SUVREMENA UMJETNOST

D.Hopkins, After Modern Art 1945-2000

1. POLITIKA MODERNIZMA: APSTRAKTNI EKSPRESIONIZAM I
EUROPSKI ENFORMEL
Realizam i apstrakcija su bile glavne poslijeratne orijentacije u umjetnosti, povezane s
kulturnom klimom najmonijih svjetskih politikih rivala komunistika Rusija favorizirala
je socijalni realizam za iru publiku, dok je kapitalistika Amerika i zapadna Europa privukla
interes avangardnom umjetnou.

Izgubljena politika: Apstraktni Ekspresionizam

U Americi, upravo prije II.svjetskog rata, Depresija 1930-tih potakla je mnoge mlade
umjetnike da prihvate naela ljevice. Federal Art Project, uspostavljen kao dio Rooseveltovog
New Deal-a, omoguio je posao za mnoge umjetnike s poticajem da rade javne murale u stilu
sovjetskog socijalnog realizma. Odreeni projekti su takoer omoguili umjetnicima prostor
za eksperimentiranje, nekoliko od njih e postati glavni predstavnici avangarde Jackson
Pollock, Mark Rothko i Arshile Gorky.
Pollock i Rothko su podupirali rat protiv Faizma i sviao im se nain na koji su
francuski nadrealizam i nizozemski De Stijl kombinirali umjetnike inovacije i drutvene i
politike vizije. Njihovi pogledi su bili internacionalistiki, a to je bilo ono u emu su se
razlikovali od izolacijske ideologije Federal Art Project-a.
Od sredine 1930-tih oba umjetnika su bili lanovi Udruenja Umjetnika koje se bavilo
uspostavljanjem boljih uvjeta za umjetniko djelovanje. Znaajno je da je Rothko, s ostalim
umjetnicima i intelektualcima, drastino promijenio svoje politike aktivnosti kasnih 30-tih
kada je Kongres Amerikih Umjetnika podrao niz kontrveznih sovjetskih akcija
(npr.Ribbentrop Pact, napad na Finsku...). Dolo je do razoaranja u politiku.
1938. francuski nadrealist Andre Breton zaduio je umjetnike Diega Riveru i Leona
Trotsky-a da naprave vaan manifest Prema slobodnoj revolucionarnoj umjetnosti koji je
isticao da umjetniki i socijalni radikalizam trebaju ii zajedno.
Amerika 1942. ulazi u Drugi Svjetski Rat i pesimizam sve vie raste, dolaze emigranti.
inilo se da su dvije glavne estetske opcije bile mogue:
1. realistian nain (odraz drutvenih potreba, ali ipak slikovno ogranien),
2. postkubistika europska apstrakcija (nedovoljan izraz emocija).
Smatralo se da povezanost nadrealizma sa nesvjesnim i mitovima daje mogunost indirektnog
referiranja na politiku kroz apstraktna djela.
U poznatom pismu New York Times-u, 1943., slikari Rothko i Adolph Gottlieb branili
su svoja posljednja djela od nerazumjevanja kritike istiui da Ne postoji dobra slika o
niemu. Smatramo da je jedina relevantna tema ona koja je tragina ili bezvremenska.
Takvi stavovi su irili grupe umjetnika, uz Pollocka, Rothka i Gorky-a, bili su tu
Willem de Kooning, Barnett Newman, Robert Motherwell, Clyfford Still i Gottlieb. Iako su
ubrzo oznaeni kao Apstraktni Ekspresionisti (kako ih je nazvao Robert Coates, 1946. u kritici
1

izlobe), nikada nisu bili organizirani u skupini, no bili su ujedninjeni posredstvom Peggy
Guggenheim. Dolo je do odmaka od nadrealizma u novo osnovanoj Galeriji umjetnosti
ovog stoljea gdje je izlagala nekolicina apstraktnih ekspresionista, pogotovo Pollock.
Kritiari Clement Greenberg i James Johnson Sweeney su odobravali tendencije iz
1943, dok je izloba Problem kritiarima (Putzel, 1945) traila naine da se okarakterizira
novi estetski pokret. Umjetnici su isticali svoju individualnost, a pokuaji definiranja grupe
bili su neuspjeni (Subjekti umjetnika i rasprave Studio 35).
Jackson Pollock uvari tajne , pokazuje kako su stilistike postavke apstrakcije
proizale iz Kubizma, Ekspresionizma i Nadrealizma, uklopljene u rastui interes za mit i
primitivizam. Brzi potezi kistova iskazuju ekspresivnu uurbanost, centralni dio predstavlja
samu tajnu naslova, no to je neitljiva kaligrafija (njegov stilski rukopis APESPERKTIVNO
DJELO). Figure s lijeva i desna pokazuju utjecaj Picassa i Ameriko-indijanskih totema,
arhainih figura. To je utjecalo na njegov daljni razvoj. Slika je bila interpretirana kao
analogija Pollockovih radnji. Njegova problematina osobnost, koja je dovela do alkoholizma,
bila je razlog da u nadrealistinim procedurama kao to je automatizam, vidi priliku da iskae
samog sebe.
Jedno od prvih djela koje je izveo u tehnici 'drippinga' je Full Fanthom Five, 1947.,
naslov je aluzija na Shakespearea i sadri skrivenu dubinu. U kasnijim radovima Pollock
koristi tapove umjesto kistova, ritmino nanosi boju na velika platna postavljena na pod
studija. Njegovi radovi promijenili su percepciju slike kao postavljenu vertikalno, on je
postavlja horizontalno i tako iskazuje svoje tjelesne impulse i akcije.
U djelu One (Number 31) iz 1950. ini se kao da je Pollock potpuno napustio
figuraciju , vano je samo djelovanje tijela. No, u jo jednom znaajnom radu iz te godine
Autmn Rhythm vide se poetne naznake likova ivotinja koje su poslije izgubljene u
velikim vizualnim poljima.

Estetika Hladnog Rata

U kasnim 40-tima, apstraktni ekspresionisti su bili pod utjecajem pojma 'modernog
ovjeka' kako je istaknuo povjesniar Michael Leja. Ta ideja je inila ovjeka iracionalnim
dok je i tipian film noir prikazivao figure progonjenih individualaca, zloina izvan njegove
kontrole. Nije teko zamisliti Pollocka kako se pronalazi u takvim idejama.
Ideologija nove klase u nastajanju, 'poslovnih liberala' oznaila je ekspanziju na
globalnoj razini. Psihoanaliza sluila je da se objasni ovjekova izoliranost u zastraujuem
svijetu i da se otkrije iracionalnost ekstremnih politikih pokreta kao to su Faizam i
Komunizam. Pollock je smatrao da je iracionalizam neto to se moe kontrolirati, a
Amerika vlast je napredak u psihoanalizi vidjela kao sredstvo koje moe iskoristiti.
1948. g. Pollock postie uspjeh na tritu omoguavajui apstraktnom ekspresionizmu
da prodre na kulturnu scenu.
Proces ekonomske ekspanzije i kolonijalizacije doveo do sve vee potranje visoke
klase za kupnjom umjetnina i uvozom i Francuske.

Sloboda koju su liberali vidjeli u Pollockovim djelima oznaavala je Amerike

demokratske vrijednosti nasuprot slubenoj komunistikoj kulturi. Postojala je tenja da se
proiri utjecaj Amerike na Europu, a to se postiglo u kasnim 50-tima kroz Muzej Moderne
Umjetnosti (MOMA) u New Yorku. Muzej je osnovan 1929. bio je posveen iskljuivo
umjetnosti zapada. Oznaio je ameriku umjetnost 40-tih kao kulminaciju u povijesti moderne
umjetnosti. Organizirane su putujue izlobe, 1958/9. Novo ameriko slikarstvo koje je
oznailo nametanje amerike umjetnosti Europi, bili su pokazani na Documenti u Kasselu.
Apstraktni ekspresionizam je bio isprepleten s politikom Hladnog rata. Greenberg
istie pojam robnog ovinizma koji je u apstraktnom ekspresionizmu znaio prodorno, muko
slikarstvo.

Umjetnost i drutvena funkcija

U Francuskoj i Italiji poslije rata javljaju se jake komunistike partije, umjetnici su
vodili rasprave o drutveno orijentiranom realizmu i ekspresivnom eksperimentalizmu.
Poslijeratna Italija je politiki slaba, este su promjene vlasti. Javljaju se grupe vezane za
partiju komunista (PCI), kao to su Fronte Nuovo delle Arti (1946) i Forma (1947).
Renato Guttoso je bio vezan za grupu Forma do 1948. Ideoloka diskusija,
1959/60 ispreplitanje ritma talijanskog baroka i predratnog modernizma Picassa i Kubizma.
Stilistiki i ikonografski aludira na talijansku slikarsku tradiciju, pogotovo povijesne
kompozicije. 1942. njegov pokuaj da napravi sliku religiozne tematike Raspee, izazvao je
zgraanje javnosti jer je prikazao golu Magdalenu.
Umjetnici kao Boris Taslitzky i Andre Fougeron radili su velike kompozicije na temu
herojskog otpora ili industrijskih nemira. Mladi francuski umjetnici su se ugledali na Leger-a
i Picassa (Pokolj u Koreji, kritika amerikoj intervenciji u korejskom ratu). Picassov
modernitet je bio u sukobu s beskompromisnim realizmom slikara kao to je Fougeron.
Atlanska civilizacija, 1953., osuda uspona politike Hladnog Rata. Gotovo povijesna
slika namjenjena iroj publici, jednu uz drugu je postavio realistine slike na ilustratorski i
svjetovan nain. To je bila antiteza apstraktnog ekspresionizma.
Barnett Newman predstavljao je tendenciju apstraktnog ekspresionizma koja se
udaljavala od Pollockove linearne gestikulacije i bila je u slubi proirivanja skale boja. Vir
Heroicus Sublimis predstavlja antitezu Fougeronovoj Atlanskoj Civilizaciji, na vizualnoj
razini. Platno je prekriveno crvenom bojom, na taj nain eliminira tradicionalnu kompoziciju
to mu je zajedniko s Pollockom. Obraa se javnosti, njegova djela znae kraj dravnog
kapitalizma i totalitarizma. No ironino je da oni koji su bili u stanju kupiti te slike dio su tog
dravnog tijela.
Dok su umjetnici kao Newman i Robert Motherwell razvijali simpatije prema anarhiji
i smatrali svoje radove negacijom amerike kulture, javne izjave Rothka i Newmana u kasnim
40-tima referiraju se na tragedije i uzvienost umjesto da radimo katedrale od Krista,
ovjeka ili ivota, mi ih radimo od sebe, od naih osjeaja. (metafizike preokupacije).

Tjelesno i nadmono: Francuska i Amerika

Nakon II.svjetskog rata Francuska je bila opsjednuta s 'proiavanjem', to je bila elja
da se izbriu sjeanja na nacistiku okupaciju. Ta klima je donijela i egzistencijalne filozofe
koji su se bavili dilemom morala i osobnih sloboda (Sartre, Merleau-Ponty). Umjetniki
uspon dolazi sa serijom izlobi u galeriji Rene Drouin, od 1943. pa nadalje.
Jean Fautrier imao je izlobu Taoci u Drouinovoj galeriji, 1945., a to je bio jedan
od prvih znakova novog umjetnikog pravca. Fautrier je kratko bio zatoen u Gestapu, 1943.i
za vrijeme dok se skrivao u predgrau Pariza stvorio je serije glava i torza morbidno
inspiriran zvukovima koji su dolazili iz okolnih uma gdje su zatvorenici bili mueni i ubijani.
Uznemirujue rasprivanje tijela koje je prikazano na njegovim slikama oznailo je pomak
prema enformelu kojeg odlikuje istananost brutalnog materijalizma, nedostatak forme i
nepovjerenje u vanjski svijet.
Jako mlada djevojka, jedva prepoznatljivi ljudski oblici su rezultat igranja s
materijalima. Slojevi tanke boje naneseni na upijajui papir postavljen na platno s jo jednim
slojem boje i laka dodanim na kraju.
Predstavnici ovog stila bili su uz Fautrier-a i Wols te Jean Dubuffet. Raspad
strukturalne jedinstvenosti moe se protumaiti kao namjerna negacija utopijske, prijeratne
geometrijske apstrakcije kojom se koristio nizozemski modernist Piet Mondrian.
Uglavnom se sva djela referiraju na tjelesne i organike forme, no radovi Wolsa
pokazuju novi apstraktni jezik u kojem se on koristi grebanjem i prolijevanjem, ima nekih
slinosti s Pollockom. Ipak, on je bio slikar klasinog platna. Njegovi rani radovi podsjeaju
na paukovu mreu koju je svojedobno radio Paul Klee. Bili su izloeni u Drouinu 1945.u
malim osvijetljenim kutijama.
Jednako kao apstraktni ekspresionisti, Wols je ovjekovjeio traginu sudbinu svog
vremena. Njegova umjetnost je bila mjeavina romantinog samosaaljenja, udnje za
pradavnim i nedovrenih gesta. Kao to je sluaj i s amerikancima, takav interes je bio kao i
onaj nadrealistini za mitom i primitivizmom.
Manhattan, 1948/9. slikana povrina sastavljena je od nekoliko aktivnosti, koristio
je prste i tapove, no u sutini ovaj rad je ipak tradicionalniji nego Pollockov.
Jean Dubuffet je najutjecajniji enformel umjetnik, uz ostale karakteristike ovog
pravca on ukljuuje i interes za djeju umjetnost, amaterizam i ludost. To je prikazao na
svojoj izlobi Mirobolus, Macadam et Cie 1946. Takoer je i istraivao procese stvaranja
tako da je gravirao, dubio dlijetom u otporne povrine. Takva djela podsjeaju na zidne grafite
koje je fotografirao Brassai. Vie od apstraktnih ekspresionista prezirao je umjetnost kao
instituciju.
Michel Tapie bio je kritiar koji je razvio pojam drugaija umjetnost, dok je sam
Dubuffet stvorio kolekciju grube umjetnosti (Art Brut, koju su uglavnom radili drutveni
izopenici i luaci), a bila je prikazana u Drouinovoj galeriji 1947/50. Neestetska naela
obiljeavaju njegovu seriju radova Tijela ena 1950. Okrenuo se enskoj golotinji jer je bila
povezivana s prividnom ljepotom, a on je to vidio kao inicijativu za obnavljanje poruenih

vrijednosti. Na psiholokom nivou ta njegova opsesija znak je djejeg istraivanja tijela i

nezreli nagon za unitavanjem onoga to je unutar tijela. Metafizika, 1950.
Koncentriranje na bijedne tjelesne oblike u enformelu je dovelo do pretpostavke o
poveznici s milju francuskog pisca George Bataille-a. On je 30-tih razvio tezu da je
nedostatak forme, zavodljivost i prihvaanje neugodnog, pretjeranog i tjelesnog, rezultat
namjere da se dokine idealistika estetika koja se vee za nadrealizam. Suraivao je s
Fautrierom na nekoliko projekata.
Brassai Maar koji se preselio u Pariz 20-tih godina, fotografirao je lou stranu
grada, pod utjecajem nadrealizma. U isto vrijeme poeo je fotografirati i grafite, a takve slike
prikazuju razrueni urbani pejza to je utjecalo na umjetnike enformela. (Smrt).
Mark Rothko 40-tih godina od djelomine figuracije i aluzije na mit i primitivizam,
prelazi na apstraktna postkubistika djela u kojima se ostatak figuracije vidio samo u
slojevima boje. Vjerovao je da je najznaajnija umjetnika tema prolosti figura, sama u
trenutku nemoi. Figurativna slika vie ne moe posjedovati spiritualnost, to ga je dovelo do
izobliavanja figuracije. Od 1950.nanosio je oblake boje koji su predstavljali forme tijela, a
postojale su asocijacije i na pejzae. Rothkovo prelaenje granica razlikovalo se od onog
Dubuffeta ili Fautriera.
Arshile Gorky koristio se seksualnom ikonografijom sastavljenom od interakcije
izmeu linija i mrlja boje koja pobuuje neurotine snove koncentrirane na tijelo.
Robert Motherwell bio je najobrazovaniji meu apstraktnim ekspresionistima,
kasnije je radio pod utjecajem poezije Simbolizma (Baudelaire i Mallarme). U pet popodne,
1949.iskazuje njegovo poistovjeivanje s panjolskom borbom protiv Faizma. Crno-bijeli
kontrasti su aluzija na Goyu, Velasqueza i Pikaza, te panjolskog pjesnika Lorcu njegovo
aljenje za smru borca s bikovima, a uveani prikaz bikovih genitalija je metafora na
plodnost apstraktnog ekspresionizma. panjolski graanski rat vidljiv je iz okruglih formi uz
tamne reetke to je kontrast izmeu slobode i zatvora, ivota i smrti.
Clement Greeberg je vidio francusku i ameriku umjetnost u likovima Dubuffet-a i
Pollocka. Istaknuo je da Dubuffet znai materiju, materijalno, osjeaj, to je suprotno
misticizmu amerikanaca. Pollocka je opisao kao jaeg i brutalnijeg, manje tradicionalnog od
Dubuffeta. Smatrao je da je amerika umjetnost muevnija, no to je bilo vezano i uz politiku
Hladnog rata.

Modernizam
U svojim tekstovima Avangarda i Ki i Prema novom Laocoontu istaknuo je da bi
trenutnu poziciju avangardne umjetnosti trebali razumjeti prema njezinim vezama s
kapitalizmom. Rekao je da nakon 1848. porasla otuenost umjetnika, a to je dovelo do
paradoksa jer kako nisu komunicirali sa svojom publikom, sami su se morali zalagati za
apsolutnu autonomiju umjetnosti (radikalni formalizam). Likovnu umjetnost treba sauvati od
uplitanja masovne kulture, treba je odvojiti od drugih oblika umjetnosti, ne bi se trebala
oslanjati na apstrakciju glazbe kao to se slikarstvo 19.st. oslanjalo na literarne predloke. Da
bi se neka slika proglasila umjetnikom ona treba zadovoljavati odreena pravila, jedno od
njih je plonost. Smatrao je da je apstraktni ekspresionizam djelomino uspio odgovoriti na
slikarske izazove (pronali odgovor na europsko pitanje o avangardi), uspostavili su ravnoteu
5

izmeu plonosti povrine i prividne dubine, a kako je to zahtijevalo odbijanje tradicionalne

kompozicije izgledalo je kao da se slika mogla nastaviti i izvan svojih okvira. (Pollock).
Tri umjetnika Helen Frankenthaler, Morris Louis i Kenneth Noland upoznao je
Greenberg 1953. za posjeta Heleninom studiju u New Yorku. Njezina poznata slika Planine i
more posebno se dojmila Louisa tako da je napustio tradicionalno slikarstvo kistovima i
upustio je u prolijevanje akrila na velika platna. To je bilo u skladu s plonou modernizma.
Njegova serija Veo odie svjetlou i ujednaenom teksturom. Greenberg je smatrao da ovi
njegovi radovi imaju neke feministike karakteristike.

Posljedice Modernizma: Greenbergove kritike

U Velikoj Britaniji, poslijeratna atmosfera u Londonu zamijenjena je optimistinom,
javlja se figuracija, no daleko od metropole, grupa umjetnika Ben Nicholson, Barbara
Hepworth i Naum Gabo nastanili su se u St Ives-u u Cornwellu, ve poznatom umjetnikom
centru. Njihova geometrijska apstrakcija, koja je poprimila i meunarodnu slavu 30-tih,
utjecala je na slikara Petera Lanyon-a. Preoblikovao je svoj nain rada i posvetio se
postkubistikom oblikovanju prostora te volumena interijera i eksterijera.
Bojewyan Farms, 1951/2 prikazuje malo selo u Engleskoj, sadri nekoliko
ivotinjskih likova i razliitih oblika uklopljenih u kompoziciju. Tek su kasnih 50-tih ovi
umjetnici prihvatili novu ameriku umjetnost.
Galerija Tate moderne umjetnosti SAD-a bila je otkrie. Lanyon je postigao odreeni
komercijalni uspjeh u Americi kasnih 50-tih i povezao se s Rothkom.
Kritiar Fried objavio je svoj vaan esej Tri amerika slikara, 1965. kao katalog
izlobe K.Nolanda, Jules Olitski i Franka Stelle u Fogg muzeju s izjavom u dvadeset godina
ili vie gotovo sve najbolje slike i skulpture napravljene su u Americi.
Slikar i kritiar Patrick Heron stao je u obranu britanske umjetnosti, rekao je da su
rastue tendencije apstrakcije prema plonosti i simetriji suprotnost europskoj senzibilnosti
koja je teila arhitektonskoj harmoniji.
Henri Miscaux je bio pjesnik i vizualni umjetnik, njegovi kaligrafski radovi
predstavljaju sjedinjenost pisanja i slikanja. Nekada poput halucinacije vide se ljudski pokreti
kao u bitci. 50-tih je izradio seriju crtea pod utjecajem droge.
Greenbergova vizija modernizma je u skladu s velikim urbanim metropolama. Volio je
Pollocka usprkos njegovom 'goticizmu' , radi pokuaja da se nosi s izazovima urbanog ivota.
Ipak je Willem de Kooning radije nego Pollock, taj koji je proizveo apstraktno
ekspresionistike radove s korijenima u urbanom ivotu. Imao je strogo akademsko
obrazovanje, a ljudska figura je ostala njegova polazna toka koja biva podijeljena u djelove
ili uklopljena u infrastrukturu Sintetikog Kubizma. Nekada je konstruirana i pomou
ekspresionistikih poteza uljanom bojom kao to je sluaj sa enama iz ranih 50-tih.
Najvie se pribliio apstrakciji u svojim crno-bijelim platnima od 1947/9 kada su slikovni
oblici sjedinjeni u jedinstveno polje. Njegove aluzije na dijelove tijela, zgrade i pejzae
zgusnuto su postavljene u jedinstvo energije, no ipak se mogu raspoznati.

Kritiar Rosenberg je bio u sjeni Greenberga, no imao je potpuno drugaije vienje

apstraktnog ekspresionizma, rekao je da je platno postalo polje akcije radije nego prostor za
izraavanje. Platno nije postalo slika nego dogaaj.
Povjesniar umjetnosti Fred Orton smatrao je da je politika ipak dio apstraktnog
ekspresionizma usprkos Greenbergovim idejama o purizmu.

2. DUCHAMPOVO NASLIJEE: RAUSCHENBERG JOHNS AXIS

Promjena umjetnike dominacije iz Pariza u New York u poslijeratnom periodu
najbolje se vidi u Marcel Duchamp-ovom djelu Boite en valise (kutija u koferu), 1941.
koje se sastoji od kolekcije minijatura i primjeraka njegovih radova do 1935. Tu je ukljuena i
umanjena Fontana. Duchamp je uvijek ivio izmeu Pariza i New Yorka, a naavi se u
Francuskoj za vrijeme poetka rata, odluio je spakirati svoje stvari.
Stvari prikazane u njegovoj Kutiji su rana ulja na platnu koje je prikazao kao
reprodukcije. Objekti koji su nekada bili readymade (pojam koji je uveo Duchamp za obine
predmete kojima je dodijelio umjetniki status) sada su paradoksalno dobili kvalitetu izrade.
Djelo se takoer referira i na masovnu proizvodnju, smatrao je da je na skromnoj razini.
Uglavnom, rad ima dvojaku funkciju, to je prijenosni muzej, ali i kofer putujueg trgovca.
Predstavlja prijelaz izmeu dva svijeta stare Europe i mlade Amerike s komercijalnim
muzejima i umjetnikom slobodom. To je svojevrsna konstrukcija kulturalne transplantacije.
Odreeni radovi iz Kutije mogu stajati samostalno, bilo je ukupno 69 radova,
ukljuujui i minijaturu Velikog Stakla i tri ranije verzije readymadea uz Fontanu muki
pisoar koji je u originalu bio rotiran za 90 stupnjeva, sada ironino vraen u svoj prvotni
poloaj, tu je i Paris Air prazna ampula kemiara koju je Duchamp ponovno zaepio, te
Putnikova aktovka. Ready made objekti su sada postali hand made.
Duchampovo miljenje da bi se umjetnost trebala uklopiti u drutvena dogaanja,
suprotnost je miljenju Greenberga da umjetnost mora biti 'proiena'. Za Duchampa
umjetniki identitet je u pitanju.

Marcel Duchamp
1940-tih Duchamp se nalazi u New Yorku, centru dadaistikih aktivnosti izmeu 1915
i 1923. Njegova Kutija je izloena u galeriji Peggy Guggenheim, 1942. i bila je odraz
kulturalne promjene koju su osjeali mnogi emigranti iz Europe. Za razliku od francuskih
nadrealista s kojima se sprijateljio, Duchamp nije previe pozornosti obraao na generaciju
apstraktnih ekspresionista. On je najavio umjetnost koja je bila privlana oku jo 1912. Za
njega su se otvorila dva puta: izazov readymade proizvoda ili stvaranje ikonografije tehnikog
doba u ironinom, linearnom stilu.
Samodovoljan pejza (Wayward landscape), 1946. takoer je bio dio Kutije. Na
prvi pogled to je apstraktna slika, no zapravo vidimo veliku mrlju mukog sjemena na crnom
satenu. Bila je namijenjena za privatnu svrhu, kao neobian poklon ljubavnici koji predstavlja
poudu, ali ono to je najvanije to je prvi primjer BODY ART-a, pravca koji e se pojaviti
60-tih, a koji je direktno povezan s tijelom i tjelesnim identitetom.

Veliko staklo(originalan naziv je Mlada skinuta do gola od neenja), 1915/23.

treba naglasiti da je ovo zaista slika koju se moe itati, u velikoj mjeri je bazirana na
Duchampovim biljekama, uglavnom iz tzv. Zelene Kutije, tako da se moe zakljuiti da je on
ponovno zaetnik novog pravca a to je UMJETNOST VEZANA ZA TEKST. Tehnika
inovativnost rada je u tome da se sastoji od dva komada stakla postavljena jedno iznad
drugoga. To je interaktivno djelo jer ukljuuje promatraa, ne ograniava ga, primjena metala
je referenca na suvremeni svijet, mlada je prikazana kao mehanika forma. U lijevom donjem
dijelu vidimo grupu neenja koji pokuavaju uzbuditi mladu prikazanu u gornjem dijelu.
Njihovo uzbuenje proizvodi ljubavno gorivo koje je prebaeno do mlade uz pomo
vizualnih sredstava. Veina promai svoju metu, a devet rupa predstavlja njihove pokuaje.
Ovo djelo je ironija na novi slikarski pravac amerike umjetnosti koji je povezan s
mukim umjetnicima kao to je Pollock i njegovo 'dripping' slikanje.
Nakon 1940. nije javno iskazivao svoje nezadovoljstvo s trendovima. Njegovo
posljednje djelo Datost (Etant Donnes) poeo je raditi u tajnosti oko 1946., a otkriveno je
tek 1969.,nekoliko mjeseci nakon njegove smrti. Izloeno je u Muzeju Umjetnosti u
Philadelphiji i predstavlja prvi primjer INSTALACIJE, anra koji e se kasnije razviti. Djelo
se sastoji od razbijenih vrata kroz, a kroz rupe gledatelj promatra unutranjost. Gola ena lei
u izmiljenom pejzau i dri lampu to zbunjuje jer je prvi dojam da je bila silovana. U ovom
djelu Duchamp problematizira voajerstvo, povezano je i s njegovim ranijim djelima pogotovo
Velikim staklom kao da je njegova mlada sada ova ena. Vrata su prepreka izmeu
svjetovnog i spiritualnog ivota.
1957. Duchamp je odrao vano predavanje Kreativni in kada je rekao da
umjetniko djelo ne nastaje samo uz pomo umjetnika ve i promatraev stav utjee na djelo.
Rui miljenje modernista da je umjetnost sama sebi dovoljna i da ne ovisi o vanjskim
faktorima ni sudjelovanju publike.

Doprinos publike: Cage, Rauschenberg i assemblage (sklapanje)

John Cage je bio prvi koji je promicao Duchampove ideje u Americi, glazbenik, sreo
Duchampa 1942. Zanimao ga je Zen Budizam i zato mu se kod Duchampa sviala ljubav
prema paradoksu i humoru te potreba da se smanji razlika izmeu umjetnosti i ivota. U stilu
Zena Cage je vidio ljudski um kao neprijatelja kreativnosti, umjetnost se sastojala od
besmislene igre. Kod Duchampa to je bila Fontana kojoj je gledatelj sam trebao pronai
svrhu.
BLACKMOUNTAIN COLLEGE, 1933-1957., North Carolina mala ali progresivna
umjetnika kola s velikim osjeajem za zajednicu. Otvorena 1933., Joseph Albers je bio
pozvan u kolu i postao ravnateljem. Analitiki stavovi prema interakciji boje, s ostalim
naelima vezanim za Bauhaus postalo je temelj umjetnike edukacije u Americi. Nekoliko
utjecajnih osoba vodile su ljetne kole 40-tih i 50-ih, ukljuujui i Johna Cagea kao njihovog
suradnika, koreografa Merce Cunningham-a i pjesnika Charlesa Olsona koji je postao
ravnatelj nakon Albersa, 1952.
Meu studentima ove kole bio je i slikar Robert Rauschenberg, ijoj se prvoj izlobi
divio Cage u New Yorku 1952. On je cijenio Cageove ideje proizale iz Dadaizma koje su
prerasle u 'happening' u ljeto 1952., a nekoliko lanova je tome pridonijelo. Nekoliko
sudionika izvodilo je simultane radnje: Cage je itao tekstove kao to je Amerika Deklaracija

o Pravima, Rauschenberg je putao ploe Edith Piaf, a plesa Cunningham je plesao okolo
publike koja je bila postavljena u krune i kvadratne formacije.
Uvoenje Zen Budizma u vizualnu umjetnost predstavlja djelo Rauschenberga Bijele
slike iz 1951. koje su u formi kria visjele sa stropa kao dio okolia. To je bila reakcija na
energinost apstraktnog ekspresionizma, one su bile pasivne i znae kretnju prema objektnom
slikarstvu.
Cageovo djelo u stilu Zena 4min.i 33sek. ukljuivalo je koncert na kojem se svaka
sekvenca sastojala od tiine. Publika je bila pozvana da slua tiinu, zapravo su oni bili ti koji
su stvarali glazbu.
Rauschenberg se uvijek nalazio izmeu Dadaizma i Apstraktnog ekspresionizma.
Bijele slike je zamijenio crnima na kojim je boja aplicirana na bazu prekrivenu tkaninom ili
zguvanim papirom. Uveo je nove materijale u svoje radove. Kubisti su prvi koristili kola, a
dadaist Schwitters koristio je smee u 'azemblau' Merz. Djelomino u njegovom stilu,
Rauschenberg je uklopio novine u bazu svoga rada. 1952. Graanin Ashevill-a, dvodijelna
je slika u kojoj je cijeli list novina, lagano prekriven smee-crnom bojom, pobuuje
asocijacije na smrt. U ostalim radovima spajao je tekst i fotografiju u novu koncepciju. Rani
primjer takvog rada je Rebus, 1955. u kojem su uklopljeni razliiti fragmenti reprodukcija
leteeg insekta, fotografije trkaa, reprodukcija Botticelijeve Venere, stranica s kominim
stripovima, sve postavljeno u liniju s dijelovima boje, sadri poruku koju nije mogue
deifrirati.
Do 1960-tih, Rauschenberg je razvio novu tehniku koja se sastojala u spajanju
razliitih informacija, a referirala se na ekspanziju masovne potronje i medija u Americi 50tih. Njegova inventivnost se dalje razvila u tzv.kombinacijama spoj svakodnevnih predmeta,
slika i skulptura. U jednom od ovih radova, poznatom Krevetu iz 1955. dolazi do pomicanja
slike iz horizontalnog u vertikalni poloaj to asocira na Pollocka. To je poveznica i s
poloajem spavanja, a asocijacije na tijelo idu dalje kad promotrimo boju koja se izjednaava
s tjelesnim tekuinama. Umrljane povrine plahti imaju seksualne konotacije, a s obzirom na
to da je Rauschenberg objasnio svoje bijele slike kao nositelje nevinosti, ovu moemo
promatrati kao njihovu suprotnost. Kritiari su je opisali kao da izgleda da ju je ubojica
nainio sjekirom, no on ju je vidio drugaije. Izjavio je da mu je najvei strah da se netko ne
pokua uvui u nju. Gornji dio slike je suprotstavljen sa simetrinim donjim koji predstavlja
rukotvorinu to se moe povezati s enskim dijelom populacije i rodnom podijeljenou.
Neto ranije, 1953. Rauschenberg je simboliki spojio materijale kulturalne vrijednosti
u svoje Prljave slike i Zlatne slike koje su se sastojale od zemlje u plitkim posudicama i
zlatnih listia koji su prekrivali bazu od kolaa.
Ovaj stil koji je nazvan 'azembla' dosegao je svoj vrhunac izlobom Williama Seitza
Umjetnost azemblaa u MOMA, New York, 1961.
Joseph Cornell, jedan od amerikanaca koji je dao odgovor na nadrealizam prije rata,
izloio je minijaturne pejzae. Klaustrofobini interijeri, puni aluzija, od francuskog
simbolizma do hollywoodskih filmova, bili su odraz njegovog ivotnog stila u predgrau New
Yorka gdje se brinuo za zahtjevnu majku i brata invalida.

Nasuprot Cornellovoj senzibilnosti, Seitz u svom katalogu osvrnuo se na amerike

tendencije, Ed Keinholz i Bruce Conner su koristili runou da bi se rugali licemjerju drutva.
Seitz je opisao 'azembla' kao nain izraza kritikih mladih umjetnika.

McCarthizam i muevnost
Ranih 50-ih Hladni Rat je bio na vrhuncu, rat u Koreji i irenje Komunizma zavreno
je 1953. Predsjednik Truman je donio 'naredbu o odanosti' 1947. Senator Joseph McCarthy je
vodio vladavinu terora koja je zavrila 1957. U takvoj atmosferi umjetnici ljeviari su se
osjeali ranjivo. Rauschenberg je putovao u Europu sa slikarom Cy Twombly-em. Imali su
elju da upiju europsku kulturu. Italija i Rim su ih se posebno dojmili i Rauschenberg je
dvaput posjetio studio Alberta Burija u Rimu. Njegove Vree iz ranih 50-tih sastojale su se
od zalijepljenih vreica i bile su dio enformela koji se odvijao u Francuskoj. Njegovi radovi se
takoer referiraju na tijelo i sadizam. (utjecaj na Rauschenberga).
Twombly je takoer preuzeo odreene elemente enformela pogotovo Dubuffetove
grafite. Bio je predan senzualnosti mediteranske kulture to je rezultiralo njegovim ostankom
u Rimu. Djelo Atenska kola posvetio je Raphaelu.
Talijanski enformel imao je osobit karakter, pogotovo u slikama Lucia Fontane koji je
snano artikulirao prostorni dinamizam talijanske futuristike umjetnosti tako da je oslobodio
sliku buei je i reui.
Do 1964. Rauschenbergovi radovi su imali politike konotacije i moda je to razlog
zato je osvojio prestinu veliku nagradu Biennalea u Veneciji, dok su Twombly-a ameriki
kritiari otpisali jer im se inio previe 'europski'.
Od 1953-54. Willem de Kooning je bio taj koji je vie neko bilo tko drugi utjelovio
mukost apstraktnog ekspresionizma. Radio je polufigurativne prikaze ena koje su bile
ironian odgovor na one od Dubuffeta. Htio je prikaz ene izdii od ideje idola, slike su mu
agresivne i neizbjeno posjeduju muevnost. ena i bicikl, motiv usta koji se ponavlja je
zanimljiv, smatra se da je to utjecaj Bacona, a on je takoer koristio i motiv bicikla.
Rauschenberg je napravio jednu zanimljivu gestu u stilu Duchampa kada je pri
povratku u Ameriku 1953.nagovorio de Kooninga da mu donira jednu sliku da bi ju mogao
izbrisati. Krajnji rezultat je bio Izbrisani de Kooning i potpisan Robert Rauschenberg. Ovo
je bio in negacije autorove prisutnosti u djelu.
Iako je kratko bio oenjen, Rauschenberg je priznao da je biseksualac. McCarthyeva
politika je homoseksualnost povezivala s Komunizmom. 1954.slikar Jasper Johns postao je
Rauschenbergov suradnik tako zamijenivi Twombly-a. To je bio poetak njihove romantine
veze, a znailo je odmak od toliko isticane mukosti apstraktnog ekspresionizma.
Odnos izmeu Pollocka i njegove supruge, slikarice Lee Krasner takoer se moe
gledati u smislu da je ona bila diskriminirana kao ena. Ona je radila u skuenom prostoru
dok je on koristio veliki studio. Nakon njegove smrti ona je napravila snane kolae, u
jednom od njih elavi orao iskoristila je dijelove njegovog platna i problematizirala odnos
identiteta.

10

Metafore seksualnog identiteta: Jasper Johns

Johns je svoje najranije radove unitio. Postigao je uspjeh meu kritiarima kada je
trgovac umjetninama Leo Castelli pozvao Rauschenberga u zajedniki studio i kupio sve
njegove radove te ih izloio 1958.
Meta s gipsanim odlijevima poziva se na Duchampa (Veliko staklo i Datost). Ova
slika-skulptura je igra percepcije i koncepta. Kutije koje se mogu zatvoriti u gornjem dijelu
slike, sastoje se od dijelova tijela koji mogu asocirati i na homoseksualnost u prikazu zelenog
penisa i indirektno kao na primjer u mogunosti zatvaranja kutija i drutvena meta.
Za koritenje drutvenih amblema utjecaj su pruili ameriki umjetnici Marsden
Hartley i Charles Demuth (Vidio sam br.5 u zlatu). Johns radi Broj 5 1955. Hartley i
Demuth su takoer bili homoseksualci.
Jedna od Duchampovih najneobinijih gesta bila je stvaranje enskog alter ega Rose
Selavy (to je igra rijei Eros, c'est la vie, to je ivot). Ovaj lik Duchampa kao transvestita je
fotografirao Man Ray, a pojavio se na etiketi parfema. To je bilo Duchampovo razumijevanje
umjetnosti kao feminizirane u suprotnosti s mukom proizvodnjom.
Ameriki kipar Robert Morris napravio je Ja-kutiju 1962., takoer pod utjecajem
Duchampa. U centru je prikaz golog, samopouzdanog, heteroseksualnog umjetnika pred
otvorenim vratima u obliku slova I.

Estetika i ravnodunost
Ovdje je bitan de Kooning koji se vraa figuraciji ranih 50-ih. Greenberg je to vidio
kao skroman prikaz.
Gledajui Johnsovu Zastavu iz 1954.u kojoj je amerika zastava koritena kao tema
slike/kolaa, vidimo odgovor na Greenbergov pojam o umjetnosti. Nemogue je odvojiti
reprezentativnu funkciju zastave od plone, apstraktne moderne slike. Ironija je i u
materijalima koje je koristio, to je neobina tehnika u kojoj je enkaustika postavljena povie
baze pokidanih fragmenata novina. To je dalo vie efekt zamrznutosti prije nego to je
postiglo ekspresivnost. Na pojedinim mjestima vide se ostaci novina tako da se metaforiki
prikazuju tadanji dogaaji. Rekao je da mu je ideja za ovu sliku dola u snu.
Povjesniarka umjetnosti Moira Roth je ujedinila Johnsa, Rauschenberga i Cagea pod
pojam 'estetike ravnodunosti'. Fasciniranost Duchampom omoguila im je izbjegavanje
politikih konotacija. Johnsove serije brojeva koji se mogu itati horizontalno, dijagonalno i
vertikalno, zamjena su za apstraktni ekspresionizam jer omoguuju itanje slikovnog polja od
jedne strane prema drugoj. No, brojevi se mogu povezati i s McCarthizmom jer su serije
brojeva esto koritene u pijuniranju. Jasno je da se njegovi brojevi odupiru brojanju pa tako
i interpretaciji.
Larry Rivers Washington prelazei Delaware kritiko djelo, napravljeno kao
skica, povezano s kiem, prikaz akademske ikone patriotizma. Pokazuje da nisu sva djela
prikazivala politiku nemonost.

11

Smatra se da je i Duchamp u djelu Alegorija anra koristio tematiku Washingtona.

To je bio kola napravljen za natjeaj Vogue-a za naslovnicu s portretom G.Washingtona za
njihovu ameriku ediciju u veljai 1943. Duchampovo rjeenje sastojalo se od
Washingtonovog profila i karte Amerike od gaze koja je bila umrljana jodom referira se na
rane i pruge sa zastave, te ukljuuje lane zvijezde. Pribliio se antipatriotizmu.

Readymade objekti i replike

1960. Johns je napravio Obojenu broncu to su bile konzerve na postolju. To je bila
njegova nova faza u shvaanju Duchampa koja je sad bila usredotoena na njegove
readymade-e. Uvodei masovno proizvedeni ready made u umjetnost, to je simbolizirano
postoljem i koritenjem kiparskih procesa u aplikaciji bronce, Johns je nadiao koncept
jedinstvenosti i jednakosti. Nazivi na etiketama jednakih objekata su bili runo napisani da bi
se naglasila razlika meu njima, jedna konzerva je takoer bila otvorena, a druga zatvorena.
Duchamp nije bio zadovoljan s Neodadaizmom i 1962.alio se Hansu Richteru o
postupcima uvoenja readymade-a u umjetnost. Neki kritiari su smatrali da je on uzdigao
readymade objekte u sferu umjetnosti, a da je sada govorio kako su ti objekti ravnoduno
birani. Pomaknuo je granice reproduciranja kada je 1964.dao doputenje galeriji Schwarz u
Milanu da proizvede ogranienu broj 14 readymade predmeta, svaki 'original' iz istog kalupa.
Sherrie Levine je dala ironian komentar na Duchampovu tradiciju feminiziranja
prikaza. 1991.napravila je seriju pisoara u bronci Fontana nakon M.Duchampa.
Robert Gober je takoer napravio dvije skulpture pisoara postavljenu jednu do druge.
Njegovi radovi su esto aludirali na homoseksualnost.

3. UMJETNIK U KRIZI: OD BACONA DO BEUYSA

Pojam umjetnika u poslijeratnom periodu bio je onaj herojski. Moda zbog Picassovih
promjena stila, Duchampove slave Dadaizma ili Mondrianove univerzalne apstraktne vizije.
Modernistiki umjetnik je nosio nadmonu senzibilnost. Takav stav je potrajao do 1945.
Drutvene promjene su promijenile i umjetnikov poloaj. Kulturalna vrijednost koja se vezala
za koncept jedinstvenosti promijenjena je zbog razvoja tehnologije. Europske zemlje su
oivjele ljudsku ikonografiju.

Humanizam i individualizam: Britanska i Francuska figuracija 1950-tih

Velikoj Britaniji sredinom stoljea radovi kiparice Barbare Hepworth i kipara Henry
Moorea osigurali su internacionalni umjetniki ugled koji joj je nedostajao u 19.st. Mooreova
figurativna skulptura kombinacija je univerzalne retorike i duboko ukorijenjene engleske
samozatajnosti i uskogrudnosti.
Najbolji njegov rad je Radni model za naslanjajuu figuru iz 1951. Predstavlja novu
viziju tjelesne ravnotee, ujedinjuje tenju za harmonijom i organski element koji je zatien
vanjtinom to je postignuto kroz rupe. U stilu Neo-romanike koja je vladala u Velikoj
Britaniji, on priziva prototipe stijena koje je oblikovala plima i rakove koji izlaze iz koljaka.
Svoj komercijalni uspjeh postigao je u New Yorku u MOMA 1946. Njegove javne
skulpture velike, zdepaste poluapstrakcije, lijevane u bronci, podignute na postolja, ironino
12

su se pozivale na 'tradiciju' jer su bile smjetene ispred zgrada u Bauhaus stilu. Mooreov
graanski humanizam, predaja kulturalnom liberalizmu socijalizma centralizirane drave,
moe biti suprotstavljen samokritinosti slikara Francisa Bacona.
1946. Tri studije za figuru u podnoju Raspea, predstavlja antitezu Mooreovoj
velikodunosti. Bacon prenosi antiljudsku poruku iz Nadrealizma pozivajui se na primjer
G.Bataille-a koji je dao osjeaj da ovjek nije tako uzvien ve da egzistira zajedno s
ivotinjskim svijetom. Bacon je radio ivotinjske prikaze koji su ironiki nastojali primiti
manje panje nego oni ljudski. Preferirao je fotografiju vie nego modele i slijedio je Futuriste
i Dadaiste u uklapanju kretnje u sliku. No on je zapravo bio tradicionalist. U kasnijim slikama
kao to je Studija za portret Luciana Freuda, 1971., koncentrira se na boju i shematiziranju
interijera. Njegove figure su esto postavljene protiv utopijske uniformiranosti visoke
modernistike apstrakcije i dizajna.
Studija pavijana 1953. koristio je platna koja su mu dozvoljavala da boju
rasporeuje tako da ostavlja tragove u svrhu vidljive strukture. Nekada je boju nanosio na
platno spuvama.
Kao slikar izolirane figure, Bacon je takoer pokazao individualnost. To mu je bilo
zajedniko s mladim Lucianom Freudom koji je u hiperrealistinom stilu napravio Interijer u
Paddingtonu, 1951. bodljikava biljka jednako nam zaokuplja panju kao i mladi. Svim
detaljima je dana jednaka vanost to je utjecaj fotografije.
Do 1959. kritiar John Berger, koji je podupirao drutveno orijentiranu umjetnost,
potvrdio je da individualistiko otkrie stvarnosti sadri ideoloko stremljenje prema statusu
quo. Freuda je zanimala pragmatika percepcije i emocionalna bitka s motivom.
Individualna etika Londonske kole ukorijenjena je u egzistencijalne principe
Francuske koji su bili prenoeni kroz rad Alberta Giacomettija, vicarskog kipara koji je bio
Nadrealist sve do sredine 30-tih, a tada se posvetio radu inspiriranom ivotom. Radovi su mu
puni tjeskobe, a dok je Moore rezbario, Giacometti je modelirao, gnjeio i rezuckao tanke
krhke figure dok nije izrazio kompleksna i kontradiktorna prostorna shvaanja. Htio je
pokazati kako je model u studiju rastao i u isto vrijeme nestajao. Nepominost modela u djelu
Akt 1955., doarano je linijama obavijenim oko zglobova poput ica, dijelovi su zamreni
ili izbrisani.
U periodu od 1948-53.postigao je komercijalni uspjeh i 1955. izlagao na izlobi
Umjetnikog Vijea (osnovanom 1946). Jo jedna francuska kiparica Germaine Richier je
tada postigla znaajan uspjeh u Londonu na izlobi u galeriji Hanover. 'Muevna' kvaliteta
njezinih deformiranih bronanih figura, muila je kritiare u Engleskoj i Francuskoj jer su
postojale predrasude o tome to oekivati od enskih umjetnika. Njezin rad Oluja smatran
je djelom jednih od Rodinovih uenika ili parikog kipara Antoine Bourdella. Napravljena je
prije rata, a kasnije se njezin izraz promijenio, figure su se inile dramatinima ii
traumatiziranima.
Imala je neke zajednike karakteristike s britanskim kiparima Lynn Chadwick, Reg
Butler i Eduardo Paolozzi. Zajedno su izlagali na venecijanskom Biennaleu 1952. i za njih je
kritiar Herbert Read rekao da izraavaju 'geometriju straha'.

13

50-tih godina, pod utjecajem Sartre-a Egzistencijalizam i Humanizam (1942), ovaj

period vidio je umjetnike kao tragine genije, izolirane i ekcentrine figure.
Antoine Artaud, bivi nadrealist, potvrdio je tu tezu o umjetniku. Bio je hospitaliziran
u psihijatrijskoj bolnici, poistovjetio se s Van Goghom i radio autoportrete da bi preao
granice identiteta. Na jednom svom djelu iskopao si je oi da bi dosegao unutarnjeg sebe, a na
drugom oteenom povrinom zbog upornog preraivanja dostie teko postignuto
dostojanstvo. Povezanost s katarzom imala je utjecaj i na Body Art koji e se pojaviti 70-tih.

Umjetnost i proizvod: Novi Realizam

1950-tih dolazi do velikih promjena u Francuskoj, kraj kolonijalne moi. Financijska
pomo stie iz Amerike pod Maralovim Planom koji je donio modernizaciju. U usporedbi s
Amerikom porast u proizvodnji i nije bio tako velik. Knjievni kritiar Roland Barthes u
svojim Mitologijama, kolekciji prije objavljenih eseja, razaznao je drutvene predrasude i
tenje k masovnoj proizvodnji. Ideja o privlanosti iroj publici govorila je o avangardnom
snu, a u isto vrijeme umjetnici su se trebali nositi s ubrzanim drutvenim promjenama i padu
interesa javnosti. Galerije su se teko nosile s pojavom kina.
NOVI REALIST pokret koji je djelomino odgovorio na ovu situaciju, a lanovi su
bili: Yves Klein, Arman, Jean Tinguely i Daniel Spoerri. Grupa je osnovana kada je njihov
glavni kritiar Pierre Restany objavio manifest u travnju 1960.govorei da od kad je tafelajno
slikarstvo postalo iscrpljeno do kraja, nastupila je avantura za stvarnim. U Francuskoj se
ponovno prihvaa Dadaizam, pogotovo Duchampov readymade.
1959. Tinguely i Spoerri su upoznali Duchampa za njegovog posjeta Parizu. To je bilo
presudno za razmjene izmeu Novih Realista i amerikih Neodadaista Johnsa i
Rauschenberga. S obzirom na to da su Francuske galerije sporo prihvaale trendove, Novi
Realisti su postigli dobru reputaciju u Americi uklopivi se u Pop tendencije. Izlagali su uz
Warhola na izlobi u galeriji Sidney Janis u New Yorku, 1962.
Ranom smru Kleina u lipnju 1962., grupa se razila. Reagirali su na kapitalizam i
konzumerizam. Najbolji primjer je Armanova serija Akumulacije (Gomilanje) kutije koje
su prepune identinih readymade objekata u razliitim stanjima to je reakcija na masovnu
proizvodnju, zastarijevanje i uniformiranost.
U limbu poziva se na Barhesovu viziju masovne proizvodnje igraaka, opisane u
Mitologijama.
Kante za smee prikaz kanta punih smea drutvenog podrijetla s preciznim
nazivima: Kuansko smee, Malo buroasko smee.
1960. Arman i njegovi prijatelji napunili su galeriju Iris Clert u Parizu sa smeem,
naslova Full up, kao odgovor na jednako poznat i paljivo isplaniran dogaaj prije dvije
godine Kleinovu Prazninu. Sastojao se od pranjenja i proiavanja jednog prostora, to je
bio manifest nematerijalnosti, koncept koji je bio njegova glavna preokupacija. Arman je
tome suprotstavio s materijalnim ostacima masovne proizvodnje.

14

Daniel Spoerri je zapoeo proizvodnju Slika-zamki krajem 1950-tih. U poetku su

izraavale njegov siromaan ivot, prikazivale skromne ostatke hrane na stolu, pribor za jelo i
mrvice, fiksiranog poloaja bile su namijenjene da vise na zidu.
Anegdota o topografiji sree, 1962., usvaja oblik formata knjige, na pozadini je
prikazan stol s ostacima hrane iz njegove hotelske sobe. itatelj tako rekonstruira povijest tih
skromnih objekata uz pomo autorovih asocijacija i serije fus-nota njegovih suradnika iz
Fluxusa. To je kritika na vrijeme u kojem ivi.

Komercijalizacija spiritualnosti: Yves Klein

Meu Novim Realistima Yves Klein je najlukavije obiljeio nemilosrdne promjene
uloge umjetnosti u drutvu. On predstavlja mjeavinu samo-proglaenog mesije i showmana velikog ugleda. Bio je gotovo djeaki romantian, volio kultove i rituale. U dvadesetima
se pridruio sekti nastaloj na uvjerenjima Heindela. Naglaavali su evoluciju trenutne
materijalnosti u buduu spiritualnost. Smatrali su da je prazan prostor pun duha. Klein je sebe
vidio kao proroka koji bi trebao osloboditi ono nematerijalno. Njegova Praznina sadri
pojam praznine Zen Budizma.
U njegovoj najsnanijoj performativnoj gesti, Slikar postora baca se u prazninu,
Klein se vidi kao primjerak ljudskog potencijala. (Heindelovi sljedbenici su predvidjeli doba
kad e ovjek moi levitirati). Volio je umjetno i izmiljeno i predstavljao zasienost s
egzistencijalistikom autentinou. Vidovito je prepoznao kljunu ulogu koju e fotografija
igrati na nain da vremenski vezan performans oblikuje u tri fotografske montae. Njima je
vjeto transformiran relativno siguran skok na prethodno postavljenu ceradu koju su u
savrenom usponu drali prijatelji koji su se bavili judom.
Jedna od njih je objavljena kao dio odline ale novina koje su izale samo jedan dan
nedjelju 27.studenog, 1960. Iako su ove novine stavljene samo na nekoliko tandova u
fotografske svrhe, njihova proizvodnja pokazuje da je Klein vrlo rado asimilirao svoju
spiritualnost logici masovne naklade.
Pred kraj ivota suoen s kritikom da mu je rad previe 'otrcan', on je to pretvorio u
neto pozitivno izraavajui potrebu za ogorenou i svjesnom izmiljanju sa notom
neiskrenosti.
1954. objavio je knjiicu Yves-ove slike, djela koja je napravio od 51-54.god. u
razliitim gradovima. To nisu bile fotografske reprodukcije postojeih slika, ve su listovi bili
proizvedeni obojani papir. (problematizira autorstvo).
1955.Klein je poeo raditi Monokromne slike, nakon eksperimentiranja s razliitim
bojama, zadrava se na jednoj koja mu predstavlja beskrajni prostor ultramarin plava.
Monokromne slike su bile inovacija iako kao preteu moemo smatrati Malevicha, dok je
Rauschenberg proizveo Bijele slike.
Klein je takoer uveo i nove tehnike, kao to je valjak za bojenje te koritenje vezivne
tvari da bi dao 'pranjavi' izgled svojim kromatskim povrinama tako poveavajui vizualnu
izraajnost. Ta njegova plava boja je ubrzo postala njegov zatitni znak koji je on patentirao
pod nazivom I.K.B (Internacional Klein Blue).

15

1957.Klein je imao kljunu izlobu u Galeriji Apollinaire u Milanu. Izloio je svoje

monokromne slike, sve neuokvirene i uniformirane zbog veliine i naina izrade. Bile su
prodane po raznim cijenama nakon to je Klein razgovarao sa svakim kupcem osobno. U
tome lei ideja spiritualne izraajne komunikacije izmeu umjetnika i gledatelja te
prihvaanje umjetnikog djela kao artikla (to e kasnije izraziti Pop-art).
1959.napravio je ritualne performanse koje su odraavale njegov pronicav osjeaj za
ekonomiju. Ostvario je transakcije u kojima su bogati kupci kupovali ne slike, ve
Nematerijalnu Slikovnu Osjeajnost, koju su dobro platili. Nakon to im je Klein dao raun,
bili su pozvani da ga spale, jer kako je on isticao vanjske manifestacije su bile samo pepeo
njegove umjetnosti.
Thierry de Duve je smatrao da on ini zloin protiv svojeg avangardnog nasljea.
Njegovi performansi su bili uvod u novi anr poslijeratne umjetnosti. Antropometrije plavog
doba u Internacionalnoj galeriji suvremene umjetnosti u Parizu, 1960. To je bio prikaz
kreativnog ega povezanog s mukou. Dok je orkestar svirao Monotonu simfoniju (utjecaj
Cagea) koja se sastojala od jedne note u trajanju od 20 sek., Klein, obuen u odijelo navodio
je nekoliko golih enskih pomonica, koje je on opisao kao ive kistove, da svojim
obojenim tijelima ostavljaju trag na platnu. Njegove ruke su ostale neumrljane. Ironizirao je
Pollockovo akcijsko slikarstvo, jednako je horizontalno poloio platno i izbjegao dodir.
Smatrao je da su njegovi modeli utjelovljenje ivotne energije i najavio je novu ne-autorsku
umjetniku proizvodnju.

Tjelesna trgovina: Piero Manzoni

Umjetnik koji je na mnoge naine djelovao u sjeni Kleina bio je Piero Manzoni iz
Milana, na kojeg je sredinom 50-ih utjecao rad Lucia Fontane. Od njega je naslijedio
osloboenje od estetskih veza, simbolizirano inovativnom prostornom instalacijom koristei
neonska svjetla.
Povezao se i s mlaim istomiljenicima Nuklearnom grupom. 1957.vidio je
Kleinovu monokromnu izlobu u Milanu i zapoeo je svoje Akromatske slike. Htio je
osloboditi prostor od bilo kakve figuracije da bi doao do potpune nule. Slike su bile bezbojne
s mnogim krinkama: kruh u mnotvu redova ili izraslina od fiberglasa na hrpi, spojeni
kvadrati platna.
Manzonijev se svojim radovima referira na samog sebe, na putovanjima po Europi
potpisivao je ljude kao skulpture i tako se rugao birokratskom certifikatu o autentinosti.
Linije iz 1959.sastojale su se od linija razliitih duljina nacrtanih na rolama papira ili
kartama i zatim stavljane u tube ili posude s naljepnicom. Na jednoj od njih je pisalo
beskonana duljina to je primjer kasnije konceptualne umjetnosti.
Umjetnikov dah sastoji se od balona napunjenih 'boanskim zrakom'. Namjeravao je
takoer i sauvati svoju krv u boicama. Njegovo najpoznatije djelo je Izmet umjetnika iz
1961.kada je 90 posudica napunio svojim izmetom. Na slici Umjetnik sa svojim izmetom
vidi se Manzoni kako dri jednu od njegovih posudica, to se referira na fotografije umjetnika
u svojim studijima. (Namuthove fotografije Pollocka kako radi u svom studiju bile su mu
poznate). Usko vezano za Duchampa, ove posudice su bile i odgovor na duanske artikle,
umjetnika djela su jednaka proizvodima u duanu i tako radi parodiju na reklame
fotografira se sa svojim proizvodom u svojoj 'tvornici'.

16

Izjavio je da bi se njegove posudice trebale prodavati po trenutnoj cijeni zlata (utjecaj

Kleina). Pribliio se Kleinovoj ljubavi prema katolikim ritualima. 1960.napravio je pseudoeuharistijski performans gdje je publika bila pozvana da jede tvrdo kuhana jaja obiljeena
njegovim otiskom.
Promjena umjetnikog statusa u Europi i roenje interakcije izmeu publike i
umjetnika, pretpostavlja metafiziku dimenziju. Evocirane su slike muenitva i ponovnog
roenja.

Umjetnik-junak: Beuys i zapadno-njemaka umjetnost

Joseph Beuys u svom kasnijem performansu Kojot on sebe predstavlja kao
amansku figuru koja komunicira sa ivotinjom oboavanom od amerikih Indijanaca. Tako
simbolino eli obnoviti izgubljenu vezu materijalistikog zapada.
U zapadnoj Njemakoj tradicija avangarde bila je izbrisana. Nacisti su preferirali
klasicizam, a ne 'degenerinu' umjetnost modernizma. Naslijea Bauhausa, Dadaizma i
Nadrealizma su ponovno otkrivena. Djelomino je prihvaen enformel i taizam, uglavnom iz
Francuske, ranih 50-tih, pogotovo u radovima Ernst Wilhelm Nay-a.
No kad je odrana izloba Documente u Kasselu, 1959., Nay-ev rad postavljen blie
Pollocku nego francuskim slikarima. Direktor izlobe Arnold Bode htio je pokazati
usporedivost u estetikoj snazi, no ta snaga se nije mogla vidjeti u drugim aspektima. Nay,
kao i ostali europski apstraktni umjetnici bili su klasu nie kraj amerikanaca. Od tada
zapadno-njemaki umjetnici su se upustili u kompleksnu bitku za obnovom svog
modernistikog identiteta.
S jedne strane postojala je elja za obnovom internacionalizma, za oslobaanjem od
prolosti i prihvaanjem novog idealizma. Grupa Zero nastala 1958.u Dusseldorfu, stvorila
je bliske veze s europskim anti-enformel trendovima. Klein je bio vaan kontakt. Sredite
umjetnosti se odmaklo od prijanjih centara i dolo je do uspostave eksperimentalnih Fluxus
dogaaja u kojima su se mladi njemaki glazbenici i umjetnici druili s amerikancima to je
znailo interdisciplinarnu, Cageom inspiriranu praksu.
Joseph Beuys, baziran u Dusseldorfu, postao je profesor kiparstva na Umjetnikoj
Akademiji 1961. Prvi put se ukljuio u Fluxus 1962/4, to je bilo u skladu s njegovim
odbijanjem estetskog formalizma i elje za dijalogom. No, kada se sukobio s lijevoorijentiranim studentima na Tehnolokom Fakultetu u Aachenu, 1964., odluio je promijeniti
svoj put. Kiparski obrazovan, odluio se na koritenje neuobiajenih materijala: komadi drva,
metal, industrijski ostaci, potroene baterije, vosak i filc (vrsta tkanine). Fasciniran povijeu,
mitologijom, alkemijom i R.Steinerom (zaetnikom antropozofije skup teorija o postanku
ovjeka) koji je utjecao i na Kadinskog.
Steinerova predavanja O pelama, 1923., govorila su o vienju ovjeka kao pelinje
kolonije i primjera za ljudski razvoj. Tako se Beuys poeo baviti procesualnom skulpturom
koja se sastojala od mjeavine tekueg i krutog pod utjecajem topline. To je bio koncept
drutvene skulpture u kojem je bitan drutveni dijalog.

17

Kut s filterom i masnoom, 1963., zapravo je instalacija. Trokutasta gaza je

postavljena u kut s masti. Aludira na fiziku promjene koje moe izazvati temperatura u sobi
tako da razrijedi masu koja ne moe 'pobjei' iz trokutaste strukture.
Njegova poznata Stolica od masti, 1964., nestabilna je masa oblikovana u fiksirani
geometrijski poloaj. Pozivao se na parolu Svatko je umjetnik i smatrao da je Duchampova
tiina precijenjena. No kritiar Benjamin Buchloh tvrdio je da je Beuys krivo shvatio
Duchampa i da je dao naivni koncept reprezentacije koristei metaforu ovaj objekt
predstavlja tu ideju, ta ideja je predstavljena tim objektom.
Njegov je rad zapravo imao autobiografske elemente. Koristio je mast zbog avionske
nesree koju je doivio 1942. Tvrdio je da ga je spasio nomadsko pleme Tartara koji su mu
prekrili tijelo masnoom da bi sauvali toplinu. to god bila istina, materijali koje je on
koristio znaili su njegovo ponovno roenje i metaforu spiritualnog ozdravljenja.
Jedno od njegovih najsnanijih djela je Klavir prekriven filcom, 1966., dio veeg
performasa i posveeno djeci koja su deformirana jer su njihove majke koristile antidepresive.
Ostale akcije su bili pseudo-rituali. ef kojeg je izveo u galerijama u Kopenhagenu i
Berlinu, sastojao se od devetosatne akcije leanja u roli filca s dva mrtva zeca na glavi i
nogama, filc ga je titio od vanjskih utjecaja, a cijela akcija izraz je amanske komunikacije sa
ivotinjama.
Zec se ponovno pojavljuje u radu Kako objasniti slike mrtvom zecu kojeg je izveo u
Dusseldorfu. Glavom pokrivenom medom i zlatnim listiima proveo je tri sata u razgovoru s
mrtvim zecom smatrajui da ak i mrtva ivotinja ima vie intuicije nego neki ljudi sa svojom
glupom racionalnou.
Njegove 'telepatske' mogunosti dosegle su svoj vrhunac u Kojotu, performansu koji
je trajao tjedan dana. Njegovi pokreti su bili ritmizirani i ritualni, tap za hodanje i deka od
filca imale su razliite konotacije osnovne ljudske potrebe, preivljavanje i atributi pastira.
Svaki dan donosio je primjerke Wall Street Journal-a i irio ih po podu. Tada bi ivotinja
hladnokrvno mokrila po njima.
Njegov liberalizam doveo ga je do gubitka posla profesora. Bio je takoer i ekoloki
osvijeten to je izrazio u projektu 7000 hrastova, urbanom projektu sadnje hrastova
zapoetom u Kasselu kao dio Documente 7, 1982. Sadnja drvea kraj bazaltnih stupova,
trajala je pet godina, iako je sam Beuys umro 1986.
Usprkos trudu da postigne uspjeh u Americi, taj uspjeh nikada nije bio siguran. To je
ironino spomenuo u podnaslovu Kojota Ja volim Ameriku, Amerika voli mene.
Usprkos tom trudu, nije vjerovao u ameriki materijalizam, poistovjetio ga je s formalizmom.
U razdoblju 'smrti autora', Beuys je pokuao otkriti identitet.
Utjecaj MOMA-e i Novog Amerikog Slikarstva, umjetnici su okrenuli u svoju korist.
Grad koji je svjedoio gradnji Zida 1961., umjetnici su se osjeali izolirano i nisu vjerovali u
politiku ideologiju.
Georg Baselitz koji se iz istone preselio u zapadnu Njemaku sredinom 50-tih, radio
je groteskne prikaze tijela. Slavna mokraa (The great piss-up), 1962/3., eksplicitan prikaz

18

genitalije trebao je osvijestiti sve zatakavane i potisnute osjeaje nakon holokausta u

zapadnoj Njemakoj.

4. NEJASNE GRANICE: POP ART, FLUXUS I NJIHOVE POSLJEDICE

1950-tih godina masovna potronja i masovna kultura (film, televizija, oglaavanje)
bili su prodorni. Za Clementa Greenberga to je bilo izrazito negativno jer je znailo ki. U
djelu Avangarda i ki iz 1939. spominje koritenje masovne propagande od strane
Njemake i Rusije te potiskivanje avangarde. U vanom eseju Thomas Crow kae da je
Greenberg zapravo cijenio to to je avangarda bila vezana za razvoj masovne kulture u 19.st.,
i da je smatrao da se meusobno nadopunjuju. Crow nadalje smatra da je avangarda uvijek
podrazumijevala razbijanje granice izmeu 'viih' i 'niih' oblika umjetnosti koristei se
slikama iz popularne kulture.
U Americi, Johns i Rauschenberg koristili su masovne proizvode na nain da su
negirali Greenbergovu tezu o Modernizmu, te su se nekada referirali na homoseksualnost. Oni
nisu bili svjesni te razlike izmeu 'vie' i 'nie' umjetnosti, a nasuprot njima, londonska Grupa
Nezavisnih rano je postavila kriterije za ono to je postalo poznato kao 'Pop' estetika,
prihvaajui ki.

'Pop' kultura i mehanika reprodukcija: Grupa Nezavisnih

Grupa Nezavisnih se okupila u Londonu kroz ICA (Institut Suvremene Umjetnosti),
1946., osnovali su je britanski predstavnici Nadrealizma: Roland Penrose i Herbert Read. Ovu
instituciju karakteriziralo je eksperimentiranje nasuprot Neoromanikim i realistinim
strujama britanske umjetnosti 50-ih.
Grupa Nezavisnih je bila sastavljena od umjetnika, arhitekata, fotografa i povjesniara
umjetnosti i dizajna koji su organizirali razne programe predavanja od 1952-55, na teme kao
to su dizajniranje helikoptera, automobila, oglaavanje, znanost i najnovija znanstvena i
filozofska dostignua, to se bitno odrazilo na njihovu djelatnost.
Smatrali su da kultura ne bi trebala odraavati visinu umjetnike djelatnosti ve bi
trebala biti puna razliitih oblika drutvenih radnji. Poistovjetili su se s kapitalistikim
kulturalnim konzumentima.
Glavni kritiar grupe bio je Lawrence Alloway koji je bio protiv vrijednosti
temeljenih na unikatu u korist ire fronte kulture karakteriziranoj brojnim artefaktima od ulja
na platnu do masovno proizvedenih filmova i asopisa orijentiranih na odreene grupe. Ova
otvorenost raznim kulturama oznaila je prvu upotrebu termina 'Pop' oko 1955.godine.
Alloway 1961.odlazi u Ameriku i kurira brojnim izlobama s naslovom 'Pop-art'. Dva
dogaaja su definirala djelatnost Grupe Nezavisnih:
1. Predavanja kotskog kipara Eduarda Paolozzija koji je preuzimao djela iz
komercijalnih izvora. Radio je kolae, serija Bunk sastavljena je od razliitih ready
made objekata koji su bili spojeni u kompoziciju. Nisu smatrani umjetnikim djelima
sve do 1972.kada su uklopljene u svilotisak. Bio je fasciniran popularnom kulturom i

19

tehnologijom te se referira na povijest kao la i zagovara ivot u sadanjosti. Propituje

robne pozicije i stereotipe.
2. Izloba Paralela ivota i umjetnosti koju je postavio Paolozzi 1953. u suradnji s
arhitektima Alisonom i Smithsonom te fotografom Nigel Hendersonom. Sastojala se
od dramatino i nehjerarhijski postavljenih fotografija iz raznih izvora. Iako su bili
ukljueni i primjeri 'lijepe', visoke umjetnosti (Pollock, Klee, Dubuffet), oni su oito
bili reprodukcije svedene na kulturalno niveliranje. Autentian umjetniki rukopis
podreen je principima reproduciranja.
Inspiraciju su crpili iz dvije knjige: Temelji moderne umjetnosti (Foundations of
Modern Art), Amedee Ozenfata i Mehanizacija preuzima vodstvo (Mechanization Takes
Command) Siegfried Giediona. Njih je karakteriziralo fotografsko postavljanje jednu do
druge umjetnosti i tehnologije. Grupa Nezavisnih je prihvaala opu rasprostranjenost
fotografije to ih je pribliilo zakljucima kritiara Waltera Benjamina koji je analizirao ulogu
fotografije u potkopavanju autorskog djela. Raspravlja o nestanku aure umjetnikog djela
kroz tehnologiju reprodukcije.
Od 1960-tih pa nadalje, umjetnici koji su vidjeli fotografiju kao nositelja promjene u
funkcioniranju slike u drutvu, kasnije e sve vie propitivati poziciju ljudi i individua.

'Estetika izobilja': Pop Art u Velikoj Britaniji

Grupa Nezavisnih su bili prva generacija umjetnika radne klase i bili su vie tehniki i
komercijalno obueni nego klasino obrazovani. Dok se britanski pisac Richard Hoggart
zalagao za ponovnu afirmaciju domae Britanske kulture radnike klase, u doba propadanja
amerikanizacije, Grupa Nezavisnih su otvoreno slavili ameriku kulturu, izbjegavajui
zauzimanje politikih strana. Za Alloway-a oni su predstavljali 'estetiku izobilja' u vrijeme
kada se Velika Britanija prilagoavala na skromnost. U toj mranoj atmosferi nije ni udno da
su gledali prema raznolikosti kulture koja je nadila depresiju.
Richard Hamilton je smatrao da je masovnu publiku trebalo dizajnirati putem medija,
a ne obrnuto. No, zagovaranje amerike potronje odvojilo je Grupu Nezavisnih od Europe.
Duchamp je ovdje ponovno uzor i Hamiltonu i Paolozziju, iako je Hamilton s
divljenjem oponaao 'tehnike prezentacije' modnih dizajnera u prikazima kao to je Hers is a
Lush Situation iz 1958. u kojem su elementi reklame za Cadillac uklopljeni u slikarske
aluzije na ensku anatomiju. (moe se usporediti s neto apstraktnijim prikazom ene
Duchampa u Velikom Staklu).
Hamilton kasnije radi repliku unitenog originala, Ona ($he), 1958/61. od
Duchampa nasljeuje fragmentiranu kompoziciju, ali i podvojenost konstruirane enstvenosti.
Referira se na poziciju amerike kuanice u drutvu. Toster je simbol mehaniziranosti spolnog
ina, a na blistavo istom podu su vidljive kapljice krvi. Propituje rodne stereotipe.
Paolozzijev kola je suprotnost, koristi lik mukarca za prikaz njegove zdrave pozicije
u drutvu. U djelu Evadne in Green Dimension, 1952.prikazuje Charlesa Atlasa koji dri
podignut auto, referencu na Henry-a Forda i penis koji su postavljeni uz pin-up djevojku, to je

20

zapravo alegorija njegove uzbuenosti. Muka seksualnost je vezana za tehnologiju u

razvitku.
Izloba za koju se smatra da ujedinjuje ideje Grupe Nezavisnih (interdisciplinarnost
umjetnikih podruja) - Ovo je sutra odrana je u galeriji White Chapel u Londonu, 1956.
Bilo je postavljeno 12 paviljona razliitih umjetnika i dizajnera. To nije bila samo izloba
Grupe Nezavisnih jer je ukljuivala neke dizajnere koji su radili na konstruktivistiki i
apstraktni nain. No, dva paviljona su bili iskljuivo iskaz ideja Grupe Nezavisnih.
Prvi je onaj koji je organizirao Hamilton sa suradnicima i napad je na razna ljudska
ula i najavio je pojavu 'happeninga' u Americi. Projekt je ukljuivao 16-metarsku figuru
Robbija Robota ispred paviljona uz sliku Marilyn Monroe. Unutra se nalazio spuvasti pod s
mirisom jagode, jukebox, te slika Van Goghovih suncokreta. Borili su se za panju.
U katalogu je reproduciran Hamiltonov kola koji se uzima kao paradigma cijelog
britanskog pop arta - to je to to dananji dom ini tako drugaijim i privlanim?, izobilje,
san jednog konzumenta, sve smjeteno u jednoj dnevnoj sobi. Vjeto je uklopio slova 'pop' na
palicu koju dri miiavi mukarac, Charles Atlas. Bilo je raznih ikonografskih analiza, a ak
je dolo i do spora oko autorstva.
Drugi paviljon koji je suprotnost ovom, a takoer je specifian za Grupu Nezavisnih,
je onaj Paolozzija, Hendersona i Smithsonsa, bio je otar, samotan in. Sastojao se od
nepotpunog ivotnog prostora i vrtne kuice za razliku od Hamiltonovog doma iz snova.
Centralni je bio Hendersonov kola koji je zadovoljavao njegovu zanimaciju za ljudsku sliku
naglaenu fotografskim manipulacijama. Pod je bio ironino prekriven s klasinim primjerima
obiteljskog ivota ruzinavom biciklom i razbijenom trubom, dok su razbacana kamenja i
zemlja podsjetili Raynera Banhama, povjesniara dizajna Grupe Nezavisnih, na iskapanja
nakon holokausta.
Razliitosti izmeu ova dva paviljona mogu pomoi u razumijevanju Grupe
Nezavisnih. Dick Hebdige vidi ih kao predane politici uitka, a povjesniar umjetnosti David
Alan Mellor istie da je koritenje ikonografije robota i znanstvene fantastike u mnogoemu
povezano s Futurizmom tog perioda.
Hamilton je bio profesor na Londonskom Kraljevskom Koledu Umjetnosti kasnih 50tih. 1961. na izlobi Mladi suvremenici predstavila se slijedea generacija umjetnika,
studenata Kraljevskog koleda David Hockney, Derek Boshier, Patrick Caulfield te neto
stariji R.B.Kitaj.
Hockney preuzima povrinsku organizaciju slike, zadrava intimni karakter teme.
Otvoreno problematizira tada u Britaniji kanjivu homoseksualnost u slikama pod utjecajem
Dubuffeta. 1963. ide u Kaliforniju i promovira seksualne slobode, koristi stilizaciju koja se
nekada inila trivijalnom. U radu Sunbather, 1966., privukla ga je novela Johna Rechy-a
Grad Noi, slavio je homoseksualnost prikazima golih mukaraca koji izlaze iz bazena ili se
nalaze kraj njega. No iza toga se nalazi nelagoda vezana uz dobar ivot.
Kritika apstraktnom ekspresionizmu bio je rad A bigger splash, ironija automatizma,
tehnike apstraktnog ekspresionizma.

21

Seksualna otvorenost bila je drutveno uvjetovana. Ve 1952. patentirana je

kontracepcijska pilula to je donijelo promjene u ponaanju mladih. Dolo je do pojave
feminizma (Betty Friedan enska tajnovitost i Germaine Greer enski eunuh,
znaajne publikacije). Allen Jones istraivala je enske fetie u Pop stilu (enski stol,
1969.), a Pauline Boty napravila je parodiju uz pomo fragmenata iz porno asopisa It's a
man's world II.

'Rupa izmeu umjetnosti i ivota': Performansi, Fluxus i anti-umjetnost

Velika Britanija osuuje razlike izmeu vie/nie kulture koje su se dogaale u
Americi, tako da pokuava zatvoriti 'rupu' (kako je to Rauschenberg opisao) izmeu
umjetnosti i ivota. Tako da se paralelno s Pop artom pojavljuju se i manifestacije
performansa i Fluxusa koji je zaobilazio trite dok je Pop art upravo suprotno raunao na
trite.
Traila se interdisciplinarnost skulpture i slikarstva. Korijeni performansa nalaze se jo
u Black Mountain koledu pa stoga i u Dadaizmu, Cageovom nastojanju da ukljui publiku u
interakciju to je bilo u suprotnosti s Greenbergovom zatvorenou. Budui poklonici ovog
anra sudjelovali su na Cageovim neobinim predavanjima glazbe u Novoj koli za
Drutvena Istraivanja u New Yorku, 1958/9. Tu su bili Allan Kaprow ideolog 'happeninga',
zatim George Brecht i Dick Higgins, koji e se posvetiti avangardnoj glazbi, te Litvanac
George Maciunas, promicatelj Fluxus dogaaja.
Dijelili su elju za vezom izmeu umjetnika i publike, kroz prelaenje granica medija.
Performansi koje je izveo Kaprow, kao to je 18 happenings in 6 parts, odrani su u New
Yorku, a izveli su iz uvjebani vizualni umjetnici ije je eksperimentiranje bilo vezano za
promociju brige za odreena mjesta, pogotovo Memorijalnu Crkvu Judson koja je meu
prvima podrala pribliavanje vjere i moderne umjetnosti, te Reuben Galeriju u kojoj je tih 18
dogaaja odrano. Performansi su tako preuzeli oblik kompleksnog vizualnog dogaaja koji
su graniili s kazalitem po narativnom sadraju i koritenju rekvizita, no oni su morali
nagovarati gledatelja na sudjelovanje.
Jim Dine Automobilska nesrea, 1960. odgovor na brojne nesree u kojem su
mu stradali prijatelji, oivio je traumu kroz akcije, slike i zvukove. U tamnoj sobi,
oponaajui dio automobila, pokuavao je izbjei da ga 'pogode' svjetla koja su drali njegove
kolege performeri. Sve je bilo popraeno zvukovima sudara, dok je djevojka recitirala
nepovezane reenice. Kasnije je odmotao papirnate runike s rijeima 'help', i rasporedio ih
po publici.
Nasuprot toga, tipini Fluxus dogaaji kao to je Emmett Williamsova Counting
Song(brojalica) 1962., u kojem je jednostavno brojao publiku, bili su primjeri za
performanse glazbenika i pjesnika. Fluxus je takoer od Cage naslijedio i misticizam, pojam
kojeg je razradio Maciunas u svom Manifestu iz 1963.
Fluxus zna biti intrigantan za ponaanje i drutvenu zajednicu. 1962., na koncertu u
Wiesbadenu, korejski umjetnik Nam June Paik izveo je dogaaj Zen for head,
interpretacija kompozicije eksperimentalnog umjetnika La Monte Young-a, koji je ukljuivao
crtanje linije na papiru postavljenom na pod koristei glavu i kravatu umoenu u boju i sok od
rajice.

22

Tri godine kasnije Shigeko Kubota, jedna od nekoliko enskih sudionika Fluxusa,
prenijela je konotacije na krv Paikovog rada, u ensko slikanje vaginom, koristila je kist
privren za donje rublje. To je reakcija na Kleinovo koritenje enskog traga u slikanju.
Takoer treba spomenuti jo jedan Fluxus dogaaj koji se bavio problematikom spola Cut
piece Yoko Ono, kada je publika bila pozvana da joj ree dijelove odjee.
Fluxus nije imao vrsti estetski plan. Maciunas je imao internacionalne ambicije za
Fluxus. Smislio je logo dok je asistirao na La Monte Young-ovoj publikaciji i vodio AG
Galeriju u New Yorku. Zatim se preselio u Wiesbaden u zapadnoj Njemakoj da bi radio kao
dizajner za Ameriku zranu bazu i brzo je privukao istomiljenike.
Prvi Fluxus dogaaj odran je u Wiesbadenu 1962.pod nazivom Fluxus Internationale
Festspiele Neuester Musik (Eksplozija glazbe) kada je Paik izveo spomenutu akciju.
Uslijedilo je nekoliko festivala po Europi.
U jesen 1963. Maciunas se vratio u New York i tako naglasak stavio na Ameriku. No
krajem 1964.nestabilno jedinstvo bilo je raskinuto kada je Maciunas podrao demonstraciju
Henry Flynt-a protiv koncerta njemakog skladatelja Stockhausena jer kao 'ozbiljan dogaaj'
bio je previe imperijalistiki. To je odraavalo Flyntove simpatije prema amerikom pokretu
za graanska prava i maru na Washington M.L.Kinga 1963.
Flyntove i Maciunasove akcije bile su protiv drutvenih razlika, to se oitovalo i u
Pravilniku Fluxusa u kojem se Maciunas zalagao za reorganizaciju drutva. No to je
udaljilo pojedine lanove grupe kao to je Brecht koji je smatrao da pokret radije mijenja
savjest nego to intervenira, a Kaprow ih je smatrao neodgovornima.
Iako se Fluxus nastavio do 1970-ih, postao je buntovan. Razilaenja u miljenima
donijela su snanu notu anti-institucionalistike umjetnosti 60-tih (ponovno naslijee
Dadaizma), dok je destrukcija takoer bila dio Fluxus radnji. Na primjer, Paikova poznata
One for Violin Solo kada je nakon laganog podizanja instrumenta povie glave, naglo ga
razbio svom snagom.
Anti-umjetniko raspoloenje koje je vladalo u Velikoj Britaniji zabiljeeno je u
zagonetnom kovegu (ponovno uzor Duchamp) kojeg je napravio John Latham, umjetnik
'azemblaa'. U neobinom radu Still and Chew, njegovi studenti Umjetnike kole
St.Martin u Londonu, bili su pozvani u njegov dom da bi zajedniki provakali stranice
Greenbergove knjige Umjetnost i Kultura posuene iz sveuiline knjinice. Tada je od
ostataka napravljen 'napitak' i stavljen u bocu, te vraen u knjinicu nakon ega je naravno,
Latham izgubio posao.
Njegov suradnik Gustav Metzger, nakon mjesec dana je izveo slinu akciju
destrukcije radom Destrukcija na umjetnikom simpoziju koji je privukao mnoge
ikonoklaste u London. Britanski ikonoklazam se uglavnom negirao u slubu samo jednog
dogaaja destrukcije, a to je Jean Tinguely-ev Homage New Yorku kada se ispred MOMA-e
zapalio, a ugasili su ga gradski vatrogasci.
Ako je Fluxus promovirao anti-umjetnost, takoer se paradoksalno i prodavao.
Njegovi pomagai patentirali su raznoliku ediciju objekata koje je Maciunas tada izraivao s
nevjerojatnim cjenikom. U ponudi su bile male kutije kao to je Water Yam ili Flux

23

Clippings. Flux stamps Roberta Wattsa promijenile su klasian sistem potanskih marki jer
su takoer funkcionirale kao reklama na koverti.
1964. Maciunas je uspostavio Fluxshop i iako nije bio uspjean, rezultiralo je
radovima kao to je Willem de Ridder-ov European mail-order House/Fluxshop, 1964/5.,
instalacija koja promovira fotografsku montau. Pokazuje koliinu Fluxus objekata koji su
bili proizvedeni. Lokacija snimljena na originalnoj montai je zapravo dnevni boravak
umjetnika, a njegova prijateljica Dorothy Meijer pozira. Vide se razni fluxus proizvodi, a
meu njima i Finger box-set japanskog umjetnika Ay O-a (razvitak Duchampove kutije).
No, Fluxusova 'masovna proizvodnja' ipak nije bila stvorena u svrhu zarade ve u
svrhu eliminacije umjetnike 'aure' koju je spominjao Walter Benjamin.
Cles Oldenburg bio je bogati veanin koji se kolovao na Yale-u, a siromani dio
New Yorka iskoristio je kao vrstu samoanalize. Stvorio je okruje The Street (Ulica) koja
se, za prikazivanja u Galeriji Reuben, sastojala od krhotina dasaka i vrea koje su visjele sa
stropa tako evocirajui organske otpatke. Ovo je tada postala lokacija performansa pod
naslovom Snapshots from the city serija vinjeta lagano osvijetljenih, prikazao je
psiholoku dramu poistovjetivi se s gradskim skitnicama.
Oldenburg je zatim stvorio svoj alter ego, transvestita pod imenom Ray Gun, to je
bila njegova potisnuta elja za stvaranjem 'uline djevojke'. Ovi likovi su se pojavili i u
performansima Ray Gun kazalita, pokuaj da se nia klasa uklopi u Ray Gun tvornicu
poznatu pod imenom The Store (Duan). To je bio svojevrstan hram vulgarnosti, skupio je
erotsko donje rublje, komade pite i torte iz slastiarnice. Pozirao je sa svojim proizvodima to
je bio ironian odgovor na modele iz izloga salona vjenanica.
Propitivao je kapitalistike naine distribucije umjetnosti, proizveo je grubo
napravljene plastine skulpture, elje konzumenata hranu i odjeu, koji su bili obojeni u stilu
apstraktnog ekspresionizma. Kasnije su bili prodani po redovnim cijenama.

Pop-Art u Americi: Lichtenstein i Warhol

Ameriki Pop-art je marketinki reguliran. Pokret se pojavio 1962. kada su kritiari
kao Gene Swenson smatrali da Alloway-ove ranije 'pop' radovi karakteriziraju slike u duhu
izlobi Rosenquista, Lichtensteina i Warhola. Pokret nije kreiralo samo trite, ve ga
karakterizira i brza prihvaenost muzeja. Alloway-ov rad est slikara i Objekt u
Guggenheim muzeju bio je pretea.
Pop-art umjetnici slue se jasnom kompozicijom suvremene apstrakcije, koriste
dizajnirane predloke ve poznatih komercijalnih uspjenica, u uveanom ili ponovljenom
formatu.
Lichtensteinove slike poteza kistom iz 1965/6. predstavljaju kritiku slobodnog
izraavanja, no kao i drugi njegovi radovi uzor imaju u stripovima. Zamjenjuju ranije
Johnsove kritike na apstraktni ekspresionizam koristei se grafikim idiomom i pretvarajui
ekspresiju u jedan obian znak pod utjecajem kulture. Koristi stripove, u fizionomiji likova
osjea se rodna podijeljenost jer etvrtasta eljust koristi se za mukarca, a plava kosa ili suze
za ene. Uloge spolova su razraene i u djelima prikaza borbi, njegovi mukarci su esto u
ratovima na nepoznatim lokacijama Azije, to se referira na upletenost Amerike u rat u Koreji

24

i Vijetnamu, te u prikazima soba gdje su ene esto u ljubavnoj agoniji. Njegova apstraktnija
forma dizajna (grafika stripa preneena u dizajn) kvalificirana je kao umjetniki ki tog
vremena.
Nasuprot njega, Warhol je bio protiv modernistikih protokola, a iako je problematika
njegove homoseksualnosti postala aktualna tek nakon njegove smrti, on je koristio 'camp' kao
svoje glavno oruje. (Notes on camp) Susan Sontag definira camp kao sklonost prema
artificijelnom i pretjerivanju. Warhol na primjer koristi zlatne listie kao kolae s prikazima
cipela posebno dizajniranih za slavne osobe.
1961. u prodavaonici enskoj rublja u New Yorku, Warhol organizira svoju prvu
izlobu. Slike iz komercijalnih grafika su bile prikazane iza lutaka u duanskom izlogu.
Spojene su dinaminost (muke) 'visoke umjetnosti' i produktivnost (enske) masovne
kulture, to upuuje na rodne konotacije.
1962. zapoeo s ikonografijom potroakog drutva novanice, boce Coca-Cole na
velikim platnima, ili slike limenki juhe Campbell, koje su bile prikazane na njegovoj prvoj
samostalnoj izlobi u Los Angelesu, Galeriji Ferus. Postavljanje ovih produkata u redove
impliciralo je na rutinu kupovine i tehnika masovne proizvodnje. Pretvorio je prijetnju
mehanizacije umjetnikoj autonomiji, u estetski argument tvrdei kako eli postati maina, i
zapoljavajui asistente da rade djela u sito tisku u studiju Factory. Istaknut je muki
upravljaki stav, narav kapitalistike proizvodnje.
Kroz poistovjeivanje s 'enskom' potronjom, Warhol se pribliio Duchampu, no
njegov je stil bio vulgarniji pogotovo kad se trebalo suprotstaviti 'plodnosti' apstraktnog
ekspresionizma.
Njegov 'wallpaper' s motivom krave, odrednica je zidna tapeta, a implicira znaenje
dekorativnog i parodiju na teke misli Modernizma o tome gdje apstraktna slika
kompozicijski zavrava.
Antimodernistika koncepcija predstavlja njegove najpoznatije teme: Marilyn Monroe
i Elizabeth Taylor, koje su bile gay ikone i predmet mukih elja, zbog javnih patnji u svojim
heteroseksualnim vezama, intima je konstruirana unutar ljubavnih afera. Raene u sito tisku,
funkcija minke ima transvestitske konotacije.
Jedna od ranih slika Before/After je obrazac reklame za plastinu kirurgiju preuzet
iz novina prikazujui transformaciju eninog nosa kirurkim zahvatom. 1957. i sam Warhol je
operirao nos. Aplicirajui tintu poput minke, ironino je pratio put modernistike slike i
integriteta povrine (Greenberg). Njegova slavna izjava je da bi ga upoznali, publika samo
treba pogledati povrinu njega ili njegovog rada, nema nieg dubljeg.
Francuski kritiar Charles Baudelaire u eseju Slikar modernog ivota, u dijelu pod
naslovom Slava kozmetike, istie da je sposobnost kreiranja apstraktnog jedinstva u boji i
teksturi koe izjednaava ovjeka sa skulpturom, a to je neto uzvieno i boansko.
Warholova Marilyn Monroe je upravo tako pretvorena u boanstvo, iako se njegova
Zlatna Marilyn iz 1962., sastojala samo od glave postavljene na zlatnu pozadinu to evocira
bizantske ikone.

25

Serija Disasters (Katastrofe) 1962/64., bave se pitanjem privatnih tragedija u

masovnoj kulturi. Tako nedugo nakon njene smrti, prikazuje Marilyn, u diptihu ponavlja
okvire, na nekima je slika jedva vidljiva jer je prebojana, konotacija su na film, kojim e se
Warhol kasnije i baviti.
129 die in Jet, novinskim naslovom ironino oivljava neoklasine 'povijesne slike'
prikazujui herojsku smrt, namjerno kontrastira linosti poznatih osoba (Marilyn, Kennedy) s
anonimnim ljudima. U drugim serijama Elektrine stolice i Tunafish disaster bavi se
anonimnim ljudima koji su trenutano dostigli slavu upravo kroz smrt. Problematizira
jednakost izmeu klasa.
Demokratizacija procesa je esto bila tema njegovih radova. Zanimljivo je ustvrdio da
kad je kraljica Elizabeta II. probala Coca-Colu ponuenu od predsjednika Eisenhowera, imala
je jednak okus kao i ovjeku na ulici. Smatra da svi izgledaju i misle jednako, no Warholovo
koritenje jednakosti imalo je moralnu podlogu. U vanom eseju Thomas Crow kae da nas
serija Katastrofe podsjea na svakodnevno ponavljanje tragedija. To se moe usporediti i s
Warholovom izjavom da kad vidimo jednu te istu sliku vie puta, nestane efekta, jednako je i s
nesreama koje su prezentirane kroz masovne medije.
Neki su kritiari takoer smatrali da koristei kolorit i dajui nesreama imena kao
npr.Lavander Disaster, otkriva sklonost voajerstvu, proglaavajui ga 'dekorativnim'.
Kako god bilo, on koristi utjecaj medija i prihvaa da se mediji nalaze izmeu javne i
privatne sfere, pa tako koristi implementaciju fotografije, jeftine, anr, novinske fotografije
koje se mogu povezati s amaterskom upotrebom fotografije jo jednom 'pop' umjetnika iz Los
Angelesa, Ed Ruscha. U djelu Twentysix gasoline stations (26 benzinskih postaja), prvoj od
serija samo-objavljenih knjiga, stvorio je neumjetnike prikaze postaja na cesti 66 izmeu
L.A-a i Oklahome.
Warholovo prenoenje reportane fotografije u 'Lijepu Umjetnost', ima svoje korijene
u ranijoj fotografskoj praksi. 40-tih fotograf Weegee fotografirao je automobilske nesree za
novine prije nego to je postao 'umjetniki' fotograf kada je MOMA kupila i izloila njegov
rad. Kasnih 40-tih kada je Warhol prvi put ivio u New Yorku, Weegeeova knjiga Naked
City (goli grad) bila je bestseller. Weegee je esto u fotografijama prikazivao 'zamraenje'
stanje oka rtava nesree, a Warhol je to 'zamraenje' doslovno iskoristio kada je svoje slike
katastrofa upotpunio monokromnim panelima koji problematiziraju nestanak slike.

'Pop' i politika: Amerika i Zapadna Njemaka

Openito gledajui, ameriki 'pop' uivao je u luksuzu Kennedy-eve ere, to je vidljivo
iz primjera Tom Wesselmanna i Mel Ramosa koji u svojim slikama stavljaju jednu do druge
glamurozne aktove i lijepo pakiranu hranu. Ali James Rosenquist, kao Warhol, povremeno je
pokazivao njihovu plitkost. Radio je kao plakatni umjetnik na velikim panoima koji su ga
kasnije usmjerili ka koritenju fragmentiranih prikaza.
Painting for the American Negro (slika za amerikog crnca), odgovor je na probleme
graanskih prava, prikazuje konotacije zadovoljstava konzumenta s politikom naznakom.
Koristi bizarnosti kao to je ilustrativan prikaz poduzetnika ije noge moda ekaju da ih
ulati neki djeak, a vrsto stoje na glavi iluzionistiki naslikanog crnca. Na drugom kraju je

26

uveana glava aktivista za prava crnaca ili vozaa automobila, koja je uinjena anonimnom
tako da je prekrivena krikom torte.
Prikaz torte se ponovno pojavljuje u Rosenquistovom radu President Elect (izabrani
predsjednik), ovdje predstavlja 'prazna obeanja', torte za svih. Neto ranije, Rauschenberg je
prikazao Kennedy-a u sitotisku.
Kako je ameriki san slabio 60-tih, Rosenquist je tu promjenu prikazao u radu F-III,
mural u tradiciji Picassove Guernice, s prikazima atomske eksplozije i elje (ponovno torte),
zajedno s prikazima bombaa F-III. Ti avioni su bili kljuni u sve veem angamanu Amerike
u Vijetnamskom ratu. Rosenquist je smatrao da su lagodni ivoti amerikih radnika u ratnoj
industriji bazirani na smrti.
Ed Keinholz je takoer komentirao drutvena dogaanja, pomogao je da se uspostavi
prepoznatljivi 'funk' idiom Zapadne Obale, 1957. u galeriji Ferus. 1970-tih njegov stav o
prole dvije dekade prikazan je na Documenti 5 u Kasselu. Five car stud sastojao se od
lutaka u prirodnoj veliini i pripadajuim rekvizitima. Bio je to zastraujui prizor, osvijetljeni
svjetlima njihovih parkiranih automobila, estorica bijelaca, sakrivenih lica, muili su svoju
crnu rtvu.
1970-tih u Americi su se odravali poslijeratni prosvjedi, doivjeli su vrhunac kad je
nasljednik predsjednika Johnsona, Richard Nixon, odluio bombardirati sjevernu vijetnamsku
bazu u neutralnoj Kambodi.
Oyvind Fahlstrom, brazilski umjetnik koji je ivio u vedskoj, ali je posjeivao i
Italiju i Ameriku, u svom djelu World politics monopoly (monopol svjetske politike), 1970.,
dramatino je prikazao tenzije Hladnoga Rata. Poziva gledatelje na 'igru', magnetski dijelovi
igrae ploe su pomini i tako oznaavaju odreeni stupanj drutvene/politike autonomije.
Nije bio dio 'pop' pokreta i odupire se kategorizaciji, no satirian humor je tipian za njegove
radove.
Gerhard Richter i Sigmar Polke su se preselili u zapadnu Njemaku s istoka upravo
prije gradnje Berlinskog zida. Nastanili su se u Dusseldorfu gdje, osim to su mogli vidjeti
asimilirani Fluxus, vidjeli su i reprodukcije 'pop' radova Lichtensteina i Warhola, oko 1962.
Krenuli su putem unutarnje ironije 'pop-arta'.
Njihova prva izloba, performans Life with Pop a demonstration of capital realism
(ivot s 'popom' prikaz kapitalistike realnosti), pokazuje da su u sutini bili intimniji od
njihovih amerikih kolega. Bila je odrana u duanu namjetaja, a Richter i Kondrad Lueg su
sjedili u 'lanom' dnevnom boravku u kojem su oni, zajedno sa razliitim kuanskim
pomagalima, bili podignuti na postolje. Predmeti koji su ih okruivali ukljuivali su i tek
objavljene memoare Winstona Churcilla, te televizijsko emitiranje programa o eri Adenauer.
(to se dogaalo 2.10.1963., dan kada je Konrad Adenauer dao ostavku na mjesto kancelara). U
okolnom prostoru, gledatelji su prolazili kraj figura Kennedy-a i trgovca umjetninama Alfreda
Schmela. Umjetnici su se ironino predstavili kao suuesnici u samodovoljnosti koju je
stvorilo Adenauerovo 'ekonomsko udo'.
U ostalim Polke-ovim radovima vidljiv je inferiorni kulturalno/ekonomski poloaj
zapadne Njemake u usporedbi s Amerikom. U radu Rasterbilder promijenio je
Lichtensteinovu stilizaciju tokica stripa tako da je svoje fotografske prikaze pretvorio u

27

molekularna polja. To im je dalo mutni efekt. Kod Zeica ova tehnika je znaila kritiku
kapitalistikom trgovanju enskom seksualnou. to blie gledamo ovu sliku sve je
nejasnija. Komentirajui ove toke, Polke je povezao njihovo ponaanje sa svojim, izjavio je
volim sve toke, oenjen sam za mnoge od njih, elim da toke budu sretne, toke su moja
braa, i ja sam takoer toka.
Richter je slino koristio fotografiju kao ready-made subjekte, esto radei na
obiteljskim slikama, iako je rad Eight student nurses, prikaz osam rtava umorstva, bio
povezan s Warholovim istraivanjem medijski izazvane morbidnosti. No za razliku od
Warhola, Richter je radio slikane simulacije fotografija s mutnim linijama prikaza da bi
stvorio efekte objekata izvan fokusa.
Neto kasnije prikazao je mrtve lanove bande, grupu terorista koji su poinili
samoubojstvo u zatvoru u Stuttgartu, nakon neuspjelog pokuaja otimanja aviona. (poveznica
s Warholom i slikama katastrofe). Problematizirao je mogunosti slikarstva i fotografije to ga
udaljava od 'popa'.

5. ODSTUPANJE OD MODERNIZMA: MINIMALISTIKA ESTETIKA I

VIE
Nepovezani: Reinhardt, Stella, Judd
U Americi 60tih, radove Reinhardta i Franka Stelle smatrali su dvosmislenima.
Ad Reinhardt je s jedne strane bio odan modernizmu , alio je svaku zabunu oko
forme umjetnosti te je estoko barnio filozofiju ''umjetnost kao umjetnost''. Na svojim je
crnim slikama, koje je stvaro od 1955 do 1967, praktiki iskljuio kompozicijski sluaj koji
se sastojao od niza monokroma. S druge strane nije imao vremena za avatare modernizma:
apstraktne ekspresioniste. Smatrao je takvo slikarstvo ''neistim brakom'' izmeu apstrakcije i
nadrealizma, te je kritiki ismijavao njihove simpatije prema Jungovoj teoriji analitike
psihologije koje su pokazivali u naslovima djela.
Reihard je simpatizirao forme misticizma. To se najbolje vidi na njegovim crnim
slikama. Mnogi mlai umjetnici ga cijene te im je bio uzor: Don Judd, Sol LeWitt te Frank
Stella.
Stelline vlastite crne slike iz razdoblja od 1958-60. uinile su ga slavnim. Utvrdio je
da unutranja logika slika kao npr. 'Die fahne hoch!' kreira njhovu prirodu kao objekta. 2
incha iroke nepromjenjene trake crnog koje su proizale iz irine njihovih nosila. Tu je saeo
nunost formata. Ovo su kritizirali modernisti koji sliku definiraju kao utvrenu seriju
estetikih granica. 'Die fahne hock' znai 'podignite zastavu' i fraza je nacistike pjesme koja
je i pandan ironinom klanjaju prema Jasperu Jonesu.
U slijedeem nizu radova, Stella dramatino prelazi od modernizma ka 'objektivnosti'
(objecthood). Na oblikovanim platnima oblaganim aluminijem iz 1960. odrazi slike
unutarnjih modela diktirani su urezima u kutevima ili u stranama nosaa, ali i od rupa u
sreditu.
28

'Eu nasse' naziv sadri u sebi mnogo konotacija na crninu koja najvjerovatnije u sebi
reflektira Stellinu identifikaciju s neuglednom stranom New Yorka.
Kad je radio te radove bio je na emocionalnom dnu, vidio ih je kao kontinuitet sa
tradiciom crnih slika proizalih iz noir filma i cb fotografije iz 40tih. Po tome je Stella bio
Waholov prethodnik u njegovom djelu 'Disasters' ova usporedba moe biti proirena i na
druge slinosti izmeu ta dva umjetnika koja su tako oito razliia - koncept umjetnike
produkcije je srodan industrijskoj proizvodnji.
Don Judd je vjerovao da su i slika i skulptura po sebi iluzonistike i trebale bi biti
zamjenjene sa kreacijom koju je on nazvao 'odreeni objekti' u doslovnom smislu. Stvara novi
umjetniki anr koji je ukljuivao jednu ili ponavljanu umjetniku formu. Bio je dio ireg
pokreta prema minimalizmu, objekti su bili nesavijeni, prazni i ponekad u cijelosti podjeljeni
u grupe prema omjeru: dio-naprama-cijelina. Izraivali su ih radnici u tvornicama prema
njegovim uputama , a rabio je materijale poput hladno valjanog elika i pleksiglasa.
Stellini i Juddovi radovi nisu bili relacijski, odnosni. Bili su strukturalno jasni,
pragmatino sloeni, poredani prema pravilu: jedna stvar nakon druge.
Anthony Caro - britanski kipar, prvo je vrednovao Henrya Moorea, da bi nakon toga
preao na ameriki modernizam kasnih 50tih. Slijedio je primjer amerikog kipara Davida
Smitha koji je 40tih i 50tih upotrebljavao industrijske procese zavarivanja nebi li proizveo
rafinirani elik ili neki drgi metal te je tako uspostavio praksu konstrukcije iji su pioniri bili
Pcasso te ruski konstruktivisti.
Caro je napravio radikalni preokret prema horizontalno orijentiranim apstraktnim
skulpturama. Zauzimajui velike zemljane povrine, skulpture je bojao u svijetlu boju
amerike postslikarske apstrakcije kako bi se suprostavio njihovoj teini i uinio da elementi
lebde nad zemljom.
Ovo balansiranje sa relacijskim modelima nije se svidjelo Stelli i Juddu. Za njih je
relacijska umjetnost bila prava modernistika umjetnst , ali su smatrali i da ugroava europsku
senzibilnost. Smatrali su da je nova amerika umjetnost karakterizirana direktnom i snanom
prezentacijom direktnih stvari dok je europska umjetnost bila vie racionalistika.

Minimalizam i antiracionalizam
Etiketa minimalizma proizala je iz naslova eseja iz 1965. koji je bio o povlaenju
fizikog napora iz estetikih izraza britanskog filozofa Richarda Wollheima.
Robert Morrison proirio je principe anti-idealizma. Ranih 60tih bio je angairan u
pokretima koji su teili jednostavnosti, te plesu kakvog su tada razvijali njegova supruga
Simone Forti, Trisha Brown i drugi u Judson Memorial Theatre.
U skulpturi je istraivao Duchampove tijelom i rodnim identitetom. Izmeu 1962. i
1965. organizira plesne dogaaje performanse - 'Site' i 'Waterman Switch', ali je
pribliavanje skulpture plesu bilo predloenou njegovom prvom performansu: 'Column' iz
1961. U tom performansu glavni je performer 8 stopa duga perploa obojana u sivo koja je
stajala na praznoj pozornici 3 i po minute. Manipulirana icama pala je na pod gdje je opet
29

bila 3 ipo minute. Performans je predstavljao antropomorfne aluzije na muku seksualnost te

trenutna dogaanja u slikarstvu prelazak s vertikale na horizontalu.
Na svom djelu ' Notes on sculpture' razjanjava interes gledatelja kako su tako
cijeloviti objekti zapravo uoeni preko getalt teorije. Mi moemo opaziti volumen u cijelini
ali zapravo vidimo samo njegove djelove s odreene udaljenosti i s odreenog kuta gledanja.
Morrison tvrdi da mi osciliramo izmeu nama znane konstante i doivljene promjene,
tj.varijable. to ga vodi kontroli perceptivnih uvijeta- kao u djelu 'Untitled three L-beams'
gdje su veliki, jednaki snopovi zraka svijetla postavljeni u obliku slova L te su u prostoru
''leali'', ''sjedili'' ili ''uravnoteeno stajali''. Gledatelji su ih vidjeli kao vizualno razliite iako
su to bili identini snopovi svjetla. Njegova izvedba '' Zelene dvorane'' moe biti opisana kao
fenomenoloka dvorana njeni estetski djelovi su izraeni tako da uvjebavaju oi tjela i
umove.
Rascijep kod minimalista dogodio se izmeu elje da se objektima postigne ukupna
samodostatnost te elje da takve objekte definira njihova okolina. Kod Morrisona,
minimalizam je sasvim relativan, podupire injenicu da umjetnost moe stei vrijednost u
odnosu sa vanjskim faktorima, kao to su drutvene i institucionalne odrednice.
Sol LeWitt - 'Variation of incomplete open cubes' iz 1974. modularna je struktura
sastavljena od 122 drvena komada, pokazuje sve promjene izvedene jednostavnim
pomicanjem razliitih strana kocke pokazuje kako se oita loginost pretvara u opsesivnu
prisilu.
Iako se LeWittova djela uklapaju u karakteristike minimalizma, on se predstavlja kao
jedan od prvih koji prakticira konceptualizam, i to u lancima koje je pisao izmeu '67. i '69.
'Ideja postaje maina koja pokree umjetnost.' To nas upuuje ne injenicu da su 'zidne slike'
bile dizajnirane za specifinu lokaciju, ali bi ih projektanti odnosili i to po nalogu LeWitta.
Npr. 'Krugovi, reetke, lukovi iz 4 kuta i strana' proizveo je neoekivani labirint ili udne
vizualne strukture. LeWittovo naputanje kontrole, njegovo razvijanje formacije
pragmatinog sistema da bi naruio racionalnostkosi se sa ranijim pravilima racionalizma.

Umjetnosti i Objektivnost: Fried i njegovi klevetnici

1967. Michal Fried je objavio esej 'Umjetnost i objekt' u kojem brani modernizam, a
ne minimalizam. Smatrao je da se djela minimalista ne razlikuju od pukih objekata.
Odnosei se uglavnom na R. Morrisona, Fried je tvrdio da je minimalizam, sa
modernistikog gledita poinio glavni grijeh posudio je efekt druge discipline .
Dok je prisutnost objekta u minimalizmu inila gledatelje svjesnima njihove vlastite
tjelesnosti, vrhunski su radovi Caroa posjedovali prisutnost te su trenutno oslobaali
gledatelja njegove samosvijesti.
Carl Andre - Uzor mu je bio Constantin Brancusi, posebice njegovo djelo 'Endless
column' iji su modularni zigzag elementi postavljen i vertikalno i time ukazuju na mogue
irenje i gore i dolje.
Andre upotrebljava elemente poput ploe metala ili cigle koje organizira u oigledne,
brojano odreene strukture.
30

U djelu 'Lever' iz '66. pravi linija od 139 blizu postavljenih vatrostalnih opeka. Tvrdi
da je tim dijelom 'spustio' Brancusiev stup na zemlju.
'Floor pieces'- posloeni postamenti po kojima su gledatelji mogli hodati i 'gledati
iznad umjetnosti'. Upotrebio je olovo, bakar, aluminij. Svojstva tih materijala trebala su se
prenjeti na gledatelje kroz njihove noge. Minimalistike ideologije su prodirale u svu
umjetnost vezanu za minimalizam.
Amerika slikarica Agnes Martin poistovijetila se s pokretom kada je u Guggenhiem
muzeju izloila 'Systemic abstraction' 1966. u potrazi za duhovnim savrenstvom. Proizvela je
napetu ali drhtavu grafitnu mreu na svijetlo obojanim poljima, djelo je trebalo pobudit
nematerijalonst te olakati teinu krugova koji su ih zatvarali.
Bridget Rily je britanski odgovor na modernizam. Skulptura je u Britaniji bila na vie
naina galvanizirana. 'Nova generacija' u Londonu je ustanovila Caroova djela kao paradigme
za tu generaciju kipara pogotovo Phila Kinga. No, B.Rily je izborila razliit put sa svojim
upornim optiki disorijrentiranim slikama.
Iako njen rad ima povrne paralele sa iluzijskim slikarstvom (npr.Victor Vasarely),
baza njenog rada su naturalistine polazine toke ili fizika senzacija koja omouava njeno
radu vie metaforikog dosega. Zbog invazivne energije odreenih slika kao npr. 'Blaze I' bila
je optuena za neenstvenu 'agresiju'. Krajem 60tih bila je sinonim za moderan kult op-arta.

Antiforma i tjelesne metafore: Hesse i Bourgeois

1968. R. Morris publicira tekst pod nazivom Antiforma- koji je shvaen kao odbijanje
minimalizma. Smatrao je da skulptura mora pratiti pravila procesa. Ponavljanje bi trebalo
napustiti u korist nasuminosti. Materijalima bi treblo dopustit da pronau svoj vlastiit oblik s
obzirom na npr. gravitaciju. Nakon toga su on i Carl Andre na neki nain promjenili tvrdi
minimalizam s naglaenom mukosti. No, ako se Morrison na neki nain feminizirao u svojim
djelima, Lucy Lippard, kustosica, ve je tada postavila desublimaciju minmalizma u pokret.
1966. postavlja izlobu 'Eccentric abstraction' posveenu taktilnom ili organskom.
Promovirala je rad Eve Hesse, istraivala je druge strane pokretljivog fetia nepopustljive
povrine i sistema.
'Accession' radi u dvije verzije- probuena minimalistika kocka narezana sa tisuu
dijelova plastinih cijevi to je omoguilo da unutranjost kocke ivi.
'Hang up' iz '66. je ogromna petlja metalne ice predstavlja prazninu i kao da nas
moli da to dijelo interpretiramo emocionalnim terminima.
Umrla je mlada od tumora na mozgu. Zadnje djelo 'Rope pieces' 'prevela' je
pollockovu slikarsku preu u 2 visee skulpture. Jedna je bila od fiberglasa i imala je
delikatnost paukove mree, a druga je bila od lateksa.
Louise Bourgeois, francuskinja koja upotrebljava materijale sline onima koje
upotrebljava E.Hesse. Od tekuina i lateksa radi organsku i biomorfnu skulpturu, nije bila
cijenjena sve do '80tih kad se preselila u Ameriku. Postupno je pokazivala kako su je

31

biografski elementi inspirirali za djela. Otac joj je u kuu dovodio ljubavnicu, naruavajui
time samopouzdanje keri i supruge. Ambivalentne osjeaje keri moemo vidjeti u djelu
'Destruction of the father' konglomerat kuglastih oblika koji kao da izlaze iz stola ili vise s
njega- temeljene su na oceubilakim fantazijama.
U malim urezima ili modeliranim skulpturama mjenjajuih objekata, uporna u
upotrebi relativno anakronistikog jezika u skulpturi.

Minimalistika batina: skulptura, film, javna umjetnost

1968. R.Morris je organizirao vanu izlobu pod imenom '9 at Castelli's' u skladitu
galerije Lea Castellia. Na izlobi su se istaknili Richard Serra i Bruce Neuman. Njihova su
djela istraivala veze izmeu tijela koja su bila vie mehanika i cerebralna. Serra je
upotrebljavao industrijske materijale. U djelu 'Casting' kojeg je izveo in situ u Castelliu,
bacio je rastopljeno olovo u kut izmeu poda i zidova, nakon to se olovo stvrdnilo, izvukao
ga je i ponovio postupak te tako proizveo seriju 'valova'. Ispitivao je kako su sile dovedene u
ravnoteu.
U djelu 'Corner pop' iz 1969. 2 stope kocka olova je bila oslonjena na zid, 6 stopa
iznad zemlje. Problemi ravnotee bili su doslovni zbog gravitacije.
Film 'Hand catching lead' iz 1968. ponavljane slike ruke koja pokuava dio olova koji
pada - stvara se hipnotiki ritam te tako gldatelj postaje svjestan filmskog procesa.
Bruce Nauman snimao je sekvence performansa koje je izvodio u osami svog studija,
ispitujui skulpturalne, konceptualne te tjelesne interakcije.
U jednom performansu bacio je 2 lopte izmeu zida i stropa. U drugom je prikazao
sebe kako hoda sa rukama prekrienim iza vrata prema i od kamere du uskog hodnika dugog
20 stopa.
U djelu 'My name exaggerated fourteen times vertically' iz 1967. rastee implikacije
potpisa u neonu. Njegova uporaba neona bila je bezprimjerna, ali ga njegove ironine aluzije
na konotaciju svijetla stavljaju ga u red sa Europskim suvremenicima i to talijanskim
umjetnikom Arte povera - Mario Merz.
Neon lako moemo usporediti i sa javnom dimenzijom i to oglaavanjem.
'Hanged man' se bavi mukom seksulnosti. Dva omotana neonska sklopa se
naizmjenino pale i gase. Jedan predstavlja ivog objeenog stick-man (ovjek-tap) sa
ogromnim savitljivim falusom, dok je drugo objeen sa erekcijom. Takve sadistike aluzije na
igre i muenje veemo uz teme nadgledanja.
Richard Long zadrao je postminimalistike principe, u djelu 'A line made for
walking' koje je zabiljeeno na fotografiji, jedva da je ostavio trag u polju. Djelo je
pokazivalo romantinu elju bijega od estetskih ogranienja.
Nova generacija kipara koja stvara od 1970tih : Tom Cragg, Richard Deacon, Anish
Kapoor, Bill Woodrow - ponovno vraaju vanost objekta.

32

Kljuna je bila izloba iz 1981. odrana u Londonu i Bristolu pod nazivom 'Objekt i
skuptura' .
Kapoor, umjetnik indijskog podrijetla, radi egzotino oblikovane modele, smjeta ih
na pod te ih pokriva obojeno prahom krede koji mirie na njegovu zemlju.
Cragg i Woodrow se bave industrijskim krajolikom. Woodrow radi 'Twin tube with
guitar' izrauje metalnu gitaru od dvostrukog bubnja maine za pranje.
Deacon evocira poetine asocijacije izmeu uiju, oiju i animalnih oblika u otvorene
skulpture konstruiranih pomou nosaa ploastih traka drva.
Dvije postminimalistike skulpture bile su izloene u javnosti ali su sada devastirane.
To su Serraova 'Titled arc' koja se nalazila ispred Federal Plaza u New Yorku (pjeaci su
morali zbog nje promijeniti smjer i hodat uz skulpturu te ga je to odvelo ak i na sud. Druga je
skupltura Rachel Whiteread 'House' - odljev unutranjosti kue u Bowu, u Londonu.
Simbolizirala je posljednji trag radnike klase.

6. POMAK PREMA KONCEPTUALIZMU

Fotografija prikazuje ljude-sendvie sa slikom pruga Daniela Burena na ulicama
Pariza sugestija besciljnog prosvjeda. Buren jedan od onih koji je smatrao da treba redefinirati
okvire avangarde.
Slike, naroito modernistike, oslanjaju se na muzeje i galerije da budu viene i
vidljive,a vani na ulicama ti objekti postaju ranjivi, ak i nevidljivi.
1968.god revolucionarna, prekretnika- u sljedeim godinama tendencije kao to su :
Aret Povera, Land Art, Konceptualizam, Primjenjena umj. Ule su u estetske ali i socijalne i
kulturne koncepcije. Predratni nadrealizam bio je do kljune vanosti.
1948.-51.g. umjetnioci skloni nadrealizmu pridruuju se Cobri - ime izvedeno od
gradova Copenhagen,Brussel i Amsterdam, gdje su djelovali njeni umjetnici: Asger Jorn,
C.Dotremout, Karel Appel i Constant.
Oslanjali su se na automatizam nadrealizma. Ali ih je izdvajala kolektivistiki
nastrojena grupa..
Burenove trake irine 8,7cm govorile su o prioritetu ideje a ne procesa, i ispitivanju
ovisnosti o pojmovima autorskog podrijetla i postavljanju djela u instituciju.
Marcel Broodthaers:1964.g. vizuakni umj. Kritian prema komercijalnim motivima
avangarde 60.ih a naroito amerikog Popa. 1965. uzeo je muku i ensaku bedrenu kost te ih
obojao u boje belg.i franc.zastave komentirajui da se za nacionalne karakteristike kao i za
spol misli da su priroene.

33

1968.-72.-serija instalacija koja prikazuje razliite odjeljke zamiljenog muzeja,

Odjel orlova vitrine s razliitim prikazima orlova a uz objekte natpisi ovo nije umjetniko
djelo!- to znai da muueji zamagljuju ideoloke funkcije prikaza preko nametanja
vrijednosnih procjena i novaca. Te on postavlja pitanja o kulturnom znaaju i znaenju.
Hans Hacke otkrio socijalne veze svojih intervencija prema institucijama. U Chicagu
demonstracije prtituv Vijetnamskog rata a 1970.Nixon nastavio rat i proiro ga na Kambodu
to je zavrilo ranjavanjem i ubijanjem studenata demonstratora. Hackeov odgovor:
instalirao ankete posjetitelja kao doprinos izlobi Informacija u MOMI, u kojoj je pita
posjetitelje bili glasali za Nelsona Rockffelera kao guvernera NY-a kad bi podrap Nixonove
akcije, veina je odg.negativno.
C. Andre i R.Morris 1970.vodili umjetniki trajk protiv monog metropolitanskog
muzeja traei da se zatvori na 1 dan da se privue panja na nedavne grozote, to je muzej
odbio iako su ostale institucije podupirale ideju.
Rasprava se vodila oko Solomon R.Guggenheim muzeja- 1971. postavljena
6.meunarodna izloba koja je trebala predstaviti liberalnu odgovornost u razvoju avangarde,
Buren je pozvan da izlae , anjegov doprinos je bio 1 velik obojena traka koja je visila sa
plafona te pala baena na tlo u sredite galerije u spiralnu rampu. Tako je privukao panju na
svoje miljenje da zgrada dominira nad naim osjeajima i panjom i odvlai panju sa
eksponata., administracija muzeja mu je zabranila daljnji prikaz njgova djela, odnosno
izlaganje.
U isto vrijeme ozkatana i Hackeova izloba na 2.mjestu otkrio korupcijske afere
zloglasnih bogatih emljoposjednika. Ali 1974. hacke nastaio izazivat te iznosi u javnost u
listu dokumente o poslovnim interesima Guggenheima i mecena, u grupnoj izlobi u
Stephanie Galeriji u NY-u kao i u buduem stvaralatvu interesi njegove su bile sistematino
izloene u orezentacijama sa pseudo-birokratskim stilom, i tako je izbio rat.
Teoretiar Bourger rekao je da umj.radikalizma od 1945. profesionalizirale u
neokonformizam pretvarajui avangardu u samodovljnu instituciju.
Gordon Mataclarke proveo je kvazi-situacionistiki ipad u tvornicu/gradsko tkivo,
doslovno reui i buei do smrti zgrade, njegova ANARHITEKTURA ukljuila je da razree
zgradu na 2 dijela i predoi unutarnje procese suburbanih i urbanih kutija koej je smatrao
odgovornim za pasivnost ljudi konzumenata ovisnih o intimi i privatnom vlasnitvu.
Europa odbija odvajanje umjetnosti od politike i institucija,a sredinom 60.ih talijanska
umjetnost Arte Povera smatrala minimalizam prepisnim, razmatrali su tradiciju nacije koja
je bezana uz esteiku te prethodnike Fontanu i Manzonija.
Pistoleto je stvorio velike polirane metalne ploice koje je aranirao tako da
reflektiraju gledateljev lik unutar djelomino obojenog scenarija. A u Vijetnamu 1965.
ubacuje gledatelja sa antiratnim transparentom meu demonstratore.
Kounellisona Bez naslova 1967.- iva papiga sjedi na motci pred apstraktnom
jednobojnom slikom tako da papiga arenilou nadilazi monokromnu apstrakciju.

34

Arte Povera se vidi kao niz specifino tal.okolnosti, oumeu 67.i 69.sukobi u Italiji, ap je AP
uslijed toga dobila odreenu otrinu. Motivi i materijali koji su asocirali na bogata kulturna
naslijea esto su nizani sa ovjektima koji su odavali neimatinu i socijalnu raznolikost Italije.
1967.Pistoleto- Venera dronjaka klasini kip sa dronjcima.
Luciano Fabro 1971. Zlatna Italija Izalija visi naopako, zhvaena za nogu kao da
je truplo boagti sjever vidio siromatvo i selidbu juga pa je on izpokrenuo da se bogatstvo
prelije dijelom i na jug, znao je proizvesti spektakularnost (12 konja u galeriji u Rimu 69.g.).
Mario Merc 1968.gnapravio iglu od strukture metalne vrpce prkrivene ploicama kriljevca,
slomljenim staklom pa i granama evociranje nomadskog naina ivota.

Land Art
Robert Smithson radio je sa materijalima prostora i uvjetima fizikog svijeta, imao je
jake politike motivacije te sa Burenom i Heckeom elio istraiti taj aparat. Minimalizam je
fetiizirao industrijski poredak jer je hranio sve vei broj konzumenata. A Smithsonov
odgovor je bio na pljakanje zemlje stvaranje zemljanih radova na mjestima koja su bila
industrijski unitena i tako skrene panju na ciklike interakcije reda i nereda.. Njegovao je
viziju povratka osnovi i prava prirode prije nego prava ovjeka.
Njegov najpoznatiji rad: Spiral Jetty 1970.g. utjelovljuje njegove entropejske
principe- radnici sa kamionima nasuli dio zemlje u rozastu vodz jezera (Great Salt Lake) tako
da su se formulirale spirale. Fotografije odaju dojam da struktura i dalje postoji, samo je
potpnula zemlja nije na povrini ali je sotao njen trag u rozastoj vodi.
Lokacija niej nikad afiziki bila dostupna gledateljima. On svoja djela naziva- NE mjesta-.
Richard Long, od kasnih 60ih stvara zemljanu umjetnost odnosno geometrijske
formacije od stijena, tapia, blata na podu galerije. Ili pak izlagao mape i fotografije
pozivajui publiku na rekonstrukciju njegovih aktivnosti u pejzau.
Hamilton Finlay razvio razlilite naine landa arta u Kamenoj stazi vrt u kotskoj:
kameni stalak za ptice u boliku ratnog broda. Ali poznatiji je po epigramima upisanim u na
zgrade i kamene ploice to utjelovljuje princip pikaresknog iz 18.stoljea.
Amerika zemljana umjjetnos se razlikuj od britnaske prije svega u koliini distupnog
materiujala zemlje.
Bugar Christo sa svojom enom Jean- Claudom omotali dio obale u Sydneju i dio
Berlin. A djelo rRoaming Faus bijelo platno vijugalo 24milje kalifornijskim pehzaom prije
nego li je zaronilo u ocean, pejza.
Haiser Michael odstranio tisue tona zemlje u Double Negative 1969. da bi
priozveo dva breujlkla sueljena preko ponora.
Walter Demaria Svjetlee polje 1971.-77. blizu Novog Mexica (poznato po
elektrinim olujama) zaronio 400 metalnih ipki i izmamio da mu elektrine sile divre posao
i prisvajao prirosne moi. U texasu veliku metalnu ipku zabio u zemlju i nazvao Vertikalni
zemljani kilometar a na vrhu je ipka u ravnini sa tlom to je oznaavlao lokaciju. Pouka
svega: misao kao umjetniki materijal jednako kao i bilo koji drugi.

35

Dematerijalizacija, Konceptualna Umjetnosti

Terry Atkinson ?
Michael Baldwin prvi autor autentino analitine konceptialne umjetnosti 66.g.
Umjetnost kao ideja ideje- foto. Poveane dfinicije rjenike kao npr. Izraza znaenje.
On zagovara strogi identitet izmeu verbalnog koncepta i umjetnike forme.
Smanjuju djelo na samodefiniranje, ponavljao modenistiki kredo formalne
autonomije; pozivanje, utjecaj Duchampa.
Detroniziranje objekta dovelo do puritanske ikonofobije, pisane deklaracije i
informacije davane publici umjesto osjetilnog uitka.
Lawrence Waynerove, dematerijalizacija Kvadrat udaljen iz dlakavoh tapeta
D.Huebler kae da je umnjetnost zasien predmetima i d aih ne triba jo dodavat da je
sve u ideju.
J.Baldessaire Cremation piece kremirao dosad akumuliranu umjetnost i osjea se
bolje odmah.
Dan Graham Kue Amerike u magazinu H.Bazzares 1966. prikazuje pregled
stanovanja u postratnom razdiblju i koliko to utjee na sociijalno razmiljanje, ivot i sve
ostalo.
Te misli su se priirilie grupa Art and Language u Engleskoj(-istraivale
kompjuterske aplikacije unutar umjetnosti) , ali i uporuta u Nizozemskoj, Japanu, australiji,
latisnkoj americi...
Ali ranih 70ih dolazi do zasienja , koncept ponovno postao muzejska umjetznost i
preoces koji je nastavljen projektom Informacija u MOMI.

Burgin i Konceptualizam
Victor Burgin foto. Mu je kao sredtsvo za vieproduktivni socijalni angaman;
dvosmislensot fotografije.
Posjedovanje1976.- oglas koji se ruga slika i natips kontradiktorni ljubavni par
antpis kako 7%ovjeanstva posjeduje 84% bogatstva, socijalne konotacije, mijeao
lingvistiku fomru sa fotografijom, ali poruka ostala neprimjeena. Shvatio je nestabilnost
autorove poticije pa u kasnijim djelima istrauje poziciju vlastitog spola u djelima koja
prikazuju mnuko kulturno vienje svijeta.

36

Pozicija spola: Feminizam i Umjetnost

Porast feminzma , borba protiv stereotipa.
Judy Chicago 1979. Dinner Party ogromna instalacija na trokutastiom stolu sa
postavljenim mjestima i keramikim vulvama na pladnjevima u vezom za 39 zamiljenih
(povijesnih ) goi uz 999 dodatnih enskih uzvanika na ploicama poda zabiljeena im
imena.
Miriam Shapiro sa J.Chicago enska kua naputena kua sa uiteljima i
uenicima koji su tu istraivli kunu kreativnost.
Faith Ringold (crnkinja) doprinjela kontinuitetu, radila kiltove (rugala se)
Lucy Lippard teila da istisne kulturnu primarnost falusa, kritiar inae bila.
Mary Kelly 1973.-79. Postpartum document zapisi njenog odnosa sa sinom za
vrijeme odbijanja od dojenja pa dalje ali nije dokumentirala tjelesne foto nego iskljuivo
diagrame tekstove, tragove tijela fekalije na pelenama. Ispituje otrcani stav d au podizanju
djece ena nadoknauje nedostatak falusa.

Body art i Performans

Psjeaj umjetnike prisutnosti dan u izopbilju ali kratkotrajan u kontekstu. Forma se
oslanja, kao i land arta na fotografsku posrednost.
Rudolph Schwarzkogler - najranije grupe bodi artista , teio deblokirati potisnute
emocije, isticao aistrijsku amneziju postfaizma.
1964. kazalite i njegova dvojnost- Kogler u njemu govori o katarskom teatru.
Grzpa Nitsch, Brus i Muhl u tom katalitu ostavili na pozornici dionizjske radosit sa
rasporenim ivotinjskim leevima.Schwarzkogler fotografije njega u zavojima nakon samokastracije, rugao se sa
svojom sikustvenom agonijom t etijelom dublera.
Schneeman Carol Meat Joy doprinjela da akcijsko slikarstvo prijee u performans.
Unutarnji smotak NY 1975. stala pred publiku i postepeno pdmotavala traku iz vagine ime
parodira filmaa koji je krizitirao njene filmove i stvaralatvo da su osobni nered i
tvrdokornost osjeaja.
Chris Burden- samougroavajue izvedbe 1971.-Shoot
Vito Acconci Step Piece 1970. penje se i sputa sa stolice na pod 30X u minuti sve
dok je fiziki izdravao to a sve se pozorno biljeilo.

37

Sjeme 1972. mastrubira ispod rampe u galeriji a zvunici prenose stenjanje.

Radovi mukih performera rijetko su imali socijalne konotacije i premise.
Stuart Brisley socijalna odgoovrnost za glad treeg svijeta u vrijeme Boinih
donjenaka 1972.10Dana sjedi za stolom , posluuje mu se hranba koju on odbija i ostavlja
na stoju da se pokvari, 10.dan pue po stolu meu hranom prije no to predstavi na banketu
prijateljima svoe novo ja.
Gilbert&George kicoka neodlunost prema socijalnim protestima; 1969. Skulptura
koja pjeva ive skulptire zlatnih lica na stolu kao pijedestalu, kao roboti sluajui glazbu a
lica poprimila rezignaciju i ispraznost Beckettovih likova.
Genesis P.Orridge punk rock scena a sa djevojkom i grupom COUM Transmission
postavio izlobu Prostitucija sa krvavim tamponima i fotografijama njegove djevojke za
(porno) asopis
Laurie Anderson- izvedbena umjetnost sa tehnologijom SAD I-IV 1983- autoriin
glas elektronski emitiran, pria anegdote to niti dojam autoriteta.

7. POSTMODERNIZAM - TEORIJA I PRAKSA U OSAMDESETIM

GODINAMA
Povjesniari smatraju 1973.-1974 kao prekretnicu u poslijeratnoj ekonomiji Europe i
Amerike, promjene u industrijskoj organizaciji. Kompanije su se irile po svijetu kao uslune
industrije. Kompjutori su zamijenili staru proizvodnju. Nekadanji kapitalizam trebao se
vidjeti kao srodan sa postmodernistikom epohom. Gubitak smisla avangardnih projekata.
Postmodernisti su stvorili pluralistiki i kulturoloki duh u kojem su umjetnike prakse
nanizale bez ikakvog cilja.

Teorije postmoderne
Pojam postmodernizma bio je prisutan meu teoretiarima ranih 1970-ih. Proameriki
literarni kritiar Ihab Hassan je primijenio termin kod umjetnikih eksperimentalista,
Duchampa i Cagea. Jo jedan rani eksponent pojma je bio britanski arhitektonski kritiar
Charles Jencks. U djelu Jezik postmoderne arhitekture 1977. Grandiozno je najavio da je
moderna arhitektura umrla. Slavei ostavtinu strogih funkcionalista zauzimao se za
eklektinu postmodernu igru stilistikih citata spajajui modernistike oblike sa povijesnim
idiomima. Kljuni pomak od estetskog do drutvenog modela postmodernog doao je sa
franc. filozofom Francois Lyotardovom Postmoderni uvjet, izdan 1979.
Apstraktni sustavi misli su bili stopljeni s idealima drutvene usavrenosti i napretka.
Drutva stvaraju niz jezinih ideja. Filozofija Lyotarda dolazi od marksisitikih korijena.
Lyotardu se suprotstavlja filozofu ljevice Jurgenu Habermasu. U predavanju 1980.-te
Habermas je priznao da su mu se ideali modernista inili neodrivim , ali su ustrajali sve zbog
nastavka projekta prosvjetiteljstva. Za njega umjetnost, znanost i moralnost su morali ostati
kao posebne pripovijetke dok su se na sve naine pokuali napraviti motovi izmeu njih.

38

Ameriki literarni kritiar Frederic Jameson pie 1984. godine esej Postmodernizam
ili kulturna logika nekadanjeg kapitalizma govori o neraskidivoj vezi kapitalizma i kulture.
Tehnologije reprodukcije su zamijenile tehnologije produkcije. Trgovake kompanije
su podupirale umjetnost sve vie i vie to je vodilo do nezavisnosti izmeu marketinga i
umjetnosti. Politika rada i identiteta je nastavila biti kljuno pitanje za umjetnike. Glavna bit
Jamesonove analize je bio skup razmiljanja koja ine kulturoloke proizvode
postmodernizma koristei Warhola kao rani primjer govori o emocionalno zakrljavanju ili
nestajanju afekata kao postmoderne subjektivnosti koja je karakterizira. Umjetnici
manipuliraju vizualnim povrinama i kodovima pretpostavljajui da su njihove osjeajnosti
nastale iz predstavljanja. Pojava retro stilova.
Amerika umjetnica Cindy Sherman, javlja se u New Yorku kasnih 70-ih godina sa
konceptualizmom i body artom kao ekspresivnim resursima. Njena prva vana djela i 69
neimenovanih djela Film stills su napisani izmeu 1977.-1980. Oni bi trebali biti vieni kao
en masse (u cjelini), budui da se pojavljuje u svima, u podruju odijevanja, rasvjete, dekora.
Pojavljuje se osoba koja izgleda kao glumica, koketna studentica, prkosna kuanica. Aktivna
je u enskim debatama utemeljujui enstvenost kao neto konstruktivno nego uroeno;
fotografija je postala idealno sredstvo postmodernista.
Postmodernizam se okree slikarstvu. Epitet postmodernizma se vee uz Polkea,
govori o prisvajanju slika mass medija , spominje i dadaista Picabia i njegove prozirne slike.
Ameriki slikar David Salle na kojeg su utjecali Picabia i Polke je stavio eliptine
fragmente tekstilnog dizjna 1950.-ih u polja soft porno slika sa primjesama neodreenih i
namjerno surovih grafikih konotacija os lika starih majstora. Polkeovo stapanje javnog i
privatnog dekoracija i fine umjetnosti se vraa na Rauchenbergov krevet.
Umjetnost 80-ih godina se podijelila u dvije struje:
1. Prvi se predaju slobodnoj igri znaitelja, te su ocjenjivali modernizam, koristei
Duchampa i konceptualistike strategije da bi otvorili mane u kapitalistikom spektaklu.
2. Druga opcija je predstavljala odreene potekoe, teoretski Polkeova spajanja
visokih i niskih slika trebaju se odnositi na drutveno-kritiku poziciju jer je bio duboko
osjetljiv na povijesne preduvjete za kulturnu fragmentaciju. Ali jedna karakteristika
postmoderne je raspad strukturalne umjetnosti u iru kulturu.

Povratak slikarstvu
Meuigra slikarstva i fotografske prakse. Sve vie se slikaju figurativne slike. Izlobe
u Londonu Royal Academy 1981. A new spirit in painting, u Berlinu 1982. Zeitgeist.
Phillip Guston ije je djelo dalo katalizator za new image sliku. Guston je isprva bio
vezan za apstraktni ekspresionizam, prebacio se na figurativno. Guston je proveo 70-te
biljeei injenice dnevnih raspoloenja, opsesija i nesigurnosti. Uzori su mu ameriki
karikaturisti.
Ameriki slikar Leon Golub od 1950. izraivao je nagrene obrise, reagirajui na
probleme u Vijetnamskom ratu, ugled mu je ojaan kad je izloio djelo plaenici i ispitivanja
1982. godine slikajui svijet izmuenih mukaraca, plaenih da izvedu ljudska silovanja na
politikim marginama. Golub je izbjegavao moralizaciju, slikao je slike na podu, rasprujui

39

boju sa razrjeivaem i gulei povrinu mesarskom sjekiricom. Boja se stapa sa platnom kao
da se propadanje (podloge) urezalo u nabore njegovih likova.
1982. godine Njemaka Documenta izloba u Kasselu, pod vodstvom Rudija Fuchsa
je bila dominirana novim obrisima iz Italije i Njemake.
Talijanska transavangarda kritiar Bonito Olivi, koji u knjizi iz 1980. Raspravlja da su
potekoe i posebnosti namjene u avangardizmu je bila zamjenjena kulturnim nomadizmom i
eklekticizmom. Glavni predstavnik transavangarde u Italiji je slikar Francisco Clemente,
njegov stil bio je uglavnom ekspresionistiki, ali poput nekih suvremenika, njegova prolost i
sadanjost su se ugledali na primjer slikarstva iz ranog dvadesetog stoljea (Giorgio de
Chirico).
U Njemakoj se javlja neoekspresionizam, slikari poput Georgs Baselitza i Marcusa
Lupertza odravaju njemaki ekspresionizam, a Anselm Kiefer, uenik Beuysa, zanosi se
njemakom politikom prolou. U njegovim krajolicima gusti rast crne boje pomijean je s
pijeskom, slamom ili pepelom istovremeno su slikovno prikazali njegovu vlastitu elju da
obnovi slikanje. Kiferova oita fascinacija nacistikom arhitekturom je bila dvosmislena.
Novonastale preokupacije slike sa nacionalnim identitetom napadnute su 1981 od
strane povjesniara Benjamina Buchloha je primijetio da je regresija u nacionalno jasne
umjetnike naine u 20.-om stoljeu. Buchlahova kritika je imala tendencije da nakratko
uljepa anomalije. Npr njemaki slikar Jorg Immendorf ije je oivljavanje prolosti imalo
veze sa Novom objektivnosti iz 1920. idiomom njemakih slikara Georgom Groszom je jasno
manifestiralo neugodnosti, sa njemakim politikim podjelama, prije nego ikakva enja za
nacionalnim pripadanjem.
Pokretna sila trita ranih 80-ih godina znaila je da se malo ambicioznih umjetnika
moglo izvui iz ideolokih paradoksa. Ameriki slikar Julian Schnabel, tienik Mary
Boone. Njegova prva izloba 1979. Se rasprodala, oivio je retoriku mao umjetnika-genija
koji se specijalizirao u slomljenim slikama po velikim povrinama prekrivenim predmetima
kao slomljena glineni, lonarski materijali. Na uspjehu moe zahvaliti Charlesi Maurice
Staathhi, vlasnici marketinke agencije Saatchi i Saatchi.
1983. Hans Haacke konceptualni umjetnik je parodino poeo slikati uljem. U svojim
djelima je zaokruio sliku od Margaret Thatcher. Umjetnik je naslikao policu za knjige iza
Thatcher. Knjige su umotane u kou, sadre detalje kompanija (npr .Saatchi). Saatchi agencija
je savjetovala i britansku konzervativnu stranku i Thatcher, Haacke daje dokaze koji
potvruju vezu slike sa politikom i ekonomijom.

Vanost fotografije 80-ih godina

1977. Douglas Crimp je radio na glavnoj izlobi fotografski proizvedenih djela na
newyorkoj galeriji pod imenom slike. Izlagai kao Sherrie Levine i Robert Longo ponovno je
fotografirao i predstavio slike iz napadnijeg svijeta vizualnih znakova. Ranih osamdesetih
kritiari poput Creiga Owensa i Hala Fostera su se zauzimali za umjetnost koja je bila
destruktivna.
Podupiru ameriku umjetnicu Jenny Holzer koja stavlja dvosmislene printane izjave u
javne domene. Njene floskule su se sastojale od duge liste konfliktnih propovjedi i opomena,
40

liste su bile izloene na zgradama ili svjetlima, te na majicama. Od 1982. Holzer je platila da
izloi svjetlee poruke elektronskim oglasima. 1985. godine poruka Zatiti me od onoga to
elim je letjela iznad Time Squarea u New Yorku.
Amerika umjetnica Barbara Kruger koristila je sline strategije, parodijski oglasi,
politike fotomontae, tipografije Hartfielda, Rodochenka. U djelu Bez naslova fotografija
izrezbarene ene sa naslovom Tvoj pogled pada na moje lice, pametno koree mit o meduzi
kako bi prenijela feministiku poruku.

Postmodernistike uzviene promijene foto-slikanja

1981. godine umjetnik i kritiar Thomas Lawson navodio je da se fotografijom moe
postii odreeni stupanj ironije, navodi poznati asopis October koji izlazi u to vrijeme,
proklamira spoj slikarstva i fotografije. To se osobito odnosi na djela Malcolma Morleya.
Morley je bio pionir fotorealizma u Americi sredinom 60-ih godina, stvarajui slike
kao ss Amsterdam ispred Rotterdama koje su bile prebaene sa fotografija. Slikari poput
Paerstena, Closea i Estesa su prenijeli slikarsko obilje fotografija na sjajne povrine gusto
ifrirane vizualnim informacijama.
Kipar Duane Hanson je napravio neobine replike ivih figura slikajui ih
iluzionistiki i oblaivi ih u stvarnu odjeu. Morely radi slike katastrofe.
Ameriki umjetnik Eric Fischil je imao djela koja su se moda inila razderana zbog
razliitih naina slikanja vezanih za fotografiju i film. Fischil je zainteresirao promatrae da
se zapitaju o moralnoj dvosmislenosti poruka koje daje, anticipirajui film Plavi barun
Davida Lyncha. U djelu Brod starog ovjeka i pas starog ovjeka obradio je temu Splav
meduza Gericaulta iz 1819. Koje neizravno upuuje na korupciju francuske vlade u 19.st,
radovi mu apleiraju na moralnu propast.
Njemaki slikar Gerhart Richter radi ciklus slika October 1988, ciklu se sastoji od 15
slika koje oponaaju crno-bijele fotografije, likovi su mu metafiziko oslikani, slinost sa
litavskom umjetnicom Uijom Clemius. Richterov ciklus se bavio samoubojstvima, radilo se o
lanovima militantne skupine. Kako je ivio pod staljinistikim reimom u istonoj Europi
Richter je prezirao ideoloki dogmatizam, suosjeao je s teroristima koje je smatrao
nasljednicima idealizma koji su skrenuli s puta.
Sredinom osamdesetih Richter je radio apstraktne slike kao i realistine foto slike,
podupire ratni postmodernizam. Britanski konceptualni kolektiv 1979.-1980. Art and
language koji se prije protivio novom slikarstvu, fiziki stopio realizam komunistikog stila s
apstraktnim serijama. Dvostruki prikazi parodirali su povratak figurativnog slikarstva.
Richterove apstrakcije kao da su se rugale nainu rada kistom kod ekspresionista. Njegove
apstrakcije se bave izraavanjem transcendentalnog ili neobjanjivog. Njegovo djelo July,
postavlja slobodne poteze kistom na glatku povrinu koja proizlazi iz fotografije.

Umjetnost i razlike
Postmodernistike teorije o mogunosti univerzalne ljudske prirode. Teoretiari poput
Barthesa navode binarne opozicije, jedan izraz je privilegiran za razliku od negativno
obojenog drugog.

41

Terry Attkinson izdvojivi se iz grupe Art and language, istrauje svoje nasljee. U
svojoj seriji Prvi svjetski rat reinterpretirao je fotografije istupa snimljene tijekom Prvog
svjetskog rata . The stone Touchers predstavlja kopiju jedne fotografije Atkinsonove djece
nainjene tijekom odmora na sjeveru Francuske. Intrigantna redovima ratnih grobova.
Atkinson postavlja pitanje Misli li da je Bog osoba?
Newyorki muzej MOMA je 1984. godine u svojoj izlobi Primitivizam i umjetnost
20. stoljea jo uvijek je zauzimala krut stav prema modernistikom oslanjanju na prisvajanje
zapadno kolonijalno drugih. 1989. Velika izloba u La Villete i Pompidou Centre u Parizu
promovirala je dominirajui multikulturalni pogled na umjetnost., izlagajui radove 100
umjetnika iz 40 zemalja, cilj je prevladati etnike razlike.
Ameriki Indijanac Jimmie Dwham bio je upleten u pokret amerikih Indijanaca
tijekom 70-ih godina, izraivao je predmete, izvodio performance mijeao je na duhovit nain
mitologiju i povijesno nepriznavanje koje konkretizira stav bijelih Amerikanaca prema
sjevernim Indijancima. U svom djelu volan auta umotao u kou i tkaninu s uzorkom zvijezda i
ukraen sa ivotinjskim trofejima. Stvara hibrid ritualnog predmeta sa suvremenim
zapadnjakim predmetom.
Krajem osamdesetih godina poznata su dva amerika umjetnika afrikog podrijetla.
Robert Mappelethorpe Crna knjiga stvorio je provokativne prikaze crnih mukaraca. Snaga
njegovih prikaza okrenula se posljedicama vidljivoga. Lorna Simpson afro-amerika
umjetnica koja je koristila suprotstavljene prikaze tekstom u konceptualnom idiomu stvorila je
nezaboravnu seriju pogleda unatrag jedne crne ene u pokretu, ispod slike tekstovi
dvosmislenog znaenja.

Simulacija i abject art: kasne osamdesete

U New Yorku se osamdesetih godina javlja antietika tendencija. Obuhvaala je
umjetnike poput Ashley Bickerton, Hain Steinbach, Jeff Koons. Njihova djela se uvelike
oslanjaju na Duchampovoj post pop fuziji izmeu umjetnikih objekata i robe. Naziv neo geo
dobivaju 1986. I ponajprije se moe primijeniti na Petera Halleya, koji je hladno podeavajui
sredstva modernistikih apstrakcija pokuao otkriti latentne metafore.
Jeff Koons najvie kri politiki korektnu dolinost. Njegovo bezbrino preputanje
konzumerizmu po prvi se put manifestiralo 1980. u instalaciji pali-gasi usisava u policama
od Plexi stakla u muzeju suvremene umjetnosti u New Yorku. Njegovi ciklusi radova su
provokativnog naziva Equilibrium (1985), Luksuz i degradacija. Poznato djelo mu je Michael
Jackson i Bubbles 1988. porculanska figura pop zvijezde sa kunim ljubimcem impanzom.
Koons je bio strunjak na podruju sexappeal neorganskog: hvalio je hermafroditsku
mogunost usisavaa. Duhovito pretvara zagovaranje kia tvrdei da se time rastereuje
srednja klasa od licemjernog ukusa. Izazvao je senzaciju kada je osvanuo na jumbo plakatu
usred strasti s novom suprugom, porno glumicom Ilonom Staller, poznatom kao Cicciolina.
Koons kao da flerta s kapitalizmom, ini se da se ne odupire konzumerizmu. Kritiar Hal
Foster mu zamjera zbog cininog zagovaranja populistikog poistovjeenja umjetnosti s
masovnom kulturom.
Povratak prikazivanja tijela u kasnim osamdesetim godinama abject art (jadnost).
Uznemirujui prikaz ljudske utrobe, bljuvotina, konotacija na bulimiju npr u djelima Cindy
42

Sherman. U Kaliforniji to oijukanje temama srodnima tjelesnim vicima i socijalnim

neispravnostima ve su odavno domena umjetnika poput Paula McCarthya i Mikea Kellya.
Kellly vjea punjene igrake u klaustrofobinim skupinama koje bi razbacao po
galeriji odisale su disfunkcionalnim obiteljima ili emocionalno zanemarenima, protuudarac
Koonsevoj primitivnoj replikaciji igraaka. U New Yorku kipar Gober je stvorio zamjene za
veze i tjelesne potrebe u svojim vodoinstalacijama.
Osamdesetih godina u Americi se naglo proirio virus AIDS i zarazio mnoge
umjetnike osobito homoseksualce. Teme umjetnika su enja i oplakivanje. Felix Gonzales
Torres radi elegijske jumbo plakate 1992. Koji prikazuju priguene fotografije dva susjedna
jastuka do Goberovih otvorenijih votanih figura mukih dijelova tijela iz kojih niu falusne
zavjetne svjeice. 1990. putujua je retrospektiva seksualno eksplicitnih fotografija Roberta
Mapplethorpea isprovocirala osude zbog opscenosti do strane amerikih konzervativaca.
Zanimljiva je britanska umjetnica Helen Chadwick koja radi 1986. Instalaciji Of
Mutability u Londonu. Ovalno dvorite s fotokopijama dijelova umjetniinog tijela,
ivotinjskih ostataka, povra. Poznato djelo iz ranih 90-ih je 'Loop my loop' osvijetljena
fotografija iznutrica krmae isprepletene s pramenovima plave kose. Djela izazivaju dualizam
zvjersko-ljudsko, osnova-ideal, tijelo-um.

Instalacija i paradigma
1987. britanski je umjetnik Richard Wilson specijaliziran u mediju instalacije stvorio
20150. Gledatelj hoda du neke vrste ograenog lukobrana koji je na visini struka, omeen
golemim elinim koritom koji sadri prostranstvo nepropusnog, ljepljivog Karterovog ulja.
Dojam je duboko dezorijentirajui.
Mladi Britanac Daniel Hirst stvara 1991. dojmljivu instalaciji In and out of love.
Uvrstio je na bijelo platno liinke egzotinih leptira. Vruina iz radijatora i biljke u kutijama
poticale su ih na razvoj. U nioj prostoriji bilo je mnotvo balzamiranih leptira.
Kao medij instalacija je definirana vie prostorom nego materijalom od kojega se
sastoji. Fizike mogunosti instalacije su beskonane. Kritiar Hal Foster smatra da je kljuna
transformacija u zapadnjakoj umjetnosti od 1960-te pomie se s vertikalne koncepcije
umjetnosti do horizontalne koncepcije, dok se umjetnika aktivnost shvaa kao neka vrsta
terena na kojem se sastaju razliita podruja diskursa. Instalacije bi se trebale shvaati kao
paradigma; veza slikarstva, fotografije i slikarstva.
Abject art zapravo se manifestira simptomima. Postmodernizam bi se mogao smatrati
kulturnom logikom koja se ini neizbjenom na poetku devedesetih. Svi su znakovi
upuivali na to da su se irile logike granice zapadnjake umjetnosti.

8. DEVEDESETE
Kanadski umjetnik Jeff Wall bio je glavni utjecaj na suvremenu europsku i ameriku
praksu. Od 1991-92., napravio je rad Dead troops talk (Razgovor mrtve trupe), kao odgovor
na oivljavanje 'povijesne slike' u 80-tima. To je alegorija, ne samo na pad Sovjetskog Saveza,
ije neuspjeno angairanje u Afganistanu podsjea na propalu ameriku intervenciju u

43

Vijetnamu, ve i na sve rastuu europsku osjetljivost na vjerske i atavistike tendencije.

(*atavizam ostatak iz prolosti, osobine davnih predaka).
Pad Rusije je pridonio nastanku novih povijesnih snaga. 1989. Istoni blok se poeo
raspadati, otvarajui mogunosti za predstojee borbe. Najvaniji dogaaj od svih bilo je
ruenje Berlinskog Zida u studenom, nagovjetavajui ujedinjenje Njemake. Odjednom,
istonoeuropski umjetnici su postali vidljivi zapadu, komentirajui reim koji je iza njih i
naglaavajui spokojnost.
Vodea figura ovdje je Ilya Kabakov, jedan od utjecajnih iz grupe Moskovskih
Konceptualaca, radei 70-tih i 80-tih, ubrzo je postigao slavu svojim instalacijama u Zapadnoj
Europi. Jedna od njih je bila The Toilet (zahod), prigradnja Kasselovoj Documenti 9, 1992.
Sastojala se od replika javnih zahoda naenih u ruskoj provinciji, s mukim i enskim
odjeljcima pretvorenim u dnevnu i spavau sobu tipinog sovjetskog dvosobnog stana. To je
bio komentar na sve veu privatizaciju i dislociranost javnog i privatnog u Rusiji za obine
ljude.
Kabakov se ironino izraavao to je bilo poznato publici Zapada. Tako je i Zofia
Kulik poljska umjetnica, u razraenim fotografskim radovima istraivala prikaze muevnosti,
u stilu fetia postavljajui gole mukarce, u herojskim ili muenikim pozama, do vojnikih i
vjerskih simbola. Ima nekih slinosti s britanskim umjetnicima Gilbertom i Georgeom, ali
njihove tematske premise su neto drugaije.
Amerika umjetnost je doivjela uspon, no krajem 90-tih osjeao se kraj gospodarskog
prosperiteta 80-tih. Rasprave o osnivanju Amerike Nacionalne Zaklade za Umjetnost (NEA),
bile su napete krajem 89' i po.90-tih. Konzervativci u amerikom senatu predloili su
dravno cenzuriranje. Reprodukcija fotografije Andresa Serrana Piss Christ, 1987., prikaz
raspea uronjenog u urin, bila je pokidana u amerikom senatu. To je potaknulo postavljanje
pitanja o vezi izmeu 'alternativne' umjetnike prakse i njihove publike.
Radilo se o tome da je politiki motivirana umjetnost koju je podravala NEA bila
viena od publike koja je ve bila deklarirana kao nekonformistika. To je dovelo do
povlaenja potpore umjetnosti amerike vlade te su bila potrebna privatna sponzoriranja.
Oivljavanje britanske umjetnosti
Tradicionalna britanska ravnodunost publike prema vizualnim umjetnostima,
poetkom 90-tih, omoguila je zamah umjetnike obnove. Grupa studenata sa Goldsmith
sveuilita u Londonu, odluila je da okrenu poduzetniki duh Taerizma u njihovu prednost.
Kasne 1988.
Damien Hirst nagovorio je londonsku korporaciju Dockland Development da
dopusti njemu i njegovim prijateljima da koriste naputenu zgradu za trodijelnu izlobu pod
naslovom Freeze. Kao i kod njegovih kasnijih radova, npr. In and out of love, ovo
pragmatino zaobilaenje profesionalnih postupaka ubrzo je privuklo komercijalni interes. Uz
pomo trgovaca poput Karsten Schubert i Jay Jopling, lista umjetnika ukljuujui i Hirsta,
Sarah Lucas, Anya Gallaccio i Mat Collishaw (koji su se bavili instalacijama/skulpturama), te
slikar Gary Hume, ostvarili su internacionalan uspjeh pod imenom yBa (Young British
Artists).

44

U Velikoj Britaniji, umjetnike koji su se vezivali za ovaj trend pohlepno je sponzorirao

Charles Saatchi, i tako su bili pod rizikom da ne postanu jedni od 'Saatachijevih umjetnika'.
Jedan dio radova koje je on jeftino kupio, izloeni su na izlobi kraljevske Akademije,
Sensation, 1997. Takoer su grupno i samostalno izlagali u Minneapolisu Brilliant: New
Art from London, 1995., i u Parizu Life/live, 1996.
Hirstov rad The physical impossibility of death in the mind of someone living
(fiziki nemogua smrt u umu nekoga tko je iv), 1991., 14 metara dug morski pas sauvan u
velikom staklenom spremniku te rad Sarah Lucas Au Naturel prosto prikazana anatomija
ljubavnika, ponovno su oivjeli ameriku 'abject' (bijednu) umjetnost te Dadaizam, Fluxus ili
Arte Poveru.
Talijanski umjetnik Maurizio Cattelan, takoer je radio aluzije na talijansku Arte
Poveru. U dvadesetom stoljeu, 1997., pliani konj bio je postavljen visoko u galerijskom
prostoru kao signal da se slobode neko simbolizirane Kounellisovim ivim konjima sada
ine utopijskima.
Kritiar John Roberts smatrao je da nova Britanska umjetnost posjeduje mnoge nove
znaajke. Najvanije, predstavlja reakciju protiv kritike postmodernizma, promovirajui
strateki napor uskogrudnosti i proleterske neafirmacije. Istaknuo je da nova generacija
nesvjesno prihvaa puku umjetnost.
Britanska umjetnost ranih 90-tih posjeduje anakronistiku senzibilnost. Iako je
Hirstova umjetnost, kao i ona Dinosa i Jake Chapmana, razvila namjerno nepotovanje
politikih stavova 80-tih, u isto vrijeme to je znailo i 'viktorijansku' fasciniranost smru i
taksonomskim primjercima.
Hirstov 'viktorijanizam' naglaen je u radu Away from the flock (Daleko od krda),
1994., gdje jedna ovca predstavlja utjecaj prerafaelitskog slikara Holmana Hunta The
hireling shepherd. To nam govori da, jednako kao u 19.st., umjetnost s kraja stoljea nosi
osjeaj morbidnosti i pogled unatrag.

Video umjetnost
Koritenje videa kao medija je relativna novost. Fluxus umjetnik Nam June Paik je
eksperimentirao televizijom 60-tih, a amerikanac Bruce Naumann, uz ostale, radio je
umjetnike video uratke 80-tih. Trenutna rairenost ovog medija rezultat je velike mogunosti
naracije.
Douglas Gordon, neo-konceptualist iz Glasgow-a, u svom radu 24 hour psycho,
1993., pokuao je razotkriti nepredvidive 'mikro-naracije' iz Hitchcock-ovog klasinog filma,
usporavajui ga do dva kvadrata po sekundi.
Gillian Wearing, radei u Londonu, istraivala je razliitosti izmeu unutarnjeg i
izvanjskog ivota ovjeka u radu kao to je 25 minutno Plesanje u Peckham-u, kada je
plesala na izmiljenu glazbu u oping centru. U drugim djelima istraivala je skrivenu
dinamiku odnosa, Sacha and Mum, 1996., video je emitiran unaprijed i unazad tako da su
razliiti odnosi izmeu majke i keri pretvoreni u uznemirujue inove nasilja, postali vidljivi.

45

U Americi, Bill Vola i Gary Hill esto su evocirali tjelesna ili metafizika iskustva,
pridajui posebnu panju nainu na koji e video biti postavljen. Uglavnom su im se radovi
sastojali od viestrukih monitora ili velikih ekrana, u dramatino tamnim prostorima.
Hillov rad Tall Ships, 1992., nainjen je tako da gledatelj ulazi u hodnik u kojem
nailazi na niz ljudskih pojava. Prvo se pojavljuju kao svjetlost, a zatim se pribliavaju
gledatelju kao da ele ostvariti kontakt, a zatim se okrenu da bi se ponovno odmaknuli.
Nasuprot toga, irski umjetnik Willie Doherty istraio je poveznice videa sa
drutvenim nadzorom i reportaom. U radu The only good one is a dead one, 1993.,
gledatelj je neugodno smjeten izmeu dvije projekcije, jednu napravljenu statinom
kamerom, a druga kamerom koja prati seosku cestu. Njegov glas se izmjenjuje izmeu
stajalita rtve i agresora. Tako gledatelj ponovno proivljava osobnu tjeskobu vezanu za
doktrinu ili ideoloke podjele Derry-a u sjevernoj Irskoj, gdje umjetnik radi.

Individualizam i globalizacija
Razliiti tipovi video aktivnosti pridonijeli su individualistikom pogledu na umjetnost
90-tih koja moe biti stavljena u kontrast s sve jaim trendom globalizacije. Na jednoj strani,
internacionalno priznati umjetnici kao Sophie Calle, nastavili su istraivati postmodernistike
teme vezane za poziciju autora. Double Game, objavljen je u knjizi, 1999., Calle je
suraivala s amerikim piscem Paulom Austerom. Jedan svoj lik bazirao je na Calle-inom
performansu iz 80-tih koji je ukljuivao umjetnicu koja je pratila djelominog stranca u
Veneciju i fotografski biljeila njegove kretnje.
90-tih je jo vie zakomplicirala svoj rad kada je po zadatku Austera bila na
'kromatskoj djeti', to je znailo da je svakog dana jela hranu jedne odreene boje.
Mnogi umjetnici su zabiljeili drutvene promjene, kao to je i britanski umjetnik
Yinka Shonibare, kojeg su odgojili roditelji nigerijci na Lagosu, propitivao je autentine
etnike korijene. Radio je s tkaninama koje su asocirale na Afriku, proizvodio je haljine koje
su bili svjedoci kulturalne hibridnosti proizale iz kolonijalizma. How does a girl like you get
to be a girl like you? sastoji se od tri odjevene lutke u ukoenom poloaju.
Peter Wollen, povjesniar filma i kritiar, istie 'Eurocentrino' razumijevanje i
Modernizma i Postmodernizma, te smatra da e u budunosti postojati jo vea kulturalna
rasprostranjenost. No, drugi u tome ne vide nita dobro za trgovinu i smatraju da, kako je 90tih umjetniko trite postalo globalno, treba strateki premjestiti naglasak od razliitosti na
potrebu odupiranja od svjetski voenog trita.

Psiholoki izvori: sjeanje i fantazija

Dva umjetnika 90-tih, iako se razlikuju i spolom i godinama, istiu potrebu vraanju
ovjekovoj psihi:
Louise Bourgeois bila je vodea linost desetljea, izlaui u nizu malih prostora
nalik na sobe, izmeu 1991. i 94. Punila ih je neobinim skulpturama dijelova ljudskog tijela
ili simbolinim namjetajem te tako istraujui ulogu koju su u njenoj psihi igrali njezini
roditelji.

46

1994. izlae dvije Crvene sobe u galeriji Petera Bluma u New Yorku. Jedna je bila
dizajnirana kao da pripada branom paru, a druga djetetu. Roditeljska soba je bila neizmjerno
ista, s zatvorenom kutijom instrumenta stavljenom na krevet i neobinim, udno
oblikovanim predmetom koji je visio nad krevetom. Nasuprot njoj, djejom sobom
dominiraju brojni kalemi i zagonetni stakleni ukrasi. Njezina majka je obnavljala tapiserije, a
u ovom kontekstu velika koliina konca oznaava koliinu odmotavanja i popravljanja
ostavljenih djetetu da dok odrasta otkriva njihova znaenja.
Radei na kraju 90-tih, istaknula je primarnost ljudskog sjeanja i nesvjesnog. Njezina
umjetnost gleda unatrag. Kao suprotnost tu je Matthew Barney koji gleda unaprijed,
spajajui futuristike i tehnoloke fantazije.
U cijelosti, razvoj tehnologije u 90-tima nije imala veliki strukturalni utjecaj na
umjetnost. Digitalizacija je postala rairena na polju fotografije i filma, ali Internet jo nije
dosegao posljedice na stvaranje novih kreativnih energija u stilu konceptualizma 60-tih.
Barney koristi svu moguu raspoloivu tehnologiju, no stvara novu viziju svijeta u
kojem tehnologija nije sredstvo koliko neto nasrtljivo. Njegova serija pod nazivom
Cremaster su video radovi u kojima se koristi zagonetnim priama s bizarnim prikazima.
U Cremasteru 4 iz 1994.g.radnja se vrti oko hibridnog lika kojeg utjelovljuje sam
Barney, ija je ambicija da dosegne jo impresivniju hibridnost uz pomo Loughton ovna,
vrste ovna s etiri roga s Otoka ovjeka (Isle of Man). Junak na kraju osvoji ovnovo
kraljevstvo (sam Otok) kroz neobino sputanje u more praeno putovanjem kroz maternicu
(to vjerojatno simbolizira ponovno roenje). Njegova metamorfoza je simbolizirana
futuristikom slikom dva tima motociklista i vozaa prikolice koji u jednakoj uto-plavoj
odjei krue otokom i razliitim smjerovima.
to on eli rei tim neobinim spojem izmeu fetia na sportsku odjeu, tehnologije i
nadrealnim campom? Humoristina parodija na muke tenje. Mnogi su vidjeli krizu
mukosti zbog feminizma kao specifinost 90-tih. ini se radije da predstavlja elju ovjeka
da prijee svoju ovjenost i postigne bio-mehaniku sintezu, a odraz je i problema 90-tih kao
to su kloniranje i genetske modifikacije.

47