Ebu Hamid Muhammed el-Gazali

OTKRIVANJE I RASPOZNAVANJE
ILUZIJA KOD LJUDI

Naslov originala:
"El-kefu ve-t-tebjin fi gururi-l-halki edme'in"
Mektebetu-l-dundi, Kairo 1972.

Prijevod sa arapskog:
Abdullah elebi rahmetullahi alejhi
2

SADRAJ

S A D R A J .................................................................................... 3
UVOD ................................................................................................. 4
KATEGORIJE UOBRAENIH I NJIHOVE GRUPE............... 10
I kategorija
ZAVEDENA ULEMA .................................................................. 10
II kategorija
UOBRAENI POBONJACI I DOBROINITELJI ................... 20
III kategorija
UOBRAENI BOGATAI........................................................... 26
IV kategorija
UOBRAENI DERVII ............................................................... 30

UVOD
Neka je Allahov blagoslov i mir na naeg Vjerovjesnika,
s.a.v.s., njegovu porodicu i njegove drugove. Uzdam se u pomo
Svevinjeg.
Neka je hvala Jedinome Allahu, i neka je Njegov salavat na
najodabranije stvorenje, naeg poslanika Muhammeda s.a.v.s.,
njegov Ehli-bejt i njegove ashabe.
Ovo je rad koji govori o razotkrivanju i raspoznavanju iluzija
kod ljudi. Znaj da se stvorenja dijele na iva i neiva bia. iva bia
se dijele na one kojima je neto stavljeno u dunost i ona koja su bez
ikakvih zaduenja. Zaduenim se smatra onaj kome je Allah
obznanio i naredio da ini ibadet, obeavi mu za to nagradu, i
zabranio mu grijeenje upozoravajui ga na kaznu. Bez zaduenja su
ona bia kojima to nije nareeno. Zaduena bia se dalje dijele na
dvoje: mu'mine i kafire. Mu'mini se opet dijele na one koji su
pokorni Allahu, d.., i one koji su neposluni. Obje ove grupe, i
odani i grijeni, dijele se na one koji znaju i one koji ne znaju.
Primijetio sam da postoji odreena uobraenost kod svih onih koji
pripadaju grupi zaduenih stvorenja, bilo da je rije o mu'minima ili
kafirima, izuzimajui one koje je Allah, Gospodar svjetova, sauvao.
Ja u, ina-Allah, pokuati razotkriti njihove iluzije nastojei da to i
argumentujem trudei se da budem krajnje jasan, razloan, utemeljen
i u svakom sluaju od upute. Ovo govorim uzdajui se jedino u
Allahovu pomo. Znaj da osim kafira postoje jo etiri kategorije
uobraenih ljudi. Jedni se susreu meu ulemom, drugi meu
pobonjacima, trei meu imunim i etvrti meu sufijama. Najprije
emo kazati neto o kafirskim zabludama. U tom pogledu oni se
dijele na dvije grupe: skupina onih koje je zaveo ovaj svijet i skupina
onih koji gaje odreene iluzije prema Allahu, d.. Oni koje je
4

zavarao ovaj svijet tvrde da je novac bolji od naknade sa priekom,

odnosno, kako su ovosvjetska uivanja stvarna dok su ahiretska
nesigurna, te kako oni nee ostaviti ono to je realno poradi onoga
to je neizvjesno. Ovakvo zakljuivanje je pogreno.
To je rezonovanje koje je zastupao Iblis, Allah ga prokleo,
kada je ustvrdio za sebe kako je bolji od Adema. Smatrao je da se
prednost ima dodijeliti prema izvorima postanka. Lijek za ovu iluziju
ine dvije stvari: ili da se ovjek potpuno preda vjeri ili da nae
valjan dokaz. Iskrena predanost se sastoji u potvrivanju Allahovih
rijei:
A ono to je u Allaha bolje je i trajno je. (El-Kasas, 60),
A ivot na ovome svijetu je samo varljivo naslaivanje. (Ali
Imran, 185), zatim u priznavanju istinitosti svega onoga to je
Resulullah s. a.v, s. dostavio. Ispravan dokaz se sastoji u tome da
ovjek spozna pogrenost svoga rezonovanja. Tako, njegova tvrdnja
da je ovaj svijet novac, a Ahiret odgoena nagrada predstavlja
ispravnu premisu; ali, tvrditi stoga kako je ovaj svijet vredniji od
buduega predstavlja prostor ejtanske intrige. Meutim, nije tako.
Kada bi novac iznosio onoliku vrijednost koja mu se obeaje i po
obimu i po krajnjem rezultatu, onda bi vrijednost novca bila bolja.
Ali, ako je vrijednost novca manja od obeane nagrade, onda je ono
to je odgoeno vrednije. injenica je, meutim, da je Ahiret vjean,
a ovaj svijet prolazan. to se tie njegove tvrdnje da je kuanje
uitaka ovoga svijeta realno, dok je ahiretski uitak nesiguran, ta
tvrdnja takoer predstavlja zabludu. tavie, kod mu'mina je
ahiretski uitak realniji i mogue ga je postii na dva naina: s jedne
strane, vjerovanjem i potvrivanjem istinitosti onoga emu
nauavaju vjerovjesnici i ueni, slijedei ih onako kako bi se
prihvatio recept iskusnog ljekara, ili da se to dokui, u sluaju
poslanika, objavom, a u sluaju Allahovih miljenika nadahnuem, s
druge strane. Nemoj misliti da je Vjerovjesnikovo s.a.v.s. poznavanje
ahiretskih i ovosvjetskih stvari dolo kao posljedica njegovoga
povoenja za Dibrilom, a.s.
Oponaanje ne daje valjanu spoznaju, i Allah je sauvao
svoga Vjerovjesnika s.a.v.s od takvog nedostatka. Naprotiv, stvari su
5

mu bile otkrivene i on ih je promatrao nurom (svjetlou) sranoga

prozrenja, kao to je osjetilne stvari promatrao vanjskim okom. Bude
li mu'min u svojim istupima i u svome ubijeenju napustio
izvravanje Allahovih, d.., zapovijedi, tj. injenje dobrih djela, i
bude li se predao strastima, onda se on pridruuje kafirima u ovoj
zabludi. Ovaj svijet je i za mu'mine i za kafire varljivo naslaivanje.
to se tie kafirskih iluzija prema Allahu, one odgovaraju
njihovome razmiljanju kada su u situaciji da se pravdaju: Kada bi
Bog kanjavao za nevjerovanje, onda bismo mi bili najprei da to
nama uini. U tom smislu, u suri El-Kehf, Allah, d.. kae:
I ue u vrt svoj, nezahvalan Gospodaru svome na
blagodatima, govorei: Ne mislim da e ovaj ikada propasti, i ne
mislim da e Smak svijeta ikada doi; a ako budem vraen
Gospodaru svome, sigurno u neto bolje od ovoga nai.
Razlog za ovu zabludu treba traiti u ibliskoj logici po kojoj
oni, jedanput, gledaju u Allahove blagodati prema njima na ovome
svijetu i po tom osnovu zakljuuju da ih isto eka i na Ahiretu. Drugi
put obraaju panju na Allahovo, d.. odlaganje da ih kazni na
ovome svijetu te na taj nain shvataju i odmjeravanje ahiretske
kazne. O tome Uzvieni kae:
Oni meu sobom govore: "Trebalo bi da nas Allah ve
jednom kazni za ono to govorimo. (El-Mudadele, 8).
Trei put, pak, posmatraju i siromane mumine i preziru ih i
govore: Zar su to oni kojima je Allah, izmeu nas, milost ukazao?
(El-En'am, 53), ili:
Da je takvo dobro, nas oni ne bi u tome pretekli (El-Ahkaf,
11 ).
Logiki slijed koji su ustanovili u svojim srcima poiva na
konstataciji da im je Allah podario ovosvjetske uitke, a da je svako
darivanje izraz naklonosti te da se dobroinstvo ini prema onome ko
se voli. Meutim, ne mora biti tako. Nekada se moe nekome initi
dobro a da to ne bude izraz ljubavi, tavie, moe se desiti da to
dobroinstvo koje mu je uinjeno bude povod njegove postepene
propasti. Rezonovanje ovih predstavlja pravu zabludu. Zato e
Resulullah s.a.v.s. rei: Allah, uistinu, titi mu'mine od ovoga svijeta
6

kao to vi pazite svoje bolesnike da ne jedu i ne piju ono to vole a

to bi im pogoralo njihovo stanje.
Zato e se oni najsavjesniji mu'mini rastuiti ako njima
zavlada ovaj svijet, a ako ih zadesi neimatina, osjetit e rastereenje
radujui se osjeanjima koja su pratila sve odabrane ljude. Uzvieni
Allah kae:
ovjek, kada Gospodar njegov hoe da ga iskua pa mu
poast ukae i blagodatima ga obaspe, rekne: "Gospodar moj je
prema meni plemenito postupio! (El-Fedr, 5);
Misle li oni, kad ih imetkom i sinovima pomaemo, da
urimo da im neko dobro uinimo? Nikako, ali oni ne opaaju. (ElMu'minun, 55-56);
A one koji Nae rijei poriu, Mi emo malo po malo, a da
oni nee ni znati, u propast voditi, i davat u im vremena, obmana
Moja doista je trajna. (El-A'raf, 182-183);
I kada bi zaboravili ono ime su opominjani, Mi bismo im
kapije svega otvorili, a kad bi se onome to im je dato obradovali,
iznenada bismo ih kaznili i oni bi odjednom svaku nadu izgubili (ElEn'am, 44).
Onaj ko je sklon da prihvati ovakvu iluziju nije vjernik.
Uzrok ove zablude lei u nepoznavanju Allaha i Njegovih atributa,
jer onaj ko spozna Allaha pribojavat e se Njegove zamke i nee sebi
dopustiti da slijedi stope faraona, Hamana i Nemruda, znajui, ta ih
je snalo iako im je Allah darovao bogatstvo. Allah d.. upozorava
na svoju zamku pa kae:
Allahove kunje se ne boji samo narod kome propast
predstoji. (El-A'raf, 99);
I oni poee smiljati spletke, ali ih je Allah otklonio, jer On
to umije najbolje (Ali Imran, 54).
Onaj koga Allah obaspe ovosvjetskim blagodatima neka se
pripazi da mu u tome ne bude propast negova.
to se tie zablude grijenih muslimana; ona se - zasniva na
njihovom uvjerenju da Allah mnogo prata, da je milostiv i da se oni
nadaju Njegovome oprostu. Zadravaju i se iskljuivo na tome,
zanemaruju injenje dobrih djela uzdajui se u to to je gajiti nadu u
7

oprost pohvalno u vjeri. Da, Allahova d.., milost jeste neizmjerna,

blagodati Njegove su savrene, plemenitost Njegova je nenadmana,
i mi potvrujemo tevhid nadajui se oprostu posredstvom imana,
plemenitosti i dobroinstva. Nekada je pogreka njihovoga ubjeenja
nastala kao plod njihove veze sa dobrim roditeljima, to je krajnje
nepromiljeno. Njihovi roditelji, iako su bili plemeniti i poboni,
ipak su se bojali Allaha, d.. ejtan im, da bi pogreno zakljuivali,
dobacuje: Ako neko voli odreenu osobu, taj sigurno voli i njegovu
djecu, pa tako i Allah, ako zavoli vae roditelje, onda On voli i vas,
te vama nije potrebna pokornost. Oslanjajui se na to, ostaju
zaslijepljeni, a zaboravljaju da je Nuh, a.s., htio da ukrca u lau i
svoga sina, to mu je bilo uskraeno. Allah mu je potopio sina kao
to je to uinio i sa ostalim Nuhovim neposlunim sunarodnicima.
Osim toga, poznato je da je Vjerovjesnik s.a.v.s. molio Allaha da mu
dozvoli posjeivanje majinoga mezara i traenje oprosta za nju, pa
mu je posjeivanje kabura odobreno, a traenje oprosta za nju nije.
Zaboravljaju na rijei Uzvienoga Allaha:
I nijedan grijenik nee grijehe drugoga nositi. (El-Fatir,
18);
ovjekovo je samo ono to sam uradi. (En-Nedm, 39).
Onaj ko smatra da e se spasiti zato to mu je otac bio
bogobojazan slian je onome koji smatra da mu oevo uzimanje
hrane moe utoliti glad, ili njegovo pijenje vode da mu ugasi e.
Bogobojaznost je obligatna dunost (fardi-ajn) za koju nee
odgovarati otac umjesto svoga djeteta. Kada se za nju bude
odgovaralo, ovjek e bjeati od svoga brata, majke, oca, supruge i
od eljadi svoje, osim ako ne budu imali zagovornitvo
Vjerovjesnika s.a.v.s. Zaboravljaju i rijei Resulullaha s.a.v.s.:
Razborit je onaj ovjek koji sputava svoje prohtjeve i radi za ono
to dolazi poslije smrti, a propao je onaj ko slijedi strasti svoga nefsa
a nada se spasu kod Allaha.
Zaboravljaju i rijei Uzvienoga:
Oni koji vjeruju i koji se isele i bore na Allahovu putu, oni se
mogu nadati Allahovoj milosti. - A Allah prata i samilostan je. (ElBekare, 28),
Kao nagrada za ono to su inili (El-Vakia, 24).
8

Da li je ispravno nadati se oprostu ako toj nadi ne prethodi

injenje dobrih djela? Ne prethodi li toj nadi djelo, onda se oito radi
o iluziji. Pozornost nam se skree na nadu jer ona rashlauje uzavreli
strah i tugu. U tom smislu i Kur'an govori o njenoj koristi i njeno
poveanje je poeljno. Naprijed spomenutima su bliski po zabludi i
oni koji imaju i dobrih i loih djela, ali im prevladavaju grijesi. Oni
se takoe nadaju oprostu i smatraju da e na Mizanu pretegnuti tas sa
njihovim dobrim djelima, nesvjesni da su im loa djela brojnija. To je
krajnja neobazrivost. Gleda, tako, jednoga od tih kako dijeli dosta
novaca steenih i sa halalom i sa haramom, ali je ono to poteno
zaradi nekoliko puta manje od onoga to je haram. On je poput
ovjeka koji je na jedan tas vage stavio deset, a na drugi hiljadu
dirhema i oekuje da pretegne tas sa deset dirhema. Kakvog ili
zavaravanja! Neki, pak, smatraju da su im dobra djela brojnija od
grijeha jer ne vre iskrenu analizu svojih djela. Tako, kada uini
kakvo dobroinstvo, registruje ga i ubraja u svoja djela. On je slian
ovjeku koji dan i no jezikom ini istigfar po stotinu i hiljadu puta,
da bi ve narednoga dana ogovarao muslimane i govorio ono sa ime
Allah nije zadovoljan, a uz to obraa panju na predaje u kojima se
govori o vrijednostima tesbiha, zanemarujui one predaje koje
govore o kanjavanju onih koji iznose neistine, koji prenose tue
rijei i koji se dvolino ponaaju. Nesumnjivo, radi se o oitoj
zabludi. uvanje jezika od grijeha potvrda je neijeg tesbiha. Neka je
slavljen Onaj koji nas je sauvao rasijanosti!

KATEGORIJE UOBRAENIH I NJIHOVE GRUPE

I kategorija
ZAVEDENA ULEMA

Njih ima nekoliko grupa:

1. Postoji grupa koja se specijalizirala u pravnim i drugim
razumu dostupnim znanostima. Oni ih temeljito izuavaju i
iskljuivo su njima preokupirani, ali, s druge strane, zapostavljaju
upoilavanje ostalih organa, njihovo uvanje od grijeha i potrebu
apsolutne pokornosti. Zaneseni svojim znanjem uobraavaju da su
kod Allaha na visokom poloaju i da su postigli toliki kvantum
znanja da takve kao to su oni, Allah nee kazniti, tavie, misle da
e On primiti njihovo zagovornitvo za obian svijet ne pitajui ih za
njihove grijehe i propuste. Oni su uistinu u velikoj zabludi! Da
pogledaju okom prozrenja, spoznali bi da postoje dvije vrste znanja:
steeno znanje i otkriveno znanje, a to je znanje, o uzvienom Allahu
i Njegovim atributima. Zato je nuno steeno znanje dopuniti
obuhvatnom mudrou, odnosno, praktinim raspoznavanjem
dozvoljenog i zabranjenog, te spoznajom naravi ljudske due, i ona
koja vodi ka dobru. Ovi slie lijeniku koji lijei druge, a sam je
bolestan. U stanju je da se izlijei, ali to ne ini. Da li e djelovati
lijek ako se samo objasni nain njegovoga djelovanja? Nikako! Lijek
koristi samo onome ko ga uzima kada ga snae kakva bolest. Oni
zanemaruju rijei Uzvienog Allaha:
Uspjee samo onaj ko je (duu) oistio, a bie izgubljen onaj
ko je na stranputicu odvodi (E-ems, 9-10).
10

Nije reeno da e se spasiti onaj ko, zna kako se dua isti i o

tome pouava druge. Zaboravljaju i rijei Resulullaha s.a.v.s.: Ko
proiri svoje znanje, a time ne uvea i upenost, ono mu pospjeuje
samo udaljenost od Allaha!
Zatim hadis: Na Kijametskom danu e najtee biti kanjen
uenjak koga Allah nije okoristio tim znanjem.
Postoje i druge predaje koje govore u tom smislu, to nam
pokazuje da su ovi, neka nas Allah uuva njihovoga hala, (stanja)
krajnje uobraeni. Kod njih, u stvari, dominira ljubav prema ovom
svijetu, narcisoidnost i tenja ka postizanju ovosvjetskog blagostanja.
Pouzdali su se u to da e ih na Ahiretu, bez djela, njihovo znanje
spasiti.
2. Drugu skupinu ine oni koji formalno sprovode svoje
znanje u praksu i koji su po vanjskim manifestacijama napustili
grijeenje, ali u svopm srcima su nemarni. Nisu iz tih svojih srca
odstranili pokuene osobine kao to su oholost, samoljublje, zavist,
tenja za poloajem i visokim funkcijama, pakost prema saradnicima
i tenja za postizanjem popularnosti u raznim krajevima i kod
pobonih ljudi. Povod za ovakvo pogreno rezonovanje lei u
zanemarivanju rijei Resulullaha s.a.v.s.: Samoljublje je mali irk;
zatim: Zavist guta dobroinstva kao to vatra guta drva, ili:
Ljubav prema imetku i ugledu pospjeuje rast licemjerstva u srcu
kao to voda pospjeuje rast biljaka.
Zanemaruju i druge hadise koji govore u tom smislu, kao i
rijei Uzvienoga Allaha: Samo e onaj koji Allahu srca ista dode
spaen biti. (E-u'ara, 89). Zanemarili su svoja srca i pozabavili se
svojom vanjtinom. Onaj ko ne obrati panju na svoje srce pokornost
mu nije valjana. On slii bolesniku kod koga se pojavio svrbe, pa
kad mu je lijenik preporuio da to premazuje i da uzima lijekove, on
se ogranii na mazanje zapostavljajui uzimanje lijeka. Tako postie
da tragovi spolja nestanu, ali nije iezlo ono to je unutar tijela.
Korijen vanjske manifestacije je u njegovoj nutrini i svrbe e trajati
toliko dugo koliko njegovi uzroci budu u ovjeku. Tek kada se
odstrani taj unutarnji nedostatak, onda e i spolja nastupiti potpuno
11

ozdravljenje. Isti je sluaj i sa grijesima; dokle god su u srcu

skriveni, njihov trag e se javljati na vanjskim organima.
3. U ovu skupinu se ubrajaju oni koji poznaju ove unutarnje
karakteristike i svjesni su njihove pokuenosti sa stanovita Zakona,
meutim, zbog njihove uobraenosti smatraju da su se rijeili toga, te
da su kod Allaha na viem stupnju od toga da ih On time iskuava.
Smatraju da su to iskuenja namijenjena obinome svijetu, a ne
onima koji su dostigli njihov stupanj obrazovanja. Za sebe dre da su
nadrasli takvu vrstu iskuenja. U takvoj situaciji kod njih se javljaju
osobine oholosti, tenje da vode glavnu rije , da budu uvaavani i da
im se odaje posebno potovanje. Njihova uobrazilja ide dotle da im
se prinjava kako kod njih nije rije o oholosti nego o vjerskoj
gordosti, manifestaciji odavanja poasti znanju te da je to nain
ispomaganja Allahove vjere. lzgubili su iz vida da takvo rezonovanje
veseli Iblisa.
Zaboravljaju kakva je bila Resulullahova s.a.v.s.
portvovanost za vjeru i u emu se ona sastojala da je njome ponizio
kafire. Zanemaruju skruenost i poniznost ashaba, njihovo
siromatvo i skromnost, da je, na primier, hz. Omer (r.a.) doavi u
Siriju nakon pobjede, prekoravajue upozoravao: Mi smo narod
kojega je Allah poastio lslamom i mi ne traimo nikakve druge
poasti. Ovi zanesenjaci trae vjersku gordost kroz sveano
odijevanje ubjeeni da im je cilj ukazivanje potovanja znanju i
postizanje vjerskoga ponosa. S druge strane, koliko god njihov govor
bio proet zaviu prema subesjednicima, ili prema onima koji im se
usprotive, nee sebi priznati da se kod njih radi o zavisti. Pristalica
takvoga rezonovanja e ustvrditi da je njegova reakcija izraz tenje
za istinom i suprotstavljanja onome ko je zastranio u svojim
neprijateljstvima i grubostima. Ovakav zanesenjak e nekada
nastojati podcijeniti drugoga alima s kojima se nae u drutvu, ali se
nee ljutiti nego zajedljivo podsmijehivati. Ako, pak, izrazi srdbu,
tim gestom nastoji izazvati simpatije slualaca, odnosno, pokazati
svoju uenost tvrdei kako je njegova reakacija nastala iz elje da
koristi ljudima. Time pokazuje svoju dvolinost, jer da mu je cilj
popravljanje ljudi, trebalo bi mu biti drae da to ini neko drugi
12

umjesto njega, ili neko ko je ueniji, odnosno manje obrazovan od

njega. Katkada e ovaj tip uobraene uleme obilaziti ljude na
poloajima izraavajui im svoju naklonost i podrku. Budu li
upitani za to, rei e da im je cilj da koriste muslimanima i otklone
od njih eventualnu nepravdu. Kada bi im to uistinu bio cilj, onda bi
ga radovalo da to neko drugi umjesto njega ini. Ako primijeti
nekoga ko se takoer drui sa rukovodiocima, potrudie se da
jednoga od njih okrene protiv svoga suparnika. Nekada se nee libiti
da posegne za zajednikom imovinom. Kada mu naumpadne da je u
pitanju haram, ejtan e mu doapnuti: Ovo je imovina bez vlasnika
i namijenjena je za dobrobit muslimana, a ti si njihov imam, ti si im
uitelj i ti si stub vjere. Ovako rezonovanje ima tri ibliske
karakteristike: prvo, neistina da se radi o imetku bez vlasnika, drugo,
da je namijenjena preko njega za dobrobit muslimana, i tree da je on
imam. Zar moe biti imam neko ko se ne kloni dunjaluka kao to su
ga se klonili vjerovjesnici, ashabi i izabrana ulema ovog ummeta? I
Za takvoga ovjeka Isa (a.s.) kae: Lo alim je kao stijena koja je
pala nasred livade: ne upija vlagu a niti dozvoljava vodi da dopre do
rastinja. Kategorije uobraene uleme su brojne, a od ove vrste je
vea teta nego korist.
4. Ovu grupu ine oni koji su upueni u vjerske znanosti, koji
su o istili svoje tijelo dre i ga pokornim, koji se klone grijeha, brinu
za odgoj due i koji su odstranili iz srca licemjerne, zavist, oholost,
zlobu i traenje poloaja, ali su se iskljuivo posvetili otklanjanju i
iskorjenjivanju tih osobina iz srca, stavljajui pozornost na vanjske
manifestacije. Meutim, i oni su zaslijepljeni budui da u kutovima
srca ostaju skrivene mogunosti za ejtanske intrige i prostor u kojem
nefs ostvaruje svoje prohtjeve, prostor koji je po sebi neznatan i na
prvi pogled zanemariv. Nisu zainteresirani za paljivo ispitivanje
toga prostora. Oni su poput ovjeka koji namjerava oplijeviti vrh i
obraujui ga odstrani sav vidljiv korov, ali zanemari ono rastinje
koje jo nije niklo. Ubjeen da se korov pojavio i nikao, neko
vrijeme ga zapostavi to omoguuje korovu da iznikne i upropasti
usjev. Ova kategorija uleme uspjet e prevladati nedostatke ako se
paljivo preispita. Ova grupa se nekada povlai od svijeta smatrajui
13

sebe veim od ostalih ljudi. Nekada e ljudi gledati sa prezirom dok

e neki od njih posvetiti panju svakome vanjskom izgledu kako bi
se drugi odnosili prema njemu blagonaklono.
5. Sljedeu grupu ine svi oni koji su zapostavili znaajne
znanosti, a ograniili se na rjeavanju sudske problematike i rasprava
istraujui svakodnevne meuljudske razmirice u namjeri da
doprinesu poboljanju meuljudskih odnosa. Poznati su pod nazivom
pravnici, a njihova je znanost fikh, odnosno mezhebsko uenje. Desi
se da zaokupljeni tom problematikom izgube potrebu za
upoznavanjem kako vanjskih tako i unutarnjih aspekata poslova koje
obavljaju te ne uvaju jezik od ogovaranja, stomak od harama, ne
sputavaju noge od tranja velikodostojnicima ne vodei rauna i o
ostalim organima. Svoja srca nisu sauvali od oholosti, samoljublja,
zavisti i ostalih pogubnih osobina. Dva su razloga njihove
zaslijepljenosti: prvi je sa aspekta njihove prakse. U djelu "lhja'
ulum" objasnili smo nain otklanjanja tog nedostatka. Oni slie
bolesniku koji je od upuenih upoznao karakter bolesti, ali je ne
prepoznaje kod sebe ili je ne pokuava otkloniti. Osueni su na
propast budui da su zapostavili oienje vlastite due i njeno
ozdravljenje. Godine ih prolaze u razrjeavanju pitanja vezanih za
hajz, razvod braka, zihar i tome slino. Uobrazilo ih je to to ih drugi
uvaavaju, to im se obraaju te elje da postanu kadije iii muftije.
Svaki od ovih nastoji omalovaiti druge alime iste struke, a kada se
nau skupa, taj cinizam prividno nestaje. Drugi razlog njihove
zaslijepljenosti vezan je za znanje, a nastaje kao rezultat njihove
uobrazilje da je ono to znaju vrhunac znanja, da su njime ovladali i
da su spaeni. Znaj da je spasonosno sredstvo ljubav prema Allahu,
d. ., a ona je nezamisliva bez spoznaje Njegove naravi. Spoznaja se
dijeli na troje: spoznaju Allahovog Zata, spoznaju Njegovih atributa i
spoznaju Njegovoga djelovanja. Spomenuti pravnici slie osobi koja
se ograniila na prodaju hrane na putu kojim prolaze hadije. Nisu
svjesni da je fikh, u stvari, znanje o Allahu, Njegovim zastraujuim
i upozoravajuim svojstvima koja u srcu bude osjeaj
strahopotovanja i potiu ovjeka na iskreni takvaluk. Uzvieni Allah
kae: Neka se po nekoliko vjernika iz svake zajednice njihove
14

potrudi da se upute u vjerske nauke (li jetefakkahu fi-d-dini) i neka

opominju narod svoj kada im se vrate, da bi se Allaha pobojali. (EtTevbe, 122).
Meu ovim ima pojedinaca koji su se ograniili na izuavanje
mezhebskih razilaenja, i jedino ih zanima kako da ovladaju
putevima rasprave, primoravanja da njihova bude posljednja,
spremni radi prestia i uspjeha u diskusiji pobijati stvari za koje
znaju da su istinite. Noi i dane provode tragaju i za mezhebskim
nesuglasicama samo da dokau nesuvislost ljudi sa kojima se spori.
Nije im cilj znanje nego postizanje renomea kod ljudi. Bolje bi im
bilo da se pozabave oienjem svoga srca od takvog znanja koje
koristi jedino na ovome svijetu i koje samo pospjeuje oholost. Takvi
e na Ahiretu biti baeni u razbuktalu vatru. to se tie argumenata
na koja se naslanjaju mezhebi, znaj da su uzeti iz Kur'ana i Hadisa.
Kako li je runa uobrazilja ovih ljudi!
6. Ovu grupu ine uenjaci koji su se posvetili izuavanju
iimul-kelama, apologetike sistematskog osporavanja protivnika.
Slijede i njihove optube, u situaciji su da zalaze u brojna i
raznovrsna podruja znanosti kako bi u pobijanju ideolokog
protivnika to bolje upoznali njegovu teoriju. Oni se dijele na dvije
grupe: jedna je u zabludi i druge odvodi u zabludu, a druga je na
pravom putu. to se tie uobrazilje zabludjelih, ona se javlja kao
posljedica njihove nesavjesnosti da su u zabludi i umiljenosti da su
jedino oni spaeni. Njih je mnogo grupa i uzajamno se optuuju za
nevjerstvo. Zalutali su stoga to nisu kritiki sagledali svoje
argumente i prouili metode njihovog provjeravanja, te dolaze u
situaciju da svoje uenje zasnivaju na pretpostavkama, odnosno, da
stvarne injenice smatraju nepouzdanim. to se tie uobraenosti
onih koji su u pravu, ona se sastoji u tome to ovi smatraju da je
teologija najvanija znanost i najispravniji nain da se ostvari
Allahov din. Oni smatraju da nee niko upotpuniti svoje vjerovanje
dok ne proui ono to oni znaju i tvrde kako onaj ije priznavanje
Allaha, d. ., nije rezultat istraivanja i provjerenog ubjeenja nije
pravi mu'min a niti je blizak Allahu. Oni se ne obaziru na prvo
stoljee islama kada je Resulullah s.a.v.s. posvjedoio svojim
15

ashabima da su oni njegovi najodabraniji sljedbenici ne traei od

njih da dokazuju svoje uvjerenje. Ebu Umame el-Bahili (r.a.) prenosi
od Vjerovjesnika s.a.v.s. da je rekao: Ljudi nee zalutali sve dok se
ne ponu uputati u rasprave.
7. U ovu grupu se ubrajaju vaizi koji govore o velikom
stepenu onih koji dre dersove o drutvenom odgoju i osobinama
srca kao to su: strah, nada, strpljivost, zahvalnost, pouzdanje u
Allaha, isposnitvo, ubjeenje, oienje, iskrenost i sl. Oni su u
zabludi jer smatraju da se oni ako govore o ovim osobinama i
pozivaju ljude tome, odlikuju njima, odnosno da su ih kadri postii
na jednostavan nain koji nije dostupan obinom svijetu.
Uobraenost ove grupe je najgora jer ovi o sebi imaju visoko
miljenje, umiljeni da se ne mogu udubiti u oblast ljubavi prema
Bogu, a da nisu spaeni kod Allaha. Osim toga, uobrazili su sebi da
e im biti oproteno samo stoga to su nauili nekoliko izreka
pobonih ljudi; mada sebi mnogo toga doputaju. Ovi su od svih
naprijed nabrojanih najuobraeniji jer umiljaju sebi da vole u ime
Allaha i Resullullaha s.a.v.s. i, budui da im je poznat put oienja,
da su postigli iskrenu predanost. Ukazivanjem na skrivene mahane
nefsa, umiljaju sebi kako su ih se rijeili, odnosei se tako i prema
svim drugim osobinama. Oni su ponajvie zagrijani za ovaj svijet a
pokazuju se kao isposnici, zbog svoje pohlepe i ljubavi za njim.
Podstiu druge na iskrenu odanost Allahu, a sami nisu takvi. Javno
pozivaju Allahu, a sami od Njega bjee. Zastrauju svijet Njegovom
kaznom, a sami osjeaju sigurnost. Upozoravaju na potrebu
spominjanja Allaha, a sami su Ga zaboravili. Govore o potrebi
pribliavanja Allahu, a sami se udaljuju od Njega. Diu glas protiv
poroka, a sami gaje neodoljivu elju da se nau u masi. Da im se
zabrane sijela na kojima pozivaju ljude Allahu, zemlja bi im bila
tijesna koliko god je iroka. Uobrazili su sebi da im je iskljuivo cilj
da pozitivno utiu na ljude. Ako se, meutim, pojavi neki uenjak
kome se ljudi ponu okretati i prihvatati njegove pozive vjerskom
ozdravljenju, oni umiru od ljubomore i zavisti. Ako im neko pohvali
uenu osobu koja ne misli kao oni, taj koji je izrekao hvalu postaje
16

im najomraenija osoba. Ova skupina je najuobraenija i najtee ju je

urazumiti da se okrene pravome putu.
8. Postoji i grupa onih koji su zapostavili bitne segmente
vaza, kakvi su vaizi ovoga vremena, osim onih koje je Allah
sauvao. Zaokupljeni su vjerskim pitanjima koja objanjavaju
nerazumljivim izrazima te, skloni kojekakvim teorijama, izlaze iz
okvira eri'ata i istine tee i ka uoptavanjima. Neki od njih su skloni
duhovitim primjedbama, citiranju poezije i laima iskienom govoru.
U interesu im je da stihovima i sloenim konstrukcijama osvoje to
vie slualaca odvajajui ih od drugih. Osnovni im je cilj, makar on
bio i pogrean, da svojim izlaganjem zapanje sluaoce i izazovu
njihovo divljenje. Ovo su ejtani u ljudskom liku, zalutali i druge
odvode u zabludu. Istaknutiji meu njima; budui da nisu sebe
popravili, kritikuju druge i ispravljaju im rijei i predavanja. ta im
je?! Oni, u stvari, odvraaju od Allahovog puta okreui druge
linim ciljevima. Razvijaju kod ljudi iluzije prema Allahu, d..,
koristei se raznim legendama koje ponajprije vode u grijeh i
razvijaju ljubav prema ovom svijetu. Jo ako takav vaiz bude
sveano odjeven, umiljen i dvolian te govori ljudima da ovi izgube
nadu u Allahovu milost, oni e se sigurno razoarati u nju.
9. Ima i onih koji su pokupili izreke i kazivanja pobonih
ljudi o pokuenosti ovoga svijeta i doslovno ih ponavljaju a da pri
tom ne nastoje dokuiti njihova znaenja. Oni ih prenose, neki sa
minbera, neki po arijskim sijelima, i umiljaju sebi da su spaeni i
da im je oproteno stoga to su upamtili odabrane poruke praktino
ih ne primjenjujui. Uobraenost ovih priuenih ljudi je vea nego
svih naprijed spomenutih!
10. Postoji i grupa onih koji su iscrpili svoje snage studiraju i
Hadis, sluali su hadise, sabirali njihove predaje i tragali za
nepoznatim lancima prenosilaca. Tako, neki od njih obilaze gradove i
prenose hadise od uitelja, samo da kau kako su oni uli dotini
hadis od toga i toga, ili da naglase kako su se susreli s njim te da se
pohvale kako posjeduju i takve lance prenosilaca kakve drugi
17

nemaju. Njihova zaslijepljenost je viestruka. Oni su slini nosaima

vrijednosnica jer ne usmjeravaju svaju panju na to da razumiju
hadis, odnosno, da razmiljaju o njegovim porukama. Ogranieni
iskljuivo na prenoenje hadisa, ubijeeni su da e im to biti
dovoljno da se spase. Nikako! Kod teksta hadisa je bitno da se on
razumije i da se razmilja o njegovim znaenjima. Kod njegovog
prenoenja, hadis se najprije uje, zatim se naui napamet, zatim se
shvati njegova poruka, zatim se po njemu postupi pa se tek onda
prenosi drugima. Ova grupa se, meutim, zadovoljava sluanjem
hadisa ne obraajui panju na njegov sadraj makar to takav
pristup hadisu nema neke koristi. U ovom vaktu hadise citiraju i
djeca koja su razuzdana i nemarna. Uitelji hadisa vjerovatno ne
obraaju panju kako ih oni biljee, to je nedopustivo. Nekada se
desi da uitelj drijema dok djeca pogreno citiraju hadise, i kasnije se
pozivaju na uitelja a da to ovaj i ne zna. Sve je to krajnja
nesmotrenost. Osnovno je kod sluanja hadisa da je on prenesen
izravno od Resulullaha s.a.v.s., da ga ravija upamti onako kako ga je
uo i da ga prenosi onako kako ga je upamtio, pa e ga, dakle,
prenositi onako kako ga je nauio, a pamtiti onako kako ga je uo.
Ako nije u prilici da uje hadis neposredno od Resulullaha s.a.v.s.,
onda e ga prenositi od ashaba i tabi'ina postupaju i prema njihovim
predajama onako kao to bi postupio da slua Resulullaha s.a.v.s., tj.
da ga upamti u istoj formi i da ga prenosi onako kako ga je upamtio
ne sumnjajui niti u jedan harf hadisa. Ako bi posumnjao, makar u
jedno slovo: nije mu dozvoljeno dalje ga prenositi a niti se na njega
pozivati jer, ako ga pogreno citira, zapada u grijeh. Hadis se pamti
na dva naina: srcem uz svakodnevno ponavljanje i presluavanje, ili
da zapie ono to je uo, da kasnije zapisano provjeri, te da ga uva
kako ne bi dospio u ruke onoga koji bi ga promijenio. Ta knjiga u
koju biljei hadise treba da je sklonjena na sigurno mjesto koje nee
svakome biti pristupano. Nije mu doputeno da u nju biljei ono to
prenosi dijete, nemarna osoba ili osoba sklona zaboravu. Ako bi se to
dopustilo, onda bi bilo dozvoljeno zapisivati i ono to dijete uje dok
je u kolijevci. Sluanje hadisa ima takoer svoje brojne uvjete. Cilj
hadisa je da se po njemu postupi i da se spozna, budui da ima
viestruka znaenja, kao to je sluaj i sa Kuranom. Prenosi se od
18

Ebu Sufjana b. Ebu-l-Hajra, da je prisustvovao predavanju Zahira b.

Ahmeda i da je prvo to im je kazao bio hadis Resulullaha s.a.v.s.:
Od lijepoga islama jednog ovjeka je i to da ostavi ono to ga se ne
tie. Ebu Sufjan ustade i ree: Meni je za sada ovo dovoljno; tek
kada ga sprovedem u praksu doi u da ujem drugi hadis. Ovako
treba ljudi da se postave kada je u pitanju sluanje hadisa.
11 . Postoji i grupa u enih ljudi koji su se posvetili izuavanju
gramatike, jezika, poezije i jezikih finesa. Zaslijepljeni time tvrde
da su im grijesi oproteni jer sebe smatraju uenjacima Ummeta
budui da temelji Islama, Kitab i Sunnet, imaju svoju potku u
gramatici i jeziku. ivot ih prolazi u potrazi za gramatikim
finesama, to je velika zabluda. Da malo razmisle, vidjeli bi da je
arapski jezik kao i turski jezik i gubiti godine studirajui arapski
jezik isto je kao i gubiti ih studirajui turski, urdu ili koji drugi jezik.
Razlika je samo u tome koliko su vezani za hadiske predaje.
Dovoljno je, kada je rije o jeziku, poznavati neobine izraze u
Kur'anu i Hadisu, ali, uputati se u sve jezike finese suvino je i
nepotrebno, i ako bi bilo takvih, oni sigurno gaje odreene iluzije.

19

II kategorija
UOBRAENI POBONJACI I DOBROINITELJI
Ovih, takoer, ima vie grupa. Jedni pokazuju svoju
uobraenost u namazu drugi pri uenju Kur'ana, trei gaje iluzije
prema haddu, etvrti prema dihadu, peti prema zuhdu i sl.
1 . Meu njima ima onih koji zapostavljaju farzove, a predali
su se izvravanju nafila. Nekada se toliko predaju dobrovoljnim
ibadetima da time idu u krajnosti. Tako kod jednoga od njih dominira
brinost pri uzimanju abdesta, gdje osobito pretjeruje, pa, ne slaui
se sa eri'atskim zahtjevima u pogledu odredivanja istoe vode, ono
to je daleko od prljavtine smatra vrlo bliskim neistoi, a kada se
radi o jedenju onoga to je zabranjeno onda presuuje za ono to je
blizu haramu da je daleko, a desi se i da ivi od harama. Kada bi ovu
brigu vezanu za vodu prenio na brinost oko halal ishrane, to bi mu
bilo vei dokaz da slijedi ashaba (r.a.). H. Omer je uzimao abdest iz
zdjele nekog kranina mada je postojala pretpostavka da nije sasvim
ista, meutim naputao je brojne izvore halal hrane bojei se da ne
zapadne u haram.
2. Druge, pak obuzme sumnja u pogledu nijjeta za namaz, te
im ejtan ne dozvoljava da donesu vrstu i ispravnu odluku za
obavljanje namaza, te ih on proe u dema'atu, a nekada se desi da
im i izae izvakta. Ako i donesu za namaz potreban nijjet, onda im se
u srcu javi sumnja u pogledu njegove ispravnosti. Toliko biva
zaokupljen nijjetom svoga namaza da nesvjesno mijenja karakter
prvog tekbira zbog prevelike opreznosti, te propusti paljivo sluanje
Fatihe. Ako tako uini na poetku namaza, zanemarit e ga cijeloga
20

bez uspostavljanja srane prisebnosti. To e ga obmanuti jer ne zna

da je srana prisebnost obavezna u namazu. Iblis ga je zaveo i uinio
mu dopadljivim njegov postupak rijeima: Svojom zabrinutou ti
se razlikuje od obinog svijeta i ti si na veem poloaju kod svoga
Gospodara.
3. Neki su zavedeni svojom brigom da pri uenju Fatihe i
drugih uenja naroito vode rauna o pravilnom izgovaranju harfova
(meharidi-huruf). Svu svoju panju su usredsredili na to da pravilno
izgovore tedid ili da naglase razliku izmeu harfova "d" i "z" i izvan
toga ih nita ne interesuje. Ne razmiljaju o tajnama Fatihe Kur'ana, a
niti o njenim znaenjima. Ne znaju da su ljudi obavezni pri uenju
Kur'ana voditi rauna o izgovoru harfova onoliko koliko ih u
normalnom izgovoru (arapskog) jezika praktikuju. Ovo je velika
zabluda. Oni su poput glasnika kome je nareeno da nekome odnese
vladarevu poiljku i da mu je izdiktira. On se, meutim, usredsredio
na nain izgovaranja harfova, te iz vie pokuaja nastoji izdiktirati
tekst zanemarivi pri tome stvarni cilj poruke kao i dostojanstvenost
poloaja na kome se nalazi. Nema sumnje da e ovoga zgrabiti straa
i strpati ga u ludnicu, te da e mu biti presueno da je izgubio pamet.
4. Postoje i oni koji sa uobraeni uenjem Kur'ana jer ga
beskorisno ponavljaju da nekada i cijelu hatmu proue za dan i no.
Jezici njihovi prelaze preko ajeta, a srca im se kolebaju u dolinama
elja. Umjesto da razmiljaju o znaenjima Kur'ana i da osjete
prijekor uei prekoravajue ajete, da prime savjet iz njihovih
poruka, da zastanu kod kod Allahovih naredbi i zabrana, da uzmu
poruku na onim mjestima na kojima ih se upuuje na nju, da osjeaju
ugoaj pratei njihova znaenja, a ne pratei njihovu skladnost, oni
razmiljaju o dunjaluku. Kada bi neko za dan i no hiljadu puta
prouio Kur'an, a nakon toga zapostavio sprovoenje Allahovih, d.,
naredbi i zabrana taj zasluuje kaznu. Nekada ua ima lijep glas i u
melodinom izvoenju nalazi uitak i u tom oduevljenju postaje
uobraen, uvjeren da je slast koja se osjea pri neposrednom
razgovoru sa Allahom d.. kada je u prilici da slua Njegove Rijei.
Taj je daleko sa pravoga puta skrenuo, jer slast nalazi u svome glasu.
21

Da osjeti slast Allahovoga govora, ne bi se obazirao na svoj glas i

njegovu melodinost, a niti bi svoju panju usmjeravao u tom
pravcu. Uitak u Allahovom, d.. govoru se osjea kroz znaenje
ajeta. Ova grupa je u velikoj zabludi.
5. Neki su postali uobraeni zbog svoga posta. Desi se da
itav ivot ili izabrane dane poste, a da pri tome ne uvaju svoje
jezike od ogovaranja niti svoja razmiljanja od astoljublja, niti svoje
stomake od harama dok iftare, a niti se uvaju ispravnog govora bilo
koje vrste. Ovi su napustili vadibe a prihvatili se pohvalnih
/mendub/ stvari, i misle da su spaeni. Nikako! Ovakvi postai su
skupine jako uobraenih.
6. Postoji grupa onih koji su se uobrazili stoga to su hadd
obavili, a u isto vrijeme nisu se proli grijeenja, ne ispunjavaju
obeanja; ne trae roditeljsko zadovoljstvo, niti vode rauna o tome
da stiu halal zalogaj. Nekada zapostavljaju propisane namaze kad su
na putu, a nekada opet, ne vode rauna o istoi odijela i tijela.
Nekada su skloni da se prepuste nepravednom cjenkanju i da druge
zakidaju, a dok putuje na hadd ne usteu se grijeha i svae s
ljudima. Neki od njih stiu haram imetak i dijele ga svojim
prijateljima na putu s ciljem da mu ovi odaju priznanje i da stekne
odreenu popularnost. Takav je uinio grijeh prema Allahu d..
prije svega zato to je s haramom sticao imetak, zatim to ga je
licemjerno dijelio da bi stigao do Kabe, i napokon to joj je priao
grijenog srca, poronog ponaanja i runih osobina. I pored svega
toga ima iluziju da dobro stoji kod Gospodara.
7. Ovu grupu ine oni koji su prihvatili put skruenosti i
nareivanja dobra, odnosno zabranjivanje zla. Neki od njih ine
nepravdu prema ljudima, a nareuju im injenje dobra zaboravljajui
na sebe. Kada im nareuju dobro ine to vrlo grubo traei da oni
glavnu rije vode i da ih se uvaava. Kada takav uini grijeh i neko
na to upozori on se rasrdi i prokomentarie: "Ja sam taj kome se
polau rauni, pa kako mi moe zamijerati". Takvi okupljaju ljude u
damijama, a na one koji izostaju sa tih sijela otvoreno izraavaju
22

negodovanje. Cilj mu je da postigne to da ga drugi smatraju velikim,

da stekne popularnost i vodstvo to e se i pokazati javi li se neki
drugi u damiji da govori tako to e se drsko ponijeti prema njemu.
Neki od njih muezine i smatraju da to ine u ime Allaha, a da neko
drugi doe i pone mueziniti bez njihovog znanja ustali bi i
usprotivili se rijeima: "Ja nisam uzeo sebi naknadu koja mi pripada
za uloeni trud". Neki od njih su i imami u damijama i smatraju da
su sposobni za vrenje te funkcije, a cilj im je da se kae kako su oni
imami te i te damije to e se i pokazati proe li neko drugi ko je i
poboniji i ueniji od njega pred dema'at, kada e ovi osjetiti tegobu
u srcu.
8. Ovu grupu ine oni koji stanuju u blizini Mekke i Medine i
time se ponose, a ne kontroliu svoja srca i ne iste svoju vanjtinu i
nutrinu. Nekada su im srca vezana za mjesta i za njihovo stanovanje
u njima. Tako ih vidi da razgovaraju i izmeu sebe svaki naglaava
koliko je godina proveo u Mekki, meuutim oni su uobraeni jer im
je drae da ive u svojim mjestima, a da su samo srcem vezani za
Mekku. Ako stanuju u susjedstvu neka uvaju pravo susjedstva.
Tako, ako su u blizini Mekke neka paze na Allahov, d. . hakk, a
ako stanuju blizu Medine neka uvaju hakk Resulullaha, s.a.v.s. ako
je kadar to uiniti. Ovi su s formalne strane zaslijepljeni jer smatraju
da e ih i susjedstvo sa gradovima spasiti, a to je daleko od istine.
Nekada takav sebi ne doputa da udijeli siromahu koji zalogaj hrane.
Kako li je teko ispunjavati prava susjedstva prema stvorenjima, a
tek kako je sa susjedstvom Stvoritelja. Kako li je divno biti u
Njegovoj blizini sauvanog tijela i due od grijeha.
9. Ovu grupu ine oni koji se isposniki odnose prema
imetku, koji uzimaju malo hrane, skromno se odijevaju i obilaze
damije, smatraju da su postigli stepen isposnika (zahida), ali
prieljkuju da upravljaju drugima i da im se ukazuje potovanje.
Upravljanje se postie na jedan od ovih naina: putem znanja, putem
vaza, ili da ono doe kao posljedica isposnikog naina ivota. Ovi
su se klonili prvih lakih mogunosti, a prihvatili se onoga to e ih
najvie upropastiti jer ugled upropatava vie od bogatstva. Da se
23

klonu ljubavi prema ugledu, a prihvate se dunjaluka imali bi vie

izgleda da budu spaeni. Ovi su jako uobraeni. Misle da su isposnici
na ovome svijetu, ali ne poznaju pravo znaenje dunjaluka, jer e
vrlo esto bogatai prestii siromahe u pobonosti. Meu njima ima i
onih koji su zaneseni svojim znanjem, zatim onih koji praktikuju
povlaenje i osamu, ali ne ispunjavaju uslove za to. Ima i onih koji
odbijaju da prime materijalnu pomo iz bojazni da im to ne pokvari
njihov asketizam, ali u dui eznu za imetkom i za onim drutvom
ijeg se kuenja pribojavaju. Ima meu njima i onih koji su sebi
stavili u zadatak teke obaveze tako da neki dnevno klanjanju i po
hiljadu rekata, ili proue cijeli Kur'an, meutim pri tim radnjama srce
im je potpuno odsutno. Zabavljeni eljom da budu zapaeni kao takvi
ogrezli su u oholosti,samoljublju i drugim upropatavajuim
porocima. Nekada misle da e sa formalno obavljenim ibadetima
postii da im pretegne tas mizana sa dobrim djelima. Naprotiv! Jedan
neznatan dio bogobojaznosti, jedna pozitivna razborito steena
osobina bolji su od koliko planina formalna obavljenog ibadeta.
Takav e se posebno uobraziti ako mu neko kae da je jedan od
velikana na zemlji ili da je jedan od Allahovih odabranih prijatelja
(evlija) i Njegovih miljenika. To e ga obradovati i sam e kod sebe
vidjeti samo istou due. Da ga samo u jednom danu neko uvrijedi
jedanput, dva ili tri puta, otiao bi ak u nevjerstvo iskazujui
spremnost da se suprotstavi toj osobi. Nekada e sebi doputati da
svojim graditeljima kae:"Allah ti nikada nee oprostiti."
10. Ovu grupu ine oni koji su se posvetili izvravanju nafila,
ali ne vode rauna o njihovom mjestu u odnosu na farzove. Tako e
susresti osobu koja se raduje nafili prije podnevskog namaza ili
nonoj nafili ili njima slinim nafilama, a da u isto vrijeme ne osjea
slast u obavljanju farzova. On ne nalazi dobro kod Allaha, d.. zbog
prevelike privrenosti samo dobrovoljnom namazu kada prispije
njihovo vrijeme. Ovi zaboravljaju rijei Resulullaha, s.a.v.s. koje
govore o tome da najbolje ime se robovi mogu pribliiti Gospodaru
jeste obavljanje navedenih ibadeta (farzova). Naputanje prioriteta u
pogledu izvravanja dobrih djela je po sebi runo djelo. Nekada se
kod ovjeka istovremeno jave dva farza: jedan koji bi ga maio i
24

drugi koji ne bi, ili dvije nafile od kojih je jedna na izmaku vremena,
a za drugu ima i kasnije mogunost da je obavi, pa ne bude li vodio
rauna o prioritetu uobraen je. Ovakvih primjera ima bezbroj, a
propusti su oiti. ovjek treba da zna davati prednost jednim
ibadetima nad drugima, tj. da daje prioritet svim farzovima nad
nafilama. Osim toga treba da zna prednost fardi-ajna nad fardikifajetom, tj. onih farzova koji se moraju obaviti i onih ija
obaveznost prestaje kada ih drugi obave. Zatim u pogledu fardi-ajna
treba da zna davati prednost vanijima nad onim nieg ranga. Isto
tako treba davati prioritet onim farzovima koji bi prije proli kao npr.
ispunjavati hakkove majke prije oevih hakkova ili poznavati
prednost izdravanja roditelja nadobavljanjem hadda, ili prednost
dume namaza, kad joj doe vrijeme nad bajramima ili prednost
uvanja vjere nad drugim farzovima i sl. Kako je velianstveno kada
to ovjek sprovodi i o tome striktno vodi rauna. Obmane u pogledu
davanja prioriteta su suptilne naravi i nisu svakom dostupne, pa samo
oni koji su osvjedoenog znanja mogu ih pravilno postaviti..

25

III kategorija
UOBRAENI BOGATAI

Njih ima nekoliko grupa:

1 . Jednu od tih ine oni bogatai koji izraavaju spremnost da
ulau imetak u izgradnju damija, medresa, tekije, mostova, esmi, i
drugih graevina, i uklesuju na njima svoja imena kako bi spomen na
njih ostao trajan ili kako bi nakon njihove smrti iza njih ostao neki
trag. Oni misle da su time zasluili oprost, ali su u zabludi iz dva
razloga: prvo, stoga to imetak stiu nepravedno, sumnjivo,
podmitljivo i na drugi nedozvoljen nain. Ovi ve u sticanju imetka
izazivaju srdbu Allaha, d.. i budui da ine grijeh nuno je da se u
toj prilici pokaju, da vrate imetak onima kojima stvarno pripada,
ukoliko su ivi, odnosno njihovim nasljednicima ukoliko su ovi
pomrli. Ukoliko im nije ostao niko od nasljednika takav je duan da
taj imetak podijeli u najvanija dobrotvorstva. Najee e to biti da
ih razdijeli siromasima. Kakva je korist od gradnje kua koje mu nisu
potrebne i koje e ostaviti iza sebe?! Meu ovom skupinom raireno
je licemjerstvo, elja za dokazivanjem i uitak u tome da ih se
spominje kao dobrotvora. Drugi razlog njihove zablude jeste u tome
to kod sebe izgrauju iluziju da im je cilj initi dobro kada dijele
imetak u dobrotvorne svrhe. Da takve neko zadui da udijele
siromahu makar jedan dinar ne bi to sebi dopustili jer je ljubav za
hvalom i astoljubljem pohranjena u njihovoj dui.
2. Nekada se desi da jedni s halalom stiu zaradu, da se klone
harama i da troe imetak na izgradnju damija, a opet su u zabludi iz
26

dva razloga: prvi je licemjerstvo i tenja za popularnou i slavom.

Desi se, naime, da u njihovom susjedstvu ili mjestu ima dosta
siromaha, pa je najpree imetak dijeliti njima. Damije su brojne i
svrha im je da okupljaju ljude dok ih gradnja nove damije
razjedinjuje i rasparava.
Nema svrhe graditi damije na svakom sastajalitu i u svakoj
mahali, a da u tom mjestu ive bijednici i siromasi kojima je
potrebna pomo. Ovime je lake da daju imetak za izgradnju damija
kako bi to bilo primijeeno od strane drugih. lako, kada jedan od njih
uje kako ga ljudi hvale ubijeen je da to ini u ime Allaha, a u
stvari, to je uinio radi drugoga, a ne radi Njega, to je i te kako
prepoznatljivo u njegovoj nakani. Njegova namjera izaziva Allahovu
d.. srdbu, a on tvrdi kako mu je cilj da postigne Njegovo
zadovoljstvo. Drugi razlog njihove zaslijepljenosti je u tome to troe
imetak na ukraavanje i dekorativno uljepavanje koje ne smije da
zaokuplja srca klanjaa, jer promatraju i ih one mu odvode misao od
sabrane skruenosti i duhovne prisebnosti, to je krajnji cilj namaza.
Kakvu god misao te are pobudile u njemu bilo u vlastitom ili tuem
namazu, to e se staviti na teret onoga ko je pravio takve ukrase,
budui da nije dozvoljeno svakako ukraavati damije. Hazreti
Husejn r.a., kae: "Kada je Resulullah, s.a.v.s. htio da napravi
damiju u Medini doao mu je Dibril i rekao: "Izgradi je sa stropom
visokim sedam arina i nemoj je ukraavati, niti to uklesavati". Ova
skupina u grijehu vidi dobroinstvo i nesvjesno se nadaju u uspjeh
svojih postupaka.
3. Ovu grupu ine oni koji dijele imetak siromanima i
bijednicima ele i time da stanu na posebna mjesta u damiji.
Siromasi imaju obiaj izraziti zahvalnost i razglasiti dobroinstvo
koje im je uinjeno. Ovima nije drago da udjeljuju tajno jer u
skrivenim siromasima vide svoje obmanjivae koji, hvalei ih,
pokrivaju njihova dobroinstva. esto se desi da ovi zaborave na
svoje gladne susjede. Zbog toga je Ibn Abbas, r.a. rekao: "U ahirizemanu bie dosta haddija koji nee imati unutarnju potrebu da
obave hadd, iako e to biti u mogunosti. Vraat e se s puta
grijeni i nepristupani. Neke od njih e njihova deva nositi od
27

Kafara do Remela, dok e im njihovi stari susjedi u nevolju pasti, a

oni im nee panju ukazati niti ih obilaziti".
4. Ima i bogataa koji uvaju kapital i krtare s njime, a
zaokupljeni su formalnim ibadetima u kojima nije predvieno
dijeljenje, kao to su: post danju, bdijenje nou, uenje Kur'ana i sl.
Oni su u zabludi jer je krtost razorna snaga koja je zavladala
njihovom duom i takvima treba pomoi da je se oslobode dijelei im
imetak. Oni su zaokupljeni traenjem vrijednota, ali su, u stvari,
odvraeni od njih. Oni su poput ovjeka u ije se odijelo zavukla
zmija koja skoro da ga dokraji, a on zabavljen u potrazi za ukusnim
piem, koje e mu srediti probavu. Kako moe onaj koga je ujela
otrovnica da ima potrebu za takvim ime?! Biru El-Hafiji r.a. je
reeno za nekog bogataa da mnogo posti i klanja nato je on
primijetio: "Bijednik! Ostavio je svoje obaveze, a prihvatio se drugih.
Njegovo je da hrani izgladnjele i da udjeljuje siromanima, jer mu je
to bolje nego da se pati glau i da klanja, a u isto vrijeme skuplja
imetak i uskrauje ga siromasima".
5. Nekima je ovladala krtost toliko da sebi doputaju jedino
davanje zekata. Za zekat izdvajaju onaj dio imovine koji je pokvaren,
neupotrebljiv i koji im vie ne treba, a od siromanih biraju onoga
koji e ih sluiti i uzvratiti im uinjeno, ili onoga koji e im valjati u
budunosti da radi kao najamnik, ili pak onome preko koga e
ostvariti odreene ciljeve daju i zekat onoj osobi koju odredi jedan
od velikodostojnika kojeg se pribojava, a ovaj mu treba kako bi na taj
nain kod dotinog stekao odreenu poziciju i tim putem ostvario
svoju nakanu. Sve to u osnovi predstavlja pokvaren nijjet, uzaludan
postupak i onaj ko tako ini estoko se vara. On je ubijeen u svoju
poslunost Allahu, d.. a u stvari je veliki grijenik jer preko ibadeta
nastoji ostvariti ciljeve kod ljudi.. Ovakvi i njima slini su
zaslijepljeni svojom imovinom.
6. U ovu grupu se mogu svrstati i ljudi srednjeg imunog
stanja, te, bogatai, a i siromasi. Ovi su uobraeni zato to prisustvuju
sijelima na kojima se obavlja zikr ubijeeni da e zato biti nagraeni
28

i da im je to, sasvim dovoljno da budu spaeni. Prihvatili su to kao

obiaj ubijeeni da zasluuju nagradu samo zato to sluaju
predavanje koje ne sprovode u praksu niti iz njega uzimaju pouku.
Oni su uobraeni jer nagrada za prisustvovanje predavanjima je u
tome to ona podstiu na dobro, a ako takva sijela nemaju tu svrhu
onda od njih nema nikakve koristi. elja da im se prisustvuje je
pohvalna ukoliko je stvarni izraz tenje za praktinim potvrivanjem.
Ali, ako nema poticaj u djelu onda ni od te elje nema nikakvog
dobra. Nekada se ovi uobraze s onim to su uli na vazu. Nekada se
raznjee poput ena pa se ak i rasplau. Nekada sluaju govor koji
ih zaplai te netremice i blijedog lica na te rijei uzvikuju "Ja selam,
selam; ne'uzubillah hasbijallah; la havle ve la kuwete illa billah!",
ubijeeni da su pokupili sva dobra a u stvari su uobraeni. Oni slie
bolesniku koji prisustvuje sastanku lijenika i slua to oni govore za
odreene lijekove, ali on ih nee uzeti niti se interesuje za njih
umiljen da svojim prisustvom nalazi sebi lijek. Ili su poput gladne
osobe koja prisustvuje kad se spremaju ukusna jela. Svaki vaz koji ti
ne promijeni neku osobinu da se praktino popravi u smislu
odazivanja Allahu, odricanja od dunjaluka,vrsto ga se drei;
odnosno, ne bude li radio tako, vaz e ti biti dodatni svjedok protiv
tebe ! Ako smatra da e ti on biti nekakva garancija vara se!

29

IV kategorija
UOBRAENI DERVII
(ili kakve ih iluzije uglavnom prate)
1. Izuzimajui one koje je Allah sauvao, dervii ovoga
vremena su uobraeni sa svojom nonjom, svojim govorom i
ponaenjem. Oni oponaaju istinske i prave sufije u njihovom
oblaenju, njihovom nainu govora, njihovom nainu ophoenja,
njihovim adetima, njihovim izrazima i vanjskim stanjima kada ine
zikr, kada su u halki, kada uzimaju abdest, kada sjede na sedadi
pognute glave itd. Glumei ovjeka koji razmilja uvlae glavu u
ogrta i duboko uzdiu i oponaaju prave sufije sputanjem glasa u
govoru pri uenju Kur'ana i sl. Kada to naue umisle sebi da e ih to
spasiti, ali se nikao ne zamaraju samosavlaivanjem, vjebom,
samokontrolom nad srcem, ienjem svoje nutrine i vanjtine od
javnih i tajnih grijeha, a to je sve sastavni dio mekam u tesavvufu.
Osim toga, dozvoljavaju sebi da posegnu za haramom, za onim to je
sumnjivo, za dravnom imovinom i natjeu se ko e imati vie
hljeba, novaca, ita. Zavide jedan drugome i u najmanjim sitnicama,
razbijajui ih u njihovim namjerama ma koliko one bile u suprotnosti
sa linim ciljevima. Uobraenost ovih je oita. Oni slie iznemogloj
starici koja je nauila da su imena hrabrih Ijudi, junaka i velikih
boraca jako pribrana na dvoru. Ona se obukla u njihov oklop i dola
vladaru koji e iskuavajui njene sposobnosti ustanoviti da se radi o
iznemogloj starici. Neko e joj prigovoriti zar se ne stidi na taj nain
izigravati sa vladarom. Staviti e joj u zadatak da hrani slonove, ali
dok im bude sluila jedan e je pregaziti i usmrtiti.
30

2. Ova grupa dervia je pretekla naprijed spomenutu u

uobraenosti budui da im teko pada oponaanje pravih sufija u
skromnom oblaenju, zatim u zadovoljstvu sa strpljivim
podnoenjem ponienja koja im se ine u kuhinjama, na ulici i u
njihovim nastambama. Ovi hoe da se pokazuju kao sufije, ali u
sufijskom nainu odijevanja ne nalaze pravo rjeenje. Usteu se od
svilenih tkanina, ali oblae pohabana odijela, duge ogrtae koristie
izvezene sedade koje su esto vrjednije od prave svile. U isto
vrijeme ne ustruavaju se da ine javne prijestupe, a o skrivenima da
i ne govorimo. Cilj im je da bezbrino ive, da se hrane na tui
raun, ali, i pored toga smatraju da su u pravu. teta koju ovi
priinjavaju muslimanima vea je od tete provalnika, jer oni svojim
nainom oblaenja kradu njihova srca, te se drugi povode za njima,
tako da su ovi uzrok i tue propasti. Ako se otkrije njihova intriga,
onda ljudi pomisle da su sve sufije takve, te ih javno ponu osuivati
bez izuzetka.
3. Postoji grupa dervia koja zagovara znanje putem
otkrovenja, svjedoanstvo Istine, postizanje duhovnih mekama,
proivljavanje tevhida, ustrajnost u samoj biti svjedoanstva i
postizanje bliskosti. Meutim, ostvarenje tevhida im je poznato samo
teoretski i terminoloki. Oni u svome govoru esto koriste neobine i
strune izraze i umiljaju sebi da je to to oni znaju vrhunac znanosti
i prijanjih i sadanjih generacija. Oni s nipodatavanjem gledaju na
fakihe, uae Kur'ana, muhaddise i druge alime, a da i ne govorimo o
obinom svijetu. Tako e npr. jedan zemljoradnik napustiti
obraivanje zemlje, a, tkalac ostaviti svoje predivo i provest e, jedan
odreen period pouavanja te e na brzinu upamtiti fascinantne
izraze. Kada takvog promatra ima dojam kao da govori po objavi
(vahju) dok objanjava tajne podcjenjujui time sve pobonjake i
uenjake. Za pobone e kazati da su zamorene lutalice, a za alime
da su usmjereni na pojavno, zaklonjeni od sutine. Tvrdit e za sebe
da su doli do Istine i da su kod Boga jako pribrani robovi. Takav je,
u stvari od grijenih munafika (dvolinjaka). Meu pobornicima
sranog znanja ima i glupih i neznalica (dahila). Ovi uopte ne sude
po znanju, niti izgraduju svoje ponaanje, niti se u vjeri izobraavaju,
31

a niti srca svoja kontroliu, nego samo slijede svoje strasti i ue

napamet kojekakve izraze. Bolje bi im bilo da se pozabave s onim to
je korisno.
4. Ovi su prevazili stanje prethodne grupe i svoja djela su
prilino dotjerali. Trae halal zaradu, i zaokupljeni su duhovnim
vjebama. Neki od njih tvrde da su postigli stupnjeve (mekame)
zuhda, tevekkula, ridaa (zadovoljstva), ljubavi i druge postaje, te da
su prozreli u sutinu ovih mekama, uvjeta njihove realizacije, njihove
manifestacije i iskuenja koja sa sobom nose. Neki od njih tvrde da
zapadaju u stanje ekstaze, da vole Allaha, d.. i uobraavaju sebe da
su jako zaljubljeni u Njega. Oni gotovo sigurno imaju izgraenu
iskrivljenu predstavu o Njemu koja je u stvari novotarija i kufur.
Zagovaraju ljubav Allaha d.. prije nego Ga spoznaju, a to je
apsolutno nezamislivo. Osim toga takav se uopte ne ustee od
injenja djela koja ga udaljavaju od Allaha, d.. i koja je On oznaio
kao omraena. Strast njegove due (nefsa) odraava se na izvravanje
Boijih naredbi tako da naputa neke od njih stidei se ljudi, a da se
osami ne bi ih napustio stidei se Allaha d.. On nije svjestan da je
sve to to ini suprotno ljubavi. Neki su skloni da prihvate oskudno
ivljenje i tevekkul, te putuju raznim krajevima bez hrane kako bi
potvrdili ispravnost svoga oslanjanja na Allaha d.. Oni ne znaju da
je to novotarija o kojoj se nita ne prenosi od ashaba r.a. niti od prvih
generacija ovog Ummeta, oni su sigurno bolje poznavali tewekkul od
ovih. Ashabi r.a. nisu razumijevali tewekkul kao duhovnu odvanost
i naputanje hrane (zarade). Naprotiv oni su uzimali hranu i oslanjali
se na Allaha d.. a ne na nju. Suprotno njima ova grupa ostavlja
hranu a oslanja se na uzroke koji bi je navodno garantovali. Ne
postoji ni jedan od spasonosnih mekama, a da u njemu nam zamke
uobraenosti u koju su neki zapali. U djelu "El-Ihja" smo spomenuli
simptome ovih bolesti u poglavlju o sredstvima izbavljanja.
5. Postoji grupa onih koji su sebi uskratili uzimanje ivene
hrane teei da iskljuivo jedu halal. Zaokupljeni ovim jednim
svojstvom zapostavljaju brigu o drugim osobinama koje se vezuju za
srca i tijelo. Neki od njih tee da osiguraju halal u ishrani, odijevanju
32

i sticanju imetka i tome posebno poklanjaju svu panju, a ne znaju da

je Allah zadovoljan samo sa onim robovima koji su u potpunoj
pokornosti. Ko prihvati dio vjere, a sve ostalo zapostavlja taj je
uistinu uobraen.
6. Ova grupa dervia zagovara lijepo vladanje, poniznost i
velikodunost s ciljem da budu drugim sufijama na usluzi. Okupljaju
oko sebe druge ljude i brinu se oko njihovog izdravanja, uzimaju i
to kao mreu za postizanje prolaznih dobara ovog svijeta i za
poveanje imetka. Dakle, cilj im je bogaenje i elja za dominacijom
a javno pokazuju uslunost i poniznost traei da se shvati kako im je
cilj druenje, a ne elja da druge povedu za sobom. Javno se
izjanjavaju da im je namjera da druge pomau, a u stvari sabiru
hranu i sumnjiv imetak za ishranu u cilju poveanja broja pristaa
kao bi na taj nain proirili glas o sebi. Neki uzimaju sredstva od
vladara i time hrane svoje pristalice. Drugi opet primaju imetak od
vladara i onaj koji je sa haramom steen da time sufijama obezbijede
put na hadd. Ubijeeni su da im je cilj dobroinstvo i ishrana
drugih dok je glavni podsticaj svih njihovih preduzimanja
dvolinjatvo i elja za linom afirmacijom. Zbog njihovog
prihvatanja da uzimaju haram i da taj imetak dijele pokvarili su i sva
svoja ostala djela pokornosti. Onaj koji udjeljuje haram imetak za put
na hadd slian je osobi koja gradi damiju pravei njen materijal
od izmeta i drugih neistoa, ubijeen u opravdanost takve gradnje.
7. Ovu grupu ine oni koji su se predali samosavlaivanju,
moralnom usavravanju i oienju due od njenih mahana. Oni su se
u to toliko udubili da pomno istrauju nedostatke nefsa upoznaju i
njegove zamke samo teoretski i jeziki. U svim svojim stanjima su
preokupirani samozatitom od nefsanskih mahana, usput iznalaze i
precizne odrednice njegovim bolestima, govorei: ovo je u dui
mahana, a nesvjesnost da se radi o mahani, takoer je mahana. Trae
istou due i to sistematski obrazlau gubei dragocjeno vrijeme.
Zaokupljeni su svojim nefsom, a svoju panju ne vezuju za
Stvoritelja. Oni slie ovjeku koji istrauje kada e nastupiti vrijeme
33

hadda i istrauje njegove zapreke, a nije obezbijedio sredstva za

put to mu nee obezbijediti obavljanje hadda te je uobraen.
8. Ova grupa je prevazila stupanj prethodne: pridravaju se
tarikatskih metoda, pa su im se i otvorila vrata spoznaje (ma'rife).
Meutim, kada osjete dah istinske spoznaje i njene miomirise,
postaju opinjeni i ponosni na to. Zapanjuju ih fenomeni spoznaje te
svoja srca i razmiljanja iskljuivo vezuju za njih. Zadravaju i se na
njima otvore im se samo u tom domenu brojna vrsta, a zatvaraju sva
druga izvan tog domaaja. I to je samo obmana budu i da divnim
otkrovenjima na Boijem putu nema kraja i ko god se zaustavi kod
svakog zanimljivog momenta vezuju i se za njega izgubit e korak i
nee stii do svog cilja. To je kao kad neko krene vladaru i na
ulaznim vratima njegovog posjeda spazi rue i krasote koje ranije
nikada nije vidio, te se zadri razgledajui ih dok ga ne mai vrijeme
predvideno za sastanak sa vladarom i vrati se razoaran.
9. Ovi su uporniji od prethodnih i ne obaziru se na izljeve
nura koje susreu na svome putu, a niti se obaziru na ono to bi im
olakalo da prime odreene poasti. Oni se na njih ne osvru niti se
preko njih uzdiu ve ostaju odluni u svome hodu. Meutim, kada
se sasvim priblie svome cilju pomisle da su ve stigli i tu zastanu ne
prelazei i posljednju prepreku te pogrijee. Allah, d.. ima 70
zastora od nura i tmine i ni do jednog od njih salik (putnik) ne stigne,
a da mu se prije toga ne priini da je ve stigao. Na to upuuju i rijei
Uzvienoga vezane za Ibrahima, a.s. koji se nije zadrao na ovom
mekamu: "i kad nastupi no, on ugleda zvijezdu i ree: "Ovo je
Gospodar moj!" A poto zae, ree: "Ne volim one koji zalaze!" (ElEn'am,76). Prvi zastor izmeu ovjeka (roba) i njegovog Gospodara
(Rabba) jeste njegova dua. Ona je izraz velianstvene Boanske
naredbe i jedan je od Allahovih, d.. nurova, odnosno to je svjetlo
skrivene riznice ovjekovog srca na kome se odraava istinitost
Istine, onakvom kakva jest. lako je srce nosilac cijeloga svijeta i u
njemu su sadrane sve forme Apsoluta. U njemu se izljeva Njegova
svjetlost na velianstven nain jer se u srcu odraava cijelo
opstojanje onakvim kakvo je po sebi. Tako je ovjek ve na poetku
34

zaklonjen svjetlou, odnosno Allahovim d. . zastorom kada se

otkrije Njegov nur i ukae se ljepota srca nakon to ga obasja
Boanski nur, desi se i to da ovjek pogleda u njega u svoj njegovoj
ljepoti i spazi zapanjujue krasote. Kada to pokuava iskazati
mogue mu je da kae samo: "Ja sam istina". Bude li mu nejasno ta
se iza krije i zastane li, propast e. Na taj nain su krani posmatrali
Isa'a a.s. Vidjevi izljeve Allahovog nura na njemu, pa su pogrijeili.
To je kao kad neko gleda zvijezdu u ogledalu ili na vodi i prui joj
ruku da je dohvati, taj uistinu ivi sa iluzijama.
Vrste iluzija na putu koji vodi Allahu nemogue je na jednom
mjestu sve iznijeti niti im doi do kraja prije nego li se objasne sve
suptilne, skrivene znanosti. Mi smo spomenuli samo one iluzije koje
je mogue zaobii i ija je manifestacija oita, s ciljem da sluajno ne
zapadnemo u njih. Uzdam se u voenje Allaha d.. On mi je
dovoljan i divan je zatitnik. Nema ni promjene ni snage osim sa
Uzvienim i Velianstvenim Allahom d.. Neka je salavat Njegov
na naeg poslanika Muhammeda, s. a. v. s. njegovu porodicu i sve
njegove ashabe.
Amin....

35

36