je bila crna arobnica! Laura s mukom suzbije nagon da upozori umara. To bi znailo sigurnu smrt, ne samo za nju, ve i za Han sa i Percyja. Uasnuto je sluala kako Reimar beskrupulozno ponavlja svoje prazno obeanje. Naravno da e ga bogato nagraditi i osloboditi Silvu im ubije vuka! elim ti rei jo jednu stvar, Hans. Kad ti se tvoja Silva vrati, mora je nauiti kako se treba ponaati prema svom gospodaru. Zna kako mi je teko palo to sam je morao kazniti. Naalost, prema meni nije pokazala nimalo potovanja i zato nisam imao izbora. Je li ti to jasno? Naravno, gospodaru. umar klekne pred vitezom i podigne ruku u znak zakletve: Silva e iz tog iskustva izvui dobru pouku i nauit e Vas potovati! Tiranin razvue usne u pakosni osmijeh i pokroviteljski potapa mladia po ramenu. Dobro, Hans Rado bih u to vjerovao. Idi sada! Dok je mladi urno koraao prema izlazu, Syrin g a j e ispod oka promatrala. Kakav glupan! sikne ona. Kako netko moe biti tako naivan! To je zbog ljubavi, Syrin. Ona ga ini slijepom. Na eninom licu pojavi se izraz neskrivenog prezira. Ne samo njega! to time eli rei? zagrmi Strani vitez, ali u istom se trenutku smiri. 'ak je se i Reimar boji', proleti Lauri kroz glavu. 'Zato to je ona monija od njega!' Syrin preuje njegovu bijesnu primjedbu. Ako te dobro poznajem, nee mu

doista isplatiti dvadeset srebrnjaka? Nisam lud! Ali, tog jadnika ipak eka zasluena smrt ! Poslat u krvnika na mjesto gdje je postavio stupicu i im on ubije vuka, krvnik e mu presjei grkljan! Ona se naceri. To sam i mislila. On nita drugo nije ni zasluio. Jadnoj je djevojci tako zavrtio glavom da ona ne eli ni uti za gospodara. To je izdaja - a kazna za izdaju je smrt. Prilino subjektivno tumai zakon, ali neka ti bude, uzvrati mu Syrin prezirno ga pogledavi. No, ima jo gore kazne za njega. Nego to je smrt? to? Syrini zabaci glavu poput zmije. Smrtna ukoenost-sikne ona. Tamo odakle ja dolazim to je vrlo esta kazna. Laura se ukoi i nesvjesno otvori usta. '. Smrtna ukoenost? to bi to moglo biti? Crni vitez odmahne glavom. Nikad uo. t o j e t o ? O n a j kojega obuzme smrtna ukoenost, istog se trena ukoi poput kamena. Ne moe se vie kretati; n i pomaknuti nijedan dio tijela. Ali, njegov duh je netaknut. To je najgore: zarobljenik je zatoen u vlastitom tijelu i potpuno svjestan da si nikako ne moe pomoi. Da ne moe uiniti ba nita! Pri samoj pomisli na takvu kaznu Lauru prou trnci. Kako je to netko mogao uiniti drugoj osobi. Zvui vrlo zanimljivo, odgovori Reimar. Sljedei put u rado prihvatiti tvoju ponudu. Ali, to se umara tie, radije ostajem pri svom planu. Krvnik se takoer

mora malo zabaviti. Prasne u pakosni smijeh u kojemu mu se pridrui i Syrin. Laura osjeti muninu. Morala se maknuti od tih pokvarenih stvorenja. I to to bre! inilo se da je Percy osjetio njeno raspoloenje. Iznenada se pojavio pred Reimarom i naklonio se. Ako nemate nita protiv, gospodaru, moj pomonik i ja emo se za danas povui. Dugo smo putovali i doista smo umorni. Dobro onda! Reimar ga pokroviteljski pogleda i ak se potrudi poeljeti im laku no. Dobro se odmorite! Naravno, te noi spavanje nije dolazilo u obzir. Dok su Laura i Percy ekali u svojoj sobi, sati su prolazili uasno sporo. Tek kad se iz viteke dvorane due vremena nije uo nikakav zvuk i kad je u svim dijelovima dvorca zavladala tiina,

usudili su se poi u potragu za Peatom Sedam mjeseca. Naravno, na putovanje snovima nisu uzeli ni sat ni rune svjetiljke. To bi ih sigurno odalo, a rizik je bio prevelik. Sudei po poloaju Mjeseca, bliila se pono. Sreom, na nonom nebu nije bilo ni oblaka tako da je mjeseina dobro osvjetljavala dvorske hodnike. Laura i Percy oprezno su koraali tamnim hodnicima. Nisu se usudili upaliti baklju. Zabava je u kasnijim satima zacijelo postala jo razuzdanija jer su se Laura i Percy neprestano spoticali o pijane vitezove koji nisu mogli nai put do svojih soba, i koji su glasno hrkali na kamenom podu. Nasreu, bili su toliko pijani da nije bilo opasnosti da e ih primijetiti. Oni se ne bi probudili ni da su Laura i Percy idu ravno na njih. U predvorju je bilo neto svjetlije. Srebrna je mjeseina nesmetano ulazila kroz prozor iznad ulaza. areno cvijee koje se inae nalazilo na prozoru internata zacijelo je bilo postavljeno nakon Reimarovog vremena, i Laura se zaudi kad ugleda da su ulazna vrata irom otvorena. Neobino. Pretpostavila je d a j e vjerojatno netko od vitezova zanemario svoju dunost i da ih je zaboravio zatvoriti. U tom trenu ugleda jednog debelog viteza. Leao je na podu ravno ispod nje, irom otvorenih usta i glasno je hrkao. No, smr d i o je samo na alkohol. Sudei po zamrljanim hlaama i prodornom mirisu koji se oko njega irio, inilo se da nije na vrijeme stigao na WC. Laura gadljivo namreka nos. Percy uhvati debeljka za noge i odvue ga u stranu gdje je ve leao drugi vitez. Debeli oito nita nije osjetio. Uope nije prestao hrkati, Tako, mademoiselle. Sada budi tako dobra i reci mi gdje se nalazi mehanizam koji otvara tajna vrata. Laura podigne tapiseriju i pokae Percyju skriveni kamen s peatom vitezova templara. Pritiskom na njega otvorio bi se ulaz koji je vodio u odaju s blagom Stranog viteza. To je Laura otkrila dok je traila Kale svjetla. Tad joj se uini d a j e krajikom oka primijetila neko kretanje. Samo kratki trzaj. Neobino, ali neto se pokrenulo ba na tapiseriji. Laura je uasnuto promotri. U polumraku je izgledalo jo stranije nego danju. inilo joj se da odvratna lovita gledaju ba u nju. No, nije otkrila nikakvu promjenu; sve je jo uvijek izgledalo sasvim isto kao i tog popodneva. Zacijelo se prevarila. Sigurno je to bila samo igra svjetla i sjene jer je blijeda mjeseina tapiseriju obasjavala sivkastom svjetlou. to bi drugo i bilo? Laura je znala da je dvorac, dodue, skrivao mnoge tajne, ali tapiserija je uvijek bila samo tapiserija. Percy je primijetio Laurino oklijevanje. to ti je? Ah... ma nita. Ba nita! Podigne tapiseriju i pokae na kamen koji je bio ispod nje. Ovdje, Percy, ovdje je. Kamen se nalazio na vie od dva metra visine. U sredini se jasno vidio uklesani reljef: dva viteza na konju okruena latinskim rijeima SIGILLUM MILITUM XRISTI - Peat Kristovih vojnika.

Peat vitezova templara. Percy se uzdigne na prste, protegne se i palcem pritisne peat. Zatim se sve dogodilo ba onako kao kad su Laura i njeni prijatelji otkrili tajni ulaz u Reimarovu odaju s blagom i otuda uzeli kopiju grala koja im je gotovo dola glave. Iza zida se zaulo lupanje koje je zvualo poput kotrljanja kugle. Zid se pomaknuo unatrag, a u njemu se otvorio uski prolaz koji je vodio do odaje s blagom. S njihovog se mjesta inilo kao da vodi u crno nitavilo. Percy nabora elo. Mislim da moemo sa sobom uzeti baklju. Nitko nas nee primijetiti. urno ode do zida i uzme jednu od mnogih baklji. Vrati se do Laure, koja je jo uvijek pridravala tapiseriju, posegne u dep - i problijedi. Parbleu! opsuje on. Laura ga zaueno pogleda. to je? Kakav sam ja idiot! ljutio se Percy. U urbi sam

zaboravio uzeti kremen i palilo koje sam nabavio u trgovini sa srednjovjekovnim stvarima! Laura je na trenutak utjela, ali onda joj licem preleti osmijeh. Percyju to uope nije bilo zabavno. Ne znam to je smijeno? otrese se on. Bez svjetla neemo nai put. Djevojica se jo uvijek smijeila, a onda se uozbilji. Budi miran, zamoli ga ona i koncentrirano se zagleda u baklju. Nakon samo nekoliko sekundi poela je tinjati, jae i jae, a onda se zapali. Excellent, Lauro! pohvali je nastavnik. Sve si bolja! S tim rijeima zakorae u prolaz. Tapiserija se zaljulja i ponovno sakrije tajna vrata. Nita vie nije upuivalo na to d a j e udovite uvalo ulaz u skrivenu odaju u koju su se Laura i Percy uputili. Nije prola ni minuta kad tiinu prekine uasni zvuk. Iz tapiserije se ulo promuklo frktanje. No, na njoj nije bilo niega osim sablasti. Istina, izgledala je zastraujue, ali bio je to ipak samo motiv na zidnom ukrasu. Otkuda i mogao dolaziti taj zvuk?

Mnogo ti hvala, Aeolone! Alienor mu na rastanku prui ruku. Bez tebe nikada

ne bih nala arobnjake elja. Pritom kriom pogleda mukarce u arenim odorama koji su paljivo motrili novopridolice.

Levator je nasmijeeno lebdio nekoliko centimetara iznad tla. Nije vrijedno spomena! Vjetar nas je vodio i

doveo ovamo. Ja sam mu samo malo pripomogao - nekad vie, nekad manje. Mogao sam te odvesti i negdje drugdje. Gdje god si htjela! Znam! Djevojica se nasmijei patuljku. elim ti sreu! S tim se rijeima Alienor okrene i zaputi prema skupini djece koja su se ulogorila pod jednom ogromnom stijenom. Kad je sjela meu njih, nisu podigli pogled. Bezizraajno su zurili pred sebe. inilo se da su ve odavno prestali primjeivati arenu uad kojom su bili privezani jedni za druge. Aeolon brzo odlebdi do ljudi s crvenim turbanima i nakloni se njihovom voi. I, Gramare, nije li to prekrasna djevojica? Ni prevelika ni premalena, ni preteka ni prelagana. to kae? Mukarac kritiki promotri Alienor. Ona je vrsto odluila da nam se pridrui? Levator uzdigne obrve. Tako je rekla danas, moda e i sutra. Ali, otkud ja znam to e rei prekosutra? inilo se da arobnjak elja jo uvijek nije bio sasvim uvjeren. Samo se elim osigurati. Aeolon nestrpljivo iskrivi lice. Ona nije prva koju ti dovodim, a sigurno ni posljednja. Tko moe u ita biti siguran? Nekad je ovako, nekad onako - tko bi to znao? Zna to, Aeolone? Inae smireni mukarac ljutito se namrti. Prekini s tim tvojim dvosmislenim brbljanjem. Reci to hoe - ili zaepi! to god da napravim, nije dobro! uzdahne levator. Gramar bijesno zabrunda: Koliko hoe? Ne elim ni previe ni prema... Koliko? Pa dobro - onoliko koliko i proli put. Ni vie ni manje.! Reimmar zakoluta oima. Zato nisi odmah rekao? Iz odore izvue konu torbicu, iz nje izvadi nekoliko zlatnika i utisne ih Aeolonu u ruku. Nadam se d a j e dovoljno - ni previe ni premalo, zar ne? arobnjak se drsko nasmijei. A kad opet bude imao novu elju, zna gdje e nas nai! Naravno! Malo-pomalo ste se posvuda proirili. Alienor se nakloni i odlebdi do svoje splavi. Podigne se sa tla, namjesti jedro i uzdigne se u zrak. Gramar polako prie Alienor i prijateljski joj se nasmijei. Kako sam uo, ti arko eli dospjeti u utvrdu.

Da, gospodine, uljudno odgovori plavokosa djevojica. Upravo tako. Onda si stigla na pravo mjesto. Ispunit emo ti najjveu elju. Vjeruj mi, init e ti se kao da si u raju. U Tamnoj utvrdi nai e sve to si ikada sanjala! Upravo se tome nadam, gospodine!

Laura nije vjerovala vlastitim oima. ovjee,

Percy, pogledaj ovo! U nevjerici

se ogledala po Reimarovoj odaji s blagom. Sa svih strana i iz svakog ugla sjajilo se zlato i srebro, zelenili su se smaragdi i crvenili rubini. Tamo su leale hrpe dragocjenosti koje u sjajile na svjetlosti baklje. Nie u zidovima bile su pre pune blaga. Bogatstvo koje je Reimar von Ravenstein u k r a o i uvao u skrivenoj odaji bilo je neprocjenjivo. Bilo je tu lustera i vaza, tava i tanjura, lonia, broeva i ogrlica, tijara i prsten ova, biranog nakita izraenog od najplemenitijih metala i optoenog skupocjenim draguljima. Laura i Percy nali su se pred brdima zlatnika i srebrnjaka, koji su na nekim mjestima dosezali gotovo do stropa. Zadivljeno su gledali svo to neprocjenjivo blago koje je nemarno lealo u uglovima prostorije. Skupi sakralni pribor optoen draguljima blistao je u niama, a kipii najrazliitijih idola od istog faraonskog zlata svjetlucali su arobnom plavom bojom. Ovdje su na okupu bile sve dragocjenosti o kojima bi ovjek mogao samo sanjati - ali Peatu Sedam mjeseca nigdje nije bilo traga. Iako su Percy i Laura briljivo sve pretraili i osvijetlili svaki kuti prostorije, nisu nali nita to bi nalikovalo nekom peatu. Kakav peh! ree ljutito Laura. I zato sam se ja morala glupirati pred Reimarom i njegovim majmunima! Umorna i razoarana, spustila se na hrpu zlatnika, podboila bradu i zagledala se pred sebe. Percy joj prie sa bakljom u ruci. Ne smijemo odustati. Tko zna, moda Strani vitez u dvorcu ima jo tajnih prostorija? Misli? Na trenutak ga Laura zamiljeno pogleda. Onda duboko uzdahne i ustane. Onda dobro, Percy. Idemo spavati. Sutra emo traiti dalje. Laura primijeti osmijeh olakanja koji se pojavio na nastavnikovu licu. U redu, mademoiselle. Znao sam da e se sloiti s mojim argumentima. Ve je krenuo prema izlazu. Laura je upravo htjela poi za njim kad baklja sluajno osvijetli jednu udaljenu niu i u njoj neki predmet. Je li to bila knjiga? Ili se prevarila? Trenutak, zamoli ona Percyja. Moe li mi posvijetliti onaj ugao? On to uini. Laura se nije prevarila. U nii je bila knjiga. Bila je debela, velikog formata, i vjerojatno ve due vremena nije bila otvarana jer se nakupio debeli sloj praine. Djevojica otpuhne prainu s korica i uzme knjigu da je poblie proui. Bila je teka. Iznenada se Laurine oi raire od iznenaenja i ona uzbueno pokae na korice.

Percy, pogledaj ! Nastavnik baci brzi pogled preko njenog ramena i prinese baklju knjizi. Odmah je shvatio na to je djevojica mislila: na koricama je bila utisnuta ista zvijezda - Najvea od sedam zvijezda, koja se nalazila na tajanstvenom nonom nebu na stropu skrivene samostanske knjinice. Neobino, udio se on. To je zaista neobino. Naslov knjige bio je napisan srednjovjekovnim stilom i slovima tako da ga je Laura jedva uspjela proitati - ... ci... etas... Septem... Sodalium' - 'Bratstvo sedmorice', proita ona zastajkujui. Nije li to knjiga kola je ukradena iz samostanskog tajnog arhiva kad je Dominikus ubijen? Percy zamiljeno kimne. Ima pravo! Napokon smo postigli napredak! poveseli se Laura Moda emo unutra nai neki podatak o Peatu sedam mjeseca. Mislim da je to vrlo vjerojatno, odgovori nastavnik i zamiljeno stisne oi. Zato b i j e inae Strani uvao u odaji s blagom? Sudei prema izgledu, ini mi se da je jako vrijedna. Korice knjige su doista bile prilino neugledni'. Dobro - knjiga je mogla potjecati iz davno minulih vremena, ali izgledala je prilino skromno. Tisue je stranica bilo gusto ispisano jedva itljivim rukopisom. Nije bilo nikakvih crtea, ilustracija, ukrasnih inicijala niti iega slinog. Laura je vidjela mnogo bogatijih izdanja. Ako je postojalo neto to je tu knjigu inilo vrijednom, to je morao biti sadraj. Moda je unutra bila neka informacija o Peatu Sedam mjeseca, iako je bilo oito d a j u nee biti lako nai. Lauru je malo-pomalo sve vie svladavao umor. Neprestano je zijevala i mogla je na licu mjesta pasti u dubok san. Mlitavo prui knjigu Percyju. Uzmimo je jednostavno sa sobom i pregledajmo je sutra u miru, predloi ona. Nitko nee primijetiti da smo je uzeli. Na povratku prema njihovoj sobi Percy je takoer poeo osjeati iscrpljenost, i tako su se oba uvara s mukom poela uspinjati stepenicama. Uplae ih tapkajui koraci. Netko im se brzo pribliavao. Percy u zadnji tren uspije sakriti debelu knjigu ispod svog odijela kad se pred njima pojavi mukarac. Strani vitez. Reimar je nosio spavaicu od gruboga sukna, a ispod nje provirivale su bose noge. Na njegovoj elavoj glavi - Laura je morala prikriti osmijeh - bila je nona kapica. Vjerojatno se probudio jer je morao otii na WC - to nije bilo ni udno s obzirom na koliinu vina koje je popio! Neobino je bilo to to je oko pasa nosio svoj veliki ma. U tom se trenutku Laura sjeti d a j e

itala da Reimar von Ravenstein nikada nije ostavljao svoj ma. ak ni dok je leao u krevetu. ini se da se Strani vitez tom nonom susretu nije iznenadio nita manje nego Laura i Percy. A onda se na licu pojavi uroena sumnjiavost. Zlovoljno ih odmjeri od glave do pete, a ruka mu se nesvjesno spusti do maa. to vi radite ovdje usred noi? Laura dobaci Percyju bespomoni pogled dok je on mucajui traio prihvatljivo objanjenje, pa... jednostavno nismo mogli zaspati, Vaa Plemenitosti. Reimar von Ravenstein ih je strogo promatrao, a da jo uvijek nije prestao sumnjati. Doista? ree on hladno. Moda ste trebali popiti vie vina, sigurno ne biste patili od nesanice. Percy se nakloni. Vjerojatno imate pravo, gospodine. Vaa raskona proslava je na nas ostavila tako jak dojam da je jednostavno nismo mogli odagnati I nismo se mogli smiriti. Morate znati da mi na ovakve predstave nismo naviknuli. Zato smo pretpostavili da Vi ne biste imali nita protiv da malo protegnemo noge i opustimo se na hladnom nonom zraku - moda bi onda napokon mogli zaspati. Percyjevo laskanje nije ostalo bez rezultata. Reimar makne ruku sa maa, a njegovo se napeto lice opusti. Osobno mislim da je to glupo, ali ako vi mislite da e vam pomoi, onda imate moje doputenje! Okrene se i udalji se nekoliko koraka, a zatim zastane i otro ih pogleda. Ali, potrudite se da na putu do sobe ne stvarate buku. Ne elimo probuditi goste! Preko Percyjeva lica preleti osmijeh. Preutio je svoje miljenje, da su se gosti tako napili da ih ni top ne bi probudio. Naravno, gospodaru, odvrati on. Neemo ni pisnuti. elim Vam laku no! S tim se rijeima nakloni Stranome vitezu. Laura osjeti da bi i ona trebala slijediti njegov primjer, tako da se takoer naklonila, jo dublje nego Percy. A onda se to dogodilo: kapa joj sklizne s glave, a duga plava kosa se poput vodopada spusti na njena ramena. Djevojica se ukoi i uasnuto pogleda kapu koja je pala na pod. inilo se da se i Strani vitez na trenutak skamenio. Zaueno je zurio u Lauru. Onda njegovo runo lice iskrivi bijes i on izvue ma. Izdajniki bijednici! vikne on. Nauit u vas da mene ne moete varati! Sa isukanim maem u ruci, jurne na njih. inilo se da su oboje bili izgubljeni. Strani je vitez bio izvan sebe od bijesa. U tom trenutku Percy instinktivno ispod odijela izvue knjigu, svom je snagom baci na podivljalog patuljka i vikne: Hajde, Lauro! Moramo van, brzo! Poeli su bjeati poput uplaenih zeeva. Debela je knjiga Reimara pogodila usred trbuha, izbila mu zrak iz plua i zaustavila ga - barem na trenu tak. Presavio se borei se za zrak zgrena lica. Iz njegova se grla oteo divlji urlik u kojemu su se pomijeali bol i bijes, a onda ponovno pojuri za uvarima.

Laura i Percy su stekli veoma malu prednost jer je Strani vitez bio bri nego to su oekivali - usprkos svojim kratkim nogama i zdepastoj grai. Bio im je za petama dok su preskakivali stepenice, Laura uplaena, na odmoritu srui veliki svijenjak koji se otkotrlja meu Reimarove noge i time prouzroi njegov pad. Ma mu uz buni zveket ispadne iz ruku. Ah, vikne Laura s olakanjem. Spaeni su! Sjurili su se niz stepenice i gotovo su stigli. Ulazna su vrata bila irom otvorena. Odjednom se zauje neiji gromki glas: Stanite! Ne obazirui se na naredbu, bjegunci su i dalje trali prema vratima. Odjednom, kao niotkuda, za leima osjete udar jakog vjetra. Vrata se pred njima s treskom zatvore i odsjeku im put u dvorite.

Sedamnaesto poglavlje
*

Stvorenja Zla

Percy pomakne kvaku, ali ona se ne pomakne. Ni milimetra! Laura i Percy s uasom se pogledaju. Nastavnik je oajniki pokuavao otvoriti vrata. Pritiskao je i vukao, ali vrata su ostala zatvorena kao da su zaarana. 'Uhvaeni smo!' proleti Lauri kroz glavu. U tom trenutku iza njih odjekne zluradi smijeh. uvari se okrenu - i ugledaju blijedu Syrin koja je stajala pored tapiserije. Zabacila je glavu, a osmijeh joj se razvukao od uha do uha. Na licu Stranoga viteza, koji je s maem u ruci polako silazio niz stepenice, takoer se pojavio trijumfalni osmijeh. Laura i Percy se usprkos tome nisu htjeli predati. Potre prema uspavanim vitezovima na drugom kraju dvorane, koje ni tresak vrata nije probudio iz alkoholiziranoga sna, izvuku njihove maeve i s orujem u ruci pojure prema Reimaru i Syrin. Lice Stranoga viteza izoblii se u bijesnu grimasu. Ne mislite valjda da vas se bojim? urlikne on. Jednog glazbenika i djevojice? S tim rijeima stane pred njih i zamahne maem. Laura i Percy su se brzo pokazali kao dostojni protivnici. Dodue, nisu bili naviknuti na srednjovjekovne borbe, ali budui da su godinama trenirali s floretom, i bili su izvrsni maevaoci. Naizmjence su vjeto napali stranoga viteza koji se morao braniti od njih oboje. Njemu je spavaica samo smetala. Bez svog uobiajenog zatitnog oklopa, kretao se mnogo opreznije. uvari su na svaki njegov udarac munjevito reagirali tako da se Reimar brzo umorio. Borba nije dugo trajala. Laura je viteza napala s desne strane, a Percy slijeva. Vitez je na trenutak oklijevao - nije mogao odluiti koji e udarac

najprije obraniti. Tada munjevito zamahne, maevi se silovito sudare i Reimaru oruje ispadne iz ruke. Kad je ma pao na pod, Percy skoi na viteza, i prisloni mu otricu maa na grlo. Reimar rairi oi. Vie se nije usudio ni pomaknuti. inilo se da je osjetio da su Percyeve namjere krajnje ozbiljne. Smrtno ozbiljne. Laura jo nikada nije nastavnika vidjela u tom svjetlu Na licu mu je bio izraz eljezne odlunosti kad se okrenuo prema crnoj arobnici koja je naoko ravnoduno pratila borbu. Otvori nam vrata! naredi joj. Ili je tvoj prijatelj mrtav! Njene reptilske oi bijesnu u tami. Glupane! Sikne ona poput bijesne guje. Lauri se na trenutak uini kao da joj se oko vrata ovija zmija. Ne misli valjda da me na neto moe prisiliti! Pritom stisne oi. Baklje u draima na zidu se jedna za drugom upale i obasjaju dvoranu drhtavim svjetlom. Nakon toga napui usne i puhne. Lauru i Percyja zapuhne tako jak udar vjetra da ih je skoro sruio. Nastavnik se nije dao zastraiti. Neu ti vie ponavljati, ree on hladnokrvno. Otvori ve jednom ta vrati ako ti je stalo do prijateljevog ivota! Syrin bezizraajno uzvrati njegov mrgodni pogled, Laura je ve pomislila da e popustiti kad joj preko lica preleti pakostan osmijeh. Nakrivi glavu i tako se sablasno nasmije da su Lauru proli ledeni trnci. Syrin prezirno promotri Stranoga viteza. to mene briga za ivot tog jadnog patuljka? inilo se d a j u sve to zabavlja. Budale na ovome svijetu nikada nee izumrijeti, tako da jedna vie ili manje ne ini razliku. Percy je znao da ne blefira. rtvovala bi Reimara, a da ne trepne okom. Morao je smisliti neto drugo. Dobro onda, odgovori on ledeno. Kako god eli! S tim rijeima uzdigne teko oruje i drkom maa svom snagom udari Reimara po lubanji. Strani se vitez u nesvijesti skljoka na tlo. Percy namigne Lauri i oboje pojure na Syrin. Crna arobnica opet otvori usta i puhne. Udar vjetra je ovoga puta bio tako jak da ih je odbacio u kut dvorane. Dok su se s mukom podizali, Syrin se munjevito okrene, rairi ruke i prodorno pogleda odvratnu sablast na tapiseriji. Atara! pozove je ledenim glasom. Atura ut tramixor! Ono to se nakon toga dogodilo, Laura nikada nee zaboraviti: tapiserija se iznenada pomaknula! Lelujala je i ljuljala se s jedne na drugu stranu. inilo se kao da je oivjela. Laura razrogai oi uvidjevi kako se i sablast pokrenula! Protegnula se i podigla odvratnu glavu. Istovremeno je poela sablasno zavijati. Zvuk se sve vie pojaavao, sve dok se dvoranom nije prolomio uasni urlik. udovite se sve vi e micalo. Koprcalo se i svijalo, kao da eli rastrgati nevidljive niti koje su ga drale na platnu. Snano tijelo nemani jo se jednom napelo - sablast sa tapiserije hitro skoi u dvoranu! Kad se potpuno uspravila, Laura shvati d a j e visoka najmanje tri metra. S

iekivanjem je motrila crnu arobnicu, ekajui njenu zapovijed. arobnica isprui ruku i pokae prema Lauri i Percyju. udovite okrene glavu prema njima. Kad ih je ugledalo, glasno rikne. Iz rairenih mu je nosnica sukljala vatra. Laura i Percy se u smrtnom strahu povuku natrag. Zvijer ponovno zaurla. Dah joj je smrdio po sumporu koji uvare iznenada obavije poput vrueg oblaka. Smrdljivo im se udovite pribliavalo pokazujui im ogromne kande. Laura i Percy panino skoe u stranu kako bi izbjegli napad. Na nesreu, djevojica se spotakne o debelog koji je leao na podu, posrne i oruje joj ispadne iz ruke. Percy instinktivno podigne ma i zarije ga u potkoljenicu nemani. udovite to uope nije osjetilo jurnuvi na njih kao da se nita nije dogodilo. U zadnji trenutak uvari se sagnu i neman udari u zid. Silina je udarca bila tolika d a j e kameni zid napuknuo. Percy ponovno zamahne orujem i zarije ga duboko u divovsko bedro razljuene nemani. Ovoga je puta bio uinkovitiji: udovite zajei i posrui krene u napad drugom nogom. Oblak pare pogodi Percyja ravno u trbuh. Obori ga s nogu i odbaci na suprotni ni dvorane. Laura uasnuto prekrije lice rukama. O, Boe! Neman je ve krenula prema Percyju koji je bespomono leao na podu. inilo se kao da joj ma u bedru ni najmanje ne smeta. Pod je vibrirao pod njenim koracima. Percyju je krvarila povrinska rana na glavi. Dok se s mukom podizao, preko izmuenog mu je lica tekla krv. udovite mu se priblii, a on ustukne. U tom se trenutku spotakne o onesvijetenog Reimara i opet padne na pod. Ostao je nepomino leati, pogleda uperenog na neman koju vie nije mogao izbjei. Percy, ustani! vrisne Laura, panino se ogledavajui oko sebe. Sto je mogla uiniti? Podigla je ma s poda i svom ga je snagom bacila na udovite. Ma strelovitom brzinom okrzne njegovu glavu i zavri na kamenom podu. Laura uasnuto shvati da ga nije uspjela raniti. inilo se da ga je napad jo vie razjario. Neman ponovno zaurla, okrene se prema Lauri i bijesno je pogleda, a onda se opet usredotoi na nastavnika. Percyju je i taj trenutak bio dovoljan da se odmakne i zgrabi ma. to da radimo? vikne on promuklo. Maevima mu ne moemo nita. Ni koplja ga ne bi zaustavila! Laura se iznenada dosjeti kako bi mogli savladati udovite. Brzo, Percy! U podrum, doi! Sve su se vie povlaili i neupadljivo pribliavali stepenicama koje su vodile u labirint u podrumu dvorca. No, inilo se da je Syrin prozrela njihov plan. Tramixor! sikne ona. Tramixor! Tramixor!

To moe znaiti samo 'Ubij ih!', proleti Lauri glavom. udovite zarei i krene za uvarima. Iako se Laura branila jedna ju je kanda ipak okrznula i sruila na tlo. udovite se ve okomilo na nju kad ga Percy udari sa strane s namjerom da mu ma zarije u grudi, teki ma zvekne kao da se sudario s kamenom i pukne po sredini. Nastavnik zatetura od siline udarca. Ali, Percy se nije dao. Uzme jednu baklju sa zida i krene njome prema licu udovita. Neman se trgne, spusti glavu i zaurla tako glasno da se zatresla cijela dvorana. Percy pouri prema Lauri i pomogne joj da se uspravi. Zatim brzo krenu prema stepenicama i nestane u tamu. Neman ih je u stopu slijedila. Brzo su uvari stigli do glavnog ulaza u podrum, iako su se koraci udovita jasno uli, Laura zastane, uzme jednu ugaenu baklju sa zida i pokuaje zapaliti. Percy ju je nervozno promatrao. Pouri, Lauro! Ne smijemo izgubiti ni trenutak ako mu elimo umaknuti. Ovako e nas samo bolje vidjeti. Laura se morala nasmijeiti iako su bili u smrtnoj opasnosti. Percy jo uvijek nije shvaao to je namjeravala! Bez ovoga mu u podrumu neemo pobjei, ree Ona mirno. Zna li moda put do beskonanog prolaza tajnih vrata iza kojih su zavojite stepenice koje vode u dvorite? Nastavnik samo odmahne glavom. Eto, vidi! Bez svjetla nikada ne bih mogla pronai prolaz! U istom se trenutku baklja zapali i osvijetli usku prostoriju - kao i udovite koje se reei pojavilo iza njih. Bjeimo, Percy! vikne Laura i pojuri. Dok su trali, s vremena na vrijeme bacila bi pogled na neman koja ih je slijedila. Sreom, visina ju je usporavala. Veina je prolaza bila tako niska da se udovite kroz njih s mukom probijalo. To je samo pojaalo njegov bijes tako da su mu urlici hodnicima odzvanjali popu I strane oluje. Laura je bez problema nala prolaz za koji je neko vjerovala da vodi do Reimarove odaje s blagom. Percy tada konano shvati to je namjeravala. Alors - nije loe, mademoiselle pohvali je on, a zatim naglo problijedi kao krpa. to ti je? Urueni strop, objasni Percy uasnuto. Ako su prolaz ve blokirali kamenjem, cijeli e plan propasti! Laura se ukoi. Percy je imao pravo! Ako je prepreka koje su se mogli rijeiti samo uz pomo Kamenoga diva ve postojala, onda su bili u stupici - potpuno bespomoni! O, ne! Ogromna se neman, koja je svojom masom blokirala gotovo cijeli prolaz, sve vie pribliavala. to da uine? Da slijepo potre i moda se nau u smrtonosnoj stupici? Ili da nastave trati podrumskim labirintom znajui da udovitu ne mogu pobjei i da ih

eka sigurna smrt? Lauri se u glavi vrtjelo tisue misli odjednom. Doi, Percy! ree ona napokon i stupi u prolaz koji je vodio u ni tavilo. udovite im se ve pribliilo. Laura je njegov vrui dah osjeala na leima, a od njegovog su je reanja bdjele ui. Pourila je prema zavoju iza kojega se skrivala njihova sudbina. Moda su imali sree pa ogromna zapreka koja je trebala zavarati ljude da pomisle da se uruio strop jo nije postojala, a moda... Laura se nije usuivala ni pomisliti to bi se u tom trenu dogodilo! Drala je dah i provirila iza ugla - a onda je obasja neopisiva radost. To! veselila se ona. To! P r o l a z je bio slobodan! Nita im nije prijeilo put. Percy je takoer odahnuo. Mon Dieu! Takva srea dolazi samo onima koji je zasluuju! odvrati Laura, a da pritom nije ni primijetila d a j e zazvuala isto kao njen pametni brat. Krenimo ve jer e nas uhvatiti ! Koliko je bila u pravu! udovite je ve bilo tako blizu da ih je zamalo zgrabilo. Kad je zamahnulo, njegove kande su gotovo zaderale Percyjevo odijelo. Trali su to su bre mogli. Bilo je vano da preskoe uvenu oprugu kojom se aktivirao otvor u podu. Zalet - i dobar skok! Ako sluajno promae... Skoi, Percy! vikne Laura. Sad! Odrazila se i poletjela, sklopi oi. Iako je skok trajao jedva dvije sekunde, njoj su se uinile kao vjenost - no, ipak je uoila stupicu. Percy ju je slijedio. I on je preskoio skrivenu rupu. Uspjeli su! Zastali su nekoliko metara iza smrtonosne klopke i okrenuli se. Laurin je plan uspio: udovite je stalo na skrivena vrata koja su se pod njegovom teinom irom otvorila.

Prolomio se vrisak u kojem su se pomijeali uenje i uas, a onda neman padne u dubinu. Pala je u dese I metara duboki ponor. Od udarca su se stresli zidovi. Iz dubine se zauje gromki, bolni urlik, a onda zavlada sablasna tiina. Laura i Percy pogledaju se s olakanjem i polako se priblie otvoru u podu. Laura bakljom osvijetli tamnu rupu. Duboko ispod njih nepomino je leala sablast. Udovi su joj bili raireni, a otri su joj eljezni iljci na dnu ponora razderali tijelo. Iz bezbrojnih rana tekla je neka gusta crna tekuina i oko tijela irila neugodan miris. Beivotno tijelo se trne i Laura zauje tiho stenjanje - neman je jo bila iva! Ponovno se zauje zavijajue stenjanje, a onda udovite podigne glavu, jedini dio tijela koji iljci nisu probili. udovite polako digne pogled i moleivo pogleda Lauru. Iz oiju mu poteku suze, a zatim mu glava padne unatrag i grozno bie ugine. Na njegovoj runoj njuci pojavio se gotovo njeni izraz.

udovite je bilo mrtvo. Laura proguta knedlu. Obuzme je samilost. Gotovo je alila za njim, iako ih je skoro ubilo. Shvatila je da krivnja nije bila njegova - ono je samo bilo u slubi svoje gospodarice koja mu je nametnula svoju volju. Jadno se bie nije moglo obraniti i sluilo je kao orue zlikovcima. Laura je bila sigurna da to nije bilo prvi put da ga je Syrin nahukala na svoje protivnike - znala je da je sam pogled na njega u rtvama izazivao strah i uas. Na tu pomisao, Lauri je gotovo pozlilo. Moramo pobjei, Lauro, ne smijemo se vie ovdje

zadravati, opomene je Percy. Vratimo se u na svijet prije nego to nas Syrin pone traiti. I prije nego to se vitez osvijesti i za nama poalje svoju strau, ako to ve nije uinio! Laura razoarano pogleda nastavnika. Ne misli ozbiljno, Percy? Ako sada prekinemo putovanje onda je sve bilo uzalud. Nismo nita postigli i nismo saznali o Peatu Sedam mjeseca. A upravo zato smo doli ovamo! Ne mora me podsjeati, odvrati mirno nastavnik, bojim se da nemamo drugog izbora. Ako izgubimo ivot nizato, ni to nam nee pomoi, zar ne? On je imao pravo - ali Laura to nije htjela priznati. Nisu se smjeli vratiti praznih ruku! Uzmimo knjigu, zamoli ga ona. Ti si takoer mislio da bi u njoj moglo pisati neto o peatu, zar ne? Ali, nemamo je vremena pregledati. A sumnjam da bismo je uspjeli prenijeti u nae doba. Barem pokuajmo! Molim te, Percy! Nastavnik se nije dao nagovoriti. To bi bilo preopasno, vjeruj mi. Ako se vratimo u predvorje, mogli bi upasti u ake te crne arobnice ili Reimara - a tada smo gotovi. To dobro zna! Laura iskrivi lice - morala se pokoriti neizbjenom, t o j e Percy rekao bilo je tono i zato su morali to prije krenuti na sigurno. Osim toga, bilo je neizvjesno da e opet dobiti priliku da se nesmetano koncentriraju i uu u tunel koji e prekinuti njihovo putovanje i vratiti ih u internat kroz prostor i vrijeme. Dobro onda, ree napokon djevojica. Otputujmo! Laura baci posljednji pogled u provaliju - i tamo ugleda korpione. Tisue crnih ivotinja koje su u repu imale opasni otrov. Bili su ogromni, s velikim klijetima i brzo su pristizali iz dubine. Lauri se kosa digne na glavi od uasa kad je shvatila odakle dolaze: stvarali su se od crne tekuine koja je tekla iz rana mrtve sablasti. Kako je rastao broj korpiona, tako se topilo tijelo mrtvaca.

ivotinje su s lakoom puzale po glatkim rubovima ponora. Smrdjele su isto tako grozno kao i udovite iz kojega su izale. Laura odmah shvati da e ih korpioni napasti. Dok je kao skamenjena zurila u predvodnika, jedan od korpiona ve je preao rub ponora. Slijedili su ga i drugi. inilo se kao da svojim crvenim oima fiksiraju rtve. Otrovni su im repovi bili savijeni prema naprijed, spremni za napad. 'Njihov je ubod sigurno smrtonosan', pomisli Laura.

Dovraga, Quintusse, tu neto ne valja! Rebekka Taxus uzbueno upadne u

sobu doktora Schwartza. Nastavnik kemije iznenaeno podigne pogled sa zadanica koje je ispravljao. to je bilo? Vidjela ssam Percyjev auto na parkiralitu! Da, i? Pinky je nemirno koraala amo-tamo. Nepresstano je priao da e vikend provessti ss Laurom na jahanju - zar ne? Tako je. Ali to... Taxusica mu nije dozvolila da doe do rijei. A zato onda njegov auto sstoji na parkiralitu? Zato to g a j e moda netko drugi odvezao? Gluposst! Pinky se namrti i u djeliu sekunde se uini da su oko njene glave zavijorile male zmije, Dredllocksice. Neto ssmjeraju! Zato moramo otk r i t i to rade - Percy i to prokleto derite! Mlintus Schwartz ustane i prie uzrujanoj nastavnici Molim te, smiri se, Rebekka, ree on njeno, skoro s ljubavlju. to god da su naumili saznat emo. Zna da nama nita ne ostaje skriveno. Ni ne slute da smo obavijeteni o svakom njihovom koraku. Zato se onda brine? Ima pravo, Quintusse. Pinky se razvedri. Oprosti to sam izgubila ivce. Jo uvijek ne mogu vjerovati da nam tako olakavaju possao.

Pomisao na smrtonosni ubod trgnula je Lauru iz obamrlosti. Bjeimo, Percy!

Brzo, bjeimo! vrisne iz sveg glasa. Nastavnik je takoer opazio novu opasnost. Oboje uzmu zalet i preskoe provaliju. Od udovita je ostala samo izobliena glava. Rubovi provalije crnili su se od korpiona koji su se ustrajno penjali prema otvoru. I ovog im je puta skok uspio. Potre prema izlazu. Laura baci pogled preko

ramena: predvodnik korpiona ih je slijedio. Pratilo g a j e tisue opasnih korpiona. Proizvodili su groznu buku koja im je odzvanjala u uima tjerajui ih da tre dalje. Ali, Laura uskoro pone kaljati; usta su joj gorjela. Prvo borba sa udovitem u

predvorju, zatim potjera u podrumu, a sada bijeg - to je jednostavno bilo previe! inilo se da i Percyju ponestaje snage. Laura se zaudila kad je sa zida skinuo nekoliko baklji. to radi? upita ona zapanjeno. ekaj ! zakalje on i uzme jo jednu baklju. Sad e vidjeti! Konano su stigli do stepenica koje su vodile u predvorje. Laura se u trku okrene i posvijetli u prolaz - vojska korpiona ve je pristizala iza ugla. Percy ispusti dvanaestak baklji koje je pokupio i one s treskom padnu na pod. Zapali ih, brzo! vikne on Lauri dok ih je razvlaio po podu. Laura konano shvati to je naumio. Svojom bakljom upali njegove, a odvratni gmizavci se istoga trenutka zapale. Lauru zapuhne nesnosna toplina, a u oi i nos joj ue dim. To e ih sigurno zaustaviti! dovikne Percy. Barem na neko vrijeme! Kad su stupili u predvorje, tamo nije bilo nikoga. Syrin, Reimar von Ravenstein, debeli vitez i njegov kolega koji su spavali na kamenom podu - svi su nestali. udno, ulazna su vrata bila irom otvorena. to bi to trebalo znaiti? upita Laura. Nemam pojma. Bilo kako bilo, iskoristimo priliku i nestanimo odavde! Nastavnik zatvori oi s namjerom da izazove trans kad ga Laura brzo povue na stranu. Knjiga! podsjeti ga ona. 'Bratstvo Sedmorice'! Uzmimo je. Moramo prijei samo dva reda stepenica.

Crni ju je vitez sigurno ve odavno pokupio! ree Percy, ali ipak krene za djevojicom koja je brzo prela predvorje i pourila do stubita. Laura jo nije stavila nogu ni na prvu stepenicu kad shvate. Nisu imali anse da dou do knjige - na vrhu stubita stajalo je dvanaestak vitezova! Oito je probudio svoje vojnike. Bili su u punoj borbenoj opremi, na glavi su im bili ljemovi, isukali su ih i inilo se kao da ekaju uljeze. Zlurado su se smijali i izazivaki ih promatrali zakrvavljenim oima. Krvolonu su hordu predvodili Strani vitez i Roli Strani. Kad je Reimar primijetio njihovo iznenaenje, zadovoljno se nacerio. to jo ekate, 'glazbenici'? njegovo je runo lice iskrivila prezirna grimasa. Zato ne doete blie i ne pridruite nam se? Time ete nam uiniti veliko zadovoljstvo, zar ne? Okrene se svojim drugovima koji su njegov podrugljivi govor popratili smijehom. Laura i Percy potre prema otvorenim vratima. Laura je oekivala da e im se vrata ponovno zalupiti pred nosom, kad joj neki glas u podsvijesti priapne - Nemoj to uiniti! To je klopka! Ne izlazi van! Oklijevala je, ali nisu imali drugog izbora. Vitezovi su krenuli za njima, tako da su uvari ipak potrali Nebo je bilo vedro. Mjesec je srebrnkastim svjetlom obasjavao dvorac koji je utonuo u nonu tiinu. uli su se samo urni koraci Laure i Percyja dok su gazili po stepenicama. Ve su skoro doli do vrata koja su vodila van iz dvorita, kad Laura osjeti ledenu hladnou koja im se isprijeila na putu poput nekakve prepreke. Tada primijeti siluete koje su se skrivale u sjeni dvorca. Laura u nevjerici zastane i uhvati Percyja za ruku dok je promatrala tamna oblija koja su stajala nepomino poredana na sve tri strane dvorita. Bilo ih je stotinjak i svi su bili u oklopima. Ledena hladnoa koju su isijavali uvukla se Lauri u kosti. Kad je paljivije pogledala sjenovite vojnike, sledi joj se krv u ilama: tamo gdje su trebala biti lica nije bilo niega. Napokon shvati to je to znailo: bili su to duhovi u vitekim oklopima! Natrag! proape ona uplaeno. Percy, moramo se vratiti! U uima im tada odjekne sablasni smijeh. inilo se da dolazi s velikoga tornja. I doista, tamo je stajala Syrin, crna arobnica. Njeno mravo tijelo, koje se poput sjene ocrtavalo ispod nonog neba, bilo je olienje Zla. Kad je smijeh utihnuo, ona rairi ruke i izda naredbu vojsci duhova: Atarar ut tramixum! - Probudite se i ubijte! I ponovno: Tramixum! Tramixum! U istom se trenutku oklopi pokrenu. eljezne su rukavice posegnule za maevima, a otrice zablistaju na mjeseini. Laura i Percy su u meuvremenu stigli do podnoja stepenica - i shvatili da vie ne mogu natrag. Reimar i njegovi vojnici rasporedili su se pred ulaznim vratima i zlurado promatrali predstavu. Vojska duhova krene prema Lauri i Percyju.

Njihova je oprema kripala i zveckala dok su se polako pribliavali. Djevojica zajei: to sad, Percy? to da radimo? On ne odgovori. utke je pogleda u oi - i Lauri postane jasno da ni on ne vidi izlaza. Nije im vie bilo spasa, bili su izgubljeni.

Osamnaesto poglavlje *Krilati lavovi

Lauru obuzima oaj. Otme joj se jecaj. Posramljeno skrene pogled. I ugleda Kamenog diva. Portak! Zabrinuto ju je pogledao - i odjednom je shvatila to mora uiniti. Brzo je priskoila podnoju irokog stupa i tri puta kruno protrljala hladni kamen. Portak je odmah reagirao. Lauri se ipak inilo kao d a j e prola cijela vjenost dok se nije zaulo muklo kripanje kad se div pokrenuo, odvojio ruke od strehe i poeo rasti. Laura nestrpljivo vikne: Pouri se, Portae! Molim te, pouri! Reimarovi su se vitezi uasnuli kad su ugledali diva koji je oivio. Oi su im se razrogaile od straha, neki su se zaprepateno molili, a nekoliko vitezova se prekriilo dok su se drugi ukoili od straha. Vidjelo se da bi najradije pobjegli, ali Strani ih je vitez zaustavio. Da ste ostali tu, kukavice! zagrmi on. Njegova je naredba bila uinkovita: mukarci su stali u stav mimo, iako su im se noge tresle. Laura je plaljivo promatrala vojsku duhova, koja se pribliavala, nasreu polako. Kretali su se nespretno poput onog udovita i podsjeah su na usporene figure u starim pustolovnim filmovima koje je Laura voljela.

Samo, ovaj se put nije radilo o filmu, ve o smrtnoj zbilji. Portak je napokon prestao rasti. Protegnuo se i rairio udove, a onda prijekorno pogleda uvare. Oito se prije niste sjetili da mogu vas spasiti? promrmlja on mrzovoljno. Sorry, odgovori Laura. ao mi je! Prene je Syrinin bijesni urlik. Crna se arobnica nagnula preko ruba tornja i divlje gestikulirala. Njeno mjeseinom obasjano lice bilo je izoblieno pod grimasom. Tramixum! povie ona zapovjediTramixuml Tramixum! Prvi je red sjena ve nasrnuo na Lauru i Percyja, ali do njih stane Portak i zaprijei im put. Dok su vojnici bezuspjeno maevima udarali po njegovom granitnom tijelu, on zamahne svojim ogromnim rukama i srui etiri skupine odjednom. Bespomono su pali na tlo, ljemovi su letjeli na sve strane, a stisak eljeznih rukavica olabavi i maevi padnu na tlo. Duhovi su oito vladam im

bi se ljem odvojio od ostatka oklopa, njih su ve navirali drugi napadai. Imenjaci, evo to se dogaa kad zlo prijatelje pogaa! uzvikne mrgodno Kameni div, i onda krene u akciju. Nakon svakog udarca njegove ake oklopi bi muklo odjeknuli. U vrlo kratko vrijeme on ih je savladao, Laura i Percy su se takoer ukljuili u borbu. Oboruali su se maevima koji su popadali sjenama i stali uz Portaka odluni da savladaju ravensteinskog tiranina. Hrabrou koju osjete samo oni koji su u smrtnoj opasnosti, sve su vie potiskivali napadae. Uskoro je dvorite bilo prepuno razbacanih ljemova, dijelova oklopa i oruja. No, neprijatelji jo uvijek nisu posustali. Pod vodstvom podmukle Syrin, uporno su napadali, a i Strani je vitez procijenio d a j e dolo vrijeme da se i njegovi vojnici umijeaju u borbu. Na njegov znak, Bardolf Strani i etiri njegova najbolja viteza krenuli su u bitku protiv uljeza. Nasreu, njihovi su oklopi tako glasno odjekivali da ih je Laura na vrijeme primijetila i stigla upozoriti Kamenog diva. Portae! Gorostas se okrene i dok su mu Laura i Percy uvali lea, suprotstavi se Reimarovim ljudima. Pod njegovim su tekim udarcima jedan za drugim padali na tlo. Rei mar von Ravenstein je morao priznati da ni njegovi najbolji vitezovi nisu dorasli divu. Portak je bio savreni borbeni stroj, a zahvaljujui svojem kamenom tijelu, inilo se da je nepobjediv. No, u meuvremenu se ak i div zadihao. Mrgodno je pogledao Reimara, k oji je jo uvijek stajao na vrhu stepenica te znaajno pokazao na njegove poraene vitezove koji su leali na tlu i izazivaki mu povikao: Ako meu vama hrabrih ljudi nema, brzo se predajte i nee biti problema! Strani je vitez namrteno gledao svoje bespomone vitezove i poraenu vojsku sjena koju je Portak dokrajio. Laura se ve uplaila da e u borbu poslati jo svojih nasilnika, ali on samo pozove jednog vazala i neto mu apne na uho. ovjek kimne glavom i u pratnji vitezova urno nestane u unutranjosti dvorca. Pred vratima je ostao samo gospodar Ravensteina i hladnokrvno promatrao konanu borbu izmeu predvodnika sablasne vojske i uvara. Lauru obuzme neugodan predosjeaj: Reimar je spremao neku podvalu. Ali, t o j e moglo biti opasnije od vojske sablasti i njegovih krvolonih vitezova?

Silvan

se uljao kroz Sumpornu movaru. Kaljao je. Kroz mokri runik koji je

pritisnuo na usta i nos, nije dopirao zrak. Plua su mu gorjela, a i noge boljele. Okruivala g a j e samo tama. Tu i tamo dao bi nejasne sjene ili lana svjetla kojima su ga duhovi pokuavali skrenuti s puta i odvesti dublje u movaru. No, uglavnom nije vidio nita, a to ga je jo vie zabrinjavalo. Slabi li mu vid? Jesu li otovne sumporne pare ve poele djelovati usprkos sili? Ili je moda stvar bila u tome to je

u movaru iao usred noi? Nije znao. Znao je samo jedno: putovanje Sumpornom movarom usred noi bio je vrlo rizian pothvat koji g a j e mogao stajati ivota. Tajna je u stazi koja je vodila kroz ivo blato i danju bila vidljiva. Nou ak ni njegove izvjebane oi nisu mogle razaznati gdje se staza nalazi. Ali, nije imao izbora. Ako je u Tamnu utvrdu htio stii prije arobnjaka elja, morao se na to odvaiti. Jednostavno je morao vjerovati instinktu - i snazi Svjetla. Kad je iz tame do njega dopro glas koji mu se obratio, znao je da se jo uvijek nalazi na pravom putu. Pogledaj, pogledaj! dovikne mu jedna usamljena movarna breza, uzbueno i prijekorno u isti mah. Napokon si ponovno doao, nevjernie! Silvana preplavi neizmjerno olakanje. Zastane i

shvati da se drvo pred njim duboko sagnulo u znak pozdrava. Reci mi to ima novoga. Hajde, priaj, Silvane! Zaista mi je ao, ispria se umski trka. Ali, ne smijem izgubiti ni trenutka! S tim rijeima pouri dalje. Ostani tu! Movarna breza za njim isprui svoje najdue grane, ali ga ne dohvati. Tako sam usamljena, Silvane! dovikne mu ona, ali on je ve nestao u tami. Silvan je znao da e uskoro izii iz Sumporne movare. Nesvjesno ubrza korak. Na urbu ga je tjerala neista savjest koja ga je ve danima muila. Kakav je glupan bio! Morweni je o arobnjacima elja priao u Alienorinoj prisutnosti! Trebao je znati da e njegove informacije djevojici u glavu usaditi glupe ideje! U sebi se nadao da e uspjeti ispraviti svoju pogreku. Smrdljivi su oblaci pare napokon ostali iza njega, a pred njim su se pojavile velianstvene sjeverne zidine Tamne utvrde. Na istoku je crta dalekog horizonta postajala sve svjetlija. Bila je zora. Sakrio se iza jednog stabla i oprezno provirio prema tornjevima koji su se uzdizali na obje strane zida i na kojima su patrolirale strae. Na svakom tornju bila su dvojica ratnika u crnim uniformama koji su pazili da se nitko neopaeno ne prikrade. Ulazna su se vrata nalazila s june strane. Silvan je morao zaobii cijelu utvrdu da bi dotamo stigao. No, na tom putu nije bilo niega to bi mu moglo posluiti kao skrovite i znao je da e sigurno biti primijeen. Znai, morao se kamuflirati bolje nego ikada dotad. Borboronovi ljudi nisu zabuavali; znali su da ih eka smrt budu li neoprezni. Osim toga, veina straara bih su trioktidi, trooka bia koja su u tami vidjela gotovo isto tako dobro kao i danju, i prema pogledu od njih bili bolji samo Patuljasti divovi.

Silvan brzo klekne, zagrabi rukama smrdljivo blato i namae kosu i lice, a zatim se cijeli uvalja u blato. Kad je ustao, sliio je na golema, bie roeno u movari. P l a n i n s k i trka pogleda straare. Gledali su u daljinu, nitko od njih nije raunao na to da e se netko priuljati iz pravca zlokobne movare. Silvan se sagne i potri ka zidinama dvorca. Moda je jo uvijek mogao spasiti Alienor od stranog ropstva. Stisnut uza zid, umski trka zae iza tornja na sjeverozapadnoj strani dvorca i korak po korak pone se penjati du beskonanog zapadnog zida, sve dok nije doao na drugu stranu. Srce mu je ubrzano udaralo kad je provirio iza ugla i shvatio d a j e stigao prekasno: vrata su bila irom otvorena. arobnjaci elja i djeca ve su u pratnji ratnika prelazili drveni most iznad opkopa. Nedugo zatim uli su u unutranjosti utvrde. Gotovo. Bilo je gotovo. Nita vie nije mogao uiniti za Alienor! Silvan je kao skamenjen gledao vrata koja su se i zatvarala kad ga iz zamrlosti prene piskavi zvuk signalne trube. umski se uvar trgne, i u tom trenutku prema njemu doleti kia strelica. Silvan pone bjeati. No, iako je trao kao nikad u ivotu, znao je da ovoga puta nije vjerojatno da e se i zdrav i itav.

Laura nije dugo bila u neizvjesnosti. Nekoliko trenutaka nakon to su se Reimarovi

ljudi povukli u dvorac, sa svih su se strana zauli pljaskavi zvui. Iznenaeno se okrenula i na najviim katovima opazila mala izboenja s otvorima kroz koja je u dvorite padao tekui katran. Masa neugodnog mirisa brzo se irila . Na znak Stranoga viteza, njegovi ljudi zapale baklje i bace ih u lokve katrana koje su se odmah zapalile. Crna vatrena stihija se kroz redove sablasne vojske pribliavala Lauri i Percyju. Oni zateeno ustuknu. Osjetili su vruinu koja je nadirala sa svih strana. Njihova su se znojna lica sjajila u svjetlosti plamena. Iako Portak nije osjeao vruinu, povukao se zajedno s njima. Laura pogleda neprijatelje i shvati da im je vatra podarila novu hrabrost - posebno zato to im nije mogla nita. Laura i Percy uasnuto su gledali kako sablasna vojska bezbrino i s divljom odlunou koraa usred plamena. uvari su se neprestano povlaili, sve dok nisu stigli do podnoja stepenica. U meuvremenu je Strani vitez oko sebe opet okupio svoje ljude. Poredali su se pred vratima i orujem preprijeili uvarima put u dvorac. Portak je mogao neke od njih maknuti s puta - ali to ne bi spasilo Lauru i Percyja. Neprijatelja je bilo previe. Bili su izgubljeni; vie nije bilo izlaza. U meuvremenu se plamen proirio na vei dio dvorita dok su sablasni vitezovi nezadrivo napredovali prema njima. Promatrajui zastraujue oklope koji su se na svjetlu vatre crvenkasto sjajili, Lauri se na licu jasno ocrtavao strah. U tom trenutku zauje Portakov glas: Ako

ne elite izgorjeti, skoite i na kamenog se lava popnite. Djevojica zbunjeno pogleda u diva. Lava? to je to moglo znaiti? Div je, meutim, odmah shvatio. Tako je, Lauro! Popni se na lea kamenog lava! vikne on. Brzo! No, Laura se nije ni pomakla. Ukoeno je promatrala dok je Percy pojurio prema krilatom lavu na desnoj stepenica i skoio na njegova lea. U istom trenutku Portak udarcem desne ruke obori etu vitezova sa stepenica, zgrabi Lauru kao d a j e perce i podigne je na drugog lava. Onda uperi kaiprste na glavama kamenih figura i izgovori: Sluajte, brao sfingina; u ovom asu kad trebamo vas - sluajte zapovijed Svjetla! Probudite se iz mrtvog imena da nas izbavite iz ovoga plamena! Istoga trenutka u skulpture ue ivot. Laura i Percy vidjee kako su se pokrenule. Lavovi skoro istovremeno izviju glave i glasno zariu. Njihova je rika dvoritem odjeknula poput grmljavine. Laura se stresla cijelim tijelom. Reimar i njegovi vitezovi uasnuto ustuknu. Na licima im se ocrtavao strah. ak je i predvodnik sablasne vojske bio zateen sirovom snagom koja se osjetila u njihovoj rici. Sablasti zastanu i ukopaju se na mjestu. inilo se da jedino crna arobnica na tornju nije bila impresionirana udesnom preobrazbom kamenih figura. Sijevanje njenih stranih ratnika u njoj je izazvalo divlji bijes. Tramvcum! vikne ona razjareno. Tramixum! No, lavovi su ve rairili svoja orlovska krila promjera

oko etiri metra i paljivo ih protegnuli, kao da se ele uvjeriti sluaju li ih jo. Na licu Kamenog diva pojavi se zadovoljni osmijeh. Lav je ivotinja hrabra; pomilujte ga iza lijevoga uha sada i tiho mu recite cilj svoj - tamo e vas odvesti, apne Reimund Portak djevojici, a onda se okrene lavovima. Njih je oito obuzelo nestrpljenje. Nemirno su istezali prednje ape, mahali krilima i dugim repovima, a njihova se rika jo jednom prolomila dvoritem. Kameni gorostas im napokon izda zapovijed za odlazak: Hrabri lavovi, pourite i u zrak i vjetar se uzdignite; hitro nae prijatelje na sigurno ponesite! Istoga trenutka krilati lavovi skoe sa stepenice i, dostojanstveno maui jakim krilima, s lakoom vinu se u zrak ne osjeajui teret na leima. Portak im namigne za rastanak i lavovi odlete u tamu. Kako su odmicali, sablasni su vitezovi u krvavocrvenim oklopima postajali sve manji. Kao skamenjeni, stajali su usred gorueg plamena gledajui za njima. Rei-mar i njegovi vitezovi bili su bespomoni. Oito jo samo Syrin nije htjela odustati. Crna arobnica podigne ruke prema nebu - i iz njih joj vatrene zrake sunu ravno na

Laurine lavove! 'Pazite!' htjela je viknuti djevojica, ali tada zauje kako jedan lav govori drugome: Nalijevo! Ne, nadesno! vikne drugi lav. Vatrena munja prozuji kraj njih i za dlaku promai Lauru. Njen je lav bijesno zarikao i naglo zaokrenuo nalijevo. Promjena smjera je bila tako iznenadna da bi mu Laura pala s lea da se nije u zadnjem trenutku uhvatila za gustu grivu. Vatrena munja ih je za dlaku promaila, drugi je lav takoer naglo promijenio smjer, tako da je idua vatrena zraka promaila cilj. Percyjev je lav krenuo udesno i tako su se razdvojili. Laura se nagne i biu uzbueno apne na uho: Ne, mi moramo biti zajedno! Nema razloga za paniku, madame Iako je pokraj prozujala vatrena munja, velianstvena je ivotinja govorila mirno i vrlo uljudno. Latus i ja dobro znamo to radimo - ak i kada se ne slaemo oko toga to bi bilo najbolje uiniti! Latus? To je vjerojatno bilo ime lava na kojemu je lio Percy. A kako se zvao njen lav? Laura ga je to upravo htjela upitati kad se krilato odjednom obrui u dubinu. Laura uplaeno vrisne i svom snagom zgrabi grivu dok je lav munjevitom brzinom letio prema vrhu visokog dvorskog tornja. Latus ga je sljedio i Laura shvati to su namjeravali: krenuli su ka Syrin koja im je pomou crne magije pokuavala onemoguiti bijeg. Pogled na bijesne lavove koji su nezadrivo jurili prema njoj bio je previe ak i za crnu arobnicu. Syrin pobjegne i spasi se u unutranjosti tornja. Lavovi trijumfalno zariu. Zatim raire krila kako bi ublaili slijetanje. Elegantno prelete oko kule i nestanu iz vida Reimarovim vitezovima koji su jo uvijek ukoeno stajali na stepenicama. Vojska sablasti se raspala im je Syrin nestala, crni su oklopi bili ratrkani po cijelom dvoritu. Vatre u se polako gasile. Portak se opet pretvorio u stup. Kao i uvijek, pridravao je strehu i nasmijeeno gledao u daljinu kao da se nita nije dogodilo. Laura osjeti neopisivo olakanje. Veselo rairi ruke. Juhu! Uspjeli smo! Vjetar joj je udarao o lice, u uima joj je odzvanjalo lepetanje krila, a njena duga plava kosa vijorila se iza nje poput vela. Okrene se prema Percyju koji je letio na drugom lavu. Na jasnoj je mjeseini odmah primijetila da je nastavnik presretan. S osmijehom podigne palac - excellent! Laura mu uzvrati osmijeh, a onda se nagne prema uhu leteeg lava. Mnogo hvala... ovaj... kako se zapravo zove? Moje ime je Lateris, madame. Moj brat se zove Latus - no, ako se ne varam, to sam ve spomenuo. Jesi, odgovori djevojica i posljednji put pogleda u dubinu. Tamo primijeti ovjeka koji je iziao iz sporednog ulaza u dvorac i pourio u oblinju kuicu. Nosio je redovniku mantiju i neprestano se ogledavao, kao da se bojao da ga netko slijedi.

U tom asu Laura razazna da pod rukom dri debelu knjigu. Pretpostavila je da je to vjerojatno knjiga iz odaje s blagom - ali, tada kapelan ve nestane u kui. Lateris i Latus su rame uz rame letjeli kroz no. Kamo zapravo idemo? upita Laura nastavnika dok joj je vjetar mrsio kosu, a mjeseina osvjetljavala lijepo lice. Do nekog mirnog mjestaca gdje emo se moi koncentrirati i vratiti u internat, odgovori Percy bez imalo oklijevanja. Da, to je vjerojatno bilo najbolje to su mogli uiniti. Zato da se jo zadravaju u prolosti? Njihova potraga pokazala se bezuspjenom i zato nije bilo jednog razloga da produe putovanje snovima. Ako se budu zadravali u vremenu Stranoga viteza, bespotrebno e se dovesti u opasnost. Reimar i njegovi nasilnici nee mirovati sve dok ih ne uhvate i ne predaju krvniku. Na tu je pomisao Lauri gotovo stalo srce. Prou je hladni trnci: naravno, krvnik! Kako je mogla zaboraviti! Moramo do umarske kuice, brzo! uzbueno ree Percyju. Do umarske kuice? Percy je zaueno pogleda, On se namrti. Mislim da ovo nije najbolji trenutak za izlete i razgledavanja! odvrati on prijekorno. Tek se onda djevojica sjeti da on nema pojma o emu se radi. Percy nije uo razgovor. Nije mogao znati da nije samo umar u ivotnoj opasnosti, ve i njegova lijepa djevojka. Nemamo drugog izbora, Percy! Laura je gotovo vikala od uzbuenja. Ako joj ne priteknemo u pomo, svi e umrijeti! Nemam pojma... Ja znam! prekine ga brzo Laura, a onda pomalo tie doda: Ali sada nije najbolji trenutak z a objanjenja! Brzo se nagne naprijed. Lateris, vodite nas do umarske kuice, to bre moete. Bit e mi veliko zadovoljstvo, madame, odgovori letei lav. No, zaboravili ste neto vano! Laura ga iznenaeno pogleda. Zaboravila? A to to? Trenutak kasnije se sjeti: naravno, u urbi je zaboravila arobnu rije. Molim te Laterise! doda ona brza Nisam na to mislio, madame. Ne? ovjee - onda na to? Reci ve jednom to sam zaboravila! Laurin je glas drhtao od nestrpljenja. Molim te, Laterise! Radi se o ivotu i smrti ! No, letei je lav utio. Prkosno poput malog djeteta strese bujnu grivu. Doista m i j e ao, madame. Ali, trebali ste bolje paziti na rijei majstora Portaka. Portakove rijei? Kameni je div toliko toga rekao! Na to je Lateris mislio? Nakon nekoliko sekundi razmiljanja, Laura se ipak sjeti. 'Ponekad znam biti takav

idiot!' prekori ona samu sebe. Brzo prui ruku i pomiluje leteega lava iza lijevoga uha. Lateris je na trenutak preo poput makice. Predivno, madame! uzdahne on blaeno. Predivno to radite. Latuse - moramo do umarove kuice, brzo! Nita lake! odgovori ovaj. Skreni desno - ako smijem moliti! Vara se, Latuse! prigovori mu brzo Lateris. Kao i uvijek, ako smijem dodati. Nalijevo, Latuse, sasvim sigurno! Glupost, brate - na desnu stranu! Ne, na lijevu! Sacrebleu! Percyjev je glas podrhtavao od bijesa. Zautite ve jednom, kao mala djeca ste! umarova se kuica nalazi ravno pred nama, u to sam siguran. Zato nas napokon odvedite dotamo i, dovraga, prestani te se svaati !

Molim vas, uinite to vam je rekao, apne Laura lavu i njeno ga pomiluje. Kako elite, madame, odvrati Lateris. Zvuao je povrijeeno, ali se pokori njenoj zapovijedi i nastavi letjeti ravno. Na Laurinim se usnama pojavi zadovoljni osmijeh. Zna da Percy okolicu dvorca, a i sam dvorac. Briljivo je prouio graevinske nacrte, kao i povijesne karte blie i dalje okolice. Bio je samo jedan ovjek koji je bolje od njega poznavao dvorac i njegovu povijest a to je bio Marius, njen otac. Tata. to on sada radi? I kako mu je? Na trenutak je Laura pustila d a j e preplave tune misli na oca, ali onda ih potisne. Imali su vanijeg posla. On se moda mogao pokazati korisnim u njegovu istraivanju. Da, tata e uskoro opet biti s njom, u to je lulo vjerovala. Lavovi su letjeli brzo poput orlova. Na istoku je tanka zraka sivoga svjetla osvijetlila horizont. Sunce e uskoro izai - moda za jedan sat. Nedugo zatim, pred njima se pojavi ravensteinska uma koja je okruivala dvorac i malo naselje. Krvnikova k u a , koja je u sadanjosti izgledala poput umovitog bia usred polja i livada, u Reimarovo vrijeme je bila grm ogromne ive ograde u kojoj su carovali borovi, hrastovi, bukve i breze. U sredini ume, leala je osamljena umarova kuica.

Laura se uspravi i isprui desnu ruku. Pogledaj! dovikne Percyju. Nastavnik se osmjehne i utke joj namigne, kao dl eli rei: Zar nisam imao pravo? Krilati su lavovi usporili let i spustili se nie. Noeni povjetarcem gotovo su neujno klizili ranojutarnjim nebom. Tihi se lepet njihovih ogromnih krila spajao sa mekim hujanjem vjetra i stvarao njenu zranu melodiju. Letjeli su neposredno iznad kronji, tako dl je Laura mogla razaznati usku, krivudavu stazicu koji je vodila do umarove kue. Napeto se zagleda dolje, ali nigdje nije uoila crnog vuka. Djevojicu obuzme nemir. Jesu li prekasno stigli? Ili ga skrivaju kronje? Molim te, Laterise, leti malo sporije, zamoli ga Laura. inilo se da ga je tom molbom gotovo razveselila Rado bih Vas posluao, madame, ree on, ali, na moje veliko aljenje, to nije mogue. Moglo bi se dogo diti da padnemo kao kamen i da oboje slomimo vrat. Laura je upravo htjela odgovoriti kad primijeti mrtvu kozu. Leala je nedaleko od kue, u blizini veli kog grma na sredini staze. Djevojica je odmah znala to je to znailo: leina je bila mamac za vuka direktno ispod zacijelo se nalazila skrivena stupica koju je umar postavio da ga uhvati. Hans nije ni slutio d a j e vuk zapravo njegova draga koja se sa svakim sumrakom pretvarala u divlju zvijer. Jo dok je Laura razmiljala o jadnoj Silvi i sudbini koja ju je zadesila, ugleda skupinu mukaraca. Bilo ih je est; vrebali su iza grma naoruani kopljima, sjekirama. umara je bilo lako prepoznati po zelenoj kapi. Hans je u ruci drao no dok je sa svojim kmetovima ekao zvijer. Laura pokae na ljude ispod njih i stavi prst na usta. Percy odmah shvati: htjela je iznenaditi lovce, svom lavu apne na uho naredbu i odmah ga pomiluje. Lav je napravio krug oko kuice, a onda se neujno poeo sputati sve nie. Latus g a j e slijedio. Trenutak prije no to su sletjeli, mukarci primijete to im se dogaalo iza lea jer su lavovi poeli urlikati. Hans i njegovi pomonici panino skoe, bace oruje i ponu bjeati kao da ih goni sam vrag. Laura u tom trenutku napokon opazi crnoga lika. Stajao je na sredini staze, pored ogromnog hrasta dvadesetak metara udaljenog od skrivene stupice, naulio je ui i svojim sumpornoutim oima promatrao uvare i letee lavove. Iako je svjetlo mjeseine bilo sve slabije, Laura nije nimalo sumnjala: bio je to onaj crni vuk koji je Silvi leao do nogu na velikoj slici u predvorju internata. Isti vuk koji je Kaju, i Lakosa i nju u zadnji as spasio od smrtonosnih ugriza Dragana i Drogura, zloudnih doga u slubi tamnih sila. Laura iznenada shvati zato se vuk pojavio kao niotkuda - bila je to njegova zahvala to mu je stotinama godina ranije spasila ivot! Vuk uzdigne njuku prema nebu i zaurla. U njegovom je zovu bilo neke jezive ljepote. Zatim posljednji put pogleda uvare i pojuri natrag prema dvorcu. Laura je s olakanjem gledala za njim, a

onda iznenada opazi krvnika: stajao je skriven iza debla oblinjeg stabla, u ruci je drao no koji je ispao umaru i njime je naciljao vuka koji nije nita slutio!

Devetnaesto poglavlje: * Strana sumnja

Crni vitez bezizraajno pogleda skupinu koja je na blijedom svjetlu mjeseine stajala u dvoritu ispred dvorca. Novi su robovi tupo gledali pred sebe. inilo se da nisu ni slutili da e im ivot ovisiti o Borboronovom raspoloenju i hirovima. Alienor se sakrije iza lea jednog krupnijeg djeaka, bojei se da je visoki ovjek u crnom plastu nee primijetiti. Strah koji je osjeala pred predvodnikom Tamnih sila sigurno joj se vidio na licu i tako bi on mogao shvatiti da ona nije jedna od rtava. Alienor duboko udahne i prisili se da ostane mirna, vjeruj u snagu Svjetla, onda ti se nita ne moe dogoditi!' ohrabrivala se ona. Borboron prie crvenokosom djeaku koji je stajao na elu skupine. Uhvati ga ispod ruke, okrene mu glavu nalijevo i nadesno, pregleda lice i miie nadlaktice pa se zadovoljno osmjehne. Je li sve u redu, gospodine? arobnjak elja se nakloni. Jeste li zadovoljni novom poiljkom? B o r b o r o n ga pogleda. U potpunosti !

inilo se da je Gramaru odlanulo. Znai da e m o obaviti trgovinu? Crni knez kimne glavom. To me neopisivo veseli! ovjek u arenom o d i j e l u se opet nakloni. No, postoji jo jedna sitnica koju bismo trebali srediti. Borboron iznenaeno podigne obrve. Nemojte nas smatrati presmionima ili drskima-, nastavi arobnjak elja, jo uvijek u pognutom poloaju Ali, kao to vidite, naa je roba ovoga puta iznimne kvalitete. Zato smatramo da je poteno da malo povisimo cijenu. Crvene oi Crnog kneza bijesnu. Povisimo cijenu? zagrmi on stranim glasom. Ja sam vam namjeravao platiti polovicu od cijene! Polovicu? Gramar problijedi. A... ali zato, gos podine? promuca on. Sjeate se vaeg velikodunog poklona od proli put? Mislite na... albina?

Upravo na njega! Borboron svoje tanke usne razvue u mrgodan osmijeh. Taj bijednik je protiv med kovao urotu - pitam se samo jeste li vi za to znali? Gramar razrogai oi. Mi? Znali? promuca on. Nikada, gospodaru! Doista nismo! Ne bismo vas izdali, zar ne? Brzo se okrene svojim pratiocima koji njegove rijei nedvosmisleno potvrde ustrim kimanjem glave. inilo se da Borboron time nije bio ni najmanje impresioniran. I dalje nije skidao pogled s Gramara. Ovaj se pone znojiti. Znao je da su njegov ivot,

i ivoti njegovih prijatelja zapeaeni ako Borborona uspije razuvjeriti. Z... znate to, gospodaru? ree on. Prihvatite ovu poiljku na dar! Kao odanosti! to mislite o tome? Moleivo pogleda Crnog kneza ije lice nije odavalo nita - sve dok se nije razvukao u pakosni osmijeh. uoo sam da ste asni ljudi koji dobro prihvaaju argumente! ree on ni ne pokuavi prikriti uas u glasu. Zatim namigne nadzornici koja je stajala podalje i ekala njegove zapovijedi. Odvedi robove, a onda u kovanicu, naredi on. I odmah im reci da se od njih oekuje potpuna poslunost. Naravno, gospodaru! Onaj tko se bude odupirao nareenjima ili tko pomisli na bijeg, mrtav je, jesi li razumjela? Naravno, gospodaru! Pokretom ruke naredi eni da ode. Hajde, slijedite me, zapovijedi ona strogo djeci i krene prema dvorcu. U tom trenutku iza njenih lea zauje se prodorni glas: Djeca zastanu. Alienor se iznenaeno okrene i ugleda crnokosu enu u smaragdnozelenoj haljini koja se pribliila i apnula neto Borboronu na uho. Kad je ovaj kimnuo glavom, ena prie robovima, paljivo je odmjeravala jednog po jednog, sve dok joj se pogled nije zaustavio na Alienor. Kako se zove? upita ona. Alienor... ovaj... gospodarice. Alienor? ena stisne ute reptilske oi. Nismo li se ve vidjele, Alienor? Djevojica odmahne glavom. Koliko znam, nismo... gospodarice. Ne? Pogled crnokose ene postajao je sve prodorniji. Nisi li ti bila na Aeolonovoj leteoj splavi? 'Na Aeolonovoj leteoj splavi? Kako zna?' udili se u sebi Alienor, a onda shvati: pred njom je stajali kameleonka Syrin! Ona je bila Olujni demon koji je napao splav. Ona je u Morweninom obliju upala u Hell. Alienor zastane dah. Uini joj se kao da e joj sri iskoiti iz grudi. Ne! Ako se

Syrin sjeti d a j e ona bila kraj Elysionova uzglavlja kad je leao na samrti, s njom e biti svreno! to ti je, Alienor? inilo joj se kao da joj je kameleonkin pogled probijao glavu. 'eli mi itati misli!' dosjeti se djevojica i istoga trenutka pokua ne misliti ni na to. Time nije pobudila Syrinino nepovjerenje. Kameleonka je bila navikla da su robovi arobnjaka elja potpuno lieni vlastite volje i da ne misle svojom glavom Treba mi nova robinja, Alienor, ree ona iznenaujue prijateljskim tonom i ohrabrujue joj se nasmijei. Za moje osobne potrebe. Hoe li ti biti moja novu robinja?

Neeee!' Laurin se vrisak prolomio umom. Vuk prestraeno odskoi, tako da ga je

ogromni lovaki no promaio. Velika otrica koja je mogla ubiti i divlju svinju za dlaku je promaila njegovu glavu i zabila se u deblo oblinjeg hrasta. Vuk odjuri i ve nakon nekoliko sekundi nije mu bilo ni traga. Lateris rairi krila, gromko zarie i pojuri na krvnika i Sablasni se crvenokosi ovjek uplaeno okrene, spotakne se o granicu i padne na lea. Lav ponovno zarie, podigne desnu apu i zamahne prema krvniku. Ne! Nemoj, Laterise, molim te! povie Laura koja je osj e t i l a suosjeanje. Ni on nije imao milosti prema vuku, zarie Lateris. Htio g a j e ubiti, nemojte to zaboraviti No, onda ipak spusti apu i zadovolji se prijezirnim pogledom na skamenjenog krvnika koji je jo uvijek leao na tlu. Laura ga s gnuanjem pogleda. Nikad to vie nemoj uiniti! naredi mu ona. A sada nestani! ovjek se polako uspravi, zastane i grozniavo poleda Lauru. inilo se da je u nedoumici to da uradi. Bi li joj se trebao zahvaliti to mu je spasila ivot ili je prokleti jer mu je otela krvarinu od dvadeset srebrnjaka? Hajde! naredi mu ona. Gubi nam se s oiju! Krvnik se nakalje i prezirno iskrivi lice. Zelene su mu oi blistale od pakosti. Nai e se putovi opet ukrstit. Zapamti to! zarei on, jedva suzdravajui bijes, pa pljune, okrene se i pouri dalje. Laura je zamiljeno gledala za njim. 'Nai e se putevi opet ukrstiti, zapamti to!' To je ve negdje ula. Ali gdje? I od koga? Percy je prene iz razmiljanja. Pouri, mademoise!- Krajnje je vrijeme da se vratimo! Laura skoi sa krilatog lava. Percy i ona se Latusu i Laterisu zahvale na pomoi. Dok se sunce uzdizalo na horizontu, uvari su krenuli na fantastino putovanje

kroz svjetlo koje ih je u jednom nemjerljivom trenutku odvelo natrag u sadanjost.

Kad je Laura otvorila oi, zaslijepi je jako svjetlo, u uima joj zazvoni vesela glazba. mirne, zaueno se uspravi - i shvati da je u pidami i da lei u krevetu. udno - kako je ovamo dospjela? I prije svega kad? Vani je bilo vedro jutro. Sunce je sjalo, a zavjese su se njihale na laganom povjetarcu. Budilica na Kajinom nonom ormariu pokazivala je dvadeset minuta do osam. Na radiju je svirala stara pjesma grupe Beatles: We ali live in a yellow submarine, yellow submari ne, yellow submarine. We ali live... Od Kaje nije bilo ni traga. Laura zbaci pokriva, ustane iz kreveta i navue papue. Koljena su joj malo klecala, ali inae se osjeala sasvim dobro. Nekoliko puta duboko udahne, protegne se, a onda prie prozoru i pogleda van. Ostaci snijega koji su prije njenog putovanja snovima pokrivali okolni krajolik potpuno su se otopili. Zrak je bio ugodno svje i mirisao je na proljee. Lauri postane jasno to je to znailo: zacijelo je spavala jako dugo! Ve je htjela pouriti prema pisaem stolu da pogleda na kalendar kad se otvore vrata i u sobu ue Kaja. I ona je bila u pidami i u ruci je nosila toaletnu torbicu. Oito se upravo vratila iz kupaonice. Laura! Kaja rairenih ruku pojuri prema njoj, zagrli je i vrsto stisne uza sebe. O, Laura, tako sam sretna to si se napokon probudila! uzvikne ona veselo. Laura se takoer veselila. Koliko dugo sam spavala? Sedam dana! Laura nije mogla vjerovati. Sedam dana? Ne moe biti! Kaja ustro kimne. Jesi, jesi! potvrdi ona. Sedam, skoro na minutu! Gospoica Mary je rekla da ste se s putovanja snovima vratili prolu nedjelju nedugo poto je svanulo - a danas je opet nedjelja i sunce Kad je prije izalo! To ne moe biti istina - zbilja sam cijelo vrijeme spavala? Jesi, ni top te ne bi probudio. Zato mi nisi rekla da namjerava va otii na putovanje snovima? Laura preuje prijekorni ton u Kajinom glasu.Kako sam dospjela u sobu? D o n i o te je Attila Morduk, a ja sam te svukla i stavila u krevet. Na Kajinom pjegavom licu pojavi se veseli osmijeh. Ve sam se u tome dobro izvjebala, zar ne? Tako je', pomisli Laura. Prijateljica ju je ve vie puta morala spremiti u krevet uvijek kad bi nakon putovanja snovima bila toliko iscrpljena da to nije mogla uiniti sama. A to je s Percyjem? upita ona zabrinuto. Kak o m u je? S njim je sve u redu, umiri je Kaja. Ve predaje, i svaki te je dan dolazio vidjeti. Gospoica Mary takoer

L a u r a odjednom osjeti d a j e gladna. Tamo gdje joj se nekad nalazio eludac, zjapila je velika crna rupa - bar joj se tako inilo. Ako uskoro ne ubaci neto u sebe, sruit e se. U blagovaonici nije bilo mnogo ljudi. Veini Ravensteinaca otputovala je kui za vikend. Za nastavnikim je stolom takoer bilo slobodnih mjesta. Nije bilo Aureliusa Morgenstema, a ni doktora Schwartza i Rebekke Taxus. No, gospoica Mary i Percy sjedili su na svojim mjestima. Dok je Laura nosila pladanj do stola, prijateljski su joj se nasmijeili i dali joj znak da s njom ele razgovarati. Za sat vremena kod profesora Morgenstema, ako je dobro shvatila. Ona neupadljivo kimne glavom i pouri prema stolu, treem od prozora. Za stolom je bilo samo etvero uenika: Lukas, Kevin, Kaja i ona. Svi su ostali napustili internat. Dok je Laura uzimala drugu porciju jaja na oko, Lukas je znatieljno pogleda. Od tog ogromnog udovita ostala je samo glava? upita on. Laura je halapljivo jela. Da. Sasvim sam sigurna da se ta udovina glava sada nalazi u Staroj grobnici i da ona onako jezivo zavija. A korpioni? to se s njima dogodilo? Laura slegne ramenima. Nemam pojma. Moda su izgorjeli, a moda i ne. Moda su se pretvorili u neto drugo, tko zna? Kaja problijedi. Oito je Laurina pria na nju ostavila dubok dojam. O, ne! zastenja ona glasno. Da sam bila na tvom mjestu, umrla bih od straha! Suosjeajno prekrije Laurinu ruku svojom. Srea da ti se nita nije dogodilo! I .ima joj se zahvalno nasmijei. Nije bilo ba tako no. Sigurna sam da bi i ti to mogla podnijeti. Mogue je. Lukas Kaji dobaci podrugljiv pogled. Oi su mu ispod naoala vragolasto blistale. Ali, nakon toga bi sigurno morala oprati gae! Kaja ga povrijeeno pogleda. Ti... ti... pokvaren g a d e ' o b r e c n e se ona. Lukas joj je ve htio odgovoriti, ali se radije suzdri. Laura ga upozoravajue pogleda, Kevin cijelo vrijeme nije rekao ni rijei i samo je sluao. Niste nita saznali o Peatu Sedam mjeseca? ' upita on. Na Laurinom se licu pojavi izraz razoaranja. Ne, naalost, odgovori ona potiteno. Ako izuzme knjigu. Misli na 'Bratstvo Sedmorice'? Tako je. Ali, nismo sigurni bismo li tamo pronali informaciju o peatu. To smo samo pretpostavili. Lukas popravi naoale koje su mu skliznule na nos. Reimar von Ravenstein nije bez razloga tu knjigu odnio u odaju s blagom. teta d a j e niste mogli uzeti sa sobom. Laura nabora elo. I ja mislim! uzdahne ona. Tko zna to je dvorski kapelan s njom naumio. Moda je prodao knjigu? razmiljao je Lukas. Crni je vitez bio poznat po svojoj

krtosti, tako da je sveenik sigurno dobivao mizernu plau. Sigurno je iskoristio tu priliku da zaradi nekoliko dodatnih srebrnjaka. Ili... Zastane i zagleda se pred sebe, a na elu mu se opet urezala duboka bora. Laura se u iekivanju nagne prema njemu. Ili? ponovi ona nestrpljivo. Ili je Strani vitez otkrio krau i dao tog jadnika pogubiti. Proli si nam put ispriao neto sasvim drugo! upadne Kaja. Rekao si d a j e kapelan morao umrijeti zato to je vitezu spoitnuo njegov bezboni nain ivota! Lukas iznervirano zakoluta oima. Dobro, dobro. To je bila samo hipoteza. Ako ti uope zna to je to. Naravno, nije ekao Kajin odgovor, ve sam pouri dati objanjenje: Hipoteza je nedokazana tvrdnja koju treba potkrijepiti uvjerljivim dokazima - razumije li, ti pod- kiu? Punana mu djevojica ne odgovori ve ga samo mrgodno pogleda. Vidjelo se da je iznutra kiptila od bijesa. Laura umirujuom gestom stavi ruku na Kaj ino rame i okrene se prema bratu. Onda saznaj ima li pravo ili nema, ti nadri-geniju! Glas joj je bio ljutit. Moda e nam to onda biti od pomoi ! Kevin pokua smanjiti napetost koja se gotovo mogla rezati noem i pogleda ih sa usiljenim osmijehom. to kaete na jedan koarkaki me? Ovaj tjedan nismo igrali zbog toga to je Percy bio iscrpljen. Mislim da bismo to trebali nadoknaditi da ne zeznemo kolski turnir, zar ne? Nakon toga astim Colom! Ne zanima me tvoja glupa Cola! vikne iznervirano Lukas, urno ustane, uzme svoj pladanj i ode ga vratiti na policu. Laura takoer ustane i pogleda Kevina ispriavajui Sorry, ali ve imam jedan dogovor. Igrat emo drugi put? Da, nema problema. Laura je upravo htjela krenuti kad sluajno pogleda prozor koji je gledao na dvorite. Kroz vrata je proao jarkozeleni Golf i zaustavio se uz podnoju stepenica, ravno pred Laterisom. Laura se udila: zato je voza dovezao auto u dvorite umjesto da ga ostavi na parkiralitu? To je bilo dozvoljeno samo u hitnim sluajevima! Vrata automobila se otvore i iz njega iziu dva mukarca. Laura ih odmah prepozna: bili su to inspektor Bellheim i njegov mladi pomonik Anton. 'to rade u Ravensteinu?' razmiljala je djevojica,kad se odjednom otvore vrata i u blagovaonicu uleti Haase. U ruci je drao novine. To nije bilo nita neobino. Kad bi Alex za vikend ostao u internatu, svakog je dana biciklom iao u susjedno selo da bi kupio novine. itao je aktualne rezultate nogometne lige i posebno su ga zanimali, naravno, Bayernovi. No, Alex je ovoga puta izgledao potpuno izvan sebe. Hej ! vikne on, a glas mu je drhtao od uzbuenja, zamislite to se dogodilo! Pritom podigne novine kako bi svi Ravensteinci dobro vidjeli naslovnicu. Iako je Laura bila udaljena vie od deset

metara, ....mogla je jasno proitati ogromni naslov na prvoj stranici.

Strana sumnja u Ravensteinu - profesor Morgenstein ubojica?

Laura zapanjeno pogleda profesora. To ne moe biti i s t i n a ! uzvikne ona gotovo apui. Recite da nije istina!

Pepeljastoblijedi

Aurelius Morgenstern, koji je zgureno sjedio u naslonjau

pored kamina, lagano kimne glavom i pogleda uvare koji su se okupili u dnevnoj sobi njegove kuice. Razumijem vau zbunjenost i uasno mi je ao to ste saznali na ovaj nain. Htio sam vas o tome osobno obavijestiti. Zato sam vas i zamolio da se sastanemo. Naalost, novinari su me preduhitrili. Onda je ono to su ti leinari napisali doista istina? Vidjelo se da Percy to uope nije mogao pojmiti. Profesor zabrinuto uzdigne obrve. Ako izuzmemo neizmjerno pretjerivanje, moram priznati da je djeli te izjave doista toan: inspektor Bellheim mi je rekao da me sumnjie za umorstvo patera Dominikusa. Percy i Mary, koji su sjedili za stolom pored Laure, izmijene zaueni pogled. Djevojica ustane i prie skrhanom ravnatelju. Ali Vi niste ubojica, to nikada ne biste mogli biti! uzvikne ona odluno. Naravno da nisam ubojica! Profesor je bio uzrujan i izgledao je gotovo isto tako nemono kao i za vrijeme svoje bolesti u doba zimskog solsticija. AH, policija oito tako ne misli, iako Bellheim neprestano naglaava da samo radi svoj posao i da zato mora istraiti sve sumnjive tragove. Jedna se cjepanica raskoli u kaminu i gorui komadi drva izleti na kameni pod. Percy uzme metlu i lopaticu i ubaci ga natrag u kamin, a onda se okrene prema profesoru. Kako im je na pamet pala ta apsurdna pomisao? Na Morgenstemovim se usnama pojavi tuni osmijeh.

Nije to stiglo iz vedra neba, dragi moj. Policajci dugo sumnjaju na mene i zato su me prolog ponedjeljka pozvali na razgovor u policijsku postaju. Mary Morgain iznenaeno pogleda ravnatelja. U ponedjeljak? Mislila sam da ste onda imali sastanak vijea? Stari gospodin blago odmahne glavom. ao mi je, ali to je bio samo izgovor. Nisam nikoga htio uznemiriti. Nadao sam se da e se sve to brzo rijeiti. Pogledom je molio za razumijevanje. Nisam ni sanjao da e novine od toga napraviti vijest. Ali, izgleda da sam se grdno prevario. Laura vie nita nije razumjela. Kakve dokaze policija ima protiv Vas? Aurelius Morgenstern nervozno zagrize usnu. Neto ga je oito titilo. Duboko udahne pa odgovori: Saznali su da sam se neposredno prije umorstva sastao s Dominikusom u samostanu! Molim?! Lauri su se oi razrogaile od zaprepatenja, i gospoica Mary i Percy odjednom su izgledali zabrinuto. Aurelius Morgenstern spusti glavu i tiho objasni: Ali, to nije sve. Oni misle da smo se Dominikus i ja posvaali. Laura nesvjesno otvori usta i u iekivanju korakne prema profesoru. I? Je li to istina? Ravnatelj je oklijevao s odgovorom. U tjeskobnoj tiini koja je zavladala ulo se samo pucketanje vatre i otkucavanje sata. Aurelius konano uzdigne sijedu glavu. Da, istina je. Doista sam se posvaao s Dominikusom. S mukom ustane iz naslonjaa, ba kao da mu se teret cijelog svijeta svalio na lea. Dok je polako koraao sobom, pone priati: Dogodilo se to na dan kad sam htio Alarika odvesti iz samostana i dovesti ga k Nikodemusu Dietrichu. Prije nego to sam otiao s djeakom, sastao sam se s Dominikusom u knjin ici. Jedan od monaha mi je pokazao put i kasnije to ispriao policiji. Percy razvue lice u skeptinu grimasu. Zato ste se posvaali s paterom? Mislio sam da ste bili najbolji prijatelji? Aurelius Morgenstern ga uzbueno pogleda. Naravno da jesmo! No, nismo se zato uvijek u svemu slagali - ponekad su nam se miljenja razilazila. Posebno u stvarima koje su se ticale Peata Sedam mjeseca. Morgenstern duboko uzdahne. Vidjelo se da ga ta svaa jo uvijek mui. Dominikus je zapeo za ideju da Lauri to prije ispria o Peatu. Kad je saznao da zimuje u Hinterthuru, iskoristio je priliku - a to sam mu izriito zabranio! Time nije doveo u opasnost samo Lauru, ve i Alarika. Tamni su nakon neuspjelog napada potajno promatrali samostan. Oito su htjeli vidjeti hoe li Laura ponovno stupiti u kontakt s njim. Zato djeak tamo vie nije bio siguran. Morao sam mu nai novo skrovite. Da se Dominikus drao mojih uputa, sve bi to bilo nepotrebno. I zato ste se posvaali s njim? htjela je znati Laura. Da. Predbacivao sam mu. Zato to sam se brinuo za Alarika, a i za tebe, Laura!

Moda sam malo i pretjerao. Rije po rije - i prepirka je prerasla u gadnu svau. A to je sigurno nauo jedan od monaha? Vjerojatno smo bili vrlo glasni. Naravno, tako je za to saznala i policija. to se nakon toga dogodilo? Mary je zvuala vrlo tuno. Mislim, nakon svae s Dominikusom. Nita vano. Bijesno sam izletio iz knjinice i otiao do kuice u vrtu gdje sam smjestio Alarika. Vratar je mogao potvrditi da sam iziao s djeakom! Aurelius Morgenstern se namrti.Ali, u tome je stvar, nitko nije vidio kako smo izili iz samostana. No postoji i dobar razlog: htio sam pod svaku cijenu izbjei da Tamni saznaju to se dogodilo s Alarikom. Htio sam opatiju napustio istim putem kojim sam i doao: kroz skrivena vrata u zidu u stranjem vrtu. Tamo mi je bio parkiran auto. Attila Morduk onda sigurno moe potvrditi Vau priu, uzbueno ree Mary. On Vas uvijek vozi. No, profesor odmahne glavom. Ne, ree on tihim glasom. Ne moe - zato jer sam ja vozio! to manje ljudi zna za Alarikovo skrovite, to je sigurniji; bar sam tako mislio. Zato taj put nisam sa sobom poveo Attilu. Gospoica Mary glasno uzdahne. Boe moj ! Naravno, to je bila greka, nastavi utueno Aurelius Morgenstem. Kobna greka. Laura ih plaljivo pogleda. Jo uvijek nam ostaje Alarik, zar ne? No, istoga joj trenutka postane jasno da je njena ideja neizvediva. Policija e svakome svjedoku provjeriti identitet. Alarikovo bi pojavljivanje izazvalo niz dogaaja koji bi za djeaka imali samo kobne posljedice. Nijedan policajac sigurno nije

uo za Aventerru. Aventerru, tajanstveni svijet mitova! To je zvualo vie nego nevjerojatno. Tko bi Alarika smatrao pouzdanim svjedokom? I to bi se dogodilo kad bi novinari saznali o djeakovom misterioznom porijeklu? Na to Laura nije htjela ni misliti. Ne - bilo je posve iskljueno da Alarik istupi kao svjedok obrane! Percy je u meuvremenu priao profesoru i pokazao mu novine s bombastinim naslovom. lanak je pol puno besmislen, ree on. Uope nisu spomenuli svau. Samo su naveli mogui motiv: htjeli ste ukrasi i tu vrijednu knjigu. A to je, naravno, glupost! odgovori profesor i spusti se u naslonja. Duboko udahne pa nastavi: T a j e knjiga, 'Bratstvo Sedmorice', usprkos neuglednim kori ama doista od neprocjenjive vrijednosti. Zbog sadraja, pretpostavljam? Aurelius Morgenstern kimne glavom. Ne samo zato, Laura! Ta je zagonetna izjava izazvala znatielju svih prisutnih i svi su napeto ekali da profesor nastavi.

Ta knjiga potjee iz legendarne knjinice u Aleksandriji u kojoj je bilo sakupljeno svo znanje tadanje)', svijeta. T a j e knjiga jedna od rijetkih koje nisu izgorjeli' u velikom poaru koji je krajem treeg stoljea knjinicu pretvorio u prah i pepeo. Ve samo zato knjiga je iznimno vrijedna i visoko cijenjena u krugovima kolekcionara. Nakratko zastane pa nastavi: Ve se onda pretpostavljalo da su Tamni podmetnuli taj poar, iako to do danas nije dokazano. Ja u to vjerujem i bez dokaza! dobaci Percy.

Oni su imali svoje prste u gotovo svim katastrofama koje su pogodile svijet. Potpuno si u pravu! potvrdi profesor . No, vratimo se na knjigu. Nakon poara, nekoje vrijeme leala je u podrumu Sveuilita. Ali, nedugo zatim bila je ukradena i preko Egipta je stigla u srednju Europu. U svakom sluaju, neko je vrijeme provela u dvorcu- Ravenstein, javi se Laura. Percy i ja smo se u to uvjerili vlastitim oima. Aurelius Morgenstern zamiljeno kimne. S vremenom je dospjela u ruke knjiniarima 'Svetoga imena'. Kad je Dominikus ubijen, netragom je nestala, to ve znate. Jo uvijek ne razumijem zato Vas terete za umor- ree gospoica Morgain. Sasvim je jednostavno, Mary: inspektor Bellheim je provjerio podatke iz arhiva i utvrdio da sam ja najvie posuivao knjigu. Budui da zna za moju ljubav prema starim i vrijednim knjigama, pretpostavlja da sam je htio ukrasti i da me je Dominikus u tome iznenadio. Kakva glupost! povie Laura i zateeno pogleda Percyja. Ba smo mu mi morali rei da nedostaje jedna knjiga! Nastavnik bespomono podigne ruke. Kako smo mogli znati da e i profesor biti umijean u ovu groznu situaciju? Nakon ove prie, sigurniji sam nego ikad da je ta knjiga doista glavni motiv umorstva! Ravnatelj polako kimne glavom. Dijelim tvoje miljenje, Percy - i zato e sigurno brzo izai na vidjelo da mi neduan. Siguran sam da e ta knjiga policiji otkriti pravog ubojicu. Zato su Bellheim i njegov pomonik maloprije bili kod Vas? htjela je znati Laura. Zato to su mi htjeli pretraiti kuu i ured. I? to - i? Jesu li to otkrili?

Naravno da nisu - zato to sam im zabranio da pretrauju. Nisu sa sobom imali nalog za pretres! Laura ga zbunjeno pogleda. Ne razumijem. Nemate se ega bojati. Knjiga koju trae uope nije kod Vas! Kako bi i bila? Ravnatelj se zacrveni od uzbuenja. Bez obzira na to, policija ovdje ne moe raditi to hoe. Naposljetku, ivimo u pravnoj dravi u kojoj pojedinac ne ovisi o milosti policije! U pravu ste, profesore! naglasi Percy. Takvima ne treba poputati! Ali, nije li za Vas otegotna okolnost to niste dopustili pretres? Smiri se, Percy. Uskoro e sve ovo biti zaboravljeno! Na Percyjevom se licu pojavi osmijeh koji je jasno pokazivao da u to vrsto vjeruje. Ali, Laura skeptino nabora elo. Jeste li sigurni? Sasvim siguran! potvrdi profesor. Dodue, Bellheim je otkrio da no kojim je Dominikus ubijen potjee iz internatske kuhinje... O, Boe! uzvikne gospoica Mary i prekrije lice rukama. Ali, to nije razlog za paniku, nastavi Morgenstein. Inspektor mi je upravo rekao da su na drci oruja pronali djelomini otisak prsta. Nije sasvim jasan, ali pomou dananje forenzike tehnologije morao biti dovoljan da otkrije ubojicu. im stignu rezultati, oslobodit e me krivnje. Mary Morgain glasno odahne, a Laura i Percy se nasmijee. Nisu mogli ni slutiti da se Aurelius Morgenstern grdno prevario.

Dvadeseto poglavlje
* Luda

odluka

Alienor je zamiljeno koraala tamnim hodnicima. Tako se udubila u misli da uope nije bila svjesna da u ruci dri vr vina. Djevojica je bila na rubu oajanja. U sedam dana, koliko je boravila u Tamnoj utvrdi, jo uvijek nije ula u trag Alariku, iako ga je posvuda traila i zavirila u gotovo svaki kutak ogromnog dvorca. Budui da ju je Syrin izabrala za svoju osobnu robinju, imala je velike povlastice. Ostala ju je posluga putala u sve prostorije i bili su spremni dati joj sve informacije koje je trebala. Straari su se takoer prijateljski odnosili prema njoj. Kad god bi smislila dobar izgovor, dopustili bi joj da baci pogled u dijelove dvorca u koje posluga inae nije smjela ulaziti. ak joj ni mrgodni trioktidi, tamniari, nisu branili posjete zatvoru. Oito su se svi bojali arobniinog bijesa. Zato su se prema njenoj robinji odnosili s potovanjem jer joj nisu htjeli dati ni najmanji povod da se poali svojoj gospodarici. Alienor je sada bila uvjerena da Alarik nije u Tamnoj utvrdi. Koliko god se veselila da joj brata ipak nije zarobio Borboron, toliko se uasavala pomisli da je moda dospio na ovjeju zvijezdu. Iako je Paravain to odluno poricao, nije postojala druga mogunost. Gdje bi drugdje Alarik mogao biti? Je li uope mogao podnjeti izlet na Zemlju? Koliko god da je o tome mozgala, nije mogla nai odgovor koji b i j e zadovoljio. Alienor je obuzeo neopisivi uas kad je shvatila da e je zarobiti bez razloga. U spavaonicama robova ule su se glasine o neuspjelim pokuajima bijega. U tim su se priama spominjali sluajevi kada je Crna smrt bjegunce bievala do smrti ili na njih nahukala zlo. Nadzornici su svake veeri meu robove putali pse kako bi ih onjuili i brzo epali ukoliko bi nekome od njih sluajno uspjelo pobjei preko zida. Kako bi ona mogla izbjei te koljae? Hoe li se ikada uspjeti vratiti Elysionu i Morweni? Alienor je svakog dana bilo sve tee pri srcu iako je pokuavala sauvati pribranost i optimizam. Morala se nadati da e je Vojnici svjetla osloboditi. No, dok se Kale svjetla nalazio na ovjejoj zvijezdi, na to nije mogla raunati. Alienor stigne pred vrata gospodariinih odaja, prvo je htjela pokucati kad opazi da su vrata pritvorena. Iz prostorije su se uli glasovi. inilo se da se Syrin i Borboron svaaju. Djevojica se priblii vratima i osluhne.

Oprostite mi, Borborone, ali govorite u zagonetkama. Syrin je zvuala iznervirano. Izbjegavate odgovoriti na moje pitanje: kako nam Peat Sedam mjeseca moe pomoi? Rekli ste mi da ste smrtnu ukoenost zatvorenika produili samo zato da bi nam nositeljica Kalea mogla predati mo Peata? Upravo tako, Syrin! Ali, to je glupost! Ni od ega ne zaziremo vie nego od Peata Sedam mjeseca - a sad bi nam on odjednom trebao pomoi? Kako to? Kako moe biti tako glupa? odvrati joj Crni knez To je vrlo jednostavno. Nositeljica Kalea je s ocem vrsto povezana. Nisu povezani samo krvlju i osjeajima, ve i zajednikom sudbinom... To znam... ... i zato e djevojica osjetiti da joj otac pati. Iako Laura ne zna da joj je otac u stanju smrtne ukoenosti, srce e joj doapnuti da trpi teke muke. Taj e je osjeaj progoniti sve dok joj se ne usijee duboko u svijest. Mislite... ? Upravo tako! A kada doputuje u na svijet, Peai Sedam mjeseca pobrinut e se da se pokori naim eljama. Nee joj preostati nikakav drugi izbor! Ali, kako... ? Kao i u veini stvari, i u Peatu Sedam mjeseca postoje dvije strane. Ako se koristi u dobre svrhe, onda on za nas predstavlja opasnost. No, ako u njemu prevlada tamna strana, djelovanje mu postaje razorno, on zasljepljuje i tada se igra okree u nau korist. Zato e nam biti neophodan u borbi za Kale svjetla. Alienor nije vjerovala svojim uima. To nije mogla biti istina! Morwena ju je uila da Peat Sedam mjeseca posjeduje najveu mo na svijetu i da ga se zato Tamne sile najvie boje. Kako bi onda Peat mogao pomoi neprijateljima? To nije bilo mogue! Djevojica se zbunjeno zagleda pred sebe. Uope nije primijetila da su se vrata irom otvorila. Prenula se tek kad joj se Borboron obratio. to radi ovdje? upita Crni knez grubo. Njegovo namrteno lice nije obeavalo nita dobro.

Laura upitno pogleda brata, koji je ciljao ko teniskom lopticom kojom je Boris
Becker pobijedio na Wimbledonu. Jesi li ikada uo za smrtnu ukoenost, Lukase? Djeak iznenaeno pusti da loptica padne na pod. Smrtnu ukoenost? t o j e to? Neka vrsta muila koje rtvu potpuno paralizira. Crna arobnica, Syrin, koju sam srela na putovanju snovima, o tome je priala Stranome vitezu. Otada mi to jednostavno ne izlazi iz glave... Shvaam. Ali, s druge strane... Laura nestrpljivo pogleda brata. S druge strane? ponovi ona. Razmisli malo! Otputovala si vie od osamsto godina u prolost. Ne znam zato toliko razmilja o stvarima koje su davno prole. Laura zamiljeno pogleda pred sebe. Jednostavno Lukase, ree ona. Zato to imam osjeaj da ta mo nije s ovoga svijeta! Lukas zapanjeno ispusti lopticu. Nije s ovoga svijeta? Ali, otkuda... ? Mislim da dolazi s Aventerre, upadne mu Laura u rije. 'Tamo odakle ja dolazim', rekla je Reimaru, smrtna je ukoenost popularna kazna.' Meni se uinilo da to mjesto nije u nekom drugom okrugu ili u drugoj zemlji, ve u nekom drugom svijetu. Ako mene pita, to zvui nevjerojatno. Moe biti. Ali, to nije sve. Njeno ponaanje i stav, bilo je to, bilo... tako neljudsko! Ona je bila jedina koja se uope nije bojala Stranoga viteza, a kad sam joj htjela proitati misli... Laura zastane. To ju je sjeanje uasavalo i ona osjeti kako joj niz lea klize ledeni trnci. Lukas se priblii sestri. Reci, ohrabri je on. Hajde! Syrin se inila tako hladnom i bezosjeajnom, nikada nisam nekoga takvog upoznala. Moda e se sad nasmijati, ali na trenutak sam bila uvjerena da ta ena uope nema srca - bar ne ljudskog! Lukas je zateeno utio. No, sljedeeg se trenutka na njegovu elu pojavi bora koja je odavala nevjericu. Pa dobro, Laura. Pretpostavimo d a j e doista dola s Aventerre. to se to tebe tie? Sigurno je ve odavno mrtva. Zar ne? Laura polako odmahne glavom. Kao prvo, u to ba i nisam uvjerena... A kao drugo? ak i ako je Syrin doista mrtva, neprestano me kopka pomisao da bi tata mogao biti u stanju te smrtne ukoenosti! Tata? ponovi gotovo bezglasno Lukas i udahne zrak poput ribe na suhom. Ali... ali... Potrajalo je dok se ponovno sabrao. Podigne ruke kao da se brani. Dobro, dobro, ree on. Argumenti su ti uvjerljivi. Ali, mora priznati da su sve to samo pretpostavke - je li tako?

Tako je! odgovori Laura ozbiljno. To je samo osjeaj - ali, ipak sam vrsto uvjerena da sam u pravu. Nazovi to... intuicijom! Iako je racionalni ljudi poput tebe zasigurno ne priznaju! Osjeaj tjeskobe nije napustio Lauru ak ni na jahanju. Naprotiv: tupi udarci kopita kao da su joj u svijest sve vie utiskivali rijei smrtnaukoenostsmrtnaakoenostsmrtnaukoenost - Laura vie nije bila u stanju misliti ni na to drugo. Prekinula je jahanje i vratila se u staju. Odvela je pastuha do njegove pregrade i napunila jasle sijenom. ao mi je, stari moj! njeno proapta konju. Danas jednostavno nisam raspoloena. Ali to emo uskoro nadoknaditi, obeajem! Oluja glasno zarza, kao da je razumio svoju mladu gospodaricu. Laura ga na rastanku njeno pomiluje po grivi i potapa mu vrat. Kad je krenula prema izlazu iz staje, za leima zauje poznat glas. Danas nisi dugo izdrala. Bok, Alarie, odgovori Laura, okrene se i veselo pogleda djeaka koji je stajao naslonjen na jednu praznu kutiju. Mljacko mu je sjedio na podlaktici i znatieljno i motrio Lauru, sve dok iznenada nije poletio prema njoj i spustio se na njeno rame. ivotinjica zalepeta mijim krilcima kako bi odrala ravnoteu, pogleda djevojicu sjajnim crnim oicama i tuno zapiti. Laura ga iznenaeno pogleda. to je, Mljacko? to ti je? Odgovorio joj je eznutljivim pitanjem. Vjerojatno je nanjuio jabuku u tvojoj torbi, Objasni joj Alarik. Jabuku? Djevojica zapanjeno pogleda djeaka. Kako zna... ? Ali u tom trenutku shvati koliko je to pitanje besmisleno. Svi stanovnici Aventerre imali su gotovo vidov-

vidovnjake sposobnosti. Alarik je vjerojatno svog swuupija tako dobro poznavao da je iz njegovog ponaanja gotovo uvijek izvlaio tone zakljuke. Laura posegne u dep jakne, izvue jabuku i preda je nemirnoj upavoj ivotinjici. Evo ti, deronjo. Inae mi ne bi dao mira! Mljacko uhvati jabuku prednjim apicama i pone je grickati glasno mljackajui dok g a j e Laura veselo pro matrala. Alarik je pak kritiki promotri. t o j e danas s tobom? Izgleda kao da te mue brige. Laura zaueno podigne pogled. Je li njena zabrinutost bila tako oita? Ili je Alarik pomou svojih nadnaravnih sposobnosti shvatio to se u njoj dogaalo?

Nije znala, ali bilo joj je drago to je suosjeao s njom. Budui d a j e prilikom njihovog prvog susreta osjetila duboku povezanost, povjeri mu se bez zadrke. Ispriala mu je to ju je sve titilo nakon putovanja snovima. * Djeak ju je sluao bez prekidanja. Kad je zavrila, namrteno ju je pogledao. Dobro si pretpostavila, ree on, i ima razloga za brigu. Onda je ta Syrin jo uvijek iva? Da. I ne samo to. Monija je i opasnija no ikad - to sam osjetio na svojoj koi! Djevojica nesvjesno zadri dah. Sreo s i j e ? Da. Kad bi se sjetio tog susreta, Alariku se dizala kosa na glavi. Syrin me je pratila u obliku harpije i napala u opasnoj movari. Svoj ivot dugujem Silvanu, umskom trkau, koji me je u zadnji as spasio iz sumpornog blata.

Laura ga u nevjeri ci pogleda. Syrin moe mijenjati oblik? Upravo tako! Nitko na Aventerri ne vlada tom igrom crne magije bolje od nje! Ali, zato u Reimarov dvorac nije dola u nekom normalnijem obliku? Ne znam, Laura. Mogu samo pretpostaviti da je mijenjanje oblika vezano samo za na svijet i da ovdje na ovjejoj zvijezdi ne funkcionira dobro. A ta smrtna ukoenost, djeluje li i ona samo na Aventerri? Alarik je na trenutak razmiljao; odsutno je promatrao Mljacka koji je jabuku pojeo sve do kotice. Smrtnu ukoenost uzrokuje eliksir, ree on tiho, a kad bi netko taj eliksir donio na va svijet... To je Syrin sigurno uinila! upadne mu Laura u rije. Pretpostavljam da ona i provodi to grozno muenje. Ne. Plavokosi djeak odmahne glavom. Iako je tema njihovog razgovora bila vrlo ozbiljna, prijateljski joj se nasmijei. ak ni Syrin ne vlada smrtnom ukoenou. Tu mo imaju samo furhuri! Furhuri? Laura ga upitno pogleda. to su, zaboga, furhuri? Zvui jezovito. Oni i jesu jezoviti! Najgori su crni arobnjaci na Aventerri i svi ih se boje zbog njihovih paklenih moi. Furhuri su u praskozorje vremena pomou crne magije iskovali ma Kugu koji je poguban ak i za uvara svjetla. Osim toga, oni znaju pripraviti smrtonosne napitke. Svoje protivnike mogu dovesti i u stanje smrtne ukoenosti. Mnogi to smatraju sudbinom gorom od propadanja u Vjeno nistavilo. Srela si Syrin; moe pretpostaviti zato. Laura proguta knedlu. Morala se potruditi da zadri suze.

Nije htjela ni zamisliti da joj je tata morao trpjeti takve muke! Mora postojati protuotrov za tu smrtnu ukoenost. Kao to znamo, sve ima dvije strane. Tono! Alarik je zabrinuto pogleda. Naalost, samo furhuri znaju to je protuotrov! A postoji jo jedan problem! Jo jedan? Da. Alarik tuno pogleda djevojicu. Veliki problem. Iako je eliksir jak, smrtna ukoenost traje samo jedan mjesec i nakon toga se mora obnoviti. Znai da rtva jo jednom mora popiti napitak? Upravo tako, inae bi se opet poela micati! Smrtna ukoenost prestaje kad se primijeni protuotrov... I ti to zove problemom? upadne mu Laura uzbueno u rije. Pa to je prednost! Alarikovo se lice jo vie smrkne. Kad bi me pustila da dovrim, shvatila bi to mislim, ree on ljutito. Nakon sedam mjeseci... Zastane kao da se boji izrei do kraja. Lauri iznenada postane teko pri srcu. Da? upita ona strepei. Znala je da e odgovor biti grozan jo prije nego to je Alarik progovorio. Nakon sedam mjeseci smrtna ukoenost postaje stalna, nastavi Alarik tihim glasom. Nakon toga je se vie ne moe prekinuti. ak ni uz pomo protuotrova! 0, ne! Laura problijedi. Morala se potruditi da ne padne. Nije bila u stanju progovoriti.

Napokon! Syrin se s olakanjem nasmijei dok je gledala u Vidoviti kristal.

Taj sljedbenik Svjetla Vjerojatno je ve pomislio da nam moe pobjei! Crni knez brzo prie kameleonki i proviri joj preko ramena. U kugli se jasno vidjela rijeka okruena gustim zelenilom. Mukarac u poderanoj odjei i lica prekrivena blatom kleao je na obali, rukama grabio vodu i pohlepno pio. Dobro si to izvela, Syrin! pohvali je Borboron. Raskrinkala si tog prokletog Paravainovog uhodu! Jesam! sikne ena, obradovana neoekivanom pohvalom. Mora mu se priznati da se vjeto prisutno. Syrin prijee rukom preko kristalne kugle. Prizor se zamuti, a onda sasvim nestane. Kako je uspio stii do Zmijske rijeke? Voa Tamnih upitno podigne obrve i pogleda Syrin. To je bila Zmijska rijeka, zar ne? Kameleonka kimne glavom. Da. Dobro poznajem to mjesto. S njim osjeam jaku povezanost. Sjeanje joj na lice izmami slabaan osmijeh.

Znam, ree Crni knez mrzovoljno. Ali, kako je uspio dotamo stii, a da ga Vidoviti kristal nije otkrio? Vjerojatno je pretpostavio da imam arobni kamen, odgovori Syrin. Zato je krenuo skrivenom stazicom koju su napravile vile. Onaj koji zna gdje je, bri dolazi do cilja, a vile ga tite od crne magije. Ali, zato je onda... ? Syrin ga prekine. Silvan se moda ve osjea dovoljno sigurnim - u to ne vjerujem... Ili? ... ili mu je ponestalo vode i e ga je primorala dfl napusti skrivenu stazu. Nije ni bitno. Borboronu se na licu pojavi pakosni osmijeh. Sada vie nee umaknuti mojoj Crnoj gardi!

Non, non, non! Percy ustro odmahne glavom. Ne moe snovima otputovati na

Aventerru, Lauro. To bi bio potpuno bezuman pothvat - i opasan po ivot! Laura bijesno baci maevalaku masku na pod gimnastike dvorane. Ali, neto moramo uiniti! plane ona, nervozno maui svojim floretom. Ne moemo tatu jednostavno prepustiti sudbini! Nitko to nije ni rekao! Nastavnik je zvuao ljutito i vidjelo se da nema nimalo razumijevanja za Laurine osjeaje. Uinit emo sve to je u naoj moi da oslobodimo Mariusa! Ali, moramo ostati pribrani. Nepromiljenost nas sigurno nee dovesti do cilja! A to ako su ga doveli u stanje smrtne ukoenosti? Dok je prkosno gledala nastavnika, Laurine su oi bijesno sjajile. Zar ne zna da nakon sedam mjeseci ukoenost postaje stalna? To mi je dobro poznato, Lauro! Percy se prisili da ostane miran. Usprkos tome, nema razloga za paniku.

Uope nismo sigurni jesu li Tamni tvog oca doista izvrgli tom muenju... Naravno da jesu! prekine ga odluno djevojica. On bi ve odavno otiao na putovanje snovima i naao me. Glupost! Nastavnik se prisili da ne plane. Postoji niz razloga zato to nije uinio. Ali, ak i da ima pravo, Marius sigurno nije dugo u tom stanju. Kako zna? Tata je u njihovom zarobljenitvu ve vie od godinu dana! To je tono. Ali, razmisli malo tom lijepom glavicom Lauro: posljednji si ga put vidjela u noi na svoj petnaesti roendan, zar ne?

Laura nestrpljivo uzvikne: Da, i? To znai da je Marius najranije u prosincu uao ukoenje. Otada su prola dva mjeseca. Zato imamo jo dovoljno vremena da ga spasimo. Laura ne odgovori. Makne od znoja vlanu kosu i ljutito promotri Percyja. Shvaam da si nestrpljiva. Nastavnik pokua osmijehom smanjiti napetost. Ali,tvoj plan nikako ne moe uspjeti. Tamo bi bila potpuno sama. Nitko te ne moe pratiti na Aventerru i to bi putovanje za tebe znailo sigurnu smrt. Percy joj prie i umirujui joj stavi ruku na rame. Nadam se da je ta tema sad podvuena. Laura ne odgovori. Okrene se i podigne masku s Boda. 'to prije oslobodimo tatu, to bolje', proe joj kroz glavu. 'Nitko ne zna kakvim se jo pokvarenim sredstvima Tamni slue. Moda imaju metode muenja

koje su groznije od smrtne ukoenosti? to ako ih primijene na tati? I ako on to ne izdri?' Laura je te misli zadrala za sebe. vrsto je odluili pomou putovanja snovima otii k tati. Morala je vidjeti kako mu je - i od te je odluke vie nitko nije moga odgovoriti. Kako to izgleda? Lukas iznenaeno zastane na vratima Laurine sobe i zaueno pogleda sestru Ide na karneval? To sam je i ja pitala, javi se Kaja. Ali, nije im htjela nita rei prije nego to ti doe. Da ne bi morala dvaput ponavljati! Crvenokosa je djevojica prekrienih nogu sjedila na krevetu i mrzovoljno promatrala prijateljicu. Laura je sjedila za pisaim stolom odjevena u Alarikovu odjeu. Ovoga puta nije nosila veliku Percyjevu kapu tako da joj je kosa slobodno padala na lea. 'Izgleda jako ozbiljno i nekako odluno', pomisli Lukas. Bilo bi lijepo kad bi konano zatvorio vrata! ree mu sestra. Propuh je! Iznenaen njenim osornim tonom, Lukas napravi grimasu i obrambeno podigne ruke. Dobro, dobro sorry! Pouri zatvoriti vrata, a onda se spusti na Kajin krevet. Smijem? upita on, i ne ekajui odgovora, odlomi komad okolade i stavi ga u usta. Hej ! Kaja ga ljutito pogleda. To mi je posljednja! Lukas odmahne rukom vaui punim ustima. Preivjet e. Osim toga, veera je za samo dva sala Nee umrijeti od gladi.

Mogu li napokon poeti? upita nestrpljivo Laura. Poeti? Lukas je zaueno pogleda. to? Objanjavati vam na to sve morate paziti dok ste na putovanju snovima na Aventerri. Kaja je na vijest reagirala slino kao Percy. O, ne! ustro joj prigovori. To je ludost. Ta nee valjda. Potraga za Kaleom svjetla je takoer bila ludost, odvrati prkosno Laura. ak opasna po ivot Neu dopustili da nas to uplai, nikada ga ne bismo pronali. uvar svjetla bi umro, a Vjeno bi ni tavilo zavladalo. Lukas se ugrize za usnu, a onda odgovori: Iako je to i tono - ne moe potragu za Kaleom usporeivati s putovanjem na Aventerru. Uope se nee snai u kraljevstvu Crnoga kneza. Ne zna ak ni gdje mu je dom. Znam, i to jako dobro! Laura se namrti. Alarik mi je sve potanko objasnio! Pa to onda! to ako ne dospije u tu utvrdu, nego usred Sumporne movare? Na Lukasovu elu vidjela se duboka bora. Na tvom posljednjem putovanju snovima nisi zavrila direktno u Ravensteinu, zar ne?! Laura preuje bratovo pitanje i moleivo ga pogleda. Molim te, Lukase, shvati me! elim samo pogledati uokolo i otkriti to se dogodilo s tatom! Moram ve jednom saznati to su uinili s njim i je li jo iv, inae neu moi misliti ni na to drugo. Mora to razumjeti! Djeak proguta knedlu. Naravno da je razumio to ju je muilo. Njemu je otac nedostajao isto tako jako kao i njoj. Dobro onda, ree on nakon nekog vremena Radi to hoe. Super! razveseli se Laura. Kaja je pak bila izvan sebe. Vi ste sasvim ludi! vikne ona. Te vae odluke nikako mi ne ulaze u glavu. Ide, ali pod jednim uvjetom, iznenada ree Lukas. Sjaj u Laurinim oima potamni. Pod kojim uvjetom? Lukas pogleda na sat. Sad je skoro pet sati. Probudit u te za tono dva sata ma to da se dogodi! Za dva sata? zateeno upita Laura. To je premalo! Djeak hladnokrvno odmahne glavom. Tri sata, Lukase! Trebaju mi barem tri sata, molim te! No, Lukas se nije dao smesti. Dva sata i ni sekunde vie, ponovi on mimo. Vratit e se taman na vrijeme za veeru. S loe prikrivenim osmijehom doda: Ako ti vrijeme ne odgovara, moe zamoliti Percyja da ti pomogne. Blesane! sikne Laura, ali onda popusti. Dobro onda, shvatila sam, uzdahne ona i prie prijateljima. Sluajte: morate samo pripaziti da se mojem tijelu nita ne dogodi. Najbolje bi bilo da cijelo vrijeme bude te kraj mene i da u sobu ne putate nikoga komu ne vjerujete - jeste li razumjeli? Kaja je izgledala kao da e svakoga asa briznuti u pla.

Razumijem, odgovori ona drhtavim glasom, a tada ustane i sa suzama u oima zagrli Lauru. Sretno! I vrati se u jednom komadu! Lukas takoer zagrli sestru na rastanku. Molim te, budi oprezna! upozori je on zabrinuto. Nemoj previe riskirati - ak i ako nita ne sazna o tati! Laura kimne glavom. Problijedila je. Polako se isprui na krevetu, zatvori oi i duboko udahne. Pokua zaboraviti sve oko sebe i dovesti se u stanje koje e omoguiti njenom duhu da se oslobodi gravitacije. Budui da u sobi nije bio prisutan nijedan drugi uvar, Laura je sama morala izgovoriti drevne stihove: Strujo vremena, zazivam te; Strujo vremena, obuzmi me! Strujo vremena, otvaram se; Strujo vremena, progutaj me! Ovoga puta ju je svjetlosni tunel obuhvatio nakon ekanja. Njeno se tijelo odvoji od duha koji se prepusti vjenoj struji vremena. Dok su Kaja i Lukas s mjeavinom straha i divljenja promatrali kako se Laura koi i pada u trans, njeno je oblije iz snova putovalo kroz vrijeme i prostor.

Dvadeset prvo poglavlje

* Tamna

utvrda

Kakav odvratan miris', proe Lauri kroz glavu kad je osjetila reski smrad sumpora. 'Je li Lukas imao pravo? Jesam li doista dospjela u smrtonosnu movaru na ijem rubu lei Tamna utvrda?' Lanu skoro pozli od straha, no u tom trenutku zauje glasne povike i bijesne kletve koje su se mijeale s topotom kopita i zveckanjem lanaca. Laura zadri dah, otvori oi - i s olakanjem shvati da je dospjela na pravo mjesto. Stajala je u dvoritu ogromnog dvorca ije su se zidine i tornjevi uzdi zali do gotovo beskonanih visina. Iznad Tamne utvrde svijetlila su dva mjeseca: jedan ukasti i jedan svjetlucavoplavi - Zemlja. Iako se na Aventerru spustila tama, dvorite je bilo dobro osv ijetljeno. Na vie mjesta gorjela je vatra i svije vrvilo nejasnim sjenama. U dvoritu je bilo ivo kao na trnici, a miris sumpora kao da je fiziki nagovjetavao prisutnost Zla. Djevojica brzo zakorai unatrag i potrai zaklon U sjeni zidine. Sakrije se iza hrpe starih bavi - sudei po mirisu, nekada je u njima bila rakija - i pogleda po prostranom dvoritu. Ugledala je stotine vitezova u crnim oklopima ije su crvene oi gorjele poput plamena. Grijali su se uz vatru, neki su u skupinama sjedili na tlu. Kratili su vrijeme bunim kartanjem ili kockanjem, a kmetovi su sve vrijeme brinuli za njihove konje. Crne su se grive sjajile na blijedom svjetlu. ivotinje su se stalno vrpoljile, zatezale uzde i ritale. Njihovo puhanje i rzanje nije zvualo kao u obinog konja. Vie je zvualo na glasanje nekog grabeljivca. Kmetovi su ih morali timariti ili ih voditi do staje, a na licima im se stalno ocrtavao strah. Za vrijeme igre, vitezovi su se pakosno smijali komentirajui neuspjeno kockanje ili lou kartu. Tu i tamo zaulo bi se reanje pasa koji su se motali oko njih i ekali da im vitezovi dobace kost. Veina je pasa bila poput Dragana i Drogura. Neki su izgledali i a uasno: imali su po dvije glave! Nasuprot Laurina skrovita nalazile su se radionice u kojima su kovai izraivali maeve i drugo oruje. Dok su mukarci tekim ekiima udarali po usijanom eljezu, plamen je osvjetljavao njihova aom prekrivena lica i gola torza niz koja su se kroz prljavtinu slijevali potoii znoja. Laura je promatrala sluavke s velikim krazima u rukama. Neke od njih teret su nosile ak i na glavama.

Njihova su izmuena lica na svjetlosti vatre izgledala izoblieno. urno su prole pored vitezova ni ne pogledavi ih i nestale u dvorcu. Laura se pitala gdje bi se mogao nalaziti ulaz. U tom trenutku iznenada primijeti zaputenu djecu svih dobi koja su pomagala kovaima, i konjuarima, nosaicama i kunoj posluzi. Zapitala se kako su na tako teki rad pristala bez prigovora, a onda primijeti eljezne okove oko njihovih glenjeva. Na okovima se nalazio mali obru. Laura odmah shvati emu je on sluio: okovi su se mogli povezati da bi se djeca odrala na okupu. Bili su to Borboronovi robovi! Lauru obuzme suosjeanje. Razrogaenih je oiju gledala nesretne maliane koji su teki rad podnosili potpuno bezizraajnih lica, kao da im nije bila ukradena samo slobodna volja, ve i osobnost. Netko ih je sigurno zaarao; njihova se apatija, koja je graniila s ludilom, nije mogla drukije objasniti. 'Vjerojatno su im to uinili furhuri', pomisli Laura, a onda je iz misli prene frktanje. Prestraeno se okrene - i ugleda irom razjapljenu gubicu u kojoj su blistali redovi otrih zuba. Pred njom je stajalo nekakvo izoblieno bie pokriveno tigrastim krznom, veliine poveeg maka. Laura ustukne i paljivije promotri ivotinju. Glava joj je nalikovala raptorovoj - glavi ubojitog dinosaura kojega je vidjela u filmu Jurski park. Rep mu je izgledao popu I korpionovog. Na kraju repa nalazio se otri iljak koji je djelovao prijetee. Dok je Laura jo uvijek zurila u udovite za koje je slutila da je otrovno, neman ponovno frkne i isplazi ravasti jezik. Vrh jezika bio je prekriven kukicama. Jezik je postajao sve dui i dui dok nije doplazio do Laure poput kraka neke udovine hobotnice. Ona uasnuto ustukne, no jezik joj okrzne gleanj. Dodir ju je zapekao poput vatre i morala je suzbiti panini vrisak. ivotinja se upravo spremala skoiti kad je u glavu pogodi kamen. Bie zaurla i u istom se trenutku okrene i pobjegne. Laura se iznenaeno ogleda oko sebe. U blizini je stajala plavokosa djevojica. Oito ju je ona spasila. Kako si mogla biti tako nepromiljena i tigrastog kokouljaa pustiti da ti doe tako blizu? upita prijekorno. Pa..., promuca Laura i zapanjeno pogleda djevojicu u prljavoj haljinici koja je nekada zacijelo bila lijepa. I djevojica je bila lijepa. Laura je pretpostavila godinu dana mlaa od nje. Duga kosa spletena u debele pletenice uokviravala je njeno pravilno lice koje takoer bilo prljavo. Pa..., opet promuca Laura. Ovaj... tigrasti kokoulja? Jesi li slijepa? Ili se samo pravi? Malena s negodovanjem odmahne glavom. Iako su ti arobnjaci oteli volju, trebala bi znati da se s tim betijama nije aliti! Ovdje u Tamnoj utvrdi jo su opasniji jer im dah Zla da je snagu! Laura otvori usta, ali ne uspije izustiti ni rijei. Bila je previe zbunjena da bi rekla neto suvislo.

Krovni urjaci! arobnjaci elja! Dah Zla! Tko bi sve to shvatio? inilo se da je djevojica osjetila njenu smetenost. Od kada si ti zapravo ovdje? upita ona znatieljno, mi te jo ovdje nismo vidjela. Kad su te arobnjaci elja doveli? Pa... ovaj... Sigurno su ti oteli i pamenje, objasni joj djevojica, a Laura u njenom glasu zauje suosjeanje. Bojim se da bez neije pomoi ovdje nee dugo preivjeti. Naglo se prekine, a na licu joj se ocrta nepovjerenje. Prodorno odmjeri Lauru od glave do pete. Ta odjea - odakle ti? Ovaj... zato pita? Djevojica zakorai prema njoj, uhvati je za ramena i prodrma. Reci ve jednom! inilo se da je uzbuena i gotovo je vikala. Reci mi odakle ti ta odje... U tom trenutku odjekne otri zvuk roga. Djevojica se ukoi, pusti Lauru i pogleda prema velikim vratima na junoj strani dvorita. Otvorite vrata, brzo! Crna garda se vraa! Brzo, pourite se! zagrmi jedan od straara. 'Crna garda?' mislila je Laura. 'Je li to ozloglaena tjelesna straa Crnoga kneza?' estorica straara ve su pojurila prema vratima. Brzo podignu debelu gredu koja je sluila kao zasun na ogromnim vratima. Onda povuku oba krila koja se polako otvore. Dok je Laura jo uvijek promatrala tu scenu, plavokosa je djevojica ve pourila prema vratima. Veina je vitezova takoer ustala i krenula prema junoj strani dvorita. ak su se i sluavke i kmetovi pourili da na vrijeme doekaju povratnike, tako da je Laura slijedila njihov primjer. Kad je stigla pred vrata, tamo su se ve okupili mnogi znatieljnici. Stajali su zbijeni s lijeve i desne strane vrata, a u sredini se napravio prolaz kojim e proi Crna garda. Laura u guvi opazi plavokosu djevojicu i potrudi se da joj prie to blie. Stala joj je skoro iza samih lea. Vrata su bila dovoljno otvorena pa je Laura mogla gledati prema van. Na dalekom horizontu ocrtavala se planinska formacija na ijim se okruglim vrhovima nazirao plamen. 'Vjerojatno su to vulkanske mine', pomisli Laura, a onda opazi trupu vitezova. Bilo ih je trinaest i bili su impozantno graeni, jahali su na crnim pastusima i nosili crne bojne oklope, svaki je od njih barem za glavu vii od Bardolfa, proe Lauri kroz glavu. A Bardolf je bez sumnje bio najvii od Reimarovih vitezova! Trupa se utke pribliavala vratima. ulo se samo zveckanje oklopa, udaranje korica maeva i kripanje sedala. Oi vitezova sjajile su opasnim crvenim sjajem, a iz konjskih nosnica sukljala je sumpornouta para. Kad su stupili na most koji se protezao nad irokim opkopom, Laura u sredini grupe opazi zarobljenika.

Mukarac pogleda u Laurinom smjeru i na trenutak im se pogledi sretnu. 'Pomozi mi!', proita Laura u njegovim oima. 'Molim te, pomozi mi!' U istom trenutku, plavokosa djevojica ispred nje vrisne. Sil... ! proape ona jedva ujno, i onda se mrtvaki blijeda lica progura kroz gomilu i pouri prema dvorcu. Laura je zaueno gledala za njom. to je to trebalo znaiti? Je li poznavala tog nesretnika? Zato bi se inae tako ponaala? U Lauri se probudila znatielja. Paljivije pogleda zarobljenika. Snani se ovjek jedva vukao. Velike smee oi isticale su se na prljavom licu. Izgledao je bijedno, ne zbog guste brade koja mu je pokrivala vei dio lica ve zbog svog nesretnog stanja. Njegova je prljava odjea u dronjcima visila sa miiavog torza, Niz lea su mu tekli potoii krvi, a kad je Laura na sedlu jednoga Crnog viteza ugledala koni bi, shvatila je to je uzrokovalo njegove ozljede. Zarobljenikove su ruke bile svezane uetom. Na vrat mu je bila navuena oma koja je bila svezana za konja voe grupe. Lauru je taj prizor uasnuo: ako nesretnik posrne i padne, oma e se zategnuti i uguiti ga! Laura zgranuto pogleda okupljene znatieljnike. Svi su se vitezovi pakosno smjekali. Neki od njih su pljunuli kad su ugledali zarobljenika, dok su drugi dobacivali: Napokon su ulovili tog prokletog Paravainovog uhodu! - Objesite kujinog sina! Nee vie ovuda njukati! - Dajte mu da osjeti bi! - Istrunut e kao i prokleti Elysion! Laura je s mukom suzdravala svoje negodovanje. Sluavke i kmetovi utke su promatrali nesretnika. Laura je na nekim licima primijetila nagovjetaj suosjeanja. Oito su se bojali otvoreno pokazati svoje osjeaje. No, djeca su taj prizor potpuno ravnoduno promatrala. Kad je Crna garda ula u dvorite, vrata su se zatvorila i promatrai su se razili. Laura je slijedila Crne ratnike to je neupadljivije mogla. Vitezovi napokon stanu na sjevernoj strani dvorita. Voa podigne ruku, naredi ljudima da sjau i preda zarobljenika tamniarima koji su im doli ususret. Jedan je bio visok i mrav, a drugi nizak s upavom kosom. Dobro ga zatvorite! naredi im voa grubim glasom. Ako vam bude zadavao potekoe, pretucite GA NA smrti ! Laura se nije previe uasnula kad je vidjela da su to aritrioktidi. Srela je ta trooka bia u internatskoj zbornici. Grozno je tree oko ve bilo upereno u zarobljenika dok su ostala dva gledala vou. Konjuari su sa svih strana pohrlili da konje odvedu u staju. Marljive su sluavke urno donijele krage s vinom, a tamniari su preuzeli zatvorenika i gurnuli ga kroz malena vrata u zidu. To je sigurno ulaz u zatvor', pomisli Laura.

Ponovno se ogleda oko sebe a onda nestane iza vrata.

Kaja je plaljivo promatrala beivotno tijelo svoje prijateljice na krevetu. Nagnula se

prema njoj da se uvjeri da jo die. Nervozno joj opipa puls. Nabrojila je jedva trideset otkucaja u minuti. To je nepojmljivo! Odmahne glavom i pogleda Lukasa koji je sjedio za raunalom i pretraivao Internet. Kao da je na samrti! Logistino je! odgovori joj on mirno. Vjerojatno je njeno stanje slino ivotinjskom zimskom snu. Njima metabolizam takoer ekstremno uspori kako bi troili to manje energije. Ali, Laura nije ivotinja! Kaja je zvuala doista uzbueno. To je bio samo primjer, ti pod-kiu. Indijski jogiji takoer poznaju tu tehniku. istom snagom volje i kontrolom tijela troe tako malo zraka da bi preivjeli i kad bi trebali da na neko vrijeme ive zakopani! Doista? Pa kaem ti! odgovori joj ljutito Lukas. Onda razumije i kako funkcionira to putovanje snovima? upita prkosno Kaja. Lukas napravi grimasu i proguna: Ne sasvim. No, teorijska mi je osnova te pojave dobro poznata. Stephen Hawking u svojem poznatom djelu navodi... O, ne! zastenje Kaja. Nemoj mi sada poeti o tome! Lukas joj je upravo htio neto zajedljivo dobacili kad se zauje kucanje na vratima. Kaja oprezno otvori vrata i ugleda Kevina. U ruci je imao ruksak. Je li Lukas kod vas? upita on. Ovaj... ja... ovaj... ne znam, splete se Kaja, brzo zatvori vrata i upitno pogleda Lukasa. Djeak kimne. Moe ga pustiti unutra. Ali, Laura je izriito naglasila da nikoga ne smijemo putati u sobu! Da. Ali, pritom nije mislila na Kevina. On ve odavno sve zna! Molim? Kaja se namrgodi. Reci da to nije istina! Kako ste mogli biti tako glupi i potpunom strancu rei... Kevina poznajemo dovoljno dobro da mu moemo vjerovati, prekine je Lukas hladno. Glupost! Laura je u tog tipa zatreskana i zato je neoprezna! Nema pojma! Lukas se namrti. A sad prestani s glupostima i pusti ga unutra! Vidjet ete vi to e vam to donijeti! vikne ljutito K aja, naglo otvori vrata i zlovoljno pusti Kevina da ue.

Kad je djeak ugledao Laurino beivotno tijelo, upita: Je li ona upravo na... putovanju snovima? Da, proguna mrzovoljno Kaja. Sjedni ve jednom i uuti. Inae e se probuditi! Sorry, evo, ve utim. Kevin se paljivo spusti na lulicu, povue patent na ruksaku to je tie mogao i izvue dvije boce. Donio sam vam Colu, ree osmjehnuvi se. Ako budete edni. Osim toga, razbudit e vas. Postrance pogleda Lauru. To ne moe svatko, zar ne?

Prolaz

koji je vodio do tamnice bio je slabo osvijetljen bakljama. Lauri je to

odgovaralo. Straari koje je pratila nee je primijetiti u polutami. uljala se uza zid i skrivala se iza nia. Ulazila je sve dublje u tamu. Zrak je postao zaguljiv. Kad je ugledala jednog debelog trioktida, pomislila je da joj je pothvat propao. Debeli je izgledao groteskno. Svako mu je oko na elu bilo pokriveno povezom. Sa sjekirom u ruci uvao je prilaz zavojitim stepenicama koje su vodile u dubinu gdje su se vjerojatno nalazile tamnice. Laura se preplaeno sakrije iza zida i proviri u pravcu gdje se nalazio straar. Ovaj je polako ustao sa svoje stolice i iroko se nacerio svojim kolegama koji su vodili zarobljenika. Kakvo zadovoljstvo! vikne on tankim djeakim glasiem. Opet jedan novi gost! Na je smjetaj oito na dobrom glasu! Visoki mu straar uzvrati osmijeh. U svakom sluaju, ne moemo se aliti na potranju! ree on. Dobro pogledaj tog tipa. Nee ga imati prilike opet vidjeti. Razumijem! Glupavi osmijeh kao da se zaledio na okruglom straarovom licu. Znai, dobit V posebno ugodni smjetaj na najdonjem katu? Upravo tako! teta! zapiti debeljko. Laura u tom glasu osjeti iskreno aljenje. Tako je lijep momak! S tim se rije cima pomakne u stranu i propusti kolege sa zarobljeni kom. Laura je grozniavo razmiljala kako da neopaeno proe kraj debelog, kad se na stepenicama pojavi mrava djevojica. Nosila je teki krag. Bezizraajno je prola pored straara. Trioktid ju je pustio da nesmetano proe. Laura istoga asa smisli plan. Nekoliko minuta kasnije krene prema debeljku nosei krag pun vode. Uzela je malenoj krag s namjerom da ga umjesto nje odnese zarobljenicima. Iako debeljko vjerojatno nee nita posumnjati, Lauri je srce ipak bre zakucalo. Naposljetku, ona nije bila jedna od robinja. No, kad je prola pored njega, nije ju ni pogledao. Zato ju je jo vie uasnulo kad je trenutak kasnije povikao: Hej ! Laura se trgne, zastane i polako se okrene. Da... gospodaru?

Debeljko ustane, dogega se do nje poput patke i mrgodno je pogleda. Jesi li ti nova? zapiti on. Laura primijeti da su mu zubi potpuno uti. Ovaj... da... ovaj... tako je, gospodaru. Ne mora me nazivati gospodarom. Ja tu nisam bolji od obine svinje! Ali, mogla bi mi uiniti uslugu. Ko-koju? Kad se vrati u kuhinju, pokuaj mi donijeti malo hrane, moe? Laura se s olakanjem nasmijei. Pokuat u. Lijepo, ree on i svojim kobasiastim prstima pomiluje je po kosi. Ti si dobro dijete, ree on i vrati se na mjesto. to se Laura vie pribliavala tamnicama, smrad u zraku postajao je sve gori. Od mirisa sumpora gotovo joj je zastajao dah. Zrak je bio ljepljiv i vlaan. Bilo je paklenski vrue. Nakon to je ula ujedan uski prolaz i oprezno se ogledala, djevojica osjeti kako se oznojila. Straarima nije bilo ni traga. No, iz dubine tamnice dopirali su nejasni glasovi. Zvuali su uzbueno. Jesu li to bili trioktidi koji su novog zarobljenika stavljali u okove? Iz susjednih je elija odjekivalo prigueno stenjanje i jecanje. Usprkos vruini, Lauri je oko srca postajalo sve hladnije. Niske su tamnice bile graene jedna do druge. Imale su debele eljezne reetke kroz koje su straari zarobljenike neprestano imali na oku. Lauri zastane dah: je li tata doista bio ovdje zarobljen? Ako je dobro shvatila razgovor izmeu debeljka i njegovog kolege, onda je najdonji nivo tamnica bio rezerviran za posebne zatvorenike - a Marius je sigurno bio jedan od njih. Djevojica se oprezno ogleda oko sebe, doulja se do tamnica i pogleda u prvu eliju. Kameni je pod bio prekriven prljavtinom i smeem, a slamarice su bile pljesnive. inilo se da tri zatvorenika to uope ne primjeuju, kao to nisu primijetili ni Lauru. Dvojica su se stisnula na leajevima i apatino zurila pred sebe. Trei - po snjenobijeloj kosi i crvenim oima Laura shvati da je albino - bio je vie mrtav nego iv. Debelim je lancem bio svezan za zid, a ruke su mu bile raireni kao da je raspet. Njegovo je mravo tijelo bilo golo, ako se izuzme bijela krpa oko bedara. Pod blijedom se koom ocrtavala svaka ilica. Po cijelom je tijelu imao rane i posjekotine. Glavu je nemono spustio na grudi i jedva je ujno jecao. Kad ga je pogledala, Lauri je gotovo zastalo srce. Osjeti kako su joj obrazima potekle suze. Koljena su joj poela klecati i jedva je uspjela krenuti dalje. Zatvorenici u susjednim elijama bili su u slinom stanju. Sudei po njihovim ranama, i njih su zlostavljali. Laura iznenada zauje fijukanje bia nakon kojega su uslijedili bolni jauci nekog mukarca. Uasnuto osluhne - zvukovi su dolazili iz udaljenije tamnice. Djevojica preplaeno krene dalje kad iznenada zastane kao da ju je pogodio

grom. Krag s vodom gotovo joj ispadne iz ruku. Razrogaenim oima pogleda ovjeka koji je u tamnici ispred nje leao na slamarici. Tata! apne ona uasnuto. Suznim oima ugleda oca koji je nepomino leao. inilo se da nita oko sebe ne primjeuje. Usta su mu bila poluotvorena, a pogled je uperio u strop. Lice mu je bilo potpuno nepomino. Nije ni trepnuo, ni trznuo se, ni disao - nita. inilo se kao da je iz njega nestao sav ivot. Kao da je ve - mrtav. Laura se osjeala kao da je paralizirana. Stajala je pred eljeznim reetkama tresui se od jecaja. Tata, apne ona slomljeno. to su ti uinili? A onda se sjeti: Borboron ga je doista podvrgnuo i mrtvoj ukoenosti. Iznenadni glas za njenim leima ubode ju ravno u srce. to radi ovdje? Laura obrie suze i polako se okrene. Pred njom su stajali Visoki i upavi i mrko je promatrali. J-ja..., promuca ona, a strah koji ju je obuzeo gotovo joj oduzme dar govora. No-nosim... vodu. napokon se sabere i pokae na oca. Moram li i njemu... ? Veliki se trioktid pakosno nasmije. Ti si sigurno nova - ili si glupaa! ree on. Ovomu ovdje vie ne treba voda. Vie mu nita ne treba. On je izgubljen. Dodue, ako mu uskoro ne daju eliksir, opet e se probuditi. No, ni to mu nee pomoi. Laura osjeti iznenadnu nadu. Ako tata doista doe k sebi, moi e s njim stupiti u kontakt. Jedan e jedini pogled biti dovoljan da on sazna da ga nije zaboravila, da ga je potraila i da e poduzeti sve da ga oslobodi. To e mu sigurno dati novu hrabrost i pomoi mu da lake podnese muke. Sasvim sigurno! Prestani tako buljiti u tog Zemljanina, ree joj Visoki tamniar, iako ih ovdje ne viamo esto. Odnesi taj krag zatvoreniku u posljednjoj tamnici! Zatim je okrene drugom straaru. Idi s njom i otvori joj vrata. Nije potrebno - ostavio sam ih otvorenima. to? Lice njegovog kolege se zacrvenilo. Jesi li poludio? zagrmi on. Ne uzbuuj se, tip se ionako jo neko vrijeme nee micati! Visoki s negodovanjem odmahne glavom. Kakvu glupost! Izgleda da ti je vino pomutilo pamet. Ne zaboravi poslije zakljuati! Ako se ovo ponovi, prijavit u te nadzorniku! Ne brini, neu zaboraviti, zabrunda drugi straar. Ljutito gurne Lauru. Gubi se, prokleto derite! Laura se spotakne, ali ne izgubi ravnoteu. Neposredno nakon oeve elije prolaz je otro zakretao udesno. U malom odvojku nalazile su se jo samo tri elije, tako da je ve nakon nekoliko koraka stigla do posljednje. Vrata su doista bila otvorena. Zarobljenik je beivotno leao na prljavom

kamenom podu. Lea su mu bila prepuna rana koje su krvarile. Trioktidi su mu strgnuli koulju i tako ga dugo bievali da su mu cijela lea bila iarana tragovima bia. Laura je u prvom trenutku pomislila da je zatvorenik mrtav. Preplaeno spusti krag na mali drveni stoli i klekne pored zatvorenika. Jo uvijek je disao, ali teko. Na sreu, u depu Alarikovih hlaa nala je rupi. Brzo ga namoi u vodi, obrie zatvoreniku lice i ohladi mu elo. Trenutak kasnije nesretnik jedva primjetno pomakne usne. Vo-vode, promuca on. Laura pouri do stolia, napuni zemljani loni, podupre ranjenikovu glavu i prinese mu loni ustima. Zatvorenih oiju, poeo je piti pohlepno poput pijanca. Hvala ti, promuca on slabano nakon to je Lau-ii odloila loni. Psst! apne djevojica i umirujue ga pomiluje po kosi slijepljenoj od znoja. Nemojte se naprezati. Zatvorenik pokua otvoriti oi. Kad ugleda Lauru, kapci mu se nemirno zatresu. Reci... Alienor... gdje je. Alienor? Da. Plavokosa djevojica... koja je ispred tebe stajala... kod vrata. Ona... ona e se pobrinuti za moje rane... jer inae... inae... Ponovno je izgubio svijest i glava mu nemono klone na pod. Laura mu opipa puls: jo je bio iv. Kako je tom ovjeku mogla pomoi? to je mogla za njega Uiniti? Zapravo nita - osim da prenese njegovu poruku. Laura teka srca napusti eliju. Prije nego to je ula u glavni hodnik, oprezno virne iza ugla. Ui ju nisu prevarile. ulo se lupanje izama. U dubini prolaza pojavile su se tri osobe. Dva mukarca i jedna ena. Laura odmah prepozna guteroliku crnu Barobnicu. Syrin! Alarik je imao pravo: doista je jo uvijek ivjela, iako je to ljudskom umu bilo nepojmljivo. Ali, to je od svega to je dosad doivjela bilo shvatljivo?

Dvadeset drugo poglavlje: *Tamnica Crnoga kneza

Syrin je izgledala isto kao i prije vie stoljea kad ju je Laura srela u srednjovjekovnom dvorcu Ravenstein. inilo se da nije ni minute ostarjela i jo uvijek je nosila istu smaragdnozelenu haljinu koju je imala na Reimarovom banketu. Nova je bila samo ogrlica sa zlatnim privjeskom koja joj je visila oko vrata. Djevojica shvati kakav je to privjesak bio: stilizirani kota s osam bica - Kota vremena! Nasmrt preplaena, Laura duboko udahne - i u istom trenutku spozna to je to znailo. Njen ju je otac pomou putovanja snovima posjetio na njen trinaesti roendan. Kad se njegovo putovanje naglo prekinulo, u ruci je drao lani. Tako je dragocjeni Kota vremena dospio na Aventerru - i u Syrinine ruke. Nije ni udo da je crna arobnica bila monija nego ikad. Privjesak, koji su u praskozorje vremena izradili sljedbenici Svjetla, bio je od istoga zlata, kao i Kale svjetla. Taj je privjesak uvelike poveavao snagu i sposobnosti onoga tko ga je nosio - tako da je arobnica postala gotovo svemona. Pridolice se zaustave pred tamnicom Mariusa Leandera. Trioktidi skoe sa svojih stolica i duboko se naklone. Posjetitelje je predvodio jedan visoki mukarac. Njegovo je snano tijelo bilo omotano dugakim crnim platem koji je dosezao skoro do poda. Iz plata je provirivao drak velikog maa. Lice s orlovskim nosom bilo je isto kao i Syrinino. Tanke su usne pridonosile njegovu zastraujuem izgledu. Kad je pogledao tamniare, oi su mu bljesnule poput usijane lave. Otvorite! naredi on otro. Lauru prou trnci, a dlaice na vratu joj se nakostrijee. Postalo joj je jasno da je taj glas, koji kao da je dolazio iz dubina samog pakla, mogao pripadati samo Crnom knezu, Borboronu! Na to je upuivalo i ponaanje tamniara. Nisu se usuivali voi Tamnih sila pogledati ulice, ve su pognutih glava stali u stav mirno. Visoki straar plaljivo promuca: O-o-odmah, gospodaru! Drui izvue hrpu kljueva koja mu je bila privrena oko struka, - otkljua vrata i odmakne se u stranu propustivi Borborona i njegove pratitelje. Borboron je dopustio da mravi ovjek u skrletnocrnom ogrtau ue prvi. Laura mu nije mogla razaznati lice jer ga je zasjenjivala kapuljaa. No, nije bilo sumnje bio je on jedan od ozloglaenih furhura. Alarik joj je ispriao da su takve ogrtae smjeli

nositi samo crni arobnjaci. Furhur se u pratnji Borborona i Syrin uputi prema leaju Mariusa Leandera. Kad se crni arobnjak nadvio nad Mariusom, Laura na trenutak ugleda njegovo boleivo uto lice prekriveno nebrojenim starakim pjegama.Doli smo ba na vrijeme, zakrijeti ovjeuljak sa zluradim osmijehom, a onda se opet nagne nad Mariusa.

I doista: Laura je vidjela da se njen otac poeo micati. Oprezno je dodirnuo lice
rukama. Znai, doista je jo bio iv! Tata! apne uzbueno Laura i osjeti neobuzdani poriv da odjuri u tamnicu i baci mu se oko vrata. Ali, to bi bila ludost! Cisto samoubojstvo! Morala je potisnuti svoju arku elju, iako joj je to neizrecivo teko palo. Furhur posegne ispod svog ogrtaa i iz njega izvadi malu boicu - vjerojatno s napitkom koji e Mariusa Leandera opet baciti u stanje smrtne ukoenosti. Laura je htjela zatvoriti oi kad se arobnjak nagnuo nad njena oca - ali nije mogla skrenuti pogled. Iznenada Syrin vrisne: Tako mi svih demona! Vidljivo zbunjena, pogleda zlatni privjesak na vratu. Poeo se tresti, zatim micati, sve jace i jae, a onda se divlje poeo vrtjeti na laniu, kao da ga pomie nevidljiva ruka. Crni knez i furhur nisu bili nita manje iznenaeni, a i Laura je zbunjeno gledala Kota vremena - koji je odjednom crveno zasvijetlio! Dovraga! Na Borboronovu se licu ocrtavala mjeavina bijesa i zbunjenosti. to bi to trebalo znaiti? Syrinin pogled jo uvijek je bio prikovan na privjesak. Kota vremena udi za gospodaricom, sikne ona prezirno. Neobino. Crni je knez nepovjerljivo promotri. Zato ba sad? To ne znam. Mogu samo pretpostaviti da je derite krenulo u akciju i da nam neto sprema. Syrin se brzo okrene i svisoka pogleda furhura. Moe proceduru obaviti i bez nas, sikne ona. Ili ti treba naa pomo? Posljednji te put upozoravam, eno! inilo se da jedva suzdrava bijes. Pazi to govori inae e poaliti! Kameleonka ga samo prezirno pogleda, a onda se okrene Crnom knezu. Slijedite me u moje Odaje, ree ona. Razjasnit emo poruku Kotaa! Borboron naredi arobnjaku da pone s ritualom i sa Syrin napusti tamnicu. Dok su odlazili, furhur ih oboje mrko pogleda, a Laura se nagne nad zarobljenika ije se tijelo sve vie oslobaalo ukoenosti. Marius Leander ve je odavno shvatio to mu je prilo. Obrambenom gestom podigne lijevu ruku - no, to nije pomoglo. Laura je bila prisiljena bespomono gledati kako furhur njenom ocu u usta kapa dvije kapi eliksira. Mariusova se ruka istoga trena ukoi i tijelo mu opet postane nepomino.

Ne! zastenja Laura. Pred oima joj se sve pone vrtjeti i uini joj se kao da sama lei u eliji i kao da iz nje polako izlazi ivot. Osjeti veliku iscrpljenost. Stisak ruke joj popusti i krag s vodom padne na tlo. Syrin i Borboron ve su se poprilino udaljili od Mariusove tamnice kad ih zaustavi glasni tresak. Iznenaeno se okrenu i pogledaju trioktide koji su jo uvijek stajali pred elijom. to je to bilo? upita ih Borboron otro. to se ovdje dogaa? Pa... ovaj... to je sigurno bila robinja koja se brine za novog zarobljenika, odgovori visoki straar i krene prema uglu iza kojega se Laura sakrila i napeto sluala razgovor. Nova je i ne snalazi se ba najbolje. Borboronovo se lice namrti, a u njegovim crvenim oima nazirao se bijes. Onda je vrijeme da ju naui kako robinje moraju obavljati posao. Pobrini se da joj se to nikada vie ne dogodi. Ako se ne popravi, sudbina joj je zapeaena razumije? Naravno, gospodaru, odgovori visoki straar, a i drugi ustro kinine glavom. Ne brinite, gospodaru. Na pomisao da e se slobodno moi iivjeti na djevojici, na licu mu se pojavi zadovoljni osmijeh. Moete se potpuno osloniti na nas! Nadam se! Inae... Strogi pogled koji im je Crni knez dobacio bio je vrlo jasan. Borboron je upravo htio krenuti dalje kad ga Syrin zaustavi. Samo trenutak, ree ona i okrene se prema trioktidima. Robinja je nova, kaete? Da, gospodarice. Danas prvi put obavlja posao u tamnicama. Doista? Kameleonka se zamiljeno poigravala Kotaem vremena na laniu koji se smirio i izgledao isto kao i prije. Syrin zamiljeno prijee noktima po bradi. Moda... moda bismo tu djevojicu trebali poblie promotriti? ree ona. Nije ekala Borboronov odgovor, ve je odmah krenula prema prolazu u kojem se Laura skrivala. O, ne! Nasmrt preplaena, Laura se prisili da sauva prisebnost. Grozniavo se ogleda oko sebe u potrazi za nekim skrovitem - uzalud. Syrin je dolazila sve blie. Njeni su koraci u Laurinim uima odzvanjali poput zlokobne prijetnje. Za nekoliko e je sekundi kameleonka otkriti. A onda...

Kaja je zaueno zurila u nepominu prijateljicu. O, ne! uzvikne iznenaeno.

to je?, Kevin, koji je s Lukasom igrao kompjutorsku igricu upitno je pogleda. Laura je napravila grimasu! Da, i? Mislim d a j e to malo neobino, odgovori Kaja uzbueno. Otkako je otila na putovanje snovima, n i j e se ni trunicu pomakla. Ali, prije nekoliko sekundi iznenada se trznula, jasno sam to vidjela. Zar ne mislite da je to udno? to bi u tome bilo udno? Lukas je upitno pogleda. Svaki se ovjek mie u snu,

to je sasvim normalno. Neki vie, a neki manje. Ljudi nisu sasvim mirni ni kad su pod hipnozom! Kaja bespomono slegne ramenima. Moe biti - ali imam neki glupi osjeaj! Glupi osjeaj? ponovi znaajno Lukas i nabora elo. Argument ti je stvarno uvjerljiv! Naljuena njegovom zajedljivom primjedbom, Kaja napravi grimasu. Da glupi osjeaj! Iako si ti previe uobraen da bi ga shvatio ozbiljno! Odloi knjigu i paljivo pogleda Lauru. Sada izgleda drukije. Kao da... zastane. Primijetila je da joj je Lukas dobacio ne-govori-gluposti-ti-pod-kiu pogled. I predobro je znala to se obino dogaalo kad bi zanemarila to upozorenje: uslijedila bi neka zajedljiva primjedba koja bi je pogodila ba u bolno mjesto i totalno je posramila. Zato je Kaja na trenutak oklijevala - ali onda u njoj prevlada briga za prijateljicu. Laura izgleda kao da joj je potrebna naa pomo, nastavi ona tvrdoglavo. Kevin nepovjerljivo odmahne glavom. Ja to zbilja nisam primijetio, Kajo. Umilja. Ne umiljam! Punana je djevojica bila vrlo zabrinuta. Pogledajte, i vi ete primijetiti! Lukas napokon ustane, prie sestrinom krevetu i paljivo je promotri. Zbilja ne znam o emu pria. ovjee, Lukase! U Kajinom se pogledu poelo nazirati oajanje. Pogledaj bolje! Laura nas nije bez razloga zamolila da pripazimo na nju! Tako je. Djeak kimne i namjesti naoale koje su mu opet skliznule na nos. Ali, time je htjela rei da pazimo da joj se ovdje nita ne dogodi! Zato to je u transu potpuno bespomona. No, nije spomenula da bismo je trebali probuditi prije vremena. Koliko ja poznajem svoju sestru, oitat e nam lijepu bukvicu a ko joj pokvarimo putovanje snovima! Ali, to ako je doista u opasnosti? zabrinuto upita Kaja. Samo zato to se pomaknula? Lukas uzdigne obi ve i svisoka ree: Razmisli malo: zar nije mogue da se Laura trgnula zato to je upravo otkrila nain da spasi tatu? Zar zaista eli da je u tome sprijeimo? To nam nikada ne bi oprostila! Kaja je utjela. Shvaam da se brine, ree Lukas neuobiajeno mekim glasom i stavi joj ruku na rame. Ali, Laura SI nee uputati u nepotreban rizik - vjeruj mi! Pogleda na sat i doda: Ionako emo je probuditi za dvadeset minuta. Do tada joj ne bismo trebah smetati, zar ne? Kaja jo uvijek nije progovorila. Razlog nisu bili Lukasovi argumenti - oni su bili uvjerljivi. Ali, jedno je to je imala neki glupi osjeaj i to Lukas nije mogao promijeniti. Mislim da Lukas ima pravo! ree Kevin. Osmjehne se i prui Kaji i Lukasu au

Cole. Popijte malo i ne mislite vie na to!

Laura zatvori oi. Strana e je arobnica svakoga trenutka otkriti. Ve je

osjetila hladnou koja je iz nje isijavala. Jo samo nekoliko koraka - i sudbina e joj biti zapeaena. Syrin je upravo stigla do ugla prolaza kad podzemnom tamnicom odjekne enski glas: Doite brzo! Orao Svjetla! Iznad utvrde sam vidjela! Syrin se naglo okrene, kao da ju je ujela zmija, i pogleda djevojicu koja joj je dojurila ususret. Borboron je takoer na trenutak izgubio prisebnost i nestrpljivo je ekao da djevojica prie. Zadihano je kaljala. Crni je hladno promotri. Jesi li sigurna, Alienor? Jesam, gospodaru! Djevojica odano pogleda Crnog kneza. Straari su nas upozorili da odmah javimo ako ugledamo nekoga od sljedbenika Svjetla. Prekine se i pogne glavu jer vie nije mogla podnijeti prodorni pogled Borboronovih crvenih oiju. Kad se okrenuo prema Syrin, na njegovu se licu vidio pakosni osmijeh. Tvoja robinja je vrlo revna, Syrin, ree on. Doi, pogledajmo to taj bijedni Elyllonov stvor namjerava! Grubo odgurne djevojicu u stranu i pouri prema izlazu. Pobrini se da mi se ta nova robinja doe javiti, jesi

li shvatio? sikne kameleonka tamniaru, a onda poe za Crnim knezom.

Laura se osjeala kao da joj netko s lea skinuo ogroman teret. Uzdahne s olakanjem. Uh - jo se jedanput izvukla! Jo uvijek se tresla cijelim tijelom, a leima joj je klizio hladni znoj. Uto se iza ugla pojavi Alienor. Laura ju je najradije htjela zagrliti. Hvala ti, apne joj. Spasila si mi ivot Da se nisi sluajno pojavila... Plavokosa se djevojica s blistavim plavim oima nasmijei. Nisam se sluajno pojavila. Nisi? Ne. Alienor odmahne glavom. Upitala sam onog nesretnog straara za Silvana i . . . Znaci, ti si Alienor? prekine je brzo Laura i pokae na zadnju eliju. Govorio je o tebi i zamolio me da ti prenesem poruku. Ozlijeen je. udila bih se da nije, odgovori tuno Alienor. Robinja koja inae nosi vodu u tamnicu ispriala im je da si je ti zamolila da nosi krag.

Laura kimne. Onda ti sigurno nisi robinja. Nitko tko je pri zdravoj pameti ne bi se dobrovoljno javio za rad u tamnici. Pametna si, odgovori Laura bez ironije. Brzo shvaa. Vidjela sam kad su Crni knez i njegovi pratitelji uli u tamnicu i bilo mi je jasno da si u opasnosti. Istina! Laura se prigueno nasmije. Da si dola trenutak kasnije, sa mnom bi bilo svreno! A zato tebi vjeruju? Zato to sam Syrinina osobna robinja.

Jadnice! Laura suosjeajno uzdahne. Tebe su takoer oteli i dovukli ovamo? Plavokosa djevojica odmahne glavom. Ne. Dobrovoljno sam u ropstvu. Dobrovoljno? Laura nije mogla sakriti iznenaeni' -Ali, zato? Alienor je prekine. To je preduga pria. Radije mi reci odakle ti ta odjea koju nosi? Ovaj..., pone Laura i upravo joj je htjela objasniti kad se iza ugla pojavi upavi trioktid. Bez upozorenja je udari po licu i pokae na krhotine na podu. To ti je i krag! Sljedei put e osjetiti bi, je li ti jasno? Laura ne odgovori, ve samo protrlja gorui obraz. Je li ti jasno? zagrmi opet tamniar. Alienor je laktom gurne u rebro i Laura odmah hvati. Da, gospodine, ree ona brzo. Na mrkom licu straara pojavi se zadovoljni osmijeh. A sada idi k Syrin! Izgleda da te arko eli vidjeti. Laura je oklijevala - a onda opet u rebrima osjeti Alienorin lakat. Naravno, gospodine, ponovi ona brzo i pouri prema izlazu. ula je jo kako je trioktid naredio Alienor da pokupi krhotine. U tom trenutku iz elije Mariusa Leandera izae I m l i u r . Brzo se udaljio ostavivi mravog straara da zakljua vrata. Laura se nije mogla suzdrati i bacila je pogled u eliju. Njen je otac poput kamenog kipa leao na slamarici, osuen da najmanje dvadeset osam dana provede u relativnom stanju smrtne ukoenosti. Naravno, u cijeloj Tamnoj utvrdi nije bilo nikoga tko bi mu dao protuotrov. Laura se naglo trgne, kao da ju je pogodio grom. Naravno! Tako je! Ona mu je sama mogla dati protuotrov, samo g a j e morala nai! Brzo pogledom potrai furhura. ovjeuljak u skrletnocrvenom ogrtau s

kapuljaom ve je bio na kraju tamnog prolaza i upravo je krenuo prema stepenitu. Ako ga bude slijedila, moda e je dovesti na mjesto na kojemu je pripremao svoje arobne napitke i eliksir. Sve je ispalo mnogo lake nego to se Laura nadala Nitko ju nije primijetio dok je furhura preko dvorita slijedila u Tamnu utvrdu. Dvorite je vrvilo Crnim vitezovima, poslugom i malim robovima. Psi, make i ti odvratni Otrovni urjaci takoer su se posvuda motali. No, Lauru su oito smatrali jednom od robinja; ak su je i strae putale da nesmetano proe. Crni se arobnjak nijednom nije okrenuo. Dok je urno koraao vijugavim hodnicima, crveni se ogrta vijorio za njim. Njegova se nastamba nalazila u jednom od visokih tornjeva. Zavojite su se stepenice protezale do nesluenih visina, no, na Laurino iznenaenje, inilo se da se starac njima uspinjao bez imalo muke. Hodao je ujednaenom brzinom i za sobom brzo ostavljao kat za katom. Napokon je skrenuo prema vratima pored stubita. Nisu bila zakljuana. Dok je furhur ulazio u prostoriju, Laura se sakrila iza jednog stupa. Zacijelo mu se jako urilo jer je ostavio otvorena vrata. Krenuo je prema velikom ulazu na suprotnom zidu. U njemu su bile poredane posude: tave, boce, lonci, zdjele, alice, i staklene boice. Furhur izvadi boicu iz ogrtaa i stavi je unutra. Moda u ormaru dri i protuotrov!' ponada se i Laura. Obuzme je radosno uzbuenje i srce joj bre zakuca. arobnjak urno napusti svoju nastambu, zatvori vrata i udalji se. Kraj stupa iza kojega se Laura sakrila bio je udubljen u misli. Djevojica se nije usudila disati - no, furhur ju uope nije primijetio. Trenutak kasnije zauje njegove priguene korake na dnu stubita. Laura proviri u prolaz: nije bilo nikoga! Brzo se priblii prostoriji. Kad je pritisla kvaku, vrata se beumno otvore. Laura ue - i kroz mali prozor ugleda neobino zvijee na nonome nebu. Kao d a j e vue neka neodoljiva sila, odmah poe prema prozoru i otvorenih se usta zagleda u blistavu BVJczdanu formaciju. Sedam zvijezda, od kojih je jedna blistala jae nego druge, formiralo je isti zagonetni oblik koji je ve vidjela na stropu tajne samostanske knjinice. Bio je to isti zvjezdani znak koji je krasio i korice stare knjige; znak koji sa Zemlje nije bio vidljiv. 'Neobino', pomisli Laura. Znai, strop u samostanu prikazuje nebo iznad Aventerre. Ali, zato? Duboko utonuvi u misli, polako se okrene - i nasmrt se uplai. Pred njom su stajala dva Crna ratnika i zlurado su joj se smijeila. Nadam se da e nam oprostiti to ti smetamo, uzvikne vitez s kozjom bradicom, ali, dovoljno smo te dugo ekali ! ekali? Kako su je mogli ekati? Kako su mogli znati da e dospjeti u furhurovu... ? Hajde, poi s nama! naredi joj bradati. Osmijeh mu je nestao s lica, a

zamijenio g a j e mrgodni izraz. Borboron i Syrin jedva ekaju da te vide! Otpor bi bio uzaludan. Nije se mogla boriti protiv dvojice. ak ni uz pomo svojih moi. Laura je zato pasivno dopustila d a j e odvedu. Dok su je naoruani vojnici vodili kroz hodnike, nije se ni najmanje bojala. Naprotiv: bila je bezbrina. ak se morala prisiliti da zadri osmijeh. Voa Tamnih sila i kameleonka nisu joj mogli nita. Lukas e je za nekoliko trenutaka probuditi - a ona e im istoga trenutka ispariti pred oima i neozlijeena se vratiti na Zemlju. 'Borboronu i Syrin e ispasti oi', pomisli Laura i zatomi osmijeh.

U Laurinoj sobi zavladala je tiina. ulo se kuckanje sata na Kajinom nonom

ormariu, dok se kazaljka sve vie pribliavala sedmici. Raunalo je tiho zujalo, a na monitoru je bio screensaver - kitovi koji su bezbrino plivali kroz podvodnu dunglu zelenkastog mora u pozadini. Iz parka su se uli prigueni glasovi Ravensteinaca koji su se zabavljali na rampi za skateboard iako je ve pao mrak. No, Kaja i Lukas nita od toga nisu uli. Crvenokosa je djevojica leala na krevetu i tiho hrkala dok je djeak drijemao za pisaim stolom. Glavu je

naslonio na ispruene ruke, a pored njega je stajala prazna aa. Kazaljka otkuca puni sat i u tom trenutku se izvana zauje otri zvuk. No, Kaja i Lukas nita nisu uli. Nisu primijetili ni da se Laura, koja je jo uvijek leala u transu, trgnula na krevetu i preplaeno iskrivila lice. A Kevin? On je nestao.

Dvadeset tree poglavlje

*Grozna ponudu
Glavna dvorana Tamne utvrde bila je ogromna. Plamen u kamenom kaminu tako je jako gorio da je Lauru i nesvjesno podsjetio na pakleni oganj. Iz cjepanica su neprestano iskakale iskre, a na kameni je pod ispred kamina padala kia goruih komadia drva. No, inilo se da to nikoga ne smeta. Ni Crnoga kneza na tronu ni kameleonku koja je stajala pokraj njega, a ni strau pred ulaznim vratima. Jedan od crnih pasa koji je bio ispruen pored vatre zacvili jer ga je jedan komadi pogodio u nogu. Straari dovedu Lauru pred raskoni naslonja na sjevernoj strani prostorije. Tron je gotovo u cijelosti bio izraen od crnoga drva. Laura se zapitala je li to ebanovina, ali nije znala je li vegetacija na Aventerri ista kao na Zemlji. Moda su u tom svijetu mitova rasle potpuno drukije biljke. Sjedalo velianstvene stolice bilo je presvueno dugodlakim smeim krznom, a na naslonu, ravno iznad glave Crnoga kneza, nalazila se gola ivotinjska lubanja. Lauru je podsjetila na konjsku glavu, iako je imala zakrivljene rogove ovna i otre zube poput neke divlje ivotinje. Nasloni za ruke bili su od nekog neodreenog materijala. U prvi se mah Laura uplaila da se radi o ljudskim kostima, ali onda shvati da je to slonova kost. Borboron je oputeno sjedio na tronu. Zapovjednikom gestom dade Crnim vitezovima znak da odu i promotri djevojicu. Jesi li doista mislila da nas moe nadmudriti i da e proi neprimjeeno? upita on. Iako Laura taj jezivi glas nije ula prvi put, uini joj s e da joj se niz lea sputaju ledeni iljci. Ali, moda je to bila reakcija na prodorne, hladne, zmijske Syrinine arobniino lice bilo je potpuno bezizraajno. Tek kad je privjesak na njenom laniu upadljivo zasjao, ona r a z v u e usne u prezimi osmijeh. Nisi raunala na to da e te Kota vremena odati? I ne zna ona. Osjea veliku enju prema tebi, njegovoj n o v o j gospodarici. To si ti, Laura, zar ne? Ili radije da te zovem Laurenz? Syrin se, znai, jasno sjeala njihovog susreta u dvorcu Stranoga viteza, iako se on prema zemaljskom vremenu dogodio prije vie stoljea. Da mi kapa nije pala s glave, nitko ne bi primijetio da sam ensko, odvrati joj Laura prkosno. ak ni Vi, sa svim 'arobnim' moima. Pazi to pria, ti glupo derite! Syrin je frknula na nju poput zmaja, a lice joj se izobliilo od bijesa. Dobro zna da moje moi na ovjejoj zvijezdi ne funkcioniraju dobro i da svoj zadatak u potpunosti mogu izvriti samo na Aventerri! U tome je bila

tvoja prednost, inae mi ne bi umakla. A ni onaj smijeni glazbenik. Priblii se Lauri i prezirno je pogleda. Ali, ve onda sam znala da emo se ponovno sresti - a Vidoviti kristal mi je o t k r i o svaki tvoj... Syrin se prekine kad opazi ljutiti ogled koji joj je dobacio Crni knez. Vidoviti kristal? t o j e sad to? Vjerojatno neko arobno pomagalo', pomisli Laura. 'To bi objasnilo kako su me Crni ratnici nali u furhurovoj nastambi. Nitko me nije slijedio... ali to sigurno nije bila srea.' Kameleonka ponovno frkne, kao da joj je proitala misli. Privjesak na njenom laniu jo se uvijek sjajio. Djevojica joj neustraivo uzvrati pogled. Uzet u Kota vremena sa sobom, ree Laura vrsto. A oslobodit u i oca, to vam obeajem! Na djeli sekunde inilo se da je Syrin iznenaena. No, zatim nakrivi glavu i sablasno se nasmije, kao i one noi kad je u predvorju dvorca Ravenstein probudila udovite. Laura nije dopustila da je to zastrai. Lukas e je za nekoliko trenutaka trgnuti iz putovanja snovima. Samo... to je ekao? Vrijeme koje joj je zadao zacijelo je odavno prolo! Grozna se ena smirila. Guterolikim pokretima obilazila je oko Laure i odmjeravala je sa svih strana. Hrabra jesi, sikne ona, to ti se mora priznati. Ali, ne misli valjda da e nam i drugi put umaknuti? Laura ju nije sluala. 'Lukase!' pomisli ona tjeskobno. 'Zato me ne probudi?' Zar nisi ula to sam ti rekla? Syrin isprui kvrgavu ruku i uhvati Laurinu bradu. Probudi me, Lukase - molim te! Odgovori mi ve jednom! puhne crna arobnica. Hajde, Lukase, probudi me! Odgovori! vikne Syrin. Lice joj je izobliio bijes.

Napui blijede usne i puhne - iz usta joj se proiri ledeni vjetar koji Lauru obori s nogu i svom je snagom baci na suprotni zid dvorane. Bol koju je osjetila bila je tako jaka d a j e ve pomislila da su joj slomljene sve kosti. Leala je tamo kao aka jada, preplavljena strahom i bolom. Syrin se ve nala pored nje, zgrabila je za vrat i privukla k sebi. Odgovori mi, balavice! zagrmi ena. Odgovori! Odgovori! Lauru je iz arobniinih kandi spasio Crni knez. Smiri se, eno! naredi on Syrin. arobnica istoga trenutka pusti svoju rtvu. Da se nije naslonila na zid, Laura bi opet pala na pod. Duboko udahne i zguri se. Shvati da ju Lukas nee spasiti. to god se dogodilo morat e sama zavriti putovanje snovima, a za to joj Tamni sigurno nee dati priliku. Bila je sasvim bespomona. Doi ovamo! Crni knez ustane sa trona i zapovjednikom gestom naredi Lauri da mu prie. Ona omamljeno zatetura i nesigurno prie Borboronu. Tiranin ju je nemilosrdno promatrao. 'Ima li on uope osjeaje?' upita se Laura. S njegovog se blijedog lica nita nije moglo proitali. Laura mu nije ni pokuala proitati misli. Prisili se da ostane mirna i izazivaki ga pogleda. to namjeravate uiniti sa mnom? Hoete li me podvrgnuti smrtnoj ukoenosti kao i mog oca? Crni je knez ipak pokazao neku reakciju: izgledao je kao da se zabavlja. A to bismo time dobili? Borboron sam odgovori na svoje pitanje. Nita - ba nita! Dodue, vie nam ne bi predstavljala opasnost, ali time ne bismo postigli na najvei cilj. Laura nije shvatila to je time htio rei, a inilo se d a j e i Syrin zbunjena. Iznenaeno g a j e motrila i upravo je htjela otvoriti usta da mu postavi pitanje kad je on ljuti tom gestom uutka. No, Laura se nije dala zastraiti. to onda namjeravate? Pa... Na njegovim se usnama pojavi nagovjetaj osmijeha. Pustit u te. Laura je pomislila da ga nije dobro ula. Pustit ete me? ponovi ona s nevjericom. Da. Moe se vratiti na ovjeju zvijezdu... 'To nije istina', proleti djevojici kroz glavu. 'Lae, samo ne znam s kojim ciljem.' Pod uvjetom da mi neto obea, doda Borboron. Obeam? to da obeam? Tiranin zakorai prema njoj. inilo se kao da njegove gorue oi pokuavaju prodrijeti u njenu duu. Svi mi odavno znamo koju su ti zadau uvari namijenili: na proslavi Ostare proi e kroz arobna vrata da bi Kale svjetla odnijela natra g u

Hellunyat. Ako se zakune da e Kale donijeti meni, a ne Elysionu, oslobodit u ti oca i oboje se moete neozlijeeni vratiti u va svijet. Laura isprva nije mogla pojmiti znaenje njegovih rijei. A ako to ne uinim? upita ona suspregnutog daha. Krvavi se sjaj u njegovim oima pojaa, a djevojici se uini da su mu zjenice prepune gorue lave. Onda u vas oboje ubiti! odgovori on sasvim tiho. Laura uope nije sumnjala da je tu prijetnju spreman i ostvariti. Guilo ju je oajanje. to da uini? Nije mogla Vodu ivota predati sljedbenicima Tame! To je bilo nemogue! Tamne bi sile tako ojaale da bi njihova pobjeda bila neupitna. No, s druge strane - nije mogla dopustiti da j o j otac umre. To je bilo nezamislivo! Crni je knez trgne iz grozniavog razmiljanja. Odgovori mi! naredi joj on. -Pa... Laura od uzbuenja pone mucati. Naravno... ovaj... naravno da bih Vam to mogla obeati. Ali - kako ete znati da u odrati obeanje? Borboron joj nije odmah odgovorio. Motrio je djevojicu, a Lauri se uini da se u njegovim oima pojavio traak sjete. Zatim mu preko lica preleti tuni osmijeh. Nee pogaziti obeanje, ree on, a u glasu mu odjekne neka neodreena bol. To je sasvim jasno. Za to e se pobrinuti mo Peata. Laura je bila potpuno zbunjena. Vie nita nije razumjela. Mo Peata? Na koji je peat mislio? Ne valjda na Peat Sedam mjeseca? Ili ipak? Na isti Peat koji joj je trebao pomoi da ispuni svoju zadau i pobrinuti se da Svjetlo nadvlada Tamu? Kako je to bilo mogue? Laura na ta pitanja koja su joj letjela glavom nije nala odgovor. Iz labirinta u njenoj glavi postojao je samo jedan izlaz - morala je dobiti na vremenu! Dobro, ree ona i ustro kimne glavom, kao da eli poduprijeti svoju izjavu. Obeajem. Na licu Crnoga kneza pojavi se zadovoljni osmijeh Znao sam! Onda se opet uozbilji. Ali, nikome ne smije ispriati za na dogovor. Samo jedna rije, Laura - i otac e ti umrijeti! Djevojica ponovno kimne. utjet u, obeajem Vam. Nitko nee saznati za na dogovor. Nadam se. Borboron ju je jo uvijek ispitivaki promatrao, kao da se eli uvjeriti da mu ne lae. Ni misli da mi ne znamo to se dogaa na ovjejoj zvijezdi. Nai su saveznici posvuda, a imamo mnogo vie pomagaa nego to pretpostavlja. Laura se mrko osmjehne. Tu se grdno varale. Jako dobro znam kolika je mo Zla na Zemlji i koliki se ljudi nalaze pod njegovim utjecajem. Danas vjerojatno vie

nego ikad, jer bi inae na svijet bio bolji. Posvuda vladaju sukobi, nasilje, rat izgleda da su ljudi zaboravili ivjeti u miru. No, usprkos tome: Tamne sile nee pobijediti - nikada! Syrin bijesno zafrke, no Borboron se nasmije. inilo se da ga Laurina pravednika ozbiljnost zabavlja. Neu te razuvjeravati, iako se samo budale mogu tako zavaravati. Vidjet e da e svi tvoji napori n;i kraju biti uzaludni. Idi sada! Postrance pogleda namutenu kameleonku i doda: Prije nego to naa prijateljica uini neto nepromiljeno. Laura krene prema izlazu ni ne pogledavi ih. Na vratima se jo jednom okrene. Nemojte misliti da me moete prevariti: Kale u vam dati tek onda kad oslobodite tatu. Na Borboronovim se usnama pojavi osmijeh.

Ne brini, Laura! Osobno u te ekati na vratima - zajedno s tvojim ocem. Budi mirna! Ve se veselim naem susretu na proslavi. Crni knez da znak straarima na ulazu koji otvore vrata i pomaknu se u stranu da bi Laura mogla izai. Djevojica na hodniku zastane. Tek je tada shvatila kak o j e bila napeta. Obuzme je lagana vrtoglavica. Morala se nasloniti na zid. Zamiljeno se zagleda pred sebe. Je li Crni knez doista bio tako siguran da e odrati obeanje - ili je samo blefirao? Naravno, o n j e znao da oca voli vie od svega - ali, s druge strana zaklela se da e se svim sredstvima boriti na strani Svjetla. Kakve bi koristi imala da joj otac ostane iv i da ga oslobode kad bi Zemlja i Aventerra bile osuene na propast? Nikakve. Ba nikakve! to god da uini i to god da odlui bilo bi pogreno! Ako ostane nepokolebljiva Ratnica svjetla i Kale odnese u Gralski dvorac, njen otac e umrijeti. No, ako ispuni obeanje Crnom knezu i Kale preda Tamnim silama, Marius e ivjeti - pod uvjetom da Borboron odri svoje obeanje. No, time bi Zemlju i Av enterru osudila na propast. Iz te je zamrene situacije postojao samo jedan izlaz: morala je oca probuditi iz smrtne ukoenosti i odvesti ga iz Tamne utvrde prije nego to Kale svjetla vrati na Aventerru. Ali - kako bi to mogla izvesti? Laura se ogleda oko sebe. Hodnik je bio prazan. Nikoga nije bilo na vidiku. Hoe li je itko primijetiti ako se vrati u furhurovu nastambu, umjesto da prekine putovanje snovima? Hoe l i j e smatrati bezopasnom robinjom i pustiti da nesmetano proe? Ili ju je kameleonka jo uvijek pratila pomou svoga Vidovitog kristala? To ba i nije bilo vjerojatno. Ako ju je doista pratila, Laura je na svojoj strani imala Crnoga kneza. On nee dopustiti da joj se neto dogodi prije nego to dobije Kale svjetla. Jednostavno se morala odvaiti! Laura je bez tekoa dospjela u furhurovu sobu. Zatvori za sobom vrata i u nevjeri ci odmahne glavom: to je nevjerojatno lako izvela! Neobina je zvjezdana formacija jo uvijek svjetlila na nebu, samo se malo pomaknula. inilo joj se kao da je zvijezde svojim sjajem pozivaju da ih poblie promotri. Ali, za to nije imala vremena. Imala je pametnijeg posla od gledanja u zvijezde - iako su bile prekrasne! Laura brzo otvori ormar s arobnim napicima. Za nekoliko je trenutaka opazila boicu s otrovnozelenom tekuinom. Stajala je na najvioj polici. U boici s desne strane bila je neka mutna tekuina koja je izgledala poput mlijeka. Laura nije mogla proitati navrljani natpis na poutjeloj etiketi - napisan na nekom nepoznatom jeziku. Ali, moralo se raditi o protuotrovu koji je traila jer je stajao odmah pored

napitka za smrtnu ukoenost. Bilo je jasno da su oba eliksira povezana. Laura se podigne na prste, istegne se, isprui ruku s namjerom da dohvati boicu kad sve oko nje odjednom izblijedi i nestane. Ormar, furhurova soba, zidovi I im ne utvrde - sve je usisao vrtlog blistave svjetlosti. Dovraga! I to ba sad! Nevjerojatno!

Kad je Laura dola k sebi, pomislila je d a

j e zacijelo umrla. Cijela joj se nutrina

vrtjela, a iz dubine uskovitlanog mora svjetlosti na povrinu njene svijesti izroni misao: 'Ovo je kraj !' U glavi kao da joj je divljao uragan. Lauri se inilo kao da se na nju spustio veliki pokriva napunjen olovom. Nepodnoljivi su teret osjeale sve njene bolne tetive, svi miii, svi djelii njena tijela. Teina ju je guila poput ogromne hobotnice. Jedva je disala. S mukom se borila za zrak dok je svjetlo u njenoj glavi blijedilo i ustupalo mjesto tmurnoj magli. Kroz debeli sivi zid zauje glasove: Lauro? Percyjev glas inio joj se kao brboljenje - kao da je kit koji negdje daleko u bezgraninom moru ispuhuje zrak. to ti je, Lauro? Djevojica nije uspjela otvoriti usta. inilo se kao da su joj zalijepljena i mogla je samo stenjati ili uzdisati. Nije mogla otvoriti ni oi. Kapci su joj bili uasno teki i nije ih mogla pomaknuti. Percyjev glas odzvanjao je poput daleke jeke, a onda Laura razazna oajniki uzvik: Lauro! Probudi se ve jednom, mon Dieu! Percyjev je trud bio uzaludan. Lauri se neprestano privialo bijesno Borboronovo lice u obliku odvratne morske nemani koje je tamnom bojom ispunjavalo njena sjeanja i aptalo joj zlokobne naredbe: Daj mi Kale! Mora obeati! Ubit u ti oca - a i tebe! Daj mi Kale! Ubiti oca! Ubiti! Laura je razumjela njegove rijei - ali nisu imale smisla. Nije ih mogla povezati. Muile su je i kovitlale se u njenoj glavi. Sto ih je vie pokuavala dohvatiti i dovesti ih u smisleni red, to je vea bila njena zbunjenost - i tada napokon potone na dno mora sjeanja. S tla se zakovitlao veliki crni oblak i zaslijepio je - a onda se sjedini s beskonanom crninom.

Crvena smrt pomakne u stranu granicu koja mu je kvarila vidik. Napokon je

jasno vidio dvorac. Ukoeno je stajao, skriven iza visoke jele, i zurio u dobro poznatu zgradu. Prolo je mnogo vremena otkako je posljednji put posjetio dvorac. Nekada davno, poznavao je svaki kutak prostranog zemljita. I u najcrnjoj noi onuda se kretao s lakoom. Kako Smrti i prilii, najee je napadao nou. Ujutro, kad bi posljedice njegovog zlodjela bile otkrivene, za njegovu nesretnu rtvu ve bi odavno bilo prekasno. On bi pak netragom nestao. Nitko mu nije mogao ui u trag. Crvena smrt kimne glavom. Istina - mnogo se toga promijenilo od njegovog

zadnjeg posjeta. Ali, znao je da e se usprkos tome snai bez potekoa. Naposljetku, nije mu bilo prvi put da tamo obavlja svoj prljavi posao. Ove e noi obaviti svoj zadatak - i nitko ga u tome nee moi zaustaviti. Pusti granicu, koja se odmah vrati na mjesto. Kad se neujno povukao u Krvnikovu umu, na blijedom mu se licu pojavio zluradi osmijeh. Laura otvori oi i u prvi je mah zaslijepi bjelina -

bjelina plahte. U nos joj se uvue miris sredstava za dezinfekciju i lijekova. Zbunjeno se uspravi, trepne i ogleda oko sebe. Za nekoliko sekundi postane joj jasno da se nalazi u bolnici. Bila je u bijeloj spavaici i leala na elinom krevetu. Na jednoj sivoj kuki visio je trokutasti oslonac koji joj se ljuljao ravno ispred nosa. U venu na Laurinoj lijevoj ruci bila je zabodena igla koja je dugom plastinom cjevicom bila povezana s bocom za infuziju iz koje je u njeno tijelo kapala prozirna tekuina. Laura zaueno padne na jastuke. to se dogodilo? Zato je bila u bolnici? U tom se trenutku otvore vrata i u bolniku sobu ue Percy Valiant. Na njegovom mladolikom licu odmah se pojavi veseli osmijeh. Vidim da si se napokon odluila oteti Morfejevom zagrljaju i pridruiti nam se! Laura ga smeteno pogleda. Ha? jedva je uspjela izustiti. Percyjevu dobru volju nita nije moglo pokvariti. I dalje se smijeio. Dugi te je san oito zbunio i zato malo sporije razmilja. Inae bi se sjetila da je Morfej toki bog sna u ijem se zagrljaju smrtnik nalazi dok spava - slikovito reeno, naravno. A, da, odgovori Laura odsutno. Postepeno joj se vraala snaga duha. Odjednom joj se u glavi namnoe pitanja. Zato sam ovdje, Percy? upita ona. I koliko dugo? I to se zapravo dogodilo? inilo se da Percyja zabavlja ustrina s kojom je postavljala pitanja. Doucement, mademoiselle, jedno po jedno. Najbolje da ponemo od poetka: kad si se vratila s putovanja snovima, bila si na kraju snaga. Zato smo te morali odvesti u bolnicu. U Lauri se probudi sjeanje. Tako je - otila je na putovanje na Aventerru jer je htjela potraiti oca. Jeli doista bilo tako loe? upita ona tiho. Jest. Nastavnik je izgledao neuobiajeno ozbiljno. Umrli smo od brige za tebe! Ali - kako je to mogue? Na Aventerri sam bila kratko. Najvie dva i pol sata! Moe biti. Ali, ne smije zaboraviti jednu stvar: iza sebe si ostavila granice naega svijeta, a to jako iscrpljuje. Posebno ako nema iskustva. Djevojica je utjela i pokuavala se bolje sjetiti to se dogodilo. No, dogaaji s putovanja snovima bili su vrlo nejasni i niega se nije mogla jasno sjetiti. Bila si vrlo nepromiljena, Lauro! To to si ti uinila jednostavno se ne radi!

Nastavnik je prijekorno pogleda. Nisi ba previe razmiljala! Laura osjeti kako crveni. U obraze joj je navrla krv. Morala sam saznati kako je tati, ree ona tiho. Neizvjesnost bi me dotukla. Osim toga, Lukas i Kaja su pazili na mene dok sam bila na Aventerri. Pazili! Da, u to sam se uvjerio vlastitim oima, odgovori Percy, ali glas mu je imao tako neobian pri zvuk da je to pobudilo Laurino nepovjerenje. Pazili su, zar ne? Percy tuno odmahne glavom. Naalost, nisu ba bili dorasli zadatku i dopustili su da ih savlada san. Laura nije mogla vjerovati svojim uima. Zaspali su? upita ona zateeno. Ali... to ne moe biti istina! I meni je to nerazumljivo. udno mi je to su oboje istovremeno zaspali, a jo nije bila ni veer. No, bilo kako bilo, srea da sam te doao neto pitati. Oboje su spavali. Naravno, smjesta sam te probudio. Da nisam, tko zna to bi ti se tamo dogodilo! Lauri se iz trenutka u trenutak sve vie vraalo sjeanje. Odjednom sve ponovno dobije smisao. O, ne, Percy! uzvikne Laura. Zato si to uinio? Zato si me doveo natrag? Nastavnik je iznenaeno pogleda. Ne razumijem, ree on. Tvoj brat mi je rekao da si bila odsutna due nego to je bilo planirano. Budui da Percy nije mogao znati to se na Aventerri odigralo, Laura mu objasni kako je upravo htjela posegnuti za napitkom koji bi njenog oca trgnuo iz smrtne ukoenosti kad ju je naglo prenuo iz putovanja snovima i zato nije iskoristila tu jedinstvenu priliku. Pardonne-moi! Vidljivo potresen, Percy pogne glavu. Ali, to nisam u tom trenutku mogao znati i vjerovao sam da postupam u tvom najboljem interesu. Sada bar zna da je Marius iv i gdje se tono nalazi. To nam ne pomae mnogo. Djevojica se potiteno zagleda pred sebe. A tati pogotovo ne. Svakim se danom sve vie pribliava rok kad e njegove muke postati trajne. Lauri iznenada neto padne na pamet. Jo uvijek mi nisi rekao koliko sam ovdje, Percy. Tono etrnaest dana. to? Laura se naglo uspravi. etrnaest dana? Ali... ali... onda... onda sam propustila dva tjedna nastavi-. Percy zabrinuto kimne. Tako je. A to je doista problem. Problem? Percy je ublaio istinu. Bilo je to vie ml problema! To je bila katastrofa! Laura je bila blizu oajanja. Nakon naeg prvoj-, izleta u prolost, izgubila sam tjedan dana, poali se ona, a sada ak dva tjedna. To vie ne mogu nadoknaditi! A to znai...

Prekine se. Ne - u tom trenutku nije htjela razmiljati o posljedicama. Nastavnik zabrinuto uzdigne obrve, ali se onda pri sili na ohrabrujui osmijeh. Smiri se, Lauro. Siguran sam da emo nai neko rjeenje. Sada je najvanije da opet ojaa i da se to bre vrati u internat. Blii se proslava Ostare i vrijeme je da se polako ponemo pripremati za taj veliki dan.

Kad je telefon zazvonio, Crvena smrt je odmah znao tko je na liniji. Podigne
slualicu, a na licu mu se pojavi pakosni osmijeh. Molim? Gotovo s dosadom sluao je sugovornika i nestrpljivo kolutao oima. Razumije se, gospodine. Sve sam obavio. Ba kako ste mi naredili. Sugovornik time oito nije bio zadovoljan jer je i dalje priao, to je Crvenu smrt oito ljutilo. Lice mu se upadljivo namrgodi dok je pratio let jedne muhe Znam, gospodine, zabrunda on. Kad Crvena smrt nekoga uhvati, vie ga ne puta. Nikada! Pritom munjevito zamahne rukom - i od muhe osla ne samo krvava mrlja na svijetloj tapeti.

Dvadeset etvrto poglavlje:

*

Potraga za profesorom

To jutro nakon nastavnikova posjeta, Laura je napustila bolnicu. Percy ju je doekao sa SVOMU I drndavim Peugeotom i odvezao je u Ravenstein. Kad je na parkiralitu za nastavnike izila iz auta, zauje veselo cvrkutanje ptica. Na nebu je sjalo sunce, puhao je blagi povjetarac, a na vokama su izbijali cvjetii neosporno se bliilo proljee. Pogled joj odluta na dvorac. Brljanu na zidovima sunce je podarilo gotovo srebrnu boju. Na drugom je katu bilo otvoreno nekoliko prozora iza kojih su dopirali prigueni glasovi nastavnika i uenika - nastava je bila u punom jeku. Kad je Laura ugledala prozor svoje sobe, osjeti toplinu oko srca - napokon se vratila kui. Mnogo ti hvala to si me doekao, Percy, ree Dna i posegne za torbom. Torba moe priekati, Lauro. Profesor Morgenstein nas oekuje. Juer naveer mi je rekao da te odvedem k njemu im se vratimo. Mora nam neto vano rei. Laura ostavi prtljagu u autu i krene za nastavnikom u park. Dok im je pod nogama kripao ljunak, uini joj se da je krajikom oka opazila neku sjenu. Brzo se okrene i pogleda prema kuli. No, tamo nije bilo nikoga. Pretpostavila je da ih slijedi Albin Ellerking, ali ni njega nije bilo. Vjerojatno se prevarila - ili je tajnoviti promatra ve nestao. Laura slegne ramenima i utke sustigne Percyja. Po golim granama stabala skakutale su sjenice i vrapci. Na trulom liu koje je prekrivalo travu, tu i tamo ulo se ukanje: oito su se prvi poljski mievi probudili iz zimskog sna. Trenutak kasnije nali su se pred kuicom profesora Morgensterna. Vrata su bila irom otvorena - kao da ih Aurelius jedva eka vidjeti. No, naslonja u dnevnoj sobi bio je prazan, a u kaminu nije gorjela vatra. 'udno', pomisli Laura. 'Inae nas je uvijek ovdje doekivao.' Percy je takoer izgledao iznenaeno. Gospodine ravnatelju? vikne on glasno. Profesore Morgenstem? Ali, Aurelius se nije javio. udno, promrmlja nastavnik. To mi je jako udno! Moda nas eka u uredu? Nastavnik podigne obrve. Zato bi nas ekao u uredu kad mi je rekao da te dovedem u njegovu kuu? Ne, Lauro - bojim se da mu se neto dogodilo!

Oboje krenu u potragu za profesorom. Iako su prevrnuli cijelu kuu, nije mu bilo ni traga. No, otkrili su neto zagonetno: u kupaonici su nedostajale osnovne higijenske potreptine: pasta za zube, etkica i sapun Nije bilo ni elja ni etke kojom je ravnatelj ukroivao svoju gustu grivu. Izgleda da je profesor otputovao, zaudi si Laura. Tako se doista ini. Percy kimne u znak odobravanja. Ali, to je potpuno iskljueno. Inae nam ne bi rekao da doemo k njemu. Laura se zamislila. Moda mu je neto iznenada iskisnulo? Upitajmo Pieselsteinicu. Pokuajmo, proguna Percy, iako se na njemu vidjelo da Laurinu pretpostavku ne smatra vjerojatnom. Pred Moregnstemovim se vratima sudare s inspektorom Bellheimom. to Vi radite ovdje? upita Percy iznenaeno. To sam ja upravo vas htio pitati, mrzovoljno odgovori policajac. Imali smo sastanak s ravnateljem. Bellheim je prouavao Percyja poput orla koji Vreba plijen. I? Percy slegne ramenima. Nije ovdje. To sam i mislio! Laura na njegovu licu opazi sarkastini osmijeh, a onda se inspektor namrti poput ljutitog buldoga. Zato to kaete? upita ga ona prijekorno. Zato to va dini gospodin ravnatelj ima dobar razlog za bijeg, zarei Bellheim. Glupost! Zato bi on takvo neto uinio? Laura je zvuala iznervirano. Sasvim je jednostavno, mlada gospoice: zato to smo dokazali da je on ubojica patera Dominikusa! to?! Ali, to nije istina - nikad! Inspektora nije smeo njen glasni protest. Istina je! Cijelo sam vrijeme to pretpostavljao - a sada napokon mogu i dokazati! Laura se osjeala kao da ju je netko akom udario posred lica. Zavrti joj se u glavi i pone drhtati cijelim tijelom. Profesor Morgenstern ubojica - to je bilo potpuno nemogue! Kao da njegov glas dolazi iz velike daljine, sluala je kako inspektor govori o rezultatima kriminalistike istrage. Strunjaci za daktiloskopiju usporedili su djelomini otisak na oruju sa sauvanim otiscima u centralnoj bazi podataka. Morgensternovi su otisci - koje su mu uzeli kad se javio u postaju - sto posto odgovarali otisku s oruja. Zato nema sumnje da je ravnatelj u ruci drao no! Budui da nismo nali tragove nijedne druge osobe, on mora biti ubojica! Percy je problijedio kao krpa. Ali... ja... ja... ne shvaam, promuca on. Aurelius nije sposoban poiniti takav gnjusni zloin! Nije rijetkost da se prevarimo u ljudima! Na grubom inspektorovom licu bio je

gotovo suosjeajan izraz. Pohlepa je od pradavnih vremena jak motiv zloina. Va profesor se zagledao u staru knjigu i zato... Glupost! Percy nabora elo i odluno odmahne glavom. Onda bi knjiga bila ovdje! Upravo emo to sada provjeriti, dragi moj. Ton Bellheimovog glasa bio je gotovo veseo. Trijumfalno naglasi: Moji kolege ve pretrauju ravnateljev ured. Nakon toga je na redu ova kuica. Ako se nisam gadno prevario, ovdje emo sigurno nai corpus delieti! Laura i Percy slijedili su inspektora do dvorca kad ih presretne Anton, Bellheimov revni pomaga. efe! Gospodine inspektore! povie on iz daljine i uzbueno zamae debelom knjigom. Laura je odmah naslutila koji je bio naslov knjige: 'Bratstvo Sedmorice'. 0, ne! Zar vam nisam rekao? Inspektor se okrene svom pomoniku koji je zadi hano dotrao do njih i pruio Bellheimu dokaz zamotan u plastinu vreicu. Gdje ste ju nali? U njegovom pisaem stolu, efe, objasni Anton kaljui. Najprije nismo nita otkrili, ni u uredu ni u tajnitvu. Iako smo sve detaljno pretresli. Bellheim zaueno nabora elo. Kako ste je onda nali? Antonovo se lice razvue u iroki osmijeh. Sasvim jednostavno, efe. Ve smo htjeli odustati kad sam primijetio da veliina ladica ne odgovara mjerama pisaeg stola. Ladice su bile mnogo krae. Izvukao sam ih - i otkrio skriveni pretinac. Bravo, Antone! Inspektor ga pohvalno potapa po ramenu. Dobar posao! Sto je jo bilo unutra? Pomonik odmahne glavom. Nita, samo knjiga! Odnesi je u laboratorij i pregledajte otiske prstiju i tragove krvi. Kad se Anton urno udaljio, inspektor se okrene prema Lauri i Percyju. Lice mu je odavalo zadovoljstvo. Razumijete li sada zato je gospodin ravnatelj nestao? On je inteligentan ovjek; zato mu je ve odavno postalo jasno da mu nikakve lai nee pomoi im identificiramo otisak prsta i naemo knjigu. Zato je odluio pobjei da bi izbjegao uhienje. Ali, to mu nee koristiti. Nai emo ga prije ili kasnije - u to sam sasvim siguran! Laura problijedi i u nevjeri ci pogleda inspektora. Bellheim ju je nepovjerljivo promatrao. Mislim da taj ovjek ne zasluuje tvoje suosjeanje. Umorstvo je teak zloin i zato mora biti priveden pravdi. Laura mu nije proturjeila. Zakorai prema inspektoru i prodorno ga pogleda. Naite profesora, zamoli ga ona. Naite ga to prije - molim Vas! Percy joj dobaci zaueni pogled. S lica mu se jasno moglo proitati: 'Jesi li poludjela?' Ne - Laura nije bila nimalo luda. Naprotiv: mozak joj je radio bolje nego ikada

prije. Znala je da e joj otac umrijeti ako se Aurelius Morgenstern ne pojavi. Prolo je tjedan dana, a voa uvara jo se uvijek nije pojavio. Policija mu jo uvijek nije ula u trag, iako je za njim bila raspisana tjeralica, a za njegovo hvatanje bila je odreena ak i nagrada. Iako je policija zamolila graane za pomo, nije bilo pouzdanog dokaza o njegovom boravitu.

U Ravensteinu je raspoloenje palo na niske grane. Aurelius Morgenstern je

svim uenicima bio drag. Nitko u internatu nije vjerovao da je poinio umorstvo i da je ubojica, iako su indicije protiv njega bile vrlo jake. Svi su se uenici brinuli za njega. Situacija je dovela do toga da je doktor Schwartz opet preuzeo vodstvo nad internatom - i nastavio tamo gdje je prije Boia stao. Ve u svojem prvom govoru naglasio je da se uenici moraju strogo pridravati kunog i kolskog reda. To je nedvosmisleno znailo da e se svaki prijestup opet tretirati na propisani nain. Sve dok on bude vodio Ravenstein. A njegov je samodopadni osmijeh jasno odavao da je bio vrsto uvjeren da e ga voditi dugo vremena. Bila je to zastraujua pomisao! Ali, ono to je bilo jo gore, proslava Ostare se nezaustavljivo pribliavala, .1 ni Laura ni nitko od ostalih uvara nisu znali gdje je skriven Kale svjetla. Jedini koji je znao gdje se skrovite nalazi bio je profesor Morgenstern. Upravo on! Nakon uzbudljivih dogaaja za vrijeme prologa zimskog solsticija, uvari su grozniavo razmiljali gdje bi mogli dobro sakriti Kale svjetla. Aurelius Morgenstern im je rekao da e skupocjeni pehar s Vodom ivota biti sigurniji ako za njegovo skrovite bude znalo to manje ljudi. Znao je da e ga se Tamni sigurno pokuati doepati svim sredstvima. Moda bi ak nekoga od uvara stavili na muke, samo da progovori. Upravo zbog toga bilo je bolje da nita ne znaju. Ono to ovjek ne zna, ne moe ni izrei. Taj je argument Percyja, Mary i Lauru uvjerio. Aurelius im je rekao da zna za jedno mjesto gdje e Kale biti na sigurnom. ak i ako Tamni saznaju za to skrovite, nee ga se moi domoi jer ga je ondje titila najjaa sila pod suncem. Zato su Kale svjetla odluili povjeriti profesoru i nijednom ga nisu pitali gdje je skriven. Zato i bi? Ionako im ne bi rekao. Lukas je bio zaprepaten. U nevjeri ci pogleda sestru. Ali - ako se Morgenstern ne pojavi na vrijeme, nee moi Kale svjetla odnijeti na Aventerru. Laura se ugrize za usnu i potreseno se zagleda u napeta lica prijatelja koji su se okupili u njenoj sobi. Tono, ree ona tiho. Moda Kale moemo nai i

bez njega. Ali, profesor je rekao da je na tom mjestu savreno siguran jer ga nitko ne moe otkriti. O, ne! uzvikne Kaja, a Lukas se snudi. Kevin, koji se leima naslonio na ormar, frustrirano puhne. Suosjeajno je gledao Lauru koja je vidljivo potitena sjedila na krevetu. Moda e policijska istraga biti uspjena, onda e ga brzo epati. Pritom se ohrabrujue osmjehne. Laura ga bijesno pogleda. epati? Lijepo si to rekao! Profesor nije zloinac! Sorry! Kevin zateeno uzdigne obrve. Nisam htio da tako zazvui. Samo se nadam, kao i ti, da e ga poli ija brzo nai. Zato bi morali intenzivno tragati za njim! dobaci Lukas. Ali, to nee uiniti jer Morgenstern ne pred stavlja nikakvu opasnost. Vjerojatno e mirno ekati dok ga sluajno ne uhvate. Imaju svo vrijeme svijeta. Alija nemam! Laura odluno skoi na noge i pogleda prijatelje. Zato se sami moramo za to pobrinu ti. Kaja, koja je prekrienih nogu sjedila na krevetu, iznenaeno digne glavu. Sami se pobrinuti? to time eli rei, Laura? Sasvim je jednostavno - mi emo potraiti profesora! Kevin je bio sumnjiav. To nema smisla. Ne misli valjda ozbiljno da emo mi otkriti neto vie nego policija? Laura ga vrsto pogleda. Tako je, odgovori ona hladno. Zato to oni polaze od potpuno krive pretpostavke.

Ne razumijem..., pone Kevin, ali mu Laura upadne u rije: Policija je uvjerena da je Morgenstern pobjegao da bi izbjegao uhienje. Ali, mi znamo da on nije ubojica - i zato nije imao razloga za bijeg. Ali, ipak je pobjegao! Kaja je bila vidljivo zbunjena. Ne razumijem zato. Laura zakoluta oima. Nije mogla vjerovati da netko moe tako sporo shvaati. Zato to ga je na to netko prisilio, ti pod-kiu! odgovori joj Lukas. Prisilio? Kako to? Laura ovoga puta nije suzdrala iznervirani uzdah. ovjee, Kajo - ne pravi se gluplja nego to jesi! Stvar je jasna: profesor Morgenstern je otet! Otet? Kaja napokon shvati i pocrveni. Pa naravno - to vam cijelo vrijeme govorim! Laura i Lukas se samo pogledaju i utke odmahnu glavom. Prijateljica im je ponekad stvarno bila nemogua. inilo se da Kevin jo uvijek nije bio uvjeren. ao mi je, Laura, ali ne mogu se sloiti s tobom. Zanemarila si jednu vanu injenicu. A to bi bilo? Sama si rekla da je Aurelius sa sobom uzeo svoju kozmetiku. Da je otet, to sigurno ne bi uinio! Naravno da ne! Laura mu dobaci nestrpljivi shvati - ve-jednom pogled. Tamni su to uredili da izgleda kao da je pobjegao. Ali, zato? Na Kevinu se nije moglo vidjeti je li se naljutio ili nije. to bi imali od toga? Lukas opet pritekne sestri u pomo. To si ve i sam morao shvatiti, ti pod-kiu, ree on autoritativno. Navodni bijeg potkrepljuje sumnju protiv profesora i smanjuje mu anse ako doe do suenja. Osim toga nitko od profesorova nestanka ne bi profitirao vise nego Tamni. Quintus opet moe vladati kako mu se svidi i svima nam zagoravati ivot... ... a osim toga, bez Aureliusa ja ne mogu na vrije me stii do Kalea! objasni Laura. Sigurno su nekako saznali da samo ravnatelj zna gdje je skriven. Prijatelji se zamiljeno zagledaju pred sebe. Na trenutak zavlada tiina, tako da se ulo samo veselo cvrkutanje ptica iz parka. O, ne! Kakav peh! uzvikne nakon nekog vremena Kaja. to da radimo? Ve sam vam rekla! ree nestrpljivo Laura. Moramo saznati to se dogod ilo u noi kad je profesor nestao. Ako je moja pretpostavka tona, Aurelius nije otiao svojevoljno. Vjerojatno se borio i zvao u pomo. Mogue je da ga je netko uo ili primijetio neto sumnjivo. Laurina nada da e joj se Percy i gospoica Mary pridruiti u potrazi nije se ostvarila. Doktor Schwartz ih je zatrpao dodatnim poslom tako da nisu imali gotovo ni minute slobodnog vremena pa su prijatelji bili pri siljeni sami krenuti u akciju.

U vrlo kratkom vremenu ispitali su sve Ravensteince, ali te noi nitko nije primijetio nita neobino. Iako su popriali gotovo sa svim nastavnicima, uenicima i zaposlenicima, nijedan im nije rekao nita korisno. Prijatelji su ve htjeli odustati kad ih je Attila Morduk ipak doveo na obeavajui trag. Laura i Lukas su domara potraili u njegovoj kolibici. Laura si nije mogla pomoi: kad god taj elavac nije bio uobiajeno namrten, podsjeao ju je na Shreka, dobroudno udovite. Posebno kad bi se djetinjasto osmjehnuo, kao u tom trenutku, dok mu je njegova boa Cleopatra plazila preko ramena i palucala mu jezikom pored nosa. Morduk se odjednom udari po elu. Ba sam glup, ree on uzbueno. Sada kad me pitate, sjeam se da sam te noi doista primijetio neto neuobiajeno. Da? Laura ga napeto pogleda. to to? Te sam noi morao izai. Bilo je izmeu tri i etiri sata ujutro. Zato si izaao? elavac se smeteno nasmijei. Zbog sir Bourbona. Te je noi bio jako nemiran. Laura se zaudi. Sir Bourbon? Attilin osmijeh postane jo iri. Moj aligator. Prije je pripadao jednom pecaru sa Floride koji mu je davao da pije rakiju. Zato sir Bourbon ponekad poludi. Posebno kad je pun mjesec. Ali, kad ga odvedem u etnju, obino se smiri. Znai, neto si primijetio za vrijeme etnje? Morduk kimne glavom. Bila je svijetla no i sve sam dobro vidio. Osim profesorove kue. Zato to je oko nje lebdio gusti oblak magle. I to ti se uinilo neobinim? Da... to jest, ne... u svakom sluaju, tada jo ne. Ali, to vie o tome razmiljam, to mi se udnijim ini. Domar nabora elo i uzdigne kaiprst. Mora vam bili jasno: uvijek kad se na ovom prostru spusti magla, podigne se iz doline i prvo doe do moje kolibice pa tek onda do parka u kojemu je Aureliusova kua. Tako je ve stoljeima - samo je te noi bilo drukije. A zato? Upravo se to i ja pitam. Laura se udila. Je li to sve? Mislim da jest, odgovori Attila Morduk i strastveno cmokne Cleopatru usred plosnatog nosa. Laura i Lukas su ve htjeli ustati kad se domar jo neega sjeti. Trenutak, ree on i zamiljeno se zagleda u daljinu. Ako se dobro sjeam, bilo je jo neto. U Lauri se probudila radoznalost. Neto neobino? Da. Nedugo prije nego to sam se vratio u kuu, vidio sam kako je cestom proao auto. To se u to doba noi rijetko dogaa. Gotovo nikad. Auto? Laura brzo pogleda brata. Jesi li ga dobro vidio?

Jesam. Dodue, bilo je usred noi, ali mjesec je dobro osvjetljavao cestu. Bio je to teretni kamion. Jasno sam vidio boju: bio je crn. Crn kao katran!

Kad je Marius Leander zauo korake koji su odzvanjali u hodniku tamnice, naglo
se trgne. Ne! Ne opet! Hoe li grozna tortura opet poeti? Furhur g a j e duga dva mjeseca podvrgavao smrtnoj ukoenosti, a onda iznenada prestao. emu ta iznenadna promjena? No, furhur mu nije dao nikakvo objanjenje, ve je lamo ravnoduno slegnuo ramenima i otiao iz elije. Otada je Marius Leander bio pod stalnom prismotrom. Trioktidi ga ni na trenutak nisu isputali iz vida. Na novo putovanje snovima nije mogao ni pomisliti. Koraci su se pribliili. Visoki tamniar skoi sa stolice i stane u stav mirno. Kad je Borboron stupio pred vrata, Marius s olakanjem ustvrdi da je doao sam. Nije bilo ni guterolike ene ni furhura. Trioktid drui otvori vrata i voa Tamnih sila ue u eliju Mariusa Leandera. Kad je priao njegovom leaj u, Marius ga s iekivanjem pogleda. Vara li se - ili je oko tankih usana Crnoga kneza zatitrao osmijeh? to... to hoete? upita Marius nepovjerljivo. Tamni se nasmijei. Nita. Htio sam samo vidjeti je li ti dobro. Marius nije vjerovao vlastitim uima. Je li doista rekao je li ti dobro? Kakvo cinino pitanje! odvrati mu on mrzovoljno. Kako mi moe biti dobro kad me drite zatoenog u ovoj rupi ! Crni se knez ponovno nasmijei. Strpljenja! ree on. Obeao sam tvojoj keri da u te osloboditi. to? Marius Leander ga zbunjeno pogleda. Je li Laura dospjela u zarobljenitvo? Poludio je od zabrinutosti kad je Lauru vidio u Tamnoj utvrdi. A sada je taj zli izrod rekao da e ga osloboditi? Neustraivo pogleda Borborona. Ionako vie nije imao to izgubiti. Laete, ree on. Zato biste im pustili? Jer je tvoja ker obeala da e Kale svjetla zamijeniti za tebe! Nikada! Marius Leander skoi na noge i zatetura od uzbuenja. Tako neto Laura ne bi nikada u i n i l a . Ona je Ratnica svjetla i veliku zadau koja joj je povjerena nikada ne bi izdala! Zna da bi u tom sluaju na svijet bio osuen na propast! Moe biti. Crni se knez jo uvijek smijeio. No ipak, dala mi je obeanje. A ti zna to to znai? Naravno! Mariusove su usne zadrhtale. Mi. Ratnici svjetla, obvezali smo se

da emo uvijek drali svoju rije. Za razliku od vas, kojima je doputena borba svim sredstvima! Borboron se naceri. To odraava nau bit - zato je ljudima tako primamljivo da nam se prikljue. initi zlo je vrlo jednostavno. Ali, vama... Opet se naceri, a onda znaajno zauti. Samo se vi rugajte, ree Marius Leander. Mi emo na kraju ipak pobijediti. A ja nikada neu povjerovati da vam je Laura dala svoju rije! Neemo se svaati. Crni knez gotovo s ljubavlju pogleda zarobljenika. Proslava Ostare se blii - a onda emo vidjeti tko je od nas dvojice u pravu. Do tada ti se nee nita dogoditi. Tvoja te ker mora prepoznati kad se napokon naete licem u lice!

Attilin opis nije ostavio mjesta za sumnju. Crno je vozilo moralo biti onaj isti
kamion koji je Laura ve vie puta vidjela. Teretni kamion koji je pokuao pregaziti patera Dominikusa i koji je Percyjev auto pokuao izgurati sa ceste na putu prema samostanu. Napokon neki korisni trag! ree ona s olakanjem. Lukas sumnjiavo iskrivi lice. Ne znam koliko nam to pomae. Od poetka nam je bilo jasno da su u ovaj sluaj umijeani Tamni - ili? Tako je. Laura prodorno pogleda brata. Ali, sada znamo da su profesora vjerojatno odvezli u tom autu. Znai, policija bi mu pomou crnoga teretnog kamiona mogla ui u trag. Misli da e policija povjerovati u tu priu? Attila Morduk skeptino pogleda Lauru dok mu se Cleopatra ovijala oko vrata. Prijateljski je osmijeh iezao s njegova lica, koje je opet postalo namrteno. Izgledao je poput voe bande Hells-Angelsa. Vjerojatno nee! Laura je izgledala zateeno. Ali, svejedno u Bellheimu rei za nau sumnju, ak i ako nita ne poduzme. Bravo! ree sarkastino Attila i poea se po glavi. Znate to ne razumijem? Kakve to veze ima s tom udnom maglom koju sam vidio? Maglom? Laura brzo posegne u dep i iz njega izvue malu staklenu boicu. Kad je otvorila ep, iz unutranjosti se ulo samo tiho hrkanje. Preko lica joj preleti veseli osmijeh, a onda kaiprstom pokuca po boici. Rauenhauch! Probudi se, spavalice! Zauje se duboko zijevanje. Tada se iz boice izvije bijeli dim koji je postajao sve gui sve dok se nije formirao u veliki oblak magle. Iz nje se zauje aptajui glas: to elite, gospodarice, to od mene elite? Reci mi, Rauenhauch, postoji li mnogo bia popni tebe? Broj moje brae legija je, gospodarice, legija je, i ima nas od poetka vremena, od poetka vremena ima nas. inilo se da Attilu Morduka udesna maglica nimalo nije iznenadila. Pratio je njihov razgovor kao da se radi o najnormalnijoj stvari na svijetu.

I vi uvijek morate sluiti svojoj gospodarici, nastavi djevojica, bez obzira na to to od vas zatrai? Tako je gospodarice, tako je! Znai, vi ne sluite samo Svjetlu, ve pomaete i Tamnim silama? Svakome tko nas posjeduje, gospodarice, posjeduje, njemu sluiti moramo, sluiti moramo. Nije na nama da sudimo, nama da sudimo. To sam i mislila! Laura se okrene i namrteno se zagleda pred sebe. aptajui se glas ponovno javi: Mogu li za Vas jo to uiniti, gospodarice, jo Sto uiniti? Hm. Djevojica se zbunjeno prene iz svojih misli. Ne, hvala, Rauenhauch. Moe se povui. Dok se Saptajua maglica uvlaila u svoju bocu, zauje se glasno zijevanje. Laura je opet zaepi, stavi boicu u dep i okrene se prijateljima. Oito su se Tamni ovoga puta posluili Saptajuom maglicom... Toga sam se i sam trebao sjetiti, zabrunda Attila. Aurelius mi je jo prije nekoliko stoljea govorio o tim maglicama. ... a pomou oblaka magle mogli su Morgensterna

neopaeno odvui u auto. Zato nitko nije primijetio n i t a sumnjivo! Iznenada se Laurine oi raire i ona problijedi kao krpa. Ne! uzvikne ona. O, Boe! Lukas zaueno pogleda sestru. to je bilo? to ti je? Palo mi je na pamet neto uasno: to ako Tamni muenjem pokuaju natjerati profesora da progovori? Ilo su to pokuali s Kaj om i sa mnom u muionici! Nee se usuditi, Laura. Attila Morduk uvjereno odmahne glavom. Osim toga, to ne bi imalo svrhe. Aurelius posjeduje pradavnu mudrost uvara i zna sve trikove i smicalice, tako da njegovu volju ne moe slomiti nikakvo muenje! Usprkos tome! Laurina je zabrinutost gotovo prerasla u bijes. Ali, to ako doktor Schwartz i Pinky ovoga puta dobiju pojaanje s Aventerre? Zar to nije mogue? Attila Morduk na to nije imao odgovor, iako je ve vie od stotinu trideset i est godina bio u slubi Svjetla. Nije mogao zanijekati Laurinu tvrdnju: Tamni su doista mogli dobiti pomo s Aventerre. U kakvom obliku, to Attila nije mogao znati. A Laura pogotovo ne. Zato nitko od njih nije mogao pretpostaviti da e se Laura uskoro nai u smrtnoj opasnosti.

Dvadeset peto poglavlje

* Glasnik

Svjetla

Crni knez sjedne na svoj tron i zadovoljno se nasmijei. Syrin mu prui pehar s vinom. Zar ne elite..., zapone ona, ali Borboron joj upadne u rije. Zna da ne drim mnogo do tih stvari. Pravi uitak ne lei u stvarima ko je su prole, ve u buduem trijumfu. A as mog trijumfa se pribliava, Syrin! Znai, jo ste uvijek vrsto uvjereni da e Vam ta djevojica predati Kale? Naravno! Lauri Leander ne preostaje nikakav drugi izbor! I doista ete osloboditi njenog oca? Naravno da neu! Borboronov jezivi smijeh odjekne dvoranom, a oi mu bijesnu poput paklenske vatre. Pa nisam budala! im budem imao Kale u rukama, ubit u Lauru i njenog oca! Kameleonka zbunjeno pogleda Crnog kneza. Ali, nee Vam predati Kale dok joj ne oslobodite oca. A tada vie neete moi sprijeiti njihov bijeg. Sve dok su vrata izmeu svjetova otvorena, zabranjeno je u Dolini vremena provoditi nasilje. To ja vrlo dobro znam! Na Borboronovu se licu pojavi ljutit izraz. Sve sam dobro isplanirao. Vidjet e, Syrin: moj plan e uspjeti - uz tvoju pomo! Crni knez ponovno prasne u smijeh koji je bio tako jezovit da se ak i kameleonka stresla.

Odlazak na policiju pokazao se kao potpuni promaaj. Laura je imala sree da ju je

inspektor Bellheim uope primio i da ju je imao vremena sasluati u svom malom uredu. Kad je zavrila s priom, policajac je samo s dosadom odmahnuo rukom. ao mi je, ali to to si mi ispriala nita ne mijenja na stvari. Ali... Bellheim je odluno prekine. ini se da zaboravlja jednu stvar: mi ne sumnjiimo profesora za umorstvo -ve imamo vrste dokaze da je on ubojica! ree on arogantno. Laura mu je s lakoom proitala misli. 'to si to derite umilja?' prolazilo mu je kroz glavu. 'Ona nema pojma! Prvo neka odraste, a onda moe priati to hoe!' Laura osjeti kako u njoj raste bijes i morala se suzdrati da ne prasne na njega. Taj prepotentni pametnjakovi! t o j e on mislio, tko je?

Bellheim se pravio da ne primjeuje Laurinu ljutnju. Bezbrino je nastavio: ak ako i uzmemo u obzir da je kamion koji je domar navodno vidio, doista taj ozloglaeni teretni kamion iz Hinterthura - za to nema ni najmanjeg dokaza! - to nam uope ne pomae. Naprotiv! Na usnama bradatog mukarca odjednom se pojavi samozadovoljni osmijeh. Ustane, obie pisai stol i sjedne na njegov rub ravno pred Laurom. Zamolio sam kolege iz Hinterthura da mi poalju tvoju izjavu koju si dala nakon paterove nesree. Djevojica prkosno upita: Da, i? Bellheim se nije potrudio sakriti injenicu da ga cijela situacija zabavlja. Ma, molim te, Laura: auto koji krene bez vozaa, to je jednostavno - smijeno! Laura uzrujano skoi na noge. Nije mogla dopustili da joj se tako besramno ruga! Mislite to hoete! povie ona, a onda neto mirnijim tonom nastavi: Dokazat u Vam da to nisam umislila. A dokazat u i to da je profesor Morgenstern nevin! Inspektor se svisoka naceri. Uivaj ! ree on. I elim ti puno uspjeha! Raunajte na to! odvrati mu odluno Laura i izae iz ureda.

Kad je u uionicu stupila pratilja doktora Schwartza, 7.b razredom prolomi se

amor. O, ne! uzvikne Kaja, a Magda Schneider uzdahne: O, Boe, ime smo ovo zasluili? Laura nije rekla ni rijei. Kad je ugledala nastavnicu, ostala je bez rijei: bila je to Rebekka Taxus. Od svih ljudi, ba Pinky ! ena s jarkocrvenim dreadlocksima pravila se da uope nije primijetila negodovanje uenika. Uzdignute je glave stala za katedru, spustila aktovku i obratila se razredu. Kao to ssigurno znate, doktor Sschwartz je trenutno zaokupljen drugim posslovima. Zato me je zamolio da ga zamijenim na nasstavi. S usiljenim osmijehom pogleda po razredu. Veliko m i j e zadovoljsstvo

to u vam do daljnjega predavati kemiju. Vidim da se i vi tome neopissivo vesselite. Naravno, o veselju nije bilo ni govora. Gledala su je samo namrtena lica i nitko nije bio raspoloen za smjekanje. Osim Pritavog Paula, naravno. On se tako blesavo cerio, kao da je upravo osvojio dravno prvenstvo u ulizivanju. Oita potitenost koja je obuzela razred nije Pinky ni najmanje smetala. Sudei po njenom pakosnom izrazu lica, inilo se da je to ak i zabavlja. Laura Leander, htjela ssam te pitati jessi li u meuvremenu ozdravila? Nastavnica doeta do Laurinog stola i prodorno se zagleda u nju. Miris njenog mrtvakog parfema bio je gotovo nepodnoljiv. Vjerojatno je udvostruila svoju uobiajenu dozu ili se kupala u tom smradu', pomisli Laura. Bilo kako bilo, pljesnivi joj je smrad tipao nos i draio joj grlo, tako da joj je skoro pozlilo. No, nije dopustila da Taxusica to primijeti i dobacila joj je izazivaki pogled. 'Ne misli da te se bojim!' prenijela joj je u mislima. Na Pinkynom se licu nije vidjelo je li shvatila poruku. Dok ssi bila bolessna, propusstila ssi veliki dio nasstave, zar ne? upita ona s primjetnim interesom. Tako je, odgovori Laura hladno. Jako mi te je ao. Jako, jako ao! Rebekkino je glumatanje bilo gotovo savreno. inilo se kao da doista suosjea s njom. No, odao ju je zluradi sjaj u oima. Nadam sse da e to usspjeti nadoknaditi? Laura osjeti poriv da joj neto opsuje, ali Pinky joj je ipak bila nastavnica i zato se suzdri. Hvala, ree ona suho. Ne morate se brinuti za mene. To mi je drago. Rebekka se naceri poput krokodila kad vreba bespomonu rtvu. Naime, ao mi je zbog jo neega... Teatralno zakoluta oima pa nastavi: ... ali, moram ve za ssljedei tjedan zakazati tesst. Quintuss... ovaj... doktor Sschwartz je tako predvidio u ssvom nasstavnom planu i programu. Toan datum bi bio... hm... Zamiljeno se uhvati za elo. Trenutak, moram to na brzinu provjeriti u dnevniku. Prije nego to je krenula prema katedri, dobaci Lauri pakostan pogled - u tom trenutku djevojici postane jasno da je sasvim dobro znala kad je zakazan ispit. Taxusica je cijelu tu bijednu scenu izvodila da joj se naruga. A to je znailo da e test iz kemije biti na onaj vani, sasvim odreeni dan. Naravno! Lauri se na tu pomisao zavrti u glavi. Kako su Tamne sile pokvarene i podle! Pinky otvori aktovku, izvue rokovnik i otvori ga. A, da, evo ga: tesst e sse odrati... hm... dvadesset i prvog! Spusti kalendar i naizgled zamiljeno zagleda se u daljinu. Dvadesset i prvog, dvadesset i prvog? promrmlja ona. Nije li taj dan zbog neega posseban? Ruka Pritavog Paula brzo se podigne u zrak. Pinky ga nagradi zahvalnim osmijehom. Molim, Paule?

Dvadeset i prvog oujka poinje proljee, gospoo Taxus! zakrijeti Paul vano, kao da je izrekao otkrie vrijedno Nobel ove nagrade. Ma nemoj mi rei, ulizico! sikne pakosno Kaja. Moda je to dan kada e ti dobiti zasluene batine! Tono, Paule, vrlo dobro! pohvali ga Pinky, a onda se opet zamisli. Ah, na taj je dan bilo jo neto ega sse ssad ne mogu tono ssjetiti. t o j e to bilo? Ispljuni to ve jednom, kravo glupa! Laura vie nije mogla suzdravati bijes. Reci ve jednom! Taxusica stisne oi i izazivaki pogleda djevojicu - naravno, proitala joj je misli. Zadovoljno se nasmijei. Ah, pa da! uzvikne ona kao da se neega iznenada sjetila. Dvadesset i prvog oujka ssu sstari Kelti i Germani sslavili Osstaru. Moe li mi moda netko objassniti to je to? Pogledom je prelazila po razredu podmuklo poput hijene. No, nitko se od uenika nije javio. ak ni Pritavi Paul. Pinkyn se pogled napokon zaustavi na Lauri. Moe li mi moda ti rei? upita ona medenim glasom. Zna li moda zato je ta prosslava Osstare tako vana? Laura osjeti kako se u njoj budi neobuzdani bijes. Puls joj se ubrzao, a krv joj je gotovo ujno kolala ilama. To je bilo jednostavno previe! Bijesno spremi stvari sa stola i skoi na noge. Ne radi gluposti! upozori je Kaj a, ali Laura je ve krenula prema vratima. Sstani ili e dobiti ukor! sikne Pinky. No, Laura vie nije mogla vidjeti pakosni osmijeh koji se nastavnici pojavio na usnama jer je ve izala na hodnik i zalupila vratima uionice.

Crvena smrt odmahne glavom i prezirno se nasmijei. Kako su ljudi bili glupi i
kako ih se lako moglo zavarati! Kako su se malo promijenili tijekom stoljea. Jo je uvijek veina ljudi imala samo jedan cilj u svojim bijednim ivotima: obogatiti se. Ljudi su se svim silama pokuavali domoi bogatstva i to ih je inilo lakim rtvama. Bilo je dovoljno dobaciti im nekoliko novia - i postali bi spremni na sve. ak i na izdaju onih koji su im vjerovali. A to je bilo najgore to je na Zemlji postojalo. ak je i Crvena smrt tako mislila. Kao da e novac i posjedi biti vani kada stigne Sudnji dan! Kada se svi dugovi iz ivota ponu zbrajati. Tada e biti prekasno za kajanje! Nita se vie nee moi popraviti i nikakav novac nee moi izbrisati dugove. Ali, o tome u svojoj po hlepi nitko nije razmiljao. O tome nitko od njih nije razmiljao! Na licu mu se pojavi zluradi osmijeh. U biti, mogao je razumjeti ljude. Ni on sam nije bio drukiji - onda, u davno prolom vremenu. Bio je isto tako glup i pohlepan. Jednostavno nije znao za bolje - i nikada o tome nije razmiljao. Ali, otada je tako

esto elio da se vrati i da sve promijeni. Da sve napravi drukije i da konano nae svoj mir. No, ono to je ve jedanput zapisano u Knjizi ivota, vie se ne moe izbrisati i svatko je osuen na to da sam snosi posljedice svojih djela. Zauvijek -nitko to nije znao bolje od Crvene smrti. U tom trenutku ugleda djevojicu koja je istrala iz dvorca. Brzo se povue, sakrije iza gustoga grma kupine i pogleda za njom. Trala j e prema jezeru. 'udno', pomisli on. 'Jo uvijek ima nastavu.' Znao je napamet Laurin raspored sati. Kao i gotovo sve o njoj. 'to e u ovo doba na jezeru?' Crvena smrt je odlui slijediti. Naposljetku, sve to

su inili, inili su zbog nje, i zato nije moglo tetiti da je dri na oku. Ili, ako bude potrebno, ak... Na tu se pomisao na njegovu mrtvaki blijedom licu opet pojavio pakosni osmijeh. 'Sve je to tako nepravedno! Tako prokleto nepravedno!' Laura je bijesno bacala kamenie u jezero. Plosnati se kameni odbio od povrine vode i dva... tri... etiri... pet... est puta odskoio na suncem obasjanom Vjetijem jezeru. Za Lauru je to bio novi rekord -iako ga uope nije namjeravala postaviti. Djevojica sjedne na povaljeno deblo na obali, rukama obujmi lice i zagleda se u jezero. Oujsko je sunce plavosivu vodu posipalo srebrnkastim pjegama. U gustoj su trsci kvakale patke, a areni je vodomar uranjao u jezero traei hranu. Pogled na gustim raslinjem obrasli otok usred jezera ispunio je Lauru jo veim bijesom. Za tjedan dana e se u njegovom sreditu otvoriti arobna vrata pomou kojih je mogla stii na Aventerru. Nestrpljivo je iekivala taj dan na koji e Kale svjetla konano moi odnijeti u svijet mitova. Ali, sada je sve postalo neizvjesno. Zagonetni profesorov nestanak bitno je promijenio situaciju. Laura izmom ljutito iskopa rupu u vlanom pijesku na obali. Tamni su to zbilja lukavo smislili - to im se mora priznati ! Laura osjeti kako u njoj raste oajanje i odjednom osjeti poriv za plakanjem. Na oi su joj navrle suze, a onda je jedan glasni zvuk navede da iznenaeno pod igne pogled. inilo se da velianstveni zov dopire s visine.

I doista: visoko gore na nebeskom plavetnilu, iznad Vjetijeg jezera kruila je velianstvena ptica. Laura ju nije mogla tono raspoznati jer ju je zasljepljivalo sunce. Vidjela je samo ogromnu sjenu na nebu. Sudei po veli ini i obliku, radilo se o orlu. Iako Laura u okolici Ravensteina nikada prije nije primijetila takvu pticu grabljivicu, bila je u to sasvim sigurna. Impozantna je ptica rairenih krila mirno kruila na plavome nebu. inila se poput glasnika iz stranog svijeta. Zrakom se ponovno prolomi njezin zov - i Lauri odjednom pomisli na oca. Tata. Tata koji eka da mu doe pomoi. Koji se uzda u to da e ona ispuniti svoju zadau. Da nee izgubiti hrabrost! U istom trenutku ona shvati da je gotovo sve uinili pogreno. Ve je bila na rubu oaja i bila mu se spremna pasivno prepustiti, a time bi Tamni sigurno postigli svoj cilj. Jer protivnik koji izgubi hrabrost, slab je protivnik koji vie ne predstavlja pravu opasnost. Laura obrie suze. Kako je mogla biti tako maloduna! Kako je mogla zaboraviti to ju je otac jo od djetinjstva uio: Gubi samo onaj koji odustane. Laura se uspravi, a njene plave oi odluno bijesnu. Ne, nee se tako lako predati - sve dok postoji i najmanja ansa. Jo uvijek joj je ostalo sedam dana - i iskoristit e ih da nae Kale. Iako nije imala pojma gdje da pone s potragom. Nitko je od Tamnih nee moi zaustaviti u namjeri da ispuni svoju zadau. Iznenada je obuzme osjeaj nelagode koji je ubode u srce poput usijanog eljeza.

Netko je bio u blizini! Tono iza nje. Laura za leima osjeti vrui dah, a na rame joj se spusti neija ruka. uvar svjetla stajao je kraj prozora u glavnoj dvorani Hellunyata i promatrao Calderansku visoravan. Njena se Trava aptaica srebrnkasto sjajila. Pastoralnu umu na zapadu i malu bjelogorinu umu ispred Pljesnive movare ukrasilo je novo zelenilo. Kroz otvoreni prozor dopiralo je veselo cvrkutanje ptica. Elysion se nasmijei. Priroda se budila. Na poljima i rudinama, u umama i gajevima raao se novi ivot. Sve se vie bliila proslava Ostare. Dan kada e djevojica na Aventerru donijeti Kale svjetla. Vrata glavne dvorane naglo se otvore. Ue vitez Paravain i zabrinuta lica pouri

prema gospodaru. Elysion se okrene i upitno pogleda vou svoje tjelesne garde. to se dogodilo, Paravaine? Bijeli se vitez nakloni. Nai su se izvidnici vratili, gospodaru. Kau da se u Tamnoj utvrdi dogaaju sumnjive stvari. Borboron je neuobiajeno dobro raspoloen i skuplja nove sljedbenike po cijeloj zemlji. Pria se da se broj njegovih Crnih ratnika udvostruio. uvar svjetla ga zabrinuto pogleda, a bore na elu mu se prodube. I to iz toga zakljuuje? Bojim se da opet smilja neko zlo. Sve upuuje na to da se pokuava domoi Kalea svjetla da bi na taj nain postao daleko moniji od nas. Elysion zamiljeno nagne sijedu glavu. To i nije neka novost. Crni knez od poetka vremena udi za Kaleom, a isto tako dugo nas pokuava unititi... Ali njegovi izgledi nikada nisu bili bolji nego sad! upadne mu vitez u rije. uvar svjetla ga zapanjeno pogleda. Kako to? Nai su pijuni saznali da je djevojica, Laura, prije nekoliko tjedana bila na putovanju snovima u Tamnoj utvrdi. uvar svjetla zamiljeno kimne glavom. Nasluivao sam to! ree on. Oito se htjela uvjeriti da joj je otac jo uvijek iv. Oprosti to te prekidam - ali jesi li izvrio moj nalog? Paravain kimne. Naravno, gospodaru. im je svanulo, poslao sam Zavitlanu strijelu na put koji je pozna 1 samo uvaru arobnih vrata i koji vodi na ovjeju zvijezdu! Dobro! Vrlo dobro! Starac se nasmijei. Iako se Zavitlana strijela ne smije mijeati u tamonje dogaaje, njegova e pojava djevojici podariti novu snagu, vjeruj mi! Paravain ne odgovori. No, izraz njegova lica odavao je da ni izdaleka ne dijeli gospodarov optimizam. Prekinuo sam te, nastavi Elysion. to si mi jo htio rei? Pretpostavljam da je Laura za vrijeme boravka u Tamnoj utvrdi pala u Borboronove ake i da ju je on ucijenio oevim ivotom kako bi mu donijela Kale. Vladar Svjetla se okrene. Suneve zrake koje su ulazile kroz prozor obasjavale su njegovu sijedu kosu. Kad je pogledao viteza, na njegovom se naboranom licu ocrtavala duboka zabrinutost. I? to predlae? Trebali bismo ih napasti, gospodaru! Na to ne raunaju, a to e nam pomoi da ih pobijedimo. Onda emo moi osloboditi Laurinog oca, Alienor i Silvana. Elysionovo je lice odavalo bezgraninu zapanjenost. Trebali bismo ih napasti? Da. Ali, ako pribjegnemo nasilju, nismo nita bolji od n j i h ! Nemamo izbora. Moramo im se suprostaviti prije nego to prisvoje Kale i pregaze nas!

eli da se koristimo istim sredstvima kao i oni? Da posegnemo za maem i potajno ih napadnemo? Po emu se onda razlikujemo od njih? Moda bismo na taj nain ak i pobijedili. Ali moda i ne bismo. No, jedno je sigurno: prolit e se mnogo krvi, a nebrojeni e ljudi izgubiti ivot. Koja je pobjeda toga vrijedna? Reci mi, Paravaine! Bijeli je vitez nakratko izdrao gospodarov pogled, ali onda posramljeno pogne glavu. uvar svjetla mu njeno stavi ruku na rame. Razumijem te, ali vjeruj mi, to sigurno nije pravi nain. ak i ako je tvoja pretpostavka tona - bude li Laura vjerovala u snagu Svjetla, uspjet e izvriti svoju zadau. Makar joj se inila nerjeivom! L aura vrisne, skoi na noge, okrene se - i ugleda iznenaeno djeako lice. Laura? Alarik je bio tako iznenaen da mu je cijelo lice izgledalo poput velikog upitnika. to je bilo? Djevojica duboko udahne. Od straha je gotovo ostala bez daha. to je bilo? ponovi Laura prijekorno nakon to je dola do daha i kad joj se puls smirio. Skoro si me nasmrt prestraio! Ali, morala si me uti. Dojahao sam. Kad je vidio da ovdje sjedi, moj je konj glasno zarzao! Pritom pogleda osedlanog konja koji je stajao nekoliko metara dalje i nemirno strugao kopitima. udno. Nisam ula nita; ni Lauru ni tebe. Onda si gluha. Ili si tako bila utonula u misli da nita oko sebe nisi primjeivala. Tako je - zagledala sam se u orla! Orla? Kojeg orla? Na Laurinu se licu pojavi osmijeh. Sad se pitam tko je od nas dvoje gluh. Morao si uti njegov zov. Pogledaj ga! Pritom isprui ruku prema nebu - ali tamo orla vie nije bilo. Ogromna je ptica nestala. Laura se zaueno zagleda u nebo, ali iako na njemu nije bilo ni oblaka, orlu nije bilo ni traga. Laura spusti ruku i otvorenih se usta zagleda pred sebe. Neobino. Dobro je vidjela orla! Barem njegovu siluetu. I ula je njegove krikove. Jasno i glasno! Nije bilo mogue da je jednostavno ispario! Tijek njenih misli prekine Alarikovo pitanje. to si vidjela, Laura? iji si zov ula? Ti... ti nita nisi uo? Nisam, ba nita. Ako izuzme patke i Lottu, naravno. Hm, proguna Laura zamiljeno. 'Jesam li to doista samo umislila? Haluciniram li?' Uzrujano nabora elo i upitno pogleda Alarika. to... hm... to te dovodi u Ravenstein? Ovamo sigurno nisi doao bez razloga? Djeak se nasmijei. Htio sam te neto pitati. Neto mi je palo na pamet.

Zbilja? Zato me jednostavno nisi nazvao? Nazvao? Alarik je pogleda kao da je rekla neto na stranom jeziku. 'Ba sam idiot!' proe Lauri kroz glavu. 'Telefoni su a Aventerri vjerojatno potpuno nepoznati.' Ma u redu je, ree ona brzo. to si me htio pitali? t o j e sef, Laura? inilo se da ju je to banalno pitanje zaudilo. U nevjerici pogleda plavokosog djeaka. to? to je sef? ponovi djeak mirno i spusti se na deblo. Preao si cijeli ovaj put samo da me to pita? Alarik kimne glavom. Naravno. Bio bih ti vrlo zahvalan kad bi mi odgovorila. Ne shvaam! Laura gotovo suosjeajno odmahne glavom i sjedne pored djeaka. Sef nije nita drugo nego elini ormar u kojemu se uva novac ili vrijedni predmeti, objasni ona. Kako bi stvari bile sigurne od krae. Preko Alarikova lica preleti znalaki osmijeh. To sam i mislio, promrmlja on zamiljeno. to si mislio? upita Laura zbunjeno. I zato me to uope pita? Djeak se nasmijei. Strpljenja, Laura! Strpljenje je majka uspjeha, kako je uvijek govorila moja baka!

Djevojica zakoluta oima. Alarik se pravio pametan kao i Lukas. A drugi Lukas joj zbilja nije trebao! Djeak nastavi: Sjetio sam se jedne opaske patera Dominikusa, objasni on. Ka,d me je profesor doveo u samostan. to je rekao? Djevojica ga uzbueno pogleda. Reci ve jednom, nemoj da ti svaku rije moram izvlaiti klijetima! Kad je profesor upitao patera gdje me moe smjestiti, Dominikus mu se znaajno nasmijeio i odgovorio: 'U sef ne bi stao, zato se moram neega drugoga sjetiti.' I? Tada nisam pridavao posebnu vanost njegovim rijeima. Pojam sefa mi je bio potpuno nepoznat - ali, sada sve vidim u potpuno drukijem svjetlu. Zato to sada zna to je sef? Da - i zato to znam da je Morgenstern bio taj koji je sakrio Kale nakon zimskog solsticija.

Da, i? Laurino nepotrebno pitanje zapanjilo je djeaka. to - i? uzrujano odvrati on. to iz toga zakljuuje? Zar jo uvijek ne razumije, Laura? Moram li ti doista objanjavati to to znai? Laura rairi oi. Okrene se i zagleda u jezero. 'U sef ne bi stao', promrmlja ona zamiljeno, '... ne bi stao.' Odjednom zastane, a lice joj se razvedri. Brzo se okrene prema djeaku. Pa naravno, sada razumijem to misli - misli da se Kale nalazi u sefu u samostanu!

To je mogue, zar ne? Djeak ustane i uzbueno pone koraati amo -tamo. Razmisli malo: Morgenstern me je doveo u opatiju zato stoje bio uvjeren da u tamo biti na sigurnom, a ako sam ja tamo bio siguran - zato ne bi bio i Kale? Hej ! To ti uope nije loa ideja!

Dvadeset esto poglavlje *Tajna freske

Blagovaonicom je odzvanjao ueniki amor i zveckanje posua i pribora za jelo. Za Laurinim je stolom etvero prijatelja poput urotnika pribliilo glave kako nitko od ostalih uenika ne bi uo o emu tako uno raspravljaju. Lukas se jo jednom ogleda na sve strane, a onda odgovori sestri: ak i da se Kale nalazi negdje u samostanu, proape on, sigurno ga nee biti lako nai. Imanje je prilino veliko i na njemu ima vie zgrada. Osim toga, opat nam nee dopustiti da onuda njukamo. Neemo se moi ni pribliiti sefu. Laura je marljivo vakala komadi odreska. Mislim da to nee biti potrebno, promrmlja ona punih ustiju. Lukas iznenaeno spusti vilicu. Komadii cvjetae mu se razlete po tanjuru. Zar nisi upravo rekla da bi Kale mogao biti u samostanskom sefu? To mi se ini potpuno logistinim. Naposljetku, t a j e posuda jednako vrijedna kao i misni kalei, ikone i druge liturgijske dragocjenosti. Lukas je u pravu, umijea se Kevin. Samostanska crkva 'Sveti kamen' poznata je po svojoj zbirci skupocjenih crkvenih relikata. Neki su od njih izraeni od istoga zlata i optoeni dragim kamenjem. U brouri pie da se uvaju u neprobojnom sefu. On bi i bio najbolje skrovite za Kale svjetla, zar ne? Laura odmahne glavom. Moe biti. Ali, ipak ne vjerujem da ga je profesor tamo sakrio. O, ne! javi se Kaja i proguta hrpu prenih krumpiria sa cvjetaom. Vavto ne? Iz jednostavnog razloga - zato to pristup samostanskim dragocjenostima ima samo rizniar - i opat, naravno. Knjiniara tamo ni u kom sluaju ne bi pustili. A to znai da se sef koji je pater Dominikus spomenuo sigurno nalazi u nekom drugom dijelu samostana. Lukas odsutno pogleda sestru. Utonuo je duboko u misli. Lauri se inilo kao da golim okom moe vidjeti kako marljivo rade njegove pametne modane stanice. Znai, misli..., zapone on zamiljeno. Laura kimne dok je energino vakala odrezak. Tono. ... da se taj sef nalazi negdje drugdje u samostanu? Tako je.

Vjerojatno... u tajnoj knjinici? Laurino lice razvedri veseli osmijeh. Bravo, Luka-se! Tono si odgovorio, a nisi koristio doker 'pitaj publiku'! Zatim se ponovno uozbilji. Uvjerena sam da taj sef mora biti negdje u tajnoj knjinici. Osim patera Dominikusa, nitko za nju nije znao. ak ni opat. Zato mi se tvoja teza ini vrlo logistinom, pohvali je Lukas svojom profesorskom ozbiljnou. Pa rekla sam vam! Kaja ih vano pogleda, kao da je to njoj ve odavno bilo jasno. Pritom tako ustro zamahne vilicom da je komadi mesa pao na pod.

Ups, ree punana djevojica i une ispod stola da ga pokupi. Laura se nasmijei njenoj eprtljavosti, a zatim se opet uozbilji. Osim toga, taj je arhiv bio jedino mjesto kojemu je Dominikus imao pristup cijelo vrijeme - a samim time i njegov prijatelj Aurelius. Nikoga nije morao pitati za doputenje i nije se morao bojati da e ga tamo iznenaditi neki stranac. Kevin odloi pribor za jelo i obrie usta ubrusom. ini mi se da ima pravo, Laura. Zar ne? Laura mu se nasmijei. Kevin je uvijek bio tako drag i gotovo uvijek na njenoj strani. Osjeti neke neobine leptirie u trbuhu i postane joj istovremeno vrue i hladno. Kevin joj uzvrati osmijeh, a Laura shvati da su joj se obrazi zacrvenjeli. 'ovjee -valjda nee primijetiti da sam pocrvenjela!' Brzo se okrene. U svakom sluaju, meni je stvar sasvim jasna: ako se Kale doista nalazi u 'Svetom kamenu', onda je sigurno u tajnoj knjinici! Dobro, ree Lukas i nabode posljednji komadi odreska. Krenimo od toga da je tvoja pretpostavka tona. Znai, kad si bila u knjinici, morala si negdje vidjeti sef. Laura odmahne glavom. Nisam ga vidjela. Nisi? Ne! Ali, Percy i ja uope nismo traili sef. Imali smo sasvim drugih briga! Zato obavezno moramo opet otii u samostan, i to to prije! Kaj a je mrko promatrala Kevina i Lauru, kao da joj neto nije po volji. Sve je to lijepo, ree ona. Ali, kako e stii dotamo? S Percyjem, naravno - kao i proli put.

Kad je Laura tri sata kasnije ula u gimnastiku dvoranu, ve je na prvi pogled
uoila da neto ne valja: nastavnik tjelesnog je u svom maevalakom odijelu uao na hrpi strunjaa i potiteno zurio u pod.

Hej, Percy - kakvo ti je to lice? Kao da si progutao kiseli krastavac! Dobro si procijenila, mademoiselle! Na Percyjevom licu pojavi se blijedi osmijeh. Taj ljigavac po imenu Quintus opravdao je svoju reputaciju! Laura nabora elo. Zbilja? S t o j e ovaj put izveo? Premaio je sam sebe, taj bijedni gmizavac. Percy prezirno puhne i bijesno udari akom po nedunim strunjaama. Naao je vrlo elegantni nain kako da mene i gospoicu Mary skloni s puta dok ne proe proslava Ostare, tako da ti ne moemo pomoi pri tvojoj najvanijoj zadai. to? Laura osjeti kako se u njoj budi panika. Kako to? Jednostavno. Prisilio nas je da pratimo 2.c razred na izlet na Sjeverno more. Navodno su se kolege koje su trebale ii s njima iznenada razboljele i zato nam je naredio da budemo vodii izleta. Ali... Laura je bila uasnuta. Maevalaka joj maska ispadne iz ruke i buno padne na drveni pod. Ne moe to uiniti! Moe, Lauro. Kao privremeni ravnatelj internata, moe raspodijeliti nastavnike kako on smatra da je najbolje. Ako bez valjanog razloga odbijemo izvriti njegov nalog, bila bi to povreda slubenih dunosti, a Schwartz bi u tom sluaju jedva doekao da nas suspendira! A da se jednostavno razbolite, kao i ti drugi nastavnici? Bojim se da to ne bi nita promijenilo. Moe biti sigurna da bi nas u tom sluaju Quintus dao strogo nadzirati i da ni na trenutak ne bismo mogli napustiti sobe - a to ti ne bi pomoglo! Dovraga! Laura bijesno *udari strunjau nogom i odmah osjeti bol koja joj je prostrijelila none prste. Zao mi je, Lauro, ali u sljedea dva tjedna ne pre- ostaje nam nita drugo nego da kontaktiramo mobitelima. Vie od toga, naalost, nije mogue. ovjee! Usprkos boli, Laura jo jedanput utne strunjau. No, ni to nije ublailo njeno neizrecivo razoaranje. Ti prokleti Tamni! Najprije su profesora maknuli s puta - a sada su eliminirali i Percyja i gospoicu Mary. 'Ne prezaju ni od ega da bi mi zagorali ivot!' pomisli Laura. No ipak, ostala joj je jo jedna nada. Ali, noas moemo otii do samostana - zar ne? Nastavnik duboko udahne - i odmahne glavom. Zao m i j e , Lauro, ali ni to nee biti mogue! Ali, zato ne? Autobus polazi tek sutra u est ujutro, ako sam dobro ula? To je tono. No, doktor Schwartz je danas naveer gospoicu Mary i mene pozvao na vaan dogovor. Budui da smo nedavno preuzeli voenje puta, moramo se upoznati s predvienim programom. Bar on tako tvrdi. U Laurinom se pogledu naziralo oajanje - no, jo uvijek se nije htjela pomiriti sa sudbinom. A da odemo nakon toga? Nakon vaeg dogovora?

Percy se tuno nasmijei. Koliko ja poznajem Schwartza, zadrat e nas tako dugo da sigurno neemo imati vremena za odlazak do samostana! Monasi obino ustaju prije etiri ujutro, tako da bi na posjet do onda ve trebao biti zavren! Zao mi je to ti ne mogu dati nikakvu nadu. ini mi se da je Quintus unaprijed znao za tvoje planove! To je nemogue! Djevojica podigne glas. Alarik mi je tek jutros rekao da misli da bi Kale mogao biti u samostanu. A tek smo za rukom odluili da pogledamo u tajni arhiv! Kako je doktor Schwartz mogao saznati? Percy podigne ruke kao da se ispriava. Nemam pojma, stvarno. To je samo moja pretpostavka. Laura se ugrize za usnu i zamiljeno pogleda nastavnika. to due o tome razmiljam, sve mi se vie ini da si u pravu, iako ne znam kako bi to bilo mogue. Odsutno se zagleda u pod, kao da e tamo nai rjeenje za svoje probleme. Percy se uspravi i prie svojoj uenici. Ne smije izgubiti hrabrost, ree on i prisili se na ohrabrujui osmijeh. Iako jo nisi potpuno savladala svoje moi, u proteklim su se tjednima razvile i pomoi e ti u izvravanju zadae. Vjeruj u sebe i u snagu Svjetla i sve e ti uspjeti, iako ti se to u ovom trenutku ini nemoguim! Lauri su se u glavi rojila pitanja. Ali, ne ree ni rijei. Samo utke pogleda plavokosog uvara. Obuzme je osjeaj snage i topline. Iako jo uvijek nije u potpunosti dijelila Percyjevo pouzdanje, nasmijei se.

Takva mi se puno vie svia, Lauro! pohvali je nastavnik. Iako ti ne mogu biti od velike pomoi, sjetio sam se rjeenja za tvoj najhitniji problem - naime, poznajem nekoga tko e vas rado odvesti do samostana! Attila Morduk se okrene prema Lauri i nasmijei se od uha do uha. Mogla si se i sama sjetiti da mene pita. Predbacivaki ton njegova glasa bio je vrlo oit. Djevojica,*koja je pored brata sjedila na stranjem sjeditu Morgenstemove limuzine, utke iskrivi lice. Naravno, Lukas nije propustio dobaciti svoj zajedljivi komentar: to se drugo moe i oekivati od jedne pod-kiu, ree on i vragolasto pogleda vozaa. Laura mu dobaci ljutiti pogled, a onda se opet zagleda u nonu tamu. Nije mogla razaznati gotovo nita. Nakon to su izali iz Hinterthura, nebo se naoblailo i oblaci su sakrili mjesec tako da je okolni krajolik utonuo u mrak. Ako se Laura nije varala, gotovo su stigli do doline na ijem se kraju nalazio samostan 'Sveti kamen'. Motor limuzine koja je bila zrela za muzej - prastarog Opel Kapetana koji se ve deset godina nije proizvodio - usprkos svojim godinama, preo je poput make dok su se vozili prema samostanu. Attila Morduk se udobno naslonio i tiho fukao sebi u

bradu. Laura se odmah sjeti: bila je to ista melodija koju je pjevuio u noi kad je ona prvi puta ula u njegovu kolibicu s namjerom da potrai klju od knjinice. Tadanji susret s Cleopatrom, njegovom ogromnom boom, pamtit e do kraja ivota. Toliko joj je utjerala strah u kosti da joj se to iskustvo duboko usjeklo u svijest. Djevojica zaueno primijeti kako je Attila odjednom ugasio svjetla. Svijet oko njih odjednom je utonuo u more tame. Hej ! povie Laura zabrinuto. to radi? To je samo mjera opreza, objasni Attila blagim glasom. Iako redovnici vjerojatno ve spavaju, bolje je da se osiguramo i budemo to neupadljiviji. Zar ne? Da, dobro. Laura plaljivo pogleda kroz vjetrobran. Ali - bez svjetla ne vidi cestu! Ne boj se! Dobroudni se snagator nasmijei. Zar si zaboravila da se mi, Patuljasti divovi, u mraku snalazimo dobro kao i na svjetlu? Kako je mogla biti tako glupa! Kako je mogla zaboraviti da je Attila Morduk posljednji ivui Patuljasti div? Nedavno joj je priao o svojim precima koji su nekada ivjeli u umovitim dijelovima kontinenta. Bili su miroljubiv i marljiv narod ije je kovako umijee bilo nadaleko poznato. Poput svih kovaa u tom davno prolom vremenu, i Patuljasti su divovi velik dio ivota provodili u potrazi za rudama i metalima u spiljama i vijugavim labirintima njihove planinske domovine. Zato su im oi bile naviknute na tamu. Naravno, Attila Morduk je, kao posljednji od svoje vrste, takoer imao tu neobinu sposobnost i zato se i u najcrnjoj noi s lakoom mogao orijentirati. Sorry, ree brzo Laura. Ba sam glupa. Nema problema. Morduk joj se iroko nasmijei. Nisi ba sasvim u krivu: od moga sto etrdeset i drugog roendana ne mogu se oteti dojmu da mi je vid doista malo oslabio. Laura se zahihota. Sto etrdeset i drugi roendan! Jo uvijek nije mogla pojmiti da je domar doista tako star. Izgledao je kao da ima etrdeset godina. Najvie- etrdeset i pet - djevojica prebaci ruke preko naslona prednjeg sjedala i napeto se zagleda u no. Isprva je vidjela samo neprozirnu tamu, ali tada u daljini ugleda nejasne konture samostana: zidove, zvonik i iljasti krov crkve. Na oko petsto metara udaljenosti, Morduk skrene sa ceste na uski, neasfaltirani puti koji je kroz polja vodio do stranje strane samotne opatije. Zaustavi se neposredno ispred zida, parkira ispod ogromne smreke i ugasi motor. Ovo je kraj naeg puta, gospodo moja! ree on nasmijei se. Stigli smo. Laura pogleda oko dva metra visoki samostanski zid koji se pred njima uzdizao. Mislila sam da ovdje postoje Vrata? Upita ona zaueno Postoje - ali, kad bi bila vidljiva, ne bi bila tajna! ono. Lucas znalaki kimne glavom. Ulaz je vjerojatno skriven iza borovice

Laura zaueno pogleda. Borovice? Da, odgovori joj brat i naceri se. Poznatije pod imenom smreka! Laura Zakoluta oima. Ti zbilja misli da se iza nalaze vrata? Jasno. Lukas se nasmijei. Zato smo i doli ovamo! Attila se nasmijei od uha do uha. Neto to je skriveno ne nalazi se na oitim mjestima! Lukas razvue lice u razoaranu grimasu dok se Laura u sebi veselila. Pomisao da se i super-kiu ponekad moe prevariti bila je vie nego utjena. Samo - gdje je onda bio tajni ulaz? Paljivo pogleda samostanski zid. Bio je napravljen od grubog kamena, a fuge i pukotine bile su premazane ilovaom. Tijekom stoljea, vjetar je onamo donio sjemenke koje su proklijale, tako da je veliki dio zida bio prekriven trnjem, suhom travom i golim granicama truskovca. Laura nigdje nije vidjela nikakva vrata - sve dok nije ugledala brljan koji se iza smreke rairio po zidu. Na prvi se pogled ni po emu nije razlikovao od obinog brljana. No, usred spleta granica sa srcolikim liem, isticale su se dvije vitice koje su se na razmaku od jednog metra uzdizale gotovo sasvim ravno. Skoro paralelno. U tom trenu Laura pomisli da one zapravo skrivaju tajni ulaz. Pogleda Attilu Morduka i bez rijei pokae na brljan. Njegov joj veseli osmijeh potvrdi da je bila u pravu. Tada se domar ponovno uozbilji. elite li da vas pratim? upita on. Djevojica odmahne glavom. Nije potrebno, Attila. Sto nas manje ima, to je manja opasnost da emo biti otkriveni! Zato nismo poveli ni Kaju i Kevina. To je bila dobra ideja, zabrunda Attila, a onda im poeli mnogo sree. I ne zaboravite: drvena vrata pored hrpe gnoja vode ravno u dvorite. Otamo znate put, zar ne? Jasno, odgovori Laura. Ve je otvorila vrata automobila kad joj se Patuljasti div opet obrati. Nisi li neto zaboravila, Laura? to sam zaboravila? Na primjer, ovo, odgovori domar i prui joj jedan

metalni predmet. Kako bi inae ula u knjinicu? Predmet je izgledao poput velikog kljua. Umjesto valo vitog ili nazubljenog ruba imao je samo vjeto zakrivljeni klin. Lauri odmah postane jasno da je to otpira. Staro nasljee iz moje Obitelji, objasni Attila dok je blistavim oima gledao tajanstveni otpira. Malo mu se kljuanica moe oduprijeti. Jednom mom pretku je uz njegovu pomo uspjelo ui u privatne odaje panjolskog dvora. Jadnik se smrtno zaljubio u prekrasnu kraljevu ker i htio je svoju oboavanu barem jedanput vidjeti izbliza. Kako romantino, uzdahne Laura i iznenada pomisli na Kevina. Nadam se da ju je uspio vidjeti. Attila duboko uzdahne. Naalost, jest. Naalost? ponovi djevojica zaueno. Zato naalost? Zato to bi inae sauvao svoju iluziju. Ovako je shvatio da je njena ljepota bila rezultat minkerske umjenosti njene sobarice i da je usprkos svojoj mladosti umjesto besprijekornih prirodnih zuba imala zubalo. Kad ju je vidio nenaminkanu, moj je jadni predak gotovo dobio srani udar. Tako se uplaio da su ga strae zamalo uhvatile! Pravo mu budi, kad je bio papuar, promrmlja Lukas i dovikne sestri: Kreni ve jednom! Kad je Laura izala iz Opela, tamom se prolomio jezivi urlik. Ona se strese, ali tada se sjeti da je to vjerojatno bio samo lovaki zov bezopasnog uka. No je bila hladna. Temperatura je gotovo pala na nulu. Hladnoa se Lauri uvukla u kosti. Utrnulim prstima opipa neravni zid uzdu lijeve vitice brljana. Uskoro je u jednoj pukotini otkrila skrivenu polugu. Kad ju je povukla, zauje se metalno kljocanje. Zajedno s Lukasom pokua gurnuti zid. Pomaknuo se gotovo bez otpora i u zidu se ukae otvor kroz koji su mogli ui u samostanski vrt. Attila Morduk im je tono opisao put. ljunak na uskoj stazici kripao im je pod nogama dok su se pognuto uljali izmeu lij eha prema hrpi gnoja. Trona drvena vrata koja su vodila u dvorite nisu bila zakljuana tako da Lauri nije trebao otpira. Tek to su Laura i Lukas uli, iza debla jednog starog ljenjaka na istonom rubu vrta pojavi se sjena. Oi joj zasjaje kad je pogledala prema njima, a od njenog daha u zraku su se formirali oblaii pare. Ali, Crvena smrt nije osjeala hladnou. Bio je zadovoljan sobom i cijelim svijetom. U sebi se smijao. Sve je teklo tono prema planu i nije imao razloga sumnjati u uspjeh svog pothvata. Derite nije nita sumnjalo i nije ni slutilo da mu se oma sve vie stee oko vrata. Uskoro e shvatiti - ali onda e biti prekasno i vie joj nee biti spasa. Od radosnog uzbuenja leima mu prou trnci. Samostanskim vrtom odjekne njegov jezivi smijeh, a tada opet zavlada tiina.

Smrtna tiina. Kljuanica na vratima knjinice za Mordukov otpira nije predstavljala nikakav problem. Laura i Lukas su takoer bez potekoa uli i u tajni samostanski arhiv. Kad je djeak stupio u knjinicu, irom otvori usta, a oi mu se raire poput tanjura. Razvueno Oooooo bilo je jedino to je u svom divljenju uspio izustiti. Na stropu je jo uvijek bilo fantastino nono nebo sa svim svojim blistavim zvjezdicama i mjesecima. U prvom se trenutku Laura zaudila to na nebu nije bilo gustih oblaka koji su se nadvili nad samostanom. No, onda se sjeti da strop prikazuje Aventerrin nebeski svod. Tajanstveni znak od sedam zvijezda koji je zadnji put vidjela na nebu iznad Tamne utvrde opet je bio na svodu, a inilo joj se da njegov sjaj zasjenjuje blistanje ostalih zvijezda. Jesi li takvo neto ve vidio? upita ona brata koji je kao ukopan stajao na mjestu i razrogaenim oima promatrao prekrasni prizor. Ne, nikada, apne Lukas ne skidajui pogled sa stropa. Ima li pojma kako to funkcionira? Mora postojati neki trik! Zato? Laura se blago osmjehne bratu i ree mu: Prihvati to takvo kakvo jest i uivaj u pogledu. Neobjanjive stvari ne moraju uvijek biti trik ili iluzija. Mnoge stvari postanu jasne tek onda kad se pogleda ispod povrine stvari. A to ti otkriva taj pogled ispod povrine? Ono to je bitno! odgovori Laura suho. Lice njenog brata odavalo je zaprepatenost. Ono to je bitno? Da, ree Laura veoma ozbiljno, ali onda vie nije mogla suzdrati osmijeh. Naime, da se ovamo nismo doli diviti stropu, ve potraiti sef. Zar si ve zaboravio, pametnjakoviu? Lukas se namrti - jednostavno nije mogao podnijeti da mu se netko ruga. Pretraili su cijelu knjinicu. Pogledali su iza svake police, proeljali svaki kuti i svaku niu. ak su paljivo kuckali po zidovima u nadi da e nai skriveni prolaz. No, sav njihov trud bio je uzaludan. U ogromnoj knjinici nigdje nije bilo sefa niti iega to je sefu nalikovalo. U cijelom podzemnom arhivu nije bilo nijednog komada namjetaja u kojemu se neto moglo sakriti. Ve su htjeli razoarano prekinuti potragu, ali u tom su trenu otkrili jo jedan ormar. No, on je bio potpuno neprikladan za skrovite jer se nalazio na fresci koja se protezala od poda do stropa. Nepoznati ju je slikar naslikao na zidu u najudaljenijem uglu dvorane, u blizini tajanstvenog zvjezdanog znaka izmeu dva reda polica. Lauri freska uope nije upala u oi kad je tu bila s Percyjem. To nije bilo zauujue jer se na prvi pogled inilo kao da su ta dva reda polica koji su inili prolaz neto dua od ostalih. A veliki je ormar na zidu na kraju prolaza izgledao nevjerojatno stvarno. Laura ga je morala vie puta pogledati dok nije shvatila da je samo nacrtan, kao i produeci polica. U djevojici se probudi znatielja. Krene prema ormaru, a Lukas joj se pridrui. Oboje s interesom promotre ormar koji je bio visok gotovo dva metra i jedan metar

irok. Izgledao je kao da je izraen od drva. No, neobino je bilo to to je izgledao kao da nema vrata. Na cijeloj prednjoj strani nije bilo ni kljuanice ni kvake. Ali, bio je izrezbaren drvenim mozaikom. Na njegovoj povrini izmjenjivah su se veliki kvadrati od svijetlog i tamnog drva i inili ahovski uzorak koji se sastojao samo od pet vodoravnih i okomitih redova. Na svakom od dvadeset pet polja nalazile su se ivotinjske figure: lav, jednorog, kit, bik, antilopa i vuk, tako da su na neobinom igraem polju - pod pretpostavkom da se o nje mu radilo - bile zastupljene sve ivotinje. Ako se izuzme veliina, izgledale su vrlo ivotno - gotovo ivo. Laura pokae na ukraeni prednji dio ormara. to je to? upita ona. Je li to neka vrsta drutvene igre? Na njeno iznenaenje, Lukas na to nije imao odgovor. Nemam pojma - ali ini mi se da je tako. U svakom sluaju, nikada nisam vidio takvu igru. Poredak figura je prilino udan, zar ne? 'Tako je', pomisli Laura. U najdonjem redu na polju su zajedno bili lav i jednorog, a slijedili su antilopa, vuk pa opet antilopa i na kraju opet lav i jednorog. U drugom su se redu izmjenjivali kit, bik, pa opet kit, pa lav i jednorog i na kraju antilopa. U sljedea tri reda ivotinje su takoer bile izmijeane. Ako je to doista neka igra, ne znam kako bi se figu re trebale kretati, nastavi Lukas. Na koji ih se nain moe pomaknuti na druga polja kako bi pojeli protivnike figure - ako je to uope cilj igre. Ne znam po kojoj su logici sloene figure. Izgleda prilino komplicirano. Djeak bespomono slegne ramenima. Moda sve to ima potpuno drukiji smisao, tko zna? To nama ionako nije vano, Laura. Ormar je samo nacrtan i zato ne dolazi u obzir kao mogue skrovite. Laura rukom prijee po zidu. Na dodir je bio sasvim gladak. Kao da je slika bila premazana nekim nevidljivim zatitnim slojem. Razvue lice u nervoznu grimasu. udno je to se netko oko te freske toliko trudio. U ovom dijelu dvorane gotovo nitko ne moe vidjeti to umjetniko djelo. Lukas ponovno nabora elo. Ima pravo. A i oni rijetki pojedinci koji su znali za tajni arhiv nisu od freske imali gotovo nita! Laura zbunjeno pogleda brata. Kako to misli? Pogledaj oko sebe: freska se nalazi u najudaljenijem kutu prostorije. Ne vidi se ni s vrata ni s mjesta gdje je stol, a ni iz itaonice. Ako je netko eli vidjeti, mora doi ba u ovaj prolaz. Sada kad si to rekao, i meni upada u oi. Zato bi netko tako realistino oslikao zid ako tu sliku ionako nitko ne vidi? Laura je napeto promatrala sliku. Ali... neki je razlog zacijelo postojao - zar ne? I ja mislim! Lukas zamiljeno pogleda sestru iznad ruba naoala. Pitanje je koji? Zatim pogleda na sat. O, ovjee, ve je pola etiri, ree on urno. Monasi uskoro ustaju. Najbolje da nestanemo. Ovdje nemamo vie to traiti! Laura razoarano uzdahne i nevoljko se pridrui bratu koji je krenuo prema

izlazu. Posljednji se put okrene i pogleda neobini znak na nebeskom svodu. Sedam je zvijezda svjetlilo tako jako kao da joj neto ele rei. Kao da su za nju imale neku tajnu poruku. No, Laura ju nije mogla dokuiti. inilo joj se kao da zvjezdani sjaj uva neku veliku tajnu. Pokunjeno krene dalje. No, odjednom stane kao ukopana. Iznenadna pomisao razvedri joj lice kao da je izalo sunce. Naravno! Kako je mogla biti tako slijepa! Zato se nije sjetila Mordukovih rijei: Ono to je skriveno ne nalazi se na oitim mjestima! Budui da je svakome bilo oito da Kale ne moe biti skriven u naslikanom ormaru, upravo je on bio savreno skrovite! ekaj, Lukase! povie ona uzbueno, okrene se i pouri prema slici. Dok je trala, sve je misli i energiju usredotoila na fresku, a ostatak svijeta je iskljuila iz svijesti. Istoga trenutka primijeti kako je oslikani zid neupadljivo poeo treperiti i inilo se da postaje gotovo proziran. Lukas zaueno zastane, pogleda preko ramena - i ugleda kako je Laura zakoraila u fresku. Sljedeeg je trenutka netragom nestala, kao da ju je zid progutao.

Dvadeset sedmo poglavlje: * Komplicirana zagonetka

Zlatni mjesec i ovjeja zvijezda stajali su visoko nad Hellunyatom i obasjavali ga blagim svjetlom. Paravain se nemirno vrpoljio na visokom tornju. Muile su ga brige. Brinuo se za Alienor. Za Silvana. Za Kale svjetla. I za budunost svjetova. Naravno, Elysion je imao pravo. Nisu smjeli pribjei nasilju jer bi time izdali samu prirodu Svjetla. Ali, to e se dogoditi ako Borboronov plan uspije? Ako se doista uspije domoi Kalea i pritom zarobi Lauru? U tom e sluaju Svjetlo izgubiti bitku i oni vie nee moi odbiti legije Borboronovih Crnih ratnika. Tamne e sile pobijediti, a vlast e preuzeti Vjeno nitavilo. Ali, upravo se to nije smjelo dogoditi. Nikada! Paravain nije znao kako bi to sprijeio i koliko god je razbijao glavu, na pamet mu nije padalo nikakvo rjeenje. Kad je uo Morwenine korake, osjeti olakanje, a srce mu ispuni radost. Nasmijei se iscjeliteljici usprkos brigama koje su ga titile. Morwena mu uzvrati osmijeh, a onda se uozbilji. Znam to te mui, ree ona. Zato sam dola. Paravain je zapanjeno pogleda. Nije dobro kad ovjek ostane sam sa svojim brigama, nastavi Morwena njeno. Lake ih je podnijeli kad ih s nekim podijeli. S tim mu se rijeima priblii i uzme ga za ruku. Paravain osjeti toplinu njene koe i tijelom mu prou ugodni trnci. Iscjeliteljica ga njeno pogleda. Sjea li se zimskog solsticija? Kad si se iz Doline vremena vratio bez Kalea i kad si bio vrsto uvjeren da je sve izgubljeno? Paravain kimne glavom. inilo se da vie nema nade - ali, ipak smo se spasili. Vitez se nasmijei. Zato bi ovoga puta bilo drukije? upita odluno iscjeliteljica. Zato to se uda ne ponavljaju, odgovori Bijeli vitez. A ono to se tada dogodilo doista je bilo udo. Morwenine se oi ovlae. Zato ima tako malo povjerenja u snagu Svjetla? upita ona promuklim glasom. Zato ti nedostaje pouzdanja i nade? Prie mu sasvim blizu, a Paravain se prepusti njenom zagrljaju i stisne je uza se. Grlio ju je

tako vrsto kao d a j u nikada vie nee pustiti.

Sve se dogodilo upravo kako je Laura oekivala: kad je ula u zid, nije osjetila
nita. Nikakav otpor, nikakvo trenje - nita. Svijet iza povrine stvari s lakoom se otvarao svima koji su u njega vrsto vjerovali. Zato se Lauri inilo kao da je jednostavno nastavila etati prolazom izmeu polica. No, onda primijeti da se ipak sve promijenilo: u uima joj odjekne reski zvuk sirene, a sve oko nje

bilo je okupano blistavim svjetlom. Osim toga, police s njene lijeve i desne strane, kao i sam ormar, djelovali su potpuno stvarno. Upravo su takvi bili i na dodir pravi komadi drvenog namjetaja. Kad je Laura zaula svoje ime, okrene se i ugleda brata. Lukas je bespomono stajao ispred zida i dodirivao ga dok ju je glasno dozivao: Laura! Gdje si, Laura? No, Lukas ju nije mogao vidjeti. Naravno da nije - Lukas nije bio uvar. Svijet ispod povrine stvari otvarao se samo uvarima. Laura je ve htjela promoliti glavu kroz zid da umiri Lukasa kad zauje nepoznate glasove koji su istovremeno govorili: Bilo je i vrijeme, zar ne? - Ve smo pomislili da nikada nee shvatiti! - uvari vie nisu ono to su nekad bili. Kako netko moe tako sporo shvaati? Djevojica se zaueno ogleda oko sebe. Tko je to bio? Tko je govorio? Laura pogleda na lijevu i desnu stranu, ali ne ugleda nikoga. Jesu li ti glasovi moda dopirali - iz ormara? Djevojica zakorai prema umjetniki izraenom komadu namjetaja kad joj do uiju ponovno dopre ljutiti glas: Pogledajte je samo! I ta eli biti Ratnica svjetla! Ako tako nastavi, nikada nee rijeiti zagonetku! Laura se opet smeteno ogleda po cijelom prolazu - a onda joj pogled padne na ivotinje. Lavovi, antilope, vukovi, bikovi, kitovi i jednorozi na prednjem dijelu ormara napustili su svoja mjesta na kvadratnim poljima i ivahno su koraali po igraem polju. Promatrah su Lauru i pritom meusobno razgovarali.

Djevojica ih je zaprepateno gledala. Govorite li o meni? Naravno! Brzi je odgovor stigao od jednoroga koji su govorili u isti glas, a onda prasnuli u njitavi smijeh. Tek je onda Lauri upalo u oi da se snjenobijela bia s rogom od slonovae kreu potpuno sinkronizirano, kao i ostale ivotinje. Sivi su vukovi uperili njuke uvis i poeli glasno zavijati. Zvualo je kao da joj se prezirno smiju. Bikovi su zamiljeno kimali glavama i rikali. Kitovi su glasno skviali, a antilope saalno njitale. Samo su lavovi ponosno utjeli, kao da su im takve djetinjarije ispod asti. Laura proguta knedlu. to... to elite od mene? Ve samo ovo pitanje je da zaurla od smijeha! jave se vukovi i pogledaju bikove odmahujui glavom. Ona neto eli od nas, zar ne? Tako je, tako je! zariu bikovi. To dokazuje da ona nije Izabrana. Jedna uvarica nikada ne bi postavila tako glupo pitanje. Oh, oh - to moe samo loe zavriti! Moe samo loe zavriti! Glupost! Lavovi ih prijekorno pogledaju. Vidite da je zbunjena. Tako bi se svatko osjeao. Ah, Ratnica svjetla sigurno ne bi, zar ne? zaurlaju vukovi dok su djevojicu sumnjiavo motrili blistavim utim oima. To vam cijelo vrijeme govorimo, procvrkutaju njeni jednorozi svojim srebrnkastim glasiima. Ona nije uvarica, i zato... U tom trenu lavovi iznenada bijesno riknu. Iako im je veliina bila jedva trideset centimetara, njihovi su glasovi poput oluje zagrmjeli prolazom. Zidovi su se stresli,

a Laura je gotovo ogluila. Jednorozi se uasnuto sagnu, a vukovi preplaeno podviju repove. Antilope se uplaeno trgnu, a kitovi zaprepateno zinu. Samo su bikovi ostali potpuno mirni. Dosta s vaim glupostima! zariu lavovi. Prijeimo konano na stvar! Ve e se pokazati je li ona Izabrana - jer samo Izabrana moe otkriti klju tajne! Laura nije mogla suzdrati osmijeh. Znai, Kale je doista skriven u ormaru? upita ona. ujte, ujte! otro zanjite jednorozi. Pa to je jasno, zar ne?! prezirno zaurlaju vukovi. Kitovi zavrte glavama, antilope je u nevjerici pogledaju, a bikovi samo progunaju: Tako je, tako je! Svi mi ovdje pazimo da Kale dospije u prave ruke! objasne lavovi ponosno. Onaj tko ga eli preuzeti prvo mora proi pored nas - a to moe uspjeti samo Izabranoj !

Ah... Laura zaueno pogleda ivotinje. Profesor je rekao da mo Peata uva Kale. U uima joj zazvoni srebrnkasti smijeh jednoroga, a zlobno zavijanje vukova pomijea se sa veselom rikom bikova. Kitovi podrugljivo zaskvie, a antilope se iskeze i zanjite. Samo su lavovi sauvali dostojanstvo, kako kralju ivotinja i prilii. Upravo tako, potvrde oni sveano. Do Kalea moe doi samo pomou tajne Peata. Ili e ti moda uspjeti rijeiti nau zagonetku -naime, jedno proizlazi iz drugog. Laura se namrti. Jedno proizlazi iz drugog? ponovi ona zamiljeno. Bojim se da ne razumijem to... To ti vjerujemo na rije! zanjite jednorozi. Bilo to drugo bi nas zaudilo, zar ne? prokomentiraju vukovi. Joj, joj, uznemireno zariu bikovi. Ne razumije? zaude se antilope, a kit s negodovanjem zaskvii. Nije tako teko! objasne lavovi. U svakom sluaju, ima tri pokuaja. Ali, dobro razmisli i paljivo odaberi jer e inae sef zauvijek ostati zapeaen. Laura proguta knedlu. Gotovo je stigla do cilja, a onda je otkrila da je eka jo prepreka. Nadala se da ta zagonetka ipak nee biti jako teka. Naposljetku, dan proslave Ostare nezaustavljivo se bliio. Jesi li spremna? Lavovi su zvuali veoma nestrpljivo. Djevojica urno kimne. Ovaj... da, da, naravno, odgovori ona brzo. Onda nauli ui i dobro sluaj jer emo ovo rei samo jedanput! Lavovi se okrenu i upitno pogledaju ostale ivotinje. Jeste li se smirili? Moemo li poeti? Naravno! otpuhnu jednorozi. Ve odavno, zaree vukovi, a bikovi muklo zariu: Dobro, dobro! Kitovi i antilope samo su utke kimnuli glavama. Krenimo, dakle! narede lavovi. Zapoeli su jednorozi. Poredaju se u vrstu netremice gledajui djevojicu i izgovore: Iako nas je est, za petoro stojimo... Kitovi nastave: ... a jedan od nas u imenu tajnu skriva. Zatim su na red doli vukovi: Poput konja naprijed ide... ... tko na poetak pogodi, dodaju lavovi, a zatim sve ivotinje jednoglasno zavre zagonetku: Snaga Peata pokazuje put na ijem kraju stoji Kale. ivotinje zamuknu, okrenu se od Laure i odmjerenim se koracima vrate na svoja poetna mjesta, kao to ponosnim glasnicima iz stranoga svijeta i prilii. Kad se i zadnja ivotinja vratila na svoje mjesto -naravno, posljednji je bio jedan od njenih jednoroga -ukoe se i zamru. Laura nije ni pisnula. Zaprepateno je promatrala sva ta zbivanja. Zagledala se u ormar kao da oekuje posljednji znak bajkovitih ivotinja, moda mig ili neki drugi oblik pozdrava na rastanku. No, one se ne pomaknu. Djevojica se okrene i polako poe prema bratu. Kad je Laura iskoraila iz zida, Lukas se trgne. to se dogodilo? upita on uzbueno. to si radila unutra, Laura? Reci ve jednom!

Idemo, odgovori ona, udubljena u misli. Inae bi nas monasi mogli otkriti.

Kaja odmahne glavom i razoarano pogleda Lauru. O, ne! uzvikne ona.

Ako sam dobro shvatila, taj posjet samostanu nije ti bio ni od kakve koristi! Kako se uzme, odgovori Laura otegnuto. U svakom sluaju, sada znam gdje se nalazi Kale... ... do kojega ionako ne moe doi! upadne joj Kevin u rije. Ta smijena zagonetka nema nikakvog smisla. Inae bismo u meuvremenu doli barem do naznake nekog rjeenja, zar ne? Laura samo mrzovoljno uzdigne obrve i dobaci bratu pogled kojim ga je molila za pomo. Lukas je takoer bio neraspoloen. Naalost, ni ja nisam bio osobito uspjean, ree on. Posljednjih sam dana na Internetu pretraivao sve mogue stranice o zagonetkama i proroanstvima. Naao sam svata - ali ba nikakve informacije o toj udnoj zagonetki. Naravno, nisam naao ni rjeenje. Neto sam novo saznao samo o Reimarovom kapelanu. to? D a j e usprkos svom kratkom ivotnom vijeku dovrio prekrasne kopije Biblije i da je radio na kronici dvorca Ravenstein kad ga je Reimar dao pogubiti. Lukas prodorno pogleda sestru. Tata se za svoj istraivaki projekt o povijesti Ravensteina esto koristio njegovim materijalima. Oni su sauvani ovdje u arhivu. Kad je Lukas spomenuo oca, Lauri postane teko oko srca. To zvui zanimljivo. Moda bismo i sami trebali prouiti te materijale. Ali, bojim se da nam to nee pomoi da rijeimo ovaj najvaniji problem. Djeak sa aljenjem slegne ramenima. Zao mi je, ali vie nita nisam saznao. Ni u knjinici nita nisi otkrio? Na Kajinom licu bila je vidljiva slabana nada, ali i ona se ugasi nakon to je Lukas odmahnuo glavom. Nita. Iako mi je gospoica Broselsam svesrdno pomagala. Otkad sam joj objasnio teoriju Stephena Hawkinga, rastapa se od ljubaznosti i doputa mi sve! Hvala joj, ali ne, hvala! proguna Laura mrzovoljno. Jesi li se raspitao na Sveuilitu? dobaci Kevin. Jesam - ali, ni tamo mi nitko nije mogao pomoi. Lukas prie sestri i sumnjiavo je pogleda. Jesi li sigurna da si dobro ula zagonetku? Naravno! uzvikne djevojica. Sasvim sigurna! Dobro sam je zapamtila: Tako nas je est, za petoro stojimo, a jedan od nas u imenu tajnu skriva. Poput konja

naprijed ide tko na poetak pogodi. Snaga Peata pokazuje put na ijem kraju stoji Kale.' To je zagonetka koju su izrekle ivotinje! Dobro, dobro, ree Lukas umirujuim tonom. Samo sam se htio uvjeriti. Naposljetku, o tome ovise mnoge stvari. Laura mu dobaci ljutiti pogled. Naravno da je znala to je sve o tome ovisilo! Ako ne odnese Kale na Aventerru, snage Svjetla e jo barem tri mjeseca morati izdrati bez blagotvorne snage Kalea. To e oteati njihovu borbu, a opasno st da e ih Zlo nadjaati svakim je danom bila sve vea. Sto je bilo jo gore: ako Borboronu ne preda Kale, on e ubiti njenog oca. Tata. Nije smjela dopustiti da njenog oca zadesi takva sudbina! To je jednostavno bilo nezamislivo i zato je tu zagonetku morala rijeiti pod svaku cijenu. Mora uspjeti! Ne smijemo odustati dok ne naemo rjeenje! ree Laura prkosno i iz torbe izvue mobitel. Rei u Sayelle da neemo doi kui za vikend. Ukljui mobitel i upravo je htjela utipkati etveroznamenkasti PIN - kad odjednom zaueno zastane. Njeno namrteno lice razvedri iznenadna spoznaja. Hej - naravno! povie ona. Kako mi to ranije nije palo na pamet! Nasmijei se prijateljima koji su je zbunjeno gledali. Zar ne razumijete? vikne Laura. Rjeenje ove zagonetke vjerojatno je slino ovome PIN-u. Neka vrsta ifre pomou koje se otvara ormar. Lukas je na trenutak zaprepateno pogleda, a zatim se i on nasmijei. Jasno - a ta igraa ploa uope nije igraa ploa, ve neka vrsta tipkovnice: ako odreena polja pritisne odreenim redom, ormar se otvara! Kaja je izgledala zbunjeno. Kevin je, meutim, izgledao kao da u potpunosti shvaa o emu se radi. Rjeenje zagonetke je ujedno i tajni PIN za ormar, zar ne? Tako je, Kevine! Laura mu se prijateljski nasmijei. Shvatio si. Pa da, to vam cijelo vrijeme govorim, ubaci se Kaja. Kad su je prijatelji s negodovanjem pogledali, mimo doda: Oito je, zar ne? Lukas iznervirano zakoluta oima, a Laura nije mogla suzdrati osmijeh. Njena je prijateljica bila jednostavno nepopravljiva! OK, sada malo bolje razmislimo o tome, uozbilji se Laura. 'Iako nas je est, za petoro stojimo, a jedan od nas u imenu tajnu skriva', rekli su kitovi - to bi to moglo znaiti? Moda da je jedan od njih viak? predloi Kaja. Glupost, ti nula-kiu! Lukas se vie nije mogao suzdrati. Tih est ivotinja nije onako poredano bez razloga! Znai, nijedna nije viak, to je logistino!

Moda su time htjeli rei da rjeenje ima pet dijelova, a ne est, kako bi se na prvi pogled inilo? ree Kevin. Upravo tako! Lukas je iznenada postao jako uzbuen. ustro mahne kaiprstom. 'A jedan od nas u imenu tajnu skriva', rekli su kitovi. Ako ih shvatimo doslovno, to bi onda znailo... ... da rjeenje ima neke veze s njihovim imenom, prekine ga Laura brzo. To sam i ja pomislila! umijea se Kaja. Pravila se da ne primjeuje Lukasov otrovni pogled. Moramo saznati kako se u rjeenje uklapa njihovo ime. I kakvu to tajnu skrivaju? Dobro pitanje! Lukas je pogleda preko ruba svojih profesorskih naoala. Ljutnja mu je nestala s lica. Razmislimo po emu se te ivotinje razlikuju. Na pamet mi pada samo zajednika crta. Laura zamiljeno pogleda prijatelje. Sve su ivotinje sisavci. Kaja kimne glavom. Tako je. Ali, jednorog nije prava ivotinja. Kad je primijetila kako je Laura stisnula oi i prijekorno je pogledala, brzo doda: Dobro, dobro. U svakom sluaju, jednorozi ne postoje u svijetu koji mi vidimo. Razlikuju se po nainu hranjenja. Jednorozi, bikovi i antilope su biljojedi, ree Kevin, vukovi i lavovi su mesojedi i grabeljivci, a kitovi se hrane ribom. Lukas zamiljeno nagne glavu. Sve je to tono - ali, bojim se da nas ne dovodi blie rjeenju. Kako ne? Sudei po Laurinom licu, inilo se da joj je na pamet pala ideja. To bi moglo znaiti da se naizmjence moraju pritisnuti polja s mesojedom i biljojedom. Na primjer: lav, jednorog, vuk, bik, a onda, recimo, kit? Lukas na trenutak stisne oi. Napeto je razmiljao, a onda ustro odmahne glavom. Ne vjerujem. Postoji samo jedno tono rjeenje. Na taj nain koji si ti opisala postoje stotine mogunosti. Ali, ne i ako slijedi rijei zagonetke, dobaci Laura. Zagonetka nalae da se ide naprijed poput konja. Kaja je zbunjeno pogleda. to su time mislili? Galopom, kasom ili obinim korakom? Lukas glasno uzdahne, a Laura se nasmije i odgovori: Ma ne! To vjerojatno znai da se poljima treba kretati poput konja u ahu. Kevin kimne glavom. To mi se ini loginim. Tako je! Lukas namjesti naoale koje su mu kliznule na nos. Samo - koje je poetno polje? Sama zagonetka postavlja upravo to pitanje: 'Tko na poetak pogodi'. Laura nabora elo. Nisam sigurna da se na to misli. Samo je po sebi razumljivo da se mora poeti na ispravnom polju; to nema potrebe naglaavati! Moda taj 'poetak' ne oznaava prvo polje... Nego? upita nestrpljivo Lukas.

Nego prvo slovo njihovog imena! uzvikne Laura. Ono po emu se te ivotinje razlikuju njihova su imena - koja poinju razliitim slovima! Na trenutak je Lukas izgledao potpuno zbunjeno. Otvorenih je usta zurio u sestru - a tada mu se lice razvedri poput natpisa 'Jackpot' na igraem automatu. Hej, Laura - to je genijalno! Jednostavno genijalno! To je rjeenje, sasvim sigurno! Antilope su prve po abecedi. Lukasov osmijeh postane jo iri. To je fenomentastino! Rjeenje je sasvim jednostavno. Imamo L kao lav, A kao antilopa, V kao vuk, K kao kit, B kao bik i J kao jednorog. Tih est slova mora u obliku slova L, kako se konj kree na ahovskoj ploi, initi neku smislenu rije. Kaja brzo ustane. Daj mi komad papira. Nacrtat u uzorak na ormaru da nam bude lake. Skica je uskoro bila gotova. Prijatelji se entuzijastino daju na posao. No, njihovo oduevljenje je brzo splasnulo jer, na svoje veliko razoaranje, rjeenje nisu nali. Koliko god su se trudili, jednostavno im nije uspijevalo od est slova sloiti smislenu rije. Pogotovo ne u obliku kretanja konja na ahovskoj ploi. Na kojem god su polju poinjali, nijedna kombinacija nije imala smisla. Nakon sat vremena, frustrirano su odustali, iako je Laura bila gotovo sigurna da su na dobrom putu. Lukas rezignirano spusti olovku. Jednostavno ne shvaam. Sve se ini tako logistinim - a ipak nismo doli ni do ega konkretnog! Neto smo previdjeli, naglas je razmiljala Laura. Tako izgleda, sloi se Kaja. Pitanje je samo, to? Kad bih samo znala! prigueno uzdahne Laura. Moda bismo trebali razmisliti o tome to znai peta reenica zagonetke: 'Snaga Peata pokazuje put.' Pada li ti to na pamet, Kevine? Kevin u tom trenutku problijedi kao krpa. to ti je? upita ga zabrinuto Laura. Ah, nita. Djeak odmahne rukom. Odjednom mi je muno na elucu. Moda bih trebao neto pojesti. Odlina ideja! Kaja, koja je cijelo vrijeme vie- manje pasivno sjedila, naglo ivne. Skoi na noge i pouri prema vratima. I meni je eludac potpuno prazan! Oito je zaboravila da je u proteklih pola sata smazala cijelu okoladu. I to sasvim sama jer su je se drugi velikoduno odrekli. No, Laura je zadri. Samo trenutak! ree ona prijekorno. Razmislimo jo malo. Ovo je vanije odjela. Kaja se pokori, ali nevoljko. Kad je ponovno sjela na krev et, Laura zamiljeno pogleda djeake. Jedna mi stvar ne izlazi iz glave: zato su lavovi rekli da snaga Peata i rjeenje zagonetke proizlaze jedno iz drugoga? Sto bi to moglo znaiti? To moemo samo nagaati, Laura, ree Lukas. Ako je rjeenje doista neka rije, kao to pretpostavljamo, onda bi to moglo znaiti da... Zastane i odsutno se zagleda u daljinu.

to, Lukase? to bi to moglo znaiti? upita nestrpljivo Laura. Da ta ista rije ujedno oznaava i Peat Sedam mjeseca - ali, time se opet vraamo na poetak. Jo uvijek nismo otkrili zato je taj Peat vaan i gdje se nalazi. A jedina stvar koja bi nam mogla pomoi da to saznamo nedostupna nam je. Kaja ga zbunjeno pogleda. Koja je to jedina stvar? Ona stara knjiga, naravno, umijea se Laura. 'Bratstvo Sedmorice'. Policija ju je uzela kao dokaz. A da Bellheimu objasni o emu se radi i lijepo ga zamoli da ti je posudi? Laura nabora elo. Zaboravi, Kajo! Nikada mi je ne bi posudio. Ona je njegov najjai dokaz protiv profesora i nikome je nee dati. Prijatelje obuzme potitenost i Kevin izgovori ono to su i Lukas i Kaja pomislili: Znai da vie nema nade. Ne, Kevine, nije tako, odluno ree Laura i ohrabrujue se nasmijei. Do proslave Ostare imamo jo dva dana. etrdeset i osam sati u kojima se jo svata moe dogoditi. Tata je uvijek govorio... ... gubi samo onaj koji odustane, nastavi Lukas. No, zvuao je obeshrabreno. Laura mu zato upadne u rije: A onome koji vjeruje u snagu Svjetla sve e uspjeti. No, i sama je osjetila kako je nagriza sumnja, iako to nikome ne bi priznala. ak ni ocu.

Ogromno

dvorite Gralskog dvorca nije bilo dovoljno veliko za sve Bijele

vitezove. Zato su neki od njih ekali vani ispred vrata. uvar svjetla sjedio je na snjenobijelom konju na maloj uzvisini na sjevernoj strani dvorita. Kraj njega su bili Paravain i Morwena, takoer na velianstvenim pastusima. Elysion sa zadovoljnim osmijehom pogleda legije svojih Ratnika svjetla koji su se skupili u Hellunyatu, a tada im se obrati. Prijatelji moji, vikne on jasnim glasom. Skupili smo se ovdje zato to e nam ovaj dan biti radostan. Danas, na proslavi Ostare, vratit e nam se Kale svjetla. Zato emo zajedno odjahati u Dolinu vremena kako bi nositeljici Kalea priredili dostojan doek - ta e djevojica svakome od nas biti uzor i dokazati da se za Svjetlo vrijedi boriti. S osmijehom se okrene prema Paravainu. Bijeli vitez podigne ruku i da svojim ljudima znak za pokret. Elysion lagano podbode svog pastuha. U pratnji Paravaina i Morwene izjae iz dvorita, a Bijela mu se vojska pridrui i svi zajedno krenu prema Dolini vremena.

Dvadeset osmo poglavlje:

* Traak

nade

Kad je stigla iza breuljaka na zapadu, Laura osjeti kako je naputa i zadnja nada. No, inilo se kao da joj nebo eli podariti hrabrost. Veernje je rumenilo njeno obasjavalo daleki horizont koji je sjao poput blistave vrpce na naranasto-zlatnom nebu, kao da eli proslaviti jedan uspjeni dan. No, Laura nije bila raspoloena za slavlje. Naprotiv: obuzela ju je duboka obeshrabrenost. Stigla je no proslave Ostare i za nekoliko e se trenutaka otvoriti arobna vrata. Laura podigne glavu i pogleda prema otoiu. Dola je na obalu Vjetijeg jezera jer je u svom oajanju htjela biti sama sa svojim mislima. Oblaci magle koji su se nadvijali nad otokom sve su se vie skupljali prema njegovu sreditu i ve su poeli blago svjetlucati, kao da ih je netko iznutra upalio. Uskoro e na tajanstvenu stazu koja je vodila na Aventerru moi stupiti oni koji su bili upueni u tajnu, a da ostali ljudi to uope ne primijete. Ako netko neto i opazi, pripisat e to nekom neobinom svjetlosnom fenomenu, ali nee otkriti istinu skrivenu ispod povrine stvari. No, Laura nee moi iskoristiti svoju upuenost u veliku tajnu koja povezuje Zemlju i Aventerru. U posljednja dva dana nije postigla nikakav napredak. Nije rijeila zagonetku niti je otkrila tajnu koju je skrivao Peat Sedam mjeseca. Zakazala je. Potpuno zakazala. I zato je njenog oca ekala sigurna smrt. Lauru iz misli prene krik orla. Iznenaeno pogleda uvis i ugleda pticu s velikim krilima koja je kruila oko otoka. Na krvavocrvenom nebu inilo se kao da su mu krila u plamenu. Orao ponovno krikne, a zatim odleti prema visokom tornju koji se uzdizao na istonoj strani dvorca Ravenstein. Trenutak kasnije, progutala ga je tama. Vie mu nije bilo ni traga - ali, Laura je bila sasvim sigurna da se nije prevarila. Doista je vidjela orla - Glasnika svjetla. Iznenada se u njoj probudi nova nada. Laura urno proe pored kamenih lavova i popne se velikim ulaznim stepenicama. Portak, Kameni div, namrtio je sivo lice i zabrinuto gledao za njom. Kad je nestala iza vrata, on dobaci brz pogled Latusu i Laterisu. Svatko tko je znao vidjeti ispod povrine stvari mogao je primijetiti da su i krilati lavovi bili vrlo zabrinuti.

Laura je ve prola pored slike u predvorju kad opazi da je Bijela ena na slici nestala. Na samotnoj livadi leao je samo crni vuk dok se u pozadini kroz drvee ocrtavala silueta dvorca Ravenstein. Djevojica zastane i iznenaeno se zagleda u sliku. to se dogodilo? Zato je Silva napustila svoje mjesto? Kamo je otila? Laura nagne glavu i zamiljeno promotri sliku iz

doba Stranoga viteza, a onda krajikom oka opazi neko bijelo svjetlucanje. Okrene se i na stubitu ugleda neku sjenu koja je trenutak kasnije nestala iza ugla - to je sigurno bila Silva. Bez mnogo razmiljanja, Laura pouri stubitem. Ve je gotovo stigla do najgornjeg kata kad napokon shvati da se nije prevarila: to je doista bila Silva koja kao da je lebdjela iznad poda. Skrenula je u dugaki hodnik na etvrtom katu. ena u bijelom nije se previe urila, tako da ju je Laura uskoro sustigla. to se dogodilo, Silva? obrati joj se djevojica. Kamo e? Kad se mlada ena okrenula prema njoj, Laura ugleda kako joj niz blijede obraze klize suze. Ne plae valjda opet zbog mene? upita ona bojaljivo. Usprkos brigama koje su je muile, preko lica Bijele ene preleti osmijeh. Ne, Laura. Ne lijem suze zbog tebe - ovaj put ne. Na dan poput ovog ne mogu si pomoi; moram oplakivati svoju sudbinu. Laura proguta knedlu, a pomisao na Silvin tuni ivot dirne je u srce. Percy i ona su na putovanju snovima sprijeili da ona u svom vujem obliju padne u smrtonosnu zamku koju je postavio njen Hans, koji nita nije slutio - ali, ipak je nisu mogli spasiti. Nekoliko mjeseci kasnije, Reimar von Ravenstein joj je ponovno zapovjedio da izabere: njegovu ljubav ili smrt. Pomisao da bi brakom sa Stranim vitezom izdala svoju pravu ljubav bila je Silvi toliko nepodnoljiva da se pred njegovim oima bacila s tornja. Laura odjednom shvati to je Bijela ena naumila. Danas je godinjica tog stranog dana, zar ne? upita ona suosjeajno.

Da, Laura. Na Silvinim se beskrvnim usnama pojavi bolni osmijeh. Ljudi su tada slavili Ostaru i svi su se veselili nadolazeem proljeu, a mene je taj nitkov odvukao na toranj i naredio mi da biram... Mlada ena zastane i odsutno se zagleda pred sebe. Koliko god da je otada godina prolo, na prvi dan proljea sve u meni oivi i vie me nita ne moe zadrati na mjestu. Neka neodoljiva sila vue me na mjesto na kojemu sam Stranomu vitezu morala dokazati snagu svoje ljubavi. Znai, ide na kulu? Da - kao i svake godine u ovo vrijeme. Ja sam u internatu ve nekoliko godina, ali jo te nikada nisam vidjela na tornju, zaudi se Laura. Tuna se ena ponovno nasmijei. Tek si nedavno stupila u krug uvara, a prije nisi mogla vidjeti to se skriva ispod povrine stvari, odgovori ona, a onda udnim tonom doda: A ako se ne varam, ini se da to ni dandanas ne vidi. Laura nervozno pogleda Bijelu enu. Nije imala pojma na Sto je Silva ciljala. Ali, moda bi od nje mogla dobiti neki savjet. Naposljetku, pomogla joj je i ka d je traila Kale. Ovaj, ree brzo Laura, smijem li te otpratiti? to se mene tie, moe. Ako si voljna praviti mi drutvo u mojoj tuzi. Nedugo kasnije stajale su na vrhu tornja. Naravno, Silvi se bilo mnogo lake popeti. Vrata koja su vodila na vidikovac bila su zakljuana. Bijela je ena jednostavno prola kroz vrata, a Laura je ve htjela pouriti k domaru da donese klju. Sreom, na vrijeme se sjetila da jo uvijek ima Attilin udesni otpira s kojim je lako otvorila masivna drvena vrata. Laura je stala sasvim blizu Silve i pogledala okolno zemljite koje je ve utonulo u tamu. Samo je mjesec blijedo svijetlio. Bilo je tiho. Vjetar je puhao kao da svira neku tunu melodiju i igrao se s Laurinom dugom kosom - ba kao onda kad je na Laterisovim leima pobjegla iz srednjovjekovnog dvorca. Na trenutak joj se uspomena na tu no vrati i cijeli joj prizor ponovno oivi pred oima: Reimar von Ravenstein i horda njegovih divljih prijatelja. Sablasna vojska u eljeznim oklopima i grozna ena u smaragdnozelenoj haljini. Kapelan koji je urio prema svojoj kuici u parku da bi knjigu odnio na sig... Laura se trgne kao da ju je pogodila munja. Naravno! Kapelan! Nije li bilo mogue da je on... ? Laura jo nije ni dovrila misao, a ve se okrenula i potrala. Iako nije rekla ni rijei, inilo se da je Silva naslutila o emu se radi. Kad je Laura bacila pogled preko ramena, preko lica Bijele ene preleti osmijeh, a iako je bila ispunjena dubokom tugom, odjednom je izgledala puna pouzdanja.

Lukas ni najmanje nije pretjerivao: gospoica Amalie Broselsam bila je doista spremna sve za njega uiniti. Iako se knjinica davno zatvorila, knjiniarka je Lauru i Lukasa pustila unutra. Kapelanove im je spise osobno donijela iz arhiva nad kojim je isto tako budno straarila kao i nad knjinicom. Kapelanova ostavtina nalazila se u neupadljivoj kartonskoj kutiji koju je Amalie Broselsam stavila na stol. To je sve to imamo u naem arhivu, zacvrkuta ona slatkim tonom. Biblijski se tekstovi inae uvaju u podrunom muzeju. Ali, sve ostalo je ovdje? upita Lukas. Naravno! Amalie iskrivi lice kao da ju je optuio za nemar. Svaki listi. Va se otac veinom bavio kronikama. Lice gospoice Broselsam ponovno se opusti. Ako vam zatreba pomo, javite mi. Zato bi nam trebala pomo? upita zaueno Laura. Pa znamo itati. Da. Ali... Knjiniarka iskrivi usne. ... ti su tekstovi pisani jezikom 12. stoljea, jezikom kojim su se sluili u srednjem vijeku. Lukasove oi bijesnu. Mislite, kao 'Pjesma o Nibelunzima'? Upravo tako. Ona je nastala samo nekoliko desetljea kasnije. Onda mi to ne predstavlja problem. To sam s tatom itao u originalu. Pa to nije normalno, promrmlja Broselsamica odmahujui glavom, a onda se opet prijateljski nasmijei. Ovdje moete biti koliko god hoete. Moram napraviti semestralne statistike i imam jo mnogo posla. Laura je jedva doekala da se neugledna knjiniaka vrati do svog stola pa da ona i Lukas konano ostanu sami. Brzo otvori kutiju i istrese sadraj na stol. Lukas je takoer bio uzbuen. Nadajmo se da emo sada otkriti je li tvoja pretpostavka da je kapelan prepisao 'Bratstvo sedmorice' tona.

Mogue je, zar ne? On je bio uen ovjek i sigurno je shvatio da je sadraj te stare knjige vrijedan. No, Lauru je duboko razoarao ve prvi pogled koji je bacila na spise: kapelanove su se biljeke sastojale od dvije hrpe tronih papira koji su bili povezani irokim lanenim vrpcama i od nekoliko razbacanih stranica ispisanih gotovo izblijedjelim i zato jedva itljivim rukopisom. Kopiji tajanstvene knjige nije bilo ni traga. Laura problijedi, a nada koja ju je ispunjavala gotovo se ugasi. Bespomono se spusti na stolicu. Ovo mi je bila jako pametna ideja, promrmlja ona mrzovoljno. Lukas je suosjeajno pogleda. Nemoj to tako uzimati srcu. Ideja je bila dobra moda emo u kronici nai neto korisno. Djeak uzme jednu hrpu papira, razvee vrpcu i pone listati. Pokazalo se da je kapelan bio svestran ovjek. Nije samo biljeio dogaaje u dvorcu, ve je tekst i ilustrirao mnogobrojnim crteima. Mnogi od njih prikazivali su Stranoga viteza i njegovu bandu, ali kapelan je crtao i sluavke i kmetove, kao i jadne seljake koji su unajmili krta polja na Reimarovu imanju i za njih krvavo radili. Zato nije bilo ni udno da se u kronici esto opisivala Reimarova strahovlada: ljudi na stupu srama, javna bievanja i scene muenja. No, jedna je stvar bila neobina: ni na jednom crteu nije bilo krvnika. Tamo gdje se on trebao nalaziti, na crteima je bila samo bijela mrlja! Moda uope nije htio crtati krvnika? naglas je razmiljao Lukas. Zbog nekog praznovjerja ili to ja znam ega? Ne vjerujem, ree Laura. Dodue, krvnika nisu nazivali pravim imenom. Ali, nisam ula nita o tome da ga se nije smjelo crtati. ini mi se kao da ga je netko naknadno izbrisao. Izbrisao? Lukas skeptino pogleda sestru. Zato? Nemam pojma. No, Laurinu je sumnju pojaao crte koji je oito trebao biti krvnikov portret. Naime, podnaslov ispod crtea glasio je Crvena smrt, kako su ga ljudi nazivali zbog njegove plamenocrvene kose. U pozadini crtea nazirao se dvorac, vjeala i krvniki panj na koji je bila naslonjena krvnikova sjekira. No, na mjestu gdje je trebala biti Crvena smrt bila je samo bijela mrlja. Tko bi to razumio, promrmlja Lukas dok je povezivao listove kronike. Ili ti moda ima neko objanjenje za to? Nemam, proape Laura. Ali, da budem iskrena, svejedno mi je. I da naemo objanjenje, ono mi ne bi pomoglo. Lukas nita ne odgovori; samo utke pogleda sestru. Sto je i mogao rei? Osjeao je da Lauru u njenom beskrajnom razoaranju nita ne bi moglo utjeiti. Zato je bez rijei nastavio premetati kapelanove spise. Ako nema nita protiv, idem u sobu, ree Laura. Nije ekala njegov odgovor. Ustane, ali pritom zapne za stol, tako da su neki od listova poletjeli na

pod. O, so-rry! Laura se urno sagne i podigne ih. Kad ih je htjela staviti u kutiju, letimino ih pogleda i pogled joj se zaustavi na rijeima: Se... dam mje..se... ca. Otkrie je strese poput elektrinog udara. Pogledaj, Lukase! uzvikne ona uzbueno i gume mu list ravno pod nos. Djeak zaueno namjesti naoale. to? itaj! Taj... na... Sedam mjeseca, s mukom proita djeak jer je morao prevoditi srednjovjekovni jezik, kako... sto... ji... zapisa... na... u... 'Brat...stvu Sedmorice'. Hej! Izgleda da je kapelan preveo tekst iz stare knjige! Legenda nije bila dugaka. Obuhvaala je samo tri stranice. No, Lukasu i Lauri trebalo je dugo vremena kako bi sve to proitali jer su jedva deifrirali srednjovjekovni kapelanov rukopis: Jednom davno, na jednoj ljudima nepoznatoj zvijezdi zvanoj Aventerra, ivjelo je sedmoro brae i sestara - etiri djevojice i tri djeaka. Bili su nerazdvojni i nita ih nije moglo rastaviti jer je njihova meusobna ljubav bila bezgranina. Brinuli su se jedni za druge, uvijek su si pruali potporu i svaki od njih je u svakom trenutku bio spreman dati ivot za sestru ili brata. Tako je njih sedmoro provodilo dane u potpunoj slozi i harmoniji. Svaki su trenutak provodili zajedno jer se nisu htjeli razdvajati. Kad bi dnevne obveze nekoga od njih prisilile da dan provede daleko od kue, drugi su bili ispunjeni velikom tugom i jedva bi doekali da im se brat ili sestra vrate kako bi upotpunili njihovu sreu. Toliko su ovisili jedan o drugome da se prvome bratu inilo da onaj drugi die umjesto njega, a treemu se inilo da mu srce kuca u grudima etvrtog i tako dalje. Drugi su se ljudi radovali njihovoj srei i njihova im je ljubav bila uzorom i poticaj em da ih oponaaju te da i sami postignu njihovu sreu, iako to nikome ni izdaleka nije uspjelo. Dogodilo se da je za njihovu sreu uo Crni knez. Isprva nije povjerovao u tu priu. No, kad se uvjerio da je istinita, to ga je poelo muiti i izjedati iznutra jer je mrnja bila njegova duevna hrana, a izdaja mu je trebala kao to ljudima treba zrak da bi disali. Pokuao je meu brau posijati zrno razdora i tako ih posvaati. No, to god je poduzimao i to god inio, jednostavno mu nije uspijevalo da ih rastavi. Nijedno sredstvo za kojim bi posegnuo nije moglo nakoditi njihovoj ljubavi, ak ni tone srebra i zlata. Zato je Crnoga kneza obuzeo divlji bijes. Posl ao je svoje konjanike da ih zarobe. Svezao ih je i bacio u najcrnju tamnicu gdje ih je posjetio i stavio pred straan izbor: morali su odabrati jednoga izmeu sebe koji e morati umrijeti da bi drugih estoro ivjelo. Dao im je jedan dan da se odlue. No, njih sedmoro nije moralo razmiljati. Najstariji je brat u ime svih izjavio da Crni knez mora odluiti hoe li ih sve pustiti ili sve pobiti. Njihova je meusobna ljubav i odanost bila tako jaka da im je bilo potpuno nemogue jednoga osuditi na

smrt. I onih estero koji bi preivjeli uskoro bi umrli od tuge. Crni knez nije oekivao tako hrabar odgovor i to ga je neopisivo razbjesnilo. Izvukao je svoj ma, Kugu, i jednim potezom usmrtio svih sedmoro. No, sile koje tite sav ivot pobunile su se protiv tog zlodjela, a smrt brae i sestara tako ih je dirnula da su ih pretvorile u sedam mjeseca i podarile im mjesto na nonome nebu. Otada stoje iznad Tamne utvrde poput svjetlucavog peata bezgranine ljubavi koji svakoga tko ga moe vidjeti podsjea na to da na svijetu ne postoji nijedna sila koja je jaa od ljubavi. Otada Tamni nita ne mrze vie od ljubavi i nijedan od njih tu rije nikada vie nije izgovorio. Ako ne mogu izbjei razgovor o ljubavi, umjesto mrske rijei upotrebljavaju izraz Peat Sedam mjeseca. Laura zapanjeno spusti papir i sjajnim oima pogleda brata. Bio si u pravu, ree ona. Peat Sedam mjeseca uope nije predmet, kako smo cijelo vrijeme pretpostavljali, i zato g a j e nemogue nai. To je samo rije, pojam - i zato rjeenje zagonetke ormara i Peata Sedam mjeseca proizlaze jedno iz drugog, kao to su rekli lavovi. Na Laurino iznenaenje, Lukas se namrti. Na trenutak sam i ja to pomislio, ali onda mi je sinulo da to ne moe biti tono. Zato ne? Laura ga nestrpljivo pogleda. to tu nije tono? Sasvim je jednostavno: ljubav', dodue, ima pet slova kao i rije koju traimo. Da, i? Ali, svejedno ne moe biti rjeenje jer se ne sastoji od istih slova! Laura nije shvaala na to je ciljao. Ne sastoji se od istih slova? upita ona zbunjeno. Da. Od poetnih slova ivotinja ne moe se sloiti rije 'ljubav', kako god da ih sloimo na ploi. Osim toga, 'ljubav' ima pet slova, a mi ih imamo est! Laura otvorenih usta pogleda brata. Dovraga - na to uope nije pomislila! Lukas je imao pravo: slova su doista bila drukija. Ali, kako je to bilo mogue? Sve se tako savreno sloilo, bilo je praktiki nemogue da su se prevarili. A moda... U tom se trenutku sjeti rjeenja. Naravno, Luka-se! povie ona, a lice joj se razvedri. Naravno da je tako! Djeak je zurio u nju kao da se pretvorila u vanzemaljca. Ali, kako, Laura? To je nemo... Strpljenja, upadne mu Laura u rije, a onda se vragolasto nasmijei pa doda: Uskoro e shvatiti! Zatim se ponovno uozbilji. Sluaj: priekat emo pono da budemo sigurni da svi spavaju. Onda emo se oduljati do Attile i odvesti se s njim do samostana da uzmemo Kale. A Kaja i Kevin? Hoemo li i njih povesti? Laura odmahne glavom. Ne, to bi bilo previe upadljivo. Osim toga, bolje je da dre oi otvorene ovdje u internatu i da nas mobitelom upozore ako Tamni to

posumnjaju. OK, ima pravo. Idem do Attile da ga obavijestim. Nai emo se tono u pono ispred njegove kolibe, jesi li shvatio? Nema problema. Pa nisam pod-kiu. Laura se ponovno nasmijei. I genij i ponekad mogu zakazati, zar ne? Zatim s olakanjem odahne. O, ovjee, ne mogu vjerovati! Sve e ipak biti dobro! Ali, u tom trenutku nije ni slutila kakva je jo iznenaenja oekuju u sljedeih nekoliko sati.

Dvadeset deveto poglavlje: *Sramotna izdaja

Uto se digla magla. Iako je vidljivost bila smanjena, Laura se nije dala smesti. U meuvremenu je tako dobro upoznala puti do Attiline kolibe da g a j e mogla prijei i vezanih oiju. Vie je nisu plaile ni sablasne sjenke i bizarne siluete koje su neprestano izranjale iz sive pare jer je znala da se radi o obinom grmlju i granama drve a. Nisu je plaile ni krilate sjenke koje kao da su pristizale niotkuda i koje su joj prelijetale iznad glave - bio je to samo par ukova koji su se gnijezdili u starom hrastu iza gimnastike dvorane. Udaljeni je sat na tornju otkucao pono kad je iz magle izronila Mordukova kuica. Bukva koja je svoje gole grane pruala iznad krova nadvila se nad kolibom kao da je uva. Laura jo nije stigla ni do vrata kad je obuzme udan osjeaj: iznenada osjeti da neto nije u redu. Uznemireno posegne za eljeznom alkom u obliku guterove glave koja je visila na Attilinim vratima. Kroz no odjeknu glasni udarci, ali domar se ne pojavi na vratima. Attila? povie djevojica uznemireno. Ja sam - Laura! Ni ovaj put ne dobi odgovora. Laura je znala da posljednji Patuljasti div obino nije zakljuavao vrata. Zato pritisne kvaku i stupi u kuicu. Rukom napipa prekida za svjetlo. Malena se svjetiljka u sredini prostorije upali i obasja je slabim svjetlom. Laura ugleda gospodara kue: Attila je sjedio za stolom i hrkao. Njegov je masivni trup klonuo na stol. elava mu je glava mirovala na ispruenim rukama. Laura je bila zbunjena. Attila je poludio - ili je imao eline ivce. Kako bi se inae mogla objasniti injenica da je tako duboko spavao u toj odluujuoj noi? Brzo prie stolu i prodrma ga. Pritom mu glasno povie u uho: Probudi se, Attila! Moramo krenuti! No, koliko god ga je tresla i dozivala - domar se nije probudio. Hrkao je dalje kao da je drogiran. 'Ovo je nemogue!' proleti Lauri kroz glavu, a tada iznenada na ramenu osjeti neiju ruku. Uasnuto vrisne, okrene se - i ugleda potpuno smetenog djeaka. Kevin! Sorry, nisam te htio uplaiti, ree on i problijedi.

Ali jesi, odgovori mu prijekorno djevojica, a onda zaueno doda: to radi ovdje? Lukas me je poslao. Lukas? Da. Ne osjea se dobro i zamolio me je da idem s tobom do samostana. Stvarno? Kevin kimne glavom. to mu je? upita zabrinuto Laura. Nita jako loe. Rekao je da ga boli eludac. Moda mu veera nije dobro sjela. Dao sam mu tabletu za spavanje. Laura s olakanjem odahne i nasmijei mu se. Kakva srea to je on tu! Kako je drag i kako se o svemu brine! I kako je dobar bio osjeaj da u opasnoj situaciji ne e biti sama. Na Kevina se mogla osloniti kao i na brata. Kraj njega se osjeala tako ugodno i zatieno! Poeli ga uhvatiti za ruku, ali se suzdri. Kevin se nakalje i pokae na Attilu. to mu je? Nemam pojma. Spava kao top. Ve sam ga pokuala probuditi, ali... Laura bespomono slegne ramenima. Nema anse! Djeak iznenada onjui zrak. to to smrdi? Smrdi? Da. Poput... poput alkohola. Kevin se zaueno ogleda oko sebe, a zatim posegne za aom koja je leala prevaljena na stolu. Pored nje se sk upila lokvica prozirne tekuine. Djeak uzme au, prinese je nosu i pomirie pa gadljivo iskrivi lice. Nije ni udo, ree on i stavi au Lauri pod nos. Ovo objanjava sve! Laura pomirie au. Rakija! uzvikne ona iznenaeno. Klekovaa! Ali... to ne moe biti! Bojim se da moe! odgovori Kevin koji je u meuvremenu na polici naao zelenkastu bocu. Doista se radilo o klekovai. Boca je bila gotovo prazna. Nije ni udo to se ne budi, zakljui on odmahujui glavom. Ali... jednostavno ne razumijem, promuca Laura. To uope nije bilo slino Attili! Znao je to je sve na kocki - kako se onda mogao tako napiti d a j u vie nije bio u stanju odvesti do samostana? Tako neto Attila ne bi napravio - no ipak, nepomino je hrkao na stolici. to se dogodilo?

to emo sad? Kevin prekine tijek njenih misli. Kako emo stii u samostan? Doktora Schwartza i gospou Taxus ne moemo zamoliti da nas odvezu, zar ne? Naravno da ne! A ni ikoga od drugih nastavnika. Naposljetku, svim je Ravensteincima bilo strogo zabranjeno nou naputati internat. Onda to moemo zaboraviti. Kevin je obeshrabreno pogleda, a onda skrene pogled na uspavanog domara. Pogled koji mu je dobacio nije bio nimalo prijateljski. Laura je mrko zurila pred sebe. No, nakon kratkog vremena, na licu joj zasja osmijeh. Ne boj se, Kevine, ree ona vedro. Znam kako emo stii do samostana.

Kad

se Crni knez u pratnji furhura pojavio pred vratima tamnice, Marius

Leander skoi sa svog leaja i pouri prema njemu. to hoete? upita ga on. Borboron svoje blijedo lice razvue u iroki osmijeh. Ve si zaboravio? Njegov je duboki glas sablasno odjeknuo podzemnom tamnicom. Danas slavimo Ostaru. A imamo i razloga za slavlje - danas e mi tvoja kerka predati Kale. U razmjenu za tebe. Nikada! povie Marius bijesno. Laura to nikada ne bi uinila! Crni se knez osmjehne. Bio si i ostat e budala, ree on suosjeajno, a zatim trioktidu naredi da zakljua vrata tamnice.

Portak se rastegne i gorljivo zijevne. Dok se dobroudni div istezao, njegove

su kamene tetive kripale. Tada svoje sivo lice od granita okrene prema djevojici koja je stajala pokraj njega i nestrpljivo ga promatrala. Ve sam pomislio da je netko glupost smislio. Div nije ni pokuao sakriti predbacivanje u glasu. I da vam je iz glave izletjelo da se na ovim lavovima nekada letjelo. Laura mu se iroko nasmijei. No, no, Portae, ree ona. Tko jednom poleti na Latusu i Laterisu, taj to vie nikad ne zaboravlja! Gorostas zamiljeno zatrese glavom i odmahne rukom. Ne podsjeaj me, nije mi do ale, ovjek lako zaboravlja stvari velike i male. Popnite se na lava da vie ne spava. Dobro, dobro, pourit emo se, umiri ga Laura i okrene se Kevinu. Hajde, popni se na kamenog lava! naredi mu ona. Kevin, kojemu se na licu jo uvijek vidjelo zaprepatenje izazvano divovom preobrazbom, s nerazumijevanjem pogleda Lauru. Ali, zato? upita on. to u na staroj kamenoj figuri? Sad e vidjeti, ree Laura nestrpljivo. Hajde ve jednom, uri nam se!

Djeak se pokori njenoj zapovijedi. Dok se pokuavao uspeti na krilatog lava s desne strane stepenica, Laura se popne na lea drugog lava i u iekivanju se okrene prema Portaku. Moemo krenuti, spremni smo. No, poetini div joj je jo neto morao rei: Samo jo ovo ujte, a onda otputujte - ako opet bude zatre- bala lava, probuditi ga lako moe i sama! Stvarno? zaudi se djevojica. Sorry ako sam te opteretila, Portae, ali nisam znala! Znam, dijete moje, zato ti i govorim kako stvari stoje. Nitko na planetu ne zna sve na svijetu. Zato svi moraju uiti i za dobru stvar se pomuiti. Portak se uvjeri da Laura i Kevin stabilno sjede, a onda sve uini ba kao i onda kad je putnike snovima spasio od kameleonke. Isprui ruke prema glavama kamenih figura i izgovori drevne arobne rijei koje su uvari od poetka vremena prenosili iz generacije u generaciju: Lavovi slijeva i zdesna, brao sfingina: u ovome asu kad trebamo vas najvie, posluajte zapovijed Svjetla i probudite se iz mrtvoga kamena kako biste nam pomogli! Nakon samo nekoliko sekundi, Lateris i Latus su oivjeli. No, za razliku od prolog puta, kad su odmah glasno zarikali, ovoga su puta bili tihi. inilo se kao da razumiju da su Laura i Kevin na tajnoj misiji za koju nitko ne smije saznati. Laura se nagne i krilatog lava njeno pomiluje iza lijevog uha. Hej, Laterise, proape ona. Super mi je to smo opet zajedno. I mene ta injenica neizmjerno veseli, madame, umiljato odgovori lav. Hvala! A sada nas, molim vas, odvedite do samostana. Nadam se da znate na koji samostan mislim i gdje se nalazi? elite li nas uvrijediti, madame! Lav je zvuao povrijeeno. Samostan je Latusu i meni dobro poznat - iako se rijetko sloimo kako se dotamo najbre stie!

Sorry! Laura se vedro nasmijei, a zatim se okrene Kevinu koji je sjedio na drugom lavu. vrsto se dri, polijeemo! Latus i Lateris raire svoja velianstvena krila i potpuno se neujno vinu u zrak. inilo se da uope ne osjeaju teinu svojih jahaa. S lakoom su se uzdizali sve vie u nono zvjezdano nebo. Preletjeli su posljednje oblake magle koji su lebdjeli oko tornja, savladali vjetrove i krenuli prema udaljenom samostanu. Djevojica bi povremeno pogledala u dubinu. Tu i tamo ugledala bi treperava svjetla nekog naselja ili svjetla automobila na nekom pustom seoskom putiu. No, veinom je vidjela samo tamu i inilo joj se kao da lete kroz ogromnu katedralu od crnog samta u kojoj su srebrnkasto svjetlucale zvijezde. Laura se osjeala

zatieno. Prome je osjeaj istog zadovoljstva. Oslobodila se svakog osjeaja prostora i vremena, a kad su letei lavovi meko sletjeli u vrt iza samostana, nije imala pojma koliko je let trajao. Kad je skoila s lavovih lea, jo uvijek se osjeala vrlo lagano, kao da nema teine. No, tada se vrati u stvarnost. Pokretom ruke upozori Latusa i Laterisa da budu tihi dok ih ekaju, a onda u pratnji Kevina krene prema tajnom samostanskom arhivu.

U podzemnu su knjinicu uli bez ikakvih potekoa. Attilin im je otpira

otvorio sva vrata. No, usprkos svemu tome, inilo se da je Kevinu nelagodno. Iz sekunde u sekundu sve se vie mrtio. Neprestano se tjeskobno osvrtao, a dok su se urno pribliavali freski iznad koje je svjetlilo Sedam mjeseca, Lauri se inilo kao da e djeak svaki as briznuti u pla. Kad su doli do freske, Laura mu naredi da je prieka. to god da se dogodi, ne mii se s mjesta i ekaj me. Kevin je zbunjeno pogleda. Da te ekam? Kamo ide? Odavde vie nemamo kamo. Djevojica mu se ohrabrujue nasmijei. Samo me ti priekaj, ree ona i zakorai u zid - da bi trenutak kasnije u njemu nestala. inilo se kao da su je ivotinje na ormaru ve odavno oekivale. Prijekorno su je gledale, ali ostale su na svojim mjestima i nisu ivahno raspravljale kao proli put. Da smo na tvom mjestu, priekali bi jo par dana, zlobno zanjite jednorozi. Ne uri joj se jer sigurno ne zna rjeenje, je li tako? zaurlaju vukovi, a bikovi samo progunaju: Jao, jao! Ne izgleda ba sigurno, zaskvie kitovi, a antilope dodaju: Nimalo, nimalo! Za razliku od njih, ponosni su lavovi sauvali dostojanstvo. I - jesi li konano otkrila tono rjeenje? upitaju je oni. Laura se zadovoljno nasmijei. Mislim da jesam. Peat Sedam mjeseca oznaava ljubav, a tu rije moram sastaviti od poetnih slova vaih imena dok se preko polja budem kretala u obliku slova L. Doista? Iz ponaanja lavova nije se moglo razaznati je li pogodila ili nije. Ali, kako e to uiniti? ini se da ima previe slova. Laura se nije dala smesti. ini se da je tako, ree ona. Vas je est, a 'ljubav' ima pet slova.

Tako je, potvrde lavovi. Kako e onda sloiti rije? Jednostavno - L i J daju LJ - zato vi i jednorozi stojite zajedno na polju. Hm, ravnoduno odgovore lavovi. A to e sa slovom K? U 'ljubavi' nema slova K. Znam. Treba mi slovo U. A vai prijatelji kitovi su kitovi uljeure! Ma nemoj! progunaju lavovi, a djevojici se uini kao da se na njihovim ponosnim licima pojavio osmijeh odobravanja. Ako doista eli uspjeti, mora jo pogoditi ispravni redoslijed. Ali, ne zaboravi: ima samo tri pokuaja! Laura se napeto zagleda u dvadeset i pet polja na prednjoj strani ormara. Naravno, kad je shvatila koja ivotinja predstavlja slovo U, isprobala je sve mogue varijante kretanja i tako je znala da postoji vie mogunosti. Bilo je potpuno svejedno na kojem e lavovskom polju poeti - morala je krenuti od lava i jednoroga. Znai, morala se osloniti na intuiciju. Laura odlui zapoeti na lijevom donjem lavovskom polju. Prvenstveno zato to je to polje smatrala loginim poetnim poljem, a i zato to je otamo mogla stii na jedno jedino U-polje. Bilo joj je tee odluiti se za tree polje. Imala je osjeaj da posljednji potez mora voditi do vanjskog polja. Do najvieg polja jer je poela na najdonjem. Tako se Laura odluila na svoj prvi pokuaj. Pritisne najdonje lijevo lavovsko polje, ali u tom trenutku lav i jednorog bijesno uzviknu: Au! Zar ne vidi da nas boli?! Ovaj... oprostite, ree Laura brzo. To je bilo glupo od mene. Stvarno mi je ao! Nasreu, odmah shvati s t o j e pogreno uinila: nije smjela polja dodirivati rukom, ve ih je morala pritiskati snagom misli. Naravno! Profesor Morgenstern, strunjak za telekinezu, na taj je nain dodatno osigurao ormar od prisilnog otvaranja! Djevojica krene ispoetka. Sve je misli usredotoila na donje lijevo polje; otuda skoi na tree kitovo polje u drugom redu, pa na bika na predzadnjem polju u etvrtom redu, otamo na antilopino polje, drugo u treem redu i zavr i na vujem polju, treem u najgornjem redu. Zatim se Laura malo odmakne od ormara i pogleda ga u napetom iekivanju. No, nita se ne dogodi. Prednja se strana nije pomaknula ni milimetar . No, ivotinje su odmah poele komentirati: Zbilja je tupava! zanjite jednorozi. Odmah smo znali, zar ne? zaurlaju vukovi, a bikovi uasnuto zariu: Kakva grozota! Kakva grozota! Kitovi zaskvie: Ne zna, ne zna!, a antilope se samo podrugljivo nasmiju. Lavovi pak mirno dodaju: Ostala su ti jo samo dva pokuaja! Laura je grozniavo razmiljala. 'Moda bi bilo bolje da ponem s desnim lavom i jednorogom u najdonjem redu?' mislila je ona. 'Moda potez poinje ba

na tom polju, upravo zato to nije logian izbor za poetak? Mogue je, zar ne?' Morala je pokuati! Djevojica nakon kraeg premiljanja pokua po drugi put: sa desnog lava i jednoroga u najdonjem redu skoi na kita na treem polju u drugom redu, otamo krene na bika na etvrtom polju u etvrtom redu pa skoi na antilopu na posljednjem polju u drugom redu i zavri na treem, vujem polju u prvom redu. Iako je povukla posve nov potez, dogodi se isto: naime, ba nita. Nita se nije pomaknulo. Ormar se nije otvorio i opet je morala otrpjeti poruge. Ona nikada ne bi mogla biti Izabrana! zanjite jednorozi. To je oito, zar ne? sloe se vukovi, a bikovi se razoarano pokunje i glasno zariu: Kakav promaaj! Kakav promaaj! Kitovi i antilope je nisu htjeli ni pogledati. Cak su joj se i lavovi obratili stroe nego prije. Sada je na redu posljednji pokuaj, naglase oni otro. Sigurno bi ti pomoglo kad bi se malo prisjetila rijei zagonetke. Prisjetila se rijei zagonetke? to su time htjeli rei? Laura se okrene i dobaci Kevinu pogled kojim ga je molila za pomo. Ali, nije je mogao vidjeti. Djeak je jo uvijek bespomono stajao pred zidom i vjerojatno razmiljao o tome gdje je nestala. 'Rijei zagonetke?' razmiljala je Laura i pokua ih ponovno dozvati u misli. Iako nas je est, za petoro stojimo, a jedan od nas u imenu tajnu skriva, promrmlja ona jedva ujno. Poput konja naprijed ide tko na poetak pogodi. Iznenada se prekine i stisne oi. Dok je zamiljeno zurila u daljinu, usne su joj se nesvjesno pomicale: Tko na poetak pogodi, ponovi ona. I jo jedanput: ... tko na poetak pogodi... Iznenada joj na pamet padne ideja! Laura se ponovno usredotoi na polja i potpuno promijeni taktiku. Sada je plou promatrala odozgo prema dolje. Umjesto da krene iz najdonjeg reda, pone na najgornjem desnom lavovskom polju. Otuda skoi na kitovo polje, predzadnje u treem redu pa na bikovo polje u etvrtom redu, drugo slijeva. Zatim je uslijedilo antilopino polje, tree u drugom redu. S njega skoi na prvo vuje polje u treem redu. To je bila najkompliciranija kombinacija, ali moda je fraza tko na poetak pogodi znaila upravo to najoitiji i najjednostavniji poetak nije uvijek bio najbolje rjeenje. Na trenutak Laura zadri dah, a onda shvati da je njena pretpostavka bila tona. Otkrila je ispravnu kombinaciju! Zauje se zvonki, gotovo nezemaljski zvuk sirene, a prednja strana ormara otvori se kao da ju je pomaknula nevidljiva ruka. Djevojica proviri unutra. Prizor koji joj se ukazao pred oima oduzimao je dah. U unutranjosti ormara blistao je Kale svjetla. inilo se da se na njegovoj zlatnoj povrini odraavaju sve zvijezde i mjeseci koji su svjelucali na stropu, a njihov se sjaj prelamao u

smaragdima i rubinima koji su krasili skupocjeni predmet. Konano! Konano je uspjela! Dokazala se kao prava Ratnica svjetla i na vrijeme je nala Kale svjetla. Do zore joj je ostalo jo dovoljno vremena. Proi e kroz arobna vrata i pehar s Vodom ivota vratiti na Aventerru. Laura se polako priblii ormaru. inilo joj se kao da njenim pok retima upravlja netko drugi. Ruke joj se bez njene volje isprue prema Kaleu i polako ga izvade iz ormara koji ga je mjesecima uvao od Tamnih. Iako je predmet bio izraen od istoga zlata i zapravo trebao biti jako teak, inilo joj se da uope nema teine - kao da se ne sastoji ni od ega osim od istog svjetla. Predaj mi ga, Laura, pomoi u ti! zauje se iznenada Kevinov glas. Djevojica se zaueno okrene i ugleda ga pored sebe. Ispruio je ruke kako bi prihvatio Kale svjetla. 'Neobino', zaudi se Laura. Kako je Kevin tako iznenada dospio u fresku? Kako se mogao tako pribliiti ormaru? To su mogli samo uvari! Samo su Ratnici svjetla mogli vidjeti ispod povrine stvari... ... ali Tamni takoer! Laura pomisli da e je izdati srce. Zbunjeno pogleda djeaka na ijem se licu iznenada pojavi zluradi osmijeh. Oi mu ponu svjetlucati - crveno, poput paklenske vatre. U istom trenutku Laura ugleda mravu siluetu ovjeka koji je skrenuo u prolaz izmeu polica. Mrtvako blijedo lice ispod plamenocrvene kose takoer se smijeilo. Mukarac se brzo pribliavao. Laura u tom trenutku shvati da je sve izgubljeno.

O, ne! Paravain problijedi kao krpa. to je? Morwena ga zabrinuto

pogleda. to ti je? Kota vremena! proape Bijeli vitez i pokae na zlatni privjesak koji je uvar svjetla nosio oko vrata. Zasvijetlio je i pomaknuo se!

Na lijepom iscjelitelj i inom licu pojavi se uasnut izraz. Jesi li siguran? Sasvim sam siguran, pomaknuo se! Ali, to znai... ? To znai da je Kale u opasnosti, ree Paravain zabrinuto.

Ali, zato to Elysion nije primijetio? Sigurno je primijetio. Ali, ini se da ga to ne uznemiruje. Vitez paljivo promotri uvara svjetla koji je usprkos svojoj poodmakloj dobi u sedlu sjedio uspravno poput svijee. Izgledao je vrlo mirno i inilo se da je pun pouzdanja. Oito mu nita ne moe poljuljati vjeru da e nam se Kale vratiti, proape Paravain i uzdahne. Volio bih znati odakle crpi sav taj optimizam. Vitez pogleda prema Dolini vremena u ijem su se sreditu otvorila arobna vrata koja su povezivala ovjeju zvijezdu i Aventerru. Svjetlucavi je stup svjetla obasjavao sve oko sebe. Paravain paljivije pogleda Dolin u i iznenada primijeti da nisu jedini koji su doli doekati nositeljicu Kalea.

Bre, Attila! Stani ve jednom na gas! gotovo mu panino dovikne Lukas.

Radi se o ivotu i smrti! Znam! proguna domar i dokraja stisne gas. Ali, ovaj auto ve ima koju godinicu! Usprkos tome, Opel Kapetan je sasvim pristojnom brzinom jurio kroz no. Attila Morduk je pokuao iz motora izvui najvie to je mogao. Maina je prigueno cvilila, kao da se buni protiv tako grubog tretmana. Ali,

Patuljasti div nije imao milosti. Nemilosrdno je tog old-timera tjerao seoskom cestom prema Hinterthuru. No, Lukasu ni to nije bilo dovoljno brzo. Djeak je bio na rubu oajanja. Sok koji ga je obuzeo kad se probudio jo uvijek ga je drao. Kad se napokon prenuo iz sna, sat je pokazivao dvadeset minuta prije jedan. etrdeset minuta nakon ponoi. Zaspao je! U prvi mah djeak nije mogao shvatiti kako je preuo budilicu. Tako mu se neto jo nikada nije dogodilo! Osim toga, aktivirao je i alarm na mobitelu i zamolio Kevina da aktivira svoj. Bilo je nemogue da se uz toliko mjera sigurnosti nije probudio! Lukas je skoio s kreveta kao da ga je ugrizlo tisuu tarantula - i istoga je trenutka shvatio da je Kevin nestao. U tom mu je trenutku sve postalo jasno: budilica i alarm bili su iskljueni - a to je bila potvrda iznenadnog otkria koje mu se usjeklo u svijest: Kevin, njihov navodni prijatelj kojemu su toliko vjerovali da su mu otkrili Laurinu veliku tajnu, bio je podli izdajica! Dounik Tamnih! Besramno ih je izdao - a povjeravali su mu sve planove nita ne slutei. Od dana kad je stigao u Ravenstein, Tamne su sile unaprijed znale za svaki njihov potez. Lukas je pretpostavio da e kruna te

pokvarene intrige biti trenutak kada Lauri otme Kale. Laura nije nita slutila i sigurno e pred njim izvui Kale iz skrovita. Lukas je bio posve siguran da je Kevin otiao s Laurom do samostana. Onda je ugledao au na svom nonom ormariu i to mu je dokraja otvorilo oi. Kevin je vjerojatno u Colu ubacio sredstvo za spavanje. Vjerojatno im je na isti nain podvalio dok su uvali strau kraj Launnog kreveta kad je otila na putovanje snovima. Nita ne sumnjajui, Kaja i on popili su dvije ae Cole i pod utjecajem narkotika prespavali cijelo poslijepodne. Nasreu, danas je samo srknuo iz ae i vei je dio prolio u cvijee dok Kevin nije gledao. Ta glupa Power- Cola bila je odvratna. Nevjerojatno! Kako su bili slijepi! Jedino je Kaja od poetka bila intuitivno nepovjerljiva prema Kevinu i to nije skrivala - a zahvalili su joj samo prijekorima. To je jednostavno bilo nepojmljivo! Lukas je posegnuo za praznom aom u kojoj se nalazilo jo samo nekoliko kapljica tamne tekuine. Pomirisao ju je, ali nije osjetio nita sumnjivo. No, bio je siguran da e kemijska analiza potvrditi njegovu sumnju. Ali, to e morati priekati do sljedeeg dana jer je u tom trenutku imao pametnijeg posla. Mnogo pametnijeg! Prenuti Attilu Morduka iz sna pokazalo se gotovo nemoguom misijom. Koliko god ga je Lukas tresao, domar se jednostavno nije budio, sve dok ga nije zalio ledenom vodom. Attila je napokon skoio sa stolice, stresao se poput mokrog teneta i oamueno pogledao Lukasa. to sam ti uinio da me tako budi usred najljepeg sna? zabrunda on. Molim? zaudi se Lukas. Upravo sam sanjao da stojim ispod prekrasnog vodopada i da me njeno zapljuskuje voda - a onda si me ti probudio. To nije fer, Lukase! Na okruglom licu posljednjeg patuljastog diva pojavio se prijekorni izraz -ali tada shvati u emu je bila stvar. Taj prokleti djeak! povikao je on kad mu je Lukas objasnio to se dogodilo. ekaj samo da mi padne u ake! Dobro u ga premlatiti, to ti garantiram! Tui u ga dok ne poplavi! Attila je za svoj bijes imao dobar razlog. Kevin mu je podvalio drogiranu Power-Colu, a on je popio dvije ae! Osim toga, nakon to je zaspao, u kolibu mu je prokrijumario bocu s rakijom, au napunio klekovaom, a onda je razlio po stolu kako bi se inilo da se domar napio. Taj pokvareni deran! progunao je Attila na putu do parkiralita. Taj e me besramnik zapamtiti.

Trideseto poglavlje: * No odluke

Opel je punom brzinom projurio kraj putokaza za Hinterthur. Attila Morduk nije koio, ve je istim tempom jurio kroz gradi koji je utonuo u duboku tamu. Ulina je rasvjeta bila ugaena i samo je mjeseina osvjetljavala krovove kua koje su okruivale cestu. Svjetla automobila na trenutak bi obasjala zidove iza kojih su ljudi mimo spavali i nisu ni slutili kakve su se dramatine stvari u tom trenutku dogaale. Lukas je zario prste u sjedalo i kao oduzet zurio kroz vjetrobran, kao da e njegov grozniavi pogled natjerati vozilo da se kree bre. Odjednom u daljini iz tame izrone svjetla nekog drugog automobila koja su postajala sve vea. Ni Attila ni djeak nisu mogli razaznati o kojem se vozilu radilo jer je ono iznenada bez migavca skrenulo s glavne ceste i nestalo u pokrajnjoj uliici. Iako je od zimskih praznika prolo ve dosta vremena, Lukas se odmah sjetio da je ta uliica vodila do vikendice Maximiliana Longoliusa. Je li to bio isti sluaj - ili je to neto znailo? Attila ubrza. Kad je stigao do odvojka, zakoi i pogleda u uliicu gdje su se u daljini nazirala svjetla automobila. Neka sam proklet! uzvikne on uasnuto.

to je? Auto! Domar pokae u tamnu uliicu. Svjetla zagonetnog automobila postajala su sve manja, a onda su potpuno ieznula iza zavoja. Bio je to crni teretni kamion. Isti koji sam vidio u noi kada je profesor nestao! Lukas je ve htio izraziti svoju sumnju, ali onda se sjeti da Patuljasti divovi odlino vide u mraku. Attila se sigurno nije prevario! Ako je Kevinu doista uspjelo da Lauri otme Kale, bilo je vie nego vjerojatno da e ga odnijeti u kuu svog ujaka. Tamo bi bio na sigurnom sve dok mu Tamni ne pronau bolje skrovite. Brzo, za njim! uzvikne djeak uzbueno. Nije to ni dorekao, a Attila je ve krenuo u uliicu. Dok je stiskao gas, ugasio je svjetla. Ne moraju odmah shvatiti da smo im za petama, proguna on. Teretni se kamion zaustavio ravno pred vikendicom Mistera L. Attila je Opel

neupadljivo parkirao na rubu plonika i iskljuio motor. Lukas i on izali su iz auta i oduljali se do ivice u blizini vikendice kako bi sve mogli bolje vidjeti. Iz teretnog su kamiona izala dva ovjeka. Lukas je vidio samo obrise, ali usprkos tome, bio je siguran da se radi o Kevinu i Konradu Kopferu. Obojica su se popeli u stranji dio kamiona, a kad su se ponovno pojavili, nosili su zavezani zaveljaj koji se ustro trzao. Oito je u njemu netko bio zarobljen. Laura - tko drugi? Tamni su sa svojom bespomonom rtvom ve nestali u bonom ulazu. Iako je no bila hladna, Lukasa je oblio znoj. -

Uzbueno pogleda Patuljastog diva. A to sad? upita on. Morao se prisiliti da ostane miran kako bi mogao jasno razmiljati. Najbolje da pozovemo policiju, ree Attila. Lukas nije bio oduevljen njegovim prijedlogom, no uvidio je da im ne preostaje drugi izbor. Nadajmo se da e nam ovoga puta povjerovati i da ih neemo morati dugo ekati. Nevoljko iz depa izvue mobitel. Nai su Tamni prijatelji sigurno obavijestili svoje saveznike - a ako oni stignu ovamo prije policije, gotovi smo! Attila kimne, a onda iznenada podigne glavu i iznenaeno se zagleda u nebo. Lukas u tami nije mogao nita razaznati. to je? upita on, a tada mu Patuljasti div nestrpljivo apne: Pssst! Napeto je oslukivao. Mislim da nam policija nee trebati, Lukase, ree on veselo. Laura se u knjinici borila svim silama. No, to joj nije pomoglo. Nije mogla sprijeiti da joj Konrad Kopfer i Kevin oduzmu Kale, savladaju je i u kamionu zaveu kao kobasicu. Iako se otimala i koprcala, s lakoom su je nosili kroz hodnike vikendice. Krpa koju su joj ugurali u usta priguivala je njene vriskove. Smrdljivo ju je platno navodilo na povraanje i bila je sretna to uope moe disati. Kad je djevojica shvatila da su je donijeli u sobu s kaminom, iznenadila se. Sto su joj tamo namjeravali uiniti? udno! Podrum je za uvanje zarobljenika bio mnogo prikladniji od sobe s televizorom. Naposljetku, bilo je oito da im cilj nije bio samo da se domognu Kalea, ve i da nju maknu s puta, barem do kraja proslave Ostare. Nakon ove noi, arobna e se vrata prema Aventerri opet otvoriti tek nakon tri duga mjeseca. Iznenadna joj je pomisao odmah iz glave otjerala sve druge misli: to ako Tamni ve ove noi odnesu Kale na Aventerru? Do zore je jo bilo dovoljno vremena i

mogli su Crnom knezu predati toliko eljeni pehar s Vodom ivota. Pomou njega e ostvariti svoj najvei cilj. Tada vie nee biti vano hoe li Laura Borboronu predati Kale da bi ocu spasila ivot. Tada on vie nee imati razloga da Mariusa Leandera odrava na ivotu i nita ga nee sprijeiti da ga hladnokrvno ubije! O, ne!!! Laura osjeti neodoljivu potrebu da zavriti. Sprijeila ju je samo krpa u ustima. No, nije mogla zadrati suze koje su joj potekle niz obraze. Na njeno uenje, posjeli su je u naslonja ispred televizora. Konrad Kopfer prie zidu izmeu polica s knjigama i opipa ga. Oito je time pokrenuo neku skrivenu polugu jer se zid iznenada s lakoom pomaknuo u stranu. Iza njega se pojave elina vrata. Je li se moda radilo o nekakvom bunkeru? Koliko se Laura sjeala, kua je bila izgraena na obronku planine, tako da je sigurno bilo mjesta za takvu vrstu prostorije. Laura iznenada shvati zato na zimskim praznicima nije vidjela Quintusa Schwartza iako mu je ula glas u prostoriji s televizorom. Vjerojatno se brzo povukao u skrovite tako da Laura pomisli da se prevarila. Naravno - sigurno je tako bilo! Konrad Kopfer u tom trenutku neujno otvori elina vrata. Iza njih se doista nalazio bunker. Jo i prije nego to su je Tamni podigli s namjerom da je odvuku unutra, Laura je znala koga e tamo sresti. Prostoriju je osvjetljavalo hladno svjetlo neonki na kojemu je koa Aureliusa Morgensterna izgledala jo bljeom. Kad je ugledao svladanu Lauru, elo mu se jo jae nabora i otme mu se uzdah oajanja. Uspravi se na eljeznom leaju. Na ovo sigurno nisi raunao! pakosno se nasmije Konrad Kopfer dok je Lauru sputao na pod. Veleueni je gospodin ostao bez rijei, jel' tako? Profesor preuje zajedljivu primjedbu. to namjeravate s nama? Koliko ete nas jo ovdje drati? upita on mravog mukarca. Koliko god moj gospodar poeli, odgovori Konrad Kopfer. Ovdje ti nita ne nedostaje i s tobom se vrlo dobro postupa. Ili se moda hoe aliti? Morgenstern ne odgovori, ve zabrinuto promotri svoju uenicu. Lauru su napokon odvezali. Kad joj je Kevin iz usta izvadio krpu, jedva se pomaknula. Poeljela je zavritati i udariti ga posred lica. U njenoj nutrini odvijala se ogorena borba izmeu bijesa i razoaranja. Nitko je dosad nije tako gorko iznevjerio kao on. Dok je trljala obamrle zglobove, otrovno ga pogleda i sikne: Platit e za ovu izdaju, to ti garantiram! Kevin se pakosno nasmijei. Ma nemoj mi rei! naruga se on, a zatim se pridrui Kopferu i nemirno pogleda na sat. Gdje su dosad? upita on. Rekao si im da je sve obavljeno, zar ne? U tom trenutku u otvoreni bunker dopre zvonjava s

ulaznih vrata. To su sigurno oni! ree djeak i namigne slugi. Idi i otvori im - ja u pripaziti da ovima na pamet ne padne neka glupost! to bi uope mogli uiniti oronuli starac i djevojica? prezirno odvrati Konrad Kopfer i pouri prema vratima. Laura Kevina nije udostojila pogleda. Sjela je na krevet pored profesora i zabrinuto ga promotrila. Jesu li Vam uinili neto naao? Aurelius odmahne glavom. Ne, ne mogu se poaliti. Otkako su me dovukli ovamo, nita mi nije nedostajalo - osim slobode, naravno. Turobno se nasmijei pa prodorno pogleda uenicu. to je s Kaleom, Laura? Jesi U ga nala? Jesam. Djevojica posramljeno spusti glavu. Morgenstern se uznemirio. Odnijela si ga u Hellunyat? Oprosti na pitanju, ali izgubio sam pojam o vremenu i zato nemam pojma koji je dan. Laura proguta knedlu. Nije... ovaj... naalost, nije mi uspjelo, proape ona i pokae na Kevina koji se cerio. Prekasno sam shvatila da je on jedan od Tamnih! Profesor zakalje. Uhvati se za srce i razrogaenim oima pogleda Lauru. Ako oni Kale odnesu na Aventerru i predaju ga Tamnima, nita nas vie nee spasiti! Moda za to nee imati prilike. Moda emo ipak jo uspjeti..., zapone Laura tihim glasom, ali onda zastane i u nevjerici se zagleda u vrata. Izvan a se zauo neki zvuk. Iznenaujui i neobjanjivi zvuk. Zvuao je poput oluje koja se polako sputa s vrhova planina, postaje sve glasnija i glasnija i naposljetku zagluujua. t o j e to moglo znaiti? Profesor i Kevin takoer pogledaju prema vratima. Oluja ponovno odjekne, glasnije i strasnije nego prije. inilo se kao da se nad kuom nadvilo strano nevrijeme. A sada - sada je ta grmljavina odzvanjala i u unutranjosti kue! Kevin problijedi kao krpa. Drhtao je cijelim tijelom. Za razliku od njega, Laura se iznenada nasmijei. Napokon je shvatila to je bila ta tajanstvena oluja. Trenutak kasnije u prostoriju uleti Lateris. Krilati je lav rairio svoja velianstvena krila, otvorio zastraujuu njuku i tako glasno zarikao na djeaka da su se zidovi bunkera zatresli! Kevin je zateturao od straha. Koljena su ga izdala i on se jecajui srui na pod. Zadri ga, Laura! preklinjao je on. Molim te, zadri ga da me ne napadne! Kad je krilati lav vidio da su Laura i profesor dobro, umiri se, a u tom trenutku u bunker ulete Lukas i Attila Morduk. Djeak je u ruci drao Kale i veselo ga pruio sestri. Sakrili su ga u kamion! Laura paljivo primi skupocjeni pehar. Zatitniki ga pritisne na prsa, a onda

uasnuto pogleda brata: Gdje je Kopfer? Nije valjda pobjegao? Ne boj se! Lukas joj se umirujue nasmijei. Pobjegao je u svoju kuicu u stakleniku. Latus pazi na njega. Sva srea! Laura s olakanjem odahne, prie Laterisu i njeno ga pomiluje iza uha. Mnogo ti hvala za sve. Ne znam to bismo uinili da nije bilo tebe i tvoga brata! alite se, madame, odgovori lav umiljavajui se. Mi Vama mnogo dugujemo! Naposljetku, krivi smo to smo dopustili da vas ti nitkovi zarobe u samostanu. Niste to mogli predvidjeti! Preljubazni ste, madame. Odmah smo krenuli u potjeru, ali naalost, sa svojim su smrdljivim vozilom bili bri od nas, iako smo letjeli bre od duhova vjetrova! Laterisova sveana ozbiljnost nagnala je Lauru da se nasmijei. To ti vjerujem na rije! Kad Vam god zatreba pomo, madame, rado Vam stojimo na usluzi! Hvala ti, Laterise. Sigurno u vas jo zatrebati. Tada se Laura prijetei okrene Kevinu. Hoe li dobrovoljno progovoriti ili ti moramo pomoi? zaprijeti mu ona i pogleda lava. Djeak je progovorio prije nego to se lav uope stigao pomaknuti. Zao m i j e , ali nisam imao izbora. Laura se namrti. Nisi imao izbora? Njen ton je odavao da mu ne vjeruje. Kevin potiteno kimne. Da. Kopfer me je prisilio da sudjelujem u njihovom planu. Imao me je u aci. Kako to? upita Lukas. Pa... Djeak pogne glavu. Kad ste bili u Hinterthuru... ovaj... htio sam vas na kraju praznika oboje pozvati u kino i na hamburger, ali nisam imao dovoljno novca. Zato sam iz ujakovog novanika uzeo pedeset eura... A Kopfer te pritom iznenadio? Da. Kevin proguta knedlu. Dao mi je da biram: elim li da sve ispria ujaku Maxu ili... Ili? ponovi Laura. Ili da te drim na oku i obavjetavam ga o svemu to radi! Sto? Djevojica je iznenaeno zurila u njega. Ali... zato? To sam ga i ja pitao. Kopfer je rekao da tvoje aktivnosti naruavaju dobru reputaciju Ravensteina. A to bi otetilo ujaka Maxa jer on ve godinama sponzori-ra internat. Lukas nabora elo. Nisi mu valjda povjerovao? Jesam. Nisam imao pojma da... Laura se namrgodi. A dalje? Isprva sam inio sve to je Kopfer od mene traio. Nisam htio da moj ujak sazna za... Kevin se nakalje. Ali, nakon one afere s paterom Dominikusom,

postalo mi je jasno da me tip zavarava. Htio sam odustati i otii na policiju, ali... Da? Kopfer mi je zaprijetio da e me ubiti kao i monaha ako ikome kaem. Uplaio sam se jer sam shvatio na to je sve spreman - i zato sam mu pomagao i dalje. Lukas odmahne glavom. Znai, pomogao si mu da namjesti indicije zbog kojih je profesor Morgenstern postao glavni osumnjieni? Da. Njemu i Quintusu Schwartzu. Laura ga tuno upita: Kako si mogao? Kako si mogao uiniti neto tako grozno? No, Kevin se samo utke zagledao u pod. Lukas ga prezirno pogleda, a onda se okrene sestri. Moramo nazvati policiju i predati im ovoga pokvarenog izdajicu! Moda e oni otkriti njegove prave motive.

Kad su Laura, Lukas i Aurelius Morgenstern izali iz kue - Kevina su ostavili

pod paskom Attile Morduka - Latus je jo uvijek drao strau pred staklenikom. Konrad Kopfer nije nikamo mogao pobjei. No, kad su uli unutra, nije mu bilo ni traga, iako su svi prozori bili zatvoreni i osigurani zasunom. Prijatelji su pregledali cijelu kuu, pretraili svaki kuti, ispremetali sve ormare i sanduke, kuckali po zidovima i podovima - ali bez uspjeha. inilo se kao da se Konrad Kopfer doslovno rasplinuo u zraku. U njegovoj skromno namjetenoj spavaoj sobi Laura je otkrila neto neobino. Na nonom ormariu leala je hrpa starih dokumenata. Bilo je oito da ih je netko nedavno pregledavao. Radilo se o prijepisu dvorske kronike koju je napisao Reimarov kapelan. Na prvoj stranici Laura ugleda crte Reimarovog krvnika. Sve je bilo isto kao i u dokumentu iz ravensteinskog arhiva: u pozadini se vidio dvorac, kraj njega vjeala i krvniki panj sa sjekirom. No, postojala je i bitna razlika: na papiru u Kopferovoj spavaonici nije bilo bijele mrlje. Krvnik se na crteu jasno vidio. Crvena je smrt imala zastraujui pogled. Nevjerojatno je nalikovao Longoliusovom slugi; imao je istu plamenocrvenu kosu. Bilo je vrlo vjerojatno da su nacrtani krvnik i Konrad bili ista osoba. S t o j e , naravno, bilo posve nemogue - ili se Crvena smrt doista vratila iz mrtvih? Laura se sjeti otvorenog groba u kotlini... ali, istoga si je asa tu pomisao izbila iz glave jer nije smjela dopustiti da je to omete. Naposljetku, jo uvijek nije ispunila svoju najvaniju zadau. Laura je na put na Aventerru povela i Oluju. Naravno, Alarika takoer, koji je jedva ekao da se vrati u svoj svijet. Iako su mu ovaj put na leima bila dva jahaa, bijeli je pastuh s lakoom preskoio Vjetije jezero i udesnim skokom dospio na obalu malog otoia. U njegovom sreditu, obavijen svjetlucavom maglicom, stajao je beskonani stup svjetla koji je titio arobna vrata. Kao i na dan zimskoga solsticija, i ovaj se put usred gusto isprepletenog raslinja napravila stazica tako da je pastuh bez

potekoa stigao do vrata. Laura posljednji put pogleda nono nebo - do zore je bilo jo barem dva sata. Preko ramena pogleda djeaka koji je sjedio iza nje odjeven u svoju staru odjeu. Jesi li spreman? Alarikove oi zasjaje. Da, Laura, spreman sam. Ispod djeakove koulje neto se koprcalo, a sljedeeg trenutka iz platna radoznalo proviri Mljacko. Kad je ugledao Lauru, njegove okrugle crne oice zablistaju i on uzbueno zapiti. Djevojica se nasmijei i lagano podbode Oluju. Pastuh se pokrene i Laura stupi u svjetlo. Gdje god je pogledala, vidjela je samo svjetlucanje - ali ono je ipak nije zasljepljivalo. Pred njom se prostiralo more beskrajne bjeline koje kao da se prualo unedogled. Kad je Laura ula u Svjetlost i prepustila joj se, osjeti kako je topli valovi nose uvis. Sve je plesalo i strujalo lakoom. Prestala je osjeati vlastito tijelo, a svi njeni strahovi i brige nestali su. Osjeala se kao da se oslobaa tereta cijelog svijeta i kao da njeno poput vjetra lebdi s druge strane vremena. Ne bi imala nita protiv kad bi to putovanje meu svjetovima trajalo vjeno. No, u tom trenutku Oluja iskorai iz vrata.

Laura je odmah znala da je stigla na Aventerru jer je visoko na nebu stajao Peat
Sedam mjeseca. Nala se u sreditu velike doline. Zacijelo se radilo o Dolini vremena; o njoj joj je priao Aurelius Morgenstein. Laura se nije stigla ni ogledati oko sebe kad je primijetila da je ve netko eka. Na breuljcima koji su okruivali dolinu stajala su dva gospodara. Nebrojeni ratnici u bijelim oklopima poredali su se na uzvisinama na sjevernoj strani dok su beskrajne kolone vitezova odjevenih u crno zauzele poloaje na junom dijelu doline. Ratnici su bezizraajnih lica promatrali arobna vrata koja su se meu njima isprijeila. Dva mukarca i jedna ena na bijelim konj ima bili su predstavnici Svjetla. Laura ih nikada nije vidjela, ah ipak je znala da se radi o Elysionu, plemenitom uvaru svjetla, njegovom Bijelom vitezu Paravainu i iscjeliteljici Morweni. Nedaleko od njih, na leima crnih konja sjedila su dva mukarca: Crni knez Borboron i njen otac. Tata! Laurino srce poskoi i pone lupati tako brzo da je pomislila da e joj iskoiti iz grudi. Borboron je odrao rije. Doveo je njenog oca do vrata i oekivao je da e ona ispuniti svoje obeanje koje mu je dala u trenutku bezgraninog oajanja. Obeanje da e Kale predati njemu! U ruke vladara koji je htio prisvojiti vlast i unititi Zemlju... Alarik je oito naslutio to joj se vrtjelo po glavi. Ne, nemoj! zamoli je on.

Nemoj to uiniti! Ne smije izdati Svjetlo! Nikada, uje li? Alariku je bilo lako govoriti - ona nije imala izbora! Nije mogla rtvovati oca! Nije mogla dopustiti da ga Crni knez ubije! Laura se osjeala kao da je paralizirana, kao da joj se na ramena spustio teret cijelog svijeta. Alarik skoi s Olujinih lea. Zatim sjae i Laura, vrsto stiui Kale i bojaljivo pogleda Elysionove ljude. uvar svjetla je mimo pogleda. Njegove su oi istovremeno zraile mudrou i utjehom i Laura u njima proita: Ako bude vjerovala u snagu Svjetla, sve e dobro zavriti. Ona osjeti bezgraninu zahvalnost. Svrne pogled i promotri Crnoga kneza. Oko njegovih usana titrao je zluradi osmijeh. inilo se da je bio sasvim siguran to e Laura odluiti. Marius je pak pokunjeno sjedio u sedlu, a njegove oi su je molile: Ne smije me se odrei! Ne smije dopustiti da me Borboron ubije! Lauru je cijeli prizor tako duboko dirnuo da vie nije morala razmiljati. Znala je to mora uiniti; nije mogla drukije. Alarik je pokua zaustaviti. Stane joj na put i uzvikne: Ne, ne! Ne smije Kale predati u ruke Zla! Mljacko je prodorno piskao, kao da je eli upozoriti da ini veliku pogreku. Laura proguta knedlu. vrsto pogleda djeaka u oci u kojima se vidjela duboka tuga zbog njene izdaje. Shvati me, Alarie! proape ona. Jednostavno to moram uiniti. Oprosti mi! Pritom se okrene i odluno krene prema Borboronu i ocu. U crvenim oima Crnog kneza vidjelo se da je siguran u svoj trijumf. Prezirno se nasmijeio Elysionu, kao da je oekivao da e ovaj glasno izraziti svoje razoaranje. No, uvar svjetla mu nije htio priutiti to zadovoljstvo i mirno je ekao daljnji razvoj dogaaja. Laura je stigla do crnih pastuha. Kad su zarzali i propeli se, iz nosnica im je izala sumporna para. Crni se knez uspravi u sedlu i pohlepno prema njoj isprui koatu ruku. Daj ga ovamo! naredi joj on promuklim glasom. Daj mi Kale - i tvome u ocu potedjeti ivot! Samo trenutak! ree Laura i s ljubavlju pogleda tatu. Visoko na nebu, ba iznad njegove glave, stajao je Peat Sedam mjeseca, a Lauri se inilo kao da svaka zvijezda sjaji jae nego ikad prije. Laura pogleda Mariusa duboko u oi, pogledo m punim enje za bezgraninom ljubavlju i zatienou koje joj je otac oduvijek pruao. No, u njegovim oima ne nae ni traga tim osjeajima. One nisu odavale nita osim - iste pohlepe! Kako je to bilo mogue? to se dogodilo? Sedam je mjeseca opet zasvijetlilo kao da je ele utjeiti ili je na neto podsjetiti -

i tada Laura napokon shvati. Prodorno pogleda oca i upita: Reci mi, tata - to osjea za mene? Marius je bio zbunjen. Na njegovu licu ocrtavalo se neizmjerno zaprepatenje i samo ju je utke pogledao. to... to to znai? upita on drhtavim glasom. to... to moram uiniti? Rekla sam ti jasno i glasno, vrsto odgovori Laura. Jednostavno mi reci to za mene osjea! Ali... zato? Laura je bila sasvim mirna. Samo mi reci da me - voli! Marius problijedi i glasno udahne. ... to? promuca on. Samo mi reci da me voli! ponovi Laura i jo vre stisne Kale. Marius joj je htio odgovoriti, no bio je u stanju samo promuklo zakaljati. Razdraeno stisne oi, a zatim mu lice izoblii bezgranini bijes. Ti prokleto derite! sikne on i u tom se trenutku pone mijenjati. Zauje se siktanje i frktanje, Mariusov se lik izoblii i odjednom je pred djevojicom stajala Syrin. Djevojica potpuno mirno stane pred Crnoga kneza. Jesi li doista povjerovao da me moe prevariti s kameleonkom? Zar nisi znao da bi moj otac radije umro nego ivio sa spoznajom d a j e Kale svjetla u tvojim rukama? Ja sam Ratnica svjetla, zapamti to! uzvikne ona neustraivo. I jo neto: nikada neu odustati od namjere da oslobodim oca. Ti i svi tvoji Crni vitezovi bespomoni ste protiv snage koju mi da je Peat Sedam mjeseca! S tim se rijeima Laura okrene i isprui Kale svjetla prema uvaru svjetla. Kad je pogledala u njegovo dobroudno lice na kojemu se odraavala mudrost svih vremena, znala je da njeno vrijeme tek dolazi.

*K * R * A* J*

*K * I * K *A*