KRATKI PODSJETNIK ZA INTERPRETACIJU KNJIEVNOGA DJELA

Interpretacija lirske pjesme

- podrazumijeva: impresiju, razumijevanje, doivljaj i povezivanje s iskustvom
Analiza pjesme sadri:
1. temu oznaava cjelovito znaenje
2. motive predstavlja najmanju tematsku jedinicu
3. pjesnike slike mogu biti akustike, vizualne, gustativne, olfaktivne, taktilne i
njihova funkcija
4. oblik tradicionalni oblik, sonet, slobodni oblik, pjesma u prozi
5. vanjsku kompozicija sadri: strofe, stihovi, vrsta stiha
6. unutranju kompozicija oznaava raspored sadraja unutar pjesme, unutar strofa,
raspored motiva, intenzitet doivljaja
7. pjesniki jezik oznaava stilska izraajna sredstva to znai kako treba uoiti,
imenovati, citatom potvrditi i objasniti funkciju pojedinog stilskog sredstva u
slojevitom znaenju lirske pjesme, zatim to se postie odreenom stilskom figurom
8. pjesniki ritam podrazumijeva: rimu, stilska sredstva, odabir rijei; uoiti kakav je
ritam, ime je postignut i to se njime postie odrediti suodnos sadraja i ritma
9. versifikaciju znai odrediti na koji su nain organizirani stihovi, ali i vrstu stiha
10. sinteza interpretacije: a) uvodni dio doivljaj, b) sredinji dio sinteza
elemenata uoenih u analizi i njihova funkcija u djelu u cjelini, c) zavrni dio
zakljuak o pjesmi u kontekstu opusa pjesnika ili razdoblja, stilskog pravca ili osobni
osvrt na pjesmu

Interpretacija epskog djela (umjetnika proza)

Epika u prozi dijeli se na:

jednostavne oblike: mit, legenda, bajka, basna, poslovica, zagonetka, vic, saga

sloene oblike: crtica, novela/kratka pria, pripovijetka, roman.

Analiza djela sadri:

1. temu kao jedinstveno znaenje djela; djelo moe imati jednu ili vie tema
2. motive tema se razlae na motive; nain povezivanja motiva motivacija; pokretaki
ili glavni motiv onaj koji pokree ili zaplie radnju
3. kompoziciju vanjska i unutranja; analizirati kompoziciju znai uoiti dijelove od kojih
je djelo sastavljeno i uoiti funkciju svakoga od tih dijelova; unutranja kompozicija
unutranja logika djela, raspored kompozicijskih dijelova; povezati raspored grae sa
sadrajnom razinom romana
4. fabulu predstavlja niz dogaaja poredanih onako kako bi se mogli dogoditi u zbilji;
sie niz dogaaja u knjievnome djelu
5. likovi karakterizacija: moe biti fizika, socijalna, psiholoka, moralna, govorna; u
analizi lika potrebno je istraiti postupke karakterizacije; lik u odnosu prema samome
sebi, lik u odnosu prema drugim likovima, lik u odnosu prema stvarnosti; motivacija
likova
6. pripovjedaa potrebno je uoiti koliko razina pripovijedanja postoji u djelu, postoji li
vie pripovjedaa; je li pripovijedanje u 1. lice, 3. lice, subjektivan, objektivan, sveznajui,
pouzdani, nepouzdani
7. prostor i vrijeme treba uoiti prostor zbivanja i njegov utjecaj na zbivanje, interijeri,
eksterijeri, pejza, je li dekor ili ima i neku drugu funkciju, npr. u karakterizaciji, koliko je
detaljno opisan; vrijeme zbivanja, vremenski raspon, promjene u vremenu, vanjsko
vrijeme, unutranje vrijeme, znaenje vremena
8. pripovjedne tehnike naracija, deskripcija, monolog, dijalog, unutranji monolog, struja
tijeka svijesti funkcija pojedine tehnike
9. stilska obiljeja analiza jezika djela, ali i obiljeja stilske epohe ili pravca i odstupanja i
posebnosti

ANALIZA DRAMSKOGA TEKSTA

Dramski tekst sastoji se od dijelova namijenjenih publici (gledateljima) tekst koji

izgovaraju glumci i dijelova namijenjenih redatelju i glumcima didaskalije. Bitno obiljeje
dramskog teksta jest njegova scenska izvodivost.
1. tema cjelovito znaenje
2. motivi - pokretaki i ostali motivi
3. dramski likovi karakterizacija: iitava se iz postupaka likova s obzirom da u
drami nema posrednika izmeu likova i itatelja/gledatelja, odnosno nema pripovjedaa
koji bi objasnio djelovanje i postupke likova; motivacija likova
4. dramski sukob/dramski sukobi temeljni sukob i sporedni sukobi; vanjski sukobi i
unutranji sukobi
5. dramska napetost kao rezultat dramskih sukoba
6. dramski dijalog i monolog kakve su replike; funkcija monologa, u kojim se
trenucima pojavljuje
7. kompozicija vanjska (inovi i prizori) i unutranja tijek radnje od uvoda do
raspleta pratiti kako se razvija dramska napetost
8. mjesto i vrijeme radnje

Interpretacija diskurzivnih knjievnih oblika

Knjievno-znanstvene vrste: esej, putopis, biografija, autobiografija, memoari, dnevnik,
rasprava.
Publicistike vrste: feljton, reportaa, polemika.
1. tema ime se bavi tekst
2. vrsta teksta- koja je vrsta diskurzivnog teksta i koja su obiljeja tog teksta
3. elementi znanstvenoga i elementi knjievnoga- treba odrediti koji su elementi
znanstveni, a koji knjievno umjetniki
4. analiza kompozicije knjievno-znanstvenog teksta utvrditi kompozicijske dijelove
teksta
5. smjetanje u kontekst vremena, prostora, iskustva odrediti vrijeme i prostor
nastanka teksta, kao i utjecaj tih elemenata

Interpretacija neknjievnih tekstova

Sve vie se popularizira uvoenje neknjievnih tekstova u nastavu hrvatskog jezika. Oni
mogu biti popratni element u nastavi gramatike i u nastavi izraavanja.
Tako postavljeni svrha i zadae nastave hrvatskoga jezika uvaavaju potrebu povezivanja
nastave sa stvarnim ivotom. Uenik je okruen tekstovima svih funkcionalnih stilova i kola
mu treba dati orue za njihovo itanje i razumijevanje.1
Neknjievni tekstovi su: lanak, zapis, rasprava, studija, monografija. Sva ova djela(tekstovi)
slue kako bi itatelja obavijestila svoja istraivanja i rezultate.
Svi se ovi oblici slue metodom dokazivanja, ali se razlikuju po svojoj veliini i irini
predmeta koji istrauju.
Najmanji oblici su zapis i lanak:
1. tema o emu se raspravlja u lanku ili se daje opi pogled na neki predmet (u uskom
obliku), a u zapisu se u jo uem obliku obrauje neko pitanje.
2. Jezina analiza neknjievnog teksta:
a) tehnike itanja teksta; itanje u svrhu razumijevanja openitog znaenja teksta i detaljno
iitavanje u svrhu pronalaenja odreene informacije.
b) Upoznavanje s nainima organiziranja informacija u neknjievnom tekstu:
- razlikovanje osnovne ideje teksta od detalja kojima je potkrijepljena;
- tipovi reenice generalizacija, definicija, klasifikacija itd.
c) Predvianje sadraja na temelju strunih i jezinih znanja, razumijevanje znaenja rijei iz
konteksta.
d) Razvijanje kritikog pristupa itanju u smislu razlikovanja injenica od miljenja;
uoavanje naina iskazivanja suprotnosti, uvjeta, zakljuaka.
Napomena: Kod tehnika itanja teksta moete se sluiti tehnikama i metodama RWCT

1. NemethJaji Jadranka: Metodiki aspekti itanja neknjievnih tekstova u nastavi

hrvatskoga jezika

LITERATURA:
1. NemethJaji Jadranka: Metodiki aspekti itanja neknjievnih tekstova u nastavi
hrvatskoga jezika
2. Solar, Milivoj: Teorija knjievnosti, zagreb,1977.
3. Teak, Stjepko, Teorija i praksa nastave hrvatskoga jezika 1, Zagreb, 1996.