Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu

Odsjek za kroatistiku
Katedra za stariju hrvatsku knjievnost

Zagreb, 2011.

TIPOLOGIJA LIKOVA U KOMEDIJAMA

MARINA DRIA

DIPLOMSKI RAD
4 ECTS boda

Mentorica:

Student:

Prof. dr. sc. Dunja Falievac

Ivan Bamaga

SADRAJ

1. UVOD.......................................................................................................................2
1.1.

LIK U DRAMSKOM DJELU.............................................................................4

1.2.

NOVELA OD STANCA.....................................................................................6

1.3.

DUNDO MAROJE..............................................................................................8

1.4.

TRIPE DE UTOLE......................................................................................11

1.5.

ARKULIN.........................................................................................................13

1.6.

SKUP.................................................................................................................14

2. ANALIZA LIKOVA...............................................................................................16
2.1.

NOVELA OD STANCA...................................................................................18

2.2.

DUNDO MAROJE............................................................................................23

2.3.

TRIPE DE UTOLE......................................................................................46

2.4.

ARKULIN.........................................................................................................58

2.5.

SKUP.................................................................................................................66

3. ZAKLJUAK.........................................................................................................86
3.1.

PRILOG ZAKLJUKU....................................................................................92

4. POPIS LITERATURE............................................................................................94

1. UVOD
Cilj ovog rada jest analizirati, opisati i portretirati likove u komedijama Marina Dria, te
na temelju njihovih obiljeja, karakteristika i meuodnosa pokuati uspostaviti tipologiju,
odnosno opisati koliko odgovaraju renesansnim tipovima, te je li i u kojoj mjeri autor te
tipove nadograivao. Iako je Dri svoj knjievni rad poeo pisanjem petrarkistike lirike, a
pisao je i pastorale (Tirena, Venera i Adon, Griula), te tragediju Hekubu, njegovim najboljim
ostvarenjima smatraju se komedije, meu kojima kao vrhunska ostvarenja figuriraju Novela
od Stanca 1 , Skup i Dundo Maroje. Valja spomenuti da neke od Drievih komedija nisu
sauvane ili su sauvane fragmentarno, pa je stoga teko ili ak nemogue analizirati likove u
njima. Tako su Pjerin i Duho Krpeta sauvani tek kao fragmenti, dok je Pomet, komedija
koja je fabularno i kronoloki prethodila Dundu Maroju, u potpunosti izgubljena. Ovaj e rad
analizirati likove iz Dunda Maroja, Skupa, Novele od Stanca, Tripeta i Arkulina, komedija
koje su sauvane u dovoljnoj mjeri, te nam time pruaju mogunost podrobnije analize
njihovih protagonista.
Knjievna teorija i historiografija su se Drievim djelima intenzivnije poele baviti tek
nakon zavretka Drugog svjetskog rata2, a zbog tada vladajueg politikog poretka tumaenja
djela su u prvo vrijeme esto bila proeta ljeviarskim duhom, pa se samog Dria smatralo
svojevrsnim prethodnikom suvremene socijalistike ideje i pjesnikom sirotinje 3 , to je
povezivano s njegovom urotnikom djelatnou protiv vladajue reakcionarne dubrovake
aristokracije. Posebno su plodne godine za driologiju bile 1967., godina u kojoj je
obiljeena etiristota godinjica pieve smrti, i 2008., kada je obiljeena petstota godinjica
njegova roenja, zbog ega je 2008. nazvana Drievom godinom. 4 Rad e se veinom
bazirati na recentnijoj literaturi, i to stoga to je suvremenoj knjievnoj kritici dostupna vea
koliina podataka o Marinu Driu i iri spektar pogleda na njegovo stvaralatvo, a to bi
trebalo poveati mogunost preciznijih interpretacija njegovih djela.

Novelu od Stanca se anrovski odreivalo na razliite naine, no izmeu ostalog i kao komediju, te e se stoga

ovaj rad baviti i njome.

2

Marin Dri bibliografija, literatura (dalje: MDBL) 2009: 79-130 (literatura o Marinu Driu do 1945.), 130-

389 (literatura o Marinu Driu od 1947. do 2008.)

3

Npr. ivko Jelii je svoj rad iz 1948. naslovio Marin Dri pjesnik sirotinje XVI. vijeka, a Dragoljub

Pavlovi svoj iz 1949. O revolucionarnom pokuaju Marina Dria iz 1566 godine (isto, 132, 136)
4

MDBL 2009: 203-223; 343-389

Drieve se komedije ne odlikuju samo vjetom dramaturgijom, izuzetno ocrtanim

kominim likovima te uspjelom komikom situacije i govora, nego i estim kritikim
refleksijama o ljudskoj sudbini, ironinim komentarima, pa ak i svojevrsnom kritikom
utopijom (u prologu komedije Dundo Maroje), to omoguuje razliita tumaenja, a sveopu
[...] ironiju ini razliitom od uobiajenoga renesansnog optimizma. [...] kritiari tako u
njegovim komedijama primjeuju naznake manirizma, a tumaenja se ponekad povezuju s tzv.
urotnikim pismima u kojima je Dri kritizirao dubrovaki drutveno-politiki poredak.
Razliite interpretacije, meutim, nisu dovele u sumnju visoke knjievne vrijednosti komedija
koje se mogu svrstati u vrhove europske renesansne knjievnosti.5

Solar 2007: 94

1.1.

LIK U DRAMSKOM DJELU

Prije no to se posvetimo analizi likova, potrebno je definirati to uope jest lik, kao i
iznijeti odreene teorijske postavke vezane uz njega. Lik u knjievnom djelu je oblikovana
osoba ili bie s prepoznatljivim ljudskim ili nadljudskim osobinama6. Kada rabimo termin
karakter, podrazumijevamo da je naglasak na skupu specifinih psihikih osobina, dok tipovi
predstavljaju likove sa zajednikim osobinama u razliitim knjievnim djelima. Djelovanje i
funkcija tipova su unaprijed zadani i poznati, takvi likovi nemaju ni najmanju individualnu
slobodu djelovanja, zbog ega ih neki teoretiari smatraju povrnima i ogranienima, te
nedovoljno slinima stvarnim osobama. Nasuprot tipovima, karakteri su sloeniji i razvijeniji,
te dublje profilirani pa mogu imati neke individualne znaajke.7
Tijekom povijesti teorije knjievnosti esto se postavljalo pitanje o odnosu lika i radnje, i
to prvenstveno u obliku postavke o dominaciji jednoga ili drugoga. Ideja o pretpostavljenosti
radnje liku potjee jo iz antike teorije knjievnosti, tonije iz Aristotelove Poetike, dok se za
suprotno stajalite izraenije zauzimala tek (pred)romantiarska poetika pokreta Sturm und
Drang krajem osamnaestog stoljea. U svakom sluaju, neosporno je da su lik i radnja
meuovisni, te se tako niti jedna radnja ne moe zamisliti bez lika, kao to se niti jedan lik ne
moe zamisliti bez radnje.8
Valja imati na umu da se u drami, zbog odsutnosti pripovjedaa, likovi mogu prezentirati
iskljuivo govorom, te se stoga smanjuju mogunosti da se lik prikae u svojoj biografskogenetikoj dimenziji i u unutranjem prostoru svoje svijesti9, to dovodi do zakljuka da su
likovi u drami fragmentarnije prikazani u odnosu na one u romanima, zbog ega se upravo u
dramama ee javljaju tipski likovi.10
Likovi mogu biti statiki ili dinamiki koncipirani. Statiki koncipirani likovi ostaju isti
tijekom cijelog djela, oni se ne mijenjaju, iako se itateljeva slika o njima moe mijenjati. S
druge strane, dinamiki koncipirani likovi razvijaju se tijekom djela, dakle, osim to se
mijenja itateljeva slika o njima mijenja se i sam lik. Likovi komedije ee su statiki

Isto, 211

Isto; Pavis 2004: 154, 361, 385

Pavis 2004: 209-210, 307; Pfister 1998: 239

Pfister 1998: 242

10

Isto, 241-243

koncipirani, jer se njihova kominost realizira upravo zahvaljujui injenici da su nepodloni

promjenama ponaanja u situacijama koje bi zahtijevale takve promjene.11
Autor likove moe dimenzionirati na vie razina ili na samo jednoj, pa tako postoje
jednodimenzionalni i viedimenzionalni likovi. Jednodimenzionalni su likovi obiljeeni
manjim skupom osobina, a katkada mogu biti reducirani na samo jednu izrazito iskarikiranu
karakternu crtu (npr. krtost), to ih svodi na karikature. Identitet viedimenzionalnih likova
konstruira se sloenim skupom osobina vezanih uz izgled, porijeklo, psihologiju, ideologiju,
odnose s drugim likovima i reakcije u razliitim situacijama. Uz ovu kategorizaciju postoji i
ona koja likove dijeli na tri pozicije: personifikaciju, tip i individuum. Personifikacije su
svedene na ekstremno malu koliinu informacija, esto u svrhu ilustracije nekog apstraktnog
pojma. Tipovi nisu koncipirani tako jednoznano, te utjelovljuju jedan vei ili manji skup
osobina, no njihove su karakteristike izrazito suene. Individuumski likovi obiljeeni su
mnotvom detalja koji ih karakteriziraju na vie razina.12
Likove nekog djela mogu karakterizirati likovi koji se u djelu javljaju, ali i sam autor djela,
iz ega proizlaze 4 klase tehnika karakterizacije: eksplicitno-figuralna, implicitno-figuralna,
eksplicitno-autorska i implicitno-autorska. Lik moe biti karakteriziran od strane nekog
drugog lika, monologom ili dijalogom, u svojoj prisutnosti ili odsutnosti, prije ili poslije svoje
pojave u djelu; ali moe i karakterizirati sam sebe vlastitim komentarom, u monolokom ili
dijalokom obliku. Pritom treba pripaziti na moguu iskrivljenost perspektive lika koji
komentirajui karakterizira neki drugi lik ili sama sebe. Nadalje, valja obratiti panju na
fizionomiju likova, mimiku, geste, maske i kostime, boju glasa, jezino ponaanje, idiolekt,
sociolekt i dijalekt, jer svi navedeni imbenici mogu biti upotrijebljeni u karakterizaciji. Sam
autor moe karakterizirati likove opisima u pomonom tekstu, pridavanjem imena sa
znaenjem ili uspostavljanjem odnosa prema drugim likovima. Ipak, karakterizacija likova
nikada nije dovedena do samoga kraja, te stoga njihovi motivi i misli recipijentima ostaju
djelomino nepoznati. Katkada su likovi jednostavno tako okarakterizirani, a katkada je tako
zbog autorove tekstualne strategije koja itatelju (ili gledatelju) ostavlja praznine koje treba
popuniti kako bi iskoristio nedovrenost teksta i sam odredio vlastito vienje karaktera.13

11

Isto, 262-263

12

Isto, 264-266

13

Isto, 271-285; Pavis 2004: 144, 154-155

1.2.

NOVELA OD STANCA

Novela od Stanca jedno je od djela koje je Dri napisao za posebnu prigodu, a

praizvedena je 1550. u Dubrovniku na piru Martolice Hajdinova, te predstavlja jedinstveno i
originalno ostvarenje i unutar Drieva opusa i u teatru njegova doba14. Radi se o najkraem
autorovu djelu; jednoinki 15 sastavljenoj od 316 stihova rasporeenih u 7 prizora. Veinu
stihova, osim dviju osmerakih kvartina, ine metriki ujednaeni i srokom besprijekorni
dvostruko rimovani dvanaesterci16. Novelu se anrovski razliito odreivalo kao komediju,
pokladnu igru, srednjovjekovnu i seosku farsu; a sam autor ju je nazvao komediolom.17 Starija
je komparatistika predloke za djelo traila u talijanskoj renesansnoj knjievnosti, ali su takva
tumaenja postupno naputena, te se vjerojatnijim ini da je Dri lik Stanca i rije nvela
preuzeo iz onodobne dubr. stvarnosti, a ne iz tal. farse u kojoj se takoer pojavljivao lik
priglupa seljaka18.
Radnja se odvija u Dubrovniku za vrijeme jedne pokladne noi 19 , a poinje susretom
Vlaha i Miha, dvojice mladih plemia20, ujedno i prijatelja koji se nisu prepoznali, zbog ega
su se umalo fiziki obraunali. Nakon nekoliko brzih replika koje prijatelji izmjenjuju, Miho
govori Vlahu da je u grad stigao neki stari seljak s namjerom da proda kozle i sir, a kako nije
mogao nai smjetaj spava na otvorenom, pa bi mu valjalo prirediti kakvu novelu (alu). Tada
dolazi Divo, njihov prijatelj, te svi skupa odlaze do mjesta na kojem je spomenuti seljak,
imenom Stanac, odluio prenoiti. Divo, odjeven poput vlakog trgovca, zapoinje dijalog sa
Stancem, dok njegovi prijatelji promatraju. Uvjerava ga da je i on doao u grad kao starac, ali
su ga tijekom noi vile pomladile, pa nije nemogue da se isto dogodi i Stancu. Naivni starac
povjeruje, a trojica mladia nagovore goste koji idu na neki pir maskirani u vile i seljake da
dou pred Stanca i uine novelu. Makare obeavaju Stancu da e ga pomladiti i pleu oko
njega. U jednom trenutku veu mu ruke, obriju bradu i omre ga, te odnesu kozu i sir, no

14

ale 1987: 80

15

O obiljejima jednoinki vidi: Pavis 2004: 150

16

Leksikon hrvatske knjievnosti Djela (dalje: LHKD) 2008 (autor natuknice Batui): 518

17

Leksikon Marina Dria (dalje: LMD) 2009 (autor natuknice Tatarin): 545

18

Isto, 546

19

Ivan Lozica smatra da je Novela od Stanca prikazana u pokladno vrijeme, ali napominje da njezino scensko

vrijeme i magijska dimenzija vie odgovaraju Ivanju. (isto, 548)

20

Prema tradicionalnom i klasicistikom odreenju likovi komedije potjeu iz niih drutvenih slojeva, a ne iz

aristokracije (Pavis 2004: 191-192), no kako vidimo u Noveli od Stanca to nije sluaj.

ostavljaju prevarenom seljaku novanu naknadu. Stanac na samom kraju shvaa da je

prevaren, ljut je i zaziva pomo, ali uzalud.
Struktura Novele od Stanca graena je na antitezama, na suprotstavljanju dvaju svjetova, i
to prvenstveno na dvjema razinama: starost i mladost, te grad i selo. Motiv opreke mladoststarost zaokupio je pjesnika toliko te je njime nadahnut svaki detalj i proeta cijela struktura,
stih i njegove leksiko-sintaktike komponente, tijek radnje i kompozicija.21 U okviru ove
antiteze javlja se i opreka izmeu grada i sela, odnosno gradske duhovitosti s jedne, a puke
naivnosti i prostodunosti s druge strane.
Temelji se ovom djelu mogu pronai u Drievoj interpretaciji solarnih mitova, prema
kojima se, nakon zimskog solsticija, na poetku proljetnoga ciklusa, razliitim igrama i
plesovima22 prikazivalo starca koji ima elju za pomlaivanjem, to u konanici simbolizira
pobjedu proljea nad zimom, mladosti nad starou, te ivota nad smru. Ovakav prikaz
odnosa starosti i mladosti est je u srednjovjekovnim farsama. Iako Novela ima obiljeja
karakteristina za pastorale,23 kao to su stihovi, glazba, vile, ples; ona su ovdje uklopljena u
realistini dogaaj opis dubrovakog ivota za vrijeme poklada u sitnim nonim satima.
Dakle, ta obiljeja ne prihvaamo kao pastoralno-mitoloke rekvizite, [...] nego kao obinu,
u svijetu realnosti s posebnom svrhom improviziranu alu24. Realistinosti dodatno pridonosi
esto spominjanje dubrovakih toponima. Komparativna analiza u Mihovu hvalisanju
iskradanjem iz kue pokazuje dodirnu toku s Komedijom VII Nikole Naljekovia.25
Djelo se razlikuje i od pastirskih drama [...] i od plautovskih proznih komedija26, iako
sadri elemente i jednih i drugih. Novela od Stanca u svojoj je saetosti vjerojatno stilski
najistije i moda najsavrenije djelo dubrovakog komediografa, a u njoj autor prikazuje
dio suvremene stvarnosti, zaustavljeni trenutak tipine, svakodnevne epizode vjerno
reproducirajui gradski ivot u kasnim nonim satima.27 Realistina radnja djela nosi poruku
koja govori o pobjedi mladosti nad starou, novog nad starim, ivota nad smru.

21

ale 1987: 83

22

LHKD 2008 (Batui): 519

23

ale 1987: 84

24

Isto, 80

25

velec 1968: 44-46

26

ale 1987: 80

27

Isto

1.3.

DUNDO MAROJE

Dunda Maroja, najstariju poznatu hrvatsku proznu dramu, knjievna historiografija

smatra ponajboljim Drievim ostvarenjem, pa je ova komedija zaslueno najslavnija i
najee prikazivana i objavljivana.28 Djelo je najvjerojatnije praizvedeno 8. veljae 1551.
godine u dubrovakoj Vijenici,29 a sastoji se od 5 inova, s tim da sam kraj nije sauvan, te
se radnja prekida u petom prizoru petog ina. Postoji mogunost da je Dundo Maroje
kolektivni autorski rad Marina Dria i glumaca Pomet-druine koji su ga uprizorili.30
Djelo sadri 2 prologa, a prvi od njih, onaj negromanta Dugog Nosa o ljudima nazbilj i
ljudima nahvao, smatra se kljunim za ispravno razumijevanje i interpretiranje djela.
Kritiari su ga objanjavali kao izraz Drieva nezadovoljstva drutvenopolitikom situacijom
u Dubrovniku, te su u ljudima nahvao prepoznali vladajuu dubrovaku aristokraciju, koja
se zahvaljujui negromantovu ironinom laskanju mogla prepoznati u ljudima nazbilj. 31
Zbog negromantova spominjanja zemlje u kojoj ne postoji moje i tvoje, neki su kritiari
Dria opisivali kao prethodnika suvremene socijalistike misli, a Prolog povezivali s
njegovom prevratnikom idejom, koja je otvoreno izraena u urotnikim pismima upuenima
Cosimu I. Mediciju. U Dundu Maroju pronalazimo utjecaje renesansne politiko-filozofske
misli Machiavellijeva Vladara i knjievne Boccacciova Dekamerona, a one se oituju u
idejama poput afirmacije sposobnih i pametnih, jakih i vrlih, na raun nesposobnih i opakih
u svijetu gdje gospodari promjenjljiva i samo od mudrih i beskompromisnih ukrotiva
Fortuna.32 Upravo u opreci izmeu ljudi nazbilj i ljudi nahvao, dakle, izmeu blagih,
mudrih, iskrenih i razumnih s jedne, te opakih, prijetvornih, nasilnih i ludih s druge strane,
treba traiti klju za razumijevanje Prologa, cijelog djela, dijela Drieva opusa, ali i njegova
ivota, koji je bio snano obiljeen politiko-prevratnikom aktivnou. 33 Drugi prolog
obavjetava publiku o dogaajima prethodnima radnji Dunda Maroja, koji su inili fabulu
potpuno izgubljenog Pometa.

28

Isto, 94; LMD 2009 (Novak): 188

29

LMD 2009 (Novak): 183-184

30

velec 1968: 274

31

Dri 1987: 306; ale 1987: 95, 383-384 (biljeke 27, 30, 41)

32

ale 1987: 96, 100-103

33

Isto, 94-97; LMD 2009 (Novak): 183

Radnja djela odvija se 1550. godine34, a prvu od glavnih okosnica vieslojne fabule ini
sukob krtog Dunda Maroja s rasipnim sinom Marom kojega trai u Rimu, gdje se mladi
odaje uivanju u milosti prve tamonje kurtizane Laure, to njegov otac eli zaustaviti
kako bi sauvao dio novca koji je povjerio Maru poslavi ga na trgovaki put. Na Marov
sukob s ocem nadovezuje se interes bogatog Nijemca Uga Tudeka za Lauru, no dva
pretendenta na kurtizaninu milost voenje svojega dvoboja povjeravaju slugama, Maro
Popivi, a Ugo Pometu. Nadmudrivanje lukavih majstora intrige, Pometa i Popive, od presudne
je vanosti za konaan ishod djela, a njihovo je nadmetanje, osim eljom da pomognu
gospodarima u ostvarivanju njihovih ljubavnih ambicija, potaknuto i vlastitim interesima
eljom da uivaju u lagodnom ivotu i da zadobiju naklonost Laurine slukinje Petrunjele,
kojoj se obojica udvaraju. Sporedne fabularne niti su produeci glavnih okosnica djela koje
poivaju na konkuretnim odnosima Mara i Maroja, Mara i Uga, te Pometa i Popive. Kraj djela
nije sauvan, a u pretpostavljenom raspletu naijenci se vraaju u Dubrovnik, Maro se
pomiri s ocem i zarunicom, Pomet dobiva Petrunjelu, a Ugo Lauru.35
Dundo Maroje je dramaturka studija o nesluanju i o nesporazumima meu ljudima,
jedan od [] najslojevitijih dramskih tekstova svojega vremena36, komedija s modernom
tematikom koja dramatizira prizore iz gradske svakodnevice i koja nije preuzeta od antikih
autora, te joj nije mogue nai jasan tui izvor37, prva zrela hrvatska komedija, jer prihvaeni
talijanski model eruditne komedije razrauje usporednim tijekovima radnje djelomice
batinjenim i iz talijanske novelistike (G. Boccaccio) kao i mnotvom epizodnih likova.
Odlikuje se konkurentnim monoloki elaboriranim svjetonazorima, socijalnom i kulturnom
razvedenou, napose heteroglotskom bujnou 38 , a svakako valja naglasiti da je Dri
shematizirani koncept antikih tipskih likova obogatio iskustvima renesansne novelistike i
34

ale 1987: 402 (biljeka 502); velec ovu tvrdnju uzima s rezervom ostavljajui otvorenima druge

mogunosti, kako za vrijeme radnje, tako i za vrijeme nastanka djela, npr. izmeu 1552. i 1556. (velec 1968:
16-20), ali novija knjievna historiografija veinom prihvaa jubilarnu 1550. kao godinu radnje Dunda Maroja.
35

ale 1987: 418 (biljeka 999)

36

LMD 2009 (Novak): 188

37

ale 1987: 106; LMD 2009 (Novak):186, 188; velec detaljnom komparativnom analizom okvirni uzor fabuli

Dunda Maroja trai u Plautovu Mercatoru, a slinosti i dodirne toke u djelima brojnih talijanskih renesansnih
knjievnika (npr. Cecchija, Ariosta, Gellija, Dolcea, Bela, Gabianija, Medicija, Grazzinija, Aretina, Calma).
Ipak, naglaava da im se analiza produbi i sagleda iz ire perspektive na fabularnoj razini ili na razini likova, na
vidjelo izlaze ogromne razlike izmeu Dunda Maroja i s njim usporeivanih djela, pa je s pravom mogue
zakljuiti da je ova Drieva komedija najneovisnija o stranom uzoru. (velec 1968: 171-224)
38

LHKD 2008 (ale-Feldman): 145

prilagodio ga stvarnoj situaciji u svom gradu na politikoj, socijalnoj i ljudskoj razini, te se

tako u djelu osjete duh i psihologija Dubrovnika.39

39

ale 1987: 103-104; LMD 2009 (Novak): 192

10

1.4.

TRIPE DE UTOLE

Tripe de Utole je prozna komedija u 5 inova koja takoer nije sauvana u potpunosti.
Nedostaju joj prolog, cijeli prvi i dio drugog ina, a sauvani dio poinje treim prizorom
drugog ina. Nedostatak prologa oteava precizno datiranje djela, pa stoga nije poznato kada
je i kojom prilikom40 praizvedeno. Dakle, ni o godini ni o mjestu predstavljanja ne znamo
nita 41 , ali smatra se da nastanak Tripeta treba smjestiti izmeu 1551. i 1555. godine,
moda u 1553.42 Isto tako, ne moe se sa sigurnou rei ni kako je djelo naslovljeno, te se na
ovu komediju katkada moe naii pod naslovom Mande, i to ee u starijim radovima koji su
se bavili njezinom analizom. U novije vrijeme prevladao je naslov Tripe de Utole, jer se
Tripeta smatra sredinjim likom.43
Uzore koji su posluili za pisanje Tripeta treba prvenstveno traiti u Boccacciovu
Dekameronu, i to u estoj i devetoj noveli Treeg dana i etvrtoj i osmoj noveli Sedmog
dana44; ali pritom valja naglasiti da je i ovdje, kao i u nekim drugim svojim djelima (npr. u
Skupu), autor stranom knjievnom predloku udahnuo domai, naijenski duh i djelomice
izmijenio radnju i likove, to pokazuje usporedba dogaaja i dijaloga likova u drugom prizoru
treeg ina i treem prizoru etvrtog ina sa slinim mjestima u Boccacciovu i Calmovu
djelu 45 . Dri, dakle, ne kopira i ne plagira 46 , ve modificira strani knjievni predloak,
stvarajui na taj nain jedinstveno i originalno djelo. Kako je Boccacciov Dekameron
40

Ipak, teko je zamisliti da je za pir bila prikladna komedija u ijem je sreditu prevareni mu, u kojem ena

zadovoljstvo trai izvan braka, u kojoj vanu ulogu ima svodnica, u kojoj se psuje [npr. becco futuo (jebeni
jarac); o eni kuka, zla ena, ribaoda, kurba; a moemo nadodati i vjerojatnu najvulgarniju psovku iz
cjelokupnog Drieva opusa, koju izgovara Nadihna u etvrtom prizoru drugog ina Jeb t' pas mater!] ....
Od svih Drievih djela upravo je Tripe najbolji primjer slobodnijeg i vulgarnijeg izraavanja, to je zanimljivo
zato to je jezina karakterizacija smatrana jednim od najjaih segmenata djela. (LMD 2009 (Tatarin): 822)
41

velec 1968: 20

42

LMD 2009 (Tatarin): 820; Anelkovi i Thomas 2009: 6

43

Iznimke naslovljavanju djela s Tripe de Utole nalazimo i u novije vrijeme, npr. u lanku Zlate Bojovi koja

komediju naziva Mande. (Bojovi 2009: 21)

44

ale 1987: 123

45

Osim s djelima ove dvojice, velec Tripeta usporeuje i s djelima Secchija, Aretina, Dolcea, Cecchija i

Dovizija, koja takoer pokazuju odreene dodirne toke s Drievim. (velec 1968: 122-144)
46

Dria su njegovi suvremenici optuili za plagijat Tirene, koju se pripisivalo Vetranoviu. Problem je

razrijeio sam Vetranovi stavi na Drievu stranu u svojoj Pjesanci Marinu Driu u pomo (Vetranovi 2008:
9-12; velec 1968: 14-15). S druge strane, Drieva je Hekuba pogreno pripisivana Vetranoviu, pa je prvotno i
objavljena pod njegovim imenom 1853. godine. (MDBL 2009: 8)

11

posluio kao predloak i drugim talijanskim autorima, npr. Calmu, Cecchiju i Aretinu, neki su
teoretiari smatrali da uzor za Tripeta valja traiti u djelima spomenutih knjievnika, a
ponajvie u Calma.47 to se tie domaih utjecaja, valja spomenuti da postoji mogunost da je
jednu od scena koje nalazimo u Tripetu Dri preuzeo iz Naljekovieve Komedije VI.48
Radnju Tripeta autor smjeta u Kotor, grad prema kojem su Dubrovani osjeali
odreenu vrstu antagonizma i rivalstva, ponajvie iz politikih razloga. Naime, gospodari
Kotora bili su Mleani49, najvei dubrovaki politiki i trgovaki takmaci; dok su Dubrovani
bili vrlo ponosni na svoju samostalnost, za koju su, dodue, plaali danak Turcima. Iako djelu
nedostaju prolog i gotovo cijela prva dva ina, najbitnije dijelove onoga to nije dospjelo do
nas rekonstruirao je velec 50 . Fabula se gradi oko muko-enskog sukoba koji rezultira
potpunim trijumfom ena u svim fabularnim linijama. Muko-enski odnosi problematizirani
su u obliku triju ljubavnih trokuta, koji su proeti konceptom tjelesne, ali ne i romantine
ljubavi, a u jednom od njih, onom izmeu starog Tripeta, njegove mlade supruge Mande i
jednog Dubrovanina, dolazi do preljuba, kojega je prevareni mu svjestan, ali se na kraju s
njim mora pomiriti. Stara svodnica Anisula spletkama e kazniti jo dvojicu pretendenata na
Mandinu postelju, starog pohotnika Lonu i oenjenog pedanta Krisu.
Ovu komediju knjievna kritika ne smatra Drievim remek-djelom, te u okviru njegova
stvaralatva i hrvatske knjievnosti ona ne uiva status kakav uiva npr. Dundo Maroje.
Naime, u Tripetu nema kritikih aluzija na dubrovaku drutvenu i politiku svakodnevicu,
no u djelu nalazimo mnotvo smijenih prizora, koji se temelje na komici situacije, uinku
podvale, jezinoj karakterizaciji i raznolikosti likova,

51

a odnosi mukaraca i ena

predstavljaju sredinju nit komedije, ija moralna poruka zahvaljujui ishodu ipak ostaje u
drugom planu, pa s pravom moemo zakljuiti da Tripe nije vesela komedija, spoznaje koje
nudi daleko su od optimistikoga pogleda na svijet 52 . Upravo suprotno, to je komedija
poraza pojedinca kojemu ne preostaje nita drugo doli ustuknuti pred masom i zautjeti53.

47

velec 1968: 121-122

48

Isto, 46

49

U Drievu stvaralatvu nema jasnih aluzija na injenicu da je Kotor pod mletakom vlau, kao ni jasnih

antimletakih stavova i iskaza. Ipak, takvi se iskazi nalaze u urotnikim pismima Cosimu Mediciju. (LMD 2009
(Duki): 143)
50

velec 1968: 245

51

ale 1987: 122-123

52

LMD 2009 (Tatarin): 824

53

Isto, 826

12

1.5.

ARKULIN

Arkulin je najouvaniji od svih onih Drievih komedija koje nisu sauvane u potpunosti,
a nedostaju mu prolog i vei dio prvog ina, zbog ega se ne zna kojim se povodom i kada
odrala prva predstava, no obino ju se smjeta izmeu 1551. i 1554. godine, najvjerojatnije u
1554. Takoer je pisan prozom, i takoer se sastoji od 5 inova. Opsena komparacija s
eventualnim antikim (Plaut i Terencije) i renesansnim (Ariosto, Bibbiena, Aretino, Cecchio)
predlocima pokazala je vie razliitosti nego slinosti s Drievim djelom. Mogue je tek da
je motiv napada na tuu kuu s ciljem otmice preuzet iz Terencijeva Eunuha, pa se tako ni
Arkulinu ne moe porei originalnost.54
Radnja djela je sasvim svedena na dramski sukob izmeu Arkulina s jedne, te Maria,
Tripe i Viculina s druge strane. Naslovni lik je bogat starac i nasilan pohotnik koji se
zainteresirao za mladu udovicu Lopuanku Anicu s kojom se eli malo provoditi, a nastoji ju
dobiti i silom, ali bez ikakvih novanih izdataka. Njezin brat Viculin i zarunik Mari nastoje
ju udati za Arkulina uz isplatu protumiraza, to im i uspijeva uz pomo Negromantove
arolije, a Arkulin, koji je umalo ostao bez svoje kue i imovine, na kraju sa zadovoljstvom
prihvaa rasplet kojemu se isprva energino protivio.
Ova kraa i fabularno najjednostavnija komedija ne spada meu najvea dostignua
Drieva stvaralatva, ali se i u njoj nalaze neki elementi koji joj daju odreenu dozu
originalnosti, kao to je isprepletanje realnog i fantastinog posredstvom Negromantova lika.
Djelo je razrijeeno boccacciovskom neoekivanom alom, koja je tijek radnje usmjerila u
korist snalaljivih likova. Ipak, likovi su neto reduciraniji, pa se ovdje lake primjeuje da je
shema plautovskih i talijanskih modela komedije slabije razraena, s manje naijenskog
duha. 55

54

Anelkovi i Thomas 2009: 6; LMD 2009 (Rafolt): 31; velec 1968: 144-170

55

ale 1987: 125-126

13

1.6.

SKUP

Skup je prozna komedija u 5 inova kojoj nije sauvan sam kraj, a ouvani dio zavrava
etvrtim prizorom petog ina. Premijerno je izveden na svadbi Saba Gajina, najvjerojatnije
1555., a u prologu autor navodi kako je ova komedija sva ukradena [...] iz Plauta, odnosno
iz njegova upa (Aulularia). Nedvojbeno je da piui djelo Dri nije protuslovio naelu
oponaanja (imitatio) dominantnom u [tada] suvremenoj poetici, kao i to da je Plautova
Aulularia djelo prema kojemu je Skup modeliran, no Dri je svoju komediju proirio, a
fabulu modificirao i ispunio naijenskim sadrajima i knjievno izvornim elementima, te
tako stvorio jedinstveno i originalno djelo, to dokazuje i komparativna analiza fabula i likova
dviju spomenutih komedija.56
Radnja djela se odvija u Dubrovniku, a mogue ju je svesti na dvije glavne fabularne linije.
Prvu od njih, koja je ujedno i tematska okosnica Skupa, ine paranoina elja za ouvanjem
tezora, te lakomost i krtost naslovnog lika koje nedvosmisleno odreuju njegov
materijalistiki svjetonazor, koji se moe saeti u reenicu koju on sam izgovara u jednom od
svojih monologa, i to onda kada kae: Amor nije amor, zlato je amor. Dri je temu krtosti
problematizirao i u drugim komedijama, ali je upravo radnja Skupa, uz pratee motive novca,
tezora, i patoloke opsjednutosti njime, najvie i najizraenije koncentrirana na spomenuti
tematski okvir.57 Druga se fabularna linija gradi oko sudbine Skupove keri Andrijane, koju
on eli udati za Zlatoga Kuma jer pritom nee morati platiti miraz, mada je ona zaljubljena i
potajice zaruena s mladim vlastelinom Kamilom za kojega e se i udati. Uz to, komedija
problematizira odnose izmeu mladih i starih, i to na vie razina. Naime, ta u Dria tako
esta tematika u Skupu je izraena u obliku odnosa starog mukarca i mlade ene (Zlati Kum i
Andrijana), oeva i sinova (Nikovi i Divovi stavovi), majki i sinova (Dobre i Kamilo), oeva
i keri (Skup i Andrijana), te starih i mladih pripadnika aristokratskog svijeta (Divo s jedne,
Niko i Dobre s druge strane), ali i starih i mladih pripadnika svijeta slugu (Variva i Gruba).
Bogatstvo

semantikih

opozicija

koje

proimaju

ovo

djelo

upotpunjeno

je

problematizacijom odnosa izmeu bogatih i siromanih, gospodara i slugu (Skup i Variva,

Divo i Gruba, Zlati Kum i Pasimaha), mukaraca i ena, te naposljetku, ali ne i najmanje

56

Isto, 106; Dri 1987: 430; LMD 2009 (Tatarin i Novak): 724, 726-728; velec 1968: 103-116

57

ale 1987: 106-107

14

bitno, izmeu razumnih i tvrdoglavih, odnosno ljudi nazbilj poput Diva i ljudi nahvao,
ime se autor i ovdje osvre na aktualne dubrovake drutvenopolitike prilike.58
Iako obrauje temu kojom su se mnogi autori bavili kako prije, tako i za vrijeme, a i
nakon Dria, te iako je pisan po stranom predloku, Skup nije tek imitacija Plauta, kako
zbog impostiranja teme u dubr. sredinu tako i zbog novouvedenih likova, pa u njemu vie nije
samo rije o problemu krtosti uope, nego upravo o stjecanju imutka, opsjednutosti
materijalnim dobrima i lakomosti u Dubrovniku, koja dokida humanitas, a otkriva ovjekovu
bestijalnu prirodu (feritas), potiskujui ak i plemenite osjeaje kao to je roditeljska ljubav59.
Dakle, autor svojim suvremenicima suptilno upuuje poruku koju valja shvatiti kao
univerzalnu, koja se ne odnosi samo na fikcionalni svijet komedije, ve i na dubrovaku
realnost. Ukoliko djelo itamo u svjetlu Drieve urotnike aktivnosti, moemo ga tumaiti
kao njegovu najdubrovakiju komediju koja je posveena razoblienju lakomosti kao
jednog od najizrazitijih, amblematinih aspekata u ivotu trgovako-aristokratske republike60.

58

Isto, 115; LHKD 2008 (ale-Feldman): 803

59

LMD 2009 (Tatarin i Novak): 729

60

ale 1987: 106

15

2. ANALIZA LIKOVA
Likovi renesansnih komedija batinjeni su iz antike rimske komediografije, odnosno iz
likova koji se javlja u Plautovim i Terencijevim djelima. Richard Hosley je rasporedio tipske
likove zajednike antikoj rimskoj, talijanskoj renesansnoj i engleskoj elizabetinskoj komediji
u razrede. Kako su Drieva djela kojima se bavi ovaj rad nastala prije elizabetinske ere
engleske knjievnosti, usredoit emo se na onaj dio Hosleyjeve klasifikacije likova koji
komparira antike rimske i talijanske renesansne likove. Likovi su podijeljeni u 3 osnovna
razreda primarne muke, primarne enske i sekundarne likove. Primarni su likovi bitni za
zaplet, a sekundarni za stvaranje ugoaja. U razred primarnih mukih likova spadaju mladi,
starac i sluga; dok u primarne enske likove ubrajamo djevojku, bludnicu i udanu enu.
Razred sekundarnih likova je najrazvedeniji jer se neki od njih javljaju samo u antici, neki su
esti u antici a rijetki u renesansi, neki rijetki u antici esti su u renesansi, a neki su tipino
renesansni likovi koji u antici nisu postojali. Tako su u renesansi rijetki likovi parazita,
posrednika u ljubavnim poslovima (svodnika), lihvara i ribara; a esti hvalisavi vojnik,
grubijan, razmetljivac koji je zapravo kukavica, potom kuhar, slukinja, lijenik i odvjetnik. U
iskljuivo renesansne likove ubrajamo pedanta, sveenika, arobnjaka (negromanta), vjeticu
(vraaru) i lakrdijaa (klauna, ludu). Hosleyjeva je klasifikacija relativno ograniena i bilo bi
ju mogue jo proiriti, razraditi i precizirati, to emo i pokuati uiniti, jer su odreeni
razredi likova unutar sebe prilino heterogeni. Ipak, i ovakva moe biti od pomoi i posluiti
kao temelj za analizu odnosa Drievih likova s onima iz antike i talijanske renesanse.61
Budui da se radnja u svim djelima koja su u fokusu ovog rada vie ili manje uspostavlja
na temelju odreenih strukturnih opreka, posluit emo se modelom analize likova koji e se
djelomino temeljiti upravo na spomenutim oprekama, koje je u svojoj knjizi Drama opisao i
oprimjerio Manfred Pfister. Radi se o 8 parova opozicija, a one su sljedee: muko i ensko,
staro i mlado, gentry i ne-gentry, gradsko i seosko, nature i affectation, wit i newit, libertines i hypocrites, te prirodna i izvjetaena elegancija. 62 Iako je Pfister
opozicije oprimjeravao na engleskoj komediji restauracije, one su primjenjive i na renesansni
knjievni svijet, koji se takoer temelji na oprekama. Tipine renesansne strukturne opreke
opisao je Boris Senker, te i njih ovdje navodimo: muko i ensko, staro i mlado, mo i nemo
(u tjelesnom, gospodarskom, drutvenopolitikom smislu), nadreenost i podreenost, blagost
61

Hosleyjeva klasifikacija likova u: Senker 2008: 710-712

62

Opirnije: Pfister 1998: 247-251

16

i silovitost, razmetljivost i skromnost, uljudba i divljatvo (grad i selo), nae i tue, razum i
ludost, inteligencija i glupost, hrabrost i plaljivost, krtost i rasipnost. 63 Opozicije su
povezane s agonikim naelom oblikovanja drame, a ono je obiljeeno natjecateljskim,
konfliktnim odnosom likova koji esto proizlazi iz njihovih oprenih karakteristika ili
razliitih pogleda na istu osobu, predmet, problem ili situaciju, zbog ega se i sueljavaju u
dramskoj radnji. Dakako, sve likove treba promatrati u kontekstu cijelog djela, a ne izolirano,
jer se svaki lik uklapa u sustav koji ine svi likovi zajedno, te se i znaenje i vrijednost lika
definiraju nakon uspostavljanja njegova odnosa s drugim likovima, pa se i spomenute
opozicije tako nadopunjavaju i djeluju komplementarno.64
Neki driolozi, npr. Slavica Stojan, naglaavaju da su mnogi od Drievih likova preuzeti
iz stvarnosti, te su utemeljeni i modelirani prema pievim suvremenicima, lanovima obitelji,
prijateljima, gradskim marginalcima, ali i ljudima iz Driu daleke prolosti koji su u
dubrovakoj esnaestostoljetnoj svakodnevici ivjeli zahvaljujui usmenoj predaji. 65 Iako
postoje jake indicije za to, tvrdnje o ivim modelima likova u Drievim djelima valja uzeti
s dozom opreza.
Kako su se u knjievnoteoretskim i knjievnohistoriografskim radovima koji su se bavili
prouavanjem lika i djela Marina Dria esto traile veze izmeu realnosti i knjievnog
stvaralatva, neki teoretiari su djela nastojali dovesti u vezu s pievom politikom,
urotnikom djelatnou, koja je teila reorganizaciji politikog poretka Republike. Tako su
traene poveznice izmeu Drievih likova i samog autora, te vladajue strukture Dubrovnika,
kojoj se pisac u takvim interpretacijama izruguje. U Drievim se djelima doista naziru nekad
vie, nekad manje jasni obrisi njegova politikog svjetonazora, no valja biti oprezan prilikom
takvih interpretacija, jer je teko prihvatiti univerzalnost urotnikog kljua za iitavanje
poruka svih Drievih komedija, izmeu ostalog i zato to je njegov opus, kad su [urotnika]
pisma bila pisana, ve davno bio zavren66. Uz to, suvremena teatrologija smatra poneto
dvojbenom koncepciju kazalita kao sredstva za prijenos bilo kakve autorove ideje i poruke.
Dakle, autorov se moralni i etiki svjetonazor ne treba smatrati njegovim motivom za
stvaranje drame, zbog ega je nemogue prihvatiti bilo kakvu univerzalnu metodu
interpretacije neijeg opusa.67
63

Senker 2008: 709

64

Pavis 2004: 21, 211, 364

65

Stojan 2009: 36-37

66

velec 1968: 66

67

Pavis 2004: 163

17

2.1.

NOVELA OD STANCA

U Noveli od Stanca nailazimo na svega 5 likova, to je razumljivo zbog njezina opsega,

jer je sva u jednom hipu, u jednoj ali, a kratkoa joj i odgovara trajanju realistinog isjeka
iz tipine karnevalske noi68. etiri su lika individualna (Stanac, Vlaho, Miho i Divo), dok
su makare skupni lik, a moemo ih podijeliti u dvije skupine jedne maskirane u vile i druge
maskirane u Vlahe. Radnja se djela bazira na opreci izmeu starosti, koju utjelovljuje Stanac,
i mladosti koju predstavljaju ostali likovi. Starost u ovom djelu ujedno podrazumijeva ono
seosko, a mladost gradsko. Dri je vjerodostojno prikazao stari pokladni obiaj u kojemu se
mladi stanovnici grada maskiraju i naale sa seljakom koji se naao u gradu. Ujedno se radi o
reproduciranju pradavnih sunanih mitova i ala na raun staroga umirueg Sunca
prikazanog u srednjem vijeku u liku starog seljaka [] koji osjea potrebu da se pomladi.69
Tumaenje Novele u kontekstu solarne mitologije ponudio je Luko Paljetak, te emo se
njegovim radom posluiti. Ipak, iako je sunane mitove mogue povezati s ovim djelom, valja
biti oprezan s mjerom u kojoj se to ini, jer nije sasvim vjerojatno da je svaki segment djela
nadahnut sunanim mitovima. U svjetlu takve interpretacije glavni je lik djela Sunce,
godinje Sunce Stanac, to ga nakon 21. prosinca treba pomladiti.70 Radnja djela odvija se
u pokladno vrijeme, neposredno prije proljea, koje kroz buenje prirode simbolizira novi
poetak, to je mogue povezati sa Stanevom eljom da se pomladi. Leo Kouta je smatrao
da Stanevo ime dolazi od stanac-kamen, te nije odmilica (od npr. Stanimir); to znai da ga
je Dri preuzeo iz ve postojee domae predaje. 71 Stanac je stari hercegovaki seljak s
rijeke Pive koji je u Dubrovnik doao prodati neke svoje proizvode (kozle, grudu masla i sir),
koji, prema Paljetkovu miljenju, simboliziraju Sunce i smanjenje broja hladnih mjeseci.72
Kako Stanac prilikom dolaska u Dubrovnik nije pronaao prenoite prisiljen je spavati na
otvorenom, a tu informaciju Miho prenosi Vlahu, opisujui Stanca kao smijena i umorna
Vlaha s kojim se je ve sprdao i kojemu bi valjalo prirediti novelu. 73 Stanca najbolje
upoznajemo tijekom njegova razgovora s Divom koji dirigira novelom. Stari je seljak
zbunjen i izgubljen, umoran, naivan i praznovjeran, te je kao takav laka meta za smiljenu
68

ale 1987: 81

69

Isto, 82

70

Paljetak 2008: 730

71

ale 1987: 82

72

Paljetak 2008: 732-733

73

Stihovi 40-47 (Dri 1987: 268)

18

alu. Stil govorenja mu je staraki spor i seljaki jednostavan, prostoduan, naivan, nekako
iskonski i gortaki, sa specifinim ritmom koji uvjetuju detalji slikovita prianja, [...] a
posebno deminutivi koji odraavaju skromnost i plaljivost u negostoljubivoj gradskoj sredini
i nonoj samoi 74 . Njegova naivnost, kao i sukob dvaju svjetova i mentaliteta, ruralnog
vlakog i urbanog dubrovakog, ogledaju se i u neugodnoj iznenaenosti time to mu
stanovnici grada nisu ponudili prenoite, a to bi seosko puanstvo smatralo svojom
obavezom; pa tako Stanac sad mora budan boraviti na otvorenom da ga ne bi netko opljakao,
to mu se na selu nikako ne bi moglo dogoditi.75 Dakle, Stanac na otvorenom spava iz nude,
dok Vlaho, Miho i Divo nou naputaju svoje domove zbog mladenake obijesti i elje za
provodom. Trgovac za kojeg mu se Divo predstavlja potpuno je zadivio lakovjernog seljaka
svojom mudrou, trgovakom vjetinom i ponajvie pomlaivanjem. Stoga mladi
Dubrovanin uope ne mora izmiljati drukiju situaciju od one u kojoj je zatekao Stanca da
bi ga naveo da povjeruje u mogunost pomlaivanja. Naime, vile su ga pomladile upravo na
mjestu na kojem se nalazi Stanac i upravo u to vrijeme. 76 Uplaenog seljaka komino
oslovljava s junae77, a hvali mu se kako je tukao svoju domau koja se s vremenom na to
naviknula, to mu Stanac kasnije odobrava smatrajui takav nain postupanja sa enama
sasvim uobiajenim,78 u emu se ogleda primitivna patrijarhalnost sredine iz koje dolazi, kao i
poloaj ena u ruralnom drutvu. Ne samo da Divovim rijeima u potpunosti vjeruje, ve mu
govori kako je i sam u mladosti s vilama tance izvodio.79 Ovi detalji odraavaju i logiku
gradske, dubrovake umiljenosti koja je sve ono izvan zidina Republike drala lakovjernim
i prostim80. Dri u Staneva usta stavlja i neke stihove tipine za petrarkistiku liriku, to je
trebalo djelovati komino, s obzirom na to da ih izgovara praznovjerni i prostoduni, te
neobrazovani seljak,81 koji sve do samoga kraja nije uspio shvatiti da je nasamaren.
U sunanim mitovima Sunce za svoju dragu ima Zoru, koju u Noveli predstavlja Staneva
ena, hubava mladica 82 Miona. Stanac predstavlja staro onemoalo Sunce koje se eli

74

ale 1987: 281 (biljeka 68. i d.)

75

Stihovi 68-78 (Dri 1987: 270); ale 1987: 281-282 (biljeke 68 71, 77)

76

Stih 105 (Dri 1987: 271)

77

Stih 121 (isto)

78

Stihovi 137-140, 189-196 (isto, 272, 274); ale 1987: 283 (biljeka 137-138)

79

Stih 145 (Dri 1987: 272)

80

LMD 2009 (Tatarin): 548

81

Stihovi 227- 234 (Dri 1987: 276)

82

Stih 173 (isto, 273)

19

pomladiti, odnosno revitalizirati svoju seksualnu mo, nakon ega bi se i Zora (Miona)
uzigrala83, a upravo je ovaj detalj glavni razlog Staneve elje za pomlaivanjem.
U kontekstu solarne mitologije mogue je promatrati i trojicu mladia koji zbijaju alu sa
Stancem Vlaha, Miha i Diva. Naime, oni su personifikacija trojnog/trolikog Sunca,
izraavaju nonu trilogiju dnevnog sunca, predstavljaju zalazee, nono i izlazee Sunce, oni
su tri nona Sunca iz narodnih pripovijedaka, od kojih je trei najmlai i (esto) najlui84.
Prije no to se u djelu pojavi Divo, Vlaho prema ovakvoj koncepciji predstavlja najstarijeg
brata, zalazee Sunce, dok je Miho onaj trei, najmlai brat, to je vidljivo iz njihova
razgovora na samom poetku djela, kada se ne prepoznaju i skoro se fiziki obraunavaju.
Vlaho tada Mihu predbacuje to mu je otrica maa hrava, jer nije bila na provu, te zato
nije krvava, a Miho uz to nije pratik, jo je mlad.85 Izmeu dvojice prijatelja (odnosno brae
u kontekstu solarne mitologije) vlada odreeno rivalstvo i elja za nadmetanjem koja je oita
u prijetnjama fizikim sukobom i u hvalisanju tobonjim podvizima i junatvom, te u
Vlahovu isticanju seksualnih avantura s dubrovakim prostitutkama. Prijatelji govore o jo
jednoj varijanti odnosa izmeu starih i mladih, onoj izmeu oeva i sinova. Miho odgovara
Vlahu kako je umaknuo ocu iz kue odglumivi da ide spavati, nakon ega se pomou
konopca spustio kroz prozor svoje sobe na ulicu, na to mu Vlaho daje za pravo,
konstatirajui kako su smijeni oci ovi, jer su se nekad u svojoj mladosti i sami ponaali
ovako kako im se sada ponaaju sinovi kojima to zamjeraju, no jednostavno Taki 'e svijet!,
kako kae Miho zakljuujui ovaj dio dijaloga s Vlahom.86
U drugom se prizoru odjeven u vlaku odjeu pojavljuje Divo Peica, reiser novele sa
Stancem kojega prijatelji, nakon to ga prepoznaju, nazivaju Radatom, vjerojatno zato jer je
glumio istoimenog Vlaha u Tireni. Mogue je da je Divo bio tada poznata osoba, jer u
Drievim djelima postoje odreena mjesta na kojima se isprepleu realnost i fikcija, a uz to
je jedini lik u Noveli koji ima prezime, ili moda nadimak.87 Njegov nastup pred Stancem je
izrazito uvjerljiv, stil mu je prilagoen seljakom govoru to mu omoguava da lake
nasamari naivnog doljaka88, a uloga tobonjeg vlakog trgovca, u kojemu Luko Paljetak vidi
83

Paljetak 2008: 735

84

Isto, 734

85

Stihovi 4-6 (Dri 1987: 266)

86

Stihovi 23-35 (Dri 1987: 267-268)

87

Slavica Stojan smatra da je Divo Peica bio Divo Palmotta, Driev suvremenik i lan antuninske

bratovtine, koji je glumio i Diva u Skupu. (Stojan 2009: 37); ale 1987: 281 (biljeka 55)
88

ale 1987: 281 (biljeka 67)

20

utjelovljenje idealnog trgovca

89

prema opisu Benedikta Kotrulja iz 1458., odlino

odglumljena, to moe predstavljati jo jedan argument u korist tezi da je Divo stvaran lik,
koji je ujedno i glumac.
Prema Paljetkovoj interpretaciji, nakon Divova pojavljivanja Miho postaje srednji brat,
ponono Sunce, a Divo preuzima najvanije mjesto najmlaeg brata,90 to mu potvruje i
sam Miho kada kae: Vazda si vrag bio, a sad si kolik ja.91 Dakle, Divo je najlui, on je taj
koji je najsposobniji da pomladi Stanca/Sunce i mladog ga preda njegovoj hubavoj
mladici Mioni/Zori jutarnjoj92. Divo se Stancu preodjeven u Vlaha predstavlja kao trgovac
s Gacka, imenom Sedmi mu, prezimenom Dugi nos. Ime Dugi nos nose negromanti iz
Arkulina i iz prologa Dunda Maroja, a ono simbolizira otroumnost, no ujedno predstavlja i
faliki simbol. Ime Sedmi mu ukazuje na sedmi mjesec u godini, srpanj, a time i na
srpanjsko sunce, no povezuje se i s likom vukodlaka. Diva dodue ne treba vezati uz
vukodlaka jer ta udovita predstavljaju zimu, a Divo djeluje upravo suprotno, te kao
arobnjak, negromant, eli pomoi Stancu da se pomladi, odnosno oslobodi zime.93
Trojica prijatelja su ivi primjerci tipova mladia kakvi su dubrovakim uvarima reda
zadavali nemale glavobolje94, i koji dosljedno odaju mladenako junjako hvalisanje95
vidljivo ve u prvim reenicama koje izgovaraju nakon to ih Dri uvodi u djelo, odnosno na
pozornicu. Svojom su alom mogli iivjeti obijesnu mladost nadoknadivi starcu koliko
vrijedi ta roba96, ime autor bar donekle iskupljuje97 njihovu neozbiljnost, razuzdanost i
hedonistiki98 pristup ivotu koji se ogleda i u ali sa Stancem i u druenju s prostitutkama.
Njihova imena u vezi su s danima kada se pale veliki krijesovi, ime su dodatno povezani sa
solarnom mitologijom utemeljenoj u starim poganskim mitovima i obredima.99
Divu i prijateljima u izvoenju novele pomau 4 vile, zapravo makare koje idu na
neki pir. Imena tih vila Paljetak takoer dovodi u vezu sa sunanom mitologijom. Tako
89

LMD 2009 (Tatarin): 202

90

Paljetak 2008: 735

91

Stih 210 (Dri 1987: 275)

92

Paljetak 2008: 735-736

93

Isto, 737-738

94

velec 1968: 101

95

ale 1987: 283 (biljeka 209-210)

96

Isto, 284 (biljeka 314)

97

Isto

98

Bojovi 2009: 20

99

Paljetak 2008: 746

21

Perlica dolazi od perla to znai biser, pa bi ona bila Biserka. Biser je lunarni simbol i vee
se uz vodu i enu. [...] Naziv Propumanica treba potraiti u tal. imenici profumo100, dakle,
Mirisnica. Kitica dolazi od kita, kita cvijea, a vjerojatno se radi o bosiljku, koji je povezan sa
slavenskim solarnim mitovima, a uz to je i cvijet kojim se kite svatovi. Upravo Kitica prua
Divu zlatnu jabuku koja je takoer simbol Sunca. Naposljetku, ime etvrte vile, Pavice,
dolazi od imena Pavao, no ini se da je u Noveli povezano s imenicom pavit, biljkom
poznatom kao bijela loza, koju se povezuje s plodnou, lijeenjem od uroka, plaa i straha.
Upravo u Pavici, batesi nad svime, kako kae Divo, treba prepoznati Vilinsku kraljicu koja
svojom vezom s plodnou predstavlja transformaciju djevianske Dijane u Veneru. Sve ove
vile pripadaju tzv. biljaricama koje poznaju ljekovito bilje. Takvim su vilama prinoene
rtve, a najdrai im je dar bila koza, pa zbog toga Stanac na kraju ostaje bez svoga kozleta.101
Driolozi koji su traili utemeljenje Drievih likova u realnosti, dovodili su imena vila u
vezu s imenima tadanjih dubrovakih prostitutki. 102 U takvoj se interpretaciji iitava
srednjovjekovno, kransko-moralistiko stajalite o ukraavanju tijela kao simbolu []
bludne enske prirode; uljepavanje kozmetikim sredstvima (Pavica penga lice), kienom
odjeom (Perlica i Kitica) te koritenje parfema (Propumanica, [...]) znak je enske pohotnosti,
odn. sugerira prodavanje tijela [...] 103 . Takvo je obrazloenje povezano s oslikavanjem
dubrovakog nonog ivota, a autor je uporite za ovu temu naao u navadama vlasteoskih
sinova da bez znanja roditelja obilaze grad, odlaze u posjet prostitutkama, nerijetko spremni i
potui se maevima104, to Miho i Vlaho vjerno pokazuju na samom poetku djela. Vile
predstavljaju onaj pastoralno-mitoloki element djela, no ipak su u funkciji stvarnosti,
odnosno zbijanja ale sa starim Stancem.
Novela od Stanca poiva na razliitim kulturnim razinama srednjovjekovnoj proetoj
izraenom simbolinou, renesansnoj, ali posebice pretkranskoj mitoloko-ritualnoj prema
kojoj Stanac predstavlja ostarjelo zimsko Sunce u svjetlu magine, ivodajne vatre Ivanjske
noi.105

100

Isto, 741

101

Isto, 741-742

102

Stojan 2008: 813; velec 1968: 59

103

LMD 2009 (Tatarin): 547

104

Isto

105

Paljetak 2008: 745-746

22

2.2.

DUNDO MAROJE

Svijet Dunda Maroja ini 28 pojedinanih i jedan skupni lik (biri), te Dugi Nos koji
govori Prolog, ali nije izravno ukljuen u radnju. Budui da zavretak komedije nije sauvan,
postoji mogunost pojavljivanja jo pokojeg lika u neouvanom dijelu. Djelo brojem likova
nadmauje sva preostala iz Drieva opusa, to je i razumljivo zbog njegova opsega i
fabularne razgranatosti. Ipak, kao to e analiza pokazati, glavna odlika galerije likova koji
defiliraju Rimom u Dundu Maroju nije njihova kvantiteta, ve kvaliteta koja se oituje u
dobnoj, spolnoj, socijalnoj, ideolokoj, moralnoj, jezinoj i etnikoj arolikosti, kao i u
psiholokoj doraenosti; detaljima kojima je autor naruio naelo ekonomine izgradnje
karaktera koja bi radnji zajamila primat nad likom. Neki od likova ove komedije podosta
probijaju

barijere

jednodimenzionalnih

ekonominih

tipova,

te

ulaze

sferu

viedimenzionalnih individuumskih likova. Opseg djela i raznovrsnost likova predstavljaju

plodno tlo za razliite vrste semantikih opreka koje proimaju Dunda Maroja odnose starih
i mladih (oeva i sinova), gospodara i slugu, slugu i slugu, mukaraca i ena, naijenaca i
Drugih, a valja istaknuti i opoziciju izmeu dviju vrsta ljudi o kojima u Prologu govori
Dugi Nos, onih nazbilj i onih nahvao izmeu razumnih, sposobnih, blagih i iskrenih
koji utjelovljuju ideal renesansnog ovjeka s jedne, te ludih, nesposobnih, nasilnih i dvolinih
s druge strane.
Sredinji je lik Pomet Trpeza, ovjek nezasitna apetita ki kao metlom mete bokune s
trpeze 106 , kako kae njegovo ime. U izgubljenom Pometu, komediji prethodnici Dunda
Maroja, Pomet je bio Marov sluga, te je nagovorio gospodara da ocu ukrade dvije tisue
cekina. 107 Sada je u slubi Uga Tudeka, bogata Nijemca zaljubljena u Lauru koju nije u
stanju sam osvojiti, pa je Pometa zaduio da mu pomogne, a on e svojom lukavou i
inteligencijom u konanici omoguiti ostvarenje gospodarevih ljubavnih ambicija. Dri
Pometa uvodi u komediju prizorom u kojemu on zajedno s gospodarom dolazi pred Laurinu
kuu i upozorava kurtizanu da na njegova gospodara nailju druge kurtizane, a ona bjei od
njega. Svoje lukavstvo i inteligenciju dokazuje odmah u ovoj situaciji Lauru nastoji navesti
da se prikloni Ugu spominjanjem njegova bogatstva, znajui da ju upravo financijska mo

106

Dri 1987: 316

107

Popiva Pometu: Spomenuje li se kad ga [Mara] ti navede da staromu gosparu ukradete dvije tisue cekina

[...]?; Pomet Maru: Njegda tvoj bijeh u Dubrovniku ... (isto, 315)

23

njezinih udvaraa najvie zanima.108 Ve u ovom prizoru Pomet otkriva neke od stavova koji
ine okosnicu njegove ivotne filozofije, a te e stavove opirnije elaborirati u monolozima i
kontinuirano ih potvrivati provodei ih u praksi tijekom itavog djela. Lauru upozorava da
nee vazda jednako vrijeme bit aludirajui na to da su Marovi dukati na izmaku, zbog ega
bi ona trebala razmisliti o tome da svoga sadanjeg ljubavnika zamijeni Tudekom. Kada
kurtizana ne poslua ovaj savjet, Pomet razborito zakljuuje da se radi o trenutku u kojemu
fortuna nije na Ugovoj strani, te se stoga treba akomodati takvoj situaciji i priekati
povoljnije okolnosti.109
Pomet nakon susreta s Marom i Popivom monoloki hvali ivot koji uiva u Ugovoj
slubi, kataloki nabrajajui to se sve moe nai za njegovim stolom, najavljujui sredinju
toku svojega hedonistikog svjetonazora koji se najvie oituje u uivanju u hrani. Pometov
monolog izraava optimistiku sliku svijeta i ivota u obilju, ime ovaj sluga pokazuje da zna
uivati u ovozemaljskim radostima. 110 Iskvarenim talijanskim jezikom iskazuje odanost 111
Tudeku, istiui da e ga slijediti i u pakao, ime dokazuje da zna cijeniti lagodan ivot u
njegovoj slubi. Svoju odanost e dokazati i djelima, pa sve njegove pokuaje da pred Laurom
i Marojem diskreditira Mara treba promatrati kao nastojanje da uini sretnim gospodara koji
mu omoguava ivot u zemaljskom raju. Naravno, lukavi sluga u svemu ima i svoje osobne
interese.
U prvom prizoru drugog ina Pomet u poduem monologu, na koji se nadovezuje dijalog s
Petrunjelom, jo jednom nabraja to se sve nudi u raju zemaljskom, odnosno Ugovoj slubi.
Dojam njegova hedonizma i neutaiva apetita pojaan je izrazom odanosti jo jednom
gospodaru trbuhu112, koji ga nigda ne izdava na dobru obroku, omoguujui mu uivanje
u gospodskoj kuhinji. No, ovaj je monolog mnogo znaajniji zbog toga to se u njemu moda
najjasnije i najizraenije ogleda Pometova ivotna filozofija, njegov svjetonazor. Naime, Ugo
ga je digao s trpeze i poslao Lauri upravo u trenutku u kojemu je Pomet uivao u kapunima,
108

Ovi je Tudeak prvi bogatac od svijeh Tudeaka ki su u Rimu, a mahnit je za tobom [...] druge nailju na

njega, a ti bjei od tvoje srjee. (isto, 314)

109

Isto; ale 1987: 388 (biljeka 147)

110

Dri 1987: 318-319; ale 1987: 390 (biljeke 201, 206)

111

Con voi, signor Ugo, andar in inferno et star ben. , u prijevodu: S vama, gosparu Ugo, ii u pakao i biti

dobro. (Dri 1987: 319; ale 1987: 391 biljeka 209)

112

A merita moj profumani trbuh da mu vjerno sluim. Sve sam ove galantarije za njega nauio, er me nigda ne

izdava na dobru obroku [...]; i kasnije u desetom prizoru drugog ina: [...] Pometov trbue [...] za tebe Pomet
sve stenta, [...] kralju i gospodine! Ti si moj, ja sam tvoj; ti meni gospodar, a ja tvoj sluga [...] (Dri 1987: 324,
335)

24

kosoviima, zeetini i ostalim specijalitetima. Iako ga Tudeak ubi kad mu to ree, Pomet
objanjava ali i demonstrira sposobnost akomodavanja odlazei dobrovoljno init i to je
muno init, te naputa raj zemaljski znajui da ni novac, ni obrazovanje, ni junatvo, ni
umjetniki

talent

nisu

jamstvo

ivotnog

uspjeha,

ali

spomenuta

sposobnost

akomodavanja jest.113 Onaj koji ima tu sposobnost, onaj koji je vjertuoz, kralj od ljudi,
koji se umije vladat, koji je razuman i koji moe odoljeti trenutku i misliti dugorono, moi
e ukrotiti prevrtljivu fortunu pomou koje e ostvariti svoje ciljeve. Kako ne bi sve ostalo
na pukom teoretiziranju, Pomet navodi primjere koji ga kvalificiraju kao vjertuoza i kralja
od ljudi, kao ovjeka sposobna ugodit zlu brjemenu kako bi pridobio fortunu za sebe,
zbog ega je ovaj lik blizak ljudima nazbilj iz prologa komedije.114
Sljedei Pometov monolog poinje hvalospjevom samome sebi, te izrazom oduevljenja
zbog toga to mu je fortuna pri ruci. Iako zvui samodopadno, hvalisavo i neskromno,
Pomet je realan, te pokazuje da je svjestan vlastitih kvaliteta i sposobnosti, kao i tijeka
dogaaja koji mu idu u korist.115 Njegovo zadovoljstvo izazvano je injenicom da je uspio
osloboditi Dunda Maroja iz zatvora, te je tako isprijeio staroga krtca mogunosti da se
fortuna osmijehne Maru, pa se ona okree u korist Pometova gospodara. Pomet u svoj plan
ukljuuje i Marojeva slugu Bokila, pomou kojega e prevariti Popivu i Mara, stoga u dvama
sljedeim monolozima likuje zbog vlastite domiljatosti i vjete realizacije plana uz pomo
Maroja i njegova sluge.116
Ipak, i vjertuoz poput Pometa morat e osjetiti drugu stranu fortune. Laura i njezina
slukinja Petrunjela mu nee odmah povjerovati o pravim razlozima Marojeva dolaska, ve e
stati na stranu Mara i Popive, dvojca koji e napasti Pometa i prisiliti ga na uzmak. Na kralja
od ljudi e se okomiti i njegov gospodar Tudeak, koji e ga najuriti iz raja zemaljskog, pa
e Pomet fortunu zbog njezine prevrtljivosti izjednaiti sa enom.117 Ona e mu se ubrzo
ponovo osmjehnuti, a on e, kako i prilii vjertuozu, iskoristiti okazijon: iako preplaen
nakon susreta s Marom i Popivom, prepoznat e Lauru u djevojci koju u ime svoga gospodara

113

Isto, 323-324; ale 1987: 394 (biljeke 287, 296)

114

Maro mi prijeti, a ja mu se [...] klanjam; Tudeak me [...] dvie s trpeze [...] Srcem muno idem ijerom

volentijero. I tko k meni doe: Pomete, opravi mi, opravljam; Po' za mene, idem; konselj mi pita,
umijem mu ga dat; psuje me, podnosim; ruga se mnom, za dobro uzimljem. (Dri 1987: 324)
115

Je li ovjeku na svijetu srjea u ruci kako je meni? Je li itko pod nebom gospodar od ljudi kako sam ja? [...]

Gdje nije Pometa, tu nije nita uinjeno; gdi nije Pometova konselja, tu sve stvari naopako idu. (isto, 335)
116

Isto, 337-339, 352-353

117

Isto, 353-354, 363-364

25

trai Gulisav Hrvat118, a zbog svoje sumnje odbit e poziv u gostionicu i tako demonstrirati
sposobnost akomodavanja koja se oituje u odbijanju kratkotrajnog trenutka uivanja u
hrani i piu i potiskivanju vlastita hedonizma zbog dalekosenog razmiljanja, to je preduvjet
koji se mora ispuniti ukoliko se eli pridobiti fortunu na svoju stranu. 119 Pometove e
pretpostavke o Laurinu porijeklu potvrditi njezina slukinja Petrunjela, koja e zakljuiti da je
Pomet vele vrijedan prijatelj od [njezine i Laurine] kue 120 . Zahvaljujui Pometovu
dirigiranju razvojem dogaaja, u pretpostavljenom raspletu Laura, nakon to je financijski
iscijedila Mara, uzima Uga Tudeka u svoju milost.
U zadnjem inu Pomet mijenja skromnu odoru sluge raskonom odjeom, oblai velut i
stavlja kolajnu oko vrata, a Laura ga napokon prima u kuu, dok njegovi suparnici Maro i
Popiva ostaju pred vratima. Pometova je nova odora simbol njegova trijumfa, koji se ogleda i
u tome to ga Maro i Popiva promatraju ispod Laurina balkona, s mjesta na kojemu se
donedavno on nalazio, dok su mu se njih dvojica razmetljivo i bahato rugali odozgora. Uz to,
sinjor Marin je sada odjeven u skromnu odjeu kojom je htio zavarati oca.121
Pometov se hedonizam ne oituje samo na gastronomskom, ve i na ljubavnom planu.
Prilikom susreta s Petrunjelom, otvoreno izraava naklonost ovoj djevojci komplimentirajui
njezinoj ljepoti, a zanimljivo je da ju osim s Petrunjelico, lijepa najenico naziva i
jarebiicom, ime kao da je stavlja na Tudekov stol, to signalizira snanu povezanost
ljubavnih i gastronomskih elja ovoga sluge. Iako Petrunjeli nedvosmisleno daje do znanja da
mu je draga i da je eli za sebe,122 ona e njegovo udvaranje isprva odbiti. Meusobna je
komunikacija ovo dvoje proeta erotskim aluzijama, duhovitim poslovicama, pukom
jednostavnou i onom tobonjom nedoreenou koja tako iskreno i puno govori123. Pomet
susrete s Petrunjelom koristi kako bi preko nje utjecao na Lauru da odbaci Mara i prikloni se
Tudeku, a pritom

demonstrira svu svoju elokvenciju, lukavost, dosjetljivost i

vjertuoznost zasipajui Laurinu slukinju informacijama i uvjerljivim argumentima koje bi

kurtizana trebala prihvatiti i uzeti bogatog Tudeka u svoju milost jer je Maro svoje dukate
118

Gulisav Hrvat je lik s dramaturkom funkcijom glasnika koji donosi vijest o pravom Laurinu podrijetlu. Jezik

kojim Gulisav govori je prva tekstualna fiksacija onoga to se danas naziva gradianskohrv. jezikom. (LMD
2009 (Novak): 190)
119

Dri 1987: 364-365; ale 1987: 413 (biljeka 836)

120

Dri 1987: 365-367

121

Isto, 375-379; ale 1987: 416 (biljeka 942)

122

[...] ja sam se stavio na moju brinicu Petrunjelicu. [...] A ti se daruj meni [...] Bogme si mi draga [...] para

mi ljepa meka ti si! [...] moja galantina [...] nee druga bit nego ti, ako je tebi drago. (Dri 1987: 325)
123

ale 1987: 395 (biljeka 322)

26

potroio, a u Rim mu je stigao otac koji e ga odvesti u Dubrovnik. Kako Laura nije u stanju
uvidjeti da se moe brijeme itetit i dobra srjea promijenit u zlu, trijeba je nauit ivjet, a
Pomet e joj metar bit. 124 Upravo je Petrunjela jedan od razloga zato Pomet gorljivo
zagovara svoga gospodara pred Laurom. Naime, njoj se udvara i Marov sluga Popiva, pa e
Pomet istisnuvi Mara iz Laurine milosti sebi priskrbiti naklonost njezine slukinje.125
Pomet Trpeza je sredinja figura koja u rukama dri razvoj radnje, sloeni individuumski
lik, jedinstven i u Drievu teatru i u cjelokupnoj hrvatskoj knjievnosti, ovjek ogromna
apetita, prodrljivac, odluan i lukav spletkar, majstor intrige, elokventan, dosjetljiv i
kreativan, snalaljiv i samouvjeren, inteligentan, razborit, miroljubiv i strpljiv, pomalo
bojaljiv, narcisoidan, sebian i egocentrian, ali sposoban, prilagodljiv i virtuozan pojedinac
koji je u stanju akomodavati se brjemenu i savladati prevrtljivost fortune koja predstavlja
kljunu toku njegova poimanja ivota i svijeta, i zahvaljujui kojoj e trijumfirati nad svojim
suparnicima. Njegov je psiholoki profil izgraen brojnim samokarakterizacijskim
monolozima kojima odaje dojam ovjeka svjesna vlastitih kvaliteta koje ga uzdiu nad
svjetinom i koje mu omoguuju uivanje u zemaljskom raju. Njegove ideje katkada
izgovaraju i drugi likovi, najee Kotoranin Tripe, no Pometova ideologija ne ostaje na
razini pukog filozofiranja i teoretiziranja, on ju provodi i u praksi, u emu mu pomae odlino
poznavanje psihologije onih koje mora nadvladati i onih s kojima mora suraivati. Iako
katkada djeluje neskromno i samoljubivo, veliajui vlastitu vjertuoznost ne zaboravlja se
zahvaliti fortuni. Kako je osjetio njezinu drugu stranu, zna posebno cijeniti njezinu
naklonost, svjestan da mu je ona omoguila trijumf nad ljudima nahvao. Pometa se nipoto
ne smije svoditi na tipski lik lukava i prodrljiva sluge kojega zanima samo kako to bolje i
bre zadovoljiti hedonistike potrebe. Iako iz takvoga tipa ovaj lik proizlazi, u dvama je
navratima pokazao da zna kontrolirati svoj hedonizam kada situacija to trai. Pomet je kralj
od ljudi, doktur i filozof, abate, kont, kavalijer, deklasirani duhoviti izjelica i icar
uvijek eljan dobrog zalogaja i dobrog pia, hedonist, ojaeni beskunik, praktini
makjavelist, ivi naijenac, simbol novoga doba, piev glasnogovornik, sposoban
pojedinac obdaren vrlinom kojom se izdie nad svjetinom i zahvaljujui kojoj uspjeno
ostvaruje svoje interese pravi ovjek, nosilac smisla komedije, utjelovljenje renesansnog
svjetonazora i najivotniji lik proizaao iz pera Marina Dria.126
124

Dri 1987: 325-327

125

Isto, 336-337; ale 1987: 401 (biljeka 493)

126

ale 1987: 97-103, 388 (biljeka 133), 393 (biljeka 275); LMD 2009 (Novak): 190-191; Jelii 2008: 211,

217; Grmaa 2010: 257, 262-263; velec 1968: 269-272; Falievac 2009a: 88-90

27

Iako posljedice Pometovih spletki najvie pogaaju Mara, najvei mu je suparnik Marov
sluga Popiva, u ijem se imenu, kao i u Pometovu, odraava hedonistika crta u vidu sklonosti
piu. Popiva e popivati (pjevuiti) sve dok on i Maro mogu nesputano uivati u dukatima
Dunda Maroja, no nakon to popije Bokilovu priu stvari e se odvijati nepovoljno za
njega i gospodara.127
Popiva se prvi put pojavljuje u etvrtom prizoru prvog ina rugajui se njegda velikom, a
sada malom Pometu i njegovu gospodaru koji su ostali pred Laurinim vratima, te tako i on
neizravno govori o promjenjivosti fortune. Popiva pokazuje dobro poznavanje Laurine
psihologije istiui da ona hoe samo zlato, dukate i nakit; ali za razliku od Pometa, Marov
sluga nije u stanju anticipirati prevrtljivost fortune koja e njega i gospodara na kraju
napustiti. Popivina se ivotna filozofija najbolje ogleda u reenici: Plai i umri vas svijet,
meni je dobro!, reenici iz koje se iitava njegova nerazboritost, sebinost i orijentiranost na
individualnu korist, kao i nesposobnost razmiljanja o opem dobru.128
Agoninost odnosa Pometa i Popive produbljena je njihovom zainteresiranou za
Petrunjelu, s kojom se Popiva susree u jedanaestom prizoru drugog ina, te joj se udvara, no
ona ga odbija. Iz njihova se dijaloga vidi da je sluga preuzeo neto od Marovih metoda
osvajanja ena, pa Petrunjelu nastoji kupiti dijelom onoga to njegov gospodar alje Lauri.
Kominost Popivine komunikacije s Petrunjelom bazira se na mijeanju elemenata puke i
uglaene poezije, a susret zavrava njezinim uzmicanjem jer je on poeo igrati rukama, to
je izazvalo nezadovoljstvo Pometa, koji je cijeli dogaaj kriomice promatrao. U jednom od
kasnijih dijaloga Popiva e igru rukama potvrditi pitavi Petrunjelu smeta li joj to ju je
ljubnuo jednom ili moda to ju je utinuo.129
Marov e sluga, iako lukav i domiljat, prilino olako i bez imalo sumnje nasjesti na
Pometovu spletku realiziranu preko Bokila, te e tako upropastiti gospodareve izglede da
ostane u Laurinoj milosti. Popivina se superiornost nad gospodarom uoava u dvama
detaljima. Prvo, Maro kukajui u monologu na kraju drugog ina, zakljuuje da e potraiti
svoga slugu i njim deliberat kako se ima vladat, dakle, potreban mu je Popivin savjet; a
na poetku treeg ina Popiva poduzima neke korake po pitanju tobonjeg Marojeva dolaska
na hodoae, i to bez ikakvih konzultacija s gospodarom, to pokazuje da djeluje prilino
neovisno o njemu.130 Kada od Mara dozna da je Maroje izaao iz zatvora, shvaa da im je
127

velec 1968: 338-339

128

Dri 1987: 315-316; ale 1987: 389 (biljeka 168)

129

Dri 1987: 336-337, 373; ale 1987: 401 (biljeke 489, 492, 493)

130

Dri 1987: 338-340; ale 1987: 405 (biljeka 584)

28

Pomet novelu uinio, a oajnom gospodaru sugerira da se ne treba predavati 131 i smilja
plan kojim nastoji izvui Mara iz problema u koje je upao nakon oeva dolaska u Rim.132
Oajni Maro prihvaa Popivine savjete bez ikakva prigovora.133
Popiva uspijeva lukavstvom uvjeriti Lauru, mamei je Marojevim dukatima, da e joj
Pomet napriati samo lai kako bi ocrnio Mara, pa ona i Petrunjela isprva tjeraju Tudekova
slugu od svoje kue. Popivina lukavost i vjetina naas su gotovo ravne Pometovima jer je
lakomu prvu kortidanu od Rima uspio navesti da dobrovoljno pristane dati Maru novac
kao jamstvo za robu kojom e ga opskrbiti Sadi.134 Na samom kraju treeg ina Popiva se
monoloki, poput Pometa, divi vlastitoj snalaljivosti i domiljatosti, te beskrupulozno, a
istodobno mudro i logino zakljuuje da bi on i Maro trebali pobjei s vrapcem u ruci, s
3.000 Laurinih dukata. Kasnije e mu to i predloiti, ali ovaj e isprva odbiti prijedlog, a kad
ga prihvati bit e prekasno. 135 Popiva e se na kraju djela voditi iskljuivo eljom da se
Pometu napije krvi, a razmiljanjem o krai i ubojstvima portretirat e se kao tipian
ovjek nahvao koji se odaje nasilju nakon to ga fortuna napusti. Sauvani dio Dunda
Maroja ubrzo potom zavrava, pa tako Popivina sudbina ostaje nerazjanjena, no ini se
vjerojatnim da se i on sa svojim gospodarom i njegovim ocem vratio u Dubrovnik.136
Popiva je Pometov takmac i antipod, pijavica koja gospodaru pije krv i nehotice ga vodi u
propast, sebinjak koji misli prvenstveno na vlastitu korist, lik koji je suvie nagao i
neoprezan da bi osjetio opasnost i izbjegao Pometovu klopku, lukav ali pokvaren, prepreden
ali nedovoljno inteligentan, vjet ali beskrupulozan; on je statian i bez perspektive, [...]
injorant, kanalja, potitenjak koji poznaje poneku Pometovu mudrost i kod kojega se u
tragovima naziru makijavelistiki rezoni o fortuni i sposobnosti akomodavanja, ali ne i
vjertuoznost i dalekoseno razmiljanje o posljedicama svojih i tuih postupaka zbog ega
na samom kraju djela pribjegava idejama koje podrazumijevaju krau i ubojstvo, te se

131

Nije ga tu za plakat ni ktjet umrijet, neg se ne abandonat, pomagat se. (Dri 1987: 344)

132

Isto, 345; ale 1987: 405 (biljeka 591)

133

Popiva: Ho init to t' ja velim?; Maro: Hou, sve u init! Ti meni sad budi gospodar a ja u tebi sluga

[...] Popiva, rekao t' sam da te u sluat [...] vod' me kud zna. (Dri 1987: 344-345)
134

Isto, 350-355; ale 1987: 408 (biljeka 663)

135

Komu bi ovo ilo od ruke rimskoj kortiani izet dukate iz ruke, izet joj srce iz tijela?! [...] Oto, da je

[Maro] mudar, tako bi i odnio ove tri tisue dukata [...] Ah, da je meni init!; kasnije Maru: Ja bijeh od
opinijoni da s ove tri tisue dukt pjantamo i njega [Maroja] i sinjoru i da promijenimo mjesto. (Dri 1987:
358, 361)
136

Isto, 373-376, 378-380

29

portretira kao ovjek nahvao. I kao takav, jedini je ozbiljan konkurent Pometu, jedini lik
koji mu predstavlja prijetnju i jedini s kojim Pomet nee olako izai na kraj.137
Njegov gospodar Maro, mlad vlastelin od dvadeseti i jedno godite 138 , prvi put se
pojavljuje u estom prizoru prvog ina, te se odmah poinje razmetljivo i bahato ponaati
kako su, svaki na svoj nain, najavili Tripe i Popiva. Maro se hvali time to se nalazi u
milosti prve kortidane od Rima, iju ljubav mora skupo plaati, no taj mu detalj umjesto
sramote predstavlja razlog za hvalisanje.139 Takoer, prijeti Pometu da e izrjezati i njega i
Tudeka ukoliko ih vidi u blizini Laurine kue, ime pokazuje zaljubljeniku ljubomoru oitu
u elji da samo on uiva u sinjorinoj milosti. U njegovu se nastupu i ponaanju ogleda elja
za pariranjem Tudeku, i to u onom segmentu u kojemu mu nee moi jo dugo parirati
broju dukata. injenicu da Maro ivi gospocki potvruje i Pomet, takoer jedan od ljudi
koji zna uivati u raju zemaljskom, meutim Maro za razliku od njega ne misli na promjenu
dobrog brjemena u loe i na prevrtljivost fortune, s ime e se vrlo brzo suoiti, jer mu je
otac stigao u Rim kako bi sprijeio rasipniko ponaanje.140
Marov nain ivota izaziva divljenje i blagu zavist njegovih prijatelja Nika i Pijera, dok
trei od njih, Vlaho, davanju dobru brjemenu pretpostavlja trgovake poslove, izraavajui
svijest o pogubnosti ivota kakav vodi Maro.141 Kada se susretnu, Maro prijateljima iznosi
svoju ivotnu filozofiju: [] dokle sam mlad, da uivam, pak kad ostarimo, tako emo i
kaljat 142 . Marojev se sin sasvim preputa uivanju u trenutku, u dobru brjemenu, ne
mislei pritom na posljedice rasipnitva koje e ga ubrzo stii. Naime, odmah po susretu s
trojicom prijatelja Mara iznenauje otac, a nakon poetnog zaprepatenja mladi e
fengati da je netko drugi i praviti se da ga ne pozna. Nakon to ga ovaj napadne,
hladnokrvno i okrutno e ga smjestiti u zatvor, pokazujui da nema niti najmanje obzira
prema vlastitu ocu.143
Nakon tog dogaaja Maro monoloki kuka alei se na nesreu i na oca koji ga je
osramotio pred sinjorom Laurom, koja predstavlja sredite njegova interesa i hedonistikog
137

ale 1987: 103; LMD 2009 (Proli Kragi): 612-613; Jelii 2008: 211; velec 1968: 209-210

138

Dri 1987: 356

139

[...] ovako se karecaju sinjore, ovaki im se prezenti darivaju. (isto, 317)

140

Isto, 316-318; ale 1987: 390 (biljeke 183, 185)

141

Niko: [...] bogme bih se i ja njim [Marom] ugodio, uzeo vrag trgovinu [...] Maro ovdi i za sebe i za njega

[Maroja] penda i uiva [...] rad bih mu brat bio.; Vlaho: Raj od ludijeh spenadza brzo se obre u pakao.
(Dri 1987: 327-328)
142

Isto, 330

143

Isto, 331

30

poimanja ivota, a sada postoji mogunost da ju izgubi. Kako nije sam u stanju donijeti
razumnu odluku, dakle, nesposoban je akomodavati se, odlazi potraiti Popivu kojega e
pitati za savjet i svoju sudbinu sasvim staviti u njegove ruke, podreujui se tako sluzi koji
mu je inteligencijom superioran 144, to je primijetio i Pomet, nazvavi Mara u jednom od
svojih monologa mladiem ubogim od pameti.

145

Maroje e uskoro isprazniti

Marovo skladite, a za robu koju e odnijeti financijski je odgovorna Laura. Maro e odbiti
Popivin prijedlog da pobjegnu s dukatima koje su uspjeli kurtizani izet iz ruke, a ini se da
bi mu bilo bolje da je posluao ovaj savjet, koliko god on neljudski bio. Tim je inom pokazao
odanost sinjori pritom istaknuvi da bi prije umro nego je pokrao, ali kad mu
fortuna okrene lea ovaj e stav promijeniti, no prekasno.146 Vrhunac Marova fenganja i
licemjerstva vidljiv je prilikom novog susreta s ocem kojega je nedavno dao zatvoriti, a sada
se pravi da to nije bio on, i to kako bi prevario Maroja i nastavio s rasipnikim ivotom. Sam
je ispravno zakljuio da je za takvo ponaanja potrebno obraz od kurve uinit. Prilikom
susreta s ocem i igranja uloge dobrog sina Maro se prvi put zanima za zarunicu Peru koja
ga srcem ljubi, kako kae drugi prolog,147 i koju je ostavio u Dubrovniku, no ne zna da se
ona trenutno nalazi u Rimu i da ga trai. 148 Otac e mu kasnije uzvratiti istom mjerom
pokupit e Sadijevu robu i praviti se da ne pozna sina, pa e se Maro opet prepustiti kukanju,
osuivanju oeve lakomosti i izraavanju vlastita defetizma koji se ogleda u samoubilakim
primislima. ak e osuditi Popivin konselj i kriviti sama sebe to ga je posluao,
zaboravljajui da mu je sluga predloio da pobjegnu s dukatima, to je on odbio.149
Na kraju e najbjelodanije pokazati svoju opakost i beskrupuloznost koje e isplivati u
tekoj situaciji nakon to ostane bez dukata koje ne zna zaraditi, ali se bez njih ne umije ni
ponaati, jer nema sposobnost akomodavanja. Predloit e Popivi da ubiju Pometa, a potom
e pokuati silom ui u Laurinu kuu. Kada mu ni to ne uspije, izraava elju da sve u
kurtizaninoj kui zakolje, ak i svoju galantinu koju e sada nazvati kurvom, ime se
jasno razotkriva kao ovjek nahvao, koji u bezizlaznoj situaciji sasvim gubi kontrolu i
144

A oci vragovi, neprijatelji mira i goja i kontenta od sinova [...] Krudeo ovjek, vee ljubi dinar neg sina,

jednoga sina koga ima. [...] Je li na svijetu nesrjeniji ovjek od mene? [...] sinjora Laura, strah me je er te u
izgubit [...] Jaoh, izgubio sam se, ne znam ni kud hodim ni to inim, ni znam to u. [...] Po' u na Popivu i
njim deliberat kako se imam vladat. (isto, 339)
145

Dri 1987: 353

146

Isto, 361

147

Isto, 308

148

Isto, 355, 361-363

149

Isto, 372-373

31

razum, kojim ni inae nije bio pretjerano obdaren. Pretpostavlja se da se na samom kraju djela
Maro vratio u Dubrovnik nakon to je izmirio raune s ocem i zarunicom.150 Mogue je da
zaruke s Perom nisu bile njegov izbor, iako ga ona iskreno voli. Naime, Dundo Maroje
govorei Tripetu o sinovljevim zarukama kae vjerismo ga151, a ne vjeren je ili vjerio
se, iz ega je mogue pretpostaviti da su zaruke bile od interesa, vjerojatno poslovnog i
financijskog, Marovu ocu, ali ne i samome Maru, koji je moda pristao samo zato da mu otac
prepusti upravljanje itavom imovinom, kako navodi drugi prolog152.
U tom je prologu neizravno najavljena Marova sudbina, jer glavni glumac Pomet-druine
govori o ludoj djeci poput Mara, kojoj ne treba davati dinare do ruke [...] er je mlados [...]
prignutija na zlo neg na dobro, za to postoje potvrde iz stvarnog ivota, er se je ovjezijeh
komedija njekoliko arecitalo nazbilj u onovremenom Dubrovniku. 153 Iako je knjievna
historiografija afirmirala tezu prema kojoj Marina Dria valja prepoznati u Pometu, Nenad
Vekari, oslanjajui se na pievu biografiju i na imenski fond njegove obitelji koji je obilato
zastupljen u Dundu Maroju, smatra da bi Dri mogao odgovarati Maru, te da djelo nosi
autobiografske elemente koji bi mogli popuniti prazni dio pieve biografije izmeu 1526. i
1536. godine.154
S knjievnoteoretskog stajalita Marov lik se postupno gradi karakteriziraju ga drugi i
prije njegove pojave i tijekom cijelog djela, no najbitniji su momenti samokarakterizacijskog
tipa, dakle, Maro kljune toke svoje linosti, najee one negativne, daje sam. Temeljen je
na tipskom rasipnom i poronom sinu fokusiranom na ljubavne i seksualne elje,
neobuzdanom u troenju oeva bogatstva, lijenom i neodgovornom u poslu, zbog ega
funkcionalno ima status lovine iji su progonitelji (Dundo Maroje, Pera, Pomet i Tudeak)
razliito motivirani, ali svakako usmjereni protiv njega, pa je ovaj lik prisiljen na visok
stupanj aktivnosti u defenzivnom smislu, kako bi ouvao svoj status kod Laure i nastavio se
150

Isto, 376, 379-380; ale 1987: 417 (biljeka 953), 418 (biljeka 999)

151

Dri 1987: 310

152

Isto, 307

153

Isto, 307-308

154

Vekari 2010: 55-63. Vekari tezu o Marinu Driu kao Maru proiruje, pa u liku Dunda Maroja prepoznaje

Marinova oca, Marina, a u likovima trojice Marovih prijatelja, Nika, Pijera i Vlaha, Marinove bratie Nikolu i
Petra, te brata Vlaha. No, dok bi Niko i Pijero u svjetlu takve interpretacije doista mogli biti Marojevi neaci,
Vekari ini previd ostavljajui otvorenom mogunost da je Vlaho Marov brat i Marojev sin. Naime, Maroje e
Tripetu u prvom prizoru djela rei za Mara: Vjerismo ga, er ne imam neg toga jednoga sina., iz ega je oito
da je Maro jedinac. Imena svoga brata Diva i sestre Pere, autor je, prema Vekarievu miljenju, uveo u djelo ne
potujui obiteljsku genealogiju.

32

davati dobru brjemenu. Razina individualiziranosti i psiholoke doraenosti nadilaze tipski

temelj iz kojega je Maro izgraen.155
Komediju otvara kukanje Dunda Maroja, bogatog dubrovakog trgovca, o dezvijanom
sinu kojega trai po svijetu kako bi iz morske puine, iz jame bez dna spasio ono to se da
spasiti od 5.000 dukata koje je dao Maru poslavi ga u Anconu. Na njegovo se zapomaganje
nadovezuje sluga mu, tovijernar Bokilo, koji duhovitim replikama i komentarima na
stareve rijei razotkriva njegovu krtost, a posebno je upeatljiva reenica izravno upuena
Maroju da se otkad su napustili Dubrovnik Bokilo nije usrao jer ga gospodar slabo
hrani.156 Osim Marojeve krtosti koja se ogleda u elji za akumulacijom kapitala, uoljivoj u
tome da mu dukati rave u skrinji, zbog ega se on ak ne umije njima hranit, Bokilo
otkriva i vlastiti, dijametralno suprotan pogled na svijet obiljeen hedonizmom, posebno
naglaenim u uivanju u vinu, zbog ega ga gospodar, ali i drugi likovi s kojima se susree,
okrtavaju pjanicom. Bokilova je ivotna filozofija najjasnije izraena reenicom
upuenom Maroju: Za esa su dukati neg da se pije i ije i trunpa?157
Dvojac susree Kotoranina Tripeta, a ovaj je susret, kao i susreti svih ostalih
naijenaca u tuini ispunjen srdanou i iskrenim veseljem zbog toga to se
naijenci meusobno doivljavaju svojim ljudima. Ipak, ovaj je susret posebice zanimljiv
zbog rivaliteta koji je vladao izmeu Dubrovana i Kotorana i koji je esto prelazio u
animozitet, o emu e vie govora biti u kontekstu komedije Tripe de Utole, jer se taj
animozitet u Dundu Maroju ne moe opaziti. tovie, Maroje Tripeta oslovljava sa susjede,
a Kotoranin kae da je zvieran svijem Dubrovanom kao bratji. Kako se obojica posebno
raduju zbog toga to u tuini uju svoj jezik, njihov je susret mogue promatrati kao
svojevrsnu Drievu odu naem jeziku, jer je sam autor dio ivota proveo u Italiji, te je kao
i naijenci u ovom djelu mogao osjetiti zadovoljstvo i sreu uvi svoj jezik daleko od doma.
Pritom dodajmo da Maroje govori dubrovakom tokavicom, a Tripe akavicom.158
Tripe(ta) je ime izvedeno od imena kotorskog sveca zatitnika i tipino za Drieve
Kotorane, a ovaj se predstavlja kao usluan ovjek spreman pomoi Maroju i Bokilu, ovjek
koji ne fenga da je u tuem u mjestu signor i misser, ve mu je bitno da je cijenjen kod
kue gdje ga ljudi znaju. Za rasipnoga Marojeva sina zakljuuje da je bolje da ne ivu taki.
Kako je Maro ovjek nahvao koji je spreman na sve kako bi dobio ono to eli, Tripetove
155

LMD 2009 (Novak, Proli Kragi): 188, 477; Bojovi 2009: 19; velec 1968: 184-185, 260-265

156

Dri 1987: 308-309

157

Isto, 309

158

Isto, 309-310; ale 1987: 386 (biljeke 75, 82); LMD 2009 (Tatarin): 415

33

komentare o njemu valja doivjeti kao razumno argumentiranje ovjeka nazbilj koji ustaje i
protiv rasipnitva dezvijane mladosti utjelovljene u Maru, ali i protiv slijepe krtosti
njegova oca kojemu su vani samo dukati. Tripetova misao da mladima ne treba davati
dinare jer u njima bijesne kao zli duh, podudara se s rijeima drugog prologa o rasipnitvu
lude djece koja je potvrena i u stvarnosti. Kada Maroje kasnije opazi sina i pobijesni na
njega, upravo e ga Kotoranin smirivati i mudro ga savjetovati da Mara dvigne sa zla puta,
a u monologu e u osmom prizoru drugog ina osuditi Maroja zbog pokuaja da ubije vlastita
sina i zbog naina na koji tretira slugu kojemu ne da ni jesti ni pit, a hoe da ga slui.159
Ovaj e se lik pojaviti u desetom i jedanaestom prizoru treeg ina. Petrunjela e, opazivi ga,
prvo primijetiti njegov nos i grbu, a sluajui njegov monolog u kojem e Tripe naznaiti
svoju uenost i u kojem e se koristiti talijanskim frazama, zakljuit e da ovaj lik para njeki
metar od skule, pa e s njim izmijeniti nekoliko lascivnih zagonetki. Kotoranin e, osim
rijeima, elju za lijepom Petrunjelom pokazati i igrom rukama, no prekinut e ih Tudekov
dolazak, te e se Tripe nakon izmjene nekoliko uvreda s njim fiziki sukobiti. Posljednji e
se put Tripeta pojaviti u zadnjem od sauvanih prizora komedije, a njegov e susret s
Divulinom takoer biti na rubu fizikog sukoba. 160 U kombinaciji Tripetova fizikog
izgleda (nos i grba), kratkovidnosti i uenosti nazire se tipski lik pedanta, ali su ga neki
driolozi vidjeli kao trgovca, a neki su ga zbog statusa vjenog studenta povezali s antikim
tipom parazita.161 Nastupima pred Tudekom i Divulinom ovaj lik pokazuje da nije vjet
samo u koritenju talijanskim frazama, ve je spreman i na sukob ukoliko je to potrebno, ak
se stjee dojam da je i pomalo ratoboran, no nikada nije inicijator sukoba.
Tripeta je jedini Driev Kotoranin koji nije predmet poruge i utjelovljenje dubrovakih
stereotipa o stanovnicima grada iji je zatitnik sv. Tripun. Pod njegovom se grotesknom
grbom i karikiranim dugim nosom [...] krije ovjek koji propovijeda opratanje [...], ini
dobra djela [...], osuuje nasilje 162 , ali ga u sluaju nude ne izbjegava; kolovan i
dobronamjeran ovjek koji se razumno postavlja sudei o odnosu oca i sina, ovjek koji
kritizira i krtost i rasipnost, razuman ovjek ovjek nazbilj, iji je monolog iz desetog

159

Dri 1987: 307-308, 310-314, 318-320, 333-334; ale 1987: 386 (biljeka 86)

160

Dri 1987: 347-350; ale 1987: 407 (biljeka 627), 418 (biljeka 994)

161

ale 1987: 405 (biljeka 604 Tripeta pedant); LMD 2009 (Novak): 190 (Tripeta vjeni student); velec

1968: 346 (Tripeta trgovac). Sva su 3 vienja Tripetina tipskog temelja mogua, no jedino za alinu tezu
moemo nai kakvu-takvu potkrijepu u samom tekstu komedije, u ve spomenutim Petrunjelinim rijeima.
162

ale 1987: 405 (biljeka 604 citira Koutu)

34

priozora treeg ina komplementaran prologu Dugog Nosa, ali i Drievim urotnikim
pismima.163
Tripeta obavjetava Maroja da bi njegov sin mogao biti sinjor Marin koji uiva s
prvom kortidanom od Rima, a otac mu je jedan od bogatijih Dubrovana. krti Maroje se
makarava kako bi rekao Dugi Nos u prvom prologu, te isprva odluno negira da se radi o
njegovu sinu, jer je on siromah ovjek koji ne alodava na gospodskim mjestima, te nije
mogue da mu je sin netko tko ivi tako luksuzno. Kada ga prvi put nakon 3 godine otkako je
Maro otiao iz Dubrovnika otac ugleda s prozora gostionice, prvo e zamijetiti da je ovaj
raskono i skupo odjeven, te nee osjetiti nita vie od oaja i ogorenja na sina zbog naina
na koji spenda njegove dukate.164 Maroje i Maro e se suoiti u petom prizoru drugog ina,
no sin e se praviti da ne pozna oca, te e ga, nakon to ga sasvim izbezumljeni i bijesni krtac
napadne noem, hladnokrvno smjestiti u tamnicu.165
Nakon gospodareva utamnienja Bokilo e ostati sam, a kako ne zna talijanski i nema
nita novca u sebe, doi e do kominog nesporazuma s krmarom kojemu Dundo Maroje nije
stigao platiti raun. Preplaeni Bokilo e se zbog jezine barijere i zbog slinosti nekih
talijanskih i naijenskih rijei pobojati i za vlastiti ivot, a uestalo zazivanje svetaca i
koritenje umanjenica u ovoj situaciji sugeriraju njegov strah, skromnost i izgubljenost u
stranom gradu, detalje koji ga ine slinim Stancu iz Novele od Stanca.166
Bokilo i Maroje, kojega je Pomet uspio izvui iz tamnice, pristaju sudjelovati u spletki
kralja od ljudi kojom e istisnuti Mara iz Laurine milosti. Maroje e Pometu iskazati
zahvalnost zbog osloboenja, dok e izgubljenog Bokila Pomet navesti da ga poslua
obeavajui mu da e pit, jesti i poinut kao kralj, stoga ovaj odlazi do Popive, a ak i kralj
od ljudi, ostaje ugodno iznenaen Bokilovim kreativnim i uvjerljivim nastupom, te vjetom
primjenom Pometovih uputa pred Marovim slugom, koji uope ne sumnja da e sebe i
gospodara odvesti ravno u Pometovu klopku.167
Bokilo se kasnije pridruuje gospodaru, te se iznova, ovaj put otvorenije, ali na
Marojevu krtost koja rezultira njegovim praznim elucem, a okomit e se i na krevo
163

Isto, 406 (biljeka 605); LMD 2009 (Tatarin, Proli Kragi): 415, 826-827

164

On je! Ono je u velutu, ajme meni! [...] Ajme, moji dukati! [...] Tobolac otvoren drat, ajme! [...] I kolajinu

je na grlo stavio! [...] Da mi je sit doli: po mu u sve kose iskupsti i sve mu u oi podbit. (isto, 316-318); ale
1987: 389 (biljeka 174)
165

Dri 1987: 331

166

Isto, 334-335; ale 1987: 400 (biljeke 453, 465); vidi str. 19

167

Dri 1987: 337-340; LMD 2009 (Proli Kragi): 77

35

kontinuirano kukanje za izgubljenim imetkom.168 Odmah potom slijedi drugi susret oca i sina,
a Maroje za svaki sluaj kupuje Bokila dajui mu neto novca za vino kako se sluga ne bi
u posljednji tren predomislio, izdao ga i upropastio plan. ini se da Bokilo ionako ne bi
takvo to uinio, jer je svog gospodara pratio cijelim putem i to u prilino tekim uvjetima po
sebe samoga, esto gladujui i eajui, pa ostaje dojam da nije Maroju dao razloga da
posumnja u njegovu odanost. Uostalom, upravo ga je stari krtac Tripetu hvalio kao vjernog
slugu.169
Maroje kasnije vraa sinu istom mjerom i tako spaava dio onoga to mu je dao, te ga na
taj nain upropatava i osramouje. Bokilo izraava vjeru da e se otac i sin u konanici
pomiriti, na to Maroje odvraa da meu lisicom i hrtom nije ugoaja. Zadovoljstvo
raspletom situacije odobrovoljilo je starog krtca, koji pokazuje ljudskost pozivajui slugu u
gostionicu na trunfanje i tako nagrauje njegovu vjernost.170
Iako su rijei drugog prologa svojevrsno stajanje na stranu starijeg narataja protiv
nerazumne, lude i razuzdane mladosti koju novac kvari, bilo bi pogreno rei da spomenuti
prolog predstavlja izraz potpore Dundu Maroju. Naime, on je u Rim doao potraiti sina, no
ne zato da ga vidi i prekori, te izvede na pravi put, ve zato da vrati to je vie mogue svojih
dukata, koji predstavljaju objekt njegove udnje i smisao postojanja. Tako Tripetu za sina
kae: Za njega ja hajem! ao mi je dukata, a on mi ne bude vee na oi: ivi i umri, hodi zlo
kao je i poeo.171 U ovoj se izjavi najbolje ogleda Marojev pogled na svijet i neovjeno
razmiljanje koje ljubav prema novcu pretpostavlja svemu, pa ak i sinu jedincu kojega nije
vidio 3 godine, a prvo to e primijetiti kad ga opazi njegova je raskona odjea koja je
sigurno skupo plaena. No, Maroje nee stati na tome. Kada izluen rasipanjem njegovih
dukata napokon susretne Mara, toliko e ga razbijesniti njegovo pretvaranje da se ne poznaju
da e ga ak pokuati ubiti, na to e ga sin hladnokrvno smjestiti u tamnicu, a kasnije e
izraziti aljenje jer mu otac nije zavrio na vjealima.
Vlastiti sin Maroja opisuje kao neoca, neprijatelja Bojeg, ovjeka koji samo dinar
ljubi. No, kako je Maro nerazuman ovjek nahvao, da bi se razotkrila Marojeva krtost
potrebno je potraiti miljenje drugih likova, a nalazimo ga u komentarima Tripeta, ovjeka
168

Ubio Bog i moje poastje s tobom i tvoju hranu! Od tebe nije ino ut neg plakat. Kad e se nasmijejat i ja s

tobom? Ubio Bog imanje za koje se tako sve plae! [...] Gosparu, da ovako li se sluge hrane? (Dri 1987: 359360)
169

Isto, 361-363; ale 1987: 412 (biljeka 803)

170

Dri 1987: 368

171

Isto, 312

36

nazbilj, i Bokila, Marojeva sluge koji je u mogunosti najbolje iskusiti intenzitet trgoveve
krtosti. Odnos oca i sina je izrazito nakaradan jedan drugog meusobno doivljavaju kao
razlog vlastita propadanja, obojica fengaju da ne poznaju onog drugog, Maroje e pokuati
ubiti sina, a ovaj e aliti to mu otac nije zavrio na vjealima. Naposljetku, Maroje sinu
pretpostavlja posao, odnosno dukate koje mahnito nastoji akumulirati i umnoavati, dok je
Marova jedina elja ivjeti rasipno i luksuzno sa svojom galantinom Laurom, zbog ega se
u njihovim udnjama potiskuju identiteti oca i sina. 172 U kontekstu ove komedije otac
funkcionira kao blocking character173, kao konkurent i oponent vlastitom sinu, te kao figura
koja je potakla zaplet.174
I Maro i Maroje su ljudi nahvao, a kao pobjednik iz njihova sukoba izlazi otac, i to
zahvaljujui tome to je vjeto i domiljato proveo Pometov plan i tako uspio povratiti dio
izgubljenog bogatstva. Dojam je da je otac manje nahvao od sina, a tome u prilog svjedoi i
drugi prolog, nakon ijeg se itanja adekvatnijom ini perspektiva koja bi kritiku otricu
djela vie usmjerila na razmetnog Mara, pa je podlogu fabule mogue dovesti u vezu s
biblijskom priom o sinu koji odlazi od oca i troi njegov imetak na putene grijehe. A koji bi
otac mirno promatrao kako mu sin rastae itav imetak? Lik Dunda Maroja sloena je i
psiholoki doraena izvedenica tipa starog krtca, nezavisna od likova staraca u antikim i
talijanskim renesansnim komedijama, a upravo ga njegova obinost i normalnost ine
originalnijim od izuzetnih, pomalo udnih i nastranih likova s kojima se Drieva junaka
usporeivalo i u kojima mu je traen mogui uzor. Stoga je mogue da je autor stvarao ovaj
lik na temelju modela iz stvarnoga ivota. Marojeva karakterna mana, koja je dozirana tako da
ga ini obinim, originalnim i ivotnim likom istodobno, naglaena je uparivanjem s rasipnim
sinom Marom i prodrljivim slugom Bokilom, a prvi od njih dvojice posebno izaziva starev
bijes i srdbu, te mu je glavni oponent u djelu. Ipak, detalj koji poprilino ublauje intenzitet
Marojeve krtosti, ak je potkopava, nalazi se u samoj injenici da je Maru, prilino naivno i
netipino za krta i nepovjerljiva trgovca, povjerio toliko bogatstvo, a ovaj ga je zajedno s
Pometom prije toga, u Pometu, pokrao. Budui da je Dundo Maroje komedija, valja oekivati
sretan zavretak u kojemu su se otac i sin izmirili realiziravi zdrava Tripetova razmiljanja i
premostivi meugeneracijski mentalitetni jaz.175
172

Grmaa 2010: 265

173

Vidi str. 52 i fusnotu 235.

174

LMD 2009 (Novak): 188, 190

175

ale 1987: 397-398 (biljeke 381 i 384); LMD 2009 (Proli Kragi): 195; Grmaa 2010: 256-257, 265, 273-

274; velec 1968: 69, 183-184, 265-266, 351

37

Maroju je, osim sina, suprotstavljen i lik njegova odana i prodrljiva sluge Bokila,
rustika iz dubrovakog zalea koji se zdravim pogledom na ivot suoava sa krtim
gospodarom. Kako je Marove rijei teko uzeti kao mjerodavne zbog ivota kakav prakticira,
upravo se Bokilovim posredstvom najsnanije doarava intenzitet Marojeve krtosti. Njegov
se hedonizam ogleda u stalnoj elji za jelom i piem, za malim i jednostavnim zadovoljstvima
koje ovaj sluga zna cijeniti i u njima uivati, te se jednostavnim ljudskim optimizmom
stavlja u opreku s plaljivim krcem, uvijek potitenim. Pjanica Bokilo je esto
mrzovoljan zbog naina na koji ga Maroje tretira, to mu otvoreno, katkada i osorno,
prigovara, no unato tome mu je vjeran, ali ne i superioran inetligencijom kao Pomet Tudeku
i Popiva Maru, pa uglavnom funkcionira kao Marojev i Pometov pomonik. Bez njih dvojice
Bokilo je u potpunosti izgubljen i bespomoan, nesposoban snai se u drugoj sredini to je
pokazao svojim ponaanjem nakon gospodareva utamnienja. Ovaj prostoduni i dobroudni
naivac izvedenica je tipskog prodrljivog sluge koji nosi i obiljeja Vlaha iz Drievih
pastorala. Lik Bokila preuzet je iz dubrovakog realiteta, a utemeljen je na
tovjernaru Nikoli Boinoviu (ili Boiloviu), Konavljaninu ije se ime esto javljalo u
spisima dubrovakog suda.176
Iako Dundom Marojem dominiraju muki likovi, vanost enskih u radnji nije zanemariva.
Sredinji enski lik djela je prva kortidana od Rima, sinjora Laura, figura oko koje se
sukobljavaju Maro i Tudeak, ijim sukobom dirigiraju sluge im Pomet i Popiva. Rivalitet
slugu potenciran je ljubavnim pretenzijama prema Laurinoj slukinji Petrunjeli.
Mogue je da je Laurin lik izveden iz jedne od stvarnih rimskih prostitutki, isto kao to su
likovi vila iz Novele od Stanca moda izvedeni iz dubrovakih.177 Uz status najistaknutije
rimske kurtizane valja povezati njezinu tjelesnu ljepotu, vjerojatno i obrazovanost,
svojevrstan drutveni ugled i naravno, visoku cijenu njezine milosti koja ovoj bogatoj
gospoi i kraljici omoguuje luksuzan ivot u odori od svile i u kui punoj srebra i
zlata.178 Iako se relativno esto pojavljuje u djelu, karakterizirana je vie posredstvom drugih
likova, nego vlastitim monolozima i dijalozima. Prvi put ju neizravno spominje Tripe, a
izravno Pomet referirajui se na njezinu promjenu identiteta. Naime, Dalmatinka s Korule
Laura se prije u Kotoru zvala Mande, a u Rimu se prozvala Laurom, poela umjesto akavske

176

ale 1987: 385 (biljeke 65, 71), 386 (biljeka 90), 410-411 (biljeka 765); LMD 2009 (Proli Kragi): 77;

Stojan 2008: 805; velec 1968: 203-207

177

LMD 2009 (Novak): 191; vidi str. 22

178

Dri 1987: 346, 356; ale 1987: 387 (biljeka 121); LMD 2009 (Novak): 191-192

38

ikavice govoriti tokano i oholiti se.179 Kasnije e se saznati da je Laura zapravo tudekomletakog porijekla, kao i to da joj otac augsburki plemi.180
Njezinu milost Maro skupo plaa dukatima, to je jedini nain da ju ima samo za sebe,
no Laura nije svjesna da se fortuna brzo moe okrenuti, kako je upozorava Pomet nakon to
ona odbaci njegova gospodara Tudeka. Njezinu ivotnu filozofiju ponajbolje e opisati
Popiva, koji se svojim komentarom vie htio narugati Pometu i Tudeku nego prokazati Lauru:
[...] nee sinjore tvojijeh slatcijeh rijei [...] hoe kolajine, hoe zlato [...] Nee [...] havijara,
ni vina, dukata hoe 181 , stoga Maro mora drati otvoren tobolac kako bi zadrao
ekskluzivno pravo na kurtizaninu milost, pa i Petrunjelinu tvrdnju da je Laura mahnita za
njim valja nadopuniti mahnita je za njim samo dok je on u mogunosti kupovati joj sve
to ona poeli.
Pomet e duhovito i ironino primjetiti da je razlog tome to se trenutno samo jedan
mukarac nalazi u njezinoj milosti mentalitetne prirode koja se ogleda u seksualnoj
konzervativnosti Dalmatinki naspram liberalnih Rimljanki.182 Dakako, pravi razlog Laurine
konzervativnosti valja potraiti u Marovim dukatima koje mladi uglavnom troi na
skupocjeni nakit, zbog ega se ona ponaa vie kao njegova zarunica, nego kao kurtizana.183
Iako je Maro dukatima uspio kupiti i njezinu pokornost, Lauru to nee sprijeiti da mu
pomalo napadno prigovori to joj nije spomenuo Marojev dolazak u Rim, u kojemu je osjetila
mogunost dodatnog poboljanja svoje iovako zavidne financijske situacije, zbog ega e
Popivi kasnije rei da Mara ljubi s pravoga srca i da eli samo njega, i to toliko da je
spremna za njega dati i vlastiti ivot.184 Zbog zasljepljenosti Marojevim dukatima Laura e
povjerovati Popivinim laima unato Pometovu upozorenju da e se fortuna uskoro
okrenuti i ostaviti Mara praznih depova, nakon ega kurtizani vie nee biti od koristi. Prije
no to i definitivno odbaci Mara, kurtizana e iskoristiti posljednju priliku da od njega uzme
sve to moe, pa e od Popive preuzeti nakit koji joj je sinjor Marin kupio. 185 U
pretpostavljenom raspletu Laura uzima Pometova gospodara Tudeka u svoju milost,
naravno, zahvaljujui njegovim dukatima.
179

Dri 1987: 314; ale 1987: 388 (biljeka 141), 395 (biljeka 319)

180

Dri 1987: 364-367

181

Isto, 315-316

182

Isto, 325-326; ale 1987: 395 (biljeka 319)

183

LMD 2009 (Proli Kragi): 430

184

Dri 1987: 342, 351; ale 1987: 397 (biljeka 377), 404 (biljeka 559)

185

Dri 1987: 373-374

39

Laura je sredinji enski lik komedije, ohola kurtizana koja u svojoj milosti ima samo
jednog ljubavnika, zbog ega odstupa od tipiziranog modela bludnice iz antike i renesansne
komedije. Za njezinu naklonost bore se Maro i Tudeak, a ona e se, nakon to prvi potroi
svoje dukate, prikloniti potonjem koji u poetku nije imao izgleda. Materijalni status i Laurino
novootkriveno porijeklo pribliili su je pijanom Nijemcu, pa je njihov spoj na kraju djela
zapravo prirodno rjeenje kurtizanine sudbine. Za pristup pohlepnoj, bogatoj, gramzivoj i
lakomoj Lauri jedini su preduvjet dukati, no za razliku od Dunda Maroja nije opsjednuta
njihovom akumulacijom, ve ih troi na luksuzan ivot. Kao nerazumna osoba nahvao koja
je sasvim zasljepljena svojom gramzivom prirodom, nije u stanju anticipirati prevrtljivost
fortune, te se potpuno preputa dobru brjemenu ne mislei na zlo, zbog ega e ostati bez
onoga to najvie voli 3.000 dukata kojima je pristala jamiti u Marovo ime kako bi ga
kasnije mogla jo vie materijalno iskoristiti. Laurino zanimanje u kontradikciji je s imenom
koje si je nadjenula, a koje ova bludnica dijeli s Petrarcinom idealnom enom, olienjem
platonske ljubavi. Radi se o jednoj od brojnih referenci na petrarkistiku poeziju kakvima
Drieve komedije obiluju.186
Prva kortidana od Rima ima slukinju, lijepu i ivahnu Dubrovanku Petrunjelu koja se
veseli svakom susretu s nekim od naijenaca i oko koje oblijeu Pomet i Popiva, a
zainteresiranost su pokazali jo Tripe, Kamilo i trojica Marovih prijatelja. Mogue je da je i
ovaj lik nastao prema ivom modelu Dubrovanki Milici, eni koara Nikole koja je nosila
nadimak Pjera iz kojega bi Petrunjelino ime moglo biti izvedeno. Slukinja se izraava sluei
se pukom poezijom i zagonetkama lascivnog sadraja kako bi udvarae prvo privukla, a
onda odbila. Svoj pomalo vragolast karakter demonstrira prilikom svakog susreta s
naijencima s kojima osim reenica izmjenjuje i dodire, pa e se Marova prijatelja Nika
sjetiti ba po tome to ju je tipao dok je ivjela u Dubrovniku. Unato svemu, Petrunjela ipak
ostavlja dojam estite djevojke. Poput svoje gospodarice, promijenila je ime nakon dolaska u
Italiju i poela deventati da je druga osoba, kako je primijetio Pomet. Prije se zvala Milica,
no odbacila je svoje staro ime, te se pokuava sluiti talijanskim jezikom, no to ne ini
uspjeno poput Laure. Od gospodarice je preuzela neke moduse ponaanja, pa Marov sluga
Popiva neto od nakita koji njegov gospodar alje Lauri daje Petrunjeli koja e mu sasvim
otvoreno rei: dobar si mi doao kad si donio. Kada se Pomet na kraju obue u velut i stavi
kolajnu oko vrata, Petrunjela e njegov novi izgled opisati adekvatnim za pir, ime kao da je

186

ale 1987: 395 (biljeka 327), 413 (biljeka 851); LMD 2009 (Novak): 188; Bojovi 2009: 16-17; Grmaa

2010: 259

40

predvidjela vlastitu sudbinu izraenu u elji da se uda za kralja od ljudi, iako je ranije
iskazala nepovjerenje i nerazumnost vjerujui Popivi, a ne njemu. Ipak, njezin izraz
nesklonosti Popivi nakon saznanja da je Maro lagao i da je Maroje pokupio Sadijevu robu, bit
e kudikamo grublji od onoga prema Pometu, to pokazuje da je Petrunjela od samog poetka
bila sklonija Tudekovu sluzi, s kojim je i u situaciji u kojoj mu je iskazivala nesklonost
komunicirala sluei se zagonetkama i pukom poezijom, dok je Popivu nazvala
traditurom i psom. Petrunjela je blago obiljeena materijalistikim svjetonazorom, no ne
ponaa se prijetvorno i licemjerno poput Laure, ve svoje stavove i razmiljanja, kako o
materijalnim vrijednostima, tako i o muko-enskim odnosima izraava prilino jednostavno i
otvoreno. Stjee se dojam da je sklonost Pometa, Popive i Tripeta prema ovoj slukinji vie
tjelesne, nego emotivne naravi.187
Petrunjela e Pometu za svoju gospodaricu rei da joj je dobra, pa je stoga ona njoj
vjerna sluga, iako ju Laura tretira prvenstveno kao slukinju, a ne kao blisku osobu, to
pokazuje prilino neljubaznim nainom oslovljavanja s nesretnice i oslice, kao i
prijetnjom batinama. O tome svjedoi i Petrunjelin komentar kako joj ne smije ni u kamaru
uljesti, ve samo radi po kui, kuha i pere rublje.188 Maro i Tudeak svoje sluge tretiraju kao
gotovo ravnopravne povjeravajui im svoje poslove, ak i krti Dundo Maroje Bokila
doivljava kao svojevrsnog suradnika i povremeno iskazuje bliskost s njim, no prva
kortidana od Rima Petrunjelu tretira samo i jedino kao slukinju ime pokazuje odreeno
pomanjkanje ljudskosti koje je povezano i s iskljuivom fokusiranou na dukate.
Od naijenskih likova zanimljivima se ine jo trojica: Divulin, Pavo Novobranin i
njegov sin Grubia. Divulin je lopudski pomorac, kapetan broda kojim su Maroje i Bokilo
doli iz Dubrovnika. Ovaj lik mornara izvedenica je tipskog miles gloriosusa koja ima
podlogu u hvalisavom mentalitetu lopudskih pomoraca. U njegovu dijalogu s Divom,
Dubrovaninom s kojim je prije navegao, osim spomenute hvalisavosti lopudskih mornara
ogleda se i njihov posprdan odnos i osjeaj superiornosti spram zamiraca iz Dubrovnika,
koji su na brodovima sluili kao kancelarijski slubenici, pa ih Divulin smatra slabiima
nenaviklima na mornarski ivot i na teke fizike poslove. Divo e uzvratiti provokacijama,
istiui da Dubrovani osvajaju lopudske ene zbog odsutnosti tamonjih mukaraca, no
Divulin replicira da je strah od mueva siguran uvar Lopuanki, u emu se istie i odreena
doza patrijarhalnosti mentaliteta otoke sredine. U posljednjem ouvanom prizoru djela,
187

Dri 1987: 324-326, 329, 336-337, 347-348, 353-354, 371, 373; ale 1987: 417 (biljeka 979); LMD 2009

(Proli Kragi): 585; Stojan 2008: 806-807; velec 1968: 211-214, 273
188

Dri 1987: 325, 330, 346, 377

41

Divulinov e susret s Tripetom biti na rubu fizikog obrauna, ime ovaj pomorac
demonstrira svoju ratobornost iskazanu i u spomenutom dijalogu s Divom.189
Pavo Novobranin i njegov sin Grubia pojavljuju se samo u devetom prizoru etvrtog
ina, a zbog svog porijekla koje se posebice odraava u Grubiinoj sirovosti ostavljaju vrlo
komian dojam, zbog ega su bili izrazito zabavni dubrovakoj publici, kako spominju
prolozi. Otac i sin dolaze iz Novog Brda u Srbiji, rudarsko-trgovakog grada i dubrovake
kolonije s kojom su odravane jake gospodarske veze, a njihovo je uvoenje u djelo
anakronizam. Pavo je u Rim doao na hodoae, a uvi da je tamo i njegov prijatelj Maroje,
odluuje ga potraiti raspitujui se u jednoj gostionici. Imajui na umu gospodarski znaaj
Novog Brda, mogue je da prijateljstvo Pava i Maroja proizlazi iz njihovih poslovnih veza, a
ini se vjerojatnim da su se ova dvojica i susrela u izgubljenom kraju komedije. Prostoduni
Grubia primjer je branskog ruralnog mentaliteta, koji se osim u njegovu imenu odraava i u
ponaanju, odnosno iuavanju i izrugivanju talijanskom jeziku koji usporeuje s glasanjem
svinja. U Grubiinu se izraavanju naziru obiljeja epske narodne pjesme dugog stiha.
Rimsko stanovnitvo se udi njegovoj neotesanosti koja im se istodobno ini zabavnom, a
otac ga uutkava nazivajui ga svinjom i prijetei mu batinama, to oprimjeruje patrijarhalnost
sredine iz koje ova dvojica potjeu; podneblja u kojemu nije neobino da otac batinama
odgaja sina, pa Grubia uope ne reagira na uvrede i prijetnje. Pavo i Grubia su se pojavili
i u izgubljenom Pometu, a o tome koliko su bili zanimljivi publici najbolje govori injenica da
se u prolozima Dunda Maroja osim Pometa i Maroja spominju jo samo ova dva lika, koji su
u komediji prethodnici Dunda Maroja moda imali neku znaajniju ulogu.190
Od nenaijenskih likova neto vie panje zasluuju Pometov gospodar Ugo Tudeak i
idov Sadi, rimski trgovac luksuznom robom. Ugo je bogata iz tudeke, odnosno njemake
zemlje, tip smijenog ljubavnika inferiornog svom konkurentu Maru kraj kojega u poetku
nema izgleda osvojiti Lauru u koju je zaljubljen, jer mu mladi Dubrovanin uspijeva parirati u
jedinom segmentu u kojemu je Ugo u prednosti mogunosti da na kurtizanu potroi velike
novane iznose. Unato ekonomskoj moi, Tudeak je prilino vulgaran i nasilan, sklon
uivanju u dobroj hrani, a posebno u prekomjernim koliinama alkohola. Pomet svoj ivot u
njegovoj slubi opisuje rajem zemaljskim zbog razliitih vrsta jela i pia koje je u
mogunosti konzumirati. Ugo se slui iskvarenim talijanskim jezikom, a izraavanje

189

Isto, 321-322, 380-381; ale 1987: 392 (biljeke 242, 244, 253, 254); LMD 2009 (Proli Kragi): 202

190

Dri 1987: 306-307, 370-371; ale 1987: 415 (biljeke 887, 889, 897); LMD 2009 (Proli Kragi): 295-296;

Stojan 2009: 39

42

naklonosti prema Lauri i nevjeta uporaba petrarkistikih izraza ljubavi 191 u skladu su s
njegovim neotesanim karakterom. Akciju osvajanja Laure preputa sluzi koji je inteligencijom,
snalaljivou i sposobnou anticipacije prevrtljivosti fortune potpuno superioran
nesposobnom i pijanom gospodaru koji ljubavne neuspjehe lijei vinom. Pomet e ga pokuati
dovesti u Laurinu milost uestalim reklamiranjem njegova bogatstva, a predstavit e ga kao
galantnog ovjeka, no ovaj e epitet Tudeak pobiti svojim ponaanjem: uestalim
prederavanjem i alkoholiziranjem, tjeranjem Pometa iz slube, fizikim obraunom s
Tripetom i prijetnjom ubojstvom eljenoj eni koju e uestalo nazivati kurvom (tal.
puttana) nakon vie neuspjelih pokuaja udvaranja. Kako nakon Marojeva dolaska Maro
ostaje bez dukata i gubi prednost kod Laure, u pretpostavljenom raspletu djela Tudeak
uspijeva dobiti Lauru za koju se ispostavlja da je takoer plemkinja tudekog porijekla, to je
mogue shvatiti kao znak da kurtizana i pijanac ine idealan par. Prikazivanje Nijemaca kao
pijanaca uestali je renesansni knjievni stereotip, a Tudeak bi mogao nositi znaajke
austrijskog grofa Christopha von Rogendorfa kod kojega je pisac slubovao.192
idov Sadi je epizodan lik, tipski lihvar eruditne komedije koji je vaan za razvoj radnje i
za karakterizaciju Mara i Laure. Bogati je rimski trgovac luskuznom robom od kojega Maro
nabavlja nakit kojim dariva kurtizanu. Sadi je ovjek istanana osjeaja za posao, stoga u
svakoj situaciji u kojoj njegova roba nije istog trenutka isplaena izraava nepovjerenje
tipino za trgovca koji je sasvim predan i savjestan u svom poslu. Komplimenti koje iznosi
Lauri o njoj i Maru rezultat su njegovih interesa, jer mu njihova veza omoguava dobru
zaradu, pa e stoga poeljeti da to due traje, iako on sam sa stajalita svoje profesije Mara
mora gledati kao nerazumna rasipnika. Premda mu Laura predbacuje lakomost koja
stereotipno obiljeava idove, ovaj trgovac je uope ne demantira i ne ulazi u razmjenu
miljenja kako bi obranio svoje porijeklo, ve jednostavno odvraa da su idovi onakvi
kakve hoe vae [Laurino] gospodstvo. Sadi svoj posao obavlja poteno, predano i vie nego
savjesno, ali njegova pohlepa za dukatima nije ravna onoj Dunda Maroja, a osim u
nepovjerenju u Marovu likvidnost najbolje je doarana injenicom da je Sadi, koji govori
iskljuivo tenim talijanskim, od svih naijenskih rijei tijekom prvog susreta Mara i
Maroja registrirao samo onu koja njega zanima dukate. Njegova je glavna funkcija u djelu
191

Npr.: Neka kuga snae, neka rak odnese onoga tko te vie voljeti. Ja voljeti kamen; bogamu, ubiti tko ne

voljeti mene. [] Ah, okrutnice, ove suze ne ganuti tvoje srce, srce kamen, ne srce. (ale 1987: 388 (biljeke
134, 145) prijevod s talijanskog)
192

Dri 1987: 314, 319, 349-350; ale 1987: 388-389 (biljeke 134, 145, 151, 152); Bojovi 2009: 15-16;

Stojan 2009: 36-37

43

da rastronom Maru uestalim pojavljivanjem i inzistiranjem da mu isplati kupljenu robu

dodatno oteava ionako nezavidnu financijsku situaciju, koja e kulminirati kada se Sadi na
Laurin raun namiri za robu koju je pokupio Dundo Maroje. Gramzivi idovski trgovac ipak
nosi odreenu dozu ljudskosti, te je u stanju osuditi Marovo ponaanje iako mu ono koristi,
zbog ega je ovaj lik neto doraeniji no to se na prvi pogled doima.193
Dundo Maroje je najopsenije, ali i najkvalitetnije Drievo djelo i s aspekta vieslojne i
razgranate fabule i s aspekta brojnosti i doraenosti veine od 30-ak likova meusobno
razliitih po etnikom, jezinom, dobnom, spolnom, socijalnom, moralnom i svjetonazorskom
kriteriju. Iako je u djelu mogue nazrijeti mnotvo tipova antike i renesansne komedije, i
naijenci i stranci poput Sadija, realiziraju se kao tipovi od krvi i mesa, sa svojim
podrijetlom i svojim osobitostima194, te tako redovito prelaze granice koje bi ih zadrale na
razini tipova, a visok stupanj kvalitete ispravnih i neispravnih filozofskih i psiholokih
razmatranja o svijetu, sebi i drugima neke likove, prvenstveno Pometa, svrstava u kategoriju
viedimenzionalnih individuuma.
Susreti likova, posebice naijenaca koji nose radnju unato tome to se ona odvija u
tuini, odiu akomodavanjem i fenganjem, smijehom i tugom, radou i pohlepom, erotskim
mahnitanjem i himbom, lihvarenjem i tunjavom195. Rimom etaju, razgovaraju, surauju i
sukobljavaju se stanovnice i stanovnici porijeklom iz Dubrovnika, Kotora, Lopuda, Korule,
Novog Brda, potom Nijemac, idov, Hrvat i Talijani, a polietninost komedije ispotovana je
i na jezinom planu, u idiomatskom bogatstvu sainjenom od mijeanja dubrovakog govora,
akavske ikavice, tenog talijanskog i latinskog, ali i talijanskog i latinskog koji su iskvareni
naijenskim i tudekim utjecajem. Razgranatost fabule i viestruka diferencijacija likova
otvorili su mogunost uvoenja brojnih semantikih opozicija koje se meusobno isprepleu,
a oituju se u suradnji, nadmetanju, te verbalnim i fizikim sukobima mladih i starih (oeva i
sinova Maro i Maroje), mukaraca i ena, gospodara i gospodara (Maro i Tudeak, Maro i
Maroje), gospodara i slugu (Maroje i Bokilo), slugu i slugu (Pomet i Popiva); razumnih,
inteligentnih i iskrenih ljudi nazbilj, kojima su karakterno i svjetonazorski najblii Pomet i
Tripe, te ludih, nasilnih, lakomih i dvolinih ljudi nahvao (Maro, Maroje, Popiva, Laura,

193

Dri 1987: 332-333, 341-342, 355; ale 1987: 398-399 (biljeke 415, 419, 423, 425), 404 (biljeka 563);

LMD 2009 (Proli Kragi): 700

194

ale 1987: 104

195

Isto, 103

44

Tudeak). Mogue je da je veina likova ovoga djela izvedena iz realnih osoba pieva
vremena, kao i to da je sam Dri veinu njih osobno poznavao.196
Povod radnji djela daje Maro svojim razuzdanim ponaanjem, zaplet pokree njegov otac
dolaskom u Rim kako bi ga zaustavio, a sredinju toku dramskog sukoba valja nai u Lauri.
No, iako je gotovo svaki od likova u djelu voen vlastitim interesom, koji je ljubavne,
financijske ili jednostavno hedonistike197 prirode, konce radnje kao odluujui faktori vuku
Pomet i Popiva koji ponajvie utjeu na razvoj i rasplet radnje i iji je agoniki odnos
temeljen na meusobnom nadmudrivanju rijeima, ali i djelima kojima nastoje zadovoljiti
svoje i ambicije svojih gospodara, a one se sudaraju u istim tokama, odnosno istim enama.
Sama injenica da dvoboj slugu odreuje sudbinu veine ostalih likova, svrstava djelo u red
komedija u kojima su sluge inteligencijom i snalaljivou trijumfalne figure u odnosu na
gospodare. Iako Popivinu inteligenciju ne treba dovoditi u pitanje, na kraju e morati biti
poraen od Pometa, kojemu je uspio parirati lukavou u kreiranju spletki, ali ne i
mogunou anticipiranja razliitih ishoda. U konanici, Popiva e se razotkriti kao nasilan
ovjek nahvao kad kola krenu nizbrdo za njega i njegova gospodara, te e se poeti baviti
milju o krai i ubojstvu. Iako ljudi nazbilj u punom smislu te sintagme u djelu uope nema,
Pomet i Tripeta, koji je ipak manje doraen, najblii su tome da ih svrstamo u ovu kategoriju.
Tripetine su kvalitete veinom oprimjerene u ispravnim i razumnim filozofskim
promiljanjima i zakljucima o odnosima starih i mladih, dok je Pomet pratik koji svoje
kvalitete koristi kako bi si omoguio to lagodniji ivot. Jedinu bitniju razliku izmeu
Tripete i Pometa mogue je opaziti u tome to Kotoranin nikada ne uzmie i suprotstavlja se
svakome tko ga pokua ugroziti nasiljem, dok se Pomet redovito povlai, to je istodobno
mudro i razumno, ali i pomalo kukaviki. Cijela je komedija u prvom redu komedija njegova
trijumfa, u kojemu je Pometov status sluge sekundarna odrednica. Kralj od ljudi pobjeuje
kao inteligentan, snalaljiv, sposoban i domiljat pojedinac obdaren sposobnou
akomodavanja koja je jedan od najbitnijih preduvjeta kako bi se prevrtljivu
fortunu privuklo na svoju stranu; stoga Pomet nije samo kralj ove komedije, ve kao
utjelovljenje idealnog renesansnog junaka predstavlja kralja meu svim Drievim likovima.

196

LMD 2009 (Novak): 189

197

Bojovi 2009: 19-20

45

2.3.

TRIPE DE UTOLE

U ovoj komediji javlja se 18 likova 198 , no kako joj nedostaje poetak moda valja
pretpostaviti postojanje jo pokojeg199; no ako ih je i bilo, vjerojatno se radilo o sporednim
linostima koje nisu imale znaajniju funkciju niti veeg utjecaja na razvoj radnje, a takvi su
npr. podesta kotorski i Grk. Iako se radi o relativno kratkom djelu, spomenimo da ga brojem
likova u cjelokupnom Drievu opusu nadmauje jedino dosta opseniji Dundo Maroje.
Radnja Tripeta poiva prvenstveno na dvjema oprekama muko i ensko (Tripe-Mande,
Kata-Lone, pedant Krisa-Dove, Anisula-pedant Krisa i Lone), te staro i mlado200 (TripeMande, Lone-Mande, Lone-Kata); no javljaju se i opreke u vidu odnosa gospodara i sluge
(pedant Krisa i Nadihna).
Radnja komedije se prvenstveno strukturira oko opozicije izmeu mukog i enskog spola,
dok je opreka staro-mlado ovdje njoj podreena, te se i ona javlja u kontekstu muko-enskih
odnosa. Tako se i fabula gradi na trima priama koje problematiziraju muko-enske odnose u
obliku ljubavnih trokuta. Prva je fabularna linija izgraena oko Tripeta, Mande i njezina
ljubavnika; druga oko Mande, pedanta Krise i njegove supruge Dove; a trea oko Mande,
Lone i Kate. Ovim epizodama valja pribrojiti i sporednu fabularnu liniju oko Mande i
Turina.201
Sredinji lik djela je Tripe de Utole. Ako Dri nekog svog junaka nazove tim imenom,
ili vrlo slinim Tripeta/Tripe, kako je uinio u Dundu Maroju i Arkulinu, mogue je
automatski pretpostaviti neto o tome liku, jer ga samo njegovo ime djelomino karakterizira.
Prvenstveno, zakljuujemo da dolazi iz Kotora, grada iji je zatitnik sv. Tripun, svetac od
ijega imena dolaze imena Drievih Kotorana. Dubrovani su im se voljeli narugati, pa je
autor stvarajui ovu komediju podilazio sklonostima svojih sugraana zbog njihova odnosa
prema stanovnicima Kotora. Ako Tripeta shvatimo kao reprezentativni primjer stanovnika
spomenutog grada, opaaju se stereotipi kojima su ih Dubrovani etiketirali posebno je na
udaru bila kilavost, tjelesna mana koja im se pripisivala, a kojom je pogoen i ovaj lik, koji je
uz to stari pijanac i nasamareni mu. Drievi su starci uglavnom krtci (Dundo Maroje, Skup,
Arkulin) i(li) pohotnici (Arkulin, Lone), no Tripe nije niti jedno niti drugo, ve je po svojoj
198

Mandinu svojtu brojim kao jedan lik, iako je jasno da se radi o grupi likova.

199

U devetom prizoru treeg ina Kerpe se obraa nekoj Grubi. Postoji mogunost da se radi o njegovoj slukinji

ili o djevojci koja je Katu pustila u kuu u kojoj joj je Anisula ugovorila sastanak s Lonom. (Dri 1987: 516)
200

Ovdje ne u varijanti odnosa roditelj-sin (kao u Dundu Maroju), ve mukarac-ena.

201

Falievac 2009: 118-119

46

glavnoj karakternoj mani alkoholiar, a taj e mu porok biti otegotna okolnost u neuspjenom
pokuaju da istjera pravdu nakon enina preljuba. 202
Tripe je oenjen mladom i lijepom Mandom, koja svojom ljepotom privlai mnoge druge.
Svoj najvei problem Tripe vidi upravo u kili, te smatra da bi bez nje bio privlaniji svojoj
supruzi, koja se stoga ne bi okretala za svakim tko je pogleda. 203 Kako bi se rijeio kile,
obraa se Jeupki koja mu obeaje lijek. Kada sazna da ga Mande vara, i to, znakovito, s
mladim Dubrovaninom, Tripe pobijesni. Od tog trenutka Jeupka je jedina osoba na koju se
mogao osloniti i kojoj moe vjerovati, a u prilog ovoj tvrdnji govori i nain na koji joj se
obraa moja sibilije, moja profetese 204, dakle umilnim tonom; dok enu, razumljivo, zove
kukom, kurbom ili zlom enom; a ne tedi ni sebe sama (bjestija, beko, jeljenko
s rogami)205. Onda kada mu Mande, koju netom prije nije pustio u kuu, uspije ui unutra za
vrijeme njegova izbivanja, te sada on, uz to odjeven u njezinu odjeu206, ne moe unutra;
Tripeta u potpunosti preuzimaju bijes i elja za osvetom vie mu nije cilj rijeiti se kile,
ve osvetiti se Mandi i poniziti je, a to e najefektnije izvesti tako to e je pred njezinom
rodbinom uhvatiti u inu preljuba. Zbog spleta okolnosti Tripe ne zna da Anisula
dogovarajui pedantu Krisi sastanak s Mandom smjeta nes(p)retnom pedantu, a upravo kriva
prosudba Anisulina dijaloga s pedantom rezultirala je Tripetovom osobnom tragedijom i
katastrofom, te tako on na kraju biva osramoen, ispadajui pritom klevetnik.
Brak Tripeta i Mande mogue je tumaiti kao Drievu kritiku te institucije. Naime,
budui da je Tripe star i nemoan, a Mande mlada i lijepa, te eljna provoda; moemo
pretpostaviti da se radilo o dogovorenom braku, braku iz rauna, pa se zbog biolokog
nesklada meu suprunicima, odnosno zbog Tripetove kilavosti i seksualne nemoi, Mande
upustila u avanturu s mladim Dubrovaninom. Ako povuemo paralelu s Anisulinom
tvrdnjom207 da je ljubav, ili bolje rei pouda, starca prema mladoj eni kako oganj od slame,

202

ale 1987: 123; Grmaa 2010: 263-264; LMD 2009 (Tatarin): 416

203

velec 1968: 246

204

Valja naglasiti da jedino nju Tripe ovako oslovljava, vjerojatno zbog injenice da je ona jedina koja mu

moe pomoi. (Dri 1987: 511)

205

Isto, 511-512

206

Moemo pretpostaviti da je Tripe bio nieg rasta ili slabije tjelesne grae, i to stoga to je Mande prilikom

odlaska na sastanak s ljubavnikom odjenula njegovu odjeu i pritom ostala nezamijeena. Uz to, Tripetov
nadimak de Utole mogao bi doi od rijei utolei se, to znai smanjiti se. (ale citiran u: LMD 2009 (Tatarin):
415-416; Stojan 2009: 38)
207

Anisula ovdje ipak aludira na Lonu, a ne na Tripeta.

47

ki se u as uee, a u hip se ugasi208 sve e biti jasnije, te emo se opet posluiti Anisulinom
reenicom Ko ognju, starci, neka je mladima o ljubavi radit!209 Dakle, mladoj i lijepoj
eni je mjesto uz isto takva mukarca, a ne uz nemona starca, kakav je Tripe.
Karakterizacija Tripetova lika ponajprije izvire iz njegovih monologa, iz kojih je jasno da
je, za razliku od drugih Drievih Kotorana, ovaj lik psiholoki dublje profiliran, viestruko
sloeniji; lik koji je sasvim ovjean, koji nije ni sasvim crn, ali ni bijel, koji ima i
mane, ali i vrline, koje moda ne dolaze toliko do izraaja. Tripe je lik koji nije glup, koji je
svjestan okolnosti i vlastite situacije koja ga ini srditim i bijesnim, pa je nastoji okrenuti u
svoju korist, bilo da se radi o izljeenju od kile, bilo da se radi o elji da nevjernoj eni
zagora ivot, no na kraju prie jedini je apsolutni gubitnik, pa e, istodobno rezigniran i
iziritiran ishodom, otvoreno vrijeati sama sebe. Gubi svoje dostojanstvo, prihvaajui eninu
prevaru, te joj se uz to mora ispriavati to ju je klevetao, ime biva potpuno degradiran kao
mukarac i uope kao ljudsko bie.210 Njega se uvijek izluuje, poniava i prisiljava na igru
koju on ne eli211, zbog ega je ogoren na sebe samoga i na svijet u kojemu pobjeuju
snalaljivi i lukavi koji s moralnog aspekta to moda i ne zasluuju, ali rezignirani slabi
poput Tripeta nije u stanju promijeniti vlastitu traginu sudbinu, ve se mora pomiriti s
osobnim porazom, ponienjem i sramotom, te se uklopiti u licemjerni sustav vrijednosti
temeljen na laima, podvalama, nepravdi i nevjeri.212
Ako se jae koncentriramo na Tripeta i malo uivimo u njegov lik i sudbinu, i to kao
itatelji koji odnos Dubrovana i Kotorana promatraju iz neutralne perspektive, pomislit emo
kako ovo nije komedija, ve naprotiv, tragedija jedne ljudske sudbine koja sadri komine
elemente. Naime, kraj djela nije pravedan, Tripe, iako sasvim svjestan okolnosti, mora
prihvatiti vlastitu glupost i tuu genijalnost [...] njegovo akomodavanje ne prati smijeh, to je
samo izvanjsko, verbalno pristajanje na nepisani kodeks dvostrukog morala213, a stjee se
dojam da nije tako lo da bi zasluio sve to ga je snalo. No, knjievna djela i njihove junake
treba tumaiti u duhu vremena (i prostora) u kojem su nastajali. Dubrovani su se voljeli
narugati Kotoranima, a Tripe je Kotoranin kojeg ena vara s Dubrovaninom, i koji ispada
208

Dri 1987: 514

209

Isto

210

Ja sam zloes, ja sam mahnit; a Mande, moja ena, sveta je svetica, kad vi hoete. [...] Mande, ja sam kriv,

oprosti: pitam ti protenje; kad svak hoe da sam kriv, ja sam kriv. (isto, 526)
211

Novak 1984: 103

212

Falievac 2009: 127-128; Falievac 2009a: 93

213

LMD 2009 (Tatarin): 824

48

apsolutni gubitnik. U oima Dubrovana u esnaestom stoljeu, malo je toga bilo tako
zabavno za vidjeti kao kilava, pijana i poniena Kotoranina, pa su stoga Kotorani u Dria
uvijek komina lica214, a postoji mogunost da je predloak za lik Tripeta Dri naao u
stvarnom svijetu svojega vremena 215 . U svakom sluaju, ostaje nejasno kakvu je funkciju
Dri namijenio ovom liku, odnosno, osuuje li autor (ne)moralni sustav vrijednosti svoga
doba ili slabie koji svojom ivotnom filozofijom zasluuju takvu sudbinu u svijetu kojim
vladaju jaki, sposobni i snalaljivi.216 No, sigurno je da djelo, barem to se tie Tripetove
sudbine, ne slijedi komediografsku konvenciju o veselom i sretnom zavretku i raspletu koji
ne smije ostaviti razoaranu rtvu, a upravo je takav rasplet zadesio ovog Kotoranina. Tripe
je jedinstven lik u Drievu teatru, koji se u Hosleyjev sustav komikih tipova uklapa u
kategoriju staraca, ali jednostavno ga stavljati u isti razred s npr. Dundom Marojem ili
Skupom ini se dvojbenim, jer im je blizak jedino po generacijskom kriteriju. Lik ovog
bioloki ugroenog starca, pijanca i prevarenog mua je prvi portret cinina i senzibilna
slabia u hrvatskoj knjievnosti, daleki predak egzistencijalistikog antijunaka217.
Iako je sredinji lik djela Tripe, najtrijumfalnija je figura, i ujedno glavni lik s obzirom na
fabulu,218 Mande, njegova supruga, koja na najbolji mogui nain simbolizira boccacciovski
trijumf ena nad mukarcima, a srea koja ju prati sve do kraja je obrnuto razmjerna
pehovima koji prate Tripeta. Upravo je Mande ta koja sve epizode dri na okupu 219, te se
tako i tri glavne fabularne linije u obliku ljubavnih trokuta vrte oko nje. O spomenutim
fabularnim linijama ve je bilo govora, a ponovimo da one obuhvaaju sljedee odnose:
odnos Tripe Mande njezin ljubavnik, odnos Mande pedant Krisa Dove, te odnos
Mande Lone Kata. Odnos Mande i Tripeta neto je sloeniji od odnosa koje njezin lik
gradi s drugim likovima, te na temelju njega moemo iitati vie toga; moemo ga dublje
protumaiti, dakako, dobrim dijelom zato to se radi o braku, dok kod pedanta, Lone i Turina
govorimo o tjelesnoj poudi za Mandom, koja je utemeljena u njezinoj fizikoj ljepoti. Uz to,
Mande u djelu od spomenute trojice komunicira, dodue uglavnom izmjenjujui uvrede, samo
214

velec 1968: 346

215

Indikativno je da se supruga Andrije Cvjetkova zvanog Tripko, osobe koja je, uz srednjovjekovnog

Kotoranina zvanog Pripe de Utole, mogui model prema kojemu je Dri stvorio Tripeta, zvala Mada. Stoga
je mogue da je spomenuti Cvjetkov posluio kao inspiracija vie za naslovni lik Tripeta, nego za njegove
imenjake iz Arkulina i Dunda Maroja. (Stojan 2008: 808; Stojan 2009: 38; LMD 2009 (Tatarin): 416)
216

Falievac 2009: 130

217

Falievac 2009a: 93

218

Falievac 2009: 119

219

velec 1968: 353

49

s Tripetom, a s Lonom i pedantom uope ne dolazi u doticaj, ne pojavljuje se s njima na

istom mjestu sve do samog kraja, kada su oba ve ozdravila od svojijeh ludosti, kako kae
Anisula. Odnos Mande i njezina ljubavnika ne moemo opisati kao romancu, ve kao
avanturu, ime ga svodimo iskljuivo na tjelesnu dimenziju, u emu se ogleda njezin
hedonistiki svjetonazor.220
Samo ime Mande ironina je aluzija na biblijsku pokornicu Magdalenu, ne dakako po
zanimanju nego po sklonostima221, a njezini akavsko-ikavski oblici pokazuju da je rodom
iz Krkra (tj. Korule)222. I na ovom primjeru, kao i na Tripetovu, vidimo kako Dri igrom
rijei i esto osobnim imenom izraava neke znaajke svog stila, antiteze, dvosmislenost,
aluzivnost223. Valja spomenuti da se u sauvanom dijelu Drieva opusa javlja jo jedna
ljepotica po imenu Mande, i to opet Krkarka. Naime u treem prizoru etvrtog ina Dunda
Maroja, Gulisav od Pometa trai informaciju o djevojci Mandalijeni, koju kasnije prozvae
Mandom; djevojci odbjegloj od oca, tudekog plemia. Pomet ubrzo potom shvati da se radi o
Lauri, najglasovitijoj rimskoj prostitutci. Dakle, Mande iz Dunda Maroja je prostitutka, a ova
iz Tripeta preljubnica, obje su Krkarke, tj. Korulanke 224 ; te su knjievna realizacija jo
jednog stereotipa o Drugima iz vizure ondanjih Dubrovana.
Kako sama kae, Tripetova Mande je nezadovoljna svojim brakom, brakom u kojem ne
zna ni to je dobar dan225; te ponukana time odluuje prevariti supruga. Zbog toga se uope
ne kaje, te smatra da je bila velika greka to to nije uinila i prije.226 U trenutku kada joj se
Tripe obraa s prozora i ne puta je u kuu zbog preljuba, nastoji ga slagati objanjenjem da
si je sve umislio zbog pijanstva. Kako se Tripe ne da prevariti, prijeti mu samoubojstvom,
to on, bijesan, ignorira. Tek tada postaje malo pesimistina227, no ubrzo se pribere i lukavo
prieka priliku da ue u kuu, te ju kasnije vjeto koristi im joj se ona ukae. Do kraja djela
Mande ne ini vie nita to bi joj moglo dodatno zakomplicirati situaciju, uspjeno
izbjegavajui Lonu i pedanta.

220

Bojovi 2009: 21

221

velec 1968: 345

222

ale 1987: 528 (biljeka 63)

223

Isto, 387 (biljeka 110)

224

Vidi str. 38-40. Mande iz Dunda Maroja zapravo nije Korulanka, no sluei se korulanskim identitetom

funkcionira kao izvedenica tipske bludnice i utjelovljenje korulanske Drugosti.

225

Dri 1987: 512

226

Luda sam i dosle bila, er nisam uzela dobro kad sam mogla. (isto)

227

Jaohi meni! Brina ja, sjetna, tuna ja, to u sada? Ja ostah runa, osramoena! (isto, 512-513)

50

Na kraju komedije, ona izlazi kao apsolutna pobjednica, moda ne u moralnom smislu, ali
to joj ionako nije bilo vano nauivala se dobra brjemena s mladim Dubrovaninom,
uspjela je sauvati brak i jo k tome natjerati prevarenog Tripeta da joj se ispria, te u
Turinu koji joj se udvarao prepoznati davno izgubljena brata. Odnos Mande i Tripeta je
sredinji odnos komedije, a kako je reeno, ona u sauvanom dijelu djela uope ne dolazi u
kontakt niti s Anisulom, niti s Lonom i pedantom koji su njome zalueni.
Anisula je svakako jedan od najvanijih likova, jer je upravo ona ta koja reira ishod cijele
prie, pa je tako i Mande trijumfalna figura upravo zahvaljujui Anisulinim spletkama. Ne
ini se simpatinom ako uzmemo u obzir da se radi o staroj svodnici, no vrlo je vana za
razvoj i ishod itave prie. ale smatra da je ona govorila prolog228, no skloniji sam miljenju
da je to uinio Tripe, na to nas on sam upuuje jednom od zadnjih reenica u djelu.229
Anisulu doista moemo opisati kao pokretaicu intrige230 i stoernu figuru komedije.
Naime, ona, uz pomo Kate, vue konce u pokuajima pedanta i Lone da se domognu
Mandine postelje; te tako u konanici Mande svoju sreu moe u dobroj mjeri zahvaliti
Anisuli, kao i Tripe svoju nesreu.
Anisula je lukava i mudra, a na temelju poteza koje vue, funkcija joj je usporediva s
Pometovom u Dundu Maroju. Dakako, Pomet je viestruko sloeniji lik, koji, za razliku od
Anisule, sve akcije poduzima voen svojim hedonistikim svjetonazorom; dakle, djeluje zbog
svoje koristi. Kod Anisule ovo ne moemo primijetiti. Unato tome to dirigira razvojem
cjelokupne situacije, na kraju ne dobiva nita posebno231, te se ne javlja u zadnjem prizoru
komedije. Stoga, smatram da ju moemo opisati kao svojevrsnu produenu ruku sudbine, ili
moda pravde. Kad kaemo pravde, valja imati na umu da se Anisula ne mijea izravno u
odnos Mande i Tripeta; niti u njezinu avanturu, niti u njegovu akciju kojom eli doi do
osvete. Anisulini su potezi usmjereni iskljuivo prema kanjavanju pohote starog Lone i
oenjenog pedanta, dok je Tripe kolateralna rtva tih akcija. Stara je svodnica posebice
kritiki raspoloena prema nemonim starcima poput Lone, koji preuveliavaju svoju
seksualnu mo232 nakon to se zainteresiraju za osjetno mlae ene. Dakle, radi se o liku koji
228

ale 1987: 531 (biljeka 124)

229

Dri 1987: 526; na ovo su upozorili Reetar (citiran u: Falievac 2009: 118) i velec (velec 1968: 244)

230

ale 1987: 531 (biljeka 124)

231

Na temelju dijaloga s Dovom u drugom prizoru etvrtog ina valja pretpostaviti da ju nekakva nagrada eka,

naravno, materijalna. (Dri 1987: 518)

232

Ovo je preuveliavanje najoitije u Loninu dijalogu s Anisulom u petom prizoru treeg ina, kada se Lone,

hvalei se svojim ljubavnim umijeem, usporeuje s Herkulom i Orlandom. (isto, 513)

51

sam za sebe ne predstavlja puno, ali svojim odnosima s drugim likovima i potezima koje vue
zasluuje istaknuto mjesto u okviru djela, koje bi se moglo nazvati i Komedija od Anisule
budui da upravo ona demonstrira ensku mo u mukom svijetu i prokazuje muku
iracionalnu prirodu kad su ene u pitanju233.
Osoba zvana Lone de Zauligo je doista postojala u srednjovjekovnom Dubrovniku, tovie,
rije je o izravnom Drievu pretku.234 Lone je tipian lik pohotnog, zaljubljenog starca koji
udi za mlaom djevojkom, to ga ini slinim Arkulinu, glavnom junaku istoimene komedije.
Jedan je od likova koji je zaluen Mandom, no spletom okolnosti umjesto ljubavnice na kraju
nalazi ker, Katu, kojoj e se, nakon lane optube za silovanje i opasnosti od smrtne kazne, u
potpunosti posvetiti i prema kojoj e usmjeriti svu svoju ljubav. Preko ovog lika takoer je
mogue promatrati problem odnosa starog mukarca i mlade ene, ba kao i na primjeru
odnosa Mande i Tripeta. Dakako, Tripe s moralno-etikog stajalita zasluuje odreeni
kredit jer je s Mandom u braku. No, na njihovu je primjeru i upravo u ovom djelu u kontekstu
cjelokupnog Drieva opusa najlake opaziti koja je uloga staraca u komedijama. Naime,
svim je starcima [...] zajednika njihova funkcija u radnji po kojoj su nazvani blocking
characters, a koje mladi, njihovi protivnici, nadmudruju, razotkrivaju ili liavaju moi; pored
toga, zajednika im je osobina da djeluju komino [...] zbog proturjenosti izmeu svoje dobi
i mladenakog erosa [...].235 Mande se, uz Lonu, nastoje domoi i pedant Krisa, o kojemu
emo neto vie rei u kontekstu odnosa gospodara i sluge, te Turin, o kojemu e takoer biti
govora kasnije, a svoj trojici pokretaka snaga izvire vie iz tjelesnih nego iz emotivnih
pobuda, pa su tako i ova tri lika proeta hedonistikim poimanjem svijeta.236
Muko-enski odnosi u djelu mogu se svesti na boccacciovsku formulu trijumfa ena nad
mukarcima, jer su, s obzirom na ishod prie, ene superiorne mukarcima dakle, Mande
Tripetu, Kata Loni, a Dove pedantu, no valja naglasiti da u sva tri navedena sluaja
odluujuu ulogu igra Anisula, koja je zahvaljujui svojoj inteligenciji i snalaljivosti
superiorna svim mukarcima, posebice Loni i pedantu, a neizravno i nenamjerno i Tripetu.
Takoer, vidljivo je da mladost, koja u ovom djelu ide skupa sa enskim spolom (Mande i
Kata), trijumfira nad starou, koja je izjednaena s mukim spolom u likovima Tripeta i
233

LMD 2009 (Tatarin): 824

234

Isto, 440; Stojan 2009: 38

235

Pfister 1998: 248; Citat je primjenjiv na Stanca i na Arkulina, dok npr. Dundo Maroje, iako starac koji

funkcionira kao prepreka mlaem, nije nadmudren niti lien moi od strane sina, ve upravo suprotno, on je taj
koji nadmudruje Mara. Uz to, ne pokazuje nikakve erotske elje i pobude.
236

Bojovi 2009: 22

52

Lone. Stoga, moemo konstatirati da je Tripe de Utole ponajprije komedija enskog

trijumfa 237, u kojoj su ene mudre, ali ne i moralne.
U Tripetu se odnos gospodara i sluge javlja u dvama sluajevima: Kata je Mandina
slukinja, a Nadihna je pedantov sluga i uenik. Kata je ujedno Anisulina vjerna pomonica u
akciji kanjavanja starog Lone. Vjerna je i odana objema posluna je Anisuli, dok od
Tripeta krije Mandinu nevjeru s kojom je upoznata238. Kao i njezina gospodarica, rodom je s
Korule, to zakljuujemo prema akavsko-ikavskim oblicima koje koristi. 239 Njezin se
znaaj u djelu svodi na odnos s Lonom, od kojeg bi na prijevaru trebala iznuditi miraz.
Kasnije saznaje da joj je on otac, to predstavlja njezin dobitak na kraju prie. Kata
funkcionira prvenstveno kao orue kojim se slui Anisula da bi kaznila Lonu. Kod nje, kao i
kod Mande, valja istai hedonistiki svjetonazor 240 i fiziku ljepotu kojom je posebno
fasciniran ostao Grk u devetom prizoru treeg ina. 241 Sa svojom gospodaricom Mandom
Kata uope ne dolazi u kontakt u ouvanom dijelu komedije, te izmeu njih dviju nema
nikakve komunikacije, pa stoga o njihovu odnosu ne moemo rei nita vie od toga da je
Kata odana svojoj gospodarici, a iz toga se namee loginim da se Mande dobro odnosila
prema njoj, to na samom poetku posljednjeg prizora potvruje Lone kada kae da je Mande
Katu lijepo odijevala i kako svoju sestru tratala242.
Puno je zanimljiviji i razraeniji odnos pedanta i njegova sluge Nadihne, o kojemu
moemo vie rei na temelju njihova dijaloga u etvrtom prizoru drugog ina, kao i na
temelju prvog prizora etvrtog ina. Rijeju 'pedant' oznaavalo se neko gradskog uitelja.
Na scenama renesanse i maniristikim komedijama to je lice smijeno i zbog svog vanjskog
izgleda, a najee zbog pripisivane mu homoseksualnosti i impotencije. Zato pedante valja i
zamisliti kao visoke i kotunjave aveti, krmeljavih oiju, nepoeljane kose i brade, u
tronom odelu, s poderanim kapama na glavi, mahom s velikom pergamentnom knjigom u
folio formatu pod pazuhom, gde se, odani piu, zamiljeno gegaju nespretnim i nesigurnim
korakom, da ve pojavom pobuuju na smeh. 243 Citat je preuzet iz knjige Slobodana
Prosperova Novaka, teoretiara koji je ponudio vjerojatno najzanimljivije vienje lika pedanta
237

LMD 2009 (Tatarin): 823

238

Ovo je vidljivo u njezinu monologu u etvrtom prizoru treeg ina. (Dri 1987: 513)

239

ale 1987: 528 (biljeka 63)

240

Bojovi 2009: 21-22

241

Dri 1987: 516

242

Isto, 526; ale 1987: 533 (biljeka 190)

243

Novak 1984: 100 (citira Pantia)

53

iz komedije Tripe de Utole. Kako je spomenuti pedant jedini koji se javlja u Drievim
djelima, ne postoji mogunost povlaenja paralela sa srodnim likovima, te ga stoga moramo
promatrati izolirano. Novak u pedantu vidi utjelovljenje autoriteta, vlasti, te smatra da on ima
poziciju koja mu omoguuje da u ime ostalih dijeli pravdu, poziciju garanta. Takoer, iznosi
miljenje prema kojem se cijela komedija bazira na dvjema novelama, koje su fiksirane na
Mandu i pedanta, a uz to istie da je pedant taj koji je inicirao sve Tripetove probleme i
svojim ga autoritetom prisilio na ispriku Mandi, koja je bila ljubavnica autoriteta, dakle,
pedanta.244 Radi se o nizu zanimljivih pretpostavki, koje moemo tumaiti na razliite naine,
ali neke tvrdnje jednostavno nisu tone. Kao prvo, Mande nije pedantova ljubavnica, ak
ostaje dojam da ga izbjegava, a Anisula u svom monologu u drugom prizoru etvrtog ina
kae da se Mande ruga pedantu.245. Navedeno rui koncepciju po kojoj je pedant sve zakuhao
Tripetu i prisilio ga na ispriku. Pedant, dakako, moe Mandu nazivati sveticom jer s njim
nije zgrijeila, za njega, dakle, ona moe ostati edna. Ako bismo tu njegovu tvrdnju
promatrali kao ironiju, morali bismo pretpostaviti pedantovu upoznatost s Mandinim
preljubom, a to iz samog teksta komedije ne moemo zakljuiti, te zato njegove izjave o
Mandi iz zavrnog prizora moemo shvatiti kao njegovo doslovno miljenje.
Ako i nema elemenata prema kojima bismo mogli zakljuiti poneto o fizikom izgledu
pedanta Krise, sa sigurnou moemo rei da ovaj metar od skule nema veze s
homoseksualnou, dok aluzija na impotenciju postoji u reenicama koje mu upuuje njegova
ena Dove u treem prizoru petog ina, kada mu spominje kako luduje za Mandom, a kod
kue obavljanje svojih branih dunosti opravdava zdravstvenim potekoama. Uz to, radi se
o liku kojemu se izruguje njegov sluga Nadihna, pa s pravom postavljamo pitanje: Zar bi
takav lik zauzimajui poziciju garanta i autoriteta dijelio pravdu na kraju djela? Dodue,
sloio bih se s tvrdnjom da to izrugivanje moemo promatrati kao izrugivanje vlasti, no takvo
je tumaenje vezano uz sadraje Drievih urotnikih pisama, a smatram da ne moemo u
potpunosti prihvatiti takav model tumaenja Drievih komedija. Pedant, dakle, ostavlja
dojam slabog lika, lika koji se ne moe dovesti u poziciju autoriteta, lika koji je predmet
izrugivanja onome koji na drutvenoj ljestvici znai manje od njega. Valja svakako spomenuti
nain na koji se ovaj lik izraava mjeavinom latinskog, talijanskog i hrvatskog eli
naznaiti svoju uenost246, a o eljenoj eni se izraava u duhu petrarkizma. Kroz lik njegova
sluge, Dri se izruguje ovakvom izraavanju, no ostaje pitanje radi li se o opoj kritici
244

Isto, 100-105

245

Dri 1987: 518

246

Nadihni u njihovu dijalogu upuuje sljedeu reenicu: Ui bogme, er ima od koga. (isto, 510)

54

petrarkistike lirike, ili pak samo o kritici izlizanih, otrcanih fraza koje su petrarkisti koristili,
poput one topim se kao led247.
Iz svega moemo zakljuiti da pedant Krisa nije najsigurniji i najvri lik koji zauzima
poziciju autoriteta, ve tipian komini lik eruditne komedije koji na kraju biva raskrinkan u
svojim pohotnim erotskim fantazijama i lanoj i pretencioznoj uenosti 248. Ipak, pedant je
svojevrstan dobitnik u ovoj prii. Naime, bez obzira na ludovanje za Mandom ena ga
prihvaa nazad, dodue, uz itanje lekcije o njegovu ponaanju. Tako je pedant izlijeen od
svoje zaluenosti Mandom, a brak mu je spaen. Upravo je to njegov dobitak u ovoj komediji
zadravanje postojee situacije, unato svim grekama koje je poinio i priznao Dovi i
Tripetu249.
Pedantov sluga Nadihna nema znaajnijeg utjecaja na tijek radnje, ali je bitan u kontekstu
odnosa sa svojim gospodarom. Ime Nadihna se tumai kao dijete u koje roditelji polau nade,
u ovom sluaju u njega nade polae njegov gospodar, koji se nada da e ga nauiti sluiti se
latinskim jezikom i petrarkistikom lirikom.250 U jednom se trenutku pedant iskreno obraduje
kad se Nadihna nadovee na njegov stih 251 , no cijelo se vrijeme radi o izrugivanju svom
gosparu, a upravo je u Nadihni utjelovljen Driev moda i najantipetrarkistikiji stav, jer
se na pedantove stihove jednom prilikom nadovezao najvulgarnijom psovkom u cjelokupnom
autorovu opusu.252 U Nadihninu odnosu spram pedanta opaamo i dozu zlonamjernosti, to je
najuoljivije onda kad se gledajui njegovu razmiricu s Turinom, ponada da e Turin
priguziiti njegova gospodara.253 Nakon te scene, koja se odigrava poetkom etvrtog ina,
Nadihna se vie ne pojavljuje u djelu, ak niti u posljednjem prizoru u kojem se pojavljuje
Krisa i u kojem su okupljeni gotovo svi vaniji likovi. Odnos Nadihne i pedanta valja
promatrati kroz prizmu odnosa sluge i gospodara, i to one vrste takvog odnosa u kojemu sluga
posramljuje gospodara. Dakako, ovdje se radi o odnosu koji nije dublje razraen, a spomenuto
posramljivanje funkcionira na verbalnoj razini, to moemo tumaiti kao trijumf puke
mudrosti i dovitljivosti sluge nad kolovanou i uenou gospodara, zbog ega Nadihna

247

Isto, 511

248

Falievac 2009: 122

249

Dri 1987: 523-524, 526

250

ale 1987: 527 (biljeka 7)

251

Dri 1987: 508

252

Isto; LMD 2009 (Tatarin): 525

253

Dri 1987: 518

55

odgovara liku bufona254, koji funkcionira kao opozicija pedantu Krisi, i to prvenstveno zato da
bi se stvorilo komine situacije. Njegov je utjecaj na razvoj radnje gotovo neprimjetan, te ovaj
lik ne gubi, ali niti ne dobiva nita. Osim, naravno, simpatija publike. Kao to ene
trijumfiraju nad mukarcima, tako i Nadihna trijumfira nad svojim gospodarom, dodue
svojom dovitljivou, dakle, samo na verbalnoj razini.
Od ostalih likova, valja se osvrnuti na Turina, i to zato to on u cjelokupnom Drievu
opusu predstavlja jedini doticaj s turskom temom, kojoj je ranonovovjekovna hrvatska
knjievnost posveivala znatno vie panje. Turin iz Tripeta je prilino stereotipno ocrtan, a
imenovan je etnonimom. Jedan je od Mandinih udvaraa, no njegovi pokuaji zavoenja
djeluju grubo, emu u prilog osim njegova ponaanja govori i jezik kojim se slui koritenje
tokavice i turskih fraza, a potom prelazak na ikavicu kao podlogu ljubavne poezije, te
mijeanje petrarkistike lirike i junake usmenoknjievne epike, to je sve skupa trebalo
proizvesti komian efekt. 255 Temelj za ulogu razmetljiva udvaraa moe se pronai u
ponaanju muslimana iz Herceg-Novog u Dubrovniku, koji su bili zatieni specifinim
poloajem Dubrovnika u odnosu na Osmansko Carstvo.256 Iz djela moemo iitati jo dvije
predodbe Dubrovana o Turcima prema kojima su ovi potonji vrlo esto homoseksualci257, te
ujedno nekulturan i neuk narod258. Kada na kraju djela Turin pokua ui u Mandinu kuu,
hvata ga njezina svojta, te ga umalo ubije. Tada se saznaje da je Turin zapravo Mandin
davno izgubljeni brat Franesko, sin Korulanina Draka Grubiia259, kojeg su kao dijete
oteli turski gusari. U pravom se Turinovu imenu jo jednom snano ogleda Driev
antipetrarkizam, jer je poturici nadjenuo ime talijanskog pjesnika. Pronalazak davno
izgubljene sestre njegov je dobitak na kraju komedije Tripe de Utole. Dodajmo da njegova
prolost predstavlja odraz ondanjih drutvenih prilika, te moda i opreznu260 kritiku istih, kao
i jedan od prvih primjera podrugljivog odnosa prema monom dubrovakom susjedu.261

254

Pavis 2004: 36

255

Dri 1987: 517-518, 524-525; velec 1968: 299

256

Duki 2008: 748

257

A jeda ga priguzii oni Turin! (Dri 1987: 518)

258

Na pedantovo hic nolo te [ovdje te ne elim] Turin uzvraa pitanjem: Bre, kojijem jezikom besjedi?

(isto), ime pokazuje da ne poznaje latinski, jezik koji se u ono vrijeme smatrao jezikom kulturnih i obrazovanih
ljudi.
259

Isto, 524

260

Treba znati da Dubrovani plaaju danak Turcima, koji im zauzvrat jame politiku samostalnost i odreene

trgovake povlastice. Upravo stoga, stanovnici Dubrovnika morali su biti oprezni u svojim kritikama na raun

56

Galeriju likova na koju nailazimo u komediji Tripe de Utole smatram vrijednom panje
i spomena u kontekstu cjelokupnog Drieva opusa. Ve smo naveli da Tripeta brojem
likova nadmauje tek Dundo Maroje, viestruko opsenije djelo. Dodue, isto tako valja
dodati da mnogi likovi nemaju osobitu funkciju u okviru djela, te su uvedeni kako bi autor to
bolje ocrtao ivost gradske sredine.262 Kada govorimo o porijeklu likova, spomenimo da oni
dolaze iz razliitih krajeva, koji na neki nain imaju veze s dubrovakom esnaestostoljetnom
svakodnevicom. Tako u Tripetu nailazimo na Kotorane, Korulanke, Dubrovanina, Grka i
Turina, a Dri se, uvodei ih u komediju, vrlo vjeto slui stereotipima263 kao oruem koje
e izazvati smijeh. U vezi s porijeklom likova je i jezik kojim se slue, a koji autor
majstorskom vjerodostojnou oponaa. itajui komediju nailazimo na akavicu i tokavicu,
ikavicu i jekavicu, dakle domaa narjeja koja su proimana stranim jezinim utjecajima
reenicama i frazama iz turskog, latinskog i talijanskog. Upravo jezino bojenje djelu daje
naijenski duh. Iako se esto naglaava jezini element kao najvea snaga ovog djela,
bitnim smatram i socijalno-individualni moment tako nailazimo na lukavu staru svodnicu,
pohotnog starca, kolovanog oenjenog ovjeka zaljubljenog u drugu enu, njegovu enu,
dovitljivog slugu, mladu privlanu preljubnicu i odanu joj slukinju, te na koncu starog
kilavog pijanca. Likovi dolaze iz razliitih krajeva, slue se razliitim idiomima, imaju
razliite drutvene uloge, te su kao individualci meusobno vrlo razliiti i karakterno i fiziki
i generacijski. Ovakva meusobna razliitost, pa ak i suprotstavljenost osobina koje odreuju
likove, pridonosi dinaminosti radnje, kako u dijalozima, tako i u konkretnim akcijama. Iako
je Tripe de Utole strukturiran u skladu s aristotelovskim poetikim naelima komedije, ipak
odstupa od tipinih antikih i ranonovovjekovnih anrovskih normi: ne bavi se mladim
zaljubljenim parom, a zavretak prie nije sretan jer spletom okolnosti ostavlja degradiranog
pojedinca kao rtvu.264

Turaka. S druge pak strane, Dria su puno vie smetali njegovi sugraani koji su upravljali gradom, od onih
kojima su plaali danak.
261

Duki 2008: 747-748

262

LMD 2009 (Tatarin): 823

263

Navest emo neke od stereotipa na koje nailazimo u Tripetu: Kotor kao grad poznat po prostituciji, kilavi

Kotorani, seksualno (pre)liberalne Korulanke, ta neuki i nasilni Turci, koji su uz to skloni homoseksualizmu.
(isto, 825)
264

Falievac 2009: 118

57

2.4.

ARKULIN

U Arkulinu se javlja 12 likova, a budui da komedija nije sauvana u cijelosti, te joj, kao i
Tripetu, nedostaje poetak, odnosno vei dio prvog ina, i ovdje postoji mogunost da su se
javili jo neki likovi, no na tijek radnje vjerojatno nisu imali veeg utjecaja. Djelo obrauje
temu krtosti, a problematizira nain sklapanja brakova; meutim ovdje su, za razliku od
Tripeta, nositelji radnje iskljuivo muki likovi, a opozicije nisu tako jasno izraene. Razlog
tome djelomino jest taj to su likovi u Arkulinu oskudniji i reduciraniji, za razliku od onih u
Tripetu, o kojima je ve bilo rijei.
Sredinji je lik komedije Arkulin Arkulinovi265, neoenjen, bogat, star, pohotan, ohol,
hvalisav i krt Dubrovanin, ujedno predstavnik trgovakog sloja. Kao to je spomenuto, djelo
obrauje temu krtosti, no Arkulin ipak nije krt u mjeri u kojoj su krti Dundo Maroje i Skup.
Iako je obiljeen grijehom estim u Drievim komedijama, njegov e karakter puno vie biti
odreen pohotnou i srditou, to e rezultirati izljevima nasilja i bijesa.266 Mnogo podataka
o njemu doznajemo promatrajui ve jedini sauvani prizor prvog ina, u kojemu moemo
iitati kakav je njegov odnos prema vlastitoj imovini267, prema Lopuanki Anici, mladoj
udovici koja mu se dopada i prema slugi Kuivratu. Arkulin Anicu naziva svitlim suncem,
a zbog svog stanja poeo je sklapati stihove u petrarkistikom stilu, to je i sam opazio.268 O
toj istoj Anici katkada govori na nain netipian za zaljubljena ovjeka, posebice kada kae:
mahnit sam za njom i ljubim ju, kurvinu ker 269 , to predstavlja kominu antitezu
petrarkistikom nainu izraavanja, emu se Dri i posredstvom ovoga lika izruguje. Arkulin
negira i svoju starost kada kae: Nijesam star, duice.270, te se monoloki predstavlja kao
junak koji se nikoga i niega ne boji271, no kasnije u djelu pokazuje da njegovo hvalisanje
nema pokrie. Njegova ratoborna i nasilna272 narav ini njegovo junatvo jo kominijim.
265

Arkulin je jedini lik u ovoj komediji koji ima prezime, kojim ga oslovljava Tripe u drugom prizoru etvrtog

ina. (Dri 1987: 546)

266

Grmaa 2010: 273

267

Arkulin svoje bogatstvo oznaava afektivnom umanjenicom dinarica. (Dri 1987: 536; ale 1987: 557

biljeka 6)
268

Npr.: Tvoj sam rob, tvoj sluga i tvoj u umriti. ili [] jak edan jelin plah, zatobom eljan grem.; Nut

to ljubav ini! [...] da prije ne znah to je veras, a sad pljujem verse. (Dri 1987: 536-537)
269

Isto, 547

270

Isto, 537

271

Isto

272

... oruje je kralj od svijeta, oruje sve gospoduje. (isto)

58

Arkulin se fiziki obraunava s Aniinim bratom, hvalisavim Viculinom, a kasnije se

porjeka s kilavim Kotoraninom Tripom, no preplai se kada mu Tripe i Viculin skupa
zaprijete, jer, kako kae, ak ni Orlando273 nigda ne ktje neg jednoga na sebe274. Aniin
zarunik Mari i Viculin zakljuuju da bi Anicu valjalo udati za Arkulina jer je bogat, pa bi
mogao isplatiti protumiraz, no Arkulin te prijedloge energino odbija jer mu je ideja o isplati
100 dukata neprihvatljiva, pa odluuje dobiti Anicu silom. Sa svojim slugama Milovom i
Kuivratom odlazi obraunati se s Viculinom, no on i Mari se obrane bacajui kamenje.
Arkulin i dalje ne odustaje, pa od negromanta trai pomo, odnosno aroliju zahvaljujui
kojoj bi dobio Anicu. Po prvi puta pristaje neto platiti 20 dukata, cijenu koju je negromant
odredio za ovakvu uslugu. Arkulin zahtijeva demonstraciju njegovih arobnjakih moi, pa
ovaj uini da mu nestane kua, na to temperamentni Arkulin potpuno pobijesni i izvrijea
negromanta, te ga pone ganjati prijetei mu orujem. Negromant nakon toga mijenja stranu i
pridruuje se Mariu, Viculinu i Tripi, pa moemo rei da si je Arkulin upravo tim ispadom
zapeatio sudbinu. U monologu, u estom prizoru etvrtog ina, priznaje da je zapravo
preplaen, a razlog tome vidi u negromantovoj aroliji. Takoer, kaje se to je u elji da se
domogne Anice krenuo po putu od vragolija275, te ak pomilja na samoubojstvo. Svjestan
da e ga zbog sukoba s negromantom stii kazna, nareuje svojoj slukinji Milici da nikoga
ne puta u kuu osim njega samoga, a od silnog straha ak ne moe ni hodati, te ga Kuivrat
vodi lijeniku. Na povratku od lijenika kojega nisu zatekli kod kue, nailaze na scenu koja e
Arkulina sasvim baciti u oaj. Naime, negromant se, preuzevi Arkulinov lik, oenio
Anicom i pristao platiti protumiraz, a zbunjeni Kuivrat je napustio svoga gospodara i otiao
za negromantom Arkulinovoj kui proslaviti. Arkulin sada nemono ali sama sebe i zaziva
okrutnu sreu, fortunu crudele, koju pravi renesansni junaci poput Pometa znaju pridobiti
na svoju stranu. Nemonog i nepokretnog Arkulina susree Grk koji mu pomae, pa Arkulin
uspijeva hodati. Odlazi svojoj kui i oduevljava se kada ga posluga prepoznaje kao svog

273

Da bi opisao svoje junatvo i hrabrost, Arkulin se usporeuje s vitezom Karla Velikog, kao i Lone u Tripetu.

Dodue, za razliku od Arkulina, Lone spominje da se Orlando katkada sam obraunavao s vie protivnika. Na
istom mjestu u Tripetu Lone se usporeuje i s Herkulom (vidi fusnotu 232). S obzirom na brojne slinosti
izmeu Lone i Arkulina, i s obzirom na usporedbu s mitolokim junacima, moda je i Arkulinovo ime izvedeno
od Herkulova, dakako, s ironinom namjerom.
274

Dri 1987: 541

275

Isto, 549-550

59

gospodara276, te sa zadovoljstvom prihvaa situaciju s kojom se nedavno nikako nije mogao

pomiriti.
Nasamareni glavni lik komedije je tip naprasita, hvastava, a zapravo nemona tobonjeg
junaine, koji je [...] ostario stjeui trgovakim poslovima i prekomorskim ulaganjima
novac 277 . Zbog porijekla i sloja iz kojeg potjee, izraava se mjeavinom hrvatskog i
talijanskog jezika, koji je vjerojatno savladao zahvaljujui poslovima u Italiji, a ne
obrazovanju. Takav je talijanski morao biti pomalo iskvaren, to je Arkulinu onemoguilo
kvalitetnije sklapanje stihova na ovom jeziku, a to je ironino opazio njegov sluga Kuivrat.
Jedan od uoljivijih elemenata jezine karakterizacije ovoga lika je relativno uestalo
koritenje psovke becco futuo, kojom se koristio i naslovni lik Tripeta koji je ovom
sintagmom astio sama sebe, dok je Arkulin upuuje drugima.278 ini se da je Arkulinova
elja za Anicom vie tjelesne nego emotivne naravi, i da mu je vie do provoda nego do
enidbe koju e na kraju morati prihvatiti.
Iako su likovi ove komedije slabije dograeni, u liku Arkulina integrirana su dva tipska
starca pohotnik (senex amans)279 i krtac, a opaaju se i znaajke tipine za model hvalisava
vojnika (miles gloriosus). Kombinacija karakteristika ovih tipova stvorila je smijenu,
nakaradnu i grotesknu figuru senex comicusa. 280 Mogue je da je Dri pod maskom
Arkulina [...] ugledao dubrovakog vlastelina, i [...] pomislio na one sulude razoruane nakaze
i kukavice, nemone pred Turcima, [...] dakle na senatore iz Drievih politikih pisama. [...]
Arkulin ipak doputa da se jasno uoi [...] tip trgovca, novara, bogatog i zato prepotentnog
ovjeka, pa i sustav stjecanja, udio meunarodnih trgovako-bankarskih veza, imovinskih
odnosa kuevlasnika sa stanarima281. Ocrtavanjem naslovnog lika autor se kritiki osvre na
dubrovaku politiku, ekonomsku i drutvenu svakodnevicu, a autorska satira usmjerena [je]
ponajvie na sloj novonastalih bogataa poteklih iz puanske klase282.
Protiv Arkulina se urotio trijumvirat koji ine Lopuani Viculin i Mari, te Kotoranin
Tripe. Izmeu stanovnika otoka Lopuda i Dubrovana vladao je odreeni antagonizam i
nesnoljivost, a Lopuani su slovili kao vjeti pomorci i ratnici, ime se esto hvale i razmeu
276

Hvala Bogu, er me moj stan za gospodara pozna. (isto, 555)

277

ale 1987: 125

278

LMD 2009 (Stojan): 55-56

279

Ovim segmentom lik Arkulina je usporediv s Lonom iz Tripeta. (vidi str. 51-53 i fusnotu 273)

280

LMD 2009 (Rafolt): 33

281

ale 1987: 126-127

282

LMD 2009 (Rafolt): 31

60

u Drievim djelima. Spomenutim hvalisanjem u Arkulinu prednjai Viculin. Neki su se

prouavatelji Drievih likova osvrtali na njihovu utemeljenost u stvarnim ljudima, pa je tako
i Viculinov lik doveden u vezu s Drievim suvremenikom Vicom Stjepoviem.283 Viculin
odgovara plautovskom modelu hvalisava vojnika, to ga ini slinim Divulinu iz Dunda
Maroja i Arkulinu s kojim se i fiziki obraunao u drugom prizoru drugog ina, no s
poraavajuim posljedicama 284 , ime njegovo junatvo biva sasvim narueno jer ga je
nadjaala i razoruala stara kukavica, koja mu je na nagovor ipak potedjela ivot. Ovo mu
spoitava 285 i Mari, njegov ortak i ujedno zarunik njegove sestre. Jedna od bitnih
Viculinovih karakternih crta jest priznavanje jezika sile i oruja kao vrhovnog zakona286, te
osvetoljubivost zbog ponienja koje mu je nanio Arkulin. Mari ga ipak uspijeva obuzdati, te
on bez imalo grinje savjesti pristaje vlastitu sestru udati za Arkulina u zamjenu za
materijalnu dobit. Dakle, moemo konstatirati da je Viculin vjeran ortak, nasilne i nagle
naravi, a bratski mu osjeaji nisu najistananiji.
Mari je takoer Lopuanin, Viculinov prijatelj i zarunik njegove sestre Anice, no to
mu ne predstavlja nikakav problem ni moralnu zapreku u nastojanju da ju uda za Arkulina.
Naprotiv, stjee se dojam da se Mari eli rijeiti enidbene obveze, a upravo on je inicijator
ideje o Aniinu braku s Arkulinom, to opravdava time da se Lopuanka koja doe u
Dubrovnik otruje kao o kugu, dok su one koje ne idu u grad svete svetice287, u emu se
ogleda dubrovako-lopudski animozitet, odnosno suprotstavljenost centra (Dubrovnika) i
periferije (Lopud). Odlunost da uspije u svojoj namjeri najbolje je ocrtana u dijalogu s
Viculinom u drugom prizoru treeg ina, kada kae za Anicu: hou da mu [Arkulinu] je
vremo u kuu, ili hoe ili nee; ako ne ustjedbude, imam jednog negromanta prijatelja
[...] 288 . Iako dolazi iz istog mikrosvijeta kao i Viculin, Mari je evidentno smireniji i
staloeniji od svog prijatelja, poduzetan je, voen razumom i lukavstvom, te ne podlijee
lopudskom ratobornom temperamentu poput Viculina. Njegova je ideja glavna vodilja zapleta
komedije, u kojoj realizatorski dio spletke preuzima njegov prijatelj negromant.
Tripe je Kotoranin, Mariev prijatelj koji se pridruio njemu i Viculinu u spletki
iznuivanja protumiraza. Kao Kotoranin, i on pati od kile zbog ega mu se Dubrovii
283

Stojan 2008: 812-813

284

Dri 1987: 538-539

285

Isto, 542

286

Misser, bez oruja emu sam? [...] kad sila doe, trijeba joj se poklonit. (isto, 539, 542)

287

Isto, 542

288

Dri 1987: 543

61

[podrugljiva uporaba umanjenice] rugaju, a za takvo zdravstveno stanje kriv je kotorski

vraiji ajer zbog kojega se tamonji stanovnici raaju kao kilavci. 289 Stoga ga i Arkulin
oslovljava pozivajui se na njegovu tjelesnu manu: kurvina kilava trago. Upravo Tripe
prepriava tada popularnu anegdotu, prema kojoj su Kotorani morali pojesti kruke na koje su
se pomokrili htijui ih kao takve prodati u Dubrovniku, a zbog toga su im se rugali stanovnici
cijele Dalmacije.290 Tripe se esto slui talijanskim jezikom, ba kao i Tripe de Utole, te i
on upotrebljava u Drievim djelima popularnu psovku becco futuo, o kojoj je ve bilo
govora291. Na kraju komedije upravo se Tripe obraa publici, hvalei se time to su Arkulina
kaznili pritom zaradivi lijepu svotu novca.292 Zanimljivo je da se u ovom djelu Kotoranin
naao na pobjednikoj strani, nasuprot Dubrovaninu Arkulinu, no pritom ne smijemo
zaboraviti da je Arkulin predstavnik onog dijela Dubrovana koji Driu nije bio omiljen.
Iako su sva trojica svojevrsni pobjednici nad Arkulinom, figurom obiljeenom osobinama
poput krtosti, hvalisavosti i nasilnosti, ne moemo ih okarakterizirati kao ljude
nazbilj zbog injenice da su voeni iskljuivo eljom da se domognu tuega bogatstva,
trgujui pritom drugim ljudskim biem. Do protumiraza nisu doli samo zahvaljujui svojim
sposobnostima, ve i negromantovoj aroliji, kojom se netom prije mogao okoristiti Arkulin.
Iako s moralne strane nisu ljudi nazbilj, pokazali su se sposobnima iskoristiti pravi trenutak,
pa je na kraju djela fortuna ipak bila na njihovoj strani.
Kljunu ulogu u raspletu komedije odigrao je negromant, lik koji je takoer plautovski
model. O njegovim karakteristikama ne saznajemo mnogo, ime ostaje na razini tipskog lika,
no njegova je funkcija izuzetno bitna. Naime, posredstvom negromanta u Arkulinu je
proizvedeno ono Driu tako drago suprotstavljanje nadnaravnog i realnog 293 , a upravo
negromant, kao savreni Arkulinov dvojnik294, u svoje ruke preuzima sudbinu ostalih likova i
razrjeava cijelu komediju, na Arkulinovu tetu, a u korist Maria, Tripe i Viculina.
Zanimljivo je da od njih ne trai nikakvu naknadu za uinjenu uslugu295, ve mu je dovoljna
satisfakcija sama osveta Arkulinu. Negromant je uinio humano i dobro djelo izlijeivi

289

Isto, 539-540

290

Isto, 540; ale 1987: 559 (biljeka 62)

291

Vidi fusnotu 278.

292

Dri 1987: 556

293

ale 1987: 126

294

Savreni dvojnik ostvaruje se u dvojnicima identina izgleda, a njegova pojava izaziva sve mogue

nesporazume. (Pavis 2004: 82)

295

Neu plata. (Dri 1987: 549)

62

Arkulina od njegovih poroka (pohlepa, pohota, lakomost, krtost, hvalisavost) i pretvorivi ga

u skromnijeg ovjeka koji je sretan jer je prohodao, oenio eljenu enu i zadrao svoje
imanje.296
Zahvaljujui liku mlade udovice Anice mogue je komentirati poloaj ena u ovome
djelu. Govorei o enama iz Tripeta spomenuli smo da su one poduzetne, aktivne i umijene
u ostvarivanju svojih ciljeva. U Arkulinu je situacija drugaija. Anica je svedena na robu
kojom trguju njezin zarunik i brat u elji da od Arkulina dobiju protumiraz. I jedna (Arkulinu)
i druga (Mari, Tripe, Viculin) strana smatraju da Anica treba pripasti Arkulinu, pitanje je
jedino u kojem statusu kao ljubavnica, to eli Arkulin, ili kao supruga, to eli njemu
suprotstavljeni trojac.297 Anicu o tome nitko nita ne pita, tovie, ona u cijelom djelu govori
tek u dvama navratima. Jednom se obraa Vukavi od koje trai da od Arkulina izmoli milost
za Viculinov ivot, a drugi put jednostavno pristaje udati se za lanog Arkulina.298 S obzirom
na to, ono to o njoj doznajemo moemo zahvaliti drugim likovima koji ju esto spominju. Na
kraju prvoga ina Arkulin ju naziva svitlim suncem, na to njegov sluga Kuivrat ironino
odvraa, dodue govorei sam sebi tako da ga gospodar ne uje, da se radi o djevojci s
nosom od pedi.

299

Dakle, Anica nije ljepotica kakvom ju svojim petrarkistikim

izraavanjem opisuje Arkulin, ime autor ini odreeni odmak u odnosu na ene iz Tripeta
ili Dunda Maroja, jer u Arkulinu uope nema isticanja enske ljepote, osim u ve spomenutim
Arkulinovim stihovima, za koje je upitno imaju li pokrie u stvarnosti. Anica se zbog
dolaska u Dubrovnik s Lopuda, u grad s otoka, pokvarila, kako kae Mari, koji tu injenicu
koristi kao opravdanje za svoj postupak. S Aniine strane ne opaamo nikakav otpor udaji za
Arkulina, pa moemo pretpostaviti da joj je to bilo prihvatljivo, moda upravo zbog njegova
bogatstva koje e joj osigurati mirnu budunost. Ipak, za ovu tvrdnju nema jasnih dokaza, jer,
kao to smo spomenuli, Anica tijekom cijelog djela izgovara tek dvije reenice. I ovdje kao i
u Tripetu, starac eni mladu djevojku, pa moemo govoriti o Drievu kritiziranju naina i
motiva sklapanja brakova u Dubrovniku.
Osim Anice, u Arkulinu se pojavljuju jo dva enska lika Arkulinova slukinja Milica i
stara Vukava. Niti jedna od njih dviju nema znaajnijeg utjecaja na tijek radnje, pa tako o
ovim likovima ne moemo mnogo govoriti, iako su obje izgovorile vie reenica od Anice.
Vukavina je uloga neto bitnija: u drugom prizoru drugog ina, uspjela je izmoliti od Arkulina
296

Pauek-Badar 2010: 211

297

velec 1968: 248

298

Dri 1987: 539, 552

299

Isto, 536

63

milost za Viculinov ivot, a u treem prizoru treeg ina javlja se kao Viculinov poslanik
Arkulinu, kojega obavjetava o traenom iznosu koji treba isplatiti da bi dobio Anicu.300
Frano ale smatra da je Vukava srodna Anisuli iz Tripeta 301 , to je teko prihvatiti jer
Anisula u svojim rukama dri konce radnje, to za Vukavu ne moemo rei. Stoga bi Anisulu,
s obzirom na njezinu funkciju u djelu, prije valjalo usporediti s negromantom. Jedina dodirna
toka dvjema staricama jest utemeljenost u tipu svodnice.
Svi su enski likovi u ovoj komediji sporedni i slabije razraeni, pa moemo konstatirati
da se o boccacciovskoj ideji trijumfa ena nad mukarcima, koja proima Tripeta, ovdje ne
moe govoriti, jer Arkulinom dominira muki svijet.
Na kraju se valja osvrnuti i na odnos gospodara i slugu. Iako se u Arkulinu javlja vie
likova iz sloja slugu (Milov i Milica), najbolje je ovaj odnos promatrati na primjeru Arkulina i
Vlaha Kuivrata. injenica da se radi o Vlahu koji je sluga Dubrovaninu, na scenu dovodi
opreku sela i grada, no ona ipak nije dublje razraena. Samo Kuivratovo ime nosi posebno
znaenje, a sloeno [je] od gl. kuiti [kriviti] i imenice vrat, [ a] postoji jedna scena u kojoj
Kuivrat neprekidno okree glavu sad k Arkulinu sad k Negromantu [... to] znai da se s
imenom [] htjela uskladiti uloga sluge 302 . Dakle, Kuivrata karakterizira njegovo ime.
Svoga gospodara opisuje koristei pogrdne izraze, no samo ukoliko ga ovaj ne uje.303 Na
kraju prvog ina opisuje ga kao krtu i bogatu svinju koja sve njeke slasti ije a njemu ne da
ni okusit, te se izruguje njegovim osjeajima prema Anici (kojoj se izruguje zbog nosa od
pedi) konstatirajui da se stara klada uegla. U gospodarevoj se prisutnosti ponaa lukavo:
hvali ga da dobro slae stihove, oslovljava ga s vitee i junae, a sve kako bi napunio svoj
eludac, zbog ega Kuivrat odgovara tipskom liku sluge voenog hedonistikim renesansnim
svjetonazorom. 304 Nakon to Arkulin od straha ne moe hodati, upravo ga Kuivrat nosi
lijeniku. Iako ga moda nedovoljno dobro hrani, ako je za vjerovati Kuivratu, Arkulin ga
lijepo oslovljava, katkada i uzvieno,305 a u njegovu iskrenost prilikom ovih izjava ne moramo
sumnjati. Dakle, kada mu se Arkulin obraa ne ini to s ironijom. Samo u trenutku u kojemu
ga Kuivrat naputa odlazei s lanim Arkulinom, sluga dobiva negativni epitet kojeg radi
300

Isto, 538, 543

301

ale 1987: 126

302

velec 1968: 347

303

Dri 1987: 536-537

304

Bojovi 2009: 21

305

[...] moja vjerna sluga i kmete [...] Kuivrate vitee [...] Kuivrate, moje djetece... (Dri 1987: 543-544,

550)

64

pojaavanja dojma Arkulin upotrebljava u kontrastu njekada moja vjerna slugo, sada
totalmente nevjernie306. Njegov odlazak s negromantom i naputanje gospodara moemo
pripisati praznovjerju i lakovjernosti, osobinama tipinima za seosko vlako stanovnitvo koje
se da lako fascinirati magijom,307 a kojemu Kuivrat pripada. Iako meusobno suprotstavljeni
s obzirom na svjetove kojima pripadaju, Arkulin i Kuivrat imaju puno povjerenje jedan u
drugoga, te funkcioniraju kao tandem, iako je jedan gospodar, a drugi sluga, pa stoga nisu u
ravnopravnom poloaju.
Iako je radnja u cjelini precizno izvedena, [...] komedija prua manje Driu primjerene
punokrvnosti, oskudnije [...] dograuje pojedine likove [...] pa se lake nasluuje skelet nekih
plautovskih i talijanskih modela, kao to su zaljubljeni starac, miles gloriosus, Negromant,
koje ne primjeujemo u drugim komedijama, kad im u ilama prostruji naijenska krv.308
Ipak, likovi su razliiti po svojim karakterima, porijeklu i drutvenom statusu, to u komediju
unosi odreenu dinamiku, a posebnu joj dimenziju daje negromantov lik ijim posredstvom
autor u djelo unosi magijske i fantastine elemente, na koje neemo naii u njegovim drugim
komedijama, ve samo u prolozima Dunda Maroja i Skupa, koji nisu u izravnoj vezi sa
samom radnjom, ve metaforiki prenose poruku autora i djela. Dri je u Arkulinu obradio
temu krtosti, koja ovo djelo povezuje s Dundom Marojem i Skupom, a satirina otrica
komedije usmjerena [je] vie [] prema tenji za akumulacijom dobara na tuu tetu, nego
prema samoj krtosti, u emu se vjerojatno krije pitoma reakcionarnost Arkulina309.
Novak je nastojao interpretirati Arkulina iz perspektive Drieva odnosa s vlau, te je u
Arkulinu i njegovu strahu prepoznao pisca, a u negromantu vlast, koja ga je sve vie tlaila i
cenzurirala, sprijeavajui ga da kritike aluzije na dubrovaku politiku zbilju iznosi u
svojim djelima, kao to je i negromant sprijeio Arkulina da se domogne Anice pod svojim
uvjetima. tovie, Arkulinu je negromant oduzeo kuu, pokazujui mu da sve to je
njegovo moe razoriti jednim jedinim trikom. Arkulin je kuu uspio povratiti tek nakon
prihvaanja novog odnosa snaga.310 I ovdje emo spomenuti da je teko prihvatiti Drievu
urotniku djelatnost kao podlogu za interpretaciju njegovih djela. Naime, teko je povjerovati
da bi pisac sama sebe smjestio u grotesknu figuru poput Arkulina, i to zbog straha od reakcije
vlasti i u elji da poalje politiki intoniranu poruku.
306

Isto, 552

307

Dodue, magija se u Arkulinu doista dogodila, za razliku od Novele od Stanca gdje je fingirana.

308

ale 1987: 126

309

LMD 2009 (Rafolt): 33

310

Novak 1984: 92-98; Novak 2009: 49

65

2.5.

SKUP

U Skupu nailazimo na 14 likova, no Stijepo-satir ne sudjeluje u radnji komedije, ve samo

govori prolog. Kako ni ovo djelo nije sauvano u potpunosti, ne smije se iskljuiti mogunost
pojavljivanja jo pokojeg lika na samom kraju, no ako je to i tono vjerojatno se radilo o
likovima koji nisu imali vaniju funkciju, niti su bitnije utjecali na rasplet prie. Skup
obrauje temu krtosti, a obiluje strukturnim oprekama u rasponu od razliitih varijacija
suprotstavljenosti mladih i starih, te mukaraca i ena, bogatih i siromanih, gospodara i
slugu, slugu i slugu te ljudi nazbilj i ljudi nahvao. Sama je radnja prilino jednostavno
strukturirana i mogue ju je svesti na dvije fabularne linije. Prva od njih se usredotouje na
Skupovu opsjednutost pronaenim tezorom i luakom eljom da nitko za njega ne sazna
kako bi ga naslovni lik mogao imati samo za sebe. Druga je vezana uz sudbinu mladoga para,
Skupove keri Andrijane i njezina zarunika Kamila, ija se ljubav mora suoiti s preprekom
u vidu Skupove elje da ker uda za starog Zlatoga Kuma kako bi izbjegao plaanje miraza.
Sredinji je lik djela Skup, stari krtac koji je pronaao tezoro i, ne rekavi nikome,
skrio ga u vlastito ognjite, a elja da ga zadri samo za sebe jedina mu je preokupacija.
Njegovo ime je zapravo nadimak koji znai lakom, a iako to nije jasno reeno u samom
tekstu komedije, Skup je vjerojatno pripadnik aristokratskog sloja, to se moe zakljuiti iz
zaruka njegove keri Andrijane s Kamilom za kojega se saznaje da je vlastelin. U
esnaestostoljetnom Dubrovniku rijetko se krilo pravilo prema kojemu su pripadnici
aristokracije sklapali brakove samo unutar svog stalea.311
Skup je najopirnije okarakteriziran lik u ovom djelu, ponajprije zahvaljujui vlastitim
samokarakterizacijskim monolozima, ali i dijalozima drugih likova. Na samom poetku djela
o njemu razgovaraju slukinja mu Variva i njezina mlaa prijateljica, Divova slukinja
Gruba, koju je Skup, bojei se da e mu ukrasti tezoro, preplaio i natjerao u bijeg.
Zanimljivo je da je Skup u snu govorio o lupeima koji ga ele pokrasti, to pokazuje da zbog
svoje opsesije ne moe ak niti mirno spavati.312 Svoga gospodara Variva opisuje sljedeim
rijeima: star pas, zlostar, avao313, a kada ju on pozove Variva kae Grubi kako ide u
pakao. Starac slukinju upozorava da ne smije izlaziti iz kue dok njega nema, a oslovljava

311

ale 1987: 463 (biljeke 29, 30)

312

Dri 1987: 431; ale 1987: 462 (biljeka 16)

313

Dri 1987: 431-432; Skupa i ostali likovi slino nazivaju, npr. Munuo u prvom prizoru drugog ina Skupa

naziva starim vragom. (isto, 438)

66

je s magarico, stareino, zla eno.314 Navedene rijei ocrtavaju prirodu odnosa izmeu
Skupa i Varive, a sve e kulminirati kada ju on istue zbog uestalog i ironinog spominjanja
tezora, kojim ona zapravo aludira na bijedu u kui.315 U spomenutom dijalogu doznaje se
kakav je ivot pod Skupom nema niega vrijednog (za tezoro nitko osim Skupa ne zna),
posvuda je pauina jer Skup strahujui od gubitka tezora ne dozvoljava ni da se poisti;
nita se ne kuha zbog ega Variva, ali ak i Skupova ker Andrijana gladuju316.
Iako su svi likovi povjerovali u priu o siromahu, kakvim se Skup predstavlja, on je i dalje
nemiran i tjeskoban to e i sam priznati, ali i demonstrirati u vie navrata tijekom komedije.
Varivu, koja esto spominje tezoro, upozorava da o tome ne govori, jer bi netko mogao
ozbiljno shvatiti njezine rijei i oboje ih zaklati, a uzrujala ga je i buka koju je slukinja
izazvala cijepanjem drva, na to je stari krtac pomislio da mu netko obija bravu i provaljuje u
kuu.317 Kasnije e posumnjati i u Zlatoga Kuma, kada ovaj zatrai njegovo doputenje za
enidbu Andrijanom, iako Zlati Kumovi razlozi nisu financijske prirode. Skup se
potencijalnom zetu predstavlja kao siromah koji ima kercu zrjelu u kui, a nije joj prije, te
je stoga ne moe udati. Kada Zlati Kum objasni da e je eniti i bez prije, u trenutku se
predomilja i prihvaa njegovu ponudu.318 Pritom nita nee pitati Andrijanu, koja se sigurno
ne bi sloila s ovakvim raspletom. Krajem komedije Kamilo i Andrijana potajno se vjenaju,
a Skup prigovara jer je to uinjeno bez njegove liencije. Dakle, Dri i ovim djelom dotie
problematiku sklapanja brakova, sugerirajui da su se oni sveli na poslovne ugovore, robnonovane transakcije; i kritizirajui enidbenu politiku koja pretpostavlja materijalne motive
emocijama meu branim partnerima. Iako kraj djela nije sauvan, pretpostavlja se da je
prava ljubav izmeu Kamila i Andrijane pobijedila, te je bila realizirana brakom i
prihvaanjem tog braka od strane Skupa, nakon to mu je vraeno tezoro i nakon to je
utvreno da mladi par nema veze s njegovim nestankom. Sretan rasplet za Kamila i Andrijanu
je logian i stoga to je komedija bila pisana za pir Saba Gajina, na kojemu je i izvedena, a
autor kao da je htio poruiti mladencima da prava i iskrena ljubav pobjeuje sve zapreke.

314

Isto, 433; zla eno moe znaiti i kurvo (ale 1987: 463 biljeka 39)

315

Dri 1987: 434

316

U Drievim je komedijama esto prigovaranje slugu na prazne eluce. Uvijek valja imati na umu moguu

iskrivljenost perspektive lika koji govori, no ini se da u ovom sluaju ne treba sumnjati u Varivine rijei, pa ak
ni u to da Skup svojom paranojom izgladnjuje i Andrijanu.
317

Dri 1987: 433-434

318

Isto, 440-441

67

Skup se najbolje portretira samokarakterizacijskim monolozima, a najreprezentativnijim

se ini onaj u petom prizoru prvog ina, u kojemu je ponajbolje ocrtana njegova psihologija i
materijalistiki pogled na svijet. Starac izraava nesigurnost i sumnjiavost u svoju okolinu319,
ali i nezadovoljstvo nainom ivota otkad je doao u posjed tezora, te svijest o tome da mu
je njegov pronalazak unio nemir u ivot, to dokazuje sljedeim rijeima: Ne imat zlato
zlo! Imat ga na ovi nain zlo i gore! Odkle ovo tezoro naoh, meni se mir izgubi, san me se
odvre, misli me obujmie, sva zla na mene napadoe, i ne ekam drugo od njega neg da me
tkogodi pri njem zakolje.320 Unato tjeskobi koju mu tezoro unosi u ivot, priznaje da mu
je ono ipak drae neg dua, iako je svjestan da se pri zlatu gubi dobrota i da zlato teti
ljudi[ma] 321 , te zakljuuje da Amor nije amor, zlato je amor i odlazi da mu tkogodi
[njegovu] ljubav ne ugrabi, iako su u tom trenutku u kui samo slukinja Variva i njegova
ker Andrijana.322 Ovaj monolog pokazuje da Skup nije obian tipski model staroga krtca,
svedenog na samo jednu izrazito iskarikiranu karakternu crtu. Iako njegov lik utjelovljuje
samu krtost, Skup nije obina personifikacija te osobine, nije jednodimenzionalno graen lik,
tovie, radi se o individuumu, emu u prilog govori njegova introspekcija, odnosno visoka
razina svijesti o vlastitim manama, te o nesrei, nemiru i strahovima koje mu je
prouzrokovalo tezoro, kao i zakljuak da novac kvari ljude. Unato tome, njegov se pogled
na svijet, na ljude i na njegovu ljubav nee promijeniti, te e Skup do kraja djela ostati talac
svoje krtosti i svoga tezora.
Iz njegova sljedeeg monologa saznaje se da se starac bavi i lihvarenjem. Skup se muno
dijelja iz kue jer mu je neki dunik [...] obeao [...] platit njeke dinare. Ponovo izraava
sumnjiavost u ljude, i to zato to su mu se poele javljati neke osobe koje ga donedavna nisu
poznavale, pa smatra da se doznalo o njegovu pronalasku, a u drutvu u kojemu se svako
zlatu klanja ne moe se imati povjerenja ni u koga, ak ni u svoje najblie, to pokazuje
njegov odnos prema Varivi i Andrijani.323 Iako stari krtac u kontekstu komedije ne sudjeluje
izrazitije u graenju semantike opozicije izmeu mukog i enskog spola, svoj stav o enama
izraava u sedmom prizoru prvog ina kada kae da ene nisu dovoljno lukave i inteligentne
da bi se mogle domoi njegova tezora, ime aludira na Varivu i Andrijanu, ali i pokazuje da

319

[...] ja nijesam sikur s ovom eljadi, ja sam nevoljan ovjek. (isto, 434)

320

Isto

321

Slinu tvrdnju ponavlja i u svom sljedeem monologu: dinar dobrotu teti. (Dri 1987: 434-435)

322

Isto

323

ale 1987: 464 (biljeka 55); Dri 1987: 435

68

ene openito smatra manje inteligentnim biima 324 , odnosno ak robom kad je u pitanju
njegova ker, koju eli udati a da ju nita ne pita, pa se ona zbog Skupova izbora enika hoe
zaklat, kako kae Variva njezinu zaruniku Kamilu. Skup je zbog tezora izgubio svaki
doticaj s ljudskou, a nesporazum izmeu njega i Kamila na poetku petog ina ponajbolje
ocrtava krtev odnos prema vlastitoj keri. Naime, Skup ne prepoznaje ljudsko bie u
Kamilovu zlatu, a pod sintagmom sve moje dobro na svijetu ne misli na Andrijanu, ve
na svoje tezoro. ak ni kada mu Kamilo spomene Andrijanu Skup ne shvaa da je dolo do
nesporazuma, ve poinje i nju smatrati sudionicom urote koja je za cilj imala pokrasti ga.325
Zbog paranoina straha od gubitka tezora krtac u nekoliko navrata dolazi u
nesporazum sa svojim sugovornicima, i to zato to ne vidi nita drugo nego uglavnom
nepostojeu ugroenost svoje imovine, a taj ga je osjeaj u potpunosti preuzeo, pa sumnja u
svakoga tko mu se priblii, ak i u onoga koji ga samo pozdravi. Nesporazumi i sumnja u
sugovornike posljedica su njegove izolacije i nesposobnosti da komunicira s okolinom koju
doivljava kao neprijatelja, makar se radilo o njegovoj keri koja bi mu trebala predstavljati
blisku osobu, no Skupa zanima samo njezina novana protuvrijednost. 326 Zbog zaluenosti
tezorom istukao je Varivu, otjerao Pasimahu i Drijemala iz kue iako su nosili hranu za pir,
u Zlati Kumove namjere je vie puta neopravdano posumnjao, a Andrijanu je htio udati protiv
njezine volje. Sumnjao je u svakoga tko ga pozdravlja, predstavljao se kao ubogi siromah, a
jedini kriterij kojemu se moralo udovoljiti da bi Skup nekoga smatrao dobrim ovjekom bio je
taj da ne ite njegovo tezoro. Skup se predstavlja kao nevoljan ovjek koji nema mira otkad
je naao tezoro, ovjek svjestan teine svog problema; paranoik koji se ne uspijeva
oduprijeti poremeenoj udnji za zlatom, te reagira na svaki zvuk, svaku reenicu, ak
strahuje za vlastiti ivot, ime vjerno demonstrira da se doista pri zlatu gubi dobrota, ali i
razum, no unato tome zlatu se svijet klanja, te stoga i on, gdje god bio i s kim god se
nalazio misli samo i jedino na svoje tezoro 327 . Kada ga Munuo pokrade, sasvim izgubi
razum, a ne shvaajui Kamilove rijei za krau optuuje i vlastitu ker te konstruira prilino
nevjerojatnu teoriju zavjere prema kojoj su se svi urotili kako bi njega pokrali328, na to Zlati
Kum s pravom zakljuuje da ovi ovjek nije u svojoj pameti. Skupova nakazna krtost
sasvim mu je pomraila um, a dojam je pojaan sumnjom u cijeli svijet, te time to niti u
324

[...] ene su, ne umiju dotle. (Dri 1987: 435; ale 1987: 463 biljeka 35)

325

Dri 1987: 457-458

326

ale 1987: 108-109

327

Gdje godi sam, lje sam s misli na zlato koje mi je doma [...] (Dri 1987: 439)

328

Dogovorili su se svi ovi zli ljudi da u njih moje tezoro ostane! (isto, 460)

69

jednom trenutku ne doznajemo za to mu uope treba toliki novac. Uz svoj pronalazak Skup
se bavi i lihvarenjem, no ni u to ne ulae. Njegova ga je opsjednutost navela na morbidnu
ideju da tezoro sakrije u grob329, jer ga tamo nitko nee traiti, a uz to je pretvorila njegov
dom u pravi pakao za sve ukuane, pa ak i za njega samog.
Tezoro je sasvim izopailo Skupov karakter, pokvarilo ga i demoniziralo, te unilo da
on postane vrag, kako ga neki likovi nazivaju. Zbog potpune zaokupljenosti porokom, on
je, i po funkciji u strukturi i po stilskoj impostaciji govora, jedinstven lik u cijelom Drievu
teatru. U ovom liku treba prepoznati one lude nakaze o kojima e pisac govoriti preko
Diva, i o kojima e kasnije pisati Cosimu Mediciju, mislei pritom na dubrovaku vladu.330
Usporeujui Skupa s ostalim likovima Drieva teatra, opazit emo da najvie slinosti dijeli
s naslovnim likom Dunda Maroja, no Maroje, iako krt, svoje dukate ulae u trgovake
poslove i povjerava ih vlastitom sinu, dakle, njegov novac fluktuira, dok Skup svoje tezoro
ljubomorno skriva u munjeli, uope ga ne troi i ne ulae, ak ne razmilja o njegovu
uveavanju, ve samo o tome kako da ga zadri za sebe. Za razliku od Maroja, lik Skupa
nema mo kojom bi mogao utjecati na ostale likove i tako ostvariti vlastite interese, nema
suradnike i pomagae, te je stoga neprestano u defenzivi to ga vodi u paranoine osjeaje
duevnog nemira, straha i ugroenosti. I dok je Maroje najblii Skupu s aspekta intenziteta
mane kojom je obiljeen, poloaji Arkulina i Tripeta de Utole usporedivi su sa Skupom
upravo zbog spomenute nemoi koju njihova pozicija u okviru djela nosi. Pritom valja dodati
da je i Arkulin krtac, dodue umjereniji, dok lik Tripeta ne nosi naznake ovoga poroka. 331
Iako je prikazan plono, nerijetko sveden na materijalnu bazu, Skup je sloen junak, koji
esto iskae iz tipski zadanog obrasca rim. komediografa [Plauta]332, a njegova je sloenost i
individualiziranost najuoljivija u monolozima kojima opisuje svoje psihiko stanje proeto
osjeajima straha i ugroenosti. Skup na trenutke racionalno razmilja demonstrirajui da je
svjestan vlastita problema, te se postavlja kritiki prema svijetu kojim vlada materijalizam,
kojemu se ni on sam ne uspijeva otrgnuti. Upravo na temelju njegove ugroenosti i nemoi,
Novak je, itajui djelo u kontekstu Drieva odnosa s vlau i pretpostavljajui refleksiju
zbilje u kazalinom svijetu fikcije, zakljuio da u liku Skupa valja prepoznati samoga Marina
Dria, zbog ega je ovaj lik izmjestio iz kategorije nahvao smatrajui da u njemu ne treba
prepoznati vladajue lude nakaze, ve njihovu rtvu samoga pisca koji ovim djelom trai
329

Tko li e grob otvorat? (isto, 451; ale 1987: 469 biljeka 204)

330

ale 1987: 108, 112

331

LMD 2009 (Tatarin i Novak): 730

332

Isto, 733

70

svoje tezoro, demokratski ustrojenu vlast, vapei kroz Skupa: Dajte mi moje!. 333 Kao to
smo spomenuli, tumaenje cjelokupnog Drieva opusa u kontekstu pieva urotnikog
projekta, dakle, pretpostavljanje neraskidive veze izmeu realiteta i fikcije, odnosno
postojanje autobiografski motiviranih elemenata u samom djelu, ini se poneto dvojbenim s
aspekta suvremene teatrologije.
Radnja Skupa bavi se sudbinom mladih zaljubljenika Kamila i Skupove keri Andrijane,
para iji je odnos utemeljen na idealu iskrene i prave ljubavi, zbog ega su i drugi likovi
angairani kako bi pomogli ostvarivanju renesansnog principa sklada u obliku spoja ovih
dvaju likova. 334 Zbog Skupove namjere da njegovu zarunicu Andrijanu uda za Zlatoga
Kuma, Kamilo sve uzdie i govori jao!, a ona plae. 335 Kamilo je vaan lik u fabuli
Skupa, no pojavljuje se razmjerno rijetko, pa je uglavnom karakteriziran posredno, replikama
drugih likova. Tipian je renesansni model plaljiva zaljubljena mladia, a sve do pred kraj
djela ostavlja dojam pasivnog lika koji nije u stanju utjecati na svoju sudbinu. Drugi likovi
suosjeaju s njim i Andrijanom a neki od njih angairaju se kako bi pomogli mladom paru
sprijeavanjem Skupa da ostvari naum o Andrijaninoj udaji za Zlatoga Kuma. Kamilovo je
izraavanje obiljeeno petrarkistikim dunianjem i opisom ljuvenih boljezni. Jo prije
njegova pojavljivanja u djelu Gruba ga je okarakterizirala kao nesretno zaljubljena mladia
koji dunia i govori jao!; a i on se predstavlja na slian nain: Andrijanu izjednaava sa
svojim ivotom, istiui da bez nje ne moe ivjeti. 336 Kako je Kamilo vlastelin 337 , valja
pretpostaviti da je obrazovan, pa se moe koristiti petrarkistikom frazeologijom. Ovakvom se
izraavanju pisac izruguje preko likova slugu i puke knjievnosti, posebice preko Grube koja
ne razumije kako to da svi ovi ki duniaju govore Jao i umiru, a ivi su 338 . esto
koritenje antiteze ivot-smrt temeljna je odlika Kamilova petrarkizma (i pieva
antipetrarkizma), kojom se slui kako bi naglasio svoju ljubav prema Andrijani, bez koje ne

333

Novak 1984: 109-118

334

Bojovi 2009: 15

335

Dri 1987: 431-432

336

[...] ne mogu bez nje bit i nje mrem, a pravo bi da nje ivem. (isto, 435)

337

Na ovo upuuje Gruba u prvom prizoru nazivajui ga vlasteliiem. (isto, 432)

338

Isto, 435

71

moe ivjeti339. Njegova je ljubav iskrena, ali zbog naina izraavanja i ponaanja Kamilo
ispada komian plaljivi zaljubljenik.
Kamilov sluga Munuo svjedoi o gospodarevoj zaljubljenosti koja ga je uinila zbunjenim
i nerazumnim, zbog ega je teko i Munuu, jer je sluit gospodaru namuranu dvoja fatiga,
naime, ne slui se samo njemu, ve i njegovoj mahnitosti, zbog koje su Kamilove naredbe
postale izrazito nekoordinirane, pa Munuo ne stie obaviti niti jedan posao do kraja.340
Munuo Kamila sasvim logino naziva gospodarom, no zanimljivije je da ga Gruba i
Variva oslovljavaju odmilicom Kmo, a on takoer esto koristi odmilice imenujui Varivu
s Vare, Munua s Mno, a Andrijanu s Andre. Uestalo koritenje odmilica mogue je
povezati s Kamilovom zaljubljenou, te njegovom njenou i osjeajnou, zbog ega ovaj
lik uz to to ostavlja smijean i komian dojam, pomalo djeluje i kao slabi.341
Posebno se kominom ini oajnika Kamilova reakcija nakon saznanja da Skup
namjerava udati Andrijanu za Zlatoga Kuma. Mladi na Munuov savjet poinje glumiti da mu
je zbog ljuvenih boljezni od kojih mre potreban lijenik, no, kako kae Munuo, jedino je
Andrijana [...] lijek njegov. 342 Na uputu da bi valjalo glumiti bolest kako bi se Zlatoga
Kuma odvratilo od enidbe Andrijanom, Kamilo uzvraa Munuu da e doista umrijeti ako se
ne remedija kako da Andrijana bude njegova. Zbog dobrodunosti i iskrene ljubavi prema
Andrijani mnogi mu nastoje pomoi, to on zbog svoga stanja nije u mogunosti
prepoznati.343 Kamilo je unato svim karakternim slabostima na kraju preuzeo inicijativu i
potajice oenio Andrijanu344, to predstavlja veliku promjenu s obzirom na njegove postupke
tijekom prva 4 ina komedije, u kojima je ostavio dojam slabia koji mre, nesposobna
izboriti se za voljenu osobu.
Andrijanin je poloaj jo slabiji od Kamilova. U sauvanom dijelu Skupa ona izgovara tek
tri reenice u dvama navratima345 prvi put nastoji zaustaviti oca koji tue slukinju, a drugi
put jednostavno javlja da je u kui. Ovaj detalj ju ini slinom Anici iz Arkulina, kojoj je

339

Npr. Andrijanu mi grabe, ivot mi uzimlju! [...] u tebi stoji ivot moj i smrt moja! [...] A mogu li ivjet bez

ivota moga? Bez Andrijane ja ne mogu ivjet. [...] Bez nje ja nijesam iv, mrtav i u paklu sam, u ivom ognju
gorim. (isto, 438, 443, 457)
340

Isto, 438

341

Isto, 435-436, 443

342

Isto, 442, 446-447

343

Abandonan sam od svakoga [...] (isto, 457)

344

[...] ja ju sam sekreto vjenao; moja je ena. (isto, 459)

345

Dri 1987: 434

72

slina i po funkciji robe kojom drugi likovi trguju kako bi ostvarili materijalnu dobit346, kao i
po tome to se nju nita ne pita, ime je onemoguena izravno utjecati na vlastitu sudbinu.
Kako ona sama ne govori nita relevantna za svoju karakterizaciju, tu ulogu preuzimaju
drugi likovi, ponajprije Variva, koja je Andrijanin ponajvei saveznik u pokuaju realizacije
njezine ljubavi s Kamilom i glasnik izmeu dvoje zaljubljenih. Variva upozorava Skupa da
svojim ponaanjem izgladnjuje ker, djevojicu od esnaes godita, djevicu kako
aneo.347 Za razliku od Anice, Andrijana je lijepa djevojka, o emu osim Varive govore
Gruba 348 i Zlati Kum349. Bitnija je razlika ta to se ona ne eli udati za bogatog starca kojemu
je namijenjena. Iako nije u mogunosti pruiti snaniji otpor, njezino je nezadovoljstvo
izraeno u dijalozima i monolozima drugih likova, ponajprije Varive, koja kao slukinja
njezina oca i njoj bliska osoba mora biti najbolje upoznata s njezinim psihikim stanjem. Iz
Varivinih se rijei saznaje da bespomona Andrijana plae i da se ak od oaja hoe zaklat,
hoe zadavit i niz funjestru skoit, 350 u emu se ponajbolje ogleda njezina nemo u
komediji, ali i openito sudbina vlasteoskih keri u kontekstu enidbene politike
esnaestostoljetnog Dubrovnika. Andrijana je iskreno zaljubljena u svog zarunika i budueg
supruga, o emu svjedoi Varivina tvrdnja ojaenom Kamilu, kojega uvjerava da bi Andrijana
prije u more skoila neg bi za inoga neg za [njega] pola351; a on u dijalogu sa Skupom
naglaava kako ju nije silom uzeo, ve je ona bila kontenta od toga 352. Prilino pasivnoj i
bespomonoj Andrijani, zahvaljujui Kamilovoj odlunosti i odvanosti krajem djela, bit e
omogueno da izbjegne neeljenu udaju za Zlatoga Kuma i da se uda za ovjeka kojega voli.
Zlati Kum je bogati starac, plemi i Kamilov ujak, lik koji je moda preuzet iz stvarnoga
ivota, a u njegovu se imenu, poistovjeivanjem ovjeka sa zlatom, oituje jasna alegorija
koja snano proima ovo djelo.353 Munuo i Variva ga, kao i Skupa, nazivaju zlostarom i
starim vragom, ali starcima je slinosti mogue nai tek u njihovoj starakoj dobi i
plemikom statusu. Skupovu glavnu karakternu manu, krtost, kod Zlatoga Kuma ne moe se
uoiti, kao ni pohotu, koju se neopravdano pripisivalo Zlatome Kumu u Skupa. Osim to eli
346

U etvrtom prizoru drugog ina Skup je hvali Zlatome Kumu onako kako svaki trgovac reklamirajui hvali

svoju robu prilikom nastojanja da ju za poeljan iznos proda.

347

Dri 1987: 433, 442

348

Ne more svak lijep bit kako i tvoja Andrijana. (isto, 435)

349

[...] djevojku sam tu vidio: oko mi ljubi nje krv. (isto, 438)

350

Isto, 436, 455

351

Isto, 443

352

Isto, 458

353

ale 1987: 464-465 (biljeke 69, 72, 78)

73

oeniti siromanu djevojku bez prije, Zlati Kum sam financira i organizira dogovorenu
svadbu, a ponajbolji dokaz da nije krti lakomac poput Skupa ponudio je u monologu u
desetom prizoru treeg ina, kada razmiljajui o svojoj enidbi ubogom djevojkom
zakljuuje kako bi drutvo bolje funkcioniralo kada bi se bogati i siromani meusobno enili,
a takvi bi brakovima suprunike inili sretnijima. Mogue je da ovim monologom Dri
kritizira praksu prema kojoj su brakovi uglavnom sklapani unutar istog drutvenog sloja.
Pritom se ne smije zaboraviti da je brak Zlatoga Kuma i Andrijane dogovoren, te
protuprirodan s biolokog aspekta, zbog njezine mladosti i njegove starosti, a kao takav je
predmet pieva kriticizma.
Frano ale Zlati Kumove tvrdnje kako je lakomos svijet zaslijepila, te kako kroz dinar
svak gleda smatra kominima zbog injenice da ih izgovara lik ija je priroda u suprotnosti s
iznesenim miljenjem.354 Smatram da alino stajalite treba demantirati: Zlati Kum u vie
navrata demonstrira da nije krt i lakom, tovie, trai, dodue zbog specifinih i ne sasvim
plemenitih razloga, siromanu nevjestu i na sebe preuzima sve trokove organizacije
vjenanja. Njegov sluga Pasimaha i Divova slukinja Gruba u dijalogu krajem drugog ina
potvruju da je Zlati Kum prilino iroke ruke, a sama injenica da se sluga ne ali na
gospodarevu velikodunost, ve ini suprotno i hvali je, predstavlja relativno raritetnu pojavu
u Drievim komedijama.
Zbog elje da oeni esnaestgodinjakinju, driologija je Zlatoga Kuma promatrala kao
senex amansa, pohotnog starca koji izjavom da mu oko [] ljubi nje [Andrijane] krv355
odaje grotesknu poudu prema posve mladoj djevojci 356 , pa bi ga prema tome valjalo
usporediti s Lonom iz Tripeta i Arkulinom iz Arkulina357. No, nakon to to uinimo, teza o
Zlatome Kumu kao pohotniku ini se neodrivom, te bi ju valjalo odbaciti. Naime, dok Lone i
Arkulin neutemeljeno negiraju vlastitu starost i razmeu se tobonjim junatvom i
mladenakom seksualnom moi, Zlati Kum to ne ini. Naprotiv, u dijalogu sa svojom sestrom
i Kamilovom majkom Dobrom, ne samo da ne negira vlastitu starost, ve je koristi kao
argument kako bi odbacio Dobrinu molbu da se u poodmakloj ivotnoj dobi oeni.358 Kasnije
ipak poputa njezinim nagovorima, ali odbija prijedlog da oeni neimenovanu djevojku s
354

Dri 1987: 449; ale 1987: 469 (biljeka 188)

355

Dri 1987: 438

356

ale 1987: 465 (biljeka 82)

357

O Loni i Arkulinu opirnije na str. 51-53, 58-60.

358

Ja da se od ove dobi sada oenim?! [...] ja sam star, bogme star. [...] staros ne mogoh skrit! Brada sva

pobijelje [...] kaalj grinje odkriva. (Dri 1987: 437)

74

prijom od tisuu dukata, koju mu je sestra nala. Zlati Kum eli da njegova budua ena
bude siromana, jer smatra da e takva biti posluna, te e on njoj biti gospodar, a ne
obratno.359 Nakon to Skup potjera njegove sluge koji su mu u kuu nosili prate za svadbu,
Zlati Kum odustaje od enidbe, okrivljujui pritom Dobru i izraavajui odreenu dozu
nepovjerenja u ensku inteligenciju i razboritost360, slino kao i Skup jednom prilikom. Olako
i jednostavno odustajanje od svadbe jo je jedan protuargument tezi da je Zlati Kum senex
amans. Za usporedbu, Lone i Arkulin su u svojim nastojanjima da realiziraju nagone bili
mnogo uporniji i poduzetniji, a uz to su sve inili na vlastitu inicijativu, dok je Zlati Kum bio
ponukan sestrinim prijedlogom da se oeni.
Kamilova majka Dobre funkcionira kao prepreka njemu i Andrijani, odnosno njihovoj
ljubavi. Pred svojim bratom Zlatim Kumom nastupa prilino skromno, smatrajui se manje
kvalificiranom da mu daje savjete, i to stoga to je ena, to je automatski ini manje
inteligentnom.361 Dobre ga savjetuje da se oeni kako bi produio muku liniju svoga roda,
koja e u suprotnom izumrijeti.362 Zbog ovog je detalja mogue da je i ovaj lik, poput Zlatoga
Kuma, preuzet iz stvarnoga svijeta Drieva vremena. 363 Dobre je jedan od likova koji su
obiljeeni materijalistikim pogledom na svijet, to se oituje u tome da je Zlatome Kumu ve
pronala djevojku s prijom, kao i u poetnom iuavanju njegovoj elji da oeni Skupovu
ker, koja je siromana.364
U dijalogu s Divom na poetku treeg ina, Dobre iznosi svoj stav o suvremenim mladim
djevojkama koje su se iskvarile u odnosu na vrijeme njezine mladosti, pa se danas samo
ureuju, kasne na misu, ljenare i kupuju; dok je ona u svojoj mladosti rano ustajala i vrijedno
radila, zbog ega je i njezin pokojni mu bio zabrinut. U istom dijalogu Dobre shvati da se
njezin sin zaruio s Andrijanom, na to reagira ljutito, ne pokazujui niti malo razumijevanja
za Kamilove emocije, te naglaava da na njezinu podrku ne mora raunati. Iako Kamilova i
Andrijanina ljubav ima odobravanje, potporu i pomo nekih likova poput Diva, Grube,
Varive i Pjeria; na svoju majku, dunda Nika i ostatak vlastite rodbine, Kamilo ne moe

359

[...] neu neg kugodi ubogu djevojku [...] kojoj u ja gospodar bit, a ne ona meni. (isto, 438)

360

Dobre mi je sve kriva. Tko se na enski s[a]vjet prigiba, i mene ludjaka, od ove dobi, o vjeri [enidbi]

mislit! (isto, 453)

361

[...] mi ene scijenjene smo za malo u stvoru, i da ne imamo pamet muku ma djetinsku, koja se [...] na svaki

s[a]vjet obre [...] prije na lud neg na mudar [...] (isto, 436-437)
362

[...] da kua naa s imenom ne pogine. (isto, 437)

363

ale 1987: 464 (biljeka 69)

364

Dri 1987: 437-438

75

raunati, izmeu ostalog i zbog njihova materijalistikog svjetonazora koji je nemogue

uskladiti s mogunou da Kamilo oeni siromanu djevojku bez prije.365 Dobre je primjer
konzervativne, staromodne ene, kojoj ni jedna snaha nije dovoljno dobra i koja se bavi
posredovanjem u enidbi drugih na temelju vlastite, navodno racionalne prosudbe366.
Niko je Kamilov dundo, no ostaje nejasno je li mu stric ili ujak367. Prvi se put pojavljuje u
drugom prizoru etvrtog ina, kada ga Kamilov prijatelj Pjeri moli da uini jednu veliku
operu. Niko isprva krivo shvati da je Pjeri u nevolji, a pritom ga, zakljuujui napreac,
napada i stavlja u kontekst tadanje dezvijane mladosti, dubrovakih mladia koji se
vulgarno izraavaju, cijelu no skitaju gradom, provode se s prostitutkama i sukobljavaju
maevima, koji i Pjeri nosi oko pojasa, umjesto da se posvete obrazovanju.368 Ta razuzdana
mladost predstavlja tetno tkivo dubrovakog drutva i kao takva konzervativnog Nika
posebno smeta. Kada mu Pjeri kae da Kamilo mre, Niko isprva zakljuuje da se to
dogodilo zbog aktivnosti o kojima je maloprije govorio; no nakon dodatnog objanjenja shvati
da se radi o ljuvenim boljeznima, za koje on nema razumijevanja, izmeu ostalog i zato to

365

Dobre: Vjerio! Ona djetetina [...] Za njega su ene! Nee mi u kuu! (isto); Divo: Mati mu [Kamilu]

nema pacijencije da se sada vijera, stariji ostali njegovi takoer govore: Bolje je da umre neg da to uini, bez
prije da se vijera [...] (isto, 455); Niko: Pirujte s Kamilom [...] a ja [...] ne imam ludijeh dinara. (isto, 456)
366

LMD 2009 (Rafolt): 129

367

Rije dundo regionalni je izraz za strica ili ujaka (Hrvatski enciklopedijski rjenik 2002: 282). Nika se na

poetku, u popisu likova, navodi kao Kamilova dunda, dakle, mogue je da je Dobrin i Zlati Kumov brat, ili brat
pokojnoga Kamilova oca; no niti jedan podatak u samom tekstu komedije ne govori nita o Nikovim rodbinskim
odnosima s Dobrom i Zlatim Kumom. Jasno je jedino da mu je Kamilo neput, odnosno neak. Indikativnim se
ini to da ga Pjeri oslovljava s dundo, pa je mogue da je Niko i s njim u srodstvu. O njegovu branom
statusu i eventualnom potomstvu ne doznaje se nita to bi moglo pomoi u osvjetljavanju tipa njegova srodstva
s Kamilom. Ipak, iako se to ne moe sa sigurnou tvrditi, zbog nekoliko detalja ini se neto vjerojatnijim da je
Niko Kamilov stric, a ne ujak. Na poetku, u popisu likova, naveden je kao Kamilov dundo, a Zlati Kum kao
Dobrin brat; dakle, srodstvo Nika s Dobre i Zlatim Kumom nije naznaeno, a niti s jednim od ovih dvaju likova
Niko nee komunicirati tijekom djela, niti e ih spominjati, a nee ni oni njega. Nadalje, Dobre se obraa
Zlatome Kumu s idejom o njegovoj enidbi, i to zato da kua naa s imenom ne pogine. Moda se mogla
obratiti i Niku, ako joj je on brat, ili ga bar spomenuti u dijalogu sa Zlatim Kumom u kontekstu genealogije
njihove kue. Takoer, ini se da bi Nikovo kritiziranje dezvijanih mladia u dijalogu s Pjeriem i sinova u
dijalogu s Divom, s obzirom na njegovu gorljivost moglo proizlaziti iz osobnog iskustva. Ako Niko ima sina ne
moe biti Dobrin brat, jer je njezina kua u opasnosti da pogine ukoliko Zlati Kum ne dobije potomka. Stoga
bi Niko morao biti brat Kamilova pokojnoga oca.
368

Dri 1987: 451-452; Nikova je kritika upuena mladiima poput Miha, Vlaha i Diva iz Novele od Stanca.

76

nitko od starijih nije odobrio Kamilov postupak. Stoga upuuje Pjeria da se nekom drugom
obrati za pomo.369
Niko smatra da je moralno da Zlati Kum oeni Andrijanu jer je bogat, te joj, za razliku od
Kamila, moe osigurati materijalnu egzistenciju. Uz to, zastupa distanciraniji odnos oeva i
sinova koje smatra dezvijanicima o kakvima je govorio Pjeriu. U Nikovu razmiljanju
ogleda se Driev kritiki stav prema enidbenom moralu viih slojeva dubrovakog
drutva.370
Nikovi su pogledi na suvremenu mlade i na Kamilove zaruke s Andrijanom, identini
Dobrinima, te ni on ne eli pomoi Kamilu i Andrijani, ve osuuje njihove zaruke, ali ne ini
nita to bi im zakompliciralo situaciju. Njegova je funkcija, kao i Dobrina, vana stoga to
autor preko stavova kojima Niko napada dezvijanu mladost, kritiki prezentira onodobni
moral i svjetonazor konzervativnih pripadnika dubrovake aristokracije; svjetonazor obiljeen
nedostatkom bliskosti u obiteljskim odnosima. Niko ima svoju viziju svijeta i drutva, viziju u
kojoj se mogu zamjetiti ispravni zakljuci, no ta je vizija proeta angrizavou,
tvrdoglavou i konzervativnou, pa se itatelj ipak priklanja suprotnoj strani, koju Niko
kritizira.371 Ovaj lik je predstavnik ostarjeloga plemstva koji zastupa konzervativna stajalita
o odnosima u obitelji, enidbi starijih mukaraca mladim djevojkama, kritizira dezvijanu
mladost i nov nain odijevanja [] no istodobno je svjestan novoga vremena pa osuuje
injoranciju, izruguje stajalite da je vanije izvana personu uresit nego se brinuti o
ureenoj pameti. [] Nikovo je stajalite zapravo humanistiko: naobrazba ovjeka
udaljava od njegove zvjerske prirode (feritas)372.
Divo, ovjek srednjih godina, kakvi se inae rijetko susreu u eruditnoj komediji373,
funkcionira suprotno Dobri i Niku. Mogue je da ga je utjelovio isti glumac koji je glumio
njegova imenjaka Peicu u Noveli od Stanca i Radata u Tireni.374 U Skupu se Divo prvi put
pojavljuje u prvom prizoru treeg ina, kada u dijalogu s Dobrom uvjerava sugovornicu kako
ne bi bilo loe da joj nevjestica u kuu doe, jer bi joj, izmeu ostalog, pomogla u
obavljanju kuanskih poslova. Dobrinoj se kritici suvremenih mladih djevojaka suprotstavlja
369

Kamilo se je vjerio?! [...] Pae s' dobro rekao mre, - mre u svojoj injoranciji. Vjerio se je bez liencije

od starijeh [...] itite druge pomoi; ja nijesam tu dobar. (Dri 1987: 452)
370

Isto, 456; ale 1987: 471 (biljeka 251)

371

Repertoar prigovora Dunda Nika to je esto repertoar sjednica dubrovake vlade. (velec 1968: 64-65)

372

LMD 2009 (Rafolt): 538

373

velec 1968: 61

374

Vidi fusnotu 87.

77

modernijim shvaanjem poloaja udanih ena, istiui da ih oevi ne udaju uz tolike prije
kako bi bile slukinje, nego gospodarice u svojim domovima. Svoj stav podupire vlastitim
postupcima prema svojoj supruzi, o emu govori Dobri. Na kraju dijaloga Divo poentira
slijedeim rijeima: Komu je ena draga, i sve mu je drago to ini. A jeda nam su
robinje?375
Divo izraava protivljenje Zlati Kumovu braku s Andrijanom zbog njegove starosti 376, a
kasnije odluuje neto poduzeti kako bi ga sprijeio da se oeni njome i kako bi to omoguio
Kamilu.377 Za razliku od Nika, Divo smatra da Kamila ne valja abandonat unato naglom i
nerazumnom potezu. Razgovarajui s Nikom o odnosima oeva i sinova, ponovno staje na
stranu mlaeg narataja, a protiv oeva koji sinove tretiraju poput robova, to smatra i
uzrokom eventualnom meugeneracijskom neprijateljstvu.378
Divo poput Dugog Nosa u prologu Dunda Maroja, monoloki iznosi Drievu filozofiju
o dvjema vrstama ljudi jednima naravi tihe, s kojom se moe govorit, koji razlog uju [...]
primaju i slijede, koji s[a]vjet razumiju, koji [...] paraju pravi ljudi; i drugima naravi tvrde,
od kamena, kojijem para da su razumni, a njimi se ne moe govorit. [...] Razlog u njih glavi
ne ima mjesta, oholas tuj sjedi i tvrdoglavstvo. 379 U ljudima tvrde naravi, odnosno
ljudima nahvao kako ih je nazvao Dugi Nos, u Skupu treba prepoznati prvenstveno Skupa380
i Nika381, likove koji su i tvrdoglavi i nerazumni i s kojima se ne da popriati. Iako to ne kae
sam, Divo je ponajbolji primjer ovjeka naravi tihe s kojom se moe govorit, a upravo ga
njegova skromnost, odnosno nesvrstavanje sama sebe u tu kategoriju ljudi, ini kvalificiranim
da ga itatelj tu smjesti.
Kako se ovaj lik pojavljuje i u posljednjem sauvanom prizoru komedije, valja
pretpostaviti da je izravno ili neizravno utjecao na rasplet djela. Budui da se predstavio kao
375

Dri 1987: 445

376

Za njega je ena kako i za moga oca. (isto, 446)

377

Ako naem Skupa, ja mu u govorit, a Zlatoga Kuma u egzortat da se ne prti u vee brjeme neg on moe

nosit [...] I rijet mu u er je Skupova ki Kamilu dala vjeru, a on njoj. (isto, 455)
378

Oci nerazumni [...] palicom, ne ljubavi od oca, alevaju sinove, uine da im su sinovi [...] neprijatelji. [...]

sinove valja alevat kako sinove a ne kako robove. (isto, 456)

379

Isto, 455

380

Skup je u monologu u sedmom prizoru prvog ina sam za sebe rekao da je tvrd kao mramor. (isto, 435;

ale 1987: 464 biljeka 59)

381

Na kraju dijaloga Divo kae: Ovo je ono tvrdoglavstvo to najprvo rijeh! (Dri 1987: 456), ime izravno

aludira na Nika koji se svojim karakterom i pogledom na svijet uklapa u onu drugu kategoriju ljudi o kojima je
Divo govorio neposredno prije susreta s njim.

78

razuman ovjek i kao zagovornik modernijih i liberalnijih odnosa izmeu roditelja i djece,
starih i mladih, te izmeu branih partnera; i imajui pritom na umu pretpostavljeni rasplet
Skupa, mogue je ovu komediju interpretirati kao pobjedu jednog novog svjetonazora i
pogleda na drutvo koji je prisutan meu nekim naprednjaki orijentiranim pripadnicima
dubrovake aristokracije; meu ljudima na koje Dri, koji progovara kroz Diva, rauna kao
na nositelje ideja novog vremena, vremena koje bi trebalo donijeti drutveni, gospodarski,
politiki, ali i moralni i ljudski procvat Dubrovnika; to je autor i osobno namjeravao ostvariti
svojim prevratnikim projektom. Dakle, Skup je komedija krtosti, ali i komedija pobjede
Razuma nad Tvrdoglavou.
Kamilov prijatelj Pjeri nije detaljnije okarakteriziran, no njegova je funkcija vrijedna
spomena. Nakon Nikove odbijenice da pomogne Kamilu, Pjeri zakljuuje kako mladi
narataj ne moe raunati na pomo starijeg, no zato kao vjeran prijatelj odluuje poduzeti sve
to je u njegovoj moi kako bi mu on pomogao.382 To je i uinio uhvativi Kamilova slugu
Munua, koji je neposredno prije ukrao skriveno Skupovo tezoro, pa ga Pjeri odluuje
odvesti Kamilu. Kako ga je u posljednjem sauvanom prizoru odveo ne samo Kamilu, ve i
Skupu, Zlatome Kumu i Divu, koji se u tom trenutku nalaze zajedno raspravljajui o
Andrijaninoj udaji za Kamila i o krai tezora; valja zakljuiti da je Pjerieva uloga u samom
raspletu djela znaajna, jer je zahvaljujui njemu Skup mogao dobiti natrag svoje tezoro,
koje bi ga moglo odobrovoljiti da prihvati Kamilovu endibu njegovom keri.
Kako ba u Skupu od svih Drievih komedija nailazimo na najvei broj likova iz
aristokratskog sloja, mogue je da upravo ovim djelom autor najizravnije kritizira ekonomski
monije slojeve dubrovakog drutva, odnosno njihovu lakomost, gramzivost, pohlepu i
sustav vrijednosti koji stavlja materijalna dobra na prvo mjesto. No, ba likovi koji pripadaju
aristokraciji (Divo, Niko, Dobre, Zlati Kum, pa i Skup) otvoreno iznose kritike misli o
dubrovakoj drutvenoj i politikoj zbilji, i to stoga jer zahvaljujui svom drutvenom statusu
ne mogu biti sumnjivi.383
Sloju slugu u Skupu pripadaju Variva, Gruba, Munuo, Pasimaha i Drijemalo. Komedija
zapoinje dijalogom Varive, stare Skupove, i Grube, mlade Divove slukinje; a one nas
uvode u djelo razgovorom o Skupovoj paranoji, kojoj dodue ne znaju uzrok, te Kamilovim i
Andrijaninim zarukama.

382

Ava, dundi! Uzda' se u njih pomo imati! [] Kamilo, ovdi tvoje pomoi nije [] Ja u uinit to mogu

[...] (Dri 1987: 452-453)

383

ale 1987: 470 (biljeka 213)

79

Ime Variva povezuje se [...] s paklom: u iduem prizoru [drugom prvog ina] sama e
Variva rei: Idem u pakao, a Gruba: Vari, Vare, pakao vari!. Slikom pakla od samog se
poetka otro ali adekvatno naglaava infernalan ivot s nakaznom krtou Skupa. 384
Istodobno, njezino ime mogue je dovesti u vezu s glagolom variti, odnosno kuhati, dakle,
Variva je kuharica. 385 Skup je zbog svoje opsjednutosti tezorom verbalno i fiziki
zlostavlja, zabranjuje joj da isti kuu, te je izgladnjuje, zbog ega ga ona opisuje izrazima
poput stari vrag, star pas i zlostar. Variva posjeduje osobinu koju dijeli s gotovo svim
slugama u Drievim komedijama: intenzivno razmiljanje o hrani i o praznom elucu. 386
Ipak, iako i drugi likovi slugu imaju problema s gospodarevom krtou, Skupov je problem
po ovom pitanju, pa time i Varivin, najizraeniji i najekstremniji, stoga njezino prigovaranje
ne treba shvaati prvenstveno kao hedonistiki poriv za punjenjem vlastita trbuha, ve kao
istu elju za preivljavanjem. Variva je vjerna ideji idealne ljubavi koja je utjelovljena u
odnosu Kamila i Andrijane, te, iako ne moe znaajno utjecati na ishod njihove prie,
izraava Kamilu svoju podrku, te ga informira o Skupovim namjerama i o Andrijaninu
ponaanju387, dakle, nastoji im pomoi koliko je god to mogue.
ivot Varivine mlade prijateljice Grube nije ni priblino teak kao njezin. Naime, ona se
niti jednom rijeju ne ali na Divov odnos prema njoj, a to se ini loginim i razumljivim s
obzirom na mudrost i razboritost koju je Divo pokazao, pa valja pretpostaviti da i svoju
slukinju lijepo i dostojanstveno tretira. Gruba mu uzvraa istom mjerom, ponizno i s
potovanjem ga oslovljava s gospodaru, te ga obavjetava da je Munuo pokuava isprositi,
ali ga je ona odbila. Stjee se dojam da Gruba trai Divovo doputenje ili barem savjet kako
se postaviti u ovoj situaciji, a na kraju odluuje posluati ga, dakle nastaviti s odbijanjem
Munuovih prosidbi.388
Gruba je nezadovoljna imenom koje su joj nadjenuli, te zna odbrusiti onima koji je tako
nazivaju, npr. Varivi, Munuu i Kamilu, no ne i svom gospodaru Divu. Variva je opisuje kao
dragu osobu389, ali istodobno je neki likovi (Variva, Kamilo, Divo, Munuo) zbog njezina
ponaanja, razmiljanja i prilino otvorena izraavanja o muko-enskim odnosima nazivaju
djavolicom i vraicom. Gruba ima dvojicu udvaraa, Pasimahu i Munua, no sve njihove
384

Isto, 462 (biljeka 15); Dri 1987: 431-432

385

velec 1968: 344

386

Na pameti mi su prazni lonci i glad kojijem nas mori. (Dri 1987: 433)

387

Isto, 436, 442

388

Dri 1987: 456-457

389

Gruba, ako i gruba, draga. (isto, 431)

80

pokuaje udvaranja, ali i vie ili manje ozbiljne brane ponude, Divova slukinja odbija.390 Iz
dijaloga s Pasimahom i Munuom moe se zakljuiti da je, unato svom imenu, Gruba
djevojka prilino ugodna izgleda, zbog ega je oni, udvarajui joj, nazivaju rijeima poput
ljepavica, rozica ili jednostavno i nedvosmisleno lijepa moja Grube.391
Zbog njezina drutvenog statusa, koji podrazumijeva nepoznavanje petrarkistike poezije,
Dri se posluio ovim likom kako bi se nasmijao na raun Kamilova dunianja, koje Grubi
djeluje nelogino, te joj nije jasno kako to da svi ki duniaju govore Jao i umiru, a ivi
su. 392 Kamilovu je petrarkizmu Dri suprotstavio njezino puko stihotvorstvo koje se
odlikuje zdravom narodnom putenou i koje jednostavnim izraavanjem velia prirodnu
ljubav mladih ljudi.393 Gruba smatra da je Zlati Kumov brak s Andrijanom neprirodan zbog
razlike u godinama, a ona sama nikako ne bi htjela starijeg mua jer takav samo kalje, ne
moe ni hodit, a zbog svoje starosti i seksualne nemoi ne moe biti dobar ljubavnik mladoj
djevojci. Takoer istie da njoj ne bi bilo vano je li eventualni stariji enik bogat; ve bi se
unato tome odluila za mlaeg, ime pokazuje da i ona, kao i Variva, podrava ideju idealne
ljubavi, a takva nije zasnovana na novcu.394 Variva je opominje i kritizira395 njezino prilino
nedvosmisleno aludiranje na seksualnu nemo starijih ljudi, odnosno vitalnost mladih; u emu
se ogleda oprenost pogleda na ovaj segment muko-enskih odnosa. Naime, Variva pitanje
seksualnosti dri svojevrsnim tabuom, dok Gruba o toj temi prilino otvoreno govori koristei
se stihovima pukih pjesama, u emu se ogleda njezin hedonistiki svjetonazor po pitanju
spolnosti, a isti je uoljiv i u razmiljanju o punjenu eluca u dijalogu s Munuom396 u kojemu
ga ona ispituje ime e ju hraniti ako se uda za njega. Dijalog s Varivom svjedoi o
mentalitetnoj podijeljenosti na stare i mlade i unutar sloja slugu, na to se Variva poziva
upozoravajui Grubu na njezino slobodnije izraavanje: Kerce, ja bih ti mati bila; budi
dobra.397 Dakle, skupina slugu i slukinja nije tako homogena kako se na prvi pogled moe
390

Isto, 438-439, 444, 454-455

391

Isto, 438, 444, 454

392

Isto, 435; ale 1987: 464 (biljeka 63)

393

Dri 1987: 432; ale 1987: 463 (biljeka 33), 464 (biljeka 64)

394

Uh, ne bih stara mua! Ono gdje kalju, [...] ne mogu ni hodit [...] A neg da igraju s nevjestom. [...] lana bih

bila s starijem hrabrom, ako i ima dosta blaga; od pogleda mlada hrabra vazda bih sita bila. [...] Voljela bih ja
mlada gospodara neg stara. (Dri 1987: 432)
395

Hudosrjena se ti naigrala! Mnjah da je i tebe vrag uzeo kako i njeke putenice. [...] Djavolice, dobro se ne

izleete, a sve znate. (isto)

396

Isto, 454

397

Isto, 432

81

uiniti, ve se i unutar nje javlja polarizacija, u ovom sluaju s obzirom na generacijski

kriterij. Gruba dijeli neke bitne znaajke s Petrunjelom iz Dunda Maroja, a najuojivije su:
izraavanje pukom poezijom, status slukinje, fizika ljepota, brojnost udvaraa i
nezadovoljstvo imenom, koje je Gruba zadrala dok je Petrunjela svoje (Milica) odbacila.
Ipak, velec dobro zakljuuje da je Gruba vie rustian, a Petrunjela urbaniziran tip
slukinje,398 to se moda ponajbolje ogleda ba u njihovim imenima.
Kako su Gruba i Variva, uz Andrijanu i Dobre jedini enski likovi u Skupu, te s obzirom
na sve dosad reeno o njima, moemo zakljuiti da su ene u ovom djelu relativno esto
zastupljene u dijalozima, neto rijee u monolozima, no njihove aktivnosti (ako je rije o
Andrijani moemo govoriti i o pasivnosti) same po sebi nemaju znaajniji utjecaj na ishod
prie. Ipak, iako Skupom dominira muki svijet, enski likovi funkcioniraju kao pomagai i
zagovornici ideja svakog od mukaraca u suprotstavljenim taborima. Zanimljivo je da je
najpasivniji i najutljiviji enski lik Andrijana, a upravo se njezinom sudbinom bavi jedna
od dviju glavnih fabularnih linija djela.
Kamilov sluga Munuo pojavljuje se poetkom drugog ina alei se na svoga gospodara
koji je zbog zaljubljenosti poeo postavljati nerazumne zahtjeve. Odmah potom Munuo
susree Grubu, te nakon kratkog dijaloga zakljuuje da se i on zaljubio poput svoga
gospodara399, a bitno je to to svoje posle pretpostavlja Kamilovima kako sam priznaje400.
Munuo je u poziciji koja mu omoguava da utjee na Kamilove poteze, a takav odnos snaga
potaknut je Kamilovim oajem zbog realne mogunosti da ostane bez svoje vjerenice, pa
mladi prihvaa Munuov savjet i pone glumiti bolest.
Munuo funkcionira kao Kamilov pijun koji nastoji prikupiti to je vie mogue o
informacija o dogaajima u Skupovoj kui, a tijekom jedne od takvih akcija promatra Skupa i
slua njegov monolog, te ga prati do crkve u kojoj starac skriva tezoro. Iako se neka bi li
trebao otii obavjestiti Kamila o tome da svadbe veeras nee biti, ipak odluuje priekati401,
potvrujui ovim postupkom vlastite rijei da se pri svomu poslu gospocki ostavljaju.
Nakon Skupova odlaska ukrade mu tezoro. Samo Munuovo ime predstavlja aluziju na ovaj
in, to mu je ranije duhovito dobacila Gruba402, a sada to potvruje i on rijeima upuenima
398

velec 1968: 273

399

[...] ja i gospodar sad smo dva. [...] i mene poe srce boljet. Bogme bih ju uzeo da me hoe [...] Vraica ova

sva mi je u srcu [...] (Dri 1987: 439)

400

Poslao me je gospodar na posao; pri svomu poslu gospocki se ostavljaju. (isto)

401

[...] imam li po k Kamilu da mu spovijem kako stvar stoji? [...] Nije za ostavit ovaki posao! (isto, 451)

402

U tebe je ljepe ime: vjetar dunu, Munuo ga munu. (isto, 439)

82

samome sebi: Munuo, ti si munuo, bjei da se vjeala tobom ne munu! Poetkom petog ina
Kamilo se oajnikim tonom ali na njegovu odsutnost, 403 no Munuo je zaokupljen
tezorom, tajenjem svoga ina i smiljanjem plana koji bi mu omoguio da se Gruba uda za
njega. Nakon krae tezora spreman je napustiti gospodara, pa se poinje oholiti nesvjestan
promjenjivosti fortune, ime otkriva svoju, u osnovi lupeku prirodu koja ga ini slinim
Popivi iz Dunda Maroja. 404 U drugom prizoru petog ina susree ga Pjeri, kojemu se
Kamilov sluga uinio sumnjivim, te ga kasnije odvodi pred Skupa, Kamila, Diva i Zlatoga
Kuma, a u tom trenutku sauvani dio komedije zavrava. Pretpostavlja se da je Munuo vratio
Skupu tezoro, te da je uspio oeniti Grubu.
Munuo je tipian sluga renesansne komike dramaturgije, koji, pomaui gospodaru,
esto preuzima rasplet u svoje ruke. [] jedan je od sredinjih pokretaa dramske radnje i
inicijator komikih zapleta, i to iz najmanje dvaju razloga: manipulira Kamilovim
raspoloenjima, a posredno i njegovim daljnjim akcijama; krade Skupovo blago, to dodatno
uslonjava dramski zaplet405.
Preostalo je jo dotaknuti se Pasimahe i Drijemala, slugu Zlatoga Kuma. Drijemalo je
zanimljiv zbog imena koje odraava njegov karakter, a pospanost, lijenost i nepoduzetnost u
poslu primjetio je Pasimaha, te ga na to i upozorio. 406 Postoji mogunost da se u jednoj
Drijemalovoj izjavi (Viva panja!), koju je dodue upotrijebio u kominoj situaciji, moe
iitati Driev propanjolski stav, koji je u skladu s njegovim urotnikim aktivnostima.407
Neto je vea uloga dodijeljena Pasimahi, koji je hijerarhijski vie pozicioniran od
Drijemala, to je mogue zakljuiti na temelju njihovih dijaloga u treem i sedmom prizoru
treega ina, kada nose prate u Skupovu kuu. U veseloj i kominoj situaciji Pasimaha
daje naredbe Drijemalu, a potom on, a ne Drijemalo, razgovara s Varivom kao predstavnik
Zlatoga Kuma, prvi meu njegovim slugama.408 Pasimaha je zanimljiv zbog svoga porijekla:
ovaj lik je jo jedan u nizu Drievih Kotorana409, no odudara od sve trojice o kojima je dosad
403

Gruba: Idi, Munuo, gospar ti mre, a tebe nije. (isto, 454); Kamilo: Munuo krudeli, nije te! Ovako me

ostavit! (isto, 457)

404

Kamilo, zbogom! to sluih, sluih. Uza me je vei gospodar [] (isto, 459); LMD 2009 (Tatarin i

Novak): 730; vidi str. 28-30

405

LMD 2009 (Rafolt): 521-522

406

Drijemalo, zaspao si gori! (Dri 1987: 448)

407

Isto; ale 1987: 468 (biljeka 181)

408

Isto, 446-448

409

Ve u popisu likova na poetku djela uz Pasimahino ime stoji i etnonim Kotoranin (isto, 429), a Dri se

potrudio da to i sam Pasimaha potvrdi, pa ovaj lik esto zaziva kotorskog zatitnika sv. Tripuna. (isto, 444, 448)

83

bilo govora. Od stereotipnog Kotoranina odskae samim svojim imenom nasuprot Tripetu iz
Tripeta, Tripeti iz Dunda Maroja i Tripi iz Arkulina. Pasimahino bi se ime moglo prevesti
kao onaj koji se sa svakim tue, to je zapravo u suprotnosti s njegovim karakterom. 410
Nadalje, jedini je meu spomenutim Kotoranima koji pripada sloju slugu i jedini koji nije
pogoen kilom. Unato karakternim i socijalnim razlikama u odnosu na svoje sumjetane, i on
kao Kotoranin gledateljima djeluje smijeno. 411 U njegovu je govoru esto metaforiko
koritenje vojne terminologije, koje djeluje komino, posebno nakon to njega i Drijemala
Skup potjera iz kue, pa Pasimaha zakljuuje: Razbijena smo vojska. Usporeivanje
vlastitih dunosti s vojskom i ratom je zapravo u suprotnosti s njegovim miroljubivim i
pomalo plaljivim karakterom, koji je izaao na vidjelo nakon spomenutog incidenta sa
Skupom. Iz jedne njegove reenice moe se pretpostaviti da je Pasimaha kuhar. Naime, Grubi
predlae da se uda za njega pokazujui joj hranu za pir koju je sam pripravio, nakon ega ona
zakljuuje da se u kui Zlatoga Kuma dobro i obilno jede. U spomenutom dijalogu Pasimaha
demonstrira i malo lukavstvo, navodei Grubu da se uda za njega kako je ne bi poput
Andrijane zapao stari enik. Ona mu jasno daje do znanja da se nema namjeru udavati, a ako
bi je i imala, ne bi se udala za njega. 412 Kraj djela nije sauvan, ali se pretpostavlja da je
Munuo dobio Grubu. Smatram da treba ostaviti otvorenom mogunost da je Munuo na neki
nain trebao biti kanjen zbog krae tezora i naputanja Kamilova posla; pa je moda
Gruba na kraju ipak pripala Pasimahi. No, oba ishoda se svode na puko nagaanje.
Sluge u Skupu nemaju izraeniji utjecaj na ishod djela, te nisu dublje profilirani i
viedimenzionalni likovi koji su ujedno kreatori sudbine ostalih, kao to je sluaj u Dundu
Maroju. Tek Munuo povremeno preuzima konce radnje u svoje ruke utjeui na neke
Kamilove odluke. Uloga slugu uglavnom je svedena na funkciju pomagaa likovima koji
pripadaju aristokratskom sloju, a suprotstavljanje gospodarima moe se primjetiti tek kod
Varive koja je u najteoj situaciji, dok je meusobno suprotstavljanje unutar sloja esto u
Grubinim dijalozima, u kojima se ova slukinja na spolnoj razini suprotstavlja Munuu i
Pasimahi, a na generacijskoj Varivi. Unato tome to veina njih djeluje kao pomoni
likovi, Munuo, Gruba, Variva, Pasimaha i Drijemalo bitni su u graenju semantikih
opozicija izmeu mladih i starih te mukaraca i ena, kao i u stvaranju brojnih kominih
prizora do kojih dolazi zahvaljujui njihovoj dobnoj, spolnoj i karakternoj razliitosti.

410

velec 1968: 343-344

411

ale 1987: 467 (biljeka 136)

412

Dri 1987: 443-444, 448; velec 1968: 344

84

Iako je autor itatelje uputio da je ovu komediju ukrao Plautu, te iako je obradio temu
kojoj su antika i renesansna komedija posveivale dosta pozornosti; i ovo je djelo, pa tako i
likovi, ispunjeno naijenskim duhom, zbog ega suvremena knjievna kritika ne prihvaa
Driev stav o krai Plautova djela. Tema krtosti proima i Arkulina i Dunda Maroja, no u
Skupu ona predstavlja sredinju nit djela, a to je uoljivo i u uestaloj uporabi robno-novane
terminologije. 413 Meutim, dominantna tema [...] ne proizvodi monotoniju [...] nego je
ukljuena u gotovo dokumentarno evociranje ivota, obiaja, naravi i drutvenih odnosa u
suvremenom Dubrovniku 414 . Skup je svijetu Drievih likova podario individuumski i
psiholoki duboko profiliran lik krtca, idealan i apsolutno skladan zaljubljeni par,
aristokratski sloj kao nositelja radnje, ali i utjelovljenje oprenih poimanja ljudi i svijeta
konzervativnog i liberalnog, te poseban lik Kotoranina; a sve navedeno predstavlja originalne
i jedinstvene elemente i pojave, to likove ovog, toboe ukradenog djela svrstava na
istaknuta mjesta unutar pieva teatra. Iako likovi Skupa nisu razliiti porijeklom (svi su
Dubrovani osim Kotoranina Pasimahe), dinaminost radnje koja je uspostavljena brojnim
semantikim opozicijama naslonjenima na temu krtosti uope se ne gubi, a povremene
digresije nisu nefunkcionalne, te se njima pisac slui kako bi promicao i veliao nove
vrijednosti i sklad u meuljudskim odnosima na generacijskoj, statusnoj i spolnoj razini.415
Relativna monoetninost Skupa uskratila je autoru mogunost uporabe stereotipa o
Drugima kao orua za izazivanje smijeha, no to je nadoknaeno socijalnom, politikom,
moralnom, spolnom, dobnom i svjetonazorskom diferencijacijom likova koja je rezultirala
agonikim odnosima meu mnogima od njih (npr. Kamilo i Skup, Kamilo i Zlati Kum, Dobre
i Divo, Divo i Niko), to je radnju uinilo dinaminom, te proizvelo brojne komine
situacije utemeljene na komunikacijskim nesporazumima i na Skupovu manijakalnom
materijalizmu.

413

ale 1987: 107

414

Isto, 113

415

Isto, 114

85

3. ZAKLJUAK
U 5 analiziranih djela sudjeluje ukupno 79 likova 74 individualna, 3 skupna i jo 2
individualna koji se javljaju samo u prolozima, no ne sudjeluju izravno u radnji. Analiza se
fokusirala na gotovo sve vanije likove od 74 individualna koji sudjeluju u radnji, a tu
skupinu ini mnotvo raznolikih likova s dobnog, spolnog, socijalnog, ekonomskog,
svjetonazorskog i etnikog aspekta.
Likovi Drievih komedija popunjavaju gotovo sve razrede Hosleyjeve kategorizacije, pa
ih je mogue dovesti u vezu s antikim i renesansnim modelima. Skupinu primarnih mukih
likova ine starac, mladi i sluga; a ova je skupina najpopunjenija likovima analiziranih djela.
Razred staraca valjalo bi raslojiti na nekoliko podvrsta, to Hosley proputa uiniti. Dvije
najee varijante pripadnika ovog razreda su zaljubljeni pohotnik (senex amans) i mrzovoljni
krtac. U kategoriju pohotnika ubrajamo Arkulina (A) i Lonu (T), dok smo Zlatoga Kuma
(S)416 izmjestili iz ove skupine, unato miljenju djela knjievne historiografije. krtou i
mrzovoljnou je najjae obiljeen Skup (S), neto manje Dundo Maroje (DM), a jo manje
Arkulin, koji je ipak prije pohotnik nego krtac. Njima valja pridodati i Nika (S), a Tripeta (T)
samo na temelju mrzovoljnosti. Ipak, Tripeta bih izdvojio u posebnu kategoriju jer je on kao
alkoholiar i prevareni mu jedinstven lik meu Drievim starcima, dok obiljeja bioloki
ugroena ovjeka uz njega nosi i Stanac. Lik starca esto je i otac, kao to su Dundo Maroje,
Skup i Lone. Zlati Kum to sigurno nije, vjerojatno nisu ni neenja Arkulin, ni kilavac Tripe.
Stanac vjerojatno nema sina, jer da ga ima bilo bi oekivano da ga on prati na poslovni put.
Niko bi mogao biti otac, ali u tekstu nema nedvojbenih potvrda za to.
Hosleyjev razred mladia podijelit emo na dvije osnovne podskupine temeljene na
njihovim tjelesnim i emotivnim potrebama zaljubljenike i rasputenike (dezvijanici).
Najreprezentativniji primjer zaljubljena mladia je osjeajni i plaljivi Kamilo (S). Mogue
mu je pridruiti i Mara (DM) koji je zaljubljen u prvu kortidanu od Rima, no za njega
ostaje upitno u kolikoj je mjeri voen emocijama, a u kolikoj seksualnim nagonom. Svojim
modusima ponaanja Maro je blii dezvijaniku; a u taj razred svakako valja ubrojiti Vlaha,
Miha i Diva Peicu (NS), Diva, Nika, Pijera i Vlaha (DM), a i Dubrovanina (T) koji se
dodue samo spominje u ouvanom dijelu Tripeta. lanovi razreda mladia su i Pjeri (S)
416

Oznake u zagradama kratice su za djela u kojima se navedeni likovi javljaju (npr. S za Skupa, DM za

Dunda Maroja itd.).

86

i Mari (A), no obojica izmiu iz navedenih podskupina, te ih je nemogue promatrati u

kontekstu njihovih ljubavnih i seksualnih elja koje uope ne odaju. Oni mladii koji imaju
sluge (Maro i Kamilo) prepustit e im voenje intrige, zbog ega su takvi modeli blii
antikom nego renesansnom mladiu, koji je aktivniji i koji djeluje samostalno (npr.
mladii iz Novele od Stanca). 417 Ipak, indikativno je da niti jedan od mladia koji djeluje
aktivno i samostalno nema slugu.
Sluge su neprijeporno najbrojnija i najaktivnija skupina Drievih komikih likova.
Suprotno Hosleyjevoj tvrdnji kako su renesansni sluge pasivniji [] Drievi sluge uglavnom
obavljaju sve vane poslove svojih gospodara 418 , a najreprezentativniji meu takvima su
Pomet i Popiva (DM), pa i Munuo (S). U podskupinu slugu koji su vie pomagai nego
nositelji intrige spadaju Bokilo (DM), Nadihna (T), Kuivrat i Milov (A). Drievi su sluge
obiljeeni hedonistikim svjetonazorom, a svaki od njih suprotstavljen je gospodaru na
temelju glavnih karakternih crta kako bi se proizvelo komian efekt. Ako je gospodar krtac,
sluga je prodrljivac (Maroje i Bokilo), ako je gospodar namuran i nespretan, sluga je
snalaljiv (Maro i Popiva, Tudeak i Pomet, Kamilo i Munuo), ako se gospodar izraava
sofisticirano i kolovano, sluga je prostak (pedant Krisa i Nadihna). velec je, oslanjajui se
na Nazeievo miljenje, sluge podijelio na one opeg tipa i one izvedene iz Vlaha. Prve od
njih moemo opisati kao dio urbanog svijeta, a u tu skupinu ulaze Pomet, Popiva i Munuo.
Sluge izvedene iz Vlaha, Nadihna, Kuivrat i Bokilo, dolaze uglavnom iz svijeta ue
dubrovake okolice obiljeene rustinim elementima.419
Hosleyjeva kategorija primarnih enskih likova podijeljena je na 3 osnovna razreda
djevojke, bludnice i udane ene. U analiziranim djelima javljaju se tek dvije djevojke: sasvim
pasivna i povuena Andrijana (S) i Pera (DM) koja iz Dubrovnika odlazi u Rim traiti
zarunika. Obje su blie renesansnom nego antikom modelu jer pripadaju viem drutvenom
sloju. U razred bludnica ulazi kurtizana Laura (DM), a smatram da je preljubnicu Mandu (T),
iako je udana, mogue takoer smjestiti u ovaj razred. Razred udanih ena mogue je raslojiti
na mlade Dove i Mande (T), stare Dobre (S), i udovice koje se preudaju Anica (A).
Nemogue je ne primijetiti da je primarne enske likove Hosley prilino detaljno raslojio, dok
je sve starce smjestio u jednu skupinu, unato prilinim razlikama meu njima.420

417

Senker 2008: 710, 713

418

Isto, 714

419

velec 1968: 80-82

420

Senker 2008: 711, 715

87

Od sekundarnih likova rijetkih u renesansi u Dria susreemo trgovce Sadija i Lessandra,

te bankara Gianpaula (svi DM), koji su bliski lihvarima, dok ulogu posrednika u ljubavnim
poslovima, odnosno svodnika, moemo pripisati Anisuli (T) i Vukavi (A). 421 Ipak, Vukava
funkcionira prvenstveno kao glasnik, dok Anisula djeluje samostalno i samoinicijativno. Uz to,
Anisula svoenjem zapravo podmee svojim klijentima, dok Vukava to ne ini. Tipovi ribara
i parazita u analiziranim djelima se ne pojavljuju.
Meu sekundarnim likovima estima u renesansi, u Dria je najpopunjeniji razred
hvalisavih vojnika, grubijana i razmetljivaca, koji su katkada, da bi se postigao komian efekt,
zapravo kukavice. U ovu skupinu ubrajamo Lopuane Viculina (A) i Divulina (DM), potom
Uga Tudeka (DM) i Turina (T), a neke znaajke karakteristine za ovaj tip pokazuje i
Arkulin, koji je ve spomenut meu starcima.422
Za slukinje Senker dobro opaa da bi ih moda valjalo smjestiti meu primarne enske
likove, jer one katkada i aktivno sudjeluju u radnji, dakle, nisu prisutne samo kako bi se
stvorio ugoaj. U ovaj razred ubrajamo Varivu i Grubu (S), Petrunjelu (DM), Milicu (A) i
Katu (T).423
Tip kuhara je podvarijanta sluge. Najreprezentativniji lan ovog razreda svakako je
Pasimaha (S), a neki elementi i indicije navode da mu valja prikljuiti tri rimska krmara
(DM), ali i Varivu, te Milova. Funkciju lijenika ima Jeupka (T), koja je ipak prije
vraara ili vjetica, dok u podesti kotorskom (T) i kandiljeru (A) valja prepoznati
odvjetnike.424
U tipino renesansne modele ubrajamo pedante, negromante, sveenike, vjetice i
lakrdijae. Jeupka odgovara tipu vjetice, a kao takva bliska je mukom tipu iz iste skupine,
negromantu (arobnjaku), kojega nalazimo u Arkulinu. Tipu pedanta odgovaraju Krisa (T)
i Tripeta (DM). Tip lakrdijaa kreacija je engleske kazaline tradicije, pa ga Driev teatar
ne poznaje, ali Grubia (DM) mu se ini donekle bliskim. Sveenik se ne pojavljuje niti u
jednom od analiziranih djela.425
Kako neki analizirani likovi nisu pronali mjesto u Hosleyjevoj klasifikaciji, koju smo
ovom prilikom malo modificirali, Senker zakljuuje da se u Drievu teatru javlja jo jedan
tip kojega u Hosleyja nema. Radi se o razumnom muu, rezoneru i(li) arbitru koji je
421

Isto

422

Isto, 712, 715-716

423

Isto, 712, 716

424

Isto, 716

425

Isto, 716-717

88

ponajprije utjelovljen u liku Diva (S), a zatim, stupnjevito, u Kerpe (T), Maria (A) i Pava
Novobranina (DM).426
Dodajmo da promatrajui Driev teatar neovisno o plautovskom ili onom talijanske
renesanse, moemo uoiti da su neki njegovi tipovi temeljeni na etnikom naelu, zbog
ega su pripadnici nekih etnikih skupina obiljeeni stereotipima vezanima uz mentalitetne i
tjelesne mane. Tako su Kotorani kilavci, Korulanke su bludnice i preljubnice, Nijemci
pijanci, Turci homoseksualci, a Lopuani hvalisavci. Svakako valja spomenuti autostereotip
prema kojemu su imuni Dubrovani krti i konzervativni u negativnom smislu te rijei.
Autor se vjeto sluio predodbama i generalizacijama kako bi svoju publiku nasmijao, no
najzanimljivija je upravo predodba o zatucanim, uglavnom starijim i imunijim
Dubrovanima (Skup, Dundo Maroje, Arkulin, Niko), i to stoga jer u tom okviru valja traiti
naznake Drievih politikih stavova koje e otvoreno doi do izraaja u njegovu urotnikom
projektu. Dakako, stereotipovi nisu jedina odrednica Drievih karaktera, ve samo onaj
njihov segment koji je piscu posluio kako bi zabavio publiku. Komini efekti, dodue nekih
drugih stereotipova, ni danas ne gube na snazi, te se i suvremeno drutvo dvadeset i prvog
stoljea smije identitetima Drugih, koji su utemljeni na etnikim, nacionalnim i regionalnim
specifinostima.
Analiza pokazuje da je veinu Drievih likova mogue smjestiti u Hosleyjevu
kategorizaciju i nai im temelje u antikim i renesansnim tipovima, no to nipoto ne znai da
su njegovi likovi svedeni samo na tipske temelje, jer je autor mnoge od njih psiholoki
doradio i individualizirao ih, neke u veoj, a neke u manjoj mjeri. Likovi Novele od Stanca su
najslabije individualizirani, no razlog tome, uz relativno kratak opseg djela, valja potraiti i u
injenici da Novela nije tipina renesansna komedija, ve je svojom tematikom i vanjskim
obiljejima (stih umjesto proze) blia srednjovjekovnim seljakim farsama. Unato tome,
njezine je protagoniste bilo prilino jednostavno uklopiti u Hosleyjev sustav komikih tipova.
Autor je tipske temelje slabije dograivao i u Arkulinu, u kojemu tek naslovni lik malo
odskae od ostalih, te je u njemu mogue opaziti znaajke zbog kojih se uklapa u nekoliko
razreda Hosleyjeva sustava. O dubljoj psiholokoj profiliranosti ipak se ne moe govoriti.
U preostalim trima djelima Dri je dao mnogo vie na polju psiholoke i moralne
individualizacije plautovskih i renesansnih tipova, a to posebice vrijedi za Dunda Maroja,
njegovo ponajbolje djelo sa arolikom galerijom likova od kojih mnogi pokazuju vie no to

426

Isto, 717

89

bi bilo potrebno za formiranje fabule u skladu s Aristotelovim naelom o pretpostavljenosti

radnje psiholokom oblikovanju lika.
U red likova s najviom razinom individualizacije spadaju Pomet, Skup i Tripe de Utole,
likovi iji se svjetonazori, psihologija i ivotna filozofija najee oblikuju putem
samokarakterizacijskih monolokih dionica, a pisac najvie takvih sekvenci povjerava upravo
njima. Istom tehnikom, ali u neto manje sluajeva, karakterizirani su i Maro, Popiva, Dundo
Maroje, Tripeta, Zlati Kum i Divo. Dakle, Drievi monolozi funkcionalni su prvenstveno s
aspekta formiranja karaktera u viedimenzionalne individuume; nisu u funkciji zapleta ili
raspleta djela,427 a u njima autor demonstrira sav svoj umjetniki talent portretirajui svoje
junake zahvaanjem njihovih razliitih iznijansiranih osobina, poput npr. hedonizma, ljutnje
ili krtosti, osobina koje obiljeavaju vie analiziranih likova, ali nikada u istoj mjeri. Autor se
sluio i heterokarakterizacijskom strategijom konstituiranja likova, pa oni katkada monoloki
ili dijaloki opisuju jedni druge. Nekada se radi o meusobnom vrijeanju (npr. dijalozi
Pometa i Popive te Mande i Tripeta), nekada o suprotstavljenosti perspektiva s obzirom na
dobni, spolni i socioekonomski status (npr. dijalozi Dunda Maroja i Bokila, Pjeria i Nika,
Nika i Diva), a nekada se govori o liku koji je tom prilikom odsutan (npr. Variva o Andrijani,
Pomet o Lauri, Variva o Skupu, Marovi i Tripetini monolozi o Dundu Maroju).428 Drievi
se likovi karakteriziraju i lamentiranjem o svijetu i o ljudskoj prirodi, o ljubavi, obiteljskim
odnosima ili o suvremenoj mladosti, a to najee ini Pomet u svojim monolozima, potom
Niko, Divo, Dobre, Skup i Tripeta.429 Od svih analiziranih likova jedino Tripe de Utole
pokazuje vie samokritinosti i samoironije, koje proizlaze iz njegove ogorenosti te granie
sa samoprezirom. Ostali likovi, ako i jesu svjesni vlastitih problema, poput Skupa, nisu u
stanju prepoznati svoju odgovornost u svemu tome, pa u pravilu krivca trae u nekom drugom,
npr. Skup u iskvarenom drutvu, a Maro u svome ocu. Stoga se stjee dojam da je autorova
perspektiva430 esto obojena ironijom prema objema suprotstavljenim stranama, npr. i prema
Marovoj rasipnosti i prema Marojevoj tedljivosti i prema Bokilovoj prodrljivosti. Radnja
se Drievih djela redovito strukturira oko dramskog sukoba utemeljenog na razliitim
semantikim opozicijama koje se meusobno isprepleu i nadopunjuju, pa su tako i likovi
uklopljeni u sustave graene oko tih opozicija.

427

Falievac 2009a: 88-93

428

Isto, 94-101

429

Isto, 101-103

430

O autorski intendiranoj perspektivi lika i o perspektivama samih likova: Pfister 1998: 101-115

90

Driologija je veliku pozornost posveivala problematiziranju izvornosti i originalnosti

Drieva stvaralatva, a jedno od sredinjih pitanja bilo je [...] jesu li Drievi likovi puke
kopije talijanskih kopija antikih komikih likova ili pak originalne kreacije to se temelje na
promatranju i analizi dubrovakog drutva431. Neosporno je da su antika rimska i talijanska
renesansna dramaturgija u smislu oblikovanja djela i likova utjecale na Drievo stvaralatvo,
no njegovi su likovi svagda sloeniji, ivotniji i bogatiji od svojih navodnih talijanskih i
rimskih uzora, barem za poneku bitnu naijensku dubrovaku crtu u govoru, djelovanju i
znaaju 432 . Zbog raguzeizacije plautovskih i modela eruditne komedije, Drieve likove
nipoto ne moemo opisati kao kopije, jer su spomenuti modeli posluili tek kao temelj iz
kojega su, s vie ili manje nadogradnje, izrastali psiholoki, socijalno, intelektualno i
svjetonazorski razliiti likovi, od kojih su neki viedimenzionalni i psiholoki duboko
profilirani, a takve ne bismo mogli pronai u konvencionalnim antikim i eruditnim
komedijama koje, vodei se Aristotelovim naelom, ekonominost radnje pretpostavljaju
psiholokoj doraenosti lika. U Drievoj je komediografiji odnos radnje i likova u skladnoj
ravnotei: viedimenzionalno profiliranje likova oblikuje kompleksnu radnju, bogatu
smislovima, a snanu individualnu dimenziju likova mogue je dovesti u vezu s renesansnim
antropocentrizmom i naglaavanjem posebnosti svakog ljudskog bia.433 Analiza je pokazala i
da se autor ne ponavlja stvarajui svoje likove. Jasno je da neki od njih dijele iste karakterne
crte (npr. Dundo Maroje, Skup i Arkulin), no ako ih se detaljnije proanalizira utvruju se
znaajna odudaranja u mnogim segmentima linosti, kao i u intenzitetu zajednikih obiljeja
kompariranih likova. Dakle, Drievi su likovi i meusobno neovisni. Njihova ivotnost,
posebice onih u Dundu Maroju, osim u dubokoj psiholokoj profiliranosti, ogleda se i u
spontanim reakcijama, te umijeu improvizacije kada se iznenada zateknu u neoekivanim
situacijama434, ali i u injenici da autor niti jednoga od njih ne idealizira, pa bi se svakome
mogla nai pokoja vrlina i mana, to podjelu na pozitivce i negativce ini fleksibilnijom i
labavijom. Dubokom psiholokom oblikovanou i visokim stupnjem individualiziranosti
likova, Marin Dri, pisac koji je u hrvatskoj knjievnosti prvi oblikovao karaktere 435 ,
razbija konvencije plautovske i eruditne komedije, koje mu slue kao kostur kojega
nadograuje, te se u njegovim djelima zrcali iva i vjerna slika dubrovakog ivota.
431

Senker 2008: 704

432

Isto, 705

433

Falievac 2009a: 105-106

434

velec 1968: 276-280

435

Falievac 2009a: 86

91

3.1.

PRILOG ZAKLJUKU

Tablica na sljedeoj stranici predstavlja shematski prikaz plautovskih i renesansnih

komikih tipova prema Hosleyjevoj kategorizaciji, koja je posluila kao okvir za prikaz
tipologije likova analiziranih djela Marina Dria. Za potrebe ovog rada kategorizacija je
malo modificirana, odnosno neki su Hosleyjevi razredi raslojeni na vie podskupina. U
krajnjem desnom stupcu popisani su likovi analiziranih djela koji odgovaraju varijantama
antikih i renesansnih tipova, a u zagradi je kraticom oznaeno djelo u kojemu se svaki od
njih pojavljuje. Neki od Drievih junaka nali su mjesto u vie od jednog razreda
klasifikacije jer nose obiljeja karakteristina za razliite tipove, dok nekih (npr. Zlati Kum,
Pjeri, Divo, Mari) u tablici uope nema jer su svojim obiljejima izmicali mogunosti da
ih se vre vee uz jedan od konvencionalnih tipova, to je jo jedan argument u prilog tezi o
originalnosti Drievih likova.

92

krtac, mrzovoljnik
starac

PRIMARNI
MUKI

mladi

LIKOVI

Lone (T), Arkulin (A)

bioloki ugroen

Tripe de Utole (T), Stanac (NS)

zaljubljenik

Maro (DM), Kamilo (S)

raspusnik

pomaga

djevojka

PRIMARNI
ENSKI
LIKOVI

bludnica
udana ena

(DM), Arkulin (A)

pohotnik

nositelj intrige
sluga

Niko i Skup (S), Dundo Maroje

Maro, Vlaho, Niko i Pijero (DM);

Miho, Vlaho i Divo (NS)
Pomet i Popiva (DM), Munuo (S)
Nadihna (T), Bokilo (DM),
Kuivrat i Milov (A)
Pera (DM), Andrijana (S)

kurtizana

Laura (DM)

preljubnica

Mande (T)

starija i mlaa

Dobre (S), Mande i Dove (T)

udovica

Anica (A)

parazit
rijetki u

svodnik

Anisula (T), Vukava (A)

renesansi

lihvar

Sadi, Gianpaulo, Lessandro (DM)

ribar
hvalisavi vojnik,
grubijan, razmetljivac

SEKUNDARNI
LIKOVI

esti u

slukinja

renesansi
kuhar

odvjetnik

renesansne
kreacije

Arkulin i Viculin (A), Ugo

Tudeak i Divulin (DM), Turin
(T)
Petrunjela (DM), Kata (T), Milica
(A), Gruba i Variva (S)
Pasimaha i Variva (S), rimski
krmari (DM), Milov (A)
kandiljer (A), podesta kotorski
(T)

pedant

pedant Krisa (T), Tripeta (DM)

vjetica

Jeupka (T)

negromant

negromant (A)

93

4. POPIS LITERATURE
1. Anelkovi, Sava i Paul-Louis Thomas (2009), Marin Dri (1508-1567-2008):
Predgovor u: Marin Dri svjetionik dubrovake renesanse: zbornik radova s
meunarodnoga znanstvenog skupa (Pariz, 23-25. listopada 2008), ur. S. Anelkovi
i P. L. Thomas, Zagreb, Disput, str. 5-8
2. Bojovi, Zlata (2009), Drievi likovi kao nosioci ideja epohe u: Marin Dri
svjetionik dubrovake renesanse: zbornik radova s meunarodnoga znanstvenog
skupa (Pariz, 23-25. listopada 2008), ur. S. Anelkovi i P. L. Thomas, Zagreb,
Disput, str. 11-22
3. ale, Frano (1987), Arkulin i pripadajue biljeke u: M. Dri: Djela, prir. F. ale,
Zagreb, Cekade, str. 125-127, 557-564
4. ale, Frano (1987), Dundo Maroje i pripadajue biljeke u: M. Dri: Djela, prir. F.
ale, Zagreb, Cekade, str. 94-105, 382-418
5. ale, Frano (1987), Novela od Stanca i pripadajue biljeke u: M. Dri: Djela, prir.
F. ale, Zagreb, Cekade, str. 80-84, 280-284
6. ale, Frano (1987), Skup i pripadajue biljeke u: M. Dri: Djela, prir. F. ale,
Zagreb, Cekade, str. 106-116, 462-472
7. ale, Frano (1987), Tripe de Utole i pripadajue biljeke u: M. Dri: Djela, prir.
F. ale, Zagreb, Cekade, str. 122-125, 527-533
8. Detoni-Dujmi, Dunja, Dunja Falievac et al. (2008), Leksikon hrvatske knjievnosti:
djela, Zagreb, kolska knjiga
9. Dri, Marin (1987), Djela, prir. F. ale, Zagreb, Cekade
10. Duki, Davor (2008), Jedan Driev Turin u: Putovima kanonizacije: zbornik
radova o Marinu Driu (1508 2008), ur. N. Batui i D. Falievac, Zagreb, HAZU,
str. 747-748
11. Falievac, Dunja (2009), Rezignirani renesansni junak Tripe u: Marin Dri
svjetionik dubrovake renesanse: zbornik radova s meunarodnoga znanstvenog
skupa (Pariz, 23-25. listopada 2008), ur. S. Anelkovi i P. L. Thomas, Zagreb,
Disput, str. 117-132
12. Falievac, Dunja (2009a), Iz Drieve radionice: oblikovanje karaktera u: Dani
Hvarskoga kazalita 35: nazbilj i nahvao: etike suprotnosti u hrvatskoj knjievnosti i
kazalitu od Marina Dria do naih dana: u ast 500-obljetnice roenja Marina

94

Dria, ur. N. Batui, R. Bogii et al., Zagreb Split, HAZU i Knjievni krug, str.
83-111
13. Grmaa, Dolores (2010), Drievi grijesi u tri prizora u: Marin Dri: 1508 2008. :
zbornik radova s meunarodnoga znanstvenoga skupa odranog 5 7. studenoga u
Zagrebu, ur. N. Batui i D. Falievac, Zagreb, HAZU, str. 247-277
14. Jelii, ivko (2008), O liku Pometa u: Putovima kanonizacije: zbornik radova o
Marinu Driu (1508 2008), ur. N. Batui i D. Falievac, Zagreb, HAZU, str. 209219
15. Martinovi, Sonja (prir.) (2009), Marin Dri bibliografija, literatura, Zagreb,
Leksikografski zavod Miroslav Krlea i Nacionalna i sveuilina knjinica
16. Matasovi, Ranko, Ljiljana Joji et al. (2002), Hrvatski enciklopedijski rjenik, Zagreb,
Novi liber
17. Novak, Slobodan Prosperov (1984), Planeta Dri, Zagreb, Cekade
18. Novak, Slobodan Prosperov (2009), Strah u djelima hrvatskoga renesansnog
knjievnika Marina Dria u: Marin Dri svjetionik dubrovake renesanse:
zbornik radova s meunarodnoga znanstvenog skupa (Pariz, 23-25. listopada 2008),
ur. S. Anelkovi i P. L. Thomas, Zagreb, Disput, str. 43-59
19. Novak, Slobodan Prosperov, Milovan Tatarin et al. (ur.) (2009), Leksikon Marina
Dria, Zagreb, Leksikografski zavod Miroslav Krlea
20. Paljetak, Luko (2008), Stanac u svjetlu sunca Ivanjske noi u: Putovima
kanonizacije: zbornik radova o Marinu Driu (1508 2008), ur. N. Batui i D.
Falievac, Zagreb, HAZU, str. 728-746
21. Pauek-Badar, Snjeana (2010), Pojam negromancije i negromanta u europskoj
renesansi i u Drievim komedijama u: Marin Dri: 1508 2008. : zbornik radova s
meunarodnoga znanstvenoga skupa odranog 5 7. studenoga u Zagrebu, ur. N.
Batui i D. Falievac, Zagreb, HAZU, str. 203-213
22. Pavis, Patrice (2004), Pojmovnik teatra, prev. J. Rajak, Zagreb, Izdanja antibarbarus
23. Pfister, Manfred (1998), Drama: Teorija i analiza, prev. M. Bobinac, Zagreb, Hrvatski
centar ITI
24. Senker, Boris (2008), Likovi u Drievim plautovskim komedijama i renesansni
sustav komikih tipova u: Putovima kanonizacije: zbornik radova o Marinu Driu
(1508 2008), ur. N. Batui i D. Falievac, Zagreb, HAZU, str. 704-718
25. Solar, Milivoj (2007), Knjievni leksikon, Zagreb, Matica hrvatska

95

26. Stojan, Slavica (2008), Autentini stanovnici Drieva Njarnjas-grada u: Putovima

kanonizacije: zbronik radova o Marinu Driu (1508 2008), ur. N. Batui i D.
Falievac, Zagreb, HAZU, str. 804-818
27. Stojan, Slavica (2009), Dri i njegovi likovi u slubenim dokumentima Dubrovake
Republike u: Marin Dri svjetionik dubrovake renesanse: zbornik radova s
meunarodnoga znanstvenog skupa (Pariz, 23-25. listopada 2008), ur. S. Anelkovi
i P. L. Thomas, Zagreb, Disput, str. 23-42
28. velec, Franjo (1968), Komiki teatar Marina Dria, Zagreb, Matica hrvatska
29. Vekari, Nenad (2010), Maro Dri u: Marin Dri: 1508 2008. : zbornik radova
s meunarodnoga znanstvenoga skupa odranog 5 7. studenoga u Zagrebu, ur. N.
Batui i D. Falievac, Zagreb, HAZU, str. 55-63
30. Vetranovi, Mavro (2008), Pjesanca Marinu Driu u pomo u: Putovima
kanonizacije: zbornik radova o Marinu Driu (1508 2008), ur. N. Batui i D.
Falievac, Zagreb, HAZU, str. 9-12

96