Pravnik, 45, 1 (90), 2011

Ivan Turi, mag. iur.

Poloaj i uloga obinog umjeaa u

parnici
UDK: 347.921.3

Saetak
U ovom smo radu pokuali, sintezom teorijskih odrednica te navoenjem brojnih
sluajeva iz sudske prakse, dati cjelokupni prikaz instituta obini umjea u parnici.
Nakon uvodnog dijela, problematizira se pitanje (ne)posjedovanja pravnog interesa i ostalih pretpostavaka koje moraju biti ispunjene da bi trea osoba uope mogla intervenirati, te se razmatra pravni poloaj obinog umjeaa u parnici. Takoer se obrauje
pitanje davanja izjave za stupanje u parnicu i u vezi s tim (ne)donoenje posebne odluke
o intervenciji. Razmatraju se i radnje koje obini umjea (ni)je ovlaten poduzimati te
uinak tih radnji u odnosu na stranku kojoj se pridruio. Trei dio rada posveen je pitanju
djelovanja specinog procesnopravnog uinka na umjeaa, tzv. intervencijskog uinka
i znaaju koji potonji ima u praksi. S tim u vezi problematizira se pitanje subjektivnih i
objektivnih granica gore spomenutog uinka. U radu se navode, i analiziraju u kratkim
crtama, drugi zakonski tekstovi u kojima institut obinog umjeaa ima znaajnu ulogu. Naposljetku, kao najdiskutabilnije se namee pitanje snoenja i naknade trokova
obinog umjeaa po naelima causae i culpae.
Kljune rijei: obini umjea, intervencija, pravni interes, izjava o mijeanju, intervencijski uinak (efekt), trokovi

1. Uvod
Umjeai ili intervenijenti su osobe koje sudjeluju u tuoj parnici, a priroda odnosa
koji ih povezuju sa strankama te priroda interesa koji se u parnici tite, generira njihovu
pravnu situaciju koja ni u kojem sluaju nije jedinstvena. Na pravni sustav poznaje 3
vrste umjeaa, a predmet razmatranja u ovom radu biti e prvenstveno poloaj i uloga
obinog umjeaa. Obini iz razloga kako bi se na adekvatan nain napravila distinkcija
spram umjeaa s poloajem jedinstvenog suparniara i tzv. umjeaa sui generis. Treba
napomenuti, kada se u radu bude koristio pojam umjea da se misli na tzv. obinog
umjeaa.
Dakle, uz stranke u parninom postupku sudjeluju i ostali sudionici na koje se, posredno ili neposredno, reflektira konani ishod parnice i utjee na njihovu pravnu sudbinu.
Oskudnost pravne literature u nas, implicira tezu kako u praksi nema potrebe za dodatnim
razjanjenjima problematike procesnog instituta umjea. Da li stanovita diskrepancija

105

106

Poloaj i uloga obinog umjeaa u parnici

oko pojedinih pitanja vezanih za pojam intervencije ipak postoji i kakvog je intenziteta,
izloiti emo u ovom radu. U sloenim pravnim odnosima koji podrazumijevaju vei broj
stranaka, esto postoji pravni interes treih osoba da se kao intervenijenti ukljue u parnicu kako bi svojim procesnim aktivnostima ,u granicama koje im doputa zakon, utjecali
na svoju pravnu sudbinu. Do kojih granica seu ovlasti umjeaa u parnici i jesu li one
primjerene u odnosu na pravnu poziciju koju ima? U velikoj bi veini sluajeva i sudu bilo
korisno da tree osobe interveniraju u parnicu, kako bi se dobio im jasniji uvid u strukturu tih sloenih pravnih odnosa. Upravo kroz razne oblike jamstava, vjerovniko-dunikih
odnosa, cesija, osiguranja, uloga umjeaa dobiva svoj praktini znaaj.
Institut obinog umjeaa reguliran je prvenstveno Zakonom o parninom postupku
(u daljnjem tekstu: ZPP)1 i to l. 206. 209. i l. 209a. No, u ostalim zakonskim tekstovima
kao to su: Obiteljski zakon (u daljnjem tekstu: ObZ)2, Pomorski zakonik (u daljnjem tekstu: PZ)3, Zakon o suzbijanju diskriminacije (u daljnjem tekstu: ZSD)4, Zakon o trgovakim
drutvima (u daljnjem tekstu: ZTD)5 i dr., spominju se takoer odredbe o intervenciji koje
kao lex specialis imaju prednost u primjeni nad ZPP-om. Za potrebe ovog rada, kratko e
biti komentirana specina uloga umjeaa prema odredbama ZSD-a te (ne)mogunost
umjeaa da podnosi zahtjev za zatitu suenja u razumnom roku.
U jednom e poglavlju biti obraen i specini uinak pravomone sudske presude na
umjeaa, tzv. intervencijski efekt. Staro rimsko pravilo po kojem je pravomona presuda
donesena meu strankama, za tree res inter alios acta, u ovom sluaju ne vrijedi. Koje
su objektivne granice tog uinka, tko se na njega moe pozvati, te koje se uope pretpostavke moraju ispuniti kako bi stranka mogla istaknuti taj uinak, samo su neka od pitanja
koja e biti obraena.
Naposljetku e biti rijei i o naknadi trokova s posebnim osvrtom na umjeaa. Kada
e biti aktivno, a kada pasivno legitimiran za naknadu i da li se umjeaa moe na neto
obvezati, odnosno da li mu se moe neto dosuditi? Na ta i mnoga druga pitanja pokuati
emo dati odgovor kroz nadolazee izlaganje.

2. Obini umjea kao trea osoba u parninom postupku

2.1. Pojam i svrha mijeanja
Mijeanje, odnosno intervencija dolazi od latinske rijei intervenio, to znai - doi
meu, mijeati se u to. Trea osoba ima vlastito pravo samoinicijativno se ukljuiti u
parnicu, pomaui jednoj od stranaka da uspije u sporu, a ujedno titei svoju pravnu
poziciju.6 U tom smislu govorimo o pomonoj funkciji mijeanja, a jedan od primjera na
koji umjea titi svoju pravnu poziciju je, u sluaju uspjeha u sporu, iskljuivanje primarne odgovornosti stranke kojoj se pridruio u svrhu iskljuivanja svoje kasnije akcesorne odgovornosti.7 Procesna disciplina stranke kojoj se umjea pridrui svakako se
1

2
3
4
5

Nar. nov., br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 Odluka USRH, 84/08, 96/08 Odluka USRH i
123/08 ispr.
Nar. nov., br. 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07.
Nar. nov., br. 181/04, 76/07, 146/08.
Nar. nov., br. 85/08.
Nar. nov., br. 111/93, 34/99, 121/99 vjerodostojno tumaenje, 52/00 Odluka USRH, 118/03, 107/07, 146/08
i 137/09.
U tom smislu Kaleb, Zorislav, Pravni interes umjeaa kao pretpostavka za mijeanje u parnicu, HPR, 2001.
god., str. 102.
Dika, Mihajlo, Graansko parnino pravo: Stranke, njihovi zastupnici i trei u parninom postupku, 4. knjiga,
Zagreb, 2008. god., str. 268.; vidi i: Pavlovi Mladen, Znaaj sudjelovanja treih osoba u parnici, HGR, 2000.
god., str. 66.

Pravnik, 45, 1 (90), 2011

poveava, te e stranka itekako morati biti oprezna pri poduzimanju svojih procesnih
radnji s jedne, kao i omoguavanju umjeau da poduzima radnje s druge strane. Naime,
kontrolirajui radnje svoje stranke i poduzimajui povoljne radnje, umjea e se u eventualnoj iduoj parnici moi obraniti od regresnog zahtjeva stranke kojoj se pridruio u
prvotnoj parnici, a sada tuitelja, isticanjem prigovora nesavjesnog voenja parnice, a
sve to ukoliko je stranka u prvotnoj parnici zanemarivala povoljne radnje umjeaa, odnosno onemoguavala njihovo poduzimanje.8 Dakle, umjea ne samo da pomae stranci
uspjeti u parnici, ve i kontrolira njezine radnje ime je ujedno i dodatno motivira.9
Ergo, doputanjem mijeanja, obinom se umjeau omoguava ukljuivanje u parnicu izmeu drugih osoba s pravom poduzimanja odreenih radnji, iz razloga to e se
ishod te parnice posredno odraziti na njegove pravne odnose.10

2.2. Pravni poloaj i definicija pojma obini umjea

Prema strogoj zakonskoj deniciji, osoba koja ima pravni interes, da u parnici koja
tee meu drugim osobama jedna od stranaka uspije, moe se pridruiti toj stranci. (arg.
ex. l. 206. st.1. ZPP). Kada bi eljeli dodatno teorijski denirati pojam obinog umjeaa,
tada moramo razlikovati stvarnu (legitimacijsku) s jedne i istu procesnu deniciju s
druge strane.11 Legitimacijska bi ustvari bila gore navedena zakonska denicija, ukoliko
uzmemo da umjea ima legitimacijsku osnovu za mijeanje - pravni interes. U sluaju da
se u parnici jo i vericira postojanje pravnog interesa od strane umjeaa, tada govorimo o stvarno intervencijski legitimiranom umjeau.12 S druge strane, prema tzv. istoj
procesnoj deniciji, obini bi umjea bio osoba koja prijavljuje mijeanje u odreenu
parnicu, neovisno o tome je li ovlaten, odnosno neovisno o tome tvrdi li da posjeduje
pravni interes. U tom bi smislu, kao obinog umjeaa trebalo smatrati i osobu kojoj e
mijeanje biti uskraeno.13
Bitno je napomenuti da obini umjea nije stranka, niti ima poloaj stranke u
parninom postupku te se sukladno navedenom moe kretati samo u granicama zahtjeva
to ih je istaknula stranka kojoj se pridruio. On ne moe poduzimati radnje kojima se
disponira tubenim zahtjevom i procesnim ovlatenjima od kojih zavisi tijek parnice.14
Budui da zakonom nisu predviena brojana ogranienja oko sudjelovanja umjeaa u
postupku, treba uzeti da u parnici moe sudjelovati i vie od jednog umjeaa na svakoj
od strana.
Mogli bismo rei kako je sam pravni poloaj umjeaa dvojako odreen: vremenski,
trenutkom stupanja u parnicu, na nain da mora preuzeti parnicu u onom stanju u kakvom
se nalazi u vrijeme njegova mijeanja u parnicu (arg. ex. l. 208. st.1. ZPP), to praktino
znai da bi u odnosu na njega djelovale sve prekluzije do kojih je u meuvremenu dolo
i okolnou da je on ipak samo osoba kojoj je primarna intencija i ovlast da pomogne jednoj od stranaka uspjeti u sporu.15 Pojednostavljeno govorei, obinog bismo umjeaa
mogli denirati kao produenu ruku stranke kojoj se pridruio. Parnine radnje poduzima
u svoje ime, a imaju uinak za stranku ukoliko ih ona ne ospori (arg. ex. l. 208. st. 4. ZPP).
8
9

10
11
12
13
14

15

O intervencijskom uinku pravomone sudske presude, amplius infra ad. loc. 3.1.
Dika, Mihajlo, loc. cit.; Kaleb, Zorislav, loc. cit.; U 66 njemakog Zivilprocessordnunga (u daljnjem tekstu: ZPO)
teite je na pomonoj funkciji mijeanja.
U tom smislu Pavlovi, op. cit. (bilj. 7), str. 63.
U tom smislu, Dika, Mihajlo, op. cit. (bilj. 7), str. 267.
Ibid.
Ibid. O postupku odluivanja o dopustivosti/osnovanosti prijedloga za mijeanje vidi infra ad loc. 2.5.
U tom smislu Kaleb, Zorislav, loc. cit., i Pavlovi, Mladen, op. cit. (bilj. 7), str. 67.; O radnjama koje je umjea
ovlaten poduzimati infra ad loc. 2.6.
U tom smislu Dika, Mihajlo, loc. cit.

107

108

Poloaj i uloga obinog umjeaa u parnici

Uvrijeeno je shvaanje u pravnoj teoriji kako obini umjea nema procesnih dunosti
niti procesnih tereta pa proputanje poduzimanja neke pravne radnje ne moe imati negativnih posljedica za stranku kojoj se pridruio.16
Stranke i umjeai su duni pred sudom govoriti istinu i savjesno se koristiti pravima
koja su im priznata ovim zakonom (l. 9. ZPP). Lani iskaz je u l. 303. KZ-a propisan kao
kazneno djelo za koje je propisana i kazna zatvora. Iako se umjea izrijekom ne spominje u gore navedenom lanku KZ-a, trebalo bi argumentum a maiori ad minus, a fortiori
zakljuiti da se ta odredba odnosi i na njega.
Bitno je napomenuti kako i umjea ima pravo sudjelovati pri poduzimanju svih radnji
u postupku. Iskljuenje javnosti na njega se ne odnosi budui da je obuhvaen krugom
osoba za koje vrijedi pravilo o stranakoj javnosti (arg. ex. l. 308. st. 1. ZPP). Ukoliko je
sposoban dati obavijesti o injenicama koje se dokazuju17, obini bi umjea bio duan
odazvati se pozivu kao svjedok i naposljetku svjedoiti o nekom dogaaju (arg. ex. l.
235. ZPP). Kao osoba koja sudjeluje u postupku, a u podnesku ili na roitu vrijea, ometa ili se ne pokorava naredbama suda, obini bi umjea mogao biti opomenut ili kanjen
novanom kaznom pa i udaljen s roita (arg. ex. l. 318. st. 1. ZPP). Treba uzeti kako bi
se roite moglo odrati i bez njegove prisutnosti ukoliko bude udaljen iz sudnice (arg. a
fortiori l. 318. st. 2. ZPP).

2.2.1. Umjea s poloajem jedinstvenog suparniara

Iako je teite ovog rada usmjereno na pojam obinog umjeaa, smatramo neophodnim ukazati na osnovne razlike izmeu ovih dviju kategorija intervenijenata kako bismo
dobili kompletnu sliku o poloaju i ovlatenjima istih. Okolnost da trea osoba nije bila
ugovorna strana u nekom pravnom odnosu te neispunjenje pretpostavki iz l. 201. ZPP,
osnove su razlikovanja izmeu ovih dviju kategorija umjeaa. Naime, prema umjeau s
poloajem jedinstvenog suparniara, spor se mora rijeiti na jednak nain prema njemu i
stranci kojoj se pridruio. To iz razloga to se, bilo prema zakonu ili zbog prirode pravnog
odnosa, oni smatraju jednom parninom strankom. (arg. ex. l. 201. ZPP u vezi sa l. 209.
ZPP). Dakle, na umjeaa s poloajem jedinstvenog suparniara presuda e djelovati
izravno, jednako kao i prema stranci kojoj se pridruio, ime dolazimo do zakljuka kako
on ne bi imao mogunosti od sebe otkloniti intervencijski uinak donesene presude.18
Stranka kojoj se takav umjea pridrui ne moe poduzimati materijalne procesne dispozicije, a niti radnje kojima disponira procesnim ovlatenjima od kojih zavisi tok parnice ako
se s takvim radnjama ne suglasi i umjea.19
Umjea s poloajem jedinstvenog suparniara moe podnijeti izvanredni pravni lijek
i u parnici u kojoj do nastupanja pravomonosti odluke o tubenom zahtjevu nije sudjelovao kao umjea (arg. ex. l. 209. st. 2. ZPP). Rokovi bi za stranku i umjeaa s poloajem
jedinstvenog suparniara tekli odvojeno, to bi praktino znailo da rok za albu ovakvom
umjeau tee od dana kad mu je dostavljena prvostupanjska presuda (arg. ex. l. 202. i
l. 209. st. 1. ZPP). Budui da ima status jedinstvenog suparniara, ovakav bi se umjea
mogao sasluati samo kao stranka, te mu svakako treba dostavljati sve pozive i pismena
u parnici.20

16
17
18
19

20

U tom smislu Pavlovi, Mladen, loc. cit.; vidi i Dika, Mihajlo, op. cit. (bilj. 7), str. 275.
Umjesto rijei dokazuju trebalo bi stajati utvruju.
O nepravinosti takvog rjeenja vie u: Dika, Mihajlo, op. cit. (bilj. 7), str. 289.
U tom smislu: Triva, Sinia; Dika, Mihajlo, Graansko parnino procesno pravo, 7.izmijenjeno i dopunjeno izdanje,
Zagreb, lipanj 2004. god., str. 456.
U tom smislu Triva, Dika; loc. cit.

Pravnik, 45, 1 (90), 2011

S obzirom na ovlatenje da poduzima i radnje koje su u suprotnosti s radnjama stranke
kojoj se pridruio, a budui da ima poloaj stranke u parnici, umjea s poloajem jedinstvenog suparniara bio bi duan naknaditi protivnoj stranci trokove po naelu causae
(arg. ex. l. 154. ZPP), a treba uzeti i po naelu culpae (arg. ex. l. 156. ZPP).21

2.2.2. Umjea sui generis

Kod umjeaa sui generis radi se o specinim sluajevima u kojima odreena tijela
u postupcima imaju neke posebne ovlasti koje ih razlikuju od obinih umjeaa s jedne
i umjeaa s poloajem jedinstvenih suparniara s druge strane. U ZPP-u je do Novele
2003. god. bilo predvieno sudjelovanje dravnog odvjetnika u svojstvu umjeaa sui
generis (nekadanji l. 205. ZPP.). Taj je institut naputen jer se navodno nije potvrdio u
praksi.22 Umjeaa sui generis jo nalazimo u ObZ-u u vidu centra za socijalnu skrb i od
nedavno u ZSD-u.23

2.3. Trenutak stupanja u parnicu

Da bi trea osoba uope intervenirala u tuu parnicu, prvo treba podnijeti izjavu o
mijeanju.24 Tim inom trea osoba prijavljuje svoje mijeanje u parnicu. Izjavom o stupanju u parnicu koju umjea moe dati na roitu ili pismenim podneskom (l. 206. st.
3. ZPP), on stjee pravni status umjeaa, a da mu za to nije potrebna posebna sudska
odluka osim u sluaju kad druga strana ospori osnovanost mijeanja.25
Treba uzeti kako se izjavu moe dati i u podnesku kojim trea osoba poduzima
parninu radnju koju je stranka propustila ili u zajednikom podnesku s glavnom strankom,
te usmeno na zapisniku za vrijeme roita.26 Smatramo da bi u izjavi umjea morao detaljno supstancirati injenine navode i dokazne prijedloge da se na nesumnjiv nain
moe izvesti zakljuak kako e umjeaeva prava i obveze zavisiti od toga kako e biti
presueno u parnici izmeu drugih osoba. Naime, trebalo bi uzeti da se kod odluivanja

21

22
23
24

25

26

O diskrepanciji teorije i prakse u pogledu trokova sudjelovanja obinog umjeaa u parnici amplius infra ad.
loc. 5.2. U pogledu umjeaa s poloajem jed. suparniara potrebno je istaknuti kako se u literaturi zauzima
stajalite kako on kao i stranka kojoj se pridruio mogu biti osueni na naknadu parninih trokova. Meutim,
sudska praksa (VS, Rev 2139/89 od 29.5.1990. i VS, Rev 2552/99 od 4.2.2003.) zauzima suprotno stajalite
po kojem dunost naknade parninih trokova ne moe teretiti niti takvog umjeaa. U Austriji literatura nijee
obvezu naknade dok judikatura uzima da obveza postoji. O tome: Grbin, Ivo, Trokovi parninog postupka,
Organizator, Zagreb, 2008. god., str.20.
U tom smislu Triva, Dika; op. cit. (bilj. 19), str. 457.
O intervenciji u ObZ-u i ZSD-u vidi amplius infra ad loc. 4.4. i 4.5.
U pravu je Dika kad upozorava da se i kod mijeanja mora napraviti distinkcija izmeu akta kojim se prijavljuje
mijeanje (podnesak) i zahtjeva za odobrenje mijeanja koji taj podnesak sadri. U pravnoj terminologiji zbog
bogatstva jezinog izriaja u upotrebi su i pojmovi prijava za mijeanje, a ZPP koristi pojam izjava o stupanju
u parnicu kojeg treba shvatiti kao sinonim pojmu izjava o mijeanju. Pod izjavom o mijeanju najee se
misli na podnesak. Takva arolikost izraza moe stvoriti konfuziju pa bi se zbog pravne sigurnosti trebalo drati zakonskog odreenja tog pojma. Tako smatra i Visoki trgovaki sud u rjeenju P-4462/07-3 gdje,izmeu
ostalog, upozorava prvostupanjski sud da se koristi pojam izjava o mijeanju, a ne prijedlog za mijeanje. Kod
odluivanja o mijeanju bi stoga bilo ispravno govoriti o odbacivanju prijave za mijeanje kao akta i odbijanju
intervencijskog zahtjeva kao petita sadranog u tom aktu.
U tom smislu Boi, Vitomir, Osiguranik kao umjea, Osiguranje, Zagreb, 2009. god., str. 39. A contrario ad.
loc.2.5. Ukoliko uzmemo da se tek podnoenjem izjave stjee status umjeaa, preciznije bi bilo do tog trenutka
koristiti termin trea osoba za nekoga tko eli intervenirati u tuu parnicu. U l. 206. st. 2. i 3. ZPP koristi se
pojam umjea za osobu koja jo nije dala izjavu o stupanju u parnicu to smatramo pogrenim.
Kaleb, Zorislav, op. cit. (bilj. 6), str. 103.

109

110

Poloaj i uloga obinog umjeaa u parnici

o doputenosti i osnovanosti mijeanja radi o incidentalnom postupku27 gdje je odluka
o (ne)postojanju pravnog interesa glavno pitanje. Budui da o postojanju pravnog interesa ovisi osnovanost zahtjeva za intervencijom, smatramo kako se tu radi o meritornoj
pretpostavci za koju mora postojati izvjesnost o egzistenciji i sadraju odreene injenice.
Kao to emo infra vidjeti u stajalitima VTS-a, pravni interes umjea mora dokazati pa,
kako u teoriji tako i u praksi, postoji razlika izmeu pravnog interesa kojeg posjeduje
stranka i interesa umjeaa. Svakako bi bilo korisno da umjea dokae postojanje materijalnopravnog odnosa iz kojeg crpi svoj interes za mijeanje.28 O toj problematici amplius
infra ad. loc. 2.4.2.
Glede samog vremenskog trenutka stupanja u parnicu, ZPP u l. 206. st. 2. istie kako
umjea moe stupiti u parnicu u tijeku cijelog postupka sve do pravomonosti odluke o
tubenom zahtjevu, te u tijeku postupka nastavljenog podnoenjem izvanrednog pravnog
lijeka. Pravna teorija je zauzela stajalite kako bi prijavljivanje intervencije, iz razloga procesnog oportuniteta, trebalo dopustiti ve od podnoenja tube sudu barem kad se radi
o stupanju u parnicu na strani tuitelja.29 Samu odluku o mijeanju moglo bi se donijeti tek
nakon zasnivanja parnice jer se taj trenutak podudara sa mogunou protivnika da se
izjasni o intervenciji.30 Drugi dio odredbe l. 206. st. 2. ZPP treba shvatiti u smislu kako bi
se umjea mogao pridruiti nekom drugom ovlatenom podnositelju izvanrednog pravnog lijeka, a da ne bi on sam bio ovlaten ukljuiti se u postupak tek podnoenjem istog
(arg. ex l. 206. st. 2. i l. 208. st. 2. ZPP). Nije doputena revizija osobe koja tek izjavljivanjem revizije eli kao obini umjea stupiti u parnicu.31
Glede nadlenosti oko zaprimanja prijave za mijeanje, prevladava shvaanje kako
bi se intervencija trebala uvijek prijavljivati prvostupanjskom sudu neovisno o stadiju u
kojem se postupak nalazi. Takav stav bi trebalo relativizirati iz razloga procesne ekonomije, odnosno spreavanja nepotrebnog odugovlaenja postupka. Naime, potpuno je
nesvrsishodno ukoliko se spis povodom albe nalazi na drugostupanjskom sudu ili povodom izvanrednog pravnog lijeka na Vrhovnom sudu, da prvostupanjski sud zatrai povrat
spisa i odlui o osnovanosti mijeanja pa potom spis ponovno vraa tijelu koje odluuje
o pravnom lijeku.32

27

28

29

30
31

32

Incidentalni (uzgredni) postupak koji se vodi na periferiji odluke o glavnoj stvari je postupak u kojem se kao
subjekti u parnici mogu pojaviti tree osobe kad se odluuje o njihovim zahtjevima za sudjelovanje u postupku,
naknadu trokova i sl. Te tree osobe (u naem sluaju umjea) u takvim postupcima imaju procesni poloaj
stranke. Triva; Dika, op. cit. (bilj. 19), str. 300.
Kaleb, str. 103., navodi kako je rije o procesnoj pretpostavci, dok Dika, str. 270., govori o pravnom interesu
kao meritornoj pretpostavci, ali dalje navodi kako ga je dovoljno uiniti vjerojatnim. Tome u prilog bi govorio
procesni oportunitet, ali ukoliko prihvatimo stajalite da se ipak radi o meritornoj pretpostavci, shodno tome
bi i uvjerenje suda o njegovom postojanju trebalo biti izvjesno, kad se o mijeanju odluuje u incidentalnom
postupku kao o glavnom pitanju.
Dika, Mihajlo, op. cit. (bilj. 7), str. 268.; vidi i: Kaleb, Zorislav, op. cit. (bilj. 6), str. 102. Strogo tumaei zakonsku
odredbu, proizlazilo bi kako se mijeanje moe prijaviti tek od trenutka kada parnica poinje tei (litispendencija).
O konkluzivnosti prijave mijeanja amplius infra ad loc. 2.5.
Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 2216/95 od 5.10. 1999. (citirano prema: Grbin, Ivo, Zakon o parninom
postupku, 4. dopunjeno izdanje, Zagreb, Organizator, 2006., str. 200.).; a contrario: Umjea moe samostalno podnijeti izvanredni pravni lijek samo onda ako je stupio u parnicu do pravomonosti odluke o tubenom
zahtjevu.
U tom smislu Kaleb, Zorislav, op. cit. (bilj. 6), str. 103., a i u odluci VSRH, Rev 244/07-2 od 11.7. 2007. Vrhovni sud
je uz presudu donio i rjeenje kojim se prihvaa sudjelovanje V.B. kao umjeaa na strani I-tuitelja. Umjea
se u tom sluaju pridruio osobi ovlatenoj za podnoenje revizije te dao izjavu o stupanju u parnicu o kojoj je
VSRH i odluio, ne ekajui da odluku o tome donese prvostupanjski sud.
U 70 ZPO jasnije je propisan postupak odluivanja o podnesku umjeaa. Ide se za tim da odluuje ono tijelo
kod kojeg se mijeanje prijavljuje. Tako se spominje Prozessgericht (treba uzeti da se radi o naem prvostupanjskom sudu) i Rechtsmittelgericht (kod nas drugostupanjski i revizijski sud).

Pravnik, 45, 1 (90), 2011

Prethodno smo spomenuli kako izjava o mijeanju u irem smislu treba sadravati i
intervencijski zahtjev u kojem se obrazlae postojanje pravnog interesa. Nadalje, takva
bi izjava trebala sadravati i tonu oznaku spisa i stranaka u postupku, injenine navode, zahtjev da trea osoba eli stupiti u parnicu i sudjelovati kao umjea u konkretnoj
parnici.33 Nain davanja izjave o mijeanju generira daljnje postupanje suda. Dunost je
suda dostaviti podnesak umjeaa objema parninim strankama, a ako je izjava dana
na roitu, prijepis tog dijela zapisnika dostavit e se samo onoj stranci koja je s roita
izostala (arg. ex. l. 206. st. 4. ZPP). Treba uzeti da bi nepostupanje suda po ovoj odredbi
u pravilu rezultiralo relativno bitnom povredom odredbi parninog postupka ukoliko je taj
propust bio ili mogao biti od utjecaja na donoenje zakonite i pravilne presude (arg. ex. l.
354. st. 1. ZPP). Dakle, procjena o tome da li je u konkretnom sluaju dolo do relativno
bitne povrede u diskreciji je suda.34

2.4. Dopustivost i osnovanost zahtjeva za intervencijom

Nakon to smo se dotaknuli pojma, pravnog poloaja i trenutka stupanja umjeaa u
parnicu, sada dolazimo do dijela u kojem govorimo o pretpostavkama koje umjea mora
posjedovati kako bi vericirao svoj poloaj u parnici. Vidjeti emo to se dogaa ukoliko
te pretpostavke nedostaju, kakve odluke sud moe donijeti u vezi intervencije, te stajalita
sudske prakse u deniranju standarda pravni interes.
S teorijskog gledita, postoje dvije vrste pretpostavki obinog mijeanja: procesne i
meritorne.35

2.4.1. Procesne pretpostavke

Procesne su one pretpostavke o ijem postojanju ovisi dopustivost zahtjeva za intervencijom. Poblie emo ih analizirati svrstavajui ih u 5 skupina: stranaka sposobnost i uredno zastupanje, postojanje parnice kod drugih osoba, procesno ovlatenje za
podnoenje izjave o mijeanju, pravodobnost intervencije te nepostojanje negativnih procesnih pretpostavki.

33

34

35

Boi, Vitomir, loc. cit.; vidi i Crni Ivica, Parnini postupak u praksi, Narodne novine, Zagreb, 1987., str. 292.; 70
ZPO u nastavku navodi kako se podnesak, kojim trea osoba prijavljuje mijeanje, dostavlja objema strankama i
mora sadravati: naziv stranaka i spora, preciznu izjavu p. interesa kojeg umjea posjeduje i izjavu (oitovanje)
o intervenciji.
Tako u odluci VTS, P-3217/05-3, izmeu ostalog stoji: Podnesak umjeaa dostavlja se objema parninim
strankama, a ako je izjava umjeaa dana na roitu, prijepis tog dijela zapisnika dostavit e se samo onoj stranci
koja je izostala s roita. Iz spisa proizlazi da je Croatia osiguranje d.d. Zagreb podneskom od 24. rujna 2002.
godine prijavila svoje mijeanje u parnicu i to nakon to je u predmetnom postupku donijeta prvostupanjska
presuda i nakon to je predmet po albi upuen na drugostupanjski sud na rjeavanje. Doista je prvostupanjski sud propustio podnesak Croatia osiguranja d.d. Zagreb dostaviti tueniku na oitovanje, ime je postupio
suprotno odredbi l. 206. st. 4. ZPP-a. No meutim, ovaj sud smatra da poinjena povreda nije bitna povreda
postupka iz l. 354. st. 1. ZPP-a, jer nije utjecala na ishod spora U drugoj odluci VTS, P-4462/07-3 nalazi
kako nedostavljanje moe utjecati na odluku: Na prvom roitu za glavnu raspravu odranom 26. travnja
2007. nazoili su tuitelj i VOLKSBANK d.d. Zagreb koja je dala izjavu o mijeanju u parnicu na strani tuenika
sukladno zakonu. Tuitelj se nije protivio mijeanju, a tuenik nije nazoio roitu pa je zapisnik s roita trebalo
dostaviti tueniku prije odluivanja o mijeanju u parnicu. Budui da zapisnik s roita sud nije dostavio tueniku
to je moglo biti od utjecaja na donoenje zakonite i pravilne odluke o doputenju umjeau da sudjeluje u
parnici na strani tuenika poinjena je bitna povreda odredaba postupka iz l. 354. st. 1. u vezi s l. 206. st. 4.
ZPP-a to alitelj osnovano ukazuje...
Dika, Mihajlo, loc. cit. ;vidi i: Boi, Vitomir, op. cit. (bilj. 25), str. 37.

111

112

Poloaj i uloga obinog umjeaa u parnici

2.4.1.1. Stranaka sposobnost i uredno zastupanje
Sukladno l. 209.a ZPP, odredbe toga zakona koje se referiraju na stranaku i parninu
sposobnost, na odgovarajui se nain primjenjuju i na umjeaa. Praktino to znai kako
e obini umjea kao zika ili pravna osoba morati biti stranaki sposobna.36 Budui da
u teoriji prevladava shvaanje kako sve zike i pravne osobe imaju pravnu sposobnost
samim time su i stranaki sposobne. Problem bi mogao nastati kada bi se u parnicu htio
umijeati neki entitet koji nema pravne sposobnosti. Odredba prema kojoj bi sud priznao
jus standi in judicio entitetima koji nemaju stranake sposobnosti u konkretnoj parnici
trebalo bi analogno primijeniti i na obinog umjeaa na nain da bi sud u svakom pojedinom sluaju ocjenjivao da li neki entitet udovoljava bitnim uvjetima za stjecanje stranake
sposobnosti u konkretnoj parnici (arg. per analogiam l. 77. st. 3. ZPP u vezi s l. 209.
a ZPP). Tome u prilog govori odredba l. 21. st. 1. ZSD-a u kojoj se izriito naznauje
mogunost da u postupku povodom diskriminacijske tube interveniraju tijelo, organizacija, ustanova, udruga ili druga osoba, to bi znailo da se za mijeanje priznaje
stranaka sposobnost i oblicima organiziranja koji nemaju pravnu sposobnost.37
S druge strane umjea moe, ali ne mora biti parnino sposoban. U sluaju nedostatka parnine sposobnosti, umjeaa e kao ziku osobu zastupati njegov zakonski
zastupnik, odnosno organ zastupnik kad se radi o pravnoj osobi (arg. ex. l. 80. ZPP).
Umjea bi svakako mogao angairati i punomonika kako bi mu pruio pravnu pomo,
posebice ako je stranka neuka (arg. ex. l. 89. ZPP).38 U sluaju nedostataka u stranakoj
sposobnosti, odnosno zastupanju obinog umjeaa, sud bi u krajnjem sluaju trebao
odbaciti prijedlog za mijeanje i u naelu ukinuti do tada provedene radnje ukoliko ih je
bilo. U pravilu su ti nedostaci u zastupanju otklonjivi te e se sud obratiti Centru za socijalnu skrb radi imenovanja zakonskog zastupnika (arg. per analogiam l. 81., 82. i 83.
ZPP u vezi sa l. 209.a ZPP).39

2.4.1.2. Postojanje parnice kod drugih osoba

Druga pretpostavka o kojoj ovisi dopustivost mijeanja je nunost postojanja parnice
izmeu dviju stranaka s time da umjea sam ne bi smio biti stranka u tom postupku
(arg. ex l. 206. st. 1. ZPP). No, u teoriji se navodi kako bi obini suparniar u postupku
u kojem je zajedniki tuen sa drugim takvim suparniarom mogao umijeati na njegovoj
strani ili na strani njegova protivnika, ovisno o posjedovanju pravnog interesa. Taj stav se
opravdava injenicom kako je kod obinog suparniarstva u jednoj parnici u formalnom
smislu mogue razlikovati vie parnica u materijalnom smislu.40

36
37

38
39

40

U tom smislu Triva, Dika; op. cit. (bilj. 19), str. 304.
U tom smislu Uzelac, Alan, Postupak pred sudom, u: Einwalter imonovi, Tena (ur.), Vodi uz Zakon o suzbijanju
diskriminacije, Zagreb, 2009., str. 100.
U tom smisli Kaleb, Zorislav, op. cit. (bilj. 7), str. 102.
Praktini bi problem mogao nastati u sluaju da sud ne donese odmah odluku o mijeanju im izjava o stupanju
u parnicu bude dana. Naime, u sluaju da sud tek naknadno odbaci akt u kojem se mijeanje prijavljuje zbog
nedostatka u sposobnosti ili zastupanju, a stranka je u meuvremenu (od podnoenja izjave do odluke suda)
poduzela neke radnje u korist stranke kojoj se pridruila, na koji e nain sud postupiti? Da li e sukladno l.
83. st. 5. ZPP ukinuti takve radnje ili bi se ipak primjenjivao l. 207. st. 2. ZPP. Treba rei kako e se u praksi
rijetko naii na ovakve situacije, budui da o procesnim pretpostavkama sud odmah odluuje. De lege ferenda
bi trebalo zbog pravne sigurnosti propisati da sud donosi odluku o mijeanju neposredno nakon davanja izjave
o stupanju u parnicu i to u svim sluajevima, a ne samo kad stranke ospore osnovanost mijeanja.
Dika, Mihajlo, op. cit. (bilj. 7), str. 269.

Pravnik, 45, 1 (90), 2011

2.4.1.3. Procesno ovlatenje za podnoenje izjave o mijeanju
Izjavu o mijeanju bi morao podnijeti samo umjea i to na temelju vlastite odluke, a ne
stranka. Meutim, u praksi je situacija drugaija, jer najee tuenici pozivaju odreenu
osobu da sudjeluje u postupku kao umjea.41 U sluaju da jedna od stranaka pozove
treu osobu da se umijea u parnicu, sud prvoga stupnja ne bi poinio niti relativno bitnu
povredu odredaba ZPP kada o istom prijedlogu ne bi odluio.42 Moramo napomenuti kako
ZPP ne predvia obvezu obavjetavanja tree osobe u parnici kada to nije relevantno za
zasnivanje odreenog graanskopravnog uinka (arg. a contrario l. 211. ZPP). No ipak
se u teoriji navodi, a sudska praksa to prihvaa kako postoji potreba da se obavjetavanje
vri i u sluaju kada to nije relevantno za zasnivanje odreenog graanskopravnog uinka.
Naime, posljedice obavjetavanja mogu biti i procesne, a ne samo graanskopravne.43
Takvim vidom obavjetavanja iz razloga procesnopravnog oportuniteta osiguravali bi se
odreeni procesnopravni uinci (npr. intervencijski uinak), odnosno treemu bi se, nakon
to se ukljui u postupak, omoguilo da zatiti svoja prava.44

2.4.1.4. Pravodobnost intervencije

Kao to je naprijed navedeno, u pravilu se intervenirati moe od podnoenja tube
sudu pa do pravomonog okonanja postupka. Za detaljnije informacije upuujemo na
izlaganje supra ad loc 2.3. Treba napomenuti kako bi se trea osoba mogla ukljuiti i u
nekim incidentalnim postupcima kao npr. postupak za povrat u prijanje stanje, postupak
za osiguranje dokaza i sl.45

2.4.1.5. Nepostojanje negativnih procesnih pretpostavki

Smatramo kako okolnost da je ve postavljen zahtjev za mijeanjem ili je o njemu ve
pravomono odlueno, predstavlja negativnu procesnu pretpostavku za intervenciju (arg.
per analogiam l. 194. st. 3. ZPP u vezi sa l. 333. st. 2. ZPP). Sudska je praksa iznijela
miljenje kako postojanje posebnog interesa koji se treba ostvariti u drugoj parnici predstavlja negativnu pretpostavku za priznavanje svojstva umjeaa u konkretnoj parnici.46
41
42

43
44

45
46

Boi, Vitomir, op. cit. (bilj. 25). str. 37.

U tom smislu, relevantna je odluka s Zg 1330-5999, 2000. god, u kojoj izmeu ostalog stoji: Sud prvog
stupnja nije poinio niti relativno bitnu povredu odredaba ZPP kada nije rijeio o prijedlogu tuenice da se u
parnicu pozove Centar za socijalnu skrb. Naime, u smislu odredbe l. 206. st. 1 ZPP, to sud i nije duan uiniti,
jer osoba koja ima pravni interes da u parnici koja tee meu drugim osobama jedna od stranaka uspije, moe
se toj stranci pridruiti i to bez poziva suda. Dakle, inicijativa za stupanje u parnicu je bila na strani Centra za
socijalnu skrb, koji je ocjenom pravnog interesa za ishod spora mogao podnijeti shodnu izjavu. Budui je ta
izjava o stupanju u parnicu umjeaa Centra za socijalnu skrb izostala, sud i nije imao o emu rjeavati (arg.
ex. l. 206 st. 1. ZPP).
U tom smislu Triva, Dika; op. cit. (bilj. 19), str. 458.
Smatramo kako je ispravnost ovakvog stava u najmanju ruku diskutabilna. Naime, nigdje u zakonu nije predviena obveza takvog vida obavjetavanja, a u sluaju da trea osoba moe na drugi nain saznati o postojanju
parnice, tada je obavjetavanje nepotrebno. Trea se osoba mora sama brinuti o svojim pravima te odluiti da
li e ili ne stupiti u parnicu. O intervencijskom uinku amplius infra ad loc. 3.1.
Dika, Mihajlo, op. cit. (bilj. 7), str. 269.
Predmet ovog spora je naknada tete zbog navodnog nezakonitog postupanja tuenika po nalogu imatelja
mjenica ime je dolo do blokade tuiteljeva rauna. alitelj je u izjavi o stupanju u ovu parnicu na strani tuenika kao umjea naveo samo da je stupio kao umjea i u postupku osiguranja koji se pod poslovnim brojem
R1-43/05 vodio kod istog suda te da je tuba u ovom predmetu podnesena radi opravdanja privremene mjere.
Dakle, nije naveo odreeno i argumentirano postojanje pravnog interesa da u parnici uspije tuenik a nije niti
uinio vjerojatnim postojanje takvog pravnog interesa, kako to pravilno utvruje i prvostupanjski sud u pobijanoj

113

114

Poloaj i uloga obinog umjeaa u parnici

2.4.2. Meritorne pretpostavke
Meritorne su one pretpostavke o kojima ovisi osnovanost zahtjeva za intervencijom.
U sluaju mijeanja meritorna pretpostavka jest postojanje pravnog interesa, koju emo
detaljnije obraditi u nastavku rada.

2.4.2.1. Pravni interes

Pravni interes kao pretpostavka o kojoj ovisi osnovanost intervencijskog zahtjeva
svakako je najbitnija spona o kojoj ovisi uee umjeaa u nekoj parnici. Iz dikcije odredbe l. 207. st. 1. ZPP po kojoj sud odbija sudjelovanje umjeaa u sluaju nedostatka
pravnog interesa, moemo zakljuiti kako se radi o meritornoj pretpostavci.47 Smatramo
kako je kod mijeanja rije o pravnom interesu u supstancijalnom smislu.48 Iako se odredbe o pravnom interesu nalaze u procesnom zakonu, sud mora primijeniti materijalne
norme kako bi na ispravan nain mogao prosuditi postojanje istog u svakom pojedinom
sluaju. Naime, u procesnom se zakonu ne nalaze norme iz kojih bismo mogli prosuditi
osnovanost zahtjeva za mijeanje, a upravo o tim injenicama i dokazima mora voditi
rauna sud koji odluuje o postojanju pravnog interesa. Pravni se interes kod obinog
umjeaa ne presumira, ve teret dokaza lei na osobi koja eli intervenirati u parnicu.49
Iznimno bi se i kod intervencije pravni interes presumirao kada bi zakonom bilo odreeno
ovlatenje neke osobe za stupanje u parnicu. Primjer za to imamo u l. 37. Zakona o
udrugama (u daljnjem tekstu: ZU)50 gdje legitimacija za intervenciju svakog lana udruge
proizlazi iz zakona.51
Obini bi umjea u izjavi o stupanju u parnici morao navesti:
a) postojanje ili mogunost nastanka pravnog odnosa izmeu njega i stranke kojoj se
pridruuje
b) ovisnost njegove pravne pozicije o ishodu parnice (intervencijski koneksitet)
c) da e uspjeh stranke kojoj se pridruuje posredno pozitivno odraziti na njegovu pravnu
poziciju (intervencijska pravna korist).52
U pravilu, pravni interes za ishod spora ima ona osoba ija prava i obveze ovise o
nainu kako e biti presueno u parnici gdje se eli umijeati. On svakako mora postojati
prilikom prijave intervencije, a postojanje nepravnog interesa (ekonomskog, drutvenog,
emotivnog i sl.) nije dovoljno za mijeanje.53 Dakle, interes mora biti pravni i konkretan. O

47
48

49

50
51

52
53

odluci. injenica da je alitelj imao interes sudjelovati kao umjea u postupku osiguranja, kao imatelj mjenice
na koju se odnosila privremena mjera, nije odluna u ovoj parnici za naknadu tete, bez obzira to je pokrenuta
kao opravdanje predloene privremene mjere. alitelj nije albenim navodima o postojanju drugih parninih
i izvanparninih postupaka meu istim strankama doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rjeenja,
nego upravo suprotno, ukazao na postojanje svog posebnog interesa koji treba ostvariti u drugoj parnici, to je
negativna pretpostavka za priznavanja svojstva umjeaa u konkretnom sluaju.. (VTS, P-417/07-4, sijeanj
2008.).
O teorijskim prijeporima u vezi te teze v. supra bilj. 28.
Vie o dvostrukom poloaju pravnog interesa u: Opati, Nikola, Pravni interes u graanskom parninom postupku, Zagreb, 2002. god., str. 3.
Mogli bismo rei kako je kod mijeanja, pravni interes kvalitativno jai od pravnog interesa koji postoji kod defenzivnih parninih radnji, konstitutivne i kondemnatorne zatite gdje se isti presumira, jer stranka ne moe na
drugi nain ostvariti svoja prava u postupku, budui da je samopomo zabranjena. Pravni interes je u potonjem
sluaju procesna pretpostavka o kojoj ovisi dopustivost parnice te ga je dovoljno uiniti vjerojatnim. Dakle, radi
se o pravnom interesu kao pravozatitnoj potrebi obuhvaen procesno-pravnim normama.
Nar. nov., br. 88/01, 11/02.
U tom smislu Triva, Dika, op. cit. (bilj. 19), str. 838. Treba rei kako bi takva osoba ipak morala dokazati svoje
svojstvo.
Dika, Mihajlo, op. cit. (bilj. 7), str. 270.
U tom smislu Kaleb, Zorislav, op. cit. (bilj. 6), str. 103.

Pravnik, 45, 1 (90), 2011

postojanju pravnog interesa za mijeanje odluuje se s obzirom na moment kada se o tom
pitanju donosi odluka, te je sud duan donijeti rjeenje o prijedlogu stranke da se mijeanje
odbije i u svezi s time moe zakazati posebno roite (arg. ex. l. 114. st. 1. ZPP).

2.4.2.2. Sudska praksa oko deniranja pojma pravni interes

Kao jedan od najbitnijih pojmova kod mijeanja, pravni je interes znaajno obraen
u sudskoj praksi. Shodno tome, odluili smo se prikazati vei broj sudskih odluka kako
bismo lake dobili predodbu o tome to pravni interes zapravo predstavlja u stvarnosti.
Umjea moe biti samo osoba koja ima pravni interes da u parnici uspije stranka na
ijoj se strani mijea, a ne osoba koja za sebe svojata predmet spora. Ta osoba ostvaruje svoje pravo tubom po l. 198. ZPP (OS u Splitu, G 3191/80 od 3.4.1981).
Ne moe se priznati svojstvo umjeaa u parnici osobi koja ne istie interes da u parnici uspije jedna od stranaka, na ijoj bi se strani trebala umijeati u parnici, ve istie
neki svoj posebni interes ili pravo koje bi trebala ostvarivati u posebnoj parnici (OS u
Splitu, G 1873/84 od 15.6. 1984).
Ne postoji pravni interes T.T. za mijeanje u parnicu na strani tuenika, jer T.T. nije ni
u kakvom pravnom odnosu s tuiteljicom, te od nje ne potrauje svoje stvari, niti ih ista
dri, a niti bi se pravni uinak presude odnosio na umjeaa (OS Zg, P-843/94).
Imajui u vidu tubeni zahtjev i albene navode moe se zakljuiti da VOLKSBANK
d.d. Zagreb ima pravni interes da u predmetnoj parnici uspije tuenik odnosno ima
pravni interes za mijeanje u parnicu na strani tuenika. Ovo iz razloga to tuitelj
zahtijeva predaju i ponitenje mjenica koje je tuenik indosirao umjeau. Prvostupanjski sud nije naveo razloge o odlunim injenicama ili su ti razlozi nejasni ili proturjeni
pa se pobijano rjeenje ne moe ispitati ime je sud poinio bitnu povredu odredaba
postupka iz l. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a..(VTS, P-4462/07-3, 2007).
Na roitu za glavnu raspravu odranom dana 30. oujka 2004. godine umjea
je izjavio da mu tuitelj duguje na temelju ugovora o leasingu broj 53384 pa se iz
tog razloga mijea u ovu parnicu. Prema tome, ve iz izjava umjeaa danih tijekom
postupka proizlazi da umjea nema nikakvog pravnog interesa da tuitelj uspije u
ovom sporu, ve umjea ima iskljuivo ekonomski interes.. (VTS, P-4882/04-5,
2007. god.)
Prema odredbi l. 206. st. 1. Zakona o parninom postupku osoba koja ima pravni
interes da u parnici koja tee meu drugim osobama jedna od stranaka uspije, moe
se pridruiti toj stranci. Pravni interes ima ona osoba ija prava i obveze zavise od
toga kako e biti presueno u parnici koja se vodi izmeu drugih osoba. Stoga je
pravilno prvostupanjski sud zakljuio da se ne moe priznati svojstvo umjeaa niti
osobi koja ne istie interes da u parnici uspije jedna od stranaka, na ijoj bi se strani
trebala umijeati u parnici, ve istie neki svoj posebni interes ili pravo koje bi trebala
ostvarivati u posebnoj parnici. Naime, pravni interes stranke je korist koju ona oekuje
od angairanja suda u njenoj pravno stvari, a pravni interes umjeaa je da se uspjeh
osobe kojoj se pridruio u parnici posredno odraava i na njegovu pravnu situaciju
(VTS, P-4378/07-5, 2008.god.)
Upravo izneseni navodi upuuju da alitelj ima interes namiriti svoju trabinu prema
tuitelju iz ega proizlazi da ima ekonomski interes. Naime, uspjeh tuitelja u ovoj
parnici utjee na mogunost namirenja trabine prema tuitelju. Tek u sluaju kada bi
o uspjehu tuitelja ovisilo pravo na namirenje alitelj bi imao pravni interes. alitelj niti
u albi, a niti tijekom prvostupanjskog postupka nije naveo u emu bi uspjeh tuitelja
pozitivno utjecao i na njegovu pravnu situaciju(VTS, P-4630/08-4, 2008. god.)
Meutim, trea osoba (umjea) protiv rjeenja o odreivanju privremene mjere treba koristiti druge institute za zatitu svojih prava kao to je prigovor tree osobe suk-

115

116

Poloaj i uloga obinog umjeaa u parnici

ladno odredbi l. 55. u vezi s l. 253. Ovrnog zakona (Narodne novine" broj 57/96,
29/99, 173/03, 194/03, 151/04 i 88/05) ili albu protiv rjeenja o zabiljebi privremene
mjere u zemljinim knjigama (VTS, P-915/08-4, 2008. god.)
Pravni interes bi mogao biti graanskopravni, ustavnopravni, administrativni i kaznenopravni itd. Iz ovih je razloga valjalo na temelju lanka 380. stavak 1. toke 2.
ZPP-a, odbiti albu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku odluku. (VTS, P237/04-3, 2007. god.)
Budui kako se u veini odluka spominje umjeaev posebni interes ili pravo kao
svojevrsna negativna pretpostavka dopustivosti mijeanja, ukratko emo se osvrnuti na to
gdje umjea ostvaruje takav interes i u emu je razlika spram mijeanja.54 Misli se prvenstveno o tzv. tubi glavnog mijeanja iz l. 198. ZPP koju podnosi trei, glavni umjea,
na nain da pokree poseban parnini postupak protiv obiju stranaka iz ve utemeljene
parnice radi ostvarenja svojih prava. Dakle, u tom sluaju se ne radi o nikakvom mijeanju
ve o samostalnoj tubi protiv osoba koje meusobno vode jedan drugi spor. Trea osoba
ne bi mogla intervenirati u prvobitnoj parnici istiui neki svoj posebni zahtjev ili pravo u
odnosu na stranke, jer bi se time on pretvorio u treu samostalnu stranku, to je u protivnosti sa sustavom dvostranake parnice.55 Dakle, ta trea osoba koja trai neko pravo ili
stvar od drugih osoba mora pokrenuti posebnu parnicu, jer samim mijeanjem ne moe
ostvariti svoj cilj. Moemo naelno zakljuiti kako interesi imaju kljunu ulogu u odabiru
svojstava treih osoba u parnici.

2.5. Postupak odluivanja o intervenciji

Nakon to trea osoba dade izjavu o stupanju u parnicu, ona stjee status (pravni
poloaj) umjeaa, a da za to nije potrebna nikakva posebna sudska odluka.56 Unato svemu, valjalo bi preispitati takvo stajalite te precizirati kako e umjea stei svoj status tek
nakon to sud, konkludentno ili izriito, sudskom odlukom (rjeenjem) dozvoli mijeanje.
Naime, sud prije donoenja konkludentne/izriite odluke o osnovanosti mijeanja, mora
utvrditi jesu li ispunjene procesne pretpostavke od kojih zavisi dopustivost prijedloga za
mijeanje. Tako se teoretski, treu osobu koja prijavi mijeanje moe nazvati umjeaem u
procesnom smislu, dok bi za stjecanje pravnog statusa umjeaa valjalo priekati sudsku
odluku koja e vericirati navedeno svojstvo.
Odredbom l. 207. st. 1. ZPP propisano je: Svaka stranka moe osporiti umjeau pravo da sudjeluje u postupku i predloiti da se umjea odbije, a sud moe i bez izjanjenja
stranaka odbiti sudjelovanje umjeaa ako utvrdi da ne postoji pravni interes umjeaa.
Navedena odredba implicira sljedee zakljuke:

54

55
56

Potrebno je napomenuti kako je upravo na strankama dunost da, ponajvie iz razloga pravne sigurnosti, detaljno
supstanciraju injenine navode i iste potkrijepe dokaznim prijedlozima kako bi sud imao takav supstrat da
moe na nedvosmislen nain donijeti odluku o pravnom interesu ukoliko ga neka od stranaka ospori. Ukoliko
tomu nije sluaj i pravni se interes prezentira na razini vjerojatnosti sud je u velikim tekoama donijeti ispravnu
odluku o postojanju istog. No, s druge strane upozoravamo kako nas pretjerano inzistiranje revizijskih sudova,
da se uzmu u obzir i oni dokazni prijedlozi koji objektivno nisu potrebni, dovodi do traganja za materijalnom
istinom, odnosno istom izvanraspravnom stvarnou to koi ekspeditivnost parninog postupka. Sud se
mora usredotoiti na utvrivanje odlunih injenica, a stranka ih mora navesti ukoliko eli intervenirati u parnici.
Dakle, injenice koje potkrepljuju postojanje pravnog interesa kao i dokazne prijedloge koji obrazlau postojanje
istog, sud mora ltrirati i uzeti u obzir. Balans izmeu naela ekonominosti i naela traenja istine vjeno je
pitanje u teorijskim krugovima prilikom rasprava o parninom postupku.
U tom smislu Dika, Mihajlo, op. cit. (bilj. 7), str. 143. i 144.
Za stjecanje statusa umjeaa, u sluaju kada niti jedna stranka to pravo nije osporila niti je sud odbio sudjelovanje
umjeaa, nije potrebno da sud o tome donese odluku, ve se taj status stjee samim stupanjem umjeaa u
parnicu, (S u Koprivnici, G 774/98 od 27.1.1999.); Vidi, meutim i bilj. 39.

Pravnik, 45, 1 (90), 2011

Odredbe o pretpostavkama za mijeanje prisilne su naravi te sud o njima vodi rauna
ex ofcio tijekom itavog postupka. Pravo stranaka da se protive intervenciji nije prekludirano, te bi one to mogle initi u svim stadijima postupka.57
Posebnu odluku o mijeanju sud je duan donijeti u 2 sluaja.58 Prvi je sluaj ako
ocijeni, nakon to je strankama omoguio da se o izjavi izjasne, da ona nije doputena/
osnovana pa ak i kad obje stranke intervenciju podravaju. Ako moe odbiti sudjelovanje
umjeaa zbog nedostatka pravnog interesa onda moemo, a fortiori, zakljuiti kako bi
sud mogao odbaciti izjavu zbog nedostatka procesnih pretpostavki. Drugi sluaj kada
sud donosi posebnu odluku o mijeanju jest, kad se neka od stranaka ili obje stranke
usprotive intervenciji (arg. ex. l. 207. st. 1. ZPP)
U pravilu, sud donosi odluku o izjavi o stupanju u parnicu tek nakon to je strankama
omogueno da se o tome izjasne (arg. ex. l. 206. st. 4. u vezi sa l. 207. st. 1.). U tim je
odredbama impostirano naelo sasluanja stranaka u parninom postupku. Ipak, iznimka
od tog naela predviena je kad sud moe i bez izjanjenja stranaka odbiti sudjelovanje
umjeaa, a to je kada utvrdi da ne postoji njegov pravni interes. U teoriji se za takav
sluaj koristi termin konkluzivnosti izjave o intervenciji gdje se ve na temelju samih navoda u izjavi moe zakljuiti da intervencija nije doputena/osnovana.59
Postavlja se pitanje razloga zbog kojih bi se neka stranka eljela protiviti intervenciji
umjeaa. Navest emo neke od bitnijih. Stranka kojoj bi se umjea pridruio imala bi interes protiviti se intervenciji iz razloga vee autonomnosti svog postupanja (intervencijom
umjeaa ona dobiva pomonika s jedne, ali i nadzornika s druge strane). Nadalje, u
nekim e sluajevima biti duna naknaditi protivnoj stranci trokove koje joj je prouzroio
njen umjea. Protivna e stranka svakako imati interes protiviti se mijeanju zbog toga
to e u sluaju gubitka parnice i umjeau morati naknaditi trokove po naelu causae.
(arg. ex. l. 154. st. 1. ZPP), a ne smijemo zanemariti niti poveanje sloenosti postupanja
za protivnu stranku zbog sudjelovanja vie osoba u postupku na drugoj strani.60

2.5.1. Odluka o prihvaanju sudjelovanja obinog umjeaa u parninom postupku

Slijedom iznesenog, kad neka od stranaka ospori osnovanost mijeanja sud mora
donijeti odluku kojom provjerava jesu li zadovoljene sve pretpostavke potrebne da bi se
trea osoba pridruila jednoj od stranaka kao umjea. U sluaju da su ispunjene sve
procesne pretpostavke i sud utvrdi postojanje pravnog interesa, tada se donosi rjeenje
kojim se prihvaa sudjelovanje umjeaa. Izreka toga rjeenja bi trebala biti potpuno jasna
na nain da se naznai ije se sudjelovanje prihvaa i na ijoj strani. U obrazloenju treba
navesti odlune injenice i dokaze kojim se opravdava postojanje pravnog interesa.61
Protiv odluke suda kojom prihvaa sudjelovanje umjeaa nije doputena posebna
alba (arg. ex. l. 207. st. 3. ZPP). To bi znailo da se takvo rjeenje moe pobijati samo u
albi protiv konane odluke (arg. ex. l. 378. st. 2. ZPP). Pravo pobijati takvo rjeenje trebalo bi priznati i tuitelju i tueniku, tim vie to se obje stranke mogu protiviti intervenciji.
(arg. ex. l. 207. st. 1. ZPP).

57

58

59
60
61

U tom smislu Triva, Dika, op. cit. (bilj. 19), str. 452. Dika, meutim s pravom upozorava na relativnost takvog
stajalita u sluaju da je o dopustivosti/osnovanosti ve pravomono presueno u kojem sluaju se to pitanje
ne bi vie smjelo otvarati (ne bis in idem).
O tome da se radi o incidentalnom postupku kada se odluuje o intervenciji vidi supra ad. loc. 2.3. u vezi sa
2.4.2.
U tom smislu: Dika, Mihajlo, op. cit. (bilj. 7), str. 273.
Ibid.; O trokovima i mogunosti naknade trokova umjeau vie amplius infra ad. loc. 5.2.
Kao primjer vidi: Crni, Ivica, Parnini postupak u praksi, Organizator, Zagreb, 2006., str. 339.; U tom smislu:
Boi, Vitomir, op. cit. (bilj. 25), str. 39.

117

118

Poloaj i uloga obinog umjeaa u parnici

2.5.2. Odluka u odbacivanju/odbijanju sudjelovanja obinog umjeaa
U sluaju kada sud nae da nije zadovoljena neka od procesnih pretpostavki za
mijeanje, odbacit e izjavu o stupanju u parnici (koja je najee sudu priloena kao podnesak), odnosno odbiti sudjelovanje umjeaa ako nema pravnog interesa za intervencijom. Rjeenje kojim se odbija sudjelovanje umjeaa trebalo bi svakako sadravati i navod kako umjea moe do pravomonosti rjeenja kojim se odbija njegovo sudjelovanje,
sudjelovati u postupku i kako se njegove parnine radnje ne mogu iskljuiti (l. 207. st. 2.
ZPP).62 Postavlja se logino pitanje, to e se dogoditi s tim radnjama ukoliko sudjelovanje
umjeaa bude pravomono odbijeno? U teoriji postoji mnogo odgovora na to pitanje, a
mi smatramo ispravnim stajalite po kojem e radnje izgubiti svaki pravni znaaj ukoliko
mijeanje bude pravomono odbijeno, osim u sluaju da ih stranka kojoj se umjea elio
pridruiti prihvati kao svoje, odnosno ako bi se odluka o odbijanju mijeanja zasnivala na
injenicama koje su nastupile nakon to su radnje bile poduzete.63 Takve radnje bi mogli
tretirati kao uvjetne radnje, ali ne u smislu da e one ovisiti o odluci suda, ve uvjetne u smislu kako e stranka, kojoj se umjea eli pridruiti, postupiti. Ako ih stranka
prizna kao svoje, moemo govoriti o svojevrsnoj ratihabiciji (naknadnom osnaenju radnji
umjeaa), unato odluci suda kojom se mijeanje pravomono odbija. U svakom sluaju
sud mora voditi rauna o radnjama koje umjea poduzima od trenutka stupanja u parnicu do trenutka kad je pravomono odbijen njegov zahtjev za sudjelovanjem.64
Protiv odluke suda kojim se odbacuje izjava o mijeanju, odnosno odbija intervencijski
zahtjev, doputena je posebna alba (arg. a contrario l. 207. st. 3. ZPP). Tome u prilog
govori i odredba ZPP-a kojom je propisano da je alba protiv rjeenja prvostupanjskog
suda doputena, ako u ZPP-u nije odreeno da alba nije doputena. (arg. ex. l. 378.
st. 1. ZPP). Pravo na podnoenje takve albe imao bi u svakom sluaju umjea kojem
je takvim postupanjem uskraeno mijeanje u postupku, ali i stranka kojoj se umjea
pridruio. Takva stranka bi mogla imati pravni interes da umjea sudjeluje u parnici, a
iz razloga kako bi joj isti pomogao, odnosno kako bi stranka mogla u eventualnoj iduoj
parnici istaknuti intervencijski efekt prema tadanjem umjeau.65

2.6. Ovlatenje obinog umjeaa na poduzimanje radnji u parninom postupku

Prije samog definiranja koje radnje umjea moe poduzeti, treba navesti kako
umjea mora primiti parnicu u onom stanju u kakvu se nalazi u trenutku kad se umijea

62
63

64

65

Crni, Ivica, loc. cit. ; OS u Osijeku, P-2263/04-8, rujan 2006.god.

U tom smislu Kaleb, op. cit. (bilj. 6), str. 104.; Pavlovi, str. 66., navodi kako e u svakom sluaju radnje izgubiti
pravno znaenje ukoliko mijeanje bude pravomono odbijeno ne navodei situacije u kojima bi takve radnje
ipak mogle imati pravnog uinka. Dika, str. 274., smatra kako bi te radnje trebalo tretirati kao pravno valjane,
osim ako im stranka naknadnim dispozicijama ne bi oduzela pravnu relevantnost.
Tome u prilog govori i sljedea sudska odluka: Umjea je u ovom predmetu podnio albu protiv prvostupanjske presude 17. lipnja 2004. a prvostupanjsko rjeenje kojim se odbija njegovo sudjelovanje u postupku
postalo je pravomono tek 10. veljae 2005. donoenjem drugostupanjskog rjeenja kojim je odbijana njegova
alba protiv tog prvostupanjskog rjeenja. Prema tome, u smislu citirane odredbe l. 207. st. 2. ZPP umjea
je do pravomonosti rjeenja kojim se odbija njegovo sudjelovanje (10. veljae 2005.) mogao sudjelovati u
postupku i njegovo pravo na podnoenje albe protiv prvostupanjske presude (koju je podnio 17. lipnja 2004.)
nije se moglo iskljuiti. Zbog toga je drugostupanjski sud o toj albi umjeaa trebao odluiti a ne istu odbaciti
kao nedoputenu. Time to sud nije primijenio odredbu l. 207. st. 2. ZPP ostvaren je revizijski razlog bitne
povrede odredaba parninog postupka iz l. 354. st. 1. ZPP u postupku pred drugostupanjskim sudom, pa je
valjalo prihvatiti reviziju umjeaa, ukinuti drugostupanjsko rjeenje i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na
ponovni postupak temeljem odredbe l. 394. st. 1. i l. 400. st. 3. ZPP., VSRH Rev 857/2005-2, 2007. god.
U tom smislu: Dika, Mihajlo, op.cit. (bilj. 7), str. 275.; Boi, Vitomir, loc. cit.

Pravnik, 45, 1 (90), 2011

u parnicu.66 U daljnjem tijeku parnice on je ovlaten stavljati prijedloge i poduzimati sve
ostale parnine radnje u rokovima u kojima te radnje mogla poduzimati stranka kojoj se
pridruio (l. 208. st. 1. ZPP). Iz ove odredbe proizlazi vie zakljuaka.
Obinom umjeau kao prvo treba dati mogunost za sudjelovanje u postupku ukoliko zadovoljava pretpostavke za mijeanje te, sukladno svom pravnom poloaju i svojstvu, omoguiti mu da poduzima sve zakonom doputene postupovne radnje. U tom
sluaju, ustavno pravo jednakosti u procesnom smislu propisano l. 14. st. 2. Ustava je
zajameno.67
Budui da umjea nije stranka, a niti samostalni subjekt u parninom postupku,
moemo zakljuiti kako je njegova procesna sudbina u potpunosti ovisna o procesnoj sudbini stranke kojoj se pridruio u postupku. To nadalje znai kako bi umjea bio ovlaten
poduzimati samo one radnje koje bi bile naelno povoljne za stranku kojoj se pridruio, a
to su radnje koje bi doprinosile prihvaanju tubenog zahtjeva ako se pridruio tuitelju,
odnosno njegovu odbijanju ukoliko se pridruio tueniku.68 Zbog svojeg pravnog poloaja
i svojstva u parnici, umjea ne moe poduzimati radnje kojima se disponira tubenim
zahtjevom (preinaiti tubu, isticati naknadne zahtjeve, priznati tubeni zahtjev, odrei
ga se, priznati injenice, podnijeti protutubu, nagoditi se), a ni radnje kojima stranka
disponira procesnim ovlatenjima od kojih zavisi tok parnice (povui tubu, odustati od
izjavljenog pravnog lijeka, odrei se prava na pravni lijek ak i kad bi ga sam izjavio).69
Treba precizirati kako umjea ne moe priznati injenice nepovoljne za stranku, niti se
protiviti izvoenju dokaza koje je stranka predloila, ali bi on svakako mogao predlagati
nove dokaze, ulagati pravne lijekove, osporavati navode protivnika, sprijeiti donoenje
presude zbog izostanka i sl.70 Tako je u postupku koji se vodio kod Opinskog suda u Velikoj Gorici pod posl.br. P-280/96 specino da je umjea podnio podnesak o mijeanju
na roitu, na kojem su se stekli uvjeti za donoenje presude zbog izostanka iz l. 332.
ZPP, pa je donoenje presude zbog izostanka sprijeeno prijavom mijeanja. Znaajno
je to bi umjea svojom aktivnou mogao sprijeiti i donoenje presude zbog ogluhe
protiv pasivne stranke kojoj se pridruio, na nain da podnese odgovor na tubu. S druge
strane, umjea nije duan aktivno sudjelovati u postupku, pa proputanjem da poduzme
neke radnje ne mogu nastati negativne pravne posljedice za stranku kojoj se pridruio.71
Ako je umjea stupio u parnicu do pravomonosti odluke o tubenom zahtjevu,
ovlaten je podnijeti i izvanredni pravni lijek (l. 208. st. 2. ZPP). Vie o stupanju u parnicu
povodom izjavljivanja pravnog lijeka vidi supra ad loc. 2.3. Ako umjea podnese pravni lijek, primjerak njegova podneska dostavit e se i stranci kojoj se pridruio (l. 208.
st. 3. ZPP). Dakle, primjerak tog podneska treba podnijeti stranci ne samo u sluaju
izjavljivanja izvanrednog ve i redovnog pravnog lijeka. Iako to u ZPP-u nije izrijekom
navedeno, taj primjerak bi svakako trebalo dostaviti i protivnoj stranci kako bi bila upoznata s radnjama umjeaa i pravodobno mogla pripremiti svoj odgovor. Ratio dostavljanja
stranci kojoj se pridruio proizlazi iz mogunosti oduzimanja uinka radnji koje umjea
poduzme.72 Smatramo kako bi strankama trebalo dostavljati sve podneske umjeaa, a
ne samo podneske o podnesenim pravnim lijekovima, kako bi se stranka upoznala sa radnjama umjeaa i poduzela daljnje odgovarajue radnje (arg. a minori ad maius; a fortiori

66

67
68
69
70
71
72

U 67 ZPO pod nazivom Pravni poloaj umjeaa to se takoer navodi u prvom dijelu teksta, dok se u nastavku
govori kako je umjea ovlaten uinkovito poduzimati radnje u postupku sve dotle te njegove poduzete radnje
i postupanja nisu u protivnosti sa radnjama i postupanjima stranke kojoj se pridruio.
U tom smislu: USRH, U-III-1567/2002, od 17. rujan 2003.
Dika, Mihajlo, op. cit. (bilj. 7), str. 276.
Ibid.
U tom smislu: Triva; Dika, op. cit. (bilj. 19), str. 453.
Boi, Vitomir, op. cit. (bilj. 25), str. 39.
O odnosu radnji stranke i umjeaa vidi amplius infra ad loc. 2.7.

119

120

Poloaj i uloga obinog umjeaa u parnici

l. 208. st. 3. ZPP). Umjea bi svakako bio ovlaten podnijeti i prijedlog za ponavljanje
postupka, neovisno o tome to je sudska praksa u jednom sluaju to pravo priznala
iskljuivo strankama.73
Oko pitanja ovlatenja za podnoenje albe od strane umjeaa, nema nikakvih prijepora. Radi se o procesnoj radnji koju umjea najee koristi kako bi pomogao stranci
kojoj se pridruio, a ujedno pozitivno utjecao na svoju procesnu sudbinu. Stajalite je i
sudske prakse kako za podnoenje albe protiv prvostupanjske presude umjeau nije
potreban pristanak stranke kojoj se pridruio.74 Umjea je ovlaten podnijeti albu samo
u roku u kojem je tu radnju ovlatena poduzeti stranka kojoj se pridruio (arg. ex. l. 208.
st. 1. ZPP).75 Svoje pravo umjea, koji je promaio rok za albu, moe ostvariti posebnom tubom protiv stranaka iz parnice, a u kojoj tubi moe isticati sve prigovore koje
je istaknuo u albi protiv presude.76 U takvom sluaju o albi nije meritorno odlueno,
budui da je rok za albu protekao ime je ista postala nepravovremena te je kao takvu
rjeenjem odbacuje sudac pojedinac, odnosno predsjednik prvostupanjskog vijea (arg.
ex. l. 358. ZPP).

2.6.1. Vremenski trenutak poduzimanja radnji

Slijedom iznesenog proizlazi kako obini umjea nema pravo na svoje posebne rokove za poduzimanje radnji koje bi ile u prilog stranci kojoj se pridruio, ve te radnje
mora poduzeti u roku koji je mjerodavan za stranku kojoj se pridruio (arg. ex. l. 208.
st. 1. ZPP). To iz razloga, to umjea u glavnom postupku nema poloaj stranke, ve
slijedi njenu procesnu poziciju i nije ovlaten disponirati tijekom postupka.77 Takve rokove
u kojima umjea sudjeluje kao pomaga stranke u glavnom postupku treba razlikovati od rokova u incidentalnim postupcima gdje obini umjea ima poloaj incidentalne
stranke.78 Dakle, obinom bi umjeau u incidentalnim postupcima rokovi poeli tei od
dostave odreenog akta njemu osobno, odnosno od dana njegova saznanja za odreenu
injenicu, ovisno o tomu da li se radi o objektivnom ili o subjektivnom roku.

73

74

75

76
77

78

Samo stranke koje su uestvovale u pravomono okonanoj parnici mogu podnijeti prijedlog za ponavljanje
postupka, a ne i tree osobe, bez obzira na njihov pravni odnos prema strankama i predmetu spora. (S BJ,
G 1571/2000, od 3.8.2000.).
Treba jo dodati, a u vezi s prigovorom tuitelja da tuenik, kao obini umjea, nije ovlaten izjaviti albu, odnosno da je njegovu albu trebalo odbaciti, da navedeni prigovori tuitelju nisu osnovani. To stoga, jer je i obian
umjea ovlaten izjaviti albu (l. 208. ZPP), koja je alba u ovom sluaju dostavljena i tueniku kao stranci
kojoj se umjea pridruio, pa treba smatrati da se tuenik suglasio s tom albom. (VSRH, G 32/2005-2 od
5.12.2005.)
Umjea je ovlaten podnijeti albu protiv prvostupanjske odluke samo u roku u kojem to pravo ima stranka
kojoj se pridruio i to bez obzira na injenicu to umjeau prvostupanjska odluka nije bila dostavljena (OS u
Zagrebu, G 1578/87 od 17.3.1987. u: Grbin, Ivo, op.cit. (bilj.24), str. 200.); albu umjeaa koji albu podnese
izvan tog roka, iako mu je pobijana odluka dostavljena kasnije nego stranci kojoj se pridruio, valja odbaciti kao
nepravodobnu.(OS u Zagrebu, G-5562/83-2 od 06.12.1983.); Boi navodi kako injenica da se umjeau ne
dostavi odluka nije uvijek namjerna greka, ve se moe raditi o ablonskom postupanju nakon to se odluka
izradi, da se ista dostavlja punomonicima stranaka.
Kaleb, Zorislav, op. cit. (bilj. 6), str. 104.
Obini umjea nije samostalan subjekt u postupku, ve trea osoba koja se pridruuje jednoj od stranaka u
postupku pa njegova procesna sudbina ovisi o stranci kojoj se pridruio. Dosljedno tome, iako mu se dostavljaju
pozivi i odluke suda, parnine radnje koje smije poduzimati umjea mora poduzimati u rokovima u kojima bi te
radnje mogla poduzeti stranka kojoj se pridruio. Umjea, dakle nema pravo na svoje posebne rokove. (VS, II
Rev 160/82 od 29.12.1982. u: Grbin Ivo, op.cit. (bilj.31), str. 200.); Za razliku spram umjeaa s poloajem jed.
sup. vidi supra ad loc. 2.2.1.
U tom smislu Dika, Mihajlo, op. cit. (bilj. 7), str. 277.; O umjeau kao incidentalnoj stranci supra ad loc. 2.3. bilj.
27.

Pravnik, 45, 1 (90), 2011

2.7. Odnos radnji stranke i umjeaa
U nekim se sluajevima u parninom postupku dogaa da radnje umjeaa i stranke
kojoj se pridruio meusobno kolidiraju, odnosno da se u pravilu preklapaju. Traei
rjeenje za takve situacije, inicijalno polazimo od odredbe l. 208. st. 4. ZPP-a iz koje
proizlazi da parnine radnje umjeaa imaju za stranku kojoj se pridruio pravni uinak
ako nisu u suprotnosti s njezinim radnjama. Tu odredbe treba dovesti u vezu s odreenjem
pravnog poloaja umjeaa u parnici, radnji koje je umjea uope ovlaten poduzimati,
pravilima o opozivim i neopozivim radnjama te odredbama o snoenju trokova u parnici.
Moda i najvanije od svega je da uvijek treba imati na umu kako je stranka pravi gospodar parnice i da naelno u svakom trenutku moe dezavuirati radnju koju poduzme
umjea.79 U prilog takvom stajalitu govori i odluka VSRH u kojoj je, izmeu ostalog, navedeno: Kad su protiv prvostupanjske presude albe podnijeli i stranka i obini umjea
koji joj se pridruio, pa stranka naknadno odustane od svoje albe, sud e umjeaevu
albu odbaciti kao nedoputenu. Odustankom stranke od izjavljene albe, alba umjeaa
postala je, naime, radnja koja je u suprotnosti s radnjama stranke.80
Naprijed spomenutu odredbu l. 208. st. 4. ZPP-a treba shvatiti na nain da radnje
koje poduzme umjea, a koje su u suprotnosti s radnjama koje poduzme stranka kojoj
se pridruio nee imati pravni uinak u toj konkretnoj parnici, ali e se moi uzeti u obzir u eventualno buduoj parnici u vezi sa intervencijskim uinkom presude, ako umjea
sada kao tuenik u novoj parnici, dokae da bi poduzimanje te radnje u prethodnom postupku dovelo do povoljnijeg rjeenja. Takav sluaj se moe zorno prikazati na primjeru kada
tuenik prizna tubeni zahtjev, pa umjea na njegovoj strani ne moe pobijati to priznanje
u konkretnoj parnici, jer je to u izravnoj suprotnosti s radnjama tuenika. Meutim, u novoj
parnici bi takva radnja mogla biti od znaaja prilikom ocjene o mogunosti isticanja prigovora umjeaa protiv istaknutog intervencijskog efekta.81 S tim u vezi Ustavni sud RH,
u odluci U-III/1024/2006 odbija ustavnu tubu i, izmeu ostalog, navodi kako su sudovi
pravilno ocijenili albu umjeaa nedoputenom, budui da je nakon donoenja prvostupanjske presude tuenik obavijestio sud da se nee aliti, jer je s tuiteljicom sklopio izvansudsku nagodbu. alba umjeaa je u suprotnosti s poduzetom radnjom tuenika te se kao
nedoputena odbacuje. Takve radnje koje su bez uinka u konkretnoj parnici prema stranci
kojoj se umjea pridruio u pravilu su bez uinka i prema protivnoj stranci, osim u sluaju
kada zbog takvih radnji umjeaa protivna stranka trai naknadu trokova.82
Dakle, bez pravnog uinka bile bi poduzete radnje umjeaa, prije, istodobno ili nakon
radnji stranke s kojima se sadrajno iskljuuju, npr. nakon to bi se stranka odrekla prava
na albu, umjea ne bi mogao podnijeti taj pravni lijek.83 Preciznije reeno, ako ga podne79
80
81

82
83

Dika, Mihajlo, loc. cit.

VSRH Revt 171/2006-2, od 3.4.2007.
Meutim, Dika upozorava kako naknadno naelno povoljne radnje umjeaa poduzete nakon naelno opozivih
nepovoljnih radnji stranke, ne bi trebali odmah diskvalicirati ve bi se trebalo stranci omoguiti da se izjasni o
takvim radnjama umjeaa, jer bi to mogle biti radnje koje bi i sama stranka mogla poduzeti, dezavuirajui time
svoje prethodne radnje. Tek ako bi stranka i nakon to je upoznata sa tim radnjama i razlozima zbog kojih ih je
umjea poduzeo i dalje ustrajala na svoji prethodnim radnjama, vrijedile bi njezine radnje. U prilog ovakvome
postupanju govorili bi razlozi pravne sigurnosti, ali primjena ovakvog rjeenja u svakom pojedinom sluaju,
svakako bi dodatno produila postupak.
Dika, Mihajlo, loc. cit.
Nije u pravu revident kada smatra da je u situaciji kada je tuenik odustao od ranije podnesene albe, alba
umjeaa na strani tuenika, unato te injenice, doputena. Naime, niestupanjski sudovi pravilno smatraju da
umjea moe poduzimati samo one radnje koje se mogu smatrati kao povoljne za stranku, a to je svakako i
alba. No, u situaciji kada je stranka kojoj se umjea pridruio podnijela albu, a nakon toga odustala od svoje
albe, samom tom injenicom alba umjeaa u suprotnosti je s radnjom stranke kojoj se pridruio. Naime, alba
umjeaa u suprotnosti je s radnjom stranke kojoj se pridruio, jer je stranka od svoje albe odustala ime je
manifestirala svoju volju za nastupom pravomonosti presude pa bi alba umjeaa, da nije odbaena, nastup

121

122

Poloaj i uloga obinog umjeaa u parnici

se isti ne bi bio doputen. S druge strane, naelno povoljne radnje koje poduzme umjea
u svoje ime, tretiraju se kao radnje stranke kojoj se umjea pridrui, ako ih ta stranka ne
ospori. U teoriji je zastupljena i diskutabilna teza kako umjea moe poduzimati procesne radnje koje bi za stranku bile naelno i objektivno korisne samo dok stranka kojoj se
pridruio na njih preutno pristaje.84 Bilo bi poeljno da drugostupanjski sud ,kada postupa po albi umjeaa, prvotno provjeri je li alba dostavljena strankama, kako bi se izbjegle mogue sporne situacije oko oitovanja volje i samim time (ne)prihvaanja podnesenog pravnog lijeka.85 S druge strane, sama okolnost da se stranka nije koristila pravom
na albu ne implicira zakljuak kako je stranka time manifestirala volju da podnoenje
albe nije u njezinom interesu. Takvo bi zakljuivanje bilo jedino opravdano u sluaju da je
stranka izriito otklonila izjavljenu albu umjeaa.86

2.8. Mogunost stupanja umjeaa u parnicu umjesto stranke kojoj se pridruio

Uz itav niz mogunosti i obveza koje ZPP propisuje za umjeaa, u l. 208. st. 5.
predviena je mogunost svojevrsne promjene stranaka u parnici kad umjea stupi u
parnicu kao stranka umjesto stranke kojoj se pridruio. Kao najvaniju pretpostavku za
ostvarenje tog procesnog instituta, zakon navodi pristanak obiju parninih stranaka pa
sud bez pristanka stranaka ne moe prihvatiti umjeaa kao stranku. Do subjektivne preinake stupanjem umjeaa u parnicu umjesto stranke kojoj se pridruio moe doi od
trenutka od kada je parnica poela tei meu prvobitnim strankama (litispendencija) pa
sve do pravomonosti odluke o tubenom zahtjevu, te u tijeku postupka nastavljenog
podnoenjem izvanrednog pravnog lijeka (arg. ex. l. 206. st. 2. ZPP). Ako bi sud prihvatio umjeaa kao stranku bez pristanka neke od prvobitnih stranaka poinio bi (relativno)
bitnu povredu parninog postupka.87
Generalno, osim podnoenjem tube, procesni poloaj stranke u parnici moe se stei
i na temelju sukcesije u procesni poloaj osobe koja je do tog trenutka bila parnina
stranka. U sluaju iz l. 208. st. 5. ZPP-a radilo bi se o procesnopravnoj sukcesiji umjeaa
u poloaj stranke kojoj se pridruio, a koja moe nastati i neovisno o graanskopravnoj
sukcesiji.88 To praktino znai kako e umjea stupiti u sva procesna ovlatenja i terete prednika. Na njega e djelovati donesene odluke, prekluzije, a poduzete radnje nee
izgubiti svoje procesno znaenje. Dakle, umjea koji bi stekao poloaj stranke ne bi iz
razloga neprekinutog kontinuiteta objektivnog procesnopravnog odnosa poeo parnicu
iznova, ve bi nastavio u onom stadiju u kojem se parnica nalazi u trenutku njegova stupanja u nju.89

84

85
86
87
88
89

pravomonosti odgodila. Utoliko su niestupanjski sudovi pravilno primijenili odredbu iz l. 208. st. 4. ZPP-a, i
zato albu umjeaa kao nedoputenu odbacili.(VSRH Revt 171/2006-2 od 3.4.2007.)
Triva, Dika, op. cit. (bilj. 19), str. 454. U ovom sluaju upozoravamo kako preutni pristanak, po naem miljenju,
ne bi bio dovoljan za ocjenu relevantnosti poduzete radnje. Stranka bi na nedvosmislen i jasan nain trebala
dati do znanja to misli o poduzetoj radnji umjeaa. Tim vie to je na pravni sustav utemeljen u osnovi na
tezi neopredijeljenog stava prema stranakoj pasivnosti. Ne moe se zapravo znati to stranka svojom utnjom
izraava te je zbog toga potrebno na nedvosmislen nain manifestirati svoju volju da bi sud mogao ocijeniti
namjeru stranke. U tom smislu USRH koji je u odluci U-III/3920/2003 usvojio ustavnu tubu i ukinuo rjeenje
upanijskog suda u Zagrebu koji je pogreno odbacio umjeaevu albu kao nedoputenu. Naime, alba koju
je podnio umjea dostavljena je na oitovanje tuenoj (stranci kojoj se umjea pridruio), a koja se na tu
albu nije oitovala u smislu da je izjavljivanjem tog pravnog lijeka umjea postupio suprotno njezinim pravnim
radnjama, to je sud protumaio na nain da je alba umjeaa bila doputena.
U tom smislu Boi, Vitomir, op. cit. (bilj. 25), str. 40.
VSRH, Rev-x 227/09-2, od 4.6.2009.
izmi, Jozo, Preinaka tube, u: Zbornik Pravnog fakulteta Sveuilita u Rijeci, v.28, br.1, 39-73, 2007. godina
Triva, Dika, op. cit. (bilj. 19), str. 301.
Ibid.

Pravnik, 45, 1 (90), 2011

3. Djelovanje intervecijskog uinka na obinog umjeaa

3.1. Pojam i znaenje intervencijskog uinka u teoriji i praksi
Specian uinak pravomone presude prema umjeau donesene u parnici u kojoj
je sudjelovao u tom svojstvu, a koji uinak dolazi do izraaja u novoj parnici, nazivamo
intervencijskim uinkom (efektom). Teorijski, intervencijski je uinak povezan sa naelom
sasluanja stranaka (arg. ex. l. 5. ZPP) te u odreenoj mjeri sa naelom jednakosti u
procesnom smislu (arg. ex. l. 14. st. 2. URH) te pravom na pravino suenje (arg. ex. l.
29. st. 1. URH). Naime, stajalite je i sudske prakse kako umjeau valja dostavljanjem
poziva i odluka suda omoguiti poduzimanje svih procesnih radnji u postupku pogodnih
da pomognu uspjehu stranke kojoj se pridruio. Zato, kad je sud propustio tako postupiti,
ne moe se osnovano prema umjeau isticati intervencijski efekt parnice.90 Odredba l.
209a ZPP prema kojoj se, izmeu ostalog, pravila o podnescima i dostavi strankama na
odgovarajui nain primjenjuju i na umjeaa, ide u prilog stajalitu da isti mora biti upoznat sa odlukama i radnjama koje se poduzimaju na sudu jednako kao i stranka. Dakle,
umjeau mora biti omogueno sudjelovanje u postupku i poduzimanje procesnih radnji
da bi se mogao uspjeno istaknuti intervencijski uinak, neovisno o tome da li e umjea
stvarno i intervenirati. Odluka o stupanju u parnicu iskljuivo ovisi o umjeau.91 Smatra
se da presuda ne bi proizvodila intervencijski uinak ako bi mijeanje bilo uskraeno,
osim zbog razloga koji se mogu pripisati iskljuivo umjeau.92 O kakvim je to razlozima
rije koji bi doveli do toga da presuda proizvodi intervencijski uinak i prema treoj osobi
kojoj je mijeanje uskraeno, morati e razjasniti sudska praksa.93
Umjea ne moe u odnosu na stranku kojoj se bio pridruio u prethodnom postupku
tvrditi da spor, onako kako je tijekom tog postupka izloen sudu, nije pravilno rijeen.
Njegov prigovor istaknut u novoj parnici, da je stranka kojoj se bio pridruio pogreno
vodila spor, moe biti prihvaen samo utoliko, ukoliko je isti s obzirom na stanje spora u
vrijeme svog stupanja u prethodnu parnicu ili izjavama i radnjama te stranke bio sprijeen
poduzeti radnje koje bi dovele do povoljnijeg ishoda spora, odnosno ako takve radnje,
za mogunost ijeg poduzimanja on (umjea) nije znao, sama stranka nije poduzela
namjerno ili iz grube nepanje (l. 208a st. 1. ZPP). Slinu, gotovo identinu odredbu nalazimo u 68 ZPO. Intervencijski se uinak ustvari svodi na to da umjea ne moe poricati
ni injeninu ni pravnu ocjenu stvari u donesenoj presudi pri reguliranju svojih odnosa
sa strankom kojoj se pridruio.94 No, da bi se intervencijski uinak pravomone presude
mogao u novoj parnici istaknuti prema bivem umjeau, a sada u pravilu tueniku,
potrebno je da se ispune neke pretpostavke:
90

91

92
93

94

VS, Rev-1393/84 od 21.3.1985. u: Grbin Ivo, op.cit. (bilj.31), str. 200.; Za mogue drukije postupanje kod ovakvih sluajeva vidi supra ad 1.4.1.3. Zanimljivo je kako je u ZTD-u obveza obavjetavanja propisana na nain
da se informacija o pokrenutom postupku povodom tube za pobijanje objavljuje u glasilu drutva, a ne alje
se svakom dioniaru ponaosob. O tome amplius infra ad loc. 4.3.
U tom smislu Pavlovi, Mladen, op. cit. (bilj. 7), str. 64.; U recentnim sudskim odlukama se takoer najee
sastajemo sa stajalitima kako je upravo na strankama red da obavijeste treu osobu o parnici, zanemarujui
eventualno druge mogunosti obavjetavanja i saznanja tree osobe o istoj. Nepostupanje na taj nain omoguuje u novoj parnici umjeau isticanje prigovora nesavjesnog voenja parnice protiv stranke koja ga je
propustila obavijestiti. U tom smislu VTS P 2185/03-3 od 29.8.2006..
Dika, Mihajlo, op. cit. (bilj. 7), str. 282.
Trebalo bi ipak stati na stajalitu kako presuda ne bi proizvodila intervencijski uinak prema umjeau kad je
mijeanje uskraeno. Umjea nema nikakvih procesnih dunosti ni tereta, a uskraivanjem mijeanja onemogueno mu je poduzimati radnje koje bi dovele do povoljnijeg ishoda za stranku kojoj se pridruio, te je stoga
nepravino isticati intervencijski efekt umjeau kojem je uskraeno mijeanje. Nadalje, teko je zamisliti razlog
koji bi sam umjea skrivio sa svrhom da se iskljui iz postupka. Ipak je on ta osoba kojoj je primarna
intencija pomoi ,a ne odmoi, stranci kojoj se pridruio.
VTS P 2185/03-3 od 29.8. 2006.

123

124

Poloaj i uloga obinog umjeaa u parnici

1) Obveza omoguavanja sudjelovanja umjeau u prethodnom postupku uz poduzimanje svih procesnih radnji koje doprinose uspjehu stranke kojoj se pridruio.
2) Stranka koja se sad poziva na intervencijski uinak morala je lojalno voditi prethodnu parnicu.95
Treba napomenuti kako se postojanje tih pretpostavki presumira sve dok se u pogledu
prigovora biveg umjeaa ne dokae protivno.96
Intervencijski se uinak odnosi primarno na umjeaa te je zastupljeno shvaanje kako
se na presudu u svoju korist moe pozvati samo stranka, a ne i umjea, budui da potonji
moe utjecati na ishod parnice.97 Diskutabilno je i pitanje uloge u kojoj e se bivi umjea
nai u novoj parnici. Hoe li on redovno biti u poziciji tuenika ili bi bio ovlaten nastupiti
s pozicije tuitelja? Po dikciji odredbe l. 208a ZPP proizlazi kako bi bivi umjea u novoj parnici redovno nastupao s pozicije tuenika. Naime zakon mu daje ovlasti isticanja
prigovora ,to je defenzivna parnina radnja, koju gotovo iskljuivo koristi pasivna stranka u
postupku.98 O prigovoru nesavjesnog voenja parnice amplius infra.
Kako bi dobili predodbu o nainu djelovanja intervencijskog uinka, te same intervencije, prikazati emo dva primjera iz sudske prakse. U prvobitnoj parnici naruitelj radova
vodio je protiv izvoaa parnicu u vezi s nedostacima radova koje je izveo podizvoa.
U novoj parnici izvoa trai isplatu onog to mu je naloeno platiti naruitelju od
podizvoaa. Da bi se izvoa u novoj parnici mogao pozvati na intervencijski uinak
ranije donesene presude, on je morao prvobitnu parnicu lojalno voditi i o njoj obavijestiti
podizvoaa. Ukoliko je tako postupio, podizvoa kao tuenik u novoj parnici nee
moi osporavati injeninu niti pravnu ocjenu stvari iz prijanje parnice.99

3.2. Objektivne granice intervencijskog uinka

Ukoliko su se stekli uvjeti za uspjenim isticanjem intervencijskog uinka, postavlja se
logino pitanje na koje bi se to dijelove pravomone sudske odluke taj uinak odnosio i
to je sutinski njegov objekt. Naime, u teoriji se intervencijski uinak dovodi u korelaciju s
pravomonosti te se opravdano navodi kako su objektivne granice intervencijskog uinka
ire od objektivnih granica pravomonosti.100 Dok se pravomonost odnosi samo na dispozitiv presude, intervencijski se uinak odnosi i na utvrenja o injeninom stanju te
stavove suda o pravnim pitanjima (arg. ex. l. 332. st. 2. ZPP u vezi sa l. 208a ZPP). Dak-

95
96
97

98

99

100

Triva, Dika, op. cit. (bilj. 19), str. 455.

Triva, Dika, op. cit. (bilj. 19), str. 456.
Kaleb, op. cit. (bilj. 6), str. 107. Radi se o jednom stricto sensu tumaenju.; Dika, Mihajlo, op. cit. (bilj. 7), str.
285., naprotiv navodi kako bi trebalo proiriti subjektivne granice intervencijskog uinka, na nain da bi se i
umjea mogao pozivati na ranije donesenu presudu, to opravdava injenicom poveanja ope ekasnosti
pravosuenja, ali uz potivanje principa na pravino suenje.
U tom smislu Dika, Mihajlo, op. cit. (bilj. 7), str. 283., koji navodi kako e bivi umjea redovno imati poloaj
pasivne stranke u novoj parnici. U Triva-Dika, op. cit. (bilj. 19), str. 455., govori se da e imati u pravilu poloaj
pasivne stranke, dok Kaleb, Zorislav, op. cit. (bilj. 6), str. 107., navodi kako e bivi umjea imati u pravilu
poloaj tuitelja, ali ne navodi primjer kojim bi potkrijepio svoju tezu. U sluaju prihvaanja teze o proirivanju
subjektivnih granica intervencijskog uinka na nain da bi se i umjea mogao pozivati na isti u novoj parnici
tada bi mogli zamisliti sluaj gdje bi umjea nastupao s pozicije tuitelja opravdavajui to okolnou da je
,izmeu ostalog, u presudi navedeno neto to bi samo njemu ilo u korist. No, u tom bi se sluaju radilo o
nekom posebnom interesu te bi se logino mogli zapitati zato je umjea uope elio intervenirati u prvobitnoj
parnici kad je imao neki interes suprotan onom kakav je imala stranka kojoj se pridruio. Uostalom, sud takvo
mijeanje ne bi ni dopustio ve bi ga uputio da takav svoj interes ostvari drugim putem.
U ovom se sluaju radi o obavjetavanju tree osobe o parnici, a intervencija je jedna od mogunosti koja treoj
osobi stoji na raspolaganju kako bi zatitila svoje interese. O nekim sluajevima intervencije vidi amplius infra
ad. loc. 3.4.
Dika, Mihajlo, op. cit. (bilj. 7), str. 284.; Kaleb, Zorislav, op. cit. (bilj. 6), str. 107.

Pravnik, 45, 1 (90), 2011

le, sud bi u novoj parnici bio vezan ne samo za sadraj izreke presude, ve i za injenina
utvrenja o kojima se sud izjasnio u njezinom obrazloenju.101
Sadraj same izreke presude implicira neke zakljuke koji mogu biti relevantni za
prosuivanje odnosa meu strankama u novoj parnici. Tako je kondemnacija osnova za
traenje regresa ili naknade tete od biveg umjeaa. Npr. osiguravajue drutvo za
automobilsku odgovornost traiti e regres od tetnika na osnovi presude u prvobitnoj
parnici na osnovi koje je bio duan isplatiti odreeni iznos oteeniku. Konstitutivna izreka
moe prestankom, promjenom ili nastankom nekog odnosa prejudicirati pravnu poziciju
stranke koja sada tui biveg umjeaa radi otklanjanja tetnih posljedica koje je zbog
toga pretrpjela.102 Deklaratorna izreka takoer moe prejudicirati pravnu poziciju stranke
na primjeru u kojem dunost jamca na ispunjenje obveze zavisi od utvrenja pravnog
odnosa izmeu vjerovnika i glavnog dunika.

3.3. Relativnost intervencijskog uinka i isticanje prigovora biveg umjeaa

Iz dikcije drugog dijela odredbe l. 208a ZPP moemo zakljuiti kako bivi umjea
moe otkloniti od sebe djelovanje intervencijskog uinka u novoj parnici, pod nekim
pretpostavkama. U tom smislu se kae kako to djelovanje nije apsolutno, ve relativno.
Naime, ukoliko stranka namjerno ili iz grube nepanje nije poduzimala radnje koje su
mogle dovesti do povoljnijeg ishoda spora, odnosno ukoliko je sam umjea, zbog malicioznog ponaanja stranke kojoj se pridruio, bio sprijeen poduzimati takve radnje onda
je u naknadnoj parnici, sada bivi umjea, ovlaten podnijeti tzv. prigovor nesavjesnog
(pogrenog) voenja parnice (arg. ex. l. 208a ZPP). Teret dokaza da postoje okolnosti
koje bi opravdale otklanjanje intervencijskog uinka lee na umjeau. U tom bi se smislu
intervencijski uinak oitovao kao oboriva predmnjeva o postojanju injenica na kojima
se temelji presuda, o postojanju pravnih odnosa koji su utvreni u izreci presude te o mjerodavnosti ostalih dispozicija sadranih u izreci presude.103 Dakle i po svojoj relativnosti
(otklonjivosti) se intervencijski uinak razlikuje od pravomonosti koja djeluje apsolutno
u smislu da stranke u drugim postupcima ne mogu dovoditi u pitanje pravilnost onoga o
emu je sud odluio u izreci presude (arg. ex. l. 333. ZPP).
U nastavku emo prikazati neke sudske odluke u kojima emo vidjeti znaaj intervencijskog uinka i njegovu relativnost u praksi:
a) Pregledom spisa broj P-7334/91, u kojem su ovdje tuitelji, odnosno prednik tuitelja tuenik, a Vladimir Peranovi tuitelj, utvreno je da prednik sadanjeg
tuenika nije bio obavijeten o postojanju te parnice i nije bio pozvan kao umjea na
strani tuenika (prednika tuitelja) i pomoi tadanjim tuenicima u sporu. Zbog propusta prema sadanjem tueniku nastupio je specian procesni efekt intervencijski
efekt, stoga je tuenik u ovoj parnici mogao istaknuti prigovor loeg voenja parnice
Prigovor tuenika zasnovan je na tvrdnji da ovdje tuitelji, odnosno prednik tuitelja ne
bi izgubio prijanju parnicu, da je pravovremeno o njoj obavijestio prednika tuenika,
koju tvrdnju tuitelj nije uspjeno osporio(VTS, P 2185/03-3, od 29.8.2006.)
b) Sporno je meu strankama je li tuenik duan naknaditi tuitelju tetu koju je ovaj
pretrpio zbog raskida ugovora s krajnjim korisnikom. Kako je tuenik u postupku
sudjelovao kao umjea, on ne moe u odnosu na stranku kojoj se pridruio u prethodnom postupku tvrditi da spor nije pravilno rijeen. Nije osnovan ni prigovor zastarijevanja iz razloga to je prekid zastarijevanja nastao stupanjem umjeaa u parnicu (VTS, P-2480/04-3, od 29.11.2006.)
101
102
103

U tom smislu Dika, Mihajlo, op. cit. (bilj. 7), str. 284.
Dika, Mihajlo, loc. cit.
Dika, Mihajlo, op. cit. (bilj. 7), str. 285.

125

126

Poloaj i uloga obinog umjeaa u parnici

c) Ako tetnik nije bio niti umjea niti obavijeten o parnici voenoj izmeu oteenika
kao tuitelja i tetnikova osiguratelja od odgovornosti kao tuenika, tetnik moe u
regresnoj parnici koju protiv njega vodi osiguratelj istaknuti sve prigovore koje bi bio
ovlaten isticati i prema oteenome neposredno, dakle i prigovora koji se tiu opsega
odgovornosti, osnovanosti zahtjeva i visine tete. (Vs, Rev 597/85 od 25.4.1985.)
d) Regresni vjerovnik se kao tuitelj u postupku protiv regresnog dunika ne moe pozivati na intervencijski uinak pravomone presude donesene u prijanjoj parnici koju
je trea osoba vodila protiv regresnog vjerovnika kao tuenika ako on o toj parnici nije
obavijestio regresnog dunika. (Vs, Rev 226/82 od 13.7.1982.)

3.4. Kazuistiki sluajevi intervencije

Neovisno o tome to je l. 208a. uveden u ZPP tek Novelom iz 2003. god., u sudskoj
praksi se kao podlogu za intervencijski uinak uzimalo raznovrsne sluajeve iz Zakona o
obveznim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO)104 i drugih zakona. Osim nekih gore navedenih primjera, u nastavku emo iznijeti jo neke zakonske primjere i stajalita u sudskim
odlukama kako bismo istaknuli vanost intervencije i intervencijskog uinka.
Tako se npr. kao podlogu za intervencijski uinak uzimao sadanji l. 433. ZOO u
kojem se kupac koji se upustio u spor s treim i spor izgubio, ipak moe pozvati na prodavateljevu odgovornost za pravne nedostatke.
Nadalje, u l. 726. st. 2. ZOO kod ostave je propisano da je ostavoprimac duan obavijestiti sud i ostavodavca o tubi koju je protiv njega podignula trea osoba kao vlasnik
stvari.
Zatim sluaj kad zamjenik nalogoprimca izvrava nalog, nalogodavac ga prema l.
767. st. 5. moe neposredno tuiti, a nalogoprimcu bi trebalo priznati pravni interes da se
umijea na jednoj od strana budui da odgovara za rad i sluajnu propast ili oteenje
koje nastanu kod zamjenika.
Cedent ima pravo na intervenciju u parnici izmeu cesionara i cesusa jer e u sluaju
neuspjeha cesionara oivjeti odgovornost cedenta prema cesionaru, (cedent ima pravo
pridruiti se cesionaru u sporu koji je ovaj poveo protiv dunika).105
Zatim moemo zamisliti situaciju u kojoj bi podzakupnik imao pravni interes pridruiti
se tuenom zakupniku u parnici za iseljenje istoga po tubi zakupodavca.
Nadalje, prema l. 1061. st. 3. kada djelatnik namjerno ili krajnjom nepanjom prouzroi
tetu treoj osobi na radu ili u svezi s radom, u pravilu e odgovarati poslodavac. U
takvom e sluaju zaposlenik imati pravni interes umijeati se u prvobitnom postupku
izmeu oteenika i poslodavca jer e u naknadnoj parnici poslodavac kao tuitelj imati
regresni zahtjev prema bivem umjeau (zaposleniku).

4. Reguliranje intervencije u ZDS-u uz posebni osvrt na l. 29. st. 1 Ustava RH

4.1. Openito
Osim u ZPP-u, mogunost intervencije spominje se i u drugim zakonskim tekstovima kao to su PZ, ZTD, ObZ i td. Odredbe o intervenciji u tim zakonskim tekstovima
primjenjivati e se kao lex specialis spram odredbi ZPP-a koje reguliraju intervenciju.
Dakle, odredbe tih tzv. posebnih zakona imaju primat u primjeni, a za sva pitanja koja nisu
ureena tim zakonima supsidijarno e se primjenjivati ZPP.
104
105

Nar. nov. br., 35/05 i 41/08.

Kaleb, Zorislav, op. cit. (bilj. 6), str. 104.

Pravnik, 45, 1 (90), 2011

Tako je primjerice, mogunost intervencije predviena u etvrtoj glavi osmog dijela
Pomorskog zakonika koji govori o izvanugovornoj odgovornosti vlasnika broda i brodara
u pomorskim nesreama. Nadalje, u ObZ-u je intervencija drukije ureena, prvenstveno zbog pravne prirode obiteljskopravnih odnosa u kojima Centar za socijalnu skrb kao
umjea sui generis dobiva specine ovlasti razliite od onih koje obini umjea ima u
parninom postupku. U devetom odjeljku, etvrte glave ZTD-a pod nazivom Nitetnost
i pobojnost odluka glavne skupine kod dionikog drutva u l 363. st. 4. predviena je
mogunost da se dioniar pridrui tuitelju u postupku kao umjea, najkasnije u roku od
mjesec dana od dana kada je u glasilu drutva objavljeno da je tuba podignuta i zakazano prvo roite.106
Postoje i postupci u kojima zbog prirode pravnih odnosa umjea nije ovlaten sudjelovati. Tako u praksi prevladava stav da, iako se u steajnom postupku na odgovarajui
nain primjenjuju pravila parninog postupka pred trgovakim sudovima, steajni postupak je u sutini izvanparnini postupak u kojem ne moe sudjelovati umjea.107 U
steajnom postupku, dakle, ne postoje dvije suprotstavljene stranke o ijim bi se pravima
u tom (steajnom) postupku raspravljalo prema pravilima koja vrijede za parnini postupak.
Odredbama ZSD-a u dijelu o treim osobama u postupku, kojima su uvedene neke
novosti, pojam intervencije zadobio je sasvim nove dimenzije te ih je nuno detaljnije pojasniti i prikazati u nastavku rada, a kako bismo dobili kompletnu sliku o pojmu umjea.
Budui da je pravo na suenje u razumnom roku jedno od temeljnih prava u postupku,
a na ije nepotivanje se esto upozorava i apelira pred instancijskim sudovima, prikazati
emo i da li bi umjea, kao osoba koja nije stranka u postupku, bio ovlaten traiti zatitu
pred sudom zbog povrede gore navedenog prava.

4.2. Umjea u postupku povodom individualne antidiskriminacijske tube

Dana 9. srpnja 2008. godine donesen je ZSD kojim je detaljno regulirana materija
diskriminacije koja je prethodno bila povrno regulirana Zakonom o radu. Time je kao
dodatna procesna posebnost uvedena mogunost da trea osoba sudjeluje u postupku
povodom individualne antidiskriminacijske tube kao umjea na strani javnog interesa
(arg. ex. l. 17. st. 1. u vezi sa l. 21. ZSD). Dakle, rije je o institutu umjeaa blizak onom
u obiteljskopravnim postupcima to smo naprijed naveli. U ovakvim antidiskriminacijskim
postupcima uvedena je do sada najira mogunost da pojedina tijela, organizacije, ustanove, udruge ili druge osobe, koje se bave promicanjem i zatitom interesa skupina u
pogledu kojih se pojavljuju osnove diskriminacije, interveniraju u postupak kao svojevrsni
amicus curiae.108 O stranakoj sposobnosti i njezinom priznanju amplius supra ad 2.4.1.1.
Smatra se kako bi legitimni interes za mijeanje imale i organizacije koje se openito bave
ljudskim pravima, budui da nije nuno da se umjea bavi iskljuivo zatitom prava i
interesa pojedine skupine, to znaajno poveava krug moguih umjeaa.109
Nadalje, specino je u ovim postupcima to sud moe dopustiti mijeanje samo uz
pristanak tuitelja (arg. ex. l. 21. st. 2. ZSD). Dakle, protivljenje tuitelja imalo bi znaenje
apsolutne zabrane u kojem bi sluaju sud bez ikakvih diskrecijskih ovlasti morao odbiti
zahtjev za mijeanjem, a u ostalome se na mijeanje supsidijarno primjenjuju odredbe
ZPP-a (arg. ex. l. 21. st. 1. ZSD). Odredbu koja kae da umjea iz antidiskriminacijskog
106

107
108
109

Vie o obavjetavanju tree osobe o parnici u procesnopravnom i graanskopravnom smislu supra ad loc.
2.4.1.3. i 3.1.
U tom smislu VTS RH, P -1800/05 od 22.11.2005.; VTS RH, P-7063/08-3 od 11.11.2008.
U tom smislu Uzelac, Alan, op. cit. (bilj. 37), str. 100.
Ibid.

127

128

Poloaj i uloga obinog umjeaa u parnici

postupka moe poduzimati radnje u postupku i imati u postupku sva prava koja pripadaju
umjeau valja shvatiti na nain da mu pripadaju sva ovlatenja iz ZPP-a uz jo neka posebna ovlatenja po ZSD-u (arg. ex. l. 21. st. 3. ZSD). No, ne treba smetnuti s uma kako
se umjea moe u antidiskriminacijskim postupcima umijeati samo na strani tuitelja
(arg. ex. l. 21. st. 1. ZSD) te e u tom sluaju, kao i kod obinog umjeaa, radnje imati
pravni uinak samo ako nisu u suprotnosti s radnjama osobe koja se poziva na postojanje
diskriminacije.

4.3. Umjea i zatita prava na suenje u razumnom roku

Odluili smo se prikazati da li bi umjea bio legitimiran za traenje zatite pred sudom
povodom povrede prava na suenje u razumnom roku zbog estih pritubi na dugotrajnost sudskih postupaka i zanimljivim stajalitem sudske prakse oko ovog pitanja. Naime,
temeljem l. 27. st. 1. Zakona o sudovima110, stranka u sudskom postupku koja smatra
da nadleni sud nije odluio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili
optubi za kanjivo djelo, moe neposredno viem sudu uputiti zahtjev za zatitu prava
na suenje u razumnom roku. Dakle, usko gramatikim tumaenjem ove odredbe mogli
bismo zakljuiti kako obini umjea ne bi bio procesno legitimiran za podnoenje zahtjeva budui da on nije stranka u postupku, ve sudionik. No, dovoenjem te odredbe u vezi
sa l. 29. st. 1. Ustava prema kojem svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni
i nepristrani sud pravino i u razumnom roku odlui o njegovim pravima i obvezama, ili o
sumnji ili optubi zbog kanjivog djela, u vezi l. 6. Europske konvencije za zatitu ljudskih
prava i temeljnih sloboda, dolazimo do drukijeg shvaanja. Naime, radi se o izvorima koji
su hijerarhijski vii od Zakona u sudovima te kao takvi imaju primat u primjeni. U njima je
navedeno kako svatko ima pravo traiti takvu zatitu, dakle treba uzeti i obini umjea.
Takvo stajalite zauzima i recentna sudska praksa.
U dvjema odlukama VSRH pod brojem Gzp 340/08-2 od 21.4.2009. te Gzp 107/082 od 27.10.2009. zauzeto je stajalite kako je obini umjea ovlaten traiti zatitu prava
na suenjem u razumnom roku to se obrazlae na sljedei nain: Suprotno albenim
navodima protustranke da zahtjev za zatitu prava na suenje u razumnom roku predlagateljice treba odbaciti zbog nedostatka procesne legitimacije, pravilno sud prvog stupnja zahtjev nije odbacio, a s obzirom da se radi o osobi koja iako nema procesno pravni
poloaj stranke u tom postupku, u istom sudjeluje jer ima pravni interes da u parnici
koja tee meu drugim osobama tuenik kome se pridruila uspije (l. 206. ZPP-a), te
se smatra sudionikom u postupku. Kao sudionik u postupku predlagateljica je ovlatena
poduzimati parnine radnje koje su u naelu povoljne za tuenika kome se pridruila te
takoer ima pravni interes da sud u razumnom roku dovri postupak i donese odluku jer
e se pravne posljedice presude na posredan nain odraziti i na njenu pravnu situaciju.
S obzirom na prethodno navedeno, prema stajalitu ovog suda, umjea je ovlaten
zahtijevati zatitu prava na suenje u razumnom roku u smislu odredbe lanka 27. stavka 1. ZS-a, to stoga to se radi o posebnom institutu, kojim se tite ustavna i konvencijska prava stranaka da im sud o njihovim pravima i obvezama odlui u razumnom roku
(odredbe lanka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske -Narodne novine broj 41/01.
- proieni tekst, i 55/01. te lanka 6. stavka 1. Konvencije za zatitu ljudskih prava i
temeljnih sloboda Narodne novine - Meunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99., 8/99.
- ispr. i 14/02.).

110

Nar. nov., br. 150/05, 16/07, 113/08 i 153/09.

Pravnik, 45, 1 (90), 2011

5. Snoenje i naknada trokova od strane obinog umjeaa

5.1. Naelo causae i naelo culpae u parninom postupku
Naposljetku emo se dotaknuti pitanja koje je po naem miljenu najdiskutabilnije i
najproblematinije, budui da postoje jasna razmimoilaenja izmeu teorije i prakse.
Za poetak izlaganja o trokovima treba generalno navesti kako postoje dvije osnove,
odnosno 2 pravila na kojima svaki sudionik u parninom postupku temelji svoj zahtjev
za naknadom istih. S jedne strane kao osnovno se pravilo, po kojem dunost snoenja
trokova tereti onu stranku koja je u parnici pretrpjela neuspjeh, javlja naelo causae (arg.
ex. l. 154. st. 1. ZPP). Opravdano je da svoje trokove snosi i da ih drugom nadoknauje
onaj koji je svojim dranjem prije pokretanja parnice dao povoda parnici. To je pravilo,
zbog nekih nepravinih rjeenja koje bi dovela njegova beziznimna primjena u svim situacijama, korigirano naelom odgovornosti za krivnju ili za sluaj naelom culpae.111 Po
tom naelu ,neovisno o uspjehu u parnici, trokove snosi onaj koji je tijekom postupka
svojom krivnjom ali i sluajem koji mu se dogodio iste prouzroio protivnoj strani (arg. ex.
l. 156. st. 1. ZPP).
Nadalje, treba uzeti kako je dunost naknade parninih trokova samostalna imovinsko-pravna obveza regulirana procesnim zakonom, nezavisno od materijalno-pravnog
odnosa u kojem se vodi parnica. No, samo odluivanje o naknadi parninih trokova
predstavlja primjenu materijalnog prava, bez obzira to su odredbe o tome sadrane u
procesnom zakonu.112 Ovlatenje na traenje naknade parninih trokova moe se ostvarivati samo u parnici u kojoj su trokovi nastali i u pravilu samo dok parnica traje. Treba
zakljuiti kako bi pravo na sudsku zatitu esto bilo iluzorno kad bi trokovi prouzroeni
voenjem parnice pali denitivno na teret onog koji je parnicu pokrenuo radi opravdane zatite svojih prava. Zatita e biti potpuna samo ako njezino ostvarivanje ne bude
skopano s nepotrebnim izdacima. To je mogue ako se naelno stane na stajalite da je
denitivno duan snositi svoje trokove i naknaditi trokove svom protivniku onaj, koji je
svojim dranjem prije i izvan parnice doveo do potrebe da se parnica vodi, koji je prouzrokovao parnicu, koji je dao povoda povredom subjektivnih prava pa je zbog toga izgubio
parnicu (arg. ex. l. 154. st. 1. ZPP).113

5.2. (Ne)mogunost primjene pravila o parninim trokovima na obinog umjeaa

Kada dolazimo do pitanja primjene naprijed navedenih pravila na umjeaa, dolazimo
do oprenih stajalita u literaturi i sudskoj praksi. Naime, u sudskoj je praksi zauzeto
diskutabilno stajalite kako umjea ne moe, u glavnoj stvari, biti osuen niti mu se
ita moe dosuditi. Odredba l. 154. st. 1. ZPP, po kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi
parnicu duna protivnoj stranci i njezinom umjeau naknaditi trokove, vrlo je vjerojatno
posluila kao podloga tom sudskom stavu. No, u toj odredbi kao ni u cijelom ZPP-u nije
sadrana umjeaeva obveza za naknadom parninih trokova.114 Prije nego to se upustimo u meritum razmatranja, potrebno se vratiti na pravni poloaj umjeaa kako bismo
dali ispravnu dijagnozu problemu.

111
112
113
114

U tom smislu Triva, Dika, op. cit. (bilj. 19), str. 463.
VSRH, Rev 956/2005-2 od 5.4.2007.
VTS, P -6054/06-3 od 1.4.2008.god.
U tom smislu Dika, Mihajlo, op. cit. (bilj. 7), str. 280.

129

130

Poloaj i uloga obinog umjeaa u parnici

5.2.1. Naelo causae - aktivna i pasivna legitimacija
U parnici umjea ne istie svoje vlastite zahtjeve, ve pomae stranci kojoj se
pridruio da uspije u parnici. Zastupljeno je stajalite da mora predujmiti svoje parnine
trokove pa se namee pitanje njihove naknade.115 Zakon mu priznaje pravo na tu naknadu (arg. ex. l. 154. st. 1. i 2. ZPP), ali svakako treba voditi rauna o tome da se u parnici
odluuje o zahtjevima stranaka, te da parnicu ne moe izgubiti/dobiti umjea, ve jedino
stranka. Zato on, to se tie uspjeha u panici, slijedi sudbinu stranke kojoj se pridruio.
Ako ona uspije u parnici (u cijelosti/djelomino) i umjea e imati pravo od protivne
stranke zahtijevati naknadu svojih parninih trokova.116 Glede samog zahtjeva umjeaa
prema protivnoj stranci za naknadu parninih trokova po naelu causae, treba uzeti kako
je samostalan (arg. ex. l. 154. ZPP). Dakle, treba uzeti kako bi umjea bio aktivno legitimiran na podnoenje samostalnog zahtjeva za naknadom parninih trokova po naelu
causae, a iji bi (ne)uspjeh na ostvarivanje istih zavisio od (ne)uspjeha stranke kojoj se
pridruio u postupku. Ako umjea ne postavi zahtjev za naknadom parninih trokova
oni mu nee biti dosueni, bez obzira to su oni priznati stranci kojoj se pridruio. S druge
strane, odricanje stranke kojoj se pridruio od zahtjeva za naknadom parninih trokova
ne oduzima umjeaevo pravo da potrauje svoj parnini troak.117
Nadalje, postavlja se pitanje naknade parninih trokova u sluaju kad umjea i
stranka kojoj se pridruio izgube parnicu. Da li bi u tom sluaju umjea bio duan protivnoj stranci naknaditi trokove odnosno je li on pasivno legitimiran po naelu causae?
Ako se kretao u granicama doputenih dispozicija i nije poduzimao neovlatene radnje, a
s obzirom na njegov pravni poloaj i stajalitu sudske prakse o tom pitanju, te nedostatku
zakonskih odredbi, treba uzeti kako on u naelu nije pasivno legitimiran po naelu causae. Stranci koja u cijelosti uspije u parnici, duna je naknaditi parnine trokove protivna
stranka, ali ne i umjea na njenoj strani, pa ak ni onda kad ima poloaj jedinstvenog
suparniara.118 Nadalje, ako stranka kojoj se umjea pridruio izgubi spor, bit e duna
naknaditi protivnoj stranci trokove sudjelovanja svog umjeaa, jer je ne protivei se njegovim radnjama prihvatila iste kao svoje i time prihvatila sav rizik koji iz toga proizlazi.119
Ali u sluaju voenja incidentalnog postupka za mijeanjem u kojem je umjeaev
zahtjev da mu se dopusti intervencija bio odbaen ili odbijen, potonji bi svakako trebao
naknaditi protivnoj, a i svojoj stranci parnine trokove.120 O incidentalnom postupku v.
supra ad loc. 2.3. bilj. 27.

5.2.2. Naelo culpae aktivna i pasivna legitimacija

Stranka je duna neovisno o ishodu parnice nadoknaditi protivnoj stranci trokove
koje je uzrokovala svojom krivnjom ili sluajem koji se njoj dogodio (l. 156. st. 1. ZPP).
Sud moe odluiti da zakonski zastupnik ili punomonik stranke nadoknadi protivnoj
stranci trokove koje je uzrokovao svojom krivnjom (l. 156. st. 2. ZPP). Iz navedenih
zakonskih odredbi razvidno je kako se pojam umjeaa niti implicite ne spominje. To je
navelo pravnu teoriju na ekstenzivno tumaenje navedenih odredbi kako bi se popunila
svojevrsna pravna praznina nastala neuvrtavanjem umjeaa u doseg ovog lanka. Tako
postoji shvaanje po kojem bi umjea mogao biti osuen na naknadu par. trokova po
115
116
117
118
119
120

Grbin, Ivo, op. cit. (bilj. 21), str. 26.

Ibid
U tom smislu S u Bjelovaru, G 1755/05 od 14.10.2005. u: Grbin, Ivo, op. cit. (bilj. 21), str. 27.
VSRH, Rev-2552/99 od 4.2.2003.
U tom smislu Triva, Dika, op. cit. (bilj. 19), str. 456.
U tom smislu Dika, Mihajlo, op. cit. (bilj. 7), str. 281.

Pravnik, 45, 1 (90), 2011

naelu culpae, budui da i zastupnik moe biti osuen na naknadu istih.121 Specian
sluaj takve odgovornosti ticao bi se trokova izazvanih poduzimanjem radnji koje nije
ovlaten poduzimati. Naime, poduzimanjem takvih nepovoljnih radnji, on prestaje biti
umjeaem u mjeri u kojoj tako postupa i zato mora odgovarati za trokove izazvane
poduzimanjem takvih nedoputenih radnji i to objema strankama.122 O uincima i odnosu
navedenih radnji prema strankama vidi supra ad loc. 2.7.
to se tie zahtjeva umjeaa za naknadom trokova po naelu culpae, trebalo bi
uzeti da je on mogu. Naime, ako umjea ima samostalni zahtjev za naknadu trokova
prema naelu causae, trebao bi arg. a maiori ad minus, imati to pravo i po naelu culpae.123 U tom smislu govori i stajalite VTS-a, odluka br. P-7513/07-3 od 15.7.2008., koji
prvostupanjskom sudu sugerira kako mora voditi rauna o tome da umjea ima pravo na
naknadu parninog troka po naelu culpae.

5.3. Trokovi koji su potrebni za voenje parnice s naglaskom na umjeaa

Pri odluivanju za koje e trokove stranci priznati pravo na naknadu sud e, ocjenjujui
briljivo sve okolnosti, uzeti u obzir samo one trokove koji su bili potrebni radi voenja
parnice (l. 155. ZPP-a). Zakon se dakle, slui objektivnim kriterijem. Ne trai se izriito da
su trokovi bili potrebni radi svrsishodnog voenja parnice, no oigledno je da standardni
izraz potrebni treba shvatiti u tom smislu. Inae bi se mogao prihvatiti zahtjev za naknadu i onih trokova koji su dodue, sa stajalita stranke koja ih je imala, bili potrebni za to
da vodi parnicu kako to ona eli, ali se nisu pokazali svrsishodni radi ostvarivanja objektivno prihvatljivog cilja u postupku. Nesvrsishodne trokove denitivno snosi stranka koja ih
je prouzroila, ona nema pravo na naknadu ni kad u parnici uspije. No nepostojanje prava
na naknadu nesvrsishodnih izdataka ne znai da stranci ne pripada pravo na naknadu
trokova koje je protivnik prouzrokovao svojim nesvrsishodnim radnjama.124
Pravilo iz l. 155. st. 1. ZPP o naknadi samo onih trokova koji su bili potrebni radi
voenja parnice vrijedi i za umjeaa. U sudskoj su praksi zauzeta zanimljiva stajalita o
svrsishodnosti poduzetih radnji umjeaa:
a) Umjea je duan uskladiti svoje parnine radnje s radnjama to ih poduzima stranka
kojoj se pridruio tako da se te radnje ne udvostruuju. Stoga, kad stranka i umjea
poduzmu svaka za sebe istu parninu radnju, umjea, iako je albom uspio, nema
pravo na naknadu troka koji je imao u vezi s tom radnjom (Vs, G 3916/74 od
31.3.1975.).125
b) Umjeau treba priznati pravo na naknadu troka i onda ako radnje koje je on predlagao nisu poboljale poloaj stranke na strani koje se umijeao u parnicu. Umjea ne
121
122

123
124
125

Ibid, str. 280.

Dika, Mihajlo, loc. cit.; No, s obzirom na akcesornost poloaja umjeaa u parnici i njegovu pomonu ulogu kao
i injenicu da nije stranka, mogli bismo dovesti u pitanje ispravnost navedenog stava. Naime, druga mogunost
je da stranka kojoj se umjea pridruio naknadi protivnoj stranci trokove koje joj je umjea prouzrokovao,
a onda kasnije u regresnoj parnici potrauje od umjeaa onaj iznos koji je isplatila protivnoj stranci. Svakako
je oportunije da se od obinog umjeaa direktno trai da naknadi par. troak, ali nam se ini kako bi drugo
rjeenje bilo vie u skladu sa pravnom prirodom instituta obinog umjeaa. Tim vie to se u l. 156. St. 2.
ZPP, zakonodavac slui terminologijom Sud moe, to bi impliciralo kako nije redovno rjeenje da se od
zastupnika (a fortiori umjeaa) direktno trai naknada, ve te trokove nanesene protivnoj strani naknauje
stranka, koja se kasnije regresira od zastupnika (a fortiori umjeaa). Dakle, smatramo kako stav po kojem sud
moe od obinog umjeaa traiti da naknadi trokove koje je svojom krivnjom ili sluajem prouzroio protivnoj
strani, u svakom pojedinom sluaju, treba uzeti sa rezervom. Procjenu, u skladu sa potivanjem procesnih
naela, treba ostaviti sudu.
Dika, Mihajlo, loc. cit.
VTS, P -6054/06-3 od 1.4.2008.god.
Grbin, Ivo, op. cit. (bilj. 21), str. 27.

131

132

Poloaj i uloga obinog umjeaa u parnici

moe naime unaprijed znati hoe li ta stranka pravilno voditi parnicu (Vs, G 2220/75
od 7.4.1976.).126
Treba uzeti, da ukoliko doe do sadrajnog i funkcionalnog preklapanja radnji stranke
i umjeaa, kako radnje umjeaa ne bi dodatno pridonosile uspjehu stranke kojoj se
pridruio i zato se ne bi mogle smatrati radnjama koje su za to bile potrebne (arg. ex. l.
155. st. 1. ZPP).127 Ako umjea poduzme radnju koju je stranka propustila poduzeti, a ista
je poboljala poloaj stranke kojoj se umjea pridruio, valja mu priznati pravo na naknadu trokova. Nadalje, i u sluaju gdje je umjea poduzeo radnju koja je kvalitetnija i vie
pridonosi uspjehu od radnje koju je sama stranka poduzela, pravo na naknadu trokova
umjeau ne bi smjelo doi u pitanje.128

6. Zakljuak
Iz svega dosad navedenog, jasno proizlazi kako postoje oprena stajalita oko pojedinih pitanja glede poloaja i ovlatenja obinog umjeaa u postupku. Treba ukazati na to
kako ZPP svojim odreenjem procesnog instituta obinog umjeaa (l. 154., 206.-209. i
209a.) ostavlja mnoga pitanja otvorenim, to izaziva odreene nejasnoe u praksi.
Uvijek treba imati na umu kako obini umjea nije stranka u postupku pa svojim
procesnim ovlatenjima ne moe prijei granice zahtjeva koje je istaknula stranka kojoj se
pridruio. Dakle, on ni u kojem sluaju ne moe poduzimati radnje u svoje ime, ve samo
u ime svoje stranke. S tim u vezi, radnje koje umjea poduzima tretiraju se kao procesne radnje stranke kojoj se pridruio, ako ih ona izriito ne ospori. Naime, smatramo kako
bi ponajvie iz razloga pravne sigurnosti, stranka morala na jasan nain manifestirati svoju
volju kako bi se sa sigurnou moglo utvrditi koja je poduzeta radnja relevantna ona koju
poduzme umjea ili radnja koju poduzme stranka. Preutan pristanak nema relevantno
procesno znaenje, a i kasnije provjeravanje radnji koje poduzmu stranka i umjea, zbog
nemogunosti suda da utvrdi pravu volju stranaka, samo dodatno odugovlai postupak i
uzrokuje nepotrebne trokove. Zato bi uvijek kad se odluuje o takvim radnjama (naroito
kad se radi o albi) koje poduzima umjea, sud trebao provjeriti je li stranka kojoj se
umjea pridruio s istim upoznata i kako je manifestirala svoju volju. Takvim tumaenjem
l. 208. st. 4. ZPP-a, izbjegle bi se eventualne sudske pogreke.
Nadalje, odreene dvojbe izaziva pitanje pravnog interesa kojeg umjea mora posjedovati eli li intervenirati u parnicu. Ukoliko uzmemo da se radi o procesnoj pretpostavci
koju je dovoljno uiniti vjerojatnom, tada umjea riskira, ukoliko neka od stranaka ospori
mijeanje, svoje sudjelovanje u postupku. Naime, tada e sud u incidentalnom postupku
morati o pravnom interesu odluiti kao o glavnom pitanju i ui u meritum stvari. U tom
sluaju, eventualna paualna izlaganja o pravnom interesu ne mogu initi dovoljnu osnovu
po kojoj bi sud dopustio mijeanje. Iz dikcije l. 207. st. 1. ZPP po kojoj sud odbija sudjelovanje ukoliko isti ne postoji, treba uzeti kako se ipak radi o meritornoj pretpostavci,
tim vie to nigdje nije navedeno odbacivanje prijedloga. Za umjeaa bi, ako zaista eli
intervenirati, iz razloga pravne sigurnosti, najbolje bilo detaljno supstancirati svoj zahtjev
takvim injenicama i dokazima da se na nesumnjiv nain moe utvrditi postojanje pravnog interesa. Treba uzeti da je pravni interes umjeaa razliit od onog kakvog prezentira
stranka. Naime, stranka oekuje odreeno angairanje od suda za ostvarenje nekih svojih
subjektivnih prava koja e se tek iskristalizirati u parninom postupku, dok je umjeaev
pravni interes u tome da e se uspjeh stranke kojoj se pridruio, posredno odraziti na

126
127
128

Ibid
U tom smislu Dika, Mihajlo, op. cit. (bilj. 7), str. 281.
Dika, Mihajlo, loc. cit.

Pravnik, 45, 1 (90), 2011

njegovu poziciju. Ukoliko se nae da taj pravni interes nije dovoljan da bi se dopustilo
sudjelovanje tree osobe kao umjeaa u postupku, tada treba uputiti istoga da svoja
prava i eventualna potraivanja ostvari na drugi nain, npr. podnoenjem tzv. tube glavnog mijeanja. Ako bi se traila samo vjerojatnost pravnog interesa u svakom pojedinom
sluaju, tada bi se znatno poveao broj intervencija i u onim postupcima gdje mijeanje
objektivno ne bi bilo potrebno. Tada mijeanje ne bi ispunilo svoju glavnu svrhu. Bilo bi
korisno da se za sudjelovanje umjeaa u postupku uvijek donosi posebno rjeenje, kako
bi se otklonile eventualne nesigurnosti do kojih moe doi kasnije u postupku.
Nadalje, de lege ferenda bi trebalo iz razloga procesne ekonomije, po uzoru na 70
ZPO, jasno propisati da o izjavi o stupanju u parnicu odluuje sud kod kojeg se spis trenutno nalazi, a ne uvijek prvostupanjski sud kako je to sudska praksa denirala. Naime, u
sluaju kada se eli intervenirati nakon pravomonosti, na nain da se trea osoba pridrui
nekom ovlatenom podnositelju pravnog lijeka, bilo bi nesvrsishodno da prvostupanjski sud
odluuje o mijeanju, a da revizijski sud eka njegovu odluku pa tek onda odlui o reviziji.
Zatim, sadanji l. 208.a. ZPP-a u kojem je uveden intervencijski uinak pravomone
presude na umjeaa, trebalo bi de lege ferenda dopuniti na nain da se jasno precizira
koji bi poloaj umjea imao u novoj parnici i tko se sve na taj intervencijski uinak moe
pozvati. Dunost obavjetavanja jasno je propisana samo kad se radi o zasnivanju nekog
graanskopravnog uinka (l. 211. ZPP), ali to je sa obavjetavanjem iz procesnopravnog oportuniteta? Jedino podvoenje pod naelo sasluanja stranaka u irem smislu
opravdava stajalite sudske prakse, da stranka, ako eli istaknuti intervencijski uinak
prema bivem umjeau, mora istoga obavijestiti o prvotnoj parnici. Sam institut intervencijskog uinka je inae, po naem miljenju, vrlo racionalan budui da ne obvezuje sud
na ponovno raspravljanje o injeninoj i pravnoj osnovi donesene pravomone presude,
naravno ukoliko isti ne bude uspjeno osporen.
Vidjeli smo i da se u drugim zakonskim tekstovima, umjeau pridaje odreena
vanost. Kad god to priroda pravnih odnosa i postupka doputa, treoj se osobi mora
omoguiti da zatiti svoja prava u postupku. Intervencija u ZSD-u dala je sasvim novu
dimenziju pojmu umjea, razliitu od one propisane ZPP-om. Mogunost da i umjea
bude ovlaten traiti zatitu pred sudom u vezi prava na suenje u razumnom roku, dodatno jaa njegovu poziciju u postupku.
Glede naknade parninih trokova, trebalo bi de lege ferenda ukljuiti i umjeaa u
odredbu l. 156. ZPP kako bi se izbjegla divergentna stajalita oko pitanja legitimacije
umjeaa po naelu culpae. Drugo je mogue rjeenje da se umjeau posveti zaseban lanak u dvanaestoj glavi ZPP-a, gdje bi se na cjelovit nain reguliralo pitanje oko
parninih trokova. Sadanje ureenje ostavlja mnogo prostora suvie ekstenzivnim
tumaenjima, to moe rezultirati rjeenjima koja nisu u skladu sa poloajem i ulogom
umjeaa u postupku.
Unato tome to su umjeaeva ovlatenja dodatno pojaana uvoenjem l. 209a.
ZPP-a, ne moemo se oteti dojmu kako je njegova uloga u parninom postupku ipak
sporedna. U parnici se odluuje o zahtjevima stranaka te samo one mogu dobiti ili izgubiti parnicu, a ne umjea. Iako bi njegovo sudjelovanje trebalo biti korisno u rasvjetljavanju sloenih pravnih odnosa, stvarnost je drugaija. Naime, esto se na umjeaa gleda
samo kao na osobu ije prisustvo u parnici dodatno komplicira dotini predmet i koi
ekspeditivnost parninog postupka. No, ukoliko umjea stvarno posjeduje pravni interes te se savjesno koristi svojim ovlatenjima i uistinu pomae stranci kojoj se pridruio,
tada njegovo sudjelovanje poprima sasvim novu, za sud i stranke, korisnu dimenziju.
Jasnijim zakonskim odreenjima i doputanjem intervencije samo kada je to zaista potrebno, umjea e napokon postati ono to bi uistinu trebao biti - ne samo pomonik i
kontrolor stranke kojoj se pridruio, ve i poeljan sudionik ija saznanja pomau sudu
pri donoenju konane odluke.

133

134

Poloaj i uloga obinog umjeaa u parnici

Summary
This paper is an attempt to give a general overview of the institute ordinary intervenor in a lawsuit by presenting theoretical guidelines as well as a number of cases from
court practice. After the introduction, the issue of (not) having a legal interest is discussed
plus other preconditions that must be fullled in order that a third person could intervene
in the litigation. The legal status of an ordinary intervenor in the lawsuit is discussed as
well. The issue of giving a statement for the participation in the litigation is also mentioned
and related to that the (not) making of a specic decision about intervention is analysed.
The actions that ordinary intervenor is/is not authorized to take and the effect of these
actions on the party he joined are also examined. The third part of the paper is dedicated
to the specic question of the procedural effect on the intervener, the so-called intervention effect and the importance it has in practice. Furthermore the question of subjective
and objective limits of the above mentioned effect is discussed. This paper also presents
and briefly analyzes other legal texts in which the institute ordinary intervenor plays a
signicant role. Finally, the most controversial issue of the defrayment of expenses the
ordinary intervenor has is analysed, based on the principles of causa and culpa.
Key words: ordinary intervenor, intervention, legal interest, intervention statement,
intervention effect, costs