PMF ELEMENTI STROJEVA I MEHANIZAMA-PODLOGE ZA PREDAVANJA

OSNOVE IZ MEHANIKE

STATIKA
Statika je grana mehanike u kojoj se predoavaju stanja mirovanja tijela, kada su optereenja
koja na njih djeluju u meusobnoj ravnotei.

Sila, moment i spreg sila

Sila je odreena veliinom, pravcem djelovanja, smjerom i hvatitem. Znai sila je usmjerena
veliina ili vektor.

B
F
A

Duina AB predstavlja u nekom mjerilu veliinu sile F,

pravac njezinog djelovanja je na pravcu p, smjer djelovanja
prikazan je strelicom, a hvatite sile F je toka A.
Hvatite sile se kod krutog tijela moe po volji pomicati po
pravcu njezinog djelovanja.
Jedinica za veliinu sile je newton (njutn) N =

kgm
.
s2

Sile koje djeluju na neko tijelo izvana nazivaju se vanjskim

silama, a sile koje djeluju u tijelu i opiru se djelovanju
vanjskih sila unutarnjim silama.
Vanjske sile mogu biti rasporeene na povrinu (npr. hidrostatski tlak), po volumenu
(gravitacijske sile, magnetske sile) ili djeluju koncentrirano u jednoj toki.
Moment sile (statiki moment sile) je umnoak sile i udaljenosti pravca njezinog djelovanja
od osi ili toke prema kojoj taj moment djeluje. Moment sile odreen je veliinom i smjerom
djelovanja, moe se prikazati vektorom, a najee se opisuje veliinom i zakrivljenom
strelicom oko osi ili toke u smjeru djelovanja momenta.

Veliina momenta je

M = F a
gdje je a krak sile F u odnosu na os ili toku njezinog djelovanja.
Moment rezultante obzirom na neku os ili toku jednak je sumi momenata njezinih
komponenata u odnosu na istu os ili toku (momentno pravilo ili Varignonov teorem):
M FR = FR a R = M F1 + M F2 + ..... + M Fn = M F

Spreg sila (par sila) ine dvije sile jednake po veliini s paralelnim pravcima djelovanja, a
suprotnog smjera. Razmak izmeu ovih sila naziva se krak sprega sila.

Veliina momenta sprega sila iznosi:

M = F b

Jedinica za moment sile i moment sprega sila je jednak, te se moe pojednostavljeno rei da je
jedinica za veliinu momenta Nm (njutn-metar) ili Nmm (njutn-milimetar). Nmm ima
specifinost primjene u strojarstvu.
Vanjske sile i momenti koji djeluju na neko tijelo, odnosno strojni dio, predstavljaju njegovo
optereenje.
M

p
a

A F B

F
Sila

Moment sile

F
Spreg sila

Sile u ravnini
Sastavljanje i rastavljanje sila

Sile mogu na jedno tijelo djelovati u jednoj ili vie toaka.

1. Sile djeluju u jednoj toki
FR

F1

G
Ako u jednoj toki djeluju dvije sile F1 i
G
se sastavljaju u rezultantu FR po
G
paralelograma. Djelovanje rezultante FR

G
F2 one

zakonu

u toki
G
A jednako je zajednikom djelovanju sila F1 i
G
G
G
A
F2
F2 u toj istoj toki. Vektorski zbroj sila F1 i F2
G
G
G G
Paralelogram sila
daje rezultantu FR : FR = F1 + F2
G G
Sile se mogu zbrajati analitiki ili grafiki. Zbroj sila F1 i F2 dobiva se analitiki kao veliina
G
rezultante FR pomou kosinusovog pouka:

18

FR = F12 + F22 2 F1 F2 cos(180 ) = F12 + F22 + 2 F 1 F2 cos

Kutevi i dobivaju se iz sinusovog pouka:
F1
F
FR
= 2 =
sin sin sin(180 )
FR
F1
A

F2
Trokut sila

Grafiki se dvije sile sastavljaju u rezultantu crtanjem trokuta sila.

G
U odabranom mjerilu crta se sila F1 po veliini, pravcu i smjeru
G
djelovanja i na nju nadovezuje sila F2 . Spojnica poetka prve sile i
G
kraja druge predstavlja rezultantu FR . Smjer rezultante suprotan je
smjeru obilaenja komponenata, a pravac djelovanja i veliina
G
rezultante FR odgovara nacrtanom trokutu sila.

p2

p2

Obrnutim postupkom od prethodnog rastavlja se sila u

G
p1
A F1 p1
dvije komponente. Zadana sila F , koju treba rastaviti u
A
dva pravca p1 i p2, nacrta se u izabranom mjerilu paralelno
F2
s njenim pravcem i smjerom djelovanja. Zatim se povlae
F
F
paralele s pravcima p1 i p2, pri emu treba povui jedan
G
pravac kroz poetak zadane sile, a drugi kroz vrh sile F1 i
G
G
F
su
traene
komponente
sile
u pravcima p1 i p2, a
F
2
Rastavljanje sile u dva pravca
njihov smjer obilaenja suprotan je smjeru zadane sile.

F5

FR

FR

F5

Kada u nekoj toki djeluje

vie od dvije sile, rezultanta
se dobiva crtanjem poligona
sila. Sile se nanose u
R
F2
izabranom mjerilu paralelno
F1
R
1
prema planu poloaja jedna
F
za drugom spojnica poetka
prve sile i kraja posljednje
F4
sile u poligonu sila je traena
G
rezultanta FR , iji je smjer
O
F4
F2
suprotan smjeru obilaenja
zadanih
sila.
Hvatite
rezultante u planu poloaja je
toka 0 (zajedniko hvatite
zadanih sila), a pravac
djelovanja p je paralela
Sastavljanje sila u rezultantu
povuena s rezultantom iz
plana sila. Redoslijed kojim se nanose sile prilikom crtanja poligona sila moe se potpuno
proizvoljno izabrati.
F

Analitiki se rezultanta od vie zadanih sila dobiva pomou metode projekcija. Suma svih
projekcija zadanih sila na neku os jednaka je projekciji rezultante tih sila na tu istu os. Kroz
hvatite sila odabere se pravokutni koordinatni sustav x-y i na isti se projiciraju sve sile. Ako
G
openito sila F zatvara s osi x kut , veliine njenih projekcija na os x, odnosno y jesu:
Fx = F cos , Fy = F sin
Veliine projekcija rezultante na osi x i y dobivaju se zbrajanjem odgovarajuih projekcija
zadanih sila:
Fr x = Fx , FRy = Fy
a veliina rezultante odreuje se pomou Pitagorinog pouka
FR = FRx2 + FRy2
Pravac i smjer djelovanja rezultante odreeni su kutevima njezinog nagiba prema osi x i y.
Kutevi nagiba R i R mogu se odrediti iz odnosa:
cos R =

F
FRx
, cos R = Ry
FR
FR

2. Sile djeluju u raznim tokama

p

F1

Sile koje djeluju u ravnini na jedno tijelo u

raznim tokama mogu se takoer zamijeniti
jednom rezultantom, a postupak za sastavjanje
ovih sila u rezultantu moe opet biti bilo
analitiki, bilo grafiki.

FR

F3

F2

aR

Pri analitikom postupku sastavljanja sila

sluimo se opet metodom prijiciranja sila na
x
a
odabrani pravokutni (ortogonalni) koordinatni
sustav s osima x i y. Projekcije zadanih sila na
Rezultanta sila raznih hvatita u ravnini
osi x i y iznose:
Fx = F cos , Fy = F sin

Komponente rezultante u pravcima osi x i y:

FRx = Fx , FRy = Fy
Veliina rezultante
FR = FRx2 + FRy2

G
Nagib pravca djelovanja rezultante FR prema osi x:
cos R =

FRx
FR

G
Poloaj pravca djelovanja rezultante FR odreuje se pomou momentnog pravila:
aR =
gdje je:

M F
FR

a R - udaljenost pravca djelovanja rezultante od ishodita koordinatnog sustava

MF moment sile F prema ishoditu ( (M F = F a )

FR veliina rezultante
Opaska: Pri zbrajanju sila koje djeluju u istom pravcu treba sile sa suprotnim smjerovima
zbrajati kao veliine sa suprotnim predznacima. Tako e pri analitikom postupku
sastavljanja sila komponente tih sila, iji se smjer poklapa sa smjerom pozitivne
poluosi koordinatnog sustava imati pozitivni predznak, a komponente suprotne tom
smjeru negativni.
Grafiki se sile koje djeluju na jedno tijelo u jednoj ravnini, a imaju razliita hvatita,
sastavljaju u rezultantu pomou plana sila i verinog poligona. Prema planu poloaja, koji se
nacrta u izabranom mjerilu, crta se poligon sila i odreuje veliina i smjer rezultante. Pravac
djelovanja rezultante
u planu poloaja
odreuje se crtanjem
verinogpoligona. U
planu sila (poligonu
sila) odabere se po
volji toka P kao pol,
a zatim se crtaju

polne zrake, kao spojnice svih poetaka i krajeva sila s odabranim polom P, koje se oznae
brojevima od 1 do n. U planu poloaja produe se pravci djelovanja sila, te se unose polne
zrake paralelno s onima u planu sila. Pri tom treba paziti da se po dvije polne zrake sijeku
upravo na pravcu djelovanja one sile s kojom te polne zrake ine trokut (polne zrake u stvari
su pomone sile). Sjecite prve polne zrake s
G
pravcem sile F1 odabere se po volji. Kako polne
zrake 1 i 5 ine s rezultantom u planu sila trokut, to
e i pravac rezultante u planu poloaja prolaziti kroz
njihovo sjecite, a bit e paralelan s pravcem
rezultante iz plana sila.

Rastavljanje poznate sile u tri zadana pravca, koji se

ne sijeku u istoj toki, izvodi se grafiki pomou tzv.
G
Culmannove metode. Silu F treba rastaviti u tri
komponente s pravcima djelovanja p1, p2 i p3.
G
Sjecite pravca djelovanja sile F s jednim od
zadanih pravaca spaja se sa sjecitem preostalih
dvaju
K
pravaca (Culmannova linija). Sila F rastavlja se
G
G
G
najprije u komponente F1 i FL , a zatim se sila FL
G
G
rastavlja u komponente F2 i F3 .
G G
G
G
Sile F1 , F2 i F3 su traene komponente sile F .

Ravnotea
Sustav sila koje djeluju na neko tijelo nalazi se u ravnotei ako njihovo zajedniko djelovanje
nee pokrenuti tijelo iz stanja mirovanja ili jednolikog pravocrtnog gibanja.
Analitiki uvjeti ravnotee u opem sluaju sila u ravnini dani su jednadbama:
G G
G
G
M = M rez = 0
F = FR = 0
Grafiki uvjeti ravnotee ispunjeni su ako je poligon sila i verini poligon zatvoren. U
poligonu sila moraju sve sile imati isti smisao obilaenja. Pri ravnotei triju sila trokut sila
mora biti zatvoren (s istim smjerom obilaenja), a u planu poloaja sve tri sile moraju se sjei
u jednoj toki.

Za svako tijelo koje se nalazi u statikoj ravnotei mogu se iz postavljenih statikih uvjeta
ravnotee odreivati nepoznate veliine. Ako broj nepoznatih veliina nije vei od broja
uvjeta ravnotee, onda promatrani sustav smatramo statiki odreenim. Suprotno, ako je broj
nepoznatih veliina vei od mogueg broja postavljenih uvjeta ravnotee sustav je statiki
neodreen.
Za analitiko pronalaenje nepoznatih veliina statiki odreenih sustava potrebno je
primijeniti slijedei redoslijed zahvata:
osloboditi tijelo njegovih veza s okolinom;
odabrati koordinatni sustav i ucrtati reakcije veza;
odabrati i napisati jednadbe koje na najjednostavniji nain izraavaju uvjete
ravnotee;
rijeiti potrebne geometrijske odnose;
rjeavanjem jednadbi ravnotee izraunati nepoznate veliine.
5

Oslobaanje tijela njegovih veza s okolinom znai zamisliti da su sve veze (oslonci)
uklonjene, a iste zamijenjene silama (reakcijama veza), koje se putem veza prenose na tijelo.
Te sile dre umjesto uklonjenih veza tielo u ravnotei. Oslonci (veze) mogu biti pomini i
nepomini.
Neke osnovne vrste oslonaca, te za njih ucrtane reakcije veza:

Pri grafikom odreivanju nepoznatih reakcija veza koriste se grafiki uvjeti ravnotee. Kod
sustava paralelnih sila koje djeluju na tijelo, grafiko odreivanje reakcija vri se pomou
verinog poligona. Spajanjem presjecita prve i posljednje polne zrake u planu poloaja s
pravcima djelovanja reakcija FA i FB dobiva se zavrna stranica ili tzv. zakljunica verinog
poligona. Paralela sa zakljunicom povuena kroz polnu toku P u poligonu sila (planu sila)
odreuje veliine reakcija FA i FB.

Sile u prostoru
Sila se u prostoru moe rastaviti u tri meusobno okomite komponente prema odabranom
G
prostornom ortogonalnom koordinatnom sustavu. Ako su kutevi nagiba sile F prema osima x,
y i z odabranog koordinatnog sustava , i , onda su njezine komponente:

Fx = F cos
Fy = F cos
Fz = F cos

G
Inverzno se veliina sile F moe odrediti iz njezinih triju poznatih meusobno okomitih
komponenata prema izrazu:
F = Fx2 + Fy2 + Fz2
Rezultanta vie sila koje djeluju u prostoru u istoj toki odreuje se preko komponenata
rezultante na osi x, y i z:

FRx = Fx

FRy = Fy

FRz = Fz

FR = FRx2 + FRy2 + FRz2

U opem sluaju sila u prostoru analitiki uvjeti ravnotee odreeni su sa est jednadbi:
Fx = 0

Mx = 0

Fy = 0

My = 0

Fz = 0

Mz = 0

Teite
Ako zamislimo tijelo rastavljeno u mnogo malih dijelova, na svaki takav dio djeluje njegova
teina G . Rezultanta svih paralelnih sila G je teina tijela G = G . Bez obzira na
poloaj tijela, pravac djelovanja sile G probada tijelo uvijek u istoj toki u teitu tijela. Kod
homogenih tijela (tijela koja imaju u svim tokama ista mehanika svojstva) teite se tijela
poklapa s teitem volumena. Pri odreivanju teita koriste se statiki uvjeti ravnotee, koji
vrijede za sustav paralelnih sila.
Analitiko odreivanje teita

Pri odreivanju teita materijalne linije zamisli se linija rastavljena na vie dijelova, ija
teita su nam poznata. U nekom odabranom koordinatnom sustavu dobivaju se koordinate
teita:
x0 =

xl
l0

y0

yl
l0

gdje je l duina svakog pojedinog dijela materijalne linije ukupne duine l0, a, x i y su
koordinate teita pojedinih dijelova.
Slino se odreuju koordinate teita povrina
x0 =

x
0

y0 =

y
0

gdje su A dijelovi povrine A0, ije se teite trai, a, x i y koordinate njihovih teita.
Koordinate teita volumena V0:
x0 =

xV
V0

y0 =

yV
V0

z0 =

zV
V0

x, y i z koordinate su teita pojedinih volumena V.

Pri upotrebi navedenih izraza za izraunavanje koordinata teita povrina i volumena
izrezani dijelovi (rupe, provrti i sl.) uzimaju se s negativnim predznakom. Ako je poznata
jedna os simetrije, ona je ujedno i pravac na kojem lei teite.

U opem sluaju, kada rastavlja na jednostavnije dijelove nije mogue, upotrebljavaju se

izrazi u integralnom obliku za odreivanje koordinata teita. Primjerice za teite povrine e
u tom sluaju vrijediti
x0 =

xd
0

y0 =

yd
0

Grafiko odreivanje teita

Zadana povrina rastavi se na dijelove s poznatim teitem. Od pojedinih teita povlae se

paralele (pravci djelovanja sila) u dva meusobno okomita pravca. U odreenom mjerilu crta
se plan u oba meusobno okomita pravca. Sile predstavljaju povrine pojedinih dijelova.
Pomou verinih poligona odreuju se pravci
djelovanja rezultanata u planovima poloaja za oba
pravca djelovanja sila (veliina povrina). U sjecitu
oba pravca djelovanja rezultantnih sila povrina
nalazi se traeno teite povrine.
Eksperimentalno odreivanje teita

Tijelo se objesi o tanku savitljivu nit i ispod

objesita se zacrta na tijelu vertikala. Promjenom
poloaja objesita i ponovnim zacrtavanjem
vertikala, dobiva se u zajednikom sjecitu svih tako
ucrtanih vertikala teite tog tijela.

Puni nosai
U mehanici se gredom naziva konstrukcijski element, ije su uzdune dimenzije velike prema
dimenzijama poprenog presjeka, a koji je optereen na savijanje. Tri su osnovna tipa grede:
jednostavna greda s jednim pominim i jednim nepominim osloncem, ukljetena greda ili
konzola i greda s prepustom.
Optereenje
grede
moe
biti
koncentriranom silom, jednolikim ili
nejednolikim
raspodijeljenim
optereenjem uzdu grede (kontinuirano
optereenje) ili u obliku sprega sila
(moment).
Uzdu optereene grede (npr. osovine,
vratila) javljaju se momenti savijanja,
poprene sile i uzdune sile. Veliine
navedenih optereenja najee se
mijenjaju uzdu grede.
U nekom promatranom presjeku y-y grede bit
e moment savijanja jednak algebarskoj sumi
statikih momenata svih vanjskih sila lijevo ili
desno od tog presjeka. Dakle
M x = Fy x F1 a1 F2 a 2

odnosno
M x = FB (l x ) F3 a3 sin

Moment savijanja smatramo pozitivnim, ako se pod njegovim djelovanjem greda savija s
izboenom stranom prema dolje, a negativnim ako je izboena strana prema gore.
Poprena sila u nekom presjeku,
jednaka je sumi projekcija svih
vanjskih sila (lijevo ili desno od
promatranog presjeka) na os,
koja stoji okomito na uzdunu os
grede. U presjeku y-y grede
poprena sila iznosi:

Q=FAy-F1-F2
odnosno
Q=FB-F3 sin
Poprena sila je pozitivna ako je za dio lijevo od presjeka usmjerena prema gore, a za desni
dio grede prema dolje.
Uzduna sila u nekom presjeku grede jednaka je sumi projekcija svih vanjskih sila lijevo ili
desno od tog presjeka grede na njezinu uzdunu os. Uzdunu silu, koja optereuje gredu na
vlak, smatramo pozitivnom, a na tlak negativnom. U promatranom presjeku y-y uzduna sila
iznosi

N=-FAx odnosno N=F3 cos

Promjena momenta savijanja, poprene sile i uzdune sile uzdu grede prikazuje se
dijagramima.
Meusobna zavisnost momenta savijanja, poprene sile i relativnog optereenja u smjeru
uzdune osi grede (osi x) dana je derivacijskim matematikim izrazima:
Q=

dM
dx

Q=

dQ
d 2M
=
dx
dx 2

Na mjestima gdje djeluju koncentrirane sile M-dijagram se lomi. Ako na gredi izmeu dvije
sile nema drugog optereenja, M-dijagram je pravac. Momentni dijagram jednolikog
kontinuiranog optereenja je parabola drugog reda. Na mjestu gdje Q-dijagram prolazi kroz
nulu M-dijagram ima maksimum ili minimum.
Grafiki momentni dijagram predstavlja u nekon odreenom mjerilu povrina verinog
poligona nacrtanog za promatrano optereenje grede (Culmannova momentna povrina).
Ordinate y (mjerene vertikalno od zakljunice) pomnoene polnom udaljenou H daju
momente savijanja u pojedini presjecima.
M=Hy
Ordinatu y treba izmjeriti u mjerilu za duine, a H u mjerilu za sile.

Trenje
Pri klizanju tijela teine G konstantnom brzinom po ravnoj
podlozi javlja se na dodirnoj povrini tijela s podlogom sila
trenaj Ft, koja je usmjerena suprotno gibanju tijela. Tijelo
prema slici giba se pod dijelovanjem sile F, koja je upravo
tolika da savladava silu trenja. Vertikalna komponenta reakcija
podloge FN i horizontalna FT (sila trenja) stoje u omjeru

Ft
= tan q
FN

Uz tan q= slijedi:
Ft = FN

U ovom izrazu je faktor trenja klizanja koji zavisi od:

vrste materijala dodirnih povrina;
stanja dodirnih povrina (hrapavosti);
podmazivanja dodirnih povrina (suho, polusuho ili mjeovito i tekue trenje);
povrinskog pritiska p =

FN
(A=dodirna povrina)
A

brzine klizanja.

Faktor trenja odreuje se eksperimentalno.

Budui da je faktor trenja mirovanja o, kako su to pokusi pokazali, vei od faktora trenja
klizanja, to e za tijelo u stanju mirovanja vrijediti
Fo o FN

a najvea sila pri kojoj tijelo jo miruje

Fo = Fto = o FN

Kako je o> , to je i Fo>F.

Povea li se sila Fo za mali iznos, tijelo e se poeti
gibati jednoliko ubrzano, dok e za odravanje
jednolikog gibanja tijela silu trebati smanjit na iznos
F= FN.
U graninom sluaju ravnotee ukupna reakcija
podloge je:
FRo = FN2 + Fto2 = FN 1 + o

Kutevi i o to ga reakcije FR i Fro zatvaraju s normalom nazivaju se kutevi trenja.

Rotacijom pravca reakcije FRo oko vertikale opisuje pravac konusnu plohu s vrnim kutem 2
o- tzv. konus trenja. Ako se pravac ukupne reakcije nalazi unutar konusa trenja ili na
njegovu platu (granini sluaj), tijelo je u statikoj ravnotei.
Trenje na kosini

Sila koja je potrebna da tijelo teine G vue konstantnom

brzinom uz kosinu nagiba dobiva se iz uvjeta ravnotee:
Fx = 0

Fy = 0

F G sin Ft = 0

FN G cos = 0

Odatle slijedi:
F = G (sin + cos )

10

Za jednoliko sputanje tijela niz kosinu jednadbe ravnotee glasit e:

F + FN G sin = 0

Fx = 0

Fy = 0

FN G cos = 0

a potrebna sila za to sputanje tijela konstantnom brzinom prema tim jednadbama iznosit e
F = G ( cos sin )

Najmanja sila koja e sprijeavati da tijelo ne klizi niz kosinu

Fo = G ( o cos sin )

Da tijelo samo zbog sile trenja ostane u mirovanju na kosini (samokonost kosine) mora biti
ispunjen uvjet, koji slijedi iz
Fo = 0 G ( o cos sin ) = 0

o tan

odnosno

Trenje klina

Sila potrebna za zabijanje klina iznosi

F = 2 F N sin + 2 Ft cos =
= 2 F N sin + 2 F N cos =
= 2 F N (sin + cos )
Sila potrebna za izvlaenje klina
F = 2 FN sin + 2 Ft cos =
= 2 FN (sin cos )

Sila FN je sila pritiska okomita na povrinu klina, a Ft = FN je sila

trenja na povrini klina.
Trenje u kliznom leaju

Za radijalni klizni leaj sila trenja na obodu rukavca iznosi

Ft = F .
F je radijalna sila na leaj, a faktor trenja klizanja.

Moment zbog trenja (moment trenja) bit e

M t = Ft

d
= F r
2

11

Elementarna sila trenja kod aksijalnog kliznog leaja prolazi kroz teite elementa dA
dodirne povrine. Za punu povrinu A dodira rukavca s leajem element povrine je trokut
spolumjerom udaljenosti njegovog teita od osi vrtnje rs = 2r / 3 , a ukupni moment trenja
iznosi
M t = rs FS Fr =

2
r F
3

Ako je dodirna povrina oslabljena (zbog utora i sl.) rS ima drugu vrijednost, no opet
predstavlja udaljenost teita elementa povrine od osi vrtnje rukavca 0.
Trenje ueta

Za potpuno savitljivo ue prebaeno preko

nepominog valjka neka su sile F1 i F2 u poetnom
trenutku jednake. Postupnim poveanjem sile F1, ue
ostaje jo neko vrijeme u ravnotei (zbog trenja
izmeu ueta i valja) do trenutka kada sila F1
pretegne (granini sluaj ravnotee). Ako se s Ft
oznai ukupna sila trenja izmeu ueta i valjka na
luku AB, bit e:

F1 = F2 + Ft
Razmatranjem ravnotee elementarne duine ueta i
integriranjem ovih uvjeta ravnotee po cijelom luku AB dobiva se meuzavisnost izmeu sila
F1 i F2, faktora trenja izmeu ueta i valjka i obuhvatnog kuta ueta na valjku, izraenu
Eytelweinovom jednadbom.


F1 = F2 e o


gdje je obuhvatni kut izraen u radijanima, o faktor statikog trenja izmeu ueta i valjka,
a e=2,718 baza prirodnog ligaritma.

Obzirom na relativno gibanje ueta i valjka mogu nastupiti slijedea tri sluaja:
1. Valjak miruje, a ue klizi po valjku. Izmeu
ueta i valjka je prisutan faktor trenja . Sila u
smjeru gibanja je vea i iznosi prema
Eytelweinovoj jednadbi


F1 = F2 e o

2. Ue miruje, a valjak se okree (npr. pojasna

konica). je faktor trenja klizanja. Sila u uetu
usmjerena suprotno gibanju valjka vea je i opet
iznosi


F1 = F2 e o

3. Ue i valjak miruje ili su u meusobnom

relativnom mirovanju. Klizanja izmeu ueta i
valjka nema, te se rauna s faktorom trenja
mirovanja o. Primjena npr. kod remenskog
prijenosa, uetnog prijenosa.

12

Trenje valjanja

Pri valjanju valjka po podlozi javlja se otpor, koji se moe

prikazati momentom
Mv=FNf
gdje je f faktor trenja valjanja s dimenzijom duine, a odreuje se
eksperimentalno.
Valjanje je mogue ako je

f
< o
r

Faktor trenja valjanja u pravilu je bitno nii i od faktora trenja

mirovanja i od faktora trenja klizanja.

13

14