Julia Quinn

entlmenska
ponuda
(Bridgerton Series #3)

Naslov izvornika
An Offer From a Gentleman

Za Cheyenne, i uspomenu na jedno ljeto kad smo

pile frappuccino.
Takoer i za Paula, iako on misli da je sasvim u
redu gledati na televiziji operaciju na otvorenom
srcu dok jedemo pagete.

Prolog

vi su znali da je Sophie Beckett kopile.

Sva sluinad je to znala. No voljeli su malu Sophie. Voljeli

su je otkako je stigla u Penwood Park kad su joj bile tri godine.
Malena djevojica, zamotana u preveliki kaput, ostavljena na pragu
jedne srpanjske noi. I zato to su je voljeli, pretvarali su se da
vjeruju u ono to je esti grof od Penwooda tvrdio za nju - da je
sirota ki njegova pokojnog prijatelja. Bez obzira na to to su
Sophijine oi boje mahovine bile identine grofovima. Bez obzira na
to to je oblik njezina lica nevjerojatno podsjeao na oblik lica
njegove nedavno preminule majke. I bez obzira na to to je njezin
osmijeh bio vjerna kopija osmijeha grofove sestre. Nitko nije elio
povrijediti Sophijine osjeaje niti ugroziti svoju sigurnost
ukazujui na te injenice.
Grof, graanskim imenom Richard Gunningworth, nikad nije
raspravljao o Sophijinu podrijetlu, no morao je znati da je ona
njegovo izvanbrano dijete. Nitko nije znao to je pisalo u pismu
koje je domaica kue izvukla iz Sophijina depa kad su je pronali
te kine noi: grof je spalio cedulju im ju je proitao. Promatrao je
kako se papir smeurava i savija u plamenu, a zatim naredio da se
uredi soba za Sophie odmah pokraj djeje sobe. Od toga dana ona je
ostala ondje. On je nju zvao Sophie, ona njega "moj gospodaru", i
viali su se nekoliko puta godinje, kad bi se grof vratio kui iz
Londona, to nije bilo ba esto.

Najvanije je, meutim, bilo to to je Sophie znala da je kopile.

Nije bila posve sigurna kako je to znala, jednostavno jest, vjerojatno
oduvijek. Nije se mnogo toga sjeala iz svoga ivota prije dolaska u
Penwood Park, no zapamtila je dugo putovanje Engleskom, i svoju
stravino mravu baku koja joj je govorila, kaljui i hripljui, da
ide ivjeti sa svojim ocem. No najsnanije joj se u sjeanje urezao
trenutak kako stoji pred vratima na kii, znajui da joj se baka skriva
u grmlju i eka da Sophie puste unutra.
Grof je prstima dodirnuo bradu malene djevojice, podigao joj
lice prema svjetlu, i u tom su trenutku oboje znali istinu. Svi su znali
da je Sophie kopile, ali nitko o tomu nije govorio i svi su bili
prilino zadovoljni tim preutnim dogovorom.
Sve dok se grof nije odluio oeniti.
Sophie je bilo drago kad je ula tu vijest. Domaica kue je rekla
kako je batler rekao, da je grofov tajnik rekao da grof kani provoditi
vie vremena u Penwood Parku sad kad e postati obiteljskim
ovjekom. I premda Sophie grof nije osobito nedostajao kad ga nije
bilo - kako da ti nedostaje netko tko te jedva primjeuje ak i kad je
tu voljela je misliti da bi joj mogao nedostajati kad bi ga malo
bolje upoznala, a kad bi ga bolje upoznala, moda ne bi toliko esto
odlazio. Osim toga, sobarica s gornjeg kata je rekla da je domaica
rekla da je susjedov batler rekao da grofova budua ena ima dvije
keri, otprilike Sophijinih godina.
Nakon sedam godina samoe u djejoj sobi, Sophie je bila
ushiena. Za razliku od ostale djece u susjedstvu, nju nikad nisu
pozivali na lokalne zabave i drutvena zbivanja. Nitko je nije
otvoreno nazvao kopiletom to bi bilo ravno nazivanju grofa, koji
je samo jednom izjavio da je Sophie njegova tienica i vie se
nikad nije o tome izjanjavao, lacem.
S druge strane, grof se nikad nije osobito potrudio da Sophie bude
prihvaena u drutvu. I tako je, sa svojih deset godina, Sophie stekla
najbolje prijatelje meu sobaricama i lakajima, a domaica kue i
batler bili su joj poput majke i oca.

Ali sada e dobiti prave sestre. O, znala je ona da ih nee smjeti

zvati sestrama. Znala je da e im biti predstavljena kao Sophie
Maria Beckett, grofova tienica, no one e joj biti poput pravih
sestara. A to je jedino bilo vano.
I tako je jednog poslijepodneva u veljai Sophie ekala u
glavnom predvorju, zajedno sa svom sluinadi kuanstva,
okupljenom za tu prigodu, i gledala kroz prozor ne bi li na
prilaznom putu spazila grofovu koiju, s novom groficom i njezinim
kerima u njoj. I, dakako, grofom.
"Mislite li da u joj se svidjeti?" apne Sophie gospoi Gibbons,
domaici kue. "Grofovoj eni, mislim."
"Naravno da hoe, duo", odgovori joj gospoa Gibbons, takoer
aptom. No pogled joj nije bio jednako siguran kao ton njezina
glasa. Nova grofica moda nee s naklonou gledati na prisutnost
mueva vanbranog djeteta u njihovu domu. "kolovat u se s
njezinim kerima?"
"Bilo bi besmisleno kolovati vas zasebno."
Sophie zamiljeno kimne, a zatim se uzvrpolji, spazivi koiju
kako prilazi kui. "Stigli su!" proape.
Gospoa Gibbons prui ruku kako bi je potapala po glavi, ali je
Sophie ve pojurila prema prozoru i doslovno zalijepila lice za
staklo.
Grof prvi izae iz koije pa pomogne sii dvjema djevojicama.
Bile su odjevene u jednake crne kapute. Jedna je imala ruiastu
vrpcu u kosi, druga utu. Zatim, kad su se djevojice odmakle u
stranu, grof prui ruku posljednjoj osobi u koiji.
Sophie zastane dah dok je ekala da se pojavi nova grofica.
Prekriivi prstie, gotovo neujno proape: "Molim Te."
Molim Te, neka me zavoli.
Kad bi je grofica zavoljela, moda bi je i grof zavolio, i moda bi
se, iako je nikad nije zvao svojom keri, barem tako ponaao prema
njoj pa bi bili prava obitelj.
6

Dok je Sophie gledala kroz prozor, nova je grofica izala iz

koije, kreui se tako elegantno i skladno da ju je podsjetila na
njenu pticu evu koja se povremeno dolazila praakati u ptijem
pojilu u njihovom vrtu. ak je i grofiin eir bio ureen dugim
tirkiznim perom koje je svjetlucalo na otrom zimskom suncu.
"Prelijepa je", proape Sophie. Bacila je kratki pogled prema
gospoi Gibbons ne bi li uhvatila njezinu reakciju, no domaica je
stajala u strogo pozornom stavu, oiju uperenih preda se, ekajui
da grof uvede svoju novu obitelj na upoznavanje.
Sophie glasno gutne, ne znajui tono gdje bi trebala stajati.
inilo se da svi ostali imaju svoja mjesta. Sluinad je bila
postrojena prema rangu, od batlera pa sve do najnie pralje. ak su i
psi posluno sjedili u kutu, a uzice im je u rukama drao nadglednik
psetarnice.
Sophie, meutim, nije imala nikakvih korijena. Da je uistinu bila
grofova ki, ekala bi groficu stojei pokraj guvernante. Da je
uistinu bila grofova tienica, bila bi vie-manje na istom poloaju.
No gospoica Timmons se naglo prehladila i odluila je ostati u
djejoj sobi. Nitko od slugu nije ni na trenutak povjerovao da je
guvernanta doista bolesna. Prethodnu je no bila savreno zdrava,
ali je nitko nije krivio zbog te lai. Sophie je, na koncu, bila grofovo
kopile i nitko se nije elio dovesti u poloaj da moda uvrijedi
groficu predstavivi joj nezakonito dijete njezina mua.
A grofica bi trebala biti slijepa, glupa, ili oboje, da istog trenutka
ne shvati kako je Sophie neto vie od grofove tienice.
Osjetivi kako ju je odjednom preplavio stid, Sophie se povukla u
kut dok su dva lakaja teatralno otvarala ulazna vrata. Prve su ule
dvije djevojice, koje su se zatim odmakle u stranu dok je grof
uvodio groficu u kuu. Grof predstavi groficu i njezine keri batleru,
a batler ih upozna s ostalim osobljem.
Sophie je ekala.
Batler je predstavio lakaje, glavnog kuhara, domaicu kue,
konjuare.
7

A Sophie je ekala.
Predstavio je kuhinjske slukinje, sobarice i sudoperke.
A Sophie je ekala.
I konano batler zvao se Rumsey predstavi najniu od
najniih sluavki, sudoperku po imenu Dulcie koja je bila u slubi
tek tjedan dana. Grof je kimao i mrmljao rijei zahvale, a Sophie je
jo ekala, nemajui ni priblinu zamisao to joj je initi.
Stoga se ona nakalje i istupi naprijed, nervozno se smijeei.
Grof se zapravo nikad nije druio s njom, no kad god bi posjetio
Penwood Park, bila bi izvedena pred njega i on bi joj uvijek
posvetio nekoliko minuta svoga vremena, ispitujui je o onomu to
je nauila, a zatim bi je urno potjerao natrag u djeju sobu.
Zacijelo ga i dalje zanima kako napreduje njezina naobrazba, ak
i sada kad je oenjen. Sigurno e mu biti drago uti da je svladala
mnoenje razlomaka i da je gospoica Timmons nedavno izjavila
kako je njezin francuski naglasak "isto savrenstvo".
No on je bio zauzet govorei neto grofiinim kerima i nije je
uo. Sophie se ponovno nakalja, ovaj put neto glasnije, i ree:
"Moj gospodaru?" glasom koji je ispao znatno skviaviji no to je
htjela.
Grof se okrene. "Aha, Sophia", promumlja, "nisam znao da si i ti
u predvorju."
Sophie je bila ozarena. Ipak je nije ignorirao.
"A tko je to?" upita grofica, priavi im kako bi bolje vidjela.
"Moja tienica", odgovori grof. "Gospoica Sophia Beckett."
Grofica prostrijeli Sophie ocjenjivakim pogledom, a zatim
zakilji.
I nastavi kiljiti.
Pa zakilji jo jae.
"Shvaam" , ree.
8

I svi su u prostoriji odmah znali to je to shvatila. "Rosamund",

ree grofica, okrenuvi se prema svojim kerima, "Posy, poite sa
mnom."
Djevojice se smjesta pridrue majci. Odvaivi se, Sophie im se
nasmijei. Mlaa joj uzvrati osmijehom, no starija, ija je kosa bila
poput zlatnih niti, oponaajui svoju majku podigne nos u zrak i
odluno okrene glavu.
Sophie gutne i ponovno se nasmijei prijateljski raspoloenoj
djevojici, ali je ona ovaj put nesigurno grickala donju usnu, a zatim
oborila pogled.
Grofica okrene lea Sophie i ree grofu: "Pretpostavljam da su
sobe za Rosamund i Posy spremne."
On kimne. "Blizu djeje sobe. Odmah do Sophijine." Uslijedila je
duga tiina, a zatim je grofica oito zakljuila kako se neke bitke ne
vode pred slugama jer je samo rekla: "Voljela bih sada poi gore."
I otila je, povevi grofa i keri sa sobom.
Sophie je gledala kako se njezina nova obitelj uspinje stubama, a
kad su joj nestali iz vidokruga skrenuvi na polukatu, okrene se
prema gospoi Gibbons i upita: "Mislite li da trebam poi gore i
pomoi im? Mogla bih djevojicama pokazati djeju sobu."
Gospoa Gibbons odmahne glavom. "Izgledale su umorno", lagala
je. "Sigurno e htjeti odrijemati."
Sophie se namrti. ula je da Rosamund ima jedanaest, a Posy
deset godina. Malo su prestare za popodnevno drijemanje.
Gospoa Gibbons je potapa po leima. "Doi sa mnom. Godit e
mi tvoje drutvo, a kuharica mi je rekla kako je upravo ispekla novu
turu ajnih kolaia. Mislim da su jo topli."
Sophie kimne i poe za njom. Imat e te veeri dovoljno vremena
upoznati djevojice. Pokazat e im djeju sobu i sprijateljiti se s
njima, i ubrzo e joj biti poput sestara.
Sophie se nasmijei. Bilo bi prekrasno imati sestre.

Meutim, Sophie nije vidjela ni Rosamund ni Posy a niti grofa ni

groficu sve do sutradan. Uavi u djeju sobu na veeru, ugleda
stol postavljen za dvije, a ne za etiri osobe. Gospoica Timmons
(koja se udesno oporavila od prehlade) ree kako joj je grofica
rekla da Rosamund i Posy ne mogu veerati jer su preumorne od
putovanja.
No djevojice su morale doi na nastavu i sutradan ujutro su se
pojavile u djejoj sobi, pratei svoju majku u stopu. Sophie, koja je
ve sat vremena rjeavala zadatke iz matematike, sa zanimanjem
podigne pogled sa svoje ploice. Ovaj put im se nije nasmijeila.
Nekako joj se to nije uinilo pametnim.
"Gospoice Timmons", ree grofica.
Gospoica Timmons se nakloni, promrmljavi: "Milostiva
gospoo."
"Grof mi je rekao da ete vi poduavati moje keri."
"Dat u sve od sebe, milostiva gospoo."
Grofica pokae prema starijoj djevojici, onoj sa zlatnom kosom i
oima boje razlika. Lijepa je, pomisli Sophie, poput porculanske
lutke koju joj je grof donio iz Londona za sedmi roendan.
"Ovo je", ree grofica, "Rosamund. Jedanaest joj je godina. A ovo
je", zatim pokae prema drugoj djevojici, koja nije odvajala pogled
od svojih cipela, "Posy. Njoj je deset godina."
Sophie promotri Posy s velikim zanimanjem. Za razliku od svoje
majke i sestre, ona je imala tamne oi i kosu, a obrazi su joj bili
pomalo bucmasti.
"I Sophie ima deset godina", odvrati gospoica Timmons.
Grofica stisne usne. "Voljela bih da odvedete djevojice u
obilazak kue i vrta."
Gospoica Timmons kimne. "U redu. Sophie, odloi svoju
ploicu. Nastavit emo s matematikom kad..."
"Samo moje keri", grofica je prekine tonom koji je istodobno bio
uaren i hladan. "elim razgovarati nasamo sa Sophie." Sophie
10

gutne i pokua podignuti pogled prema grofici, no dospije samo do

njezine brade. Dok je gospoica Timmons izvodila Rosamund i
Posy iz sobe, ona ustane, iekujui daljnje upute oeve nove ene.
"Znam tko si ti", ree grofica im su se zatvorila vrata.
"M-milostiva?"
"Ti si njegovo kopile, i nemoj ni pokuavati to porei."
Sophie ne ree nita. Bila je to, dakako, istina, ali je nitko nikad
nije glasno izrekao. Barem ne njoj u lice.
Grofica je zgrabi za bradu, stisne je i podigne tako da je Sophie
bila prisiljena gledati je u oi. "Sluaj me dobro", ree prijeteim
glasom. "Moe ivjeti u Penwood Parku, i moe pohaati nastavu
s mojim kerima, ali e uvijek ostati kopile i nita vie od toga. Da
se nisi nikad, nikad usudila pomisliti da si ravnopravna s nama."
Sophie tiho zajeca. Grofiini su joj se nokti zarili ispod brade. "Moj
je mu", nastavi grofica, "zaveden osjeajem nekakve obveze prema
tebi. Njegovo nastojanje da ispravi svoje pogreke vrijedno je
divljenja, no tvoja nazonost u ovoj kui - to to te hrani, odijeva i
koluje kao da si mu prava ki, vrijea mene kao njegovu enu."
Ali ona jest njegova prava ki. I to je bio njezin dom puno dulje
nego to je bio grofiin.
Grofica naglo pusti njezinu bradu. "Ne elim te viati", prosikta.
"Nikad mi se nee obraati i izbjegavat e moje drutvo. Nadalje,
osim za vrijeme nastave, nee razgovarati ni s Rosamund i Posy.
One su sada grofove keri i ne smiju se druiti s nekime poput tebe.
Ima li kakvih pitanja?"
Sophie odmahne glavom.
"Odlino."
Izgovorivi to, grofica se pokupi iz sobe, ostavivi Sophie na
klecavim nogama i drhtavih usana.
I oima punim suza.

11

S vremenom je Sophie otkrila jo poneto o neizvjesnosti svojeg

poloaja u kui. Sluge su uvijek sve znale, pa bi to naposljetku
dospjelo i do Sophijinih uiju.
Grofica, ije je osobno ime bilo Araminta, ve je prvog dana
zahtijevala da Sophie bude udaljena iz kue. Grof je to bio odbio.
Hladno je rekao kako ne oekuje od Araminte da voli Sophie, ak ni
da joj se svia. No morat e je podnositi. Sedam je godina
ispunjavao svoju dunost prema njoj i nije kanio prekinuti s time.
Rosamund i Posy su oponaale Aramintu i ponaale se prema
Sophie neprijateljski i s prijezirom, iako Posy oito nije bila sklona
muenju i okrutnosti poput Rosamund. Rosamund je oboavala
tipati i zavrtati kou na Sophijinoj nadlanici kad god gospoica
Timmons nije gledala. Sophie se nikad nije alila; sumnjala je da bi
gospoica Timmons imala hrabrosti ukoriti Rosamund (koja bi
zacijelo odjurila Araminti s nekom izmiljenom priom), i ako je
itko opazio da su Sophijine ruke neprekidno pune modrica, nitko
nije nita rekao.
Posy je povremeno bila ljubazna prema njoj, no uglavnom bi
samo uzdahnula i rekla: "Moja mama kae da ne smijem biti dobra
prema tebi."
to se grofa tie, on se nikad nije mijeao.
Sophijin je ivot protekao u takvom ozraju etiri godine, a onda
je grof sve iznenadio uhvativi se za prsa dok je pio aj u ruinjaku
i hrapavo ispustivi dah, pao licem prema dolje na kameni pod.
Nikad vie nije doao k svijesti.
Svi su bili preneraeni. Grofu je bilo tek etrdeset godina. Tko je
mogao znati da e ga srce izdati tako rano? Nitko nije bio u veem
oku od Araminte, koja je jo od prve brane noi oajniki
pokuavala zanijeti toliko vanoga nasljednika.
"Moda sam u drugom stanju!" pourila je upozoriti grofove
odvjetnike. "Ne moete predati titulu tamo nekom daljnjem roaku.
Lako bih mogla biti u drugom stanju."

12

No nije bila u drugom stanju i mjesec dana poslije (odvjetnici su

htjeli dati grofici dovoljno vremena da se uvjeri je li trudna ili nije),
prilikom itanja grofove oporuke, Araminta je bila prisiljena sjediti
pokraj novoga grofa, prilino razuzdanog mladia koji je ee bio
pijan nego trijezan.
Veina grofovih elja bila je uobiajena. Zbrinuo je svoje vjerne
sluge. Osnovao je zaklade za Rosamund, Posy, pa ak i Sophie,
osiguravi svim trima djevojkama pristojne miraze.
A zatim je odvjetnik stigao do Aramintina imena.
Svojoj eni, Araminti Gunningworth, grofici od Penwooda,
ostavljam godinji prihod od dvije tisue funta...
"To je sve?" krikne Araminta.
...osim ako pristane udomiti moju tienicu, gospoicu Sophiju
Mariju Beckett, i skrbiti o njoj dok ne napuni dvadeset godina. U
tom e sluaju njezin godinji prihod biti utrostruen i iznosit e est
tisua funta.
"Ne elim je", proape Araminta.
"Ne morate je uzeti", podsjeti je odvjetnik. "Moete..."
"ivjeti od bijednih dvije tisue na godinu?" planula je. "Ne
dolazi u obzir."
Odvjetnik, ija su godinja primanja bila znatno ispod dvije
tisue, ne ree nita.
Novi grof, koji je neprekidno pio tijekom cijelog sastanka, samo
slegne ramenima.
Araminta ustane.
"to ste odluili?" upita je odvjetnik.
"Uzet u je", ree tiho.
"elite li da ja izvijestim djevojicu?"
Araminta odmahne glavom. "Sama u joj rei."

13

No kad je Araminta pronala Sophie, izostavila je neke bitne

injenice...

14

Prvi dio

15

1. Poglavlje

Najtraenija pozivnica ove sezone zacijelo je pozivnica na

krabuljni ples obitelji Bridgerton koji e se odrati sljedeeg
ponedjeljka. Uistinu, ne moete se ni okrenuti, a ve ste prisiljeni
sluati nagaanja majki iz visokog drutva o tome tko e se sve
biti pozvan i, jo vanije, to e tko odjenuti.
Nijedna od gore navedenih tema nije, meutim, zanimljivija od
dvojice neoenjenih Bridgertona, brae Benedicta i Colina.
(Prije no to se netko dosjeti istaknuti kako je jo jedan od brae
Bridgerton neoenjen, Vaa Vas autorica eli obavijestiti kako je
posve svjesna postojanja Gregoryja Bridgertona, no njemu je tek
etrnaest godina te stoga nije vaan za ovu kolumnu koja se,
poput veine kolumni Vae autorice, bavi najuzvienijom od svih
zabava: lovom na mueve.)
Iako su gospoda Bridgerton samo to obina gospoda
svejedno ih smatraju najboljim ulovom ove sezone. Ope je
poznato kako su obojica u posjedu pozamanog imetka, a ni
kratkovidnima ne bi promaklo da posjeduju, ba kao svih osmero
potomaka obitelji Bridgerton, i lijepu vanjtinu, takoer tipinu
za Bridgertone.
Hoe li neka sretna dama iskoristiti tajanstvenost noi pod
maskama kako bi ugrabila jednog od najpoeljnijih neenja?
Vaa autorica nee ni pokuati nagaati.
Drutveni bilten lady Whistledown,
31. svibnja 1815.

16

ophie! Sophieeeeeeeee!"

Krici su bili dovoljno glasni za pucanje stakla. Ili barem usnih

bubnjia.

"Evo me, Rosamund! Dolazim!" Sophie zadigne rub svojih

grubih vunenih suknji i pohita uz stubite, poskliznuvi se na
etvrtoj stubi i jedva se uhvativi za ogradu da ne tresne na
stranjicu. Trebala je zapamtiti da je stubite sklisko jer ga je to
jutro ulatila voskom, pomaui slukinji iz donjeg dijela kue.
Uklizavi pred vrata Rosamundine spavae sobe, ree zadihano:
"Da?"
"aj mi se ohladio."
Sophie je htjela rei: "Bio je topao kad sam ti ga donijela prije sat
vremena, lijena gaduro." No umjesto toga ree: "Donijet u ti
drugi."
Rosamund mrkne. "Uini to."
Sophie razvue usne u neto to bi samo vrlo slabovidni mogli
nazvati osmijehom i podigne servis za aj. "Da ostavim kolaie?"
upita.
Rosamund zatrese svojom lijepom glavom. "elim svjee."
Blago pognutih ramena od teine pladnja prenatrpanog servisom
za aj, Sophie izae iz sobe, pazei da ne pone gunati prije nego
to stigne na sigurnu udaljenost u hodniku. Rosamund je stalno
naruivala aj, a onda ga sat vremena ne bi ni taknula. Za to vrijeme
bi se, dakako, aj ohladio pa je morala naruivati novi.
Zbog toga je Sophie neprekidno trala gore-dolje po stubama,
gore pa dolje, gore pa dolje. Katkada joj se inilo kako je to bilo sve
to je inila u ivotu.
Gore pa dolje, gore pa dolje.
To i, naravno, ivanje, glaanje, eljanje i slaganje frizura,
ienje cipela, krpanje, pospremanje kreveta...
17

"Sophie! " Sophie se okrene i ugleda Posy kako dolazi prema

njoj.
"Samo sam te htjela pitati, Sophie, misli li da mi ova boja dobro
pristaje?"
Sophie promotri Posyin kostim sirene.
odgovarajui za Posyin stas koji je jo
debeljukast, no boja joj je prelijepo isticala
zelene boje", iskreno joj odgovori Sophie.
izgledaju vrlo rumeno."

Kroj nije ba bio

uvijek bio djeje
ten. "Lijepa nijansa
"Obrazi ti uz nju

"Joj, dobro. Ba mi je drago to ti se svia. Stvarno mi zna

izabrati odjeu." Posy se nasmijei pruivi ruku i ugrabi kolai s
pladnja. "Majka nas cijeli tjedan gnjavi s tim maskenbalom i znam
da me nee pustiti na miru dok ne budem izgledala najbolje to
mogu. Ili", Posy napravi grimasu, "dok ona ne bude mislila da
izgledam najbolje to mogu. Zna, odluila je da jedna od nas mora
epati nekog od preostale brae Bridgerton."
"Znam."
"A ona Whistledownica dodatno pogorava situaciju. Opet je
pisala o njima. Majci od toga samo", Posy prestane vakati i napravi
pauzu kako bi progutala kolai, "rastu zazubice."
"Je li jutronja kolumna bila jako dobra?" upita Sophie, naslonivi
pladanj na bok. "Nisam je jo stigla proitati."
"Ma, uobiajene triarije", kae Posy odmahnuvi rukom. "Zna,
katkada je stvarno dosadna."
Sophie se pokua nasmijeiti, ali ne uspije. Vie od iega bi
voljela proivjeti barem jedan dan Posyna dosadna ivota. Dobro,
moda ne ba s Aramintom u ulozi majke, no ne bi imala nita
protiv ivota koji se sastojao od ajanki, veernjih zabava i privatnih
koncerata.
"Ako se dobro sjeam", zamiljeno nastavi Posy, "napisala je
kritiku nedavnog bala lady Worth, spominjala vikonta Guelpha, koji
je oito prilino oaran nekom kotkinjom, i zavrila dugim
pasusom o nadolazeem maskenbalu kod Bridgertona."
18

Sophie uzdahne. Ve je tjednima itala o tom krabuljnom plesu i,

iako nije bila nita vie od osobne sobarice (a povremeno i obina
slukinja, kad god bi Araminta zakljuila da nije dovoljno
zaposlena), nije si mogla pomoi, poeljela je da i ona moe ii na
taj bal.
"Nitko ne bi bio sretniji od mene kad bi se vikont Guelph
zaruio", napomene Posy posegnuvi za jo jednim kolaiem.
"Barem jedan neenja manje na majinu popisu potencijalnih
mueva kojime me neprestano gnjavi. Ionako nema nikakvih izgleda
da uope privuem njegovu panju." Odgrize komad kolaia;
buno je hrskao u njenim ustima. "Nadam se da je lady
Whistledown u pravu u vezi s njim."
"Vjerojatno jest", odgovori Sophie. Pratila je Drutveni bilten
lady Whistledown od njegova prvog izdanja 1813. godine, i
kolumnistica je gotovo uvijek bila u pravu u pitanju tema s branog
trita.
Sophie, naravno, nije nikada imala priliku osobno vidjeti brano
trite. No, itajui Whistledown dovoljno esto, mogla je gotovo
osjetiti taj dio londonskog drutva i bez stvarne nazonosti na
balovima.
itanje Whistledowna bila je zapravo jedina Sophijina uistinu
zabavna razonoda. Ve je bila proitala sve romane u knjinici, a
kako Araminta, Rosamund i Posy nisu bile osobito zaljubljene u
itanje, Sophie se nije mogla nadati dolasku novih knjiga u kuu.
No Whistledown je bio silno zabavan. Nitko zapravo nije znao
kolumnistiin pravi identitet. Kad se prije dvije godine bilten
pojavio u obliku novina od samo jednog lista, nagaanja su se
smjesta rasplamsala. Pa ak i sad, kad god bi lady Whistledown
prenijela neki osobito soan tra, ljudi bi ponovno poeli priati i
nagaati, pitajui se tko, u ime svijeta, moe tako brzo i precizno
izvjetavati.
Za Sophie, Whistledown je bio uzbudljiv pogled u svijet koji je
mogao biti njezin, da je odnos njezinih roditelja bio zakonit. Mogla

19

je biti grofova ki, a ne njegovo kopile; ne bi se prezivala Beckett,

ve Gunningworth.
Samo jednom, voljela bi da je ona ta koja ulazi u koiju i odlazi
na bal.
Umjesto toga, ureivala je druge za njihove veernje izlaske u
grad, zateui Posyn korzet, slaui Rosamundinu frizuru ili latei
Aramintine cipele.
No nije se mogla ili se barem nije smjela aliti. Da, bila je
poput sobarice Araminti i njezinim kerima, ali barem je imala dom.
Bilo je to vie nego to su mnoge djevojke u njezinu poloaju imale.
Kad joj je otac umro, nije joj ostavio nita. Odnosno, nita osim
krova nad glavom. Pobrinuo se da bude zbrinuta do svoje dvadesete
godine. Araminta se nikad ne bi odrekla etiri tisue funta na godinu
izbacivi Sophie na cestu.
Ali tih etiri tisue funta bile su Aramintine, a ne Sophijine, i
Sophie nikad nije vidjela ni novia. Lijepa odjea koju je dotad
nosila zamijenjena je grubom vunenom, kakvu nosi sluinad. Jela
je ono to je jela ostala sluinad - to god bi im Araminta,
Rosamund i Posy odluile ostaviti.
Prolo je, meutim, ve gotovo godinu dana od Sophijina
dvadesetog roendana, a ona je jo ivjela u kui Penwood, sluei
Aramintu i ispunjavajui svaku njezinu zapovijed. Iz nekog razloga
vjerojatno zato to nije htjela obuavati (i plaati) novu sobaricu
Araminta joj je dopustila ostati u njihovom kuanstvu.
I Sophie je ostala. Araminta je barem bila zlo koje je poznavala,
ostatak svijeta bio je nepoznato zlo. A Sophie nije znala to je gore.
"Nije li ti preteak taj pladanj?"
Sophie trepui prekine sanjarenje i usredotoi se na Posy, koja je
upravo posegnula za posljednjim kolaiem na pladnju. K vragu.
Nadala se da e ga uspjeti ugrabiti za sebe. "Da", tiho ree. "Doista
je teak. Trebala bih ga stvarno odnijeti u kuhinju."

20

Posy se nasmijei. "Neu te vie zadravati, ali kad bude gotova

s tim, moe li mi izglaati ruiastu haljinu? Veeras u je odjenuti.
Ah, da, vjerojatno bi trebalo pripremiti i odgovarajue cipele. Malo
sam ih zaprljala proli put kad sam ih nosila, a zna kakva je majka
to se tie cipela. Iako mi se uope ne vide ispod skuta, ona e
opaziti i najmanju mrljicu prljavtine im zadignem rub uspinjui se
uz stube."
Sophie kimne, dodajui u glavi Posyne zahtjeve popisu svojih
dnevnih obveza.
"Onda se vidimo poslije!" Zagrizavi u posljednji kolai, Posy se
okrene i nestane u svojoj spavaoj sobi. A Sophie se odvue dolje u
kuhinju.
Nekoliko dana kasnije, Sophie je kleala s pribadaama meu
zubima, prepravljajui u posljednji as Aramintin kostim za
krabuljni ples. Oprava kraljice Elizabete bila je, naravno,
dopremljena iz modnog salona savreno skrojena po mjeri, no
Araminta je uporno tvrdila da joj je za est milimetara preiroka u
struku.
"Kako je sad?" upita Sophie kroz zube da joj pribadae ne bi
poispadale. "Preusko."
Sophie izvadi nekoliko pribadaa. "A sad?"
"Preiroko."
Sophie vrati pribadau na isto mjesto gdje je bila prije. "Evo.
Kako vam se sada ini?"
Araminta se okrene na jednu, pa na drugu stranu, pa konano
izjavi: "Bit e u redu."
Sophie se nasmije u sebi dok se dizala kako bi pomogla Araminti
izai iz oprave.
"Mora biti spremna za sat vremena, elimo li stii na vrijeme na
bal", ree Araminta.
"Svakako", proape Sophie. U razgovorima s Aramintom bilo joj
je jednostavnije samo ponavljati "svakako".
21

"Ovo je izuzetno vaan bal", otro e Araminta. "Rosamund se

mora dobro udati, i to ove godine. Novi grof" Strese se od
gaenja; novog je grofa jo smatrala uljezom, bez obzira na to to je
bio najblii roak biveg grofa. "Dakle, rekao mi je da nam je ovo
posljednja godina u londonskoj kui Penwood. Kakav drznik. Na
koncu, ja sam udova grofica, a Rosamund i Posy su grofove keri."
Pastorke, utke je ispravi Sophie.
"Imamo svako pravo koristiti kuu Penwood tijekom sezone. to
e njemu uope ova kua, eljela bih znati."
"Moda i on eli iskoristiti sezonu da pronae sebi enu", natukne
Sophie. "Sigurno e eljeti nasljednika."
Araminta se namrti. "Ne uda li se Rosamund za bogata mua,
stvarno ne znam to emo. Tako je teko unajmiti odgovarajuu
kuu. I tako skupo."
Sophie se suzdri od komentara kako Araminta barem ne treba
plaati osobnu sobaricu. tovie, do Sophijine dvadesete godine je
dobivala etiri tisue funta samo zato to je imala osobnu sobaricu.
Araminta pucne prstima. "Ne zaboravi napudrati Rosamundinu
kosu."
Rosamund e ii na bal odjevena kao Marija Antoaneta. Sophie ju
je upitala kani li si nanijeti obru lane krvi oko vrata. Rosamund to
nije bilo smijeno.
Araminta navue kuni ogrta i zavee pojas brzim, vrstim
pokretima. "A Posy..." Zastane namrtivi nos. "Pa, sigurna sam da
e i Posy trebati tvoju pomo u vezi s neim."
"Uvijek rado pomaem Posy", odgovori Sophie.
Araminta je pogleda iskosa pokuavajui procijeniti je li Sophie
bila bezobrazna. "Samo to uini", ree naposljetku, naglaavajui
svaki slog, i odmarira u kupaonicu.
Dok su se vrata za njom zatvarala, Sophie podigne ruku i vojniki
joj salutira.
22

"O, tu si, Sophie", ree Rosamund uurbano uavi u sobu.

"Trebam smjesta tvoju pomo."
"Bojim se da e morati priekati dok"
"Rekla sam smjesta!" drekne Rosamund.
Sophie uspravi ramena i ledeno pogleda Rosamund. "Tvoja majka
eli da joj prepravim opravu."
"Samo izvadi pribadae i reci joj da si je suzila. Nee opaziti
razliku."
Sophie zastenje jer joj je to bila i namjera. Ali uini li to sada,
Rosamund e je ve sutra tuiti majci pa e Araminta tjedan dana
bjesnjeti i derati se na nju. Sad e stvarno morati prepravljati
opravu.
"Rosamund, to treba?"
"Porub kostima mi se poderao. Nemam pojma kako se to
dogodilo."
"Moda dok si ga isprobavala..
"Ne budi drska!"
Sophie se ugrize za jezik. Znatno joj je tee padalo Rosamundino
zapovijedanje od Aramintinog, moda zato to su neko bile
ravnopravne, dijelei istu uionicu i guvernantu.
"Mora odmah biti zaiven", ree Rosamund, nadmeno frknuvi
nosom.
Sophie uzdahne. "Samo ga donesi. Napravit u to im zavrim s
kostimom tvoje majke. Dobit e ga na vrijeme, obeajem."
"Na ovaj bal ne smijem zakasniti", upozori je Rosamund.
"Dogodi li se to, platit e mi svojom glavom."
"Nee zakasniti", obea joj Sophie.
Rosamund ispusti nekakav prilino srditi zvuk, a zatim se pouri
prema vratima po svoj kostim.
"Uuuf!"
23

Sophie pogleda prema Rosamund u trenutku kad se sudarila s

Posy, koja je upravo protutnjala kroz vrata.
"Posy, gledaj kamo ide!" planula je Rosamund.
"I ti bi trebala gledati kamo ide", naglasi Posy.
"Ja jesam gledala. Tebe je nemogue izbjei, debelo derite."
Posy se zacrvene obrazi i ona se odmakne u stranu.
"Posy, neto si trebala?" upita je Sophie im je Rosamund nestala.
Posy kimne. "Moe li veeras odvojiti jo malo vremena i napraviti
mi frizuru? Pronala sam neke zelene vrpce koje donekle podsjeaju
na morsku travu."
Sophie duboko udahne. Tamnozelene vrpce vjerojatno nee dobro
izgledati u Posynoj tamnoj kosi, no nije joj imala srca to rei.
"Pokuat u, Posy, ali prvo moram suziti haljinu tvoje majke i
zakrpati Rosamundinu."
"Oh." Posyn razoarani izraz lica zamalo slomi Sophijino srce.
Osim slugu, Posy je bila jedina osoba u Aramintinu kuanstvu koja
je bila barem malo ljubazna prema njoj. "Ne brini se", tjeila ju je.
"Pobrinut u se da ti kosa izgleda lijepo, koliko god vremena imale."
"O, hvala ti, Sophie! Ja"
"Jo mi nisi poela prepravljati opravu?" zagrmi Araminta im se
vratila iz kupaonice.
Sophie glasno gutne. "Razgovarala sam s Rosamund i Posy.
Rosamund je poderala svoju opravu, a"
"Samo se primi posla!"
"Hou. Odmah." Sophie brzo sjedne na divan i izvrne opravu
kako bi je mogla suziti u struku. "Bre od odmah", mrmljala je.
"Bre od krila kolibria. Bre od..."
"ta to brblja?" upita je Araminta.
"Nita."
"Onda smjesta prestani blebetati. Tvoj glas me jako iritira."
Sophie zakrguta zubima.
24

"Mama", ree Posy, "Sophie e mi veeras napraviti frizuru da

izgleda kao..."
"Naravno da e ti napraviti frizuru. Prestani dangubiti i idi si
staviti obloge na oi da ti ne izgledaju tako nateeno."
Posy se snudi. "Oi su mi nateene?"
Sophie je odmahivala glavom u nadi da e Posy pogledati u
njenom smjeru.
"Tebi oi uvijek izgledaju nateeno", odgovori Araminta. "Zar
nije tako, Rosamund?"
Posy i Sophie okrenu glave prema vratima. Rosamund je upravo
ula, nosei svoj kostim Marije Antoanete. "Uvijek", sloila se s
majkom. "No sigurna sam da e oblozi pomoi."
"Veeras izgleda zapanjujue lijepo", Araminta ree Rosamund.
"A jo se nisi ni poela spremati za bal. Ovo ti se zlato na opravi
savreno slae s kosom."
Sophie uputi suutan pogled tamnokosoj Posy koja nikada nije
dobivala takve komplimente od svoje majke.
"Ulovit e jednog od brae Bridgerton", nastavi Araminta.
"Sigurna sam u to."
Rosamund stidljivo obori pogled. Dobro je uvjebala taj izraz lica
i Sophie je morala priznati da joj je vrlo draesno stajao. Dodue,
Rosamund je sve dobro stajalo. Njezina kosa boje zlata i plave oi
bile su te godine veoma popularne, a zahvaljujui pozamanom
mirazu koji joj je ostavio pokojni grof, svi su pretpostavljali da e se
prije zavretka sezone odlino udati.
Sophie se ponovno okrene prema Posy, koja je sjetno i alosno
gledala u svoju majku. "I ti izgleda lijepo, Posy", spontano e
Sophie.
Posyne oi ivnu. "Doista to misli?"
"Svakako. A tvoja je oprava ba strano originalna. Sigurna sam
da e biti jedina sirena ondje."
25

"Kako ti to moe znati, Sophie?" upita je Rosamund kroz smijeh.

"Kao da si ikad bila na nekom drutvenom dogaanju."
"Posy, sigurna sam da e se lijepo zabaviti", naglasi Sophie,
namjerno ignorirajui Rosamundinu zajedljivu opasku. "Tako vam
zavidim. Voljela bih da mogu ii s vama."
Nakon to je Sophie izrazila svoju elju uz eznutljivi uzdah, u
sobi je zavladao potpuni muk ... a zatim su Araminta i Rosamund
prasnule u smijeh. ak se i Posy malo zahihotala.
"Ovo je sjajno", ree Araminta, jedva doavi do daha. "Mala
Sophie na balu obitelji Bridgerton. Zna, kopiladi je zabranjen ulaz
u visoko drutvo."
"Nisam rekla da oekujem poziv", branila se Sophie, "nego samo
da bih voljela da mogu ii."
"Pa, ne bi trebala uope razmiljati o tome", prekine je
Rosamund. "ezne li za neime to se nikako ne moe ostvariti,
samo e se razoarati."
No Sophie ju je prestala sluati jer se u tom trenutku dogodilo
neto neobino. Okrenuvi se prema Rosamund, spazila je pred
vratima domaicu kue, gospou Gibbons, koja je dola iz Penwood
Parka nakon to je domaica gradske rezidencije preminula.
Susrevi Sophijin pogled, gospoa Gibbons joj namigne. Namigne!
Sophie nikad nije vidjela gospou Gibbons kako namiguje.
"Sophie! Sophie! Slua li me uope?"
Sophie se odsutno okrene prema
promrmlja. "to ste rekli?"

Araminti.

"Oprostite",

"Rekla sam", Araminta e zlovoljno, "da ti je bolje da smjesta

pone prepravljati moju opravu. Zakasnimo li na bal, ti e mi sutra
odgovarati zbog toga."
"Da, svakako", brzo odvrati Sophie. Zabode iglu u tkaninu i
pone ivati, no nije prestajala misliti na gospou Gibbons.
Namigivanje?
Zato joj je, u ime svijeta, namignula?
26

Tri sata kasnije, Sophie je stajala na ulaznim stubama kue

Penwood, gledajui kako lakaj pomae pri ulasku u koiju prvo
Araminti, zatim Rosamund, i na kraju Posy. Sophie mahne Posy, i
ona joj odmahne. Promatrala je zatim kako se koija udaljava niz
ulicu i nestaje iza ugla. Kua Bridgerton bila je udaljena samo est
blokova, no Araminta bi inzistirala da idu koijom ak i da su ivjeli
u susjednoj kui.
Naposljetku, vano je pojaviti se u velikom stilu.
Uzdahnuvi, Sophie se okrene i krene se uspinjati stubama natrag
u kuu. U cijelom tom uzbuenju, Araminta joj je barem zaboravila
ostaviti popis zadataka koje je Sophie trebala obaviti do njezina
povratka. Slobodna veer bila je uistinu pravi luksuz. Moda bi
mogla ponovno proitati neki roman. Ili potraiti dananje izdanje
Whistledowna. Bila je gotovo sigurna da je u jednom trenutku
tijekom poslijepodneva vidjela Rosamund kako ga odnosi u svoju
sobu.
No im je kroila kroz ulazna vrata gradske rezidencije Penwood,
gospoa Gibbons, koja kao da se ni od kuda stvorila pred njom,
zgrabi je za ruku. "Nemamo vremena za gubljenje!" ree domaica.
Sophie je pogleda kao da je skrenula s uma. "Molim?"
Gospoa Gibbons je povue za lakat. "Doi sa mnom."
Sophie joj dopusti da je odvue uz tri niza stuba do njezina
tijesnog sobika u potkrovlju. Gospoa Gibbons se ponaala veoma
neobino, no Sophie joj je odluila udovoljiti pa ju je slijedila.
Domaica je oduvijek bila iznimno ljubazna prema njoj, ak i kad je
bilo oito da Araminti nije drago zbog toga.
"Morat e se skinuti", ree gospoa Gibbons uhvativi kvaku na
vratima njezine sobe.
"to?"
"Stvarno bismo se trebale pouriti."
27

"Gospoo Gibbons, vi..." Sophie zine, a rijei joj zastanu u grlu

kad je ugledala prizor u svojoj spavaoj sobi. Usred sobe je bila
kada iz koje se puila para, a bile su tu i tri veoma uurbane
slukinje. Jedna je ulijevala vruu vodu u kadu, druga je neto
petljala oko lokota nekog prilino tajanstvenog kovega, a trea je, s
runikom u rukama, govorila: "Pourite, pourite!"
Sophie je zbunjeno zurila u njih. "to se dogaa?"
Gospoa Gibbons se okrene prema njoj, ozarena lica. "Vi,
gospoice Sophia Maria Beckett, idete na krabuljni ples!"

Jedan sat kasnije, Sophie se pretvorila u drugu osobu. U kovegu su

se nalazile haljine pokojne grofove majke. Sve su bile stare pedeset
godina, no to nije bilo bitno; na balu pod maskama ionako nitko ne
oekuje da oprave budu po posljednjoj modi.
Na samom dnu kovega pronale su profinjenu kreaciju od
svjetlucavog srebra, s uskim, biserjem optoenim gornjim dijelom, i
irokim skutima, popularnima u prolom stoljeu. Sophie se osjeala
poput kraljevne ve samo dodirujui ih. Haljina je bila pomalo
ustajala nakon toliko godina u kovegu, pa ju je jedna od slukinji
nakratko iznijela van, provjetrila i pokropila tkaninu ruinom
vodicom.
Sophie je bila okupana i namirisana, kosa joj je bila podignuta u
elegantnu frizuru, a jedna joj je slukinja ak nanijela malo rua na
usnice. "Nemoj rei gospoici Rosamund", proaputa slukinja.
"Drpila sam ga iz njezine zbirke."
"Ooooo, pogledajte", ree gospoa Gibbons. "Pronala sam
odgovarajue rukavice."
Sophie podigne glavu i ugleda domaicu kue kako dri u rukama
par rukavica, dugih do lakata. "Pogledajte", ree ona, uzevi jednu
rukavicu od gospoe Gibbons kako bi je bolje promotrila. "Grb
grofova Penwood. I inicijali. Na samom rubu."

28

Gospoa Gibbons okrene rukavicu koja joj je ostala u ruci. "SLG.

Sarah Louisa Gunningworth. Tvoja baka."
Sophie je iznenaeno pogleda. Gospoa Gibbons nikad nije
govorila o grofu kao o njezinu ocu. Nitko u Penwood Parku nikada
nije na glas priznao njezino krvno srodstvo s obitelji Gunningworth.
"Pa, ona jest tvoja baka", izjavi gospoa Gibbons. "Svi smo
predugo izbjegavali tu temu. Nije poteno da Rosamund i Posy
uivaju povlastice kao da su grofove keri, a ti, koja si njegova
prava ki, mora istiti i sluiti ih kao neka slukinja!"
Tri slukinje kimnu s odobravanjem. "Samo jednom", nastavi
gospoa Gibbons, "barem jednu no, ti e biti najljepa djevojka na
balu." S osmijehom na licu polako okrene Sophie kako bi se
pogledala u zrcalu.
Sophie zastane dah. "Zar sam to ja?"
Gospoa Gibbons kimne, oi su joj sumnjivo
"Izgleda prekrasno, draga", proape.

svjetlucale.

Sophie polako podigne ruku prema kosi. "Nemoj pokvariti

frizuru!" zacvili jedna od slukinji.
"Neu", obea Sophie, drhtavo se smijeei dok se borila sa
suzama. Kosa joj je bila posuta svjetlucavim prakom pa je blistala
poput vilinske kraljevne. Tamnoplave su joj kovre bile podignute u
labavu punu na vrhu glave, a jedna joj je debela kovra visjela niz
vrat. A njezine oi, inae zelene poput mahovine, blistale su kao
smaragdi.
Dodue, Sophie je slutila da su za to najvjerojatnije bile zaslune
neprolivene suze.
"Ovo je tvoja krinka", ivahno e gospoa Gibbons. Bila je to
polumaska i vezivala se na potiljku, pa je Sophie nije morala
pridravati rukom. "Sad nam jo samo trebaju cipele."
Sophie pogleda prema svojim praktinim, ali runim radnim
cipelama, odloenima u kutu sobe. "Bojim se da nemam nita to bi
ilo uz ovako profinjenu haljinu."
29

Slukinja koja je joj je naminkala usne ponudi joj par bijelih

cipela. "Iz Rosamundina ormara", ree. Sophie brzo ugura desno
stopalo u cipelu i jednako brzo ga izvadi iz nje. "Prevelika mi je",
ree, podignuvi pogled prema gospoi Gibbons. "Ne bih mogla
hodati u njima."
Gospoa Gibbons se obrati slukinji. "Donesi par cipela iz Posyna
ormara."
"Njezine su jo vee", ree Sophie. "Znam to, dovoljno sam ih
puta istila."
Gospoa Gibbons duboko uzdahne. "Onda nam nema druge.
Morat emo opeljeiti Aramintinu zbirku."
Sophie se najei. Pomisao na hodanje uokolo u Aramintinim
cipelama bila je pomalo jezovita. No bilo je to jedino rjeenje, to ili
da ide bosa, a bila je sigurna da bose noge ne bi bile prihvatljive na
otmjenom londonskom krabuljnom plesu.
Nekoliko minuta kasnije, slukinja se vratila s parom bijelih
satenskih cipelica, izvezenih srebrom i ukraenih predivnim
ruicama od umjetnih dijamanata.
Sophie se jo bojala obuti Aramintine cipele, ali je svejedno
probala jednu. Savreno joj je pristajala.
"A odgovaraju i uz haljinu", ree jedna od slukinji, pokazavi na
srebrni vez. "Kao da su napravljene ba za tu haljinu."
"Nemamo vremena diviti se cipelama", odjednom ree gospoa
Gibbons. "Sluaj sada dobro ove upute. Koija se vratio nakon to
je iskrcao groficu i djevojke, i odvest e te u kuu Bridgerton. No,
morat e ih ekati ispred kad se budu poeljele vratiti kui, a to
znai da se ti mora vratiti do ponoi i niti sekunde kasnije.
Razumije?"
Sophie kimnu i pogleda prema zidnom satu. Bilo je malo iza
devet, to je znailo da e provesti vie od dva sata na krabuljnom
plesu. "Hvala", proape. "O, tako sam vam silno zahvalna."
Gospoa Gibbons obrie oi rupiem. "Samo se lijepo zabavi,
duo. To je jedina zahvala koju trebam."
30

Sophie ponovno pogleda na sat. Dva sata.

Dva sata koja e joj morati potrajati za cijeli ivot.

31

2. Poglavlje

Bridgertoni su uistinu jedinstvena obitelj. Sigurno nema osobe u

Londonu koja ne zna kako svi nevjerojatno nalikuju jedni
drugima, kao i za njihova uvena imena nadjevena po
abecednom redu: Anthony, Benedict, Colin, Daphne, Eloise,
Francesca, Gregory i Hyacinth.
ovjek se zapita kako bi pokojni vikont i (jo vrlo iva) udova
vikontica nazvali svoje sljedee dijete, da su imali i deveto.
Imogen? Inigo?
Moda je dobro to su stali na
osmom.
Drutveni bilten lady Whistledown,
2. lipnja 1815.

enedict Bridgerton bio je drugo od osmero djece, no

katkada mu se inilo da ih je stotinu.

Ovaj bal, koji je njegova majka silno eljela

organizirati, trebao je biti krabuljni ples i on je, reda radi, nosio crnu
polumasku, ali su svi znali da je to on. Ili, tonije, svi su gotovo
znali. "Bridgerton! uskliknuli bi, radosno pljesnuvi rukama.
"Vi ste zacijelo jedan od brae Bridgerton!"
"Bridgerton! Svugdje bih prepoznao jednog od Bridgertona!"
Benedict jest bio Bridgerton, ali, iako nije bilo obitelji kojoj bi radije
pripadao, katkada je elio da ga malo manje doivljavaju kao jednog
od Bridgertona, a malo vie kao njega samoga.
32

Upravo u tom trenutku neka ena iju je dob bilo teko odrediti,
odjevena u kostim pastirice, doeta do njega. "Bridgerton!" ushieno
e ona. "Svugdje bih prepoznala tu kestenjastu kosu. Koji ste vi?
Ne, nemojte mi rei. Dopustite da pogodim. Vikont niste, njega sam
maloprije vidjela. Sigurno ste broj dva ili tri."
Benedict je hladno pogleda.
"Dakle, koji ste? Broj dva ili broj tri?"
"Dva", kratko odree on.
Pastirica pljesne rukama. "Tako sam i mislila! Ajme, moram
pronai Portiju. Rekla sam joj da ste vi zasigurno broj dva..."
Benedict je zamalo zareao. "...ali ona je rekla, ne, to je mlai brat, a
ja..
Benedict odjednom poeli pobjei. Ne uini li to, morat e ubiti
upljoglavu brbljavicu, a pred toliko se svjedoka vjerojatno ne bi
uspio izvui nekanjeno. "Molim vas, ispriajte me", ree on
smireno. "Ugledao sam nekoga s kime moram porazgovarati." Bila
je to la, no nije ga bilo briga. Kratko kimnuvi u znak pozdrava
ostarjeloj pastirici, krenuo je najkraim putem prema sporednom
izlazu iz plesne dvorane, elei silno pobjei od guve i uvui se u
bratovu radnu sobu, ne bi li ondje pronaao malo blaenog mira, i
moda au dobrog konjaka.
"Benedicte!"
K vragu. Tako je malo nedostajalo da se neopaeno izvue.
Podigne glavu i ugleda svoju majku kako mu uurbano prilazi. Bila
je odjevena u kostim iz elizabetanskog doba. Pretpostavljao je da se
radi o nekom liku iz jednog od Shakespeareovih komada, no nije
imao pojma o kojem.
"Kako ti mogu pomoi, majko?" upita je. "I nemoj mi samo rei
da moram plesati s Hermione Smythe-Smith. Zadnji put sam zamalo
ostao bez tri nona prsta pleui s njom."
"Nisam ti kanila rei nita takvoga", odgovori Violet. "Htjela sam
te zamoliti da plee s Prudence Featherington."
"Imaj milosti, majko", Benedict zastenje. "Ona je jo gora."
33

"Ne traim od tebe da je oeni", ree ona. "Samo plei s njom."

Benedict jedva suspregne uzdah oaja. Prudence Featherington nije
bila loa osoba, ali je imala mozak veliine graka i toliko iritantan
smijeh da je znao viati odrasle mukarce kako bjee od nje s
rukama na uima. "Imam prijedlog", pokua joj se dodvoriti. "Plesat
u s Penelope Featherington bude li drala Prudence to dalje od
mene."
"Moe", ree njegova majka zadovoljno kimnuvi glavom, a on
se nije mogao oteti dojmu kako joj je pravi cilj zapravo bio navesti
ga da plee s Penelope.
"Ondje je, pokraj stola s limunadama", ree Violet. "Odjevena u
irskog vilenjaka, jadnica. Boja joj jo i odgovara, ali bi netko
stvarno trebao savjetovati njezinu majku kad je sljedei put bude
odvela k stilistici. Ne mogu zamisliti gori kostim od ovoga."
"Oito nisi vidjela sirenu", promumlja Benedict.
Lagano ga udari po ruci. "Nemoj se rugati gostima."
"to mogu kad sami to trae."
Majka ga upozori strogim pogledom pa kae, "Idem potraiti
tvoju sestru."
"Koju?"
"Jednu od onih koje jo nisu udane", ivahno odgovori Violet.
"Vikont Guelph je moda zagrijan za onu kotkinju, no jo se nisu
zaruili."
Benedict u sebi zaeli sreu jadnome Guelphu. Trebat e mu.
"I hvala to e plesati s Penelope", znakovito e Violet. On joj
uzvrati prilino ironinim poluosmijehom. Oboje su znali kako su
njezine rijei bile podsjetnik, a ne zahvala.
Ruku prekrienih u pomalo prijeteem stavu, promatrao je majku
dok se udaljavala od njega. Zatim se, duboko uzdahnuvi, okrene
prema stolu s limunadama. Oboavao je svoju majku neizmjerno, ali
je bila sklona pretjerano se petljati u drutveni ivot svoje djece.
Samo ju je jedno uznemiravalo vie od Benedictova statusa neenje;
34

pogled na neraspoloena lica mladih djevojaka koje nitko nikad ne

zamoli za ples. Zbog toga je Benedict provodio mnogo vremena na
plesnom podiju, katkada s djevojkama koje je majka zamiljala kao
svoje budue snahe, ali znatno ee sa zanemarenim djevojkama
koje nitko ne primjeuje.
Od te dvije kategorije, draa mu je bila ova druga. Popularne su
djevojke uglavnom bile plitke i, istini za volju, pomalo glupe.
Njegova je majka oduvijek bila slaba na Penelope Featherington,
kojoj je ovo bila... Benedict se namrti. Ovo joj je bila trea sezona?
Zacijelo jest. A potencijalnog mladoenje nigdje na vidiku. Dobro
onda. Obavit e svoju dunost. Penelope je bila draga djevojka,
relativno pametna i ugodne osobnosti. Jednoga e se dana udati. Ne
za njega, naravno, i najvjerojatnije ni za koga od njegovih
poznanika, no sigurno e nai nekoga.
Uzdahnuvi, Benedict se uputi prema stolu s limunadama. Mogao
je doslovno osjetiti puni okus kvalitetnog konjaka u svojim ustima,
no sljedeih e se nekoliko minuta morati zadovoljiti aom
limunade.
"Gospoice Featherington!" zazva je, a zatim zamalo protrne jer
su se okrenule sve tri sestre Featherington. Uz neto za to je bio
svjestan da nije nita vie od jedva primjetnog osmijeha, doda:
"Ovaj, mislio sam na Penelope."
Na tri metra od njega stajala je Penelope i ozareno ga gledala, i
Benedict se podsjeti kako mu se Penelope Featherington zapravo
svia. Uistinu ne bi bila toliko odbojna da nije stalno okruena
svojim neugodnim sestrama, od kojih bi svaki odrasli mukarac
radije izabrao izgnanstvo u Australiju.
Ve joj se skoro sasvim pribliio kad zau iza sebe tihi huk
aputanja koji se irio dvoranom. Znao je da bi trebao nastaviti
dalje, otplesati taj ples, obaviti svoju dunost, no, Bog mu pomogao,
znatielja je bila jaa od njega i on se okrene.
I ostane bez daha spazivi najdivniju enu koju je ikada vidio.

35

Nije ak mogao ni procijeniti je li lijepa. Kosa joj je bila obine

tamnoplave boje, a ispod maske koja joj je bila vrsto zavezana na
potiljku vidio joj je samo pola lica.
No neto na njoj ga je opinilo. Njezin osmijeh, oblik njezinih
oiju, njezino dranje i nain na koji je promatrala ljude u dvorani,
kao da nikada nije vidjela nita velianstvenije od gomile blesavih
pripadnika visokog drutva odjevenih u smijene kostime. Njezina
ljepota dolazila je iznutra. Ona je blistala. Ona je sjajila.
Jednostavno je zraila ljepotom, i Benedict odjednom shvati da je
to zato to je tako prokleto sretna. Sretna to je tu gdje jest, sretna jer
je to to jest.
Bio je to oblik sree kakvog se Benedict jedva sjeao. On je,
istina, bio zadovoljan svojim ivotom, moda ak i vrlo zadovoljan.
Imao je sedmero divne brae i sestara, majku koja ga je voljela i
gomilu prijatelja. Ali ova ena ova je ena znala to je radost. A
Benedict je elio upoznati nju.
Zaboravivi na Penelope, probijao se kroz guvu sve dok nije
dospio na samo nekoliko koraka od nje. Trojica mukaraca bila su
bra od njega i ve su joj se dodvoravala hvaljenjem i laskanjem.
Benedict ju je promatrao sa zanimanjem; reagirala je drukije od
svih ena koje je poznavao.
Nije glumila stidljivost, niti se ponaala kao da smatra njihove
komplimente neim uobiajenim. Nije djelovala bojaljivo, no nije
se ni smijuljila, nije bila vragolasta ni ironina, jednostavno nije
inila nita od onoga to bi se od jedne ene moglo oekivati.
Samo se smijeila. Zapravo, bila je ozarena. Benedict je vjerovao
da komplimenti mogu do odreene mjere razveseliti osobu kojoj su
upueni, no nikada nije vidio enu koja reagira takvom istom,
nehinjenom radou.
Priao joj je. elio je tu radost samo za sebe.
"Ispriavam se, gospodo, no dama je ovaj ples ve obeala meni"
slae.

36

Rupe za oi na njezinoj maski bile su prilino iroke pa je vidio

kako je prvo zaueno otvorila oi, a zatim ih stisnula nasmijavi se.
Pruio joj je ruku, utke je izazivajui da razotkrije njegovu la.
No ona mu se samo smijeila svojim blistavim irokim
osmijehom koji mu je probijao kou i putovao mu ravno u duu.
Poloila je svoju ruku u njegovu i tek tada Benedict shvati da je
zadravao dah.
"Imate li dozvolu za plesanje valcera?" proape on kad su stigli
na plesni podij.
Odmahnula je glavom. "Ja ne pleem."
"alite se."
"Naalost, ne. Zapravo..." Nagnula se i uz natruhu osmijeha rekla:
"Ja uope ne znam plesati."
Pogleda je u udu. Kretala se prirodnom otmjenou, a osim toga,
kako moe bilo koja dobro odgojena dama iz visokog drutva doi u
njezine godine ne nauivi plesati? "Onda nam preostaje samo
jedno", proape Benedict. "Ja u vas nauiti."
Oi joj se raire, zatim joj se razdvoje usne i ona prasne u smijeh
od iznenaenja.
"to je", upita on, nastojei zvuati ozbiljno, "toliko smijeno?"
Cerila mu se onako kako bi mu se nacerio kolski prijatelj, a ne
debitantica na balu. I dalje se smijeei, ona ree: "ak i ja znam da
se plesni teajevi ne odravaju na balovima."
"Pitam se to znai to", proape Benedict, "ak i vi?"
Nije odgovorila.
"Morat u, znai, preuzeti inicijativu", ree on, "i prisiliti vas da
se povinujete mojoj volji."
"Prisiliti me?"
Meutim, smijala se dok je to govorila i znao je da se nije
uvrijedila, pa doda: "Ne bih bio pravi gospodin kad ne bih pokuao
promijeniti tako alosnu situaciju."
37

"alosnu, kaete?"
On slegne ramenima. "Lijepa dama koja ne zna plesati. Zvui kao
protuprirodni zloin."
"Ako vam dopustim da me poduite..."
"Kad mi dopustite da vas poduim."
"Ako vam dopustim da me poduite, gdje bi se odrala poduka?"
Benedict podigne bradu i pogledom preleti preko prostorije. Nije mu
bilo teko gledati iznad glava veine uzvanika; sa svojih metar i
osamdeset i pet centimetara bio je meu najviim mukarcima u
dvorani.
"Morat emo se povui na terasu", napokon ree.
"Na terasu?" ponovi ona za njim. "Nee li ondje biti previe ljudi?
Topla je no."
Benedict se nagne prema njoj. "Na privatnoj terasi nee."
"Privatna terasa, kaete?" upita ona glasom koji je odavao da se
zabavlja. "A kako vi, molim vas lijepo, znate za privatnu terasu?"
Benedict je zaueno zurio u nju. Je li mogue da ona ne zna tko je
on? Ne zato to je imao toliko visoko miljenje o sebi i oekivao da
cijeli London zna za njega, nego zato to je on bio Bridgerton, a ako
bi netko poznavao jednog od Bridgertona, bez problema bi
prepoznao ostale. Kako u Londonu nije bilo osobe koja se nije
susrela barem s jednim od Bridgertona, Benedicta su uglavnom
svugdje prepoznavali. Pa makar i samo, pomisli snudeno, kao
"broja dva".
"Niste odgovorili na moje pitanje", podsjeti ga njegova
tajanstvena dama.
"O privatnoj terasi?" Benedict prinese njezinu ruku svojim
usnama i poljubi njenu svilu njezinih rukavica. "Recimo da imam
svoje metode."
Djelovala je neodluno pa je povue za prste prema sebi samo
za nekoliko centimetara, no nekako se inilo kao da je ona samo
poljubac daleko od njega. "Doite", ree. "Pleite sa mnom." Ona
38

zakorakne naprijed, i Benedict je znao kako mu se ivot zauvijek

promijenio.

Sophie ga nije ugledala im je ula u dvoranu, no osjetila je aroliju

u zraku, i kada se pojavio ispred nje, poput kakvog kraljevia iz
bajke, nekako je znala da je zbog njega dola na taj bal.
Bio je visok i, prema onomu to je uspjela vidjeti od njegova lica,
vrlo naoit, s trajnim nagovjetajem ironije i osmijeha na usnama i
koom na kojoj su se jedva nazirali poetci brade. Kosa mu je bila
tamna, raskono smee boje, a pod treperavim svjetlom svijea
poprimala je crvenkasti odsjaj.
Ljudi su oito znali tko je on. Sophie je opazila kako su mu se
ostali uzvanici micali s puta dok je prolazio kroz dvoranu. A kad je
onako bestidno lagao da mu je obeala ples, ostali su mukarci
smjesta odustali i povukli se.
Bio je naoit i snaan i, samo za ovu no, bio je njezin.
Kad otkuca pono, vratit e se svojem ivotu ispunjenom
napornim radom, krpanjem, pranjem i ispunjavanjem svake
Aramintine elje. Zar je bilo toliko pogreno poeljeti za sebe samo
jednu nesmotrenu no arolije i ljubavi?
Osjeala se poput kraljevne bezbrine kraljevne i kad ju je
zamolio za ples, stavila je svoju ruku u njegovu. I premda je znala
kako je cijela ta veer la, kako je ona samo plemiko kopile i
grofiina slukinja, da je njezina haljina posuena, a cipele praktiki
ukradene - nita od toga nije bilo vano dok su im se prsti
ispreplitali.
Barem tih nekoliko sati Sophie bi mogla zamiljati kako bi taj
gospodin mogao biti njezin gospodin, i kako e od tog trenutka
njezin ivot biti zauvijek promijenjen.
Bio je to samo san, no odavno nije sebi dopustila sanjati.
Odbacivi svaki oprez, dopustila mu je da je izvede van iz dvorane.
39

Hodao je brzo, ak i krivudajui kroz pulsirajue mnotvo, a ona se

smijala dok je posrtala za njim.
"Zato mi se ini", upita je, kratko zastavi kad su stigli u hodnik
ispred dvorane, "da mi se stalno smijete?"
Ona se ponovno nasmije; bilo je to jae od nje. "Sretna sam", ree
bespomono slegnuvi ramenima. "Jednostavno sam neizmjerno
sretna to sam ovdje."
"Kako to? Balovi poput ovoga zacijelo su uobiajena praksa za
nekoga poput vas."
Sophie se nasmije od uha do uha. Ako je smatra pripadnicom
visokog drutva, nekim tko prisustvuje desetinama balova i zabava,
to znai ona jamano savreno glumi svoju ulogu.
Dotakne joj rub usana. "I dalje se smijeite", promrmlja.
"Volim se smijeiti."
Njegova ruka pronae njezin struk i on je privue k sebi. Razmak
izmeu njihovih tijela bio je i dalje pristojan, no od sve vee blizine
zamalo je ostala bez daha.
"Volim gledati kako se smijeite", ree on. Rijei su mu bile tihe i
zavodljive, no glas mu je odjednom zazvuao neobino hrapavo pa
je Sophie gotovo povjerovala u njegovu iskrenost, da mu ona nije
samo veeranji dodatak na popisu osvojenih dama.
No prije nego to mu je stigla odgovoriti, iz hodnika se zauje
optuujui glas: "Tu ste!"
Sophie se sadraj eluca podigne u grlo. Otkrivena je. Izbacit e
je na ulicu, a sutra e vjerojatno u zatvor zbog krae Aramintinih
cipela, i...
Mukarac koji ih je zazvao stao je pokraj nje i obratio se njenom
tajanstvenom kavaliru: "Majka te posvuda trai. Izbjegao si ples s
Penelope pa sam ja morao uskoiti umjesto tebe."
"Jako mi je ao", promrmlja njezin kavalir.

40

No to njegovom sugovorniku oito nije zvualo kao dovoljna

isprika jer mu je uputio izrazito mrki pogled i rekao: "Pobjegne li
sa zabave i ostavi me samoga s oporom debitantica iz pakla,
kunem ti se da e trpjeti moju osvetu do kraja ivota."
"Spreman sam to riskirati", ree njezin kavalir.
"Kako bilo, uspio sam te pokriti pred Penelope", gunao je drugi
mukarac. "Ima sree to sam stajao blizu nje. Jadnoj je djevojci
puklo srce kad si otiao."
Sophijin je kavalir imao dovoljno pristojnosti da se zacrveni.
"Bojim se da su neke stvari jednostavno neizbjene."
Sophijin je pogled skakao s jednog mukarca na drugog. Iako su
obojica nosili polumaske, bilo je vie nego oito da su braa, i njoj
odjednom sine kako se zacijelo radi o brai Bridgerton i ovo je oito
njihova kua, a...
O, dragi Boe, je li ispala potpuno glupa upitavi ga kako zna za
privatnu terasu?
Ali koji brat je on? Benedict. Zacijelo je Benedict. Sophie se u
sebi zahvali lady Whistledown, ija je cijela jedna kolumna bila
posveena razlikovanju brae i sestara Bridgerton. Benedict je,
sjetila se Sophie, bio izdvojen kao najvii meu njima.
Mukarac zbog kojega joj je srce udaralo u trostrukom taktu bio
je dobra dva i pol centimetra vii od svoga brata...
... koji ju je, Sophie odjednom shvati, prilino intenzivno
prouavao.
"Jasno mi je zato si otiao", ree Colin (jamano se radilo o
Colinu; nije mogao biti Gregory jer je njemu tek etrnaest godina, a
Anthony je oenjen i ne bi se uzrujao zato to je Benedict napustio
zabavu ostavivi ga sama meu opasnim debitanticama).
Lukavo pogleda u Benedicta. "Smijem li zatraiti da nas
upozna?" Benedict podigne obrvu. "Moe pokuati, no sumnjam
da e ti uspjeti. Ni meni jo nije rekla svoje ime."
"Niste me pitali", Sophie se nije mogla suzdrati od komentara.
41

"Biste li mi rekli da jesam?"

"Neto bih vam rekla", odvrati ona.
"Ali ne istinu."
Ona odmahne glavom. "U ovoj se noi ne govori istina."
"Meni su takve noi najdrae", veselo e Colin.
"Ne bi li trebao biti negdje drugdje?" upita ga Benedict. Colin
odmahne glavom.
"Majka bi sigurno eljela da sam u plesnoj dvorani, no nije to
izriito zatraila."
"Ja to izriito traim", uzvrati mu Benedict. Sophie osjeti
neodoljivi poriv za hihotanjem.
"U redu", uzdahne Colin. "Onda u vas napustiti."
"Izvrsno", ree Benedict.
"Sam protiv prodrljivih vuica..."
"Vuica?"
"Mladih dama koje su prikladne za brak", pojasni Colin. "Sve su
one dio opora prodrljivih vuica. Izuzevi ovdje nazonu,
dakako." Sophie zakljui kako ne bi bilo pametno istaknuti da ona
uope nije "dama koja je prikladna za brak".
"Naa bi majka..." zapone Colin.
Benedict zastenje.
"...vie od iega voljela vidjeti mojeg dragog starijeg brata pred
oltarom." Zastane i razmisli o svojim rijeima. "Osim, moda, mene
pred oltarom."
"Ako ni radi ega drugoga, onda barem da te se rijei iz kue",
Benedict e zajedljivo.
Ovaj put je Sophie stvarno zahihotala.

42

"S druge strane, on je znatno stariji od mene", nastavi Colin, "pa

bismo moda ipak prvo trebali njega poslati na galge ovaj, pred
oltar."
"Ima li ovaj tvoj govor nekakav cilj?" zarei Benedict.
"Nikakav", prizna Colin. "Dodue, moji ga govori rijetko kada
imaju."
Benedict se obrati Sophie. "To je istina."
"Hoete li se, dakle", Colin upita Sophie teatralno zamahnuvi
rukom, "smilovati mojoj sirotoj, napaenoj majci i staviti mojem
dragom bratu omu oko vrata?"
"Pa, nije me zaprosio", odgovori Sophie, nastojei se ukljuiti u
duhovito zadirkivanje.
"ini se da je netko previe popio", proguna Benedict.
"Tko? Ja?" upita Sophie.
"On."
"Nisam ni taknuo alkohol", veselo e Colin, "ali ozbiljno
razmatram nadoknaditi proputeno. Zapravo, jedno bi pie moglo
ovu veer uiniti podnoljivom."
"Uspije li te udaljiti od mene", ree Benedict, "onda e jamano i
moju veer uiniti podnoljivom."
Colin se naceri, ivahno ih pozdravi i ode. "Lijepo je vidjeti brau
koja se toliko vole", promrmlja Sophie.
Benedict je gotovo prijetei zurio u vrata iza kojih je njegov brat
upravo nestao, pa se trzne i ponovno posveti pozornost Sophie. "Vi
to zovete ljubavlju?"
Sophie pomisli na Rosamund i Posy koje neprekidno skau jedna
drugoj za vrat, ali ne u ali. "Da", odluno odgovori. "Razvidno je
da biste dali ivot za njega, i obrnuto."
"Pretpostavljam da imate pravo." Benedict mueniki uzdahne, a
zatim pokvari dojam osmijehom. "Iako to nerado priznajem."
43

Naslonio se na zid prekriivi ruke i izgledajui nevjerojatno

profinjeno i otmjeno. "Recite", upita je, "imate li vi brae ili
sestara?" Sophie na trenutak razmisli to da odgovori, a zatim
odluno ree: "Nemam."
Jedna se od njegovih obrva podigne u nadmenom luku. Blago
nakosivi glavu, on ree: "Moram priznati da me silno zanima zato
vam je toliko trebalo da odgovorite. Takvo se pitanje ne bi ba
moglo nazvati tekim."
Sophie na trenutak odvrati pogled od njega, pokuavajui sakriti
bol u svojim oima. Oduvijek je eljela imati obitelj. Zapravo, nita
u ivotu nije eljela vie od toga. Otac je nikada nije priznao kao
svoju ker, ak ni privatno, a majka joj je umrla donosei je na
svijet. Araminta ju je smatrala svojom pokorom, a Rosamund i Posy
se nisu ponaale nimalo sestrinski. Posy se katkad odnosila prema
njoj prijateljski, no i ona je uglavnom samo traila da joj zakrpa
haljinu, namjesti frizuru, oisti cipele...
No, istini za volju, bez obzira na to to bi je Posy uvijek lijepo
zamolila, umjesto da joj zapovijeda kao to su to inile njezina
sestra i majka, Sophie je nije smjela odbiti. "Jedinica sam", napokon
odgovori Sophie.
"I to je sve to ete rei o tome?" apne Benedict.
"I to je sve to u rei o tome", sloi se ona.
"No dobro." Nasmijeio se nehajno, muki. "to vas onda smijem
pitati?"
"Zapravo, nita."
"Ba nita?"
"Pretpostavljam da bih vam mogla rei kako mi je zelena
omiljena boja, no osim toga vam nemam namjeru otkriti nita u vezi
sa svojim identitetom."
"emu tolika tajnovitost?"

44

"Kad bih vam odgovorila na to", objasni Sophie uz zagonetni

osmijeh, posve se udubivi u ulogu tajanstvene neznanke, "onda vie
ne bih imala tajni, zar ne?"
Benedict se jedva zamjetno nagne prema njoj. "Uvijek moete
izmisliti nove."
Sophie ustukne jedan korak. Pogled mu se zaario, a ona se
previe druila sa slugama i nasluala dovoljno njihovih pria da ne
bi znala to to znai. Iako joj je to bilo uzbudljivo, nije bila toliko
odvana koliko se pretvarala da jest. "Cijela ova no", ree ona, "je
dovoljno tajnovita."
"Onda vi mene neto pitajte", predloi on. "Ja nemam tajni." Ona
rairi oi u uenju. "Nijednu? Stvarno? Nema li svatko bar neku
tajnu?"
"Ja nemam. Moj ivot je beznadno obian."
"Teko mi je u to povjerovati."
"Ali to je istina", ree slegnuvi ramenima. "Nikad nisam zaveo
nevinu djevojku, niti udanu enu, nemam kockarskih dugova, a
roditelji su mi bili potpuno odani jedno drugomu."
Tonije, nije bio kopile. Pomislivi to, Sophie iz nekog razloga
osjeti tupu bol u grlu. Ne zato to je on bio zakonito dijete, nego
zato to je znala da joj se nikad ne bi mogao udvarati barem ne na
dolian nain kad bi znao da ona to nije.
"Niste mi postavili pitanje", podsjeti je on.
Sophie iznenaeno zatrepta. Mislila je da se alio. "U-u redu",
promuca ona, uhvaena nespremnom. "Koja je vaa omiljena boja?"
Nacerio se. "Potroit ete pitanje na to?
"Zar imam pravo samo na jedno pitanje?"
"To je vie nego poteno, budui da ja nemam pravo ni na toliko."
Benedict se jo malo nagne naprijed, s bljeskom u oima. "A
odgovor je: plava."
"Zato?"
45

"Zato?" ponovi on poput jeke.

"Da, zato? Je li to zbog oceana? Ili neba? Ili vam se jednostavno
svia?"
Benedict je znatieljno pogleda. inilo se kao neobino pitanje zato mu je plava omiljena boja. Svatko bi drugi prihvatio odgovor
plava i ne bi zapitkivao dalje. Ali ova ena kojoj ak jo nije znao
ni ime kopala je dublje, nisu je zanimale samo injenice, nego i
razlozi. "Zar ste slikarica?" zanimalo ga je.
Ona odmahne glavom. "Samo sam radoznala."
"Zato je vaa omiljena boja zelena?"
Ona uzdahne, a oi joj se ispune nostalgijom. "Zbog trave,
pretpostavljam, i moda zbog lia. Ali ponajvie zbog trave. I
osjeaja kad ljeti tri po njoj bosonog. Mirisa trave nakon to je
vrtlari pokose."
"Kakve veze imaju miris i dodir trave s bojom?"
"Nikakve, valjda. A moda i svakakve. Znate, neko sam ivjela
na selu..." Zastane na polovici reenice. Nije mu kanila toliko otkriti
o sebi, no taj joj se podatak uini previe bezazlenim da bi joj
mogao nakoditi.
"I bili ste sretniji ondje?" upita je tiho. Ona kimne i blago zadrhti,
postavi svjesna kako lady Whistledown oito nikad nije uistinu
razgovarala s Benedictom Bridgertonom, jer nijednom nije napisala
da ima najpronicljiviji um u Londonu. Kad bi je pogledao u oi,
Sophie je imala osjeaj kako joj gleda ravno u duu.
"Onda zacijelo volite etati parkom", ree on.
"Da", slae Sophie. Nije imala vremena za etnje parkom.
Araminta joj nikad nije dala slobodan dan kao drugim slugama.
"Jednom emo zajedno poi u etnju", ree Benedict.
Sophie izbjegne odgovor podsjetivi ga: "Niste mi odgovorili
zato vam je omiljena boja plava."

46

On lagano nakosi glavu i stisne oi jedva primjetno, ali dovoljno

da Sophie shvati kako je svjestan njezina skretanja s teme. No samo
je rekao: "Ne znam. Moda me, ba kao i vas, podsjea na neto za
ime eznem. U Aubrey Hallu - ondje sam odrastao, u Kentu
postoji jezero, ali je njegova voda vie siva nego plava."
"Vjerojatno odraava boju neba", napomene Sophie.
"Koje je takoer ee sivo nego plavo", ree Benedict kroz
smijeh. "Moda za time eznem za plavim nebom i suncem."
"Kad ne bi padala kia", Sophie se nasmije, "onda ovo ne bi bila
Engleska."
"Bio sam jednom u Italiji", ree Benedict. "Bilo je neprekidno
sunano."
"Zvui poput raja."
"To bi svatko pomislio", ree on. "No u jednom sam trenutku
shvatio kako eznem za kiom."
"Ne mogu vjerovati", smijala se. "Meni se uvijek inilo kako sam
polovicu ivota provela zurei kroz prozor i gunajui zbog kie."
"Kad bi zauvijek nestala, nedostajala bi vam."
Sophie se zamisli. Ima li u njezinu ivotu iega to bi joj
nedostajalo kad bi zauvijek nestalo? Araminta joj definitivno ne bi
nedostajala, kao ni Rosamund. Moda bi joj nedostajala Posy, i
sigurno bi joj nedostajalo jutarnje probijanje sunevih zraka kroz
prozor njezine sobe u potkrovlju. Nedostajao bi joj smijeh i ale
slugu, koje su povremeno i nju ukljuivale u svoje razonode, iako su
znale da je nezakonita ki pokojnoga grofa.
Nita joj od toga, meutim, nee nedostajati nee biti prilike za
to jer ona nikamo nee otii. Nakon ove veeri ove nevjerojatne,
predivne, arobne veeri Sophie e se vratiti svojoj svakodnevici.
Moda bi, da je bila jaa i hrabrija, ve prije dosta godina
napustila londonsku rezidenciju Penwood. No bi li joj to promijenilo
ivot? Iako nije voljela ivjeti s Aramintom, odlazak joj ne bi donio
nita bolje. Mogla bi se zaposliti kao guvernanta, za to je svakako
47

bila kvalificirana, no teko je dobiti posao bez preporuke, a

Araminta joj je nikada ne bi dala.
"Vrlo ste utljivi", Benedict ree njeno.
"Samo sam razmiljala."
"O emu?"
"O onomu to bi mi nedostajalo i to mi ne bi nedostajalo kad
bi mi se ivot drastino promijenio."
Pogled mu je postao jo intenzivniji. "Oekujete li da se drastino
promijeni?"
Odmahnula je glavom i, trudei se da joj glas ne zvui tuno,
odgovorila: "Ne."
Njegov je glas bio veoma tih, gotovo kao apat. "elite li da se
promijeni?"
"Da", uzdahne ona, prije no to se stigla zaustaviti. "O, da." Uzme
joj ruke i prinese ih svojim usnama, te njeno poljubi jednu, pa
drugu. "Onda emo odmah poeti", prisegne. "A sutra ete biti
druga osoba."
"Veeras sam druga osoba", proapta ona. "Sutra u nestati."
Benedict je privue blie pa ovla spusti najmeki mogui poljubac
na njezino elo. "Onda moramo saeti cijeli ivot u ovu jednu
veer."

48

3. Poglavlje

Vaa autorica s velikim nestrpljenjem eka vidjeti kakve e

kostime pripadnici visokoga drutva izabrati za krabuljni ples
kod Bridgertona. uka se kako e Eloise Bridgerton biti
odjevena kao Ivana Orkanska, a Penelope Featherington, kojoj
je ovo trea sezona i koja se nedavno vratila iz posjeta roacima
u Irskoj - kao irski vilenjak. Gospoica Posy Reiling, pastorka
pokojnog grofa od Penwooda, planira se maskirati u sirenu, to
Vaa autorica jedva eka vidjeti, a njezina starija sestra,
gospoica Rosamund Reiling, nije odala ni rije o svojem
kostimu.
to se mukaraca tie, ako se moemo ravnati prema prethodnim
krabuljnim plesovima, punaniji meu njima e se zacijelo
maskirati u Henrika VIII, vitkiji u Aleksandra Velikog, a oni
kojima je sve to dosadno (meu kojima e zacijelo biti i poeljna
braa Bridgerton) u sebe same odjenuvi standardno veernje
crno ruho, s polumaskom kao jedinim ustupkom prigodi.
Drutveni bilten lady Whistledown,
5. lipnja 1815.

P Osmijeh mu je bio vragolast, ali su mu se prsti vrsto isprepleli

leite sa mnom", odjednom ree Sophie.

s njezinima kad je proaptao: "Mislio sam da ne znate plesati."

"Rekli ste da ete me nauiti."

49

Dugo je zurio u nju, uranjajui pogledom duboko u njezine oi, a

zatim je povue za ruku i ree: "Poite sa mnom." Vukui je za
sobom, projurio je hodnikom, popeo se stubitem na kat, pa ondje
skrenuo iza ugla, gdje su se zaustavili ispred dvostrukih francuskih
vrata. Benedict pritisne kvake od kovanog eljeza i otvori irom
vrata iza kojih je bila mala privatna terasa, ukraena biljkama
lonanicama i dvjema lealjkama.
"Gdje smo to?" upita Sophie, gledajui oko sebe.
"Ravno iznad terase ispred plesne dvorane." Zatvorio je vrata.
"Zar ne ujete glazbu?"
Sophie je ula samo tihi amor beskonanih razgovora, no kad je
malo bolje naulila ui, uspjela je razabrati jedva ujni ritam i
melodiju orkestra. "Handel", ree uz razdragani osmijeh. "Moja
guvernanta je imala glazbenu kutiju s tom skladbom."
"Veoma ste voljeli svoju guvernantu", ree on tiho.
Oi su joj bile zatvorene dok je pjevuila uz glazbu, no zauvi
njegove rijei, naglo ih otvori i iznenaeno ga pogleda. "Kako to
znate?"
"Jednako kao to sam znao i da ste bili sretniji na selu." Benedict
podigne ruku i dotakne joj obraz, klizei joj prstom u rukavici po
koi, sve do ruba brade. "Vidim vam na licu."
Nekoliko trenutaka je utjela, a zatim se odmakla, rekavi: "Pa,
da, s njom sam provela vie vremena nego s bilo kim drugim u
cijelom kuanstvu."
"Zvui kao usamljeno djetinjstvo", ree on tiho.
"I bilo je, katkada." Dola je do ruba balkona i naslonila se
rukama na ogradu, zagledavi se u crnilo noi. "Ali ne uvijek."
Naglo se okrene s blistavim osmijehom na licu i Benedict je znao
kako mu nee vie nita otkriti o svojem djetinjstvu.
"Vae je djetinjstvo zacijelo bilo suta suprotnost usamljenosti",
ree ona, "uz toliko brae i sestara."
"Vi znate tko sam", zakljuio je.
50

Ona kimne. "Nisam odmah znala."

On takoer doeta do ruba balkona i nasloni se bokom na ogradu,
prekriivi ruke. "to me odalo?"
"Va brat, zapravo. Toliko ste slini..."
"ak i s maskama?"
"ak i s maskama", dobrohotno se nasmijei. "Lady Whistledown
esto pie o vama i ne proputa priliku spomenuti koliko nalikujete
jedni drugima."
"Znate li koji sam ja brat?
"Benedict", odgovori ona. "Ako je lady Whistledown tono
prenijela da ste najvii meu svojom braom."
"Prava ste detektivka."
Izgledala je kao da joj je malo neugodno. "Samo itam uti tisak.
To me ne ini nimalo drukijom od ostalih ljudi ovdje." Benedict ju
je promatrao neko vrijeme, pitajui se je li svjesna kako mu je
upravo odala jo jedan trag koji bi mu pomogao dokuiti njezin
identitet. Ako je ula za njega samo preko Whistledowna, to je
znailo da se nije dugo kretala u visokom drutvu, ako je uope
izlazila. U svakom sluaju nije bila jedna od mnogobrojnih mladih
dama s kojima ga je majka upoznala.
"to jo znate o meni iz Whistledowna?" upita je, polako
razvlaei usne u lijeni osmijeh.
"Nadate se komplimentu?" ona mu uzvrati poluosmijehom, jedva
podignuvi rubove usana. "Sigurna sam da vam je poznato da su
Bridgertoni uglavnom poteeni autoriinih otrijih komentara.
Lady Whistledown gotovo uvijek s naklonou pie o vaoj
obitelji."
"To je dovelo do mnogih nagaanja u vezi s njezinim identitetom,
prizna on. "Neki misle da je ona lan obitelji Bridgerton."
"Jeli?"

51

On slegne ramenima. "Koliko ja znam, nije. I niste mi odgovorili

na pitanje."
"Koje pitanje?"
"to znate o meni iz Whistledowna?"
Djelovala je iznenaeno. "Doista vas
zanima?"
"Ako ne smijem saznati nita o vama, mogao bih barem znati to
vi znate o meni."
Ona se nasmijei i nesvjesno draesnim pokretom dotakne
kaiprstom donju usnu. "Pa, da vidimo. Proli ste mjesec pobijedili
u nekoj blesavoj konjskoj utrci u Hyde Parku."
"Nije bila nimalo blesava", ree on nacerivi se, "i zahvaljujui
toj pobjedi sad sam bogatiji za stotinu funta."
Sophie ga pogleda s visoka. "Konjske su utrke gotovo uvijek
blesave."
"Tipino enska izjava", proguna on.
"Pa..."
"Ne gubite vrijeme na banalnosti", prekine je.
To joj izmami osmijeh.
"to ste jo saznali?" upita on.
"Iz Whisteldowna?" Prstom je kuckala po obrazu. "Jednom ste
otkinuli glavu sestrinoj lutki."
"Jo pokuavam otkriti kako je saznala za to", promrmlja
Benedict.
"Moda je lady Whistledown ipak netko od Bridgertona."
"Nemogue. Pod time ne elim rei", doda prilino energino, "da
nismo dovoljno pametni da to izvedemo, ve da je ostatak obitelji
prepametan da to ne otkrije."
Sophie se glasno tomu smijala, a Benedict ju je prouavao,
pitajui se opet je li shvatila kako mu je odala jo jednu sitnicu o
52

svojem identitetu. Lady Whistledown je o nesretnom incidentu s

giljotiniranom lutkom pisala prije dvije godine, u jednoj od svojih
prvih kolumni. Sada se taj list dostavlja mnogima i na selu, no u
svojim je poecima Whistledown bio rezerviran samo za
Londonane.
To je znailo da je njegova tajanstvena dama prije dvije godine
ivjela u Londonu. Pa ipak nije znala tko je on dok nije vidjela
Colina.
ivjela je u Londonu, ali se nije kretala u visokom drutvu.
Moda je bila najmlaa u obitelji, i itala je Whistledown dok su joj
starije sestre uivale u svojim sezonama.
Nedovoljno da otkrije tko je ona, no i to je bio nekakav poetak.
"to jo znate?" upita je ponovno, nadajui se da e mu nehotice
otkriti jo togod o sebi.
Ona se zahihoe. Bilo je oito da se dobro zabavlja. "Vae se ime
nikad nije ozbiljno povezivalo niti s jednom mladom damom, a vaa
majka strahuje da vas nikad nee vidjeti oenjena."
"Pritisak je donekle popustio nakon to si je moj brat naao enu."
"Mislite na vikonta?"
Benedict kimne glavom.
"Lady Whistledown je o tome takoer pisala."
"Vrlo podrobno. Dodue..." Nagnuo se prema njoj i stiao glas.
"Nije ba bila upoznata sa svim podacima."
"Stvarno?" upita ona s velikim zanimanjem. "to joj je
promaklo?"
Benedict je odmahivao glavom, cokui jezikom. "Neu vam
valjda otkrivati tajne o bratovom udvaranju, a vi mi ne elite rei ni
svoje ime."
Ona frkne nosom. "Udvaranje moda nije najbolja rije. Lady
Whistledown je napisala..."

53

"Lady Whistledown", prekine je s blago podrugljivim

poluosmijehom, "nije upuena u sve to se dogaa u Londonu."
"Svakako je upuena u veinu dogaaja."
"Mislite?" zamiljeno e on. "Ja se ne bih sloio. Primjerice, kad
bi lady Whistledown sada bila s nama tu na terasi, ona ne bi znala
tko ste vi." Oi joj se raire ispod maske i Benedict osjeti
zadovoljstvo zbog toga. Prekriio je ruke. "Nije li tako?"
Kimnula je. "Ali ja sam tako dobro zamaskirana da me nitko sada
ne bi prepoznao."
On podigne obrvu. "A kad biste skinuli masku? Bi li vas tada
prepoznala?"
Odgurnula se od ograde i odmaknula nekoliko koraka prema
sredini terase. "Neu odgovoriti na to."
On krene za njom. "Nisam ni mislio da hoete. Ali sam vas
svejedno htio pitati."
Sophie se okrene i zastane joj dah. Benedict je bio na samo
nekoliko centimetara od nje. ula je kako je prati, ali nije bila
svjesna da je ba toliko blizu. Otvorila je usta u namjeri da neto
kae, no, na svoje golemo iznenaenje, nije imala to rei. Samo je
zurila u njega, u te neopisivo tamne oi, koje su prodorno gledale u
nju iza maske. Bilo je nemogue govoriti. I disati je bilo teko. "Jo
niste plesali sa mnom", ree on. Ona se ne pomakne, samo je stajala
na mjestu dok je njegova krupna ruka pronalazila put do udubine na
dnu njezinih lea i smjestila se ondje. Koa ju je peckala ispod
njegova dodira, a zrak je postajao teak i vru.
Sophie shvati da je to pouda. Bilo je to ono o emu su se
slukinje doaptavale i za to nijedna dama plemenita podrijetla ne
bi smjela znati.
Ali ona nije bila dama plemenita podrijetla, pomislila je prkosno.
Ona je kopile, plemievo nezakonito dijete. Nije bila pripadnica
visokog drutva i nikad to nee biti. Je li se doista morala povinovati
njegovim pravilima?
54

Odavno se sama sebi zavjetovala da nikada nee postati niijom

ljubavnicom, da nee donijeti na svijet dijete koje bi poput nje
trpjelo sudbinu kopileta. No veeras nije kanila uiniti nita toliko
bestidno. Samo jedan ples, jedna veer, i moda jedan poljubac.
Bilo je to dovoljno za upropatavanje ugleda, no ona ionako nije
imala nikakav ugled. Ona je ivjela izvan granica drutveno
prihvatljivog ponaanja. I eljela je ove noi ostvariti svoja
matanja. Podigla je pogled.
"Znai, neete pobjei", proape on. Oi su mu sjajile strastveno
i uzbueno.
Ona odmahne glavom, shvativi kako je opet znao o emu je
razmiljala. Trebalo ju je uplaiti to joj tako lako ita misli, no ta
zavodljivo mrana no, vjetar koji joj se igrao raspletenim
pramenovima kose i glazba koja je dopirala odozdo, sve ju je to
umjesto straha ispunilo uzbuenjem. "Kamo da stavim ruku?" upita.
"elim plesati."
"Tu, na moje rame", uputi je on. "Ne, malo nie. Evo, sad je
dobro."
"Sigurno mislite da sam obina glupaa", ree ona, "zato to ne
znam plesati."
"Zapravo, mislim da ste vrlo hrabri jer ste to priznali." Njegova
slobodna ruka pronae njezinu i podigne je u zrak. "Veina ena
koje znam odglumile bi ozljedu ili nezainteresiranost."
Podigla je glavu i pogledala ga u oi, znajui da e je to ostaviti
bez daha. "Nisam dovoljno dobra glumica da bih uspjela djelovati
nezainteresirano", priznala je.
Ruka na dnu njezinih lea pojaa stisak.
"Sluajte glazbu", poduavao ju je neobino promuklim glasom.
"ujete li kako se die i sputa?"
Ona odmahne glavom.
"Sluajte pozornije", proape dok su mu se usne sve vie
pribliavale njezinom uhu. "Jedan, dva, tri; jedan, dva, tri."
55

Sophie zatvori oi i nekako uspije izbrisati zvuk neprekidnog

amorenja gostiju, sve dok na kraju nije ula nita osim blagih
valova glazbe. Disanje joj se usporilo i odjednom je shvatila da se
njie u ritmu orkestra, a glava joj se pomie naprijed-nazad u skladu
s Benedictovim tihim brojanjem.
"Jedan, dva, tri: jedan, dva, tri."
"Osjeam je", proape.
On se nasmijei. Nije bila sigurna kako je to znala; oi su joj jo
bile zatvorene. No osjetila je njegov osmijeh, ula ga u njegovu
dahu.
"Odlino", ree on. "A sad gledajte u moje noge i dopustite mi da
vas vodim."
Sophie otvori oi i pogleda prema dolje.
"Jedan, dva, tri; jedan, dva, tri."
Neodluno zakorakne, pratei ga i stane mu ravno na nogu.
"Joj! Oprostite!" izleti joj.
"Mojim sestrama je ilo mnogo gore nego vama", uvjeravao ju je.
"Ne odustajte."
Ona ponovno pokua i odjednom su joj noge same znale to im je
initi. "Ah!" iznenaeno dahne. "Ovo je prekrasno!"
"Podignite pogled", njeno joj zapovijedi.
"Ali, spotaknut u se."
"Neete", obea joj. "Neu to dopustiti. Gledajte me u oi."
Sophie ga poslua, a im su im se pogledi spojili, kao da je neto
u njoj sjelo na svoje mjesto i ona vie nije mogla gledati nikamo
drugamo. Vrtio ju je kruno i zavojito po cijeloj terasi, isprva
polako, a zatim sve bre i bre, dok joj se naposljetku nije zavrtjelo
u glavi i ponestalo joj daha.
A oi su joj cijelo vrijeme bile prikovane za njegove.
"to osjeate?" upita on.
56

"Sve!" odgovori ona, smijui se.

"to ujete?"
"Glazbu." Oi su joj se rairile od uzbuenja. "ujem glazbu kako
nikad prije nisam ula."
On pojaa stisak ruku, a razmak meu njima smanji se za
nekoliko centimetara.
"to vidite?" upita.
Sophie se spotakne, no i dalje nije odvajala pogled od njegovih
oiju. "Svoju duu", proape. "Vidim vlastitu duu."
On prestane plesati. "to ste rekli?" tiho je upita.
utjela je. Taj je trenutak bio toliko ispunjen nabojem, toliko
znaajan, bojala se da ga ne pokvari.
Ne, to nije bila istina. Bojala se da ga ne uini jo ljepim, a to bi
njezin povratak u stvarnost, kad otkuca pono, uinilo jo bolnijim.
Kako e se, zaboga, nakon ovoga vratiti ienju Aramintinih
cipela?
"Znam to ste rekli", promuklim glasom e Benedict. "uo sam
vas, i..."
"Nemojte govoriti", prekine ga Sophie. Nije eljela da joj kae
kako i on osjea isto, nije eljela uti nita zbog ega bi do kraja
ivota venula za ovim ovjekom.
No za to je vjerojatno ve bilo prekasno.
Zurio je u nju neizdrivo dugo, a zatim promrmljao: "Neu
govoriti. Neu rei niti jednu rije." A onda, prije nego to je uope
stigla udahnuti, usne su mu bile na njezinima, neopisivo njene i
bolno meke.
Namjerno je prelazio sporo usnama preko njezinih usana, blago ih
trljajui. Od tog su joj blagog trenja cijelim tijelom poeli vrtoglavo
strujati drhtaji i trnci.

57

Osjeala je dodir njegovih usana sve do nonih prstiju. Bio je to

iznimno udan osjeaj - i iznimno divan.
A onda ju je ruka na njezinim kriima ona koja ju je neopisivom
lakoom vodila dok su plesali valcer poela privlaiti blie k
njemu. Pritisak je bio spor, ali neumoljiv. Sophie se zaarila dok su
im se tijela pribliavala, a zatim se, osjetivi iznenada njegovo tijelo
pritisnuto cijelom svojom duinom o njezino, pretvorila u pravu
buktinju.
inio joj se veoma krupnim, i veoma snanim, a ona se u njegovu
naruju osjeala kao najljepa ena na svijetu.
Odjednom se sve inilo moguim, pa moda i ivot bez sluenja i
sramote.
Usta su mu postala zahtjevnija, jezikom joj je golicao kut usana.
Ruka kojom ju je drao u poloaju za valcer klizila je niz njezinu
ruku, a zatim natrag prema gore, sve dok se nije smjestila na njezinu
potiljku, gdje joj je poeo prstima oslobaati pramenove kose.
"Kosa ti je poput svile", aptao je, a Sophie se zahihoe jer je
nosio rukavice.
On se odmakne. "Zato se smije?" upita je razdragano.
"Kako moe znati kakva mi je kosa na dodir kad nosi
rukavice?"
Benedict se nasmijei. Bio je to jedan od onih iskrivljenih
djeakih osmijeha, od kojega joj je zatreperio eludac, a srce joj se
topilo. "Ne znam kako", ree on, "ali jednostavno znam." Osmijeh
mu se jo jae nakrivi i on doda: "Ali da budem posve siguran,
moda bih trebao provjeriti golom koom."
Prui joj ruku. "Hoe li mi ukazati ast?"
Sophie je zurila nekoliko sekunda u njegovu ruku i tek onda
shvatila na to je mislio. Diui isprekidano od nervoze, odmakne se
korak unatrag i uhvati objema rukama njegovu ruku. Polako je
povukla vrh svakog prsta, oslobodivi tanku tkaninu dovoljno da
cijela rukavica sklizne s njegove ruke.
58

Jo drei vrcima prstiju njegovu rukavicu, ona podigne pogled.

Izraz lica bio je vrlo neobian. Pun poude... ali i jo neega.
Neega gotovo duhovnog.
"elim te dodirnuti", proape, a zatim joj golom rukom obuhvati
obraz, lagano joj jagodicama prstiju klizei preko lica, sve dok joj
nije dotaknuo kosu iza uha. Njeno je povue i oslobodi jednu
kovru. Izvuen iz pune, pramen kose lagano poskoi poput
opruge, i Sophie nije mogla odvojiti pogled od tog zlatnog uvojka
zamotanog oko Benedictova kaiprsta.
"Nisam bio u pravu", proape on. "Meka je od svile."
Sophie odjednom osjeti snanu potrebu da ga dotakne na jednak
nain, te isprui ruku. "Na meni je red", ree tiho.
Oi mu zabljesnu, a onda joj pone svlaiti rukavicu,
olabavljujui je na prstima kao to je ona uinila s njegovom. No
nakon toga je nije skinuo u jednom potezu, nego je spustio svoje
usne iznad njezina lakta, kod samog ruba dugake rukavice,
poljubivi osjetljivu kou unutarnje strane njezine ruke. "I ovo je
meke od svile", proape.
Sophie se slobodnom rukom uhvati za njegovo rame, izgubivi
povjerenje u stabilnost svojih nogu.
On povue rukavicu, pustivi je da joj klizi s ruke toliko sporo da
je to bilo pravo muenje. Usnama je pratio njezin put, sve do
unutarnje strane Sophijina lakta. Jedva prekinuvi poljubac, pogleda
je i kae: "Nee zamjeriti ako se ovdje malo dulje zadrim."
Sophie bespomono odmahne glavom.
Benedict joj prijee jezikom preko pregiba lakta.
"Jao", zastenje ona.
"Znao sam da e ti se svidjeti", ree on, ostavljajui svojim
dahom vrui trag na njezinoj koi.
Ona kimne. Tonije, htjela je kimnuti. Nije bila sigurna je li to
uistinu uinila.
59

Njegove usne nastave svoje senzualno putovanje niz njezinu

podlakticu, sve do unutarnje strane runog zgloba. Ondje se
nakratko zadre, te se konano zaustave u samom sreditu dlana.
"Tko si ti?" upita je podignuvi glavu, ali i dalje drei njezinu
ruku.
Ona je odmahivala glavom.
"Moram znati."
"Ne smijem ti rei." Uvidjevi da on nee tako lako odustati,
laui doda: "Za sada."
On uzme jedan njezin prst i protrlja ga njeno o svoje usne.
"elim te vidjeti sutra", ree tiho. "elim te posjetiti i vidjeti gdje
stanuje."
Ona ne ree nita, nastojei zadrati staloenost, trudei se da ne
zaplae.
"elim upoznati tvoje roditelje i gladiti tvojeg vrajeg psa",
nastavi on, pomalo uzrujano. "Razumije li to elim rei?"
Odozdo su i dalje dopirali zvuci glazbe i ljudskih glasova, no na
terasi se uo samo zvuk njihova oteanog disanja.
"elim..." Glas mu se pretvori u apat, a oi ispune iznenaenjem,
kao da ni sam nije mogao vjerovati u ono to govori. "elim tvoju
budunost. elim svaki djeli tebe."
"Nemoj vie nita rei", preklinjala ga je. "Molim te. Niti jednu
rije."
"Onda mi reci svoje ime. Reci kako da te sutra pronaem."
"Ja..." Ali onda je zaula neobian zvuk, egzotian i odzvanjajui.
"to je to?"
"Gong", odgovori on. "To je znak za skidanje maski."
Polako je pone obuzimati panika. "to?"
"Sigurno je pono."
"Pono?" dahnu ona. On kimne.
60

"Vrijeme je da skine masku." Sophie poleti ruka prema

sljepoonici i grubo pritisne masku uz svoje lice, kao da je snagom
volje moe zalijepiti za kou.
"Jesi li dobro?" upita je Benedict.
"Moram ii," naglo e ona, a zatim, bez ikakva upozorenja, zadigne skut haljine i otri s terase.
"ekaj!" ula je njegov povik i osjetila strujanje zraka kad mu je
ruka poletjela prema naprijed, neuspjeno posegnuvi za njezinom
haljinom.
Ali Sophie je bila brza, i to je bilo jo vanije, u stranoj panici,
pa potri niz stube kao da je ganjaju svi vragovi pakla.
Uronila je u guvu plesne dvorane, znajui da e se Benedict dati
u odlunu potjeru i da e ga najlake uspjeti izgubiti meu
mnotvom ljudi. Trebala se samo probiti do drugog kraja dvorane,
izai kroz sporedna vrata i pobjei van, do koije koja ju je ekala
ispred kue.
Uzvanici su jo skidali maske glasno se smijui, zabava je bila na
vrhuncu. Sophie se probijala i proguravala, sve samo da dospije do
drugog kraja prostorije. Bacila je posljednji oajniki pogled iza
sebe. Benedict je uao u dvoranu i napetim pogledom pretraivao
gomilu. inilo se da je jo nije spazio, no znala je da e se to ubrzo
dogoditi; bila je lako uoljiva zbog svoje srebrne oprave.
Sophie se nastavi probijati kroz gomilu. Barem polovica ljudi nije
uope obraala pozornost na nju; vjerojatno su bili prepijani.
"Oprostite", promrmlja udarivi laktom u rebra Julija Cezara.
"Ispriavam se", zazvualo je vie kao groktanje; to je bilo kad joj je
Kleopatra stala na noni palac.
"Oprostite, ja..." A tada ona doslovno ostane bez daha, jer se
nala licem u lice s Aramintom.
Tonije, licem u masku. Sophie je jo nosila svoju. No ako ju je
netko mogao prepoznati, bila je to Araminta. I...

61

"Gledajte kuda hodate", bahato e Araminta i, dok je Sophie

stajala otvorenih usta, zauti skutima oprave kraljice Elizabete i
ode.
Araminta je nije prepoznala! Da Sophie nije bila toliko
izbezumljena, pokuavajui pobjei iz kue obitelji Bridgerton prije
nego to je Benedict sustigne, smijala bi se od oduevljenja.
Sophie pogleda iza sebe u oaju. Benedict ju je ugledao i upravo
se probijao kroz mnotvo znatno uspjenije od nje. Glasno gurnuvi
i skupivi ponovno snagu, nastavi se probijati kroz gomilu, oborivi
zamalo dvije grke boice prije no to je konano dospjela do vrata.
Pogledala je iza sebe dovoljno dugo da spazi kako je Benedicta
zadrala neka postarija dama sa tapom, a zatim istri iz zgrade i
skrene prema prednjem dijelu kue gdje ju je ekala koija grofa od
Penwooda, ba kao to joj je rekla gospoa Gibbons.
"Idemo, idemo, idemo!" Sophie izbezumljeno povie koijau. I
nestane.

62

4. Poglavlje

Vie od jednog sudionika krabuljnog plesa prijavilo je Vaoj

autorici kako je Benedict Bridgerton vien u drutvu neke
nepoznate dame, odjevene u srebrnu opravu.
Ni uz najvei trud, Vaoj autorici nije uspjelo otkriti ime te
tajanstvene dame. A ako Vaa autorica ne moe doznati o kome
se radi, budite sigurni u to da je damin identitet itekako dobro
uvana tajna.
Drutveni bilten lady Whistledown,
7. lipnja 1815.

estala je.

Benedict je stajao na ploniku ispred kue Bridgerton,

pogledom pretraujui ulicu. Cijeli je trg Grosvenor bio ispunjen
koijama. Mogla je biti u bilo kojoj od onih koje su stajale na
poploanoj ulici ekajui da se promet raisti. Ili u nekoj od tri
koije koje su se uspjele probiti te su upravo skretale za ugao.
Kako god bilo, nestala je.
Dolo mu je da zadavi lady Danbury koja je, zabivi svoj tap u
njegov noni palac, navaljivala da joj kae svoje miljenje o
kostimima gostiju. Kad je se konano uspio osloboditi, njegova je
tajanstvena dama nestala kroz sporedna vrata dvorane za ples.
A znao je da mu nije kanila dopustiti da je ikad vie vidi.
Benedict opsuje tiho i prilino runo.
63

Niti s jednom od svih dama koje mu je majka servirala a bilo ih

je uistinu mnogo nikad nije osjetio takvu povezanost dua kakva je
plamtjela izmeu njega i dame u srebrnom. Od trenutka kad ju je
ugledao ne, netom prije nego to ju je ugledao, kad je samo osjetio
njezinu prisutnost, zrak kao da je oivio, pucketajui od napetosti i
uzbuenja. On je takoer oivio osjeajui se onako kako se nije
godinama osjeao, kao da je odjednom sve tako novo i blistavo i
nabijeno strau i snovima.
A opet...
Benedict ponovno opsuje, ovaj put s naznakom kajanja. A opet,
nije znao ni kakve su joj boje oi. Definitivno nisu bile smee. U to
je bio siguran. No u nonoj tami, pod slabom svjetlou svijea, nije
uspio razaznati jesu li plave ili zelene. Ili boje ljenjaka, ili sive. I
zbog toga je, iz nekog razloga, bio silno uznemiren. To ga je
izjedalo, osjeao je da ga neto pee u dnu eluca, kao neizdriva
glad.
Kau da su oi zrcalo due. Ako je doista pronaao enu svojih
snova, s kojom bi napokon mogao zamisliti obitelj i budunost,
onda bi, tako mu svega, trebao znati koje su joj boje oi.
Nee je biti lako pronai. Nikad nije lako pronai nekoga tko ne
eli biti pronaen, a ona mu je vie nego jasno dala do znanja da je
njezino ime tajna.
Tragovi koje je imao bili su u najboljem sluaju bezvrijedni.
Nekoliko nesmotrenih opaski u vezi s kolumnom lady Whistledown
i...
Benedict pogleda u rukavicu koju je jo vrsto drao u desnoj
ruci. Jurei kroz plesnu dvoranu posve je zaboravio da je jo kod
njega. Prinese je licu i udahne njezin miris, no, na njegovo
iznenaenje, nije mirisala po ruinoj vodici i sapunu, kako je
mirisala njegova tajanstvena dama. Rukavica bio je mirisala pomalo
ustajalo, kao da je godinama bila zatvorena u kovegu na tavanu.
Kako neobino. Zato bi nosila prastaru rukavicu?

64

Preokrene ju u ruci, kao da e taj pokret nekako vratiti njegovu

tajanstvenu damu, i tada ugleda sitni vez na samom rubu.
SLG. Neiji inicijali.
Moda njezini?
I obiteljski grb. Nije mu bio poznat.
Ali njegovoj majci sigurno hoe. Majka je uvijek znala takve
stvari. A bude li prepoznala grb, znat e i kome pripadaju inicijali
SLG.
Benedict osjeti prvi traak nade. Pronai e je.
Pronai e je i uiniti je svojom. Bilo je to tako jednostavno.

Sophie je trebalo samo pola sata da se vrati u svoje staro stanje

jednolinog sivila. Nije vie bilo veernje haljine, sjajnih naunica i
otmjene frizure. Cipelice ukraene draguljima uredno su vraene u
Aramintin ormar, a ru koji je slukinja nanijela na Sophijine usne
ponovno je bio na svojem mjestu na Rosamundinu toaletnom
stoliu. ak si je i pet minuta masirala lice kako bi izravnala mjesta
na kojima joj se maska utisnula u kou.
Sophie je izgledala onako kao to je uvijek izgledala prije odlaska
na poinak obino, jednostavno, skromno. Kosa joj je bila spletena
u labavu pletenicu, a na nogama je imala debele arape koje su je
titile od hladnog nonog zraka.
Ponovno je izgledala kao osoba koja je zapravo bila - nita vie
od obine slukinje. Nestali su svi tragovi kraljevne iz bajke koju je
glumila jednu kratku veer.
I, to je bilo najtunije, nestao je njezin kraljevi iz bajke.
Benedict Bridgerton je bio sve ono to je itala u Whistledownu.
Naoit, snaan, neodoljivo armantan. Bio je sve ono o emu su
mlade djevojke sanjale, ali ne i ona, pomisli turobno. Mukarac
poput njega ne moe se oeniti grofovom nezakonitom keri. A jo
manje se moe oeniti slukinjom. No na jednu no bio je njezin i to
65

bi joj valjda trebalo biti dovoljno. Uzme plianog psia kojeg je

imala od djetinjstva. Zadrala ga je svih ovih godina kao podsjetnik
na sretnije dane. Obino je stajao na toaletnom stoliu, no sad ga je
iz nekog razloga eljela imati uza se. Uvukla se u postelju, s
plianim psiem pod rukom, i sklupala se ispod pokrivaa.
Zatim je vrsto sklopila oi i zagrizla usnu dok su joj suze kapale
na jastuk. Bit e to duga, duga no.

"Je li ti ovo moda poznato?"

Benedict Bridgerton je sjedio pokraj svoje majke u vrlo
enstvenom ruiasto-oker salonu, drei u ruci jedini trag koji bi ga
mogao dovesti do ene u srebrnom. Violet Bridgerton uzme
rukavicu i proui grb. Bila joj je dovoljna jedna sekunda da izjavi:
"Penwood".
"Kao grof od Penwooda?"
Violet kimne. "A slovo G bi trebalo biti od Gunningworth. Titula
je nedavno predana drugoj obitelji, ako se dobro sjeam. Grof je
umro bez nasljednika ... prije nekih est ili sedam godina. Titulu je
naslijedio njegov daleki roak."
"Nego", doda ona, razoarano kimajui glavom, "sino si
zaboravio plesati s Penelope Featherington. Ima sree to je ondje
bio tvoj brat koji je uskoio umjesto tebe." Benedict se jedva suzdri
da ne zastenje, nastojei zanemariti njezin prijekor.
"Onda, tko je SLG?"
Violet zakilji svojim plavim oima. "Zato te zanima?"
"Postoji li mogunost", ree on duboko uzdahnuvi, "da mi
jednostavno odgovori, umjesto da uzvraa svojim pitanjima?"
Ona frkne otmjeno, damski. "Dovoljno me dobro poznaje da
zna da to nikad ne inim."
Benedict se jedva suspregne da ne zakoluta oima.
66

"Benedicte, ija je to rukavica?" upita Violet. A zatim, kad on

nije odgovorio dovoljno brzo za njezin ukus, doda: "Bolje ti je da mi
sve kae. Dobro zna da u ionako sve uskoro sama otkriti, a bit e
ti manje neugodno ako te ne budem morala ispitivati."
Benedict uzdahne. Planirao joj je sve rei. Ili barem gotovo sve.
Nita mu nije bilo neugodnije od dijeljenja takvih pojedinosti s
vlastitom majkom - bila se sklona uhvatiti za svaku slamku u nadi
da e se Benedict uistinu oeniti i drala se za nju vrsto poput
priljepka. No nije imao puno izbora. Ne ako je htio pronai nju.
"Upoznao sam nekoga sino na plesu pod maskama", napokon
ree.
Violet ushieno pljesne rukama. "Stvarno?"
"Zbog nje sam zaboravio da moram plesati s Penelope."
Violet je izgledala kao da e istoga asa umrijeti od sree. "Tko je
ona? Jedna od Penwoodovih keri?" Namrti se. "Ne, to je
nemogue. On nije imao djece. Ali imao je dvije pastorke." Ponovno
se namrti. "No moram priznati, nakon to sam upoznala te
djevojke... pa, ovaj..."
"Pa, to?"
Violetino se elo nabora dok je pokuavala smisliti pristojan
odgovor. "Pa, jednostavno ne bih nikad rekla da bi te mogla
zanimati i jedna od njih, to je sve. Ali ako te doista zanima", doda
ona, znatno vedrije, "onda svakako moram pozvati udovu groficu na
aj. To je najmanje to mogu uiniti."
Benedict pone neto govoriti, no smjesta se zaustavi kad uoi da
mu se majka ponovno namrgodila. "to je pak sad?" upita on.
"Ma, nita", odgovori Violet. "Samo... ovaj..."
"Gukni ve jednom, majko."
"Udova grofica mi nije ba osobito draga. Uvijek mi je djelovala
vrlo hladno i ambiciozno."
"Za tebe bi se takoer moglo rei da si ambiciozna, majko",
istakne Benedict.
67

Violet se uvrijeeno namrti. "Naravno da jesam, ali samo zato

to elim da mi djeca zavre u dobrim i sretnim brakovima. Nikad
ne bih pristala udati vlastitu ker za sedamdesetogodinjaka samo
zato to je vojvoda!"
"Zar je udova grofica to uinila?" Benedict se nije mogao sjetiti
nijednog sedamdesetogodinjeg vojvode koji se nedavno oenio.
"Ne", prizna Violet, "ali bi. Dok ja..." Benedict suspregne osmijeh
kad je njegova majka popratila te rijei teatralnim upiranjem prsta u
sebe. "Ja bih dopustila svojoj djeci da se vjenaju i sa siromasima
ako bi ih to usreilo."
Benedict je pogleda ispod oka.
"Dakako, morali bi biti visoko moralni i radini siromasi", objasni
Violet. "Kockari ne bi dolazili u obzir."
Benedict se nije htio smijati majci pa se umjesto toga diskretno
nakalje u rupi.
"No ne mora se brinuti zbog mene", ree Violet, lagano ga
udarivi u ruku.
"Naravno da moram", brzo je odgovorio.
Vedro se nasmijala. "Zanemarit u svoje osjeaje prema udovi
grofici ako ti je stalo do jedne od njezinih keri..." Pogleda ga oima
punim nade. "Je li ti stalo do jedne od njezinih keri?"
"Nemam pojma", prizna Benedict. "Nisam joj uspio doznati ime.
Imam samo njezinu rukavicu."
Violet mu uputi prijekoran pogled. "Neu te ni pitati kako si se
domogao njezine rukavice."
"Bilo je veoma bezazleno, asna rije."
Violetin izraz lica bio je krajnje sumnjiav. "Imam previe sinova
da bih povjerovala u takvo to", promrmlja.
"Inicijali?" podsjeti je Benedict.

68

Violet ponovno proui rukavicu. "Prilino je stara", ree.

Benedict kimne. "I meni se uinilo. Pomalo smrdi po ustajalosti, kao
da je dugo bila negdje pospremljena."
"A i avovi izgledaju istroeno", primijeti ona. "Ne znam za L, ali
S bi moglo biti od Sarah. Majka pokojnog grofa se tako zvala. Ona
je takoer umrla. Imalo bi smisla da je to njezina rukavica, s
obzirom na starost."
Benedict je kratko zurio u rukavicu u majinoj ruci, a zatim je
rekao: "Budui da sam gotovo posve siguran da sino nisam
razgovarao s duhom, to misli komu bi rukavica mogla pripadati?"
"Ne znam. Nekomu iz obitelji Gunningworth, pretpostavljam."
"Zna li gdje stanuju?"
"U kui Penwood", odgovori Violet. "Novi ih grof jo nije
izbacio. Ne znam zato. Moda se boji da e htjeti ivjeti s njime
ako se useli. Mislim da uope nije doao u London ove sezone.
Nikad ga nisam upoznala."
"Zna li moda..."
"Gdje je kua Penwood?" prekine ga Violet. "Naravno da znam.
Nije daleko, samo nekoliko blokova odavde." Dala mu je upute, a
Benedict, koji je nestrpljivo elio to prije krenuti, bio je ve na
nogama i na pola puta do vrata prije no to je zavrila. "Benedicte!"
zazva ga nasmijeena Violet, kojoj je to oito bilo zabavno.
On se okrene "Da?"
"Grofiine se keri zovu Rosamund i Posy. Ako te kojim
sluajem zanimalo."
Rosamund i Posy. Nijedno od ta dva imena nije pristajalo
njegovoj dami, no to je on znao o tome? Moda ni on nije drugima
na prvi dojam djelovao kao Benedict. Okrene se na peti i ponovno
pokua izai, no majka ga jo jednom zaustavi: "Benedicte!"
Ponovno se okrene. "Da, majko?" upita je, namjerno zvuei
izmueno.
"Ispriat e mi to je bilo, zar ne?
69

"Naravno, majko."
"Lae", ree ona nasmijeivi se, "ali ti opratam. Tako je lijepo
vidjeti te zaljubljenog."
"Ali ja nisam"
"Kako god ti kae, duo", ree ona odmahnuvi rukom.
Benedict zakljui kako nema smisla odgovarati na to, pa samo
zakoluta oima i napusti sobu, a zatim urno izae iz kue.

"Sophieeeeeeeeeeeeee! "
Sophie se trzne. Araminta je zvuala jo razdraenije nego inae,
ako je to uope bilo mogue. Araminta se uvijek srdila na nju.
"Sophie! Gdje je, dovraga, ta vraja djevojka?"
"Vraja djevojka je tu", promrmlja Sophie, odlaui srebrnu licu
koju je upravo latila. Latenje srebrnine ne bi trebalo biti na popisu
njezinih obveza kao Aramintine, Rosamundine i Posyne osobne
sobarice, no Araminta ju je jednostavno uivala iscrpljivati radom.
"Tu sam", povie ustajui, pa krene prema hodniku. to li je ovaj
put uzrujalo Aramintu? Ogleda se oko sebe. "Milostiva grofice?"
Araminta dojuri iza ugla poput furije. "to ovo znai?" izdere se
na nju, drei neto u desnoj ruci.
Sophijin se pogled spusti na Aramintinu ruku i ona jedva uspije
priguiti preplaeni uzdah. Araminta je drala cipele koje je Sophie
posudila prethodne noi. "J-ja ne znam na to mislite", promuca ona.
"Ovo su nove cipele. Nove novcate!"
Sophie je utke stajala dok nije shvatila kako Araminta oekuje
odgovor. "Hm, u emu je problem?"
"Pogledaj ovo!" zavriti Araminta, pokazujui prstom na jednu od
peta. "Izgrebane su. Izgrebane! Kako se takvo to moglo dogoditi?"
"Doista ne znam, milostiva", ree Sophie. "Moda..."
70

"Nema tu nikakvog moda", srdito hukne Araminta. "Netko je

nosio moje cipele."
"Uvjeravam vas da nitko nije nosio vae cipele", uzvrati joj
Sophie, divei se ravnodunom tonu svoga glasa. "Svi znamo koliko
drite do svoje obue."
Araminta sumnjiavo zakilji. "ujem li ja to zajedljivost u tvome
tonu?"
Sophie pomisli kako joj oito dobro lei sarkazam ako je
Araminta uope trebala to pitati, ali umjesto toga slae i odgovori:
"Ne! Naravno da nisam htjela biti zajedljiva. Htjela sam samo rei
da vi jako pazite na svoje cipele. I zato vam dulje traju."
Araminta ne ree nita, pa Sophie doda: "A to znai da ne trebate
kupovati puno cipela."
To je, dakako, bilo krajnje apsurdno, jer je Araminta ve
posjedovala vie pari cipela nego to se prosjena osoba moe
nadati da e obuti u itavom ivotu.
"Za ovo si ti kriva", reala je Araminta.
Prema Araminti, Sophie je bila kriva za sve, no ovaj put je uistinu
imala pravo, pa Sophie samo gutne i ree: "to elite da uinim,
milostiva grofice?"
"elim doznati tko je nosio moje cipele."
"Moda su se izgrebale u ormaru", pokua Sophie. "Moda ste ih
sluajno udarili kad ste zadnji put proli pored njih."
"Ja nikad nita ne inim sluajno", grakne Araminta.
Sophie se u sebi morala sloiti s njom. Araminta je svemu
pristupala s nekakvom namjerom.
"Mogu pitati slukinje", ree Sophie. "Moda koja od njih zna
neto o tome."
"Gomila glupaa", odvrati Araminta. "To to slukinje znaju stane
u nokat mojeg malog prsta."
71

Sophie je ekala da Araminta doda: "Sve slukinje osim tebe", no

ona to naravno ne uini. Sophie naposljetku kae: "Mogu pokuati
ulatiti cipelu. Sigurna sam da moemo nekako ukloniti ogrebotinu."
"Pete su prekrivene satenom", posprdno e Araminta. "Uspije li
to ulatiti, moda bismo te trebali ulaniti u Kraljevsku akademiju
tekstilnih znanstvenika."
Sophie je umirala od elje da upita Aramintu postoji li uope
takva akademija, no Araminta nije ba imala smisla za humor ni u
pribranom stanju, kamoli ovako bijesna. Pokuaj zadirkivanja u
ovom bi sluaju bio ravan prizivanju katastrofe. "Mogla bih je
pokuati istrljati", predloi Sophie. "Ili oetkati."
"Uini to", ree Araminta. "A kad smo ve kod toga..."
Joj, k vragu. Sve loe uvijek je zapoinjalo s Aramintinim "Kad
smo ve kod toga."
"... mogla bi ulatiti sve moje cipele."
"Ba sve?" Sophie gutne. Aramintina zbirka cipela sastojala se od
najmanje osamdeset pari.
"Sve do zadnje. A kad smo ve kod toga..."
Ne opet.
"Lady Penwood?"
Na Sophijino olakanje, Araminta zastane usred izricanja
zapovijedi i okrene se kako bi vidjela to batler eli.
"Neki gospodin trai da ga primite, milostiva grofice", ree on,
pruajui joj snjenobijelu posjetnicu.
Araminta mu je zgrabi iz ruke i proita ime. Razrogai oi i
ispusti tiho "A joj!" pa vrati posjetnicu batleru te pone izvikivati
naredbe: "aj! I kolaii! Najbolju srebrninu. Smjesta."
Batler ode urnim korakom, ostavivi ih opet same. Sophie je
zurila u Aramintu s neskrivenom znatieljom. "Mogu li kako
pomoi?" upita.
72

Araminta trepne dvaput, buljei u Sophie kao da je zaboravila da

je i ona tu. "Ne", drekne. "Prezauzeta sam da bih se zamarala tobom.
Smjesta odi gore." Napravi pauzu, a zatim doda: "to uope radi tu
dolje?"
Sophie pokae prema blagovaonici iz koje je maloprije izala.
"Rekli ste mi da ulatim..."
"Rekla sam ti da se pobrine za moje cipele", Araminta je sad ve
urlala.
"U-u redu", polako ree Sophie. Araminta se ponaala veoma
udno, ak i za Aramintu. "Samo da spremim..."
"Sad!"
Sophie potri prema stubama.
"ekaj!"
Sophie se okrene. "Da?" oprezno upita.
Aramintine se usne neprivlano stisnu od ljutnje. "Pobrini se da
Rosamund i Posy imaju lijepe frizure."
"Naravno."
"Zatim reci Rosamund da te zakljua u moju garderobu.
Sophie je piljila u nju. Zar je doista oekivala da Sophie
zapovijedi da je zakljuaju u garderobu?
"Razumije li me?"
Sophie nikako nije mogla prisiliti da kimne. Neke su stvari
jednostavno previe poniavajue.
Araminta domarira do nje, lica su im bila sasvim blizu. "Nisi
odgovorila", prosike. "Razumije li me?"
Sophie kimne, ali jedva. Svaki je dan, inilo se, donosio nove
dokaze dubine Aramintine mrnje prema njoj.
"Zato me drite ovdje?" proapta prije nego to se stigla
predomisliti.
73

"Zato jer si mi korisna", glasio je Aramintin tihi odgovor. Sophie

je otpratila pogledom Aramintu dok je naputala sobu, zatim pojuri
stubama na kat. I Rosamund i Posy imale su sasvim prihvatljive
frizure pa ona uzdahne, okrene se prema Posy i ree: "Molim te,
zakljuaj me u garderobu."
Posy iznenaeno zatrepe. "Molim?"
"Reeno mi je da zamolim Rosamund, no ne mogu se prisiliti da
to uinim."
Posy je s velikim zanimanjem gledala u garderobne ormare.
"Smijem li pitati zato?"
"Moram oistiti cipele tvoje majke."
Posy proguta slinu od nelagode. "ao mi je."
"I meni", uzdahnuvi ree Sophie. "I meni."

74

5. Poglavlje

to se ostalih vijesti s krabuljnog plesa tie, kostim sirene koji je

nosila gospoica Posy Reiling bio je, istina, prilino ruan, ali su
jo straviniji bili kostimi gospoe Featherington i njezinih dviju
starijih keri, koje su predstavljale zdjelu s voem Philippa je
bila narana, Prudence jabuka, a gospoa Featherington grozd
groa.
Naalost, nijedna od navedene trojke nije djelovala nimalo
ukusno.
Drutveni bilten lady Whistledown,
7. lipnja 1815.

a to se sveo njegov ivot, pitao se Benedict, kad je postao

opsjednut obinom rukavicom? Otkako sjedi u
dnevnom boravku lady Penwood, opipao si je dep sakoa
ve dvanaestak puta, utke se uvjeravajui da je rukavica jo unutra.
Neuobiajeno nemiran, nije bio siguran to e rei udovi grofici kad
se pojavi, no kako je inae bio prilino vjet na jeziku; zacijelo e
smisliti togod u hodu.
Pogleda na sat na kaminu, tapkajui nogom. Dao je svoju
posjetnicu batleru prije petnaestak minuta, to je znailo da bi se
lady Penwood trebala uskoro spustiti. inilo da kako postoji neko
nepisano pravilo da sve dame iz visokog drutva moraju pustiti
svoje posjetitelje da ih ekaju barem petnaest minuta, dvadeset, ako
su se osjeale osobito pakosno.
75

Prokleto glupo pravilo, pomisli Benedict razdraeno. Nikad nee

shvatiti zato svi ne cijene tonost poput njega, ali...
"Gospodine Bridgertone!"
On podigne pogled. U sobu je uklizala prilino privlana,
iznimno moderno dotjerana plavua od etrdeset i togod godina.
Izgledala mu je relativno poznato, no to je bilo za oekivati. ak i
ako se nisu upoznali, zasigurno su pohodili mnoga ista drutvena
zbivanja.
"Vi ste zacijelo lady Penwood", tiho ree, ustavi i utivo se
naklonivi.
"Tako je", odgovori ona elegantno nagnuvi glavu. "Neobino mi
je drago to ste nam odluili ukazati ast svojim posjetom.
Obavijestila sam, dakako, svoje keri da ste tu. Uskoro e sii."
Benedict se nasmijei. Bilo je to upravo ono emu se nadao. Bio
bi okiran da je postupila drukije.
Nijedna majka neudanih keri nikad nije ignorirala brau
Bridgerton. "Jedva ih ekam upoznati", ree on.
Ona malo namrti elo. "Znai, jo ih niste upoznali?"
K vragu. Sad e se pitati zato je doao. "uo sam toliko lijepoga
o njima", improvizirao je, nastojei ne zastenjati od muke. Bude li
lady Whistledown ula za ovo a inilo se kako lady Whistledown
uvijek sve dozna po cijelom e se gradu proiriti vijest kako
Benedict Bridgerton trai enu i kako je suzio izbor na keri udove
grofice. Zato bi inae posjetio dvije ene kojima nikad nije bio
predstavljen?
Lady Penwood je bila ozarena. "Moju Rosamund smatraju
jednom od najljepih djevojaka ove sezone."
"A vau Posy?" upita Benedict pomalo pakosno.
Kutovi usana joj se stisnu. "Posy je, ovaj, draesna."
On se dobroudno nasmijei. "Jedva ekam upoznati Posy."

76

Lady Penwood zatrepe oima, a zatim prikrije svoje iznenaenje

pomalo krutim osmijehom. "Sigurna sam da e Posy biti veoma
drago upoznati vas."
Slukinja ue s kienim servisom za aj te ga na znak lady
Penwood spusti na stol. Meutim, prije no to je slukinja stigla
otii, grofica je upita (pomalo grubo, prema Benedictovu miljenju)
"Gdje su lice s grbom grofa od Penwooda?"
Slukinja se prilino panino nakloni i odgovori: "Sophie je
latila srebrninu u blagovaonici, moja gospo, ali je morala otii gore
kad ste joj..."
"Tiina!" presijee je lady Penwood, iako je ona bila ta koja ju je
prva pitala za srebrne lice. "Sigurna sam kako gospodin Bridgerton
nije toliki snob da oekuje monogramirane lice za aj."
"Ne, naravno", proape Benedict, pomislivi kako je lady
Penwood oito veliki snob kad je uope odluila to spomenuti.
"Idi! Idi!" zapovijedi grofica slukinji, ubrzano je tjerajui
mahanjem ruke. "Odlazi."
Slukinja uurbano napusti sobu pa se grofica ponovno okrene
prema njemu, objanjavajui: "Naa bolja srebrnina ima ugraviran
grb grofova od Penwooda."
Benedict se nagne prema naprijed. "Doista?" upita on s oitim
zanimanjem. Bio bi to odlian nain da provjeri je li grb s rukavice
stvarno grb Penwooda. "Nemamo nita slino u londonskoj
rezidenciji Bridgerton", kae on, nadajui se da nije lagao. Iskreno,
nikad nije opazio uzorak na srebrnini. "Volio bih ga vidjeti."
"Doista?" upita lady Penwood sa sjajem u oima. "Znala sam da
ste otmjeni mukarac s profinjenim ukusom."
Benedict se nasmijei, iako bi radije zastenjao.
"Morat u poslati nekoga u blagovaonicu da donese primjerak.
Naravno, pod uvjetom da je ona prokleta djevojka obavila svoj
posao." Kutevi usana joj se vrlo neprivlano spuste i Benedict opazi
kako su joj bore od mrtenja doista duboke.
77

"Imate li kakav problem?" upita pristojno.

Ona odmahne glavom i rukom kao da ne eli o tome razgovarati.
"Samo u pronalaenju dobre sluinadi, to je danas veoma teko.
Sigurna sam da i vaa majka stalno to govori."
Njegova majka nikad nije rekla takvo to, ali to je vjerojatno bilo
zato to su sve sluge obitelji Bridgerton bile veoma zadovoljne
ponaanjem svojih poslodavaca i iznimno odane obitelji. No
Benedict svejedno kimne glavom.
"Morat u uskoro dati otkaz Sophie", ree grofica mrknuvi.
"Nita nije u stanju obaviti kako valja."
Iako nije znao o kome se radi, Benedicta neto trecne i on se
saali nad tom nesretnicom po imenu Sophie. No posljednje to je
elio bilo je raspravljati s lady Penwood o sluinadi, pa promijeni
temu pokazavi prema ajniku i rekavi: "Valjda se dovoljno
namakao."
"Naravno, naravno." Lady Penwood ga pogleda i nasmijei se.
"Kakav aj pijete?"
"S mlijekom, bez eera."
Dok mu je ulijevala aj i mlijeko u alicu, Benedict zauje zvuk
koraka koji silaze stubama i srce mu pone ubrzano kucati od
uzbuenja. Grofiine keri samo to se nisu pojavile na vratima,
jamano e se ispostaviti kako je jedna od njih ena koju je sino
upoznao. Nije joj, dodue, vidio cijelo lice, no znao je otprilike
kakvog je stasa i rasta. I bio je poprilino siguran da joj je kosa duga
i svijetlosmea.
Sigurno bi je prepoznao kad bi je vidio. Kako ne bi?
No im su dvije mlade dame ule u sobu, znao je kako nijedna od
njih nije ena koja je opsjedala svaku njegovu misao. Jedna je imala
presvijetlu kosu i drala se vrlo usiljeno i izvjetaeno. U njezinoj
pojavi nije bilo nimalo veselja, niti nestanosti u njezinu osmijehu.
Druga je djevojka odavala ugodniju narav, no ona je pak bila
prepunana, a kosa joj je bila pretamna.
78

Benedict je nastojao prikriti razoaranje. Smijeio se tijekom

predstavljanja i galantno poljubio ruku objema djevojkama,
mrmljajui nekakve besmislice o tome kako mu je neobino drago
to ih je upoznao. Namjerno se vie trudio oko bucmaste djevojke,
ponajprije zato to je njezina majka toliko oito vie voljela drugu
ker.
Takve majke, zakljuio je, ne zasluuju biti majkama.
"Imate li jo djece?" upita Benedict lady Penwood kad su zavrili
s predstavljanjem.
Ona ga udno pogleda. "Naravno da nemam. Da imam jo djece,
valjda bih vam ih sve predstavila."
"Mislio sam da moda imate malu djecu koja su jo u koli",
nesigurno e Benedict. "Iz vaeg braka s grofom, moda."
Ona odmahne glavom. "Lord Penwood i ja nismo bili
blagoslovljeni djecom. Bila je to prava teta, jer je titula morala
napustiti obitelj Gunningworth."
Benedictu nije promaklo da je grofica djelovala vie srdito nego
tuno to nije uspjela podariti nasljednika grofu od Penwooda.
"Je li va mu imao brae ili sestara?" upita je. Moda je njegova
tajanstvena dama roakinja iz obitelji Gunningworth.
Grofica ga prostrijeli sumnjiavim pogledom koji je, morao je
priznati Benedict, bio posve zasluen, jer njegova pitanja nisu bila
nimalo uobiajena za obian poslijepodnevni posjet.
"Da je moj mu imao brae, titula bi valjda ostala u obitelji."
Benedict je znao kad bi trebao drati jezik za zubima, no neto ga je
kod te ene toliko prokleto iritiralo da je morao rei: "Mogao je
imati brata koji je umro prije njega."
"E, pa, nije ga imao."
Rosamund i Posy su s velikim zanimanjem pratile njihovo
dobacivanje, pomiui glave lijevo-desno kao na teniskom susretu.
"A sestara?" nastavio je ispitivati Benedict. "Pitam samo zato to
sam ja iz velike obitelji." Pokazao je na Rosamund i Posy. "Ne
79

mogu zamisliti da imam samo jednu sestru ili brata. Pomislio sam da
vae keri moda imaju roake s kojima se mogu druiti."
Bilo je to, pomislio je, prilino neuvjerljivo objanjenje, no morat
e posluiti.
"Imao je jednu sestru", odgovori grofica, dajui mu do znanja
frktanjem nosa da joj je dosadilo odgovarati na takva pitanja. "No
ona je ivjela i umrla kao usidjelica. Bila je vrlo pobona", objasni
ona, "i odluila je svoj ivot posvetiti dobrotvornom radu." Toliko o
toj teoriji.
"Sino sam se jako dobro zabavila na vaem krabuljnom plesu",
odjednom ree Rosamund.
Benedict je iznenaeno pogleda. Dvije su djevojke cijelo vrijeme
utjele pa je zaboravio da uope znaju govoriti. "Ples je zapravo
organizirala moja majka", odgovori on. "Ja uope nisam sudjelovao
u tome. No prenijet u joj vae komplimente."
"Uinite to, molim vas", ree Rosamund. "Jeste li i vi uivali u
plesu, gospodine Bridgerton?"
Benedict nije odmah odgovorio nego je neko vrijeme samo zurio
u nju. Pogled joj je bio vrst i usredotoen, kao da je traila neku
odreenu informaciju. "Jesam, svakako jesam", on konano
odgovori.
"Opazila sam da ste proveli mnogo vremena u drutvu jedne
odreene dame", bila je uporna Rosamund.
Lady Penwood naglo okrene glavu prema njemu, no ne ree nita.
"Jeste li?" proape Benedict.
"Nosila je srebrnu haljinu", ree Rosamund. "Tko je ona?"
"Tajanstvena dama", odgovori on zagonetno se smijeei. Nisu
morale znati da je ona i za njega bila potpuna tajna.
"Sigurna sam da nema razloga da nam ne otkrijete njezino ime",
ree lady Penwood.

80

Benedict se samo nasmijei i ustane. Ovdje oito nee vie otkriti

nita novo. "Bojim se da vas moram napustiti, moje dame", ree
uljudno, uz elegantan naklon.
"Niste jo vidjeli lice", podsjeti ga lady Penwood.
"Morat u to ostaviti za neki drugi put", ree Benedict. Bilo je
malo vjerojatno da je njegova majka pogreno identificirala grb
grofova od Penwooda, a osim toga, provede li jo neko vrijeme u
drutvu grube i okrutne grofice od Penwooda, njegov eludac to
vjerojatno nee izdrati.
"Bilo mi je ugodno", lagao je.
"Uistinu jest", ree lady Penwood, ustajui kako bi ga otpratila do
vrata. "Kratko, ali ugodno."
Benedictu se vie nije dalo ni nasmijeiti.

"to je ovo trebalo znaiti?" Araminta progovori im je ula zvuk

zatvaranja ulaznih vrata za Benedictom Bridgertonom.
"Pa" , ree Posy, "moda je..."
"Nisam tebe pitala", otkree joj Araminta.
"Koga onda jesi pitala?" uzvrati joj Posy neuobiajeno hrabro.
"Moda me vidio izdaleka", nagaala je Rosamund, "i..."
"Nije te vidio izdaleka", izdere se Araminta koraajui po sobi.
Rosamund posrne unazad od iznenaenja. Majka joj se rijetko
obraala tako netrpeljivim tonom.
"Sama si rekla kako je bio opinjen nekom enom u srebrnoj
haljini."
"Nisam ba rekla da je opinjen..."
"Ne raspravljaj sa mnom o takvim sitnicama. Opinjen ili ne,
ovamo nije doao ni radi jedne od vas", Araminta e prilino
podrugljivo. "Ne znam to mu je bilo na pameti. On..."
81

Glas joj zamre kad je stigla do prozora. Povukavi zavjesu, ona

ugleda gospodina Bridgertona kako stoji na ploniku i izvlai neto
iz svoga depa. "to li to radi?" proaptala je.
"Mislim da dri rukavicu", usluno e Posy.
"Nije to..." automatski zapone Araminta, naviknuta proturjeiti
svakoj Posynoj izjavi. "Ha, to doista jest rukavica."
"Mislim da znam prepoznati rukavicu kad je vidim", promrmlja
Posy.
"to to promatra?" upita Rosamund, odmiui sestru u stranu.
"Neto je na rukavici", ree Posy. "Moda nekakav vez. Mi imamo
rukavice s izvezenim grbom grofa od Penwooda na porubu. Moda i
ta rukavica ima izvezen grb."
Araminta problijedi.
"Jesi li dobro, majko?" upita je Posy. "Izgleda veoma blijedo."
"Doao je u potrazi za njom", proape Araminta.
"Za kim?" upita Rosamund.
"enom u srebrnom."
"Pa, ovdje je nee pronai." nadovee se Posy. "Ja sam bila
sirena, a Rosamund Marija Antoaneta. Ti si, naravno, bila kraljica
Elizabeta."
"Cipele." Araminta je teko disala. "Cipele."
"Kakve cipele?", razdraljivo upita Rosamund.
"Izgrebane su. Netko je nosio moje cipele." Aramintino lice, koje
je ve bilo nestvarno blijedo, problijedi jo jae. "To je bila ona.
Kako li je to samo izvela? To je sigurno bila ona."
"Tko?" Rosamund je zahtijevala odgovor.
"Majko, jesi li sigurna da ti je dobro?" upita ponovno Posy. "Nisi
uope svoja." No Araminta je ve istrala iz sobe.

82

"Glupa, glupa cipela", gunala je Sophie, etkajui petu jedne od

Aramintinih starijih cipela. "Ove nije uope nosila godinama."
Ulatila im je vrh, a zatim ih spremila natrag meu ostale uredno
posloene cipele. No prije nego to je uspjela posegnuti za sljedeim
parom, vrata garderobe se naglo otvore, udarivi u zid uz takav
prasak da je Sophie zamalo vrisnula od iznenaenja.
"O, Boe, ba ste me prepali", ree ona Araminti. "Nisam vas ula
kad ste dolazili i..."
"Spakiraj svoje stvari", Aramintin glas bio je tih i okrutan. "elim
da napusti ovu kuu do zore."
Krpa kojom je Sophie latila cipele padne na pod. "to?" Ostala je
bez daha. "Zato?"
"Treba li mi uope razlog? Obje znamo da sam jo prije godinu
dana prestala dobivati naknadu za tvoje uzdravanje. To je sasvim
dovoljno da te vie ne elim ovdje."
"Ali kamo da idem?"
Aramintine se oi stisnu u dvije rune pukotine. "To nije moja
briga, zar ne?"
"Ali..."
"Dvadeset ti je godina. Dovoljno si stara da se moe sama
snalaziti u ivotu. Ja te vie neu maziti."
"Nikad me niste mazili", tiho ree Sophie.
"Da mi se nisi usudila odgovarati."
"Zato ne?" uzvrati joj Sophie tonom koji se ve poeo pretvarati
u vritanje. "to mogu izgubiti? Ionako me izbacujete iz kue."
"Mogla bi se odnositi prema meni s malo vie potovanja",
prosike Araminta, nagazivi nogom Sophijinu suknju tako da je
bila zaglavljena u kleeem poloaju, "kad sam te ve godinu dana
oblaila i dala ti krov nad glavom iskljuivo iz dobrote svoga srca."

83

"Vi nita ne inite iz dobrote svoga srca." Sophie pokua trzajem

osloboditi suknju, no bila je vrsto zaglavljena pod Aramintinom
petom. "Zato ste me zapravo zadrali?"
Araminta se kretavo nasmije. "Jeftinija si od obine slukinje i
uivam ti zapovijedati."
Sophie je mrzila biti Aramintinom robinjom, no kua Penwood je
bila njezin dom. Gospoa Gibbons joj je bila prijateljica, Posy je
uglavnom suosjeala s njom, a ostatak svijeta je bio... pa... bio je
prilino zastraujui. Kamo da ode? to joj je initi? Kako e se
uzdravati?
"Zato ba sad?" upita Sophie.
Araminta slegne ramenima. "Nisi mi vie korisna."
Sophie pogleda dugi red cipela koje je upravo ulatila. "Doista?"
Araminta zabije otri vrh svoje pete u Sophienu suknju, poderavi
tkaninu. "Sino si otila na bal, zar ne?"
Sophie osjeti kako joj krv naputa lice, znala je da Araminta vidi
istinu u njezinim oima. "N-ne", lagala je. "Kako bih ja mogla..."
"Ne znam kako ti je to uspjelo, no znam da si bila ondje."
Araminta utne par cipela prema Sophie. "Obuj ih."
Sophie je zaprepateno zurila u cipele od bijelog satena,
proivene srebrnim koncem. Bile su to cipele koje je nosila prole
noi.
"Obuj ih!" derala se Araminta. "Znam da su Rosamundina i
Posyna stopala prevelika. Ti si jedina mogla sino nositi moje
cipele."
"I iz toga ste zakljuili da sam ila na bal?" upita Sophie
paninim, zadihanim glasom.
"Obuj cipele, Sophie."
Sophie je poslua. Cipele su joj, naravno, stajale kao salivene.
"Prela si preko svake granice", tihim joj glasom ree Araminta.
"Jo sam te davno upozorila da ne zaboravi na svoj poloaj u
drutvu. Ti si nezakonito dijete, kopile, plod..."
84

"Znam to je to kopile", plane Sophie.

Araminta bahato podigne obrvu, utke se rugajui Sophijinu
ispadu bijesa. "Ti nisi sposobna druiti se s otmjenim svijetom",
nastavila je, "no svejedno si se usudila, pojavivi se na tom
krabuljnom plesu, glumiti da si ravnopravna s nama."
"Jesam, usudila sam se", povie Sophie, ne marei vie to je
Araminta nekako uspjela otkriti njezinu tajnu. "Usudila sam se, i
ponovno bih se usudila. Moja je krv jednako plava kao vaa, a moje
je srce humanije i..."
U jednom trenutku Sophie je bila na nogama, viui na Aramintu,
a ve je u sljedeem opet bila na podu, drei se za obraz, crven od
Aramintina dlana.
"Da se vie nikad nisi usudila usporeivati sa mnom", upozori je
Araminta.
Sophie je ostala na podu. Kako joj je otac mogao to uiniti,
ostaviti je na brigu eni koja ju je tako oito prezirala? Zar mu je
toliko malo bilo stalo do nje? Ili je jednostavno bio slijep?
"Do jutra se mora pokupiti", tiho joj ree Araminta. "Ne elim te
vie nikada vidjeti."
Sophie krene prema vratima.
"Ali ne", ree Araminta, pritisnuvi donjim dijelom dlana
Sophijino rame, "prije nego to dovri posao koji sam ti zadala."
"Trebat e mi do jutra da ovo dovrim", pobuni se Sophie.
"To je tvoj problem, a ne moj." Rekavi to, Araminta zalupi
vratima garderobe i zakljua ih veoma buno.
Sophie se zagleda dolje u treperavo svjetlo svijee koju je
donijela kako bi osvijetlila dugaku mranu garderobu. Nije bilo
nikakvog izgleda da stijenj izdri do jutra.
I nije dolazilo u obzir ali ba nikako da oisti ostatak
Aramintinih cipela.

85

Sophie je sjela na pod, prekrienih nogu i ruku, zurei u plamen

svijee dok joj i oi nisu otile u kri. Kad sutra izae sunce, ivot
e joj se zauvijek promijeniti. U gradskoj rezidenciji Penwood
moda nije bila osobito dobrodola, ali je barem bila sigurna.
Novca gotovo da uope nije imala. Od Araminte nije svih ovih
godina dobila ni novia. Sreom, ostalo joj je jo neto uteevine
od deparca koji joj je otac redovito davao dok je jo bio iv i dok je
jo imala status grofove tienice, a ne robinje njegove ene. Bilo je
mnogo prilika da ga potroi, no Sophie je oduvijek znala kako e
jednom doi ovaj dan i uinilo joj se razboritijim uvati to malo
sredstava to posjeduje.
No ni s tih bijednih nekoliko funta nee daleko stii. Trebala je
kartu za odlazak iz Londona, a ona je skupa. Vjerojatno e vie od
polovice svoje uteevine potroiti samo na nju. Moda bi mogla
ostati neko vrijeme u gradu, no sirotinjski dio Londona bio je
opasan, a Sophie je znala da nema dovoljno novca za smjetaj u
boljim etvrtima. Osim toga, ako je ve morala ivjeti sama, radije
e se na selo koje je oboavala.
Drugi je problem bio to je i Benedict Bridgerton ivio u
Londonu. Grad je velik, i Sophie nije sumnjala da bi ga mogla
godinama uspjeno izbjegavati. Bojala se, meutim, da ga nee
htjeti izbjegavati, nego e stajati pred njegovom kuom ekajui da
izae, u nadi da e ga barem nakratko vidjeti.
A ako bi i on nju spazio... Iskreno, Sophie nije znala to bi se u
tom sluaju dogodilo. Moda bi se naljutio na nju zato to ga je
obmanula. Moda bi htio da mu postane ljubavnicom. Moda je
uope ne bi prepoznao.
Bila je jedino sigurna da ne bi pao na koljena, izrazio joj vjenu
ljubav i zaprosio je.
Sinovi vikonta ne ene se bezimenim pripadnicama nie klase.
ak ni u ljubavnim romanima.
Ne, morat e napustiti London. Drati se podalje od iskuenja. No
za to e joj trebati jo novca, dovoljno da uspije preivjeti dok ne
pronae posao. Dovoljno da...
86

Sophijin pogled privue neto blistavo - par cipela u samom kutu

ormara. Iako ih je ulatila prije sat vremena, znala je da sjaj nije
dolazio od njih, nego od njihovih kopi ukraenih draguljima koje je
mogla lako skinuti i spremiti u svoj dep.
Bi li se usudila?
Pomislila je na novac koji je Araminta dobivala za njezino
uzdravanje i koji nikad nije podijelila s njom. Pomislila je na sve
ove godine crnenja kao osobna sobarica, za to nije dobila niti
jednu plau. Pomislila je na svoju savjest, a zatim je brzo uutkala.
U ovakvim vremenima nema prostora za savjest.
Uzela je kope s cipela.
A zatim, nekoliko sati poslije, nakon to ju je Posy dola
osloboditi (usprkos majinim eljama), spakirala je sve svoje stvari i
otila.
Na vlastito uenje, nije se uope osvrnula.

87

Drugi dio

88

6. Poglavlje

Prole su tri godine od zadnjeg vjenanja u obitelji Bridgerton i

lady Bridgerton je u vie od nekoliko navrata izjavila kako je na
rubu oaja. Benedict se jo nije oenio (a vaa autorica smatra
kako mu je ve krajnje vrijeme, budui da mu je trideset godina),
ba kao ni Colin, iako se njemu moe progledati kroz prste jer
mu je tek dvadeset i est.
Udova vikontica ima jo i dvije keri u dobi za udaju, koje joj
takoer zadaju glavobolje. Eloise e uskoro napuniti dvadeset i
jednu godinu i, iako je dobila mnogo branih ponuda, nije
pokazala nikakvu elju za udajom. Franceski je gotovo dvadeset
godina (dvije spomenute djevojke slave roendan istog datuma),
no ini se da i nju vie zanima sezona kao takva, nego potraga za
muem.
Vaa autorica, meutim, smatra kako lady Bridgerton nema
razloga za zabrinutost. Nezamislivo je da itko od brae i sestara
Bridgerton na kraju ne pronae odgovarajueg branog
partnera, a osim toga, dvoje njezine vjenane djece ve joj je
dosad podarilo ukupno petero unuadi, to je nesumnjivo njezina
velika srea i zadovoljstvo.
Drutveni bilten lady Whistledown,
30. travnja 1817.

lkohol i cigare. Kartanje i prostitutke. Bila je to

zabava u kakvoj bi Benedict Bridgerton neizmjerno
uivao netom nakon povratka s fakulteta.
89

Sad se samo dosaivao.

Nije bio siguran ni zato je pristao doi. Takoer iz dosade,
valjda. Londonska sezona 1817. godine bila je dosad identina
kopija prijanje sezone, koja mu takoer nije bila pretjerano
zabavna. Ponavljati sve iznova inilo mu se strahovito banalnim.
Nije ak ni poznavao domaina, nekog Phillipa Cavendera. Bila
je to jedna od onih zabava koju je organizirao prijatelj prijateljeva
prijatelja, i Benedict je poalio to nije ostao u Londonu. Tek se
nedavno oporavio od jake prehlade, to je mogao iskoristiti kao
izliku da odbije poziv, no njegov ga je prijatelj kojega, usput, nije
vidio posljednjih nekoliko sati molio i nagovarao da poe s njim,
pa je Benedict naposljetku popustio, zbog ega mu je sada bilo
neopisivo krivo.
Hodao je glavnim hodnikom kue Cavenderovih roditelja. Kroz
vrata sa svoje lijeve strane vidio je kako je u tijeku kartaka igra s
visokim ulozima. Jedan se od igraa vidno znojio. "Glupi kreten",
promrmlja Benedict. Nesretnik je vjerojatno bio na samom rubu
gubitka obiteljskog imanja.
Vrata s njegove desne strane bila su zatvorena, no kroz njih se
ipak uo zvuk enskog hihotanja, praen mukim smijehom, a zatim
i vrlo neprivlanim roktanjem i skvianjem.
Ovo je ludost. Nije elio biti tu. Mrzio je kartanje s ulozima
veim no to si to sudionici mogu priutiti, a nikad ga nije zanimalo
spolno openje na javnom mjestu. Nije imao pojma to se dogodilo
s prijateljem koji ga je ovamo doveo, a ostali mu se gosti nisu
nimalo sviali.
"Odlazim", izjavi on, iako u hodniku nije bilo nikoga tko bi ga
mogao uti. Posjedovao je malo imanje nedaleko odatle, na samo sat
vremena jahanja, zapravo. Bilo je to jedva neto vie od obine
seoske kolibe, no bilo je njegovo, i trenutano mu se inilo poput
raja.
Meutim, dobar mu je odgoj nalagao da se prvo javi domainu i
izvijesti ga o svojem odlasku, bez obzira na to to je gospodin
90

Cavender vjerojatno bio toliko pijan da se sutradan uope nee

sjeati tog razgovora.
Nakon desetak minuta bezuspjenog traganja, Benedict je na
kraju poeo aliti to je njegova majka bila toliko uporna u
usaivanju pravila pristojnog i kulturnog ponaanja u svu svoju
djecu. Bilo bi znatno jednostavnije kad bi mogao samo otii i
gotovo. "Jo tri minute", mrmljao je sam sebi u bradu. "Ne
pronaem li tog prokletog idiota unutar tri minute, odlazim odavde."
U tom trenutku do njega doteturaju dva mladia, spotiui se o
vlastita stopala i glasno se smijui. Zrak ispune alkoholna
isparavanja i Benedict diskretno uzmakne jedan korak, za sluaj da
neki od njih osjeti potrebu isprazniti sadraj svoga eluca.
Benedict je oduvijek bio privren svojim izmama.
"Bridgertone!" povie jedan od mladia.
Benedict ih pozdravi kratkim kimanjem glavom. Obojica su bili
otprilike pet godina mlai od njega i nije ih dobro poznavao.
"Nie to Bridgerton", petljao je jezikom drugi mladi. "Toe vidi,
stvavno Bridgerton. Ima njihovu kosu i njihov nos." Zatim je
zakiljio. "Ali koji Bridgerton?"
Benedict mu se ne udostoji odgovoriti. "Jeste li vidjeli
domaina?"
"Zar imamo domaina?"
"Naravno da imamo domaina", odgovori
prvi
mladi.
"Cavender. Vraki velikoduan tip, zna, dao nam da koristimo
njegovu kuu..
"Kuu s-svojih roditelja", ispravi ga drugi mladi. "Nesretnik je
jo nije naslijedio."
"Tako je! Kuu svojih roditelja. Svejedno vrlo lijepo od njega."
"Je li ga tko od vas vidio?" reao je Benedict.
"Vani je", odgovori mladi koji se maloprije nije mogao sjetiti da
imaju domaina. "Ispred ulaza u kuu."
91

"Hvala", kratko ree Benedict, pa proe pokraj njih prema

izlaznim vratima. Spustit e se glavnim stubitem, pozdraviti se s
Cavenderom i produiti u konjunicu po svoju sportsku dvokolicu.
Gotovo se uope nee morati zaustavljati.

Krajnje je vrijeme, pomisli Sophie Beckett, za traenje novog posla.

Prole su skoro dvije godine otkako je napustila London, dvije
godine otkako je prestala biti Aramintinom robinjom, dvije godine
otkako se u potpunosti osamostalila.
Nakon to je napustila kuu Penwood, zaloila je kope
Aramintinih cipela, no ispostavilo se da dijamanti kojima se
Araminta toliko hvalila uope nisu bili dijamanti, ve kristalno
staklo, pa nije za njih dobila puno novca. Pokuala je pronai posao
kao guvernanta, no nijedna od agencija kojima se obratila nije ju
htjela zaposliti. Bila je vie nego dovoljno obrazovana, no nije imala
preporuka, a osim toga, veina ena ne eli zaposliti tako mladu i
lijepu djevojku.
Sophie je naposljetku kupila kartu u koiji za Wiltshire, jer je to
bilo najdalje kamo je mogla otii ne dirajui novac od deparca, koji
je ostavila za krajnju nudu. Sreom, brzo je nala posao kao
sobarica kod gospodina i gospoe Cavender. Cavenderi su bili
sasvim prosjean par, od svojih su slugu oekivali predanost radu,
no nisu traili nemogue. Nakon viegodinjeg crnenja za
Aramintu, novi su poslodavci bili pravi odmor za Sophie.
A onda se njihov sin vratio s putovanja po Europi, i sve se
promijenilo. Phillip ju je stalno vrebao po hodnicima, a kad su
njegove lascivne aluzije i besramni prijedlozi naili na odbijanje,
postao je jo agresivniji. Kad su Cavenderi otputovali u posjet sestri
gospoe Cavender u Brighton, Phillip je odluio organizirati zabavu
za dvadesetak najbliskijih prijatelja i Sophie je poela razmiljati da
bi trebala potraiti drugi posao. Ni prije joj nije bilo lako izbjegavati
Phillipove nasrtaje, no osjeala se donekle zatienom. Phillip je ne
bi nikada napastvovao dok mu je majka bila doma.
92

No kad su mu roditelji otputovali, Phillip je oito mislio kako

moe initi to ga je volja, a prijatelji mu nisu bili nimalo bolji.
Sophie je znala da bi trebala smjesta otii odatle, no gospoa
Cavender je bila dobra prema njoj i inilo joj se nepristojnim otii
bez dvotjednog otkaznog roka. No nakon to je dva sata morala
bjeati po kui od napasnika, zakljuila je da pristojno ponaanje
nije jedna od njezinih vrlina, te je rekla domaici kue (koja je,
sreom, imala razumijevanja) kako ne moe vie ostati ondje.
Spakirala je sve svoje stvari u omanju torbu, iskrala se sporednim
stepenicama i izala iz kue. ekalo ju je oko tri kilometra
pjeaenja do sela, no ak joj se i usred noi cesta inila sigurnijom
od kue obitelji Cavender, a osim toga, znala je da e u malom
oblinjem svratitu dobiti topli obrok i sobu po pristojnoj cijeni.
Upravo je bila stigla do prednjeg dijela kue i krenula prema
prilaznom putu kad zauje kako netko vie za njom promuklim
glasom.
Pogleda o komu se radi. O, k vragu. Bio je to Phillip Cavender, i
izgledao je jo pijanije i opasnije nego inae.
Sophie potri, molei se da je alkohol oslabio Phillipovu
koordinaciju. Znala je da mu inae ne bi mogla pobjei, budui da je
znatno bri od nje.
inilo se, meutim, da ga je njezin bijeg samo dodatno uzbudio,
jer je ula kako je glasno doziva kroz smijeh, a topot njegovih
koraka kako joj se sve vie i vie pribliava, dok konano nije
osjetila kako je njegova ruka hvata za ovratnik kaputa i zaustavlja
naglim trzajem.
Phillip se pobjedonosno smijao, a Sophie nikad u svome ivotu
nije bila toliko prestravljena.
"Vidi, vidi koga sam ulovio", epurio se. "Malu gospoicu
Sophie. Moram te upoznati sa svojim prijateljima."
Sophie se osue usta. Nije bila sigurna je li joj srce poelo
dvostruko bre tui ili je posve stalo.

93

"Pustite me, gospodine Cavender", ree najstroim moguim

glasom. Znala je da mu se vie sviala bespomona i uplaena, i
odbila mu je priutiti taj uitak.
"Mislim da neu", ree on okrenuvi je da bi je prisilio gledati
kako mu se usta razvlae u ljigavi osmijeh. Okrene glavu i povie:
"Heasley! Fletcher! Doite vidjeti to tu imam!"
Sophie je s uasom gledala kako se jo dvojica mukaraca
pojavljuju iz tame. Djelovali su jednako pijani kao Phillip, a moda i
vie.
"Ti uvijek prireuje najbolje zabave", sladunjavo e jedan od
njih. Phillip je pucao od ponosa.
"Pustite me!" ponovno ree Sophie.
Phillip se naceri. "to vi mislite, deki? Da usliim elju dami?"
"Ni govora!" odgovori mlai od dvojice.
"Dama", ree onaj koji je pohvalio Phillipa kao najboljeg
domaina, "je moda malo netoan naziv, zar ne?"
"Ima pravo!" odgovori Phillip. "Ovo je sobarica, a kao to svi
dobro znamo, takve su cure roene za sluenje." Grubo gurne
Sophie prema jednom od svojih prijatelja. "Evo. Procijeni robu."
Sophie vrisne posrnuvi prema naprijed i grevito stisne svoju
torbicu. Uskoro e biti silovana; to joj je bilo jasno kao dan. No
njezin je uspanieni um nastojao zadrati barem mrvicu
dostojanstva, odbivi dopustiti tim mukarcima da raspu sve njezine
osobne stvari po hladnom tlu.
Mukarac koji ju je uhvatio grubo je ispipa, a zatim je gurne
prema treem, koji ju je upravo krenuo hvatati rukom oko struka,
kad je zaula neiji povik: "Cavender!"
Sophie zatvori oi od muke. etvrti mukarac? Dragi Boe, nisu
li trojica bila dovoljna?"
"Bridgertone!" vikne Phillip. "Doi, pridrui nam se!"
Sophie naglo otvori oi. Bridgerton?
94

Visok, kran mukarac izroni iz mraka, pribliavajui im se

lakim, samouvjerenim i otmjenim korakom.
"to se tu zbiva?"
Dragi Boe, taj bi glas bilo gdje prepoznala. Toliko ga je puta
ula u svojim snovima.
Bio je to Benedict Bridgerton. Njezin kraljevi iz bajke.

No je bila prohladna, no Benedictu je godila nakon to je unutra

morao udisati alkoholne pare i duhanski dim. Mjesec je bio gotovo
pun; golema debela kugla rasipala je svoj sjaj, a njeni je lahor
mrsio lie na stablima. Sve u svemu, bila je to odlina veer za
bijeg od dosadne zabave i vonju kui.
No prvo je morao pronai svoga domaina, proi kroz uobiajenu
proceduru zahvaljivanja na gostoprimstvu i obavijestiti ga o svome
odlasku. Stigavi do dna stubita, zazove ga: "Cavender!"
"Tu sam!" zauo se odziv i Benedict okrene glavu u desno.
Cavender je stajao ispod velianstvenog starog brijesta s dvojicom
mukaraca. inilo se kako se zabavljaju sa slukinjom, gurajui je
od jednog do drugog.
Benedict uzdahne. Bio je predaleko da bi mogao procijeniti je li i
slukinja uivala u toj zabavi. Ako nije, morat e je spasiti, a to nije
bio nain na koji je kanio provesti veer. Nikad nije osobito volio
glumiti junaka, no kako je imao puno mlaih sestara - tonije, etiri
- nije mogao ne priskoiti u pomo eni u nevolji.
"Hej, vi ondje!" povie dok je leerno hodao prema njima,
namjerno se drei oputeno. Uvijek je bolje prilaziti sporo i
procijeniti stanje, nego odmah nasrnuti bez razmiljanja.
"Bridgertone!" pozove ga Cavender. "Doi, pridrui nam se!"
Benedict im prie u trenutku kad je jedan od mukaraca obuhvatio
rukom enin struk i privukao je k sebi, prilijepivi njezina lea za

95

svoja prsa. Drugom ju je rukom uhvatio za stranjicu, tipajui je i

gnjeei.
Benedict pogleda slukinju u oi. Bile su razrogaene i ispunjene
paninim strahom. Gledala je u njega kao da je pao s neba. "to se
tu zbiva?" upita on.
"Samo se malo zabavljamo", smijuljio se Cavender. "Roditelji su
me usreili zaposlivi ovaj slasni zalogaji kao sobaricu."
"Ne bi se reklo da uiva u vaoj panji", smireno e Benedict.
"Nije joj ni mrsko", odvrati Cavender. "Ako se mene pita, to je
sasvim dovoljno."
"Ako se mene pita, nije", ree Benedict priavi blie.
"Moe je i ti potroiti", veselo e Cavender. "im mi zavrimo
za njom."
"Pogreno si me shvatio."
Benedictov je glas bio toliko otar da su se sva trojica ukoila na
mjestu i pogledala ga upitno, ali i oprezno.
"Pustite tu djevojku", zapovijedi im.
Zateen naglom promjenom raspoloenja, a vjerojatno i zbog
alkoholom oslabljenih refleksa, mukarac koji je drao djevojku ne
uini nita.
"Ne elim se potui s vama", ree Benedict prekriivi ruke, "ali
hou ne budete li me posluali. I uvjeravam vas da me nimalo ne
plai to vas je trojica."
"ekaj malo", ljutito e Cavender. "Ne moe ti meni
zapovijedati na mome posjedu."
"To je posjed tvojih roditelja", istakne Benedict, podsjetivi sve
nazone kako je Cavender jo prilino zelen.
"To je moj dom", uzvrati Cavender, "a ovo je moja slukinja. I
uinit e sve to ja elim."

96

"Nisam znao da je robovlasnitvo zakonito u ovoj zemlji",

proape Benedict.
"Mora me sluati!"
"Mora li doista?"
"Ne bude li me sluala, otpustit u je."
"U redu", ree Benedict, iskrivivi usne u nagovjetaj osmijeha.
"Pitaj je. Upitaj djevojku eli li evu sa svom trojicom. To vam je
valjda bila namjera, zar ne?"
Cavender je pljuckao pokuavajui doi do rijei.
"Pitaj je", ponovi Benedict. Sad se ve cerio, ponajvie zato to je
znao da e njegov osmijeh razjariti mlaeg mukarca.
"Ne pristane li, moe joj odmah dati otkaz."
"Neu je pitati", durio se Cavender.
"Pa, onda ne moe ni oekivati da pristane, zar ne?" Benedict
pogleda u djevojku. Bila je privlana, kratke kovrave svijetlosmee
kose i golemih prestravljenih oiju, moda ak i prevelikih za
njezino lice. "Dobro", ree on, pogledavi opet nakratko prema
Cavenderu. "Ja u je pitati."
Djevojine se usne razdvoje, a Benedict je imao udan osjeaj
kao da su se ve negdje sreli. No to je bilo nemogue, osim ako je
radila za neku plemiku obitelj. A i u tom bi je sluaju viao samo u
prolazu. Kao mukarca, nikad ga nisu privlaile slukinje. Zapravo
ih je jedva zamjeivao.
"Gospoice..." Namrtio se. "Oprostite, kako vam je ime?"
"Sophie Beckett", odgovori ona gotovo bez daha, zvuei kao da
joj se u grlu zaglavila golema aba.
"Gospoice Beckett", nastavi on, "biste li bili tako ljubazni da mi
ogovorite na sljedee pitanje?"
"Ne!" prasne ona.
"Neete mi odgovoriti?" upita on s osmijehom u oima.
97

"Ne, ja ne elim evu s ovom trojicom mukaraca!" rijei su

doslovno eruptirale iz njenih usta.
"Dakle, to smo razjasnili", ree Benedict. Pogleda u mukarca
koji ju je i dalje drao. "Predlaem da je pustite kako bi je Cavender
mogao otpustiti iz slube."
"I kamo e otii?" podrugljivo upita Cavender. "Moete biti
sigurni da u ovom okrugu vie nee pronai posao."
Sophie se okrene prema Benedictu, s istom brigom na umu.
Benedict nehajno slegne ramenima. "Ja u joj nai posao u
kuanstvu moje majke." Pogleda u Sophie, upitno podigavi obrvu.
"Pretpostavljam da vam to odgovara?"
Ona zgranuto zine. Htio ju je odvesti svome domu!
"Ovo ba nije reakcija kakvu sam oekivao", zajedljivo e
Benedict. "Zasigurno e vam biti ugodnije nego tu. Ako nita drugo,
mogu vam zajamiti da vas nitko nee silovati. to kaete?" Sophie
izbezumljeno pogleda prema trojici mukaraca koji su je
namjeravali silovati. Zapravo nije imala izbora. Benedict Bridgerton
joj je jedini mogao omoguiti bijeg s posjeda obitelji Cavender.
Znala je da ne moe raditi za njegovu majku; biti mu toliko blizu, ali
u poloaju slukinje, za nju bi bilo jednostavno nepodnoljivo. No to
e naknadno pokuati izbjei. Zasad samo mora pobjei od Phillipa.
Okrene se prema Benedictu i kimne, ne usuujui se jo
progovoriti. Osjeala je kao da je neto iznutra gui, no nije znala je
li to bilo od straha ili olakanja.
"Odlino", ree on. "Hoemo li poi?" Ona znakovito pogleda
prema ruci koja ju je jo drala zarobljenom. "Za Boga miloga",
zarei Benedict. "Hoe li je ve jednom pustiti ili da te upucam u tu
prokletu ruku?"
Benedict nije ak ni imao pitolj, no ton njegova glasa bio je
toliko prijetei da je mukarac smjesta pustio Sophie.
"Odlino", ree Benedict, pruivi ruku slukinji. Ona mu prie i
drhtavim ga prstima uhvati ispod lakta.
"Ne moe je samo tako odvesti!" kmeao je Phillip.
98

Benedict mu uputi nadmeni pogled. "Upravo sam to uinio",

"Zaalit e zbog toga", zaprijeti mu Phillip.
"Sumnjam. A sad mi se gubi s oiju."
Phillip bijesno puhne, pa se okrene prema svojim prijateljima i
ree: "Idemo odavde." Zatim ponovno pogleda prema Benedictu i
doda, "Neu te vie nikada pozvati ni na jednu od svojih zabava."
"Srce mi krvari", razvue Benedict.
Phillip jo jednom uvrijeeno frkne nosom, a onda sa svojim
prijateljima odmarira natrag u kuu.
Sophie ih je promatrala dok su odlazili, zatim je polako vratila
pogled na Benedicta. Dok su je Phillip i njegovi prijatelji drali
zarobljenom, znala je to joj ele uiniti i zamalo je poeljela
umrijeti. A onda se ispred nje odjednom stvorio Benedict
Bridgerton, poput junaka iz njezinih snova, i ona je pomislila da je
moda uistinu umrla. Kako bi inae on mogao biti tu? Zacijelo je
bila u raju.
Bila je toliko zaprepatena da je zamalo bila zaboravila da ju je
Phillipov prijatelj jo drao jednom rukom oko struka, a drugom, na
vrlo poniavajui nain, za stranjicu. Na jedan kratki trenutak cijeli
svijet oko nje kao da je nestao, i jedino to je vidjela i ega je bila
svjesna, bio je Benedict Bridgerton.
Bio je to trenutak potpunog savrenstva.
Zatim je, meutim, grubo vraena u realnost i jedino na to je
mogla misliti bilo je to je, za ime svijeta, on tu radio? Na toj
odvratnoj zabavi, punoj pijanaca i kurvi. Kada ga je upoznala prije
dvije godine, nije joj djelovao kao netko tko bi posjeivao takva
zbivanja. No provela je s njime samo nekoliko sati, moda ga je
krivo procijenila. Ona zatvori oi od boli. U protekle dvije godine,
sjeanje na Benedicta Bridgertona bilo je jedino svjetlo u turobnom
sivilu njezina ivota. Ako ga je pogreno procijenila, ako nije bio
nita bolji od Phillipa i njegovih prijatelja, onda joj vie nita nije
ostalo.
ak ni uspomena na ljubav.
99

Ali on ju jest spasio. To je bilo neosporno.

Moda uope nije bilo bitno zato je doao na Phillipovu zabavu,
samo da je bio tu i da ju je spasio.
"Jeste li dobro?" odjednom je upita.
Sophie kimne, pogledavi ga ravno u oi, oekujui da je
prepozna.
"Jeste li sigurni?"
Ona ponovno kimne, ekajui i dalje. Zacijelo e je uskoro
prepoznati.
"Odlino. Bili su vrlo grubi prema vama."
"Bit u dobro." Sophie je grickala donju usnu. Nije imala pojma
kako e reagirati kad otkrije tko je ona. Hoe li mu biti drago? Ili e
se razbjesniti? Neizvjesnost ju je razdirala.
"Koliko e vam trebati da spakirate svoje stvari?"
Sophie pomalo tupavo zatrepe, a zatim shvati kako jo dri u
rukama svoju torbu. "Tu je sve", ree ona. "Pokuavala sam otii
kad su me epali."
"Pametna cura", promrmlja on s odobravanjem.
Sophie je samo zurila u njega, ne vjerujui da ju nije prepoznao.
"Onda poimo", ree on. "Muka mi je ve od same pomisli da
smo na Cavenderovom posjedu."
Sophie ne odgovori nita, samo lagano isturi bradu i nagne glavu
u stranu, promatrajui mu lice.
"Sigurni ste da vam je dobro?" upita je.
A onda se Sophie zamisli. Kad su se sreli prije dvije godine, pola
joj je lica bilo prekriveno maskom. Kosa joj je bila lagano
napudrana pa se doimala svjetlijom nego to je inae bila. Osim
toga, svoje je duge uvojke u meuvremenu odrezala i prodala
vlasuljaru. Njezina neko duga valovita kosa sad je bila kratka i
kovrava. Daleko od gospoe Gibbons koja ju je uvijek dobro
100

hranila, smravila je oko est kilograma. A ak i zanemarivi sve to,

njih dvoje su zajedno proveli jedva sat i pol vremena.
Zurila je u njega, ravno u njegove oi. I tada joj je postalo jasno.
Nee je prepoznati.
Nije imao pojma tko je ona.
Sophie nije znala bi li se smijala ili se rasplakala.

101

7. Poglavlje

Prolog etvrtka na balu kod Mottrama svim gostima bilo je

jasno da je gospoica Rosamund Reiling odabrala gospodina
Phillipa Cavendera za svojeg budueg mua.
Vaa autorica smatra da to dvoje izvrsno odgovaraju jedno
drugomu.
Drutveni bilten lady Whistledown,
30. travnja 1817.

eset minuta kasnije, Sophie je sjedila pokraj Benedicta

Bridgertona u njegovoj sportskoj dvokolici.
"Neto vam je upalo u oko?" utivo je upita.

To je trgne iz sanjarenja. "M-molim?"

"Neprekidno trepete", objasni on. "Pomislio sam da vam je

moda neto upalo u oko."
Sophie tekom mukom proguta slinu, nastojei zaustaviti provalu
histerinog smijeha. to mu je trebala rei? Istinu? Da trepe jer
cijelo vrijeme oekuje da e se probuditi iz neega to moe biti
samo san? Ili moda nona mora?
"Sigurni ste da vam je dobro?" upita on.
Ona kimne glavom.
"Vjerojatno jo osjeate posljedice oka", ree on.

102

Ona ponovno kimne, ostavljajui ga u uvjerenju kako je to jedini

razlog njezine uznemirenosti.
Zato je nije prepoznao? Godinama je sanjala ovaj trenutak.
Njezin princ na bijelom konju napokon ju je doao spasiti, a nije ni
znao tko je ona.
"Kako ste ono rekli da se zovete?" upita on. "Ispriavam se,
uvijek mi treba dvaput ponoviti ime da ga zapamtim."
"Gospoica Sophie Beckett." Nije imala razloga lagati; na
krabuljnom mu plesu nije odala svoje ime.
"Drago mi je to sam vas upoznao, gospoice Beckett", ree on,
oiju prikovanih za mraan put. "Ja sam Benedict Bridgerton."
Sophie odgovori na njegovo predstavljanje kimanjem glave, iako
nije gledao u nju. Neko je vrijeme utjela, ponajvie zato to nije
znala to rei u tako nevjerojatnoj situaciji. Bilo je to, shvatila je,
predstavljanje koje nisu obavili prije dvije godine. Konano je rekla
samo: "Ponijeli ste se veoma hrabro."
On slegne ramenima.
"Bila su njih trojica na vas jednoga. Veina mukaraca se ne bi
umijeala."
Ovaj put je pogledao u nju. "Mrzim nasilnike", bilo je sve to je
rekao.
Ona ponovno kimne. "Htjeli su me silovati."
"Znam", odgovori on. A zatim doda: "Imam etiri sestre."
Ona zamalo ree "Znam", ali se na vrijeme zaustavi. Kako bi
slukinja iz Wiltshirea mogla znati za to? Pa umjesto toga samo
ree: "Pretpostavljam da vas je zato toliko pogodio poloaj u kojem
sam se zatekla."
"Nadam se da bi i njima netko pohitao u pomo kad bi se zatekle
u slinoj situaciji."
"Ja se nadam da se to nee nikada dogoditi."
On turobno kimne glavom. "I ja."
103

Nastavili su se voziti u nonoj tiini. Sophie se prisjeala

krabuljnog plesa, na kojem im ni na trenutak nije ponestalo tema za
razgovor. Ovo je drukija situacija, zakljuila je. Ona je sada
slukinja, a ne prekrasna pripadnica visokog drutva. Nemaju nieg
zajednikog.
Pa ipak se i dalje nadala da e je prepoznati, zaustaviti koiju,
priviti je na grudi i rei joj kako je ove dvije godine nije prestajao
traiti. Ubrzo je, meutim, shvatila da se to nee dogoditi. Nije
mogao prepoznati damu u slukinji i, istini za volju, zato bi i
trebao?
Ljudi vide ono to oekuju vidjeti. A Benedict Bridgerton
zasigurno nije oekivao otmjenu damu iz visoka drutva preruenu u
skromnu slukinju.
Nijedan dan nije proao a da nije pomislila na njega, prisjetila se
njegovih usana na svojim usnama, opojne arolije te noi pod
maskama. On je postao sredite svih njenih matanja, snova u
kojima je ona bila posve druga osoba, dijete nekih drugih roditelja.
U njezinim snovima njih dvoje su se upoznali na balu, moda ba na
balu organiziranom njoj u ast, onom koji su za nju priredili njezini
portvovni roditelji. On joj se njeno udvarao mirisnim cvijeem i
ukradenim poljupcima. A zatim je jednog blagog proljetnog dana,
ispunjenog samo pjevom ptica i njenim strujanjem lahora, kleknuo
pred nju i zaprosio je, izjavivi joj vjenu ljubav i oboavanje.
Bilo je lijepo tako sanjariti. Ljepi od toga bio je samo san u
kojem su ivjeli sretno do kraja ivota, s troje djece, sretno roene u
zakonitoj branoj zajednici.
No ak ni u svojim matanjima nikad nije zamiljala da e ga
doista ponovno sresti, a jo manje da e je on spasiti od nasrtaja
trojice razvratnih nasilnika.
Pitala se je li ikad mislio na tajanstvenu enu u srebrnom s kojom
je podijelio jedan strastveni poljubac. eljela je vjerovati da jest, ali
je sumnjala da mu je to znailo vie nego njoj. On je ipak mukarac,
i vjerojatno je poljubio desetine ena.

104

Za njega je to bila samo jedna od mnogih takvih veeri. Sophie je

i dalje itala Whistledown kad god bi ga se uspjela doepati. Znala
je da je Benedict bio na mnogo balova. Zato bi taj jedan krabuljni
ples bio izdvojen u njegovu sjeanju?
Sophie uzdahne i zagleda se u svoje ruke, koje su jo stezale
ruku njezine torbe. Da je barem nosila rukavice, no jedini par koji
je imala istroio se jo prole godine, a nove si nije mogla priutiti.
Ruke su joj bile grube i ispucale, a prsi promrzli.
"To je sve to imate?" upita je Benedict, pokazujui na torbu. Ona
kimne. "Bojim se da nemam puno toga. Samo rezervnu odjeu i
nekoliko osobnih uspomena."
Neko vrijeme je utio, a zatim ree: "Vrlo uglaeno govorite za
slukinju."
Nije bio prvi koji je to opazio pa mu Sophie dade unaprijed
pripremljeni odgovor. "Majka mi je radila kao domaica kue za
jednu vrlo obzirnu i velikodunu obitelj. Dopustili su mi da
pohaam dio nastave s njihovim kerima."
"Zato ne radite za njih?" Strunim okretom zglobova ruku
usmjerio je konje u lijevo na ravanju ceste. "Pretpostavljam da ne
govorite o obitelji Cavender."
"Ne", odgovori ona, pokuavajui smisliti dobar odgovor. Nitko
ju nikad nije ispitivao dalje od ponuenog objanjenja. Nikoga nije
zanimalo toliko da bi mu bilo stalo. "Majka mi je umrla",
naposljetku odgovori, "a s novom se domaicom kue nisam dobro
slagala." inilo se da je prihvatio njezin odgovor pa su se nastavili
voziti u tiini sljedeih nekoliko minuta. No je bila gotovo posve
bez zvukova, osim vjetra i ritminog kloparanja konjskih kopita.
Konano Sophie upita, ne mogavi vie obuzdavati znatielju:
"Kamo idemo?"
"Imam kolibu nedaleko odavde", odgovori on. "Ostat emo ondje
jednu no ili dvije, a onda u vas odvesti k svojoj majci. Siguran
sam da e vam nai neko radno mjesto u svome kuanstvu.
Sophijino srce pone jae udarati. "Ta vaa koliba..."
105

"Imat ete prikladnu pratnju", ree on blago se nasmijeivi.

"Nadstojnik i njegova ena ive ondje, i budite sigurni da gospodin i
gospoa Crabtree nee dopustiti nikakvo nedolino ponaanje pod
svojim krovom."
"Mislila sam da je to vaa kua."
Osmijeh mu se proiri. "Pokuavam ih ve godinama uvjeriti u to,
no nikako da mi uspije."
Sophie osjeti kako se i njoj podiu rubovi usana. "Zvue kao da bi
mi se mogli jako svidjeti."
"Vjerujem da hoe."
A zatim su ponovno zautjeli. Sophie je pazila da gleda ravno
ispred sebe. Strepila je, posve besmisleno, da e je on, ako im se
pogledi sretnu, prepoznati. No to je samo umiljala. Ve ju je ranije
bio gledao ravno u oi, i to u vie navrata, pa je i dalje mislio da je
ona obina slukinja.
Nakon nekoliko minuta, meutim, ona osjeti neobino peckanje u
obrazu, a kad se okrenula prema njemu, vidjela je kako pogledava
prema njoj s udnim izrazom lica.
"Jesmo li se ve prije sreli?" izleti mu.
"Ne", odgovori ona glasom koji je zvuao priguenije nego to je
htjela. "Mislim da nismo."
"Siguran sam da ste u pravu", mrmljao je, "ali mi svejedno
djelujete poznato."
"Sve slukinje jednako izgledaju", ree ona usiljeno se
nasmijavi.
"I ja sam prije tako mislio", promumlja on.
Ponovno je gledala ispred sebe, u nevjerici. Zato li mu je to
rekla? Zar nije eljela da je prepozna? Nije li proteklih pola sata
provela eznui i snivajui i...
U tome je bio problem. Ona je snivala. U njenim snovima on ju je
volio. U njenim joj je snovima nudio brak. Na javi bi joj mogao
106

ponuditi da mu postane ljubavnicom, a sama je sebi prisegnula da to

nee nikada biti. Na javi bi moda osjetio asnu dunost vratiti je
Araminti, koja bi je vjerojatno smjesta prijavila sucu zbog krae
kopa s onih cipela (a Sophie nije ni na trenutak posumnjala da
Araminta nije opazila njihov nestanak.)
Ne, bolje da je ne prepozna. To bi joj samo zakompliciralo ivot, i
uzevi u obzir injenicu da nije vie imala nikakav izvor zarade, a ni
inae nije posjedovala mnogo vie od odjee koju je nosila na sebi,
njezinu ivotu doista nisu trebali dodatni zapleti.
No svejedno je osjeala neobjanjivo razoaranje jer je nije
odmah prepoznao.
"Je li ovo kap kie?" upita Sophie, elei skrenuti razgovor na
bezopasnije teme.
Benedict podigne pogled. Mjesec je ve bio posve prekriven
oblacima. "Nije slutilo na kiu kad smo kretali", proapta. Krupna
kap kie padne mu na bedro. "No mislim da ste u pravu."
Sophie promotri nebo. "Vjetar je prilino pojaao. Nadam se da
neemo upasti u nevrijeme."
"Sigurno emo upasti u nevrijeme", ree on zajedljivo, "jer smo u
otvorenoj koiji. Da sam uzeo zatvorenu koiju, na nebu ne bi bilo
ni oblaka."
"Koliko je udaljena vaa koliba?"
"Jo otprilike pola sata vonje, mislim." Namrtio se. "Ako nas ne
uspori kia."
"Pa, meni ne smeta malo kie", srano e Sophie. "Nije najgora
stvar na svijetu pokisnuti."
Oboje su znali na to je mislila.
"Mislim da vam se nisam sjetila zahvaliti", ree tiho.
Benedict naglo okrene glavu. Tako mu svega, bilo je neto tako
prokleto poznato u njezinu glasu. No kad su mu oi potraile
njezino lice, vidio je samo obinu slukinju. Vrlo privlanu dodue,
107

ali se svejedno i dalje radilo samo o slukinji, ne o nekome s kime bi

mu se mogli kriati putevi.
"Nije potrebno", konano ree.
"Moda vama nije. Meni je znailo sve u ivotu."
Osjeajui nelagodu zbog takvog uvaavanja, on samo kimne i
ispusti jedan od onih roktavih zvukova kakve mukarci proizvode
kad ne znaju to bi rekli.
"Bilo je to uistinu hrabro od vas", ree ona.
On ponovno zaroke.
A tada se nebo otvori. Nakon samo jedne minute Benedictova je
odjea bila u cijelosti mokra. "Dovest u nas onamo to bre mogu",
povie on, nastojei nadglasati vjetar.
"Ne brinite se zbog mene!" Sophie je takoer vikala, no kad ju je
pogledao, vidio je kako se uurila i ruke vrsto ovila oko sebe,
kao da pokuava zadrati toplinu svoga tijela.
"Dopustite da vam dam svoj kaput."
Ona zatrese glavom, pa se ak i nasmije. "Vjerojatno bi me jo
samo vie smoio, potpuno je mokar."
On potjera konje u bri galop, no put je postajao sve blatnjaviji, a
vjetar je ibao kiu na sve strane, dodatno oteavajui ionako slabu
vidljivost.
K vragu. Samo mu je jo to trebalo. Cijeli je proli tjedan bio
prehlaen, a vjerojatno se nije ni do kraja oporavio. Od vonje po
ledenoj kii e se sigurno opet razboljeti, i sljedeih e mu mjesec
dana curiti nos, suziti oi... svi ti dosadni, neprivlani simptomi...
Dodue...
Benedict nije mogao posve suspregnuti osmijeh. Razboli li se
ponovno, majka ga nee moi nagovarati da posjeuje ba svaku
zabavu u Londonu, a sve u nadi da e pronai neku prikladnu mladu
damu s kojom bi se skrasio u sretnom braku.

108

U vlastitu obranu, nije mogao rei kako nije traio potencijalnu

enu, naprotiv, neprestano je bio u potrazi za njom. Svakako se nije
protivio braku kao takvom. Njegov brat Anthony i njegova sestra
Daphne zavrili su u sretnim brakovima. No njihovi su brakovi
sretni jer su bili dovoljno pametni da se vjenaju s osobama koje su
idealne za njih, a Benedict je bio siguran da jo nije upoznao enu
koja bi bila idealna za njega.
Ne, pomisli, vraajui se mislima nekoliko godina unatrag, to nije
sasvim tono. Jednom je upoznao nekoga...
Damu u srebrnom.
Drei je u naruju i okreui je po balkonu u njezinu prvom
valceru, osjetio je neto posve drukije u svojoj utrobi. Neki
lepravi, peckavi osjeaj. Trebao je zbog toga umirati od straha.
Ali nije. Ostao je bez daha, uzbuen... siguran da e biti njegova.
A onda je nestala. Bilo je to kao da je svijet ravna ploa i on je
pao preko ruba. Iz onog neugodnog razgovora s lady Penwood nije
saznao nita, a ni ispitivanje prijatelja i lanova obitelji mu nije
pomoglo u otkrivanju bilo ega o mladoj eni u srebrnoj haljini.
Nije dola ni s kim i nije otila ni s kim. inilo se zapravo kao da
nije ni postojala.
Na svakom ju je balu, zabavi ili privatnom koncertu traio
pogledom. ak je poeo posjeivati dvostruko vie drutvenih
zbivanja nego obino, nadajui se da e je negdje ugledati.
No uvijek se vraao kui razoaran.
Mislio je da e je prestati traiti. Benedict je bio praktian ovjek,
i pretpostavljao je da e jednog dana jednostavno odustati. Na neki
nain i jest. Nakon nekoliko mjeseci je ponovno poeo vie odbijati
nego prihvaati pozive. A nakon jo nekoliko mjeseci je shvatio
kako ponovno moe upoznavati ene, ne usporeujui ih nesvjesno s
njom.
No nije ju mogao prestati traiti pogledom. Moda to vie nije
inio s jednakim intenzitetom, no kad god bi se zatekao na nekom
109

balu ili sjedio na kakvom privatnom koncertu, oima je pretraivao

okupljenu gomilu, a ui ulio ne bi li uo njezin radostan smijeh.
Ona je bila ondje negdje. Odavno se pomirio s injenicom da je
najvjerojatnije nikad nee pronai, i ve je vie od godinu dana nije
aktivno traio, ali...
Sjetno se nasmije. Jednostavno nije mogao prestati traiti
pogledom. To je, na neki udan nain, postalo dijelom njegova
identiteta. Zove se Benedict Bridgerton, ima sedmero brae i
sestara, podjednako je vjet u maevanju i u risanju, i uvijek dri oi
irom otvorene ne bi li ugledao jedinu enu koja mu je dotakla duu.
I dalje se nadao... eznuo... i gledao. I iako je ve i sam sebi
govorio kako mu je vrijeme da se oeni, jednostavno se nije mogao
odvaiti na to. Jer, to ako stavi nekoj eni prsten na ruku, i sutradan
ugleda nju?
To bi mu slomilo srce. Ne, bilo bi jo gore od toga. To bi mu
unitilo duu.
Benedict ispusti uzdah olakanja kad je spazio selo Rosemeade,
jer je to znailo da imaju jo samo pet minuta do njegove kolibe i,
tako mu svega, jedva je ekao da se baci u kadu punu vrue vode.
Pogleda prema gospoici Beckett. Ona se takoer tresla od
hladnoe, no, pomisli on pomalo zadivljeno, nije se nijednom
poalila. Benedict se pokuavao prisjetiti neke ene iz svoje okoline
koja bi tako hrabro otrpjela elementarne nepogode i ne uspije se
sjetiti nijedne. Dosad bi ak i njegova sestra Daphne, koja je inae
bila ravnopravna svakom mukarcu, tulila zbog hladnoe.
"Jo malo pa smo stigli", ohrabrivao ju je.
"Dobro sam... Ajoj! Jeste li dobro?"
Benedicta je spopao napadaj kalja, jedan od onih dubokih i suhih
koje ovjek osjeti duboko u pluima. Osjeao je kao da mu plua
gore i kao da mu je netko ugurao britvicu u grlo.
"Dobro sam", hvatao je zrak, kratko povukavi uzde ne bi li
smirio konje koji su izgubili ritam dok je kaljao.
110

"Ne zvuite dobro."

"Proli tjedan sam bio prehlaen i curio mi je nos", ree on
zadrhtavi. Dovraga, kako su ga samo boljela plua.
"Ovo mi ne zvui kao da vam curi nos", ree ona uz smijeak koji
je oito trebao biti zadirkujui. No nije izgledala kao da ga
zadirkuje. Naprotiv, djelovala je vrlo zabrinuto.
"Oito se spustila na plua", promrmljao je.
"Ne elim da se razbolite zbog mene."
On se pokua nasmijeiti, ali su ga jagodine kosti previe boljele.
"Kia bi me ulovila i da vas nisam poveo sa sobom."
"Svejedno"
to god je htjela rei, bilo je prekinuto jo jednim jakim
napadajem suhog kalja.
"Oprostite", promrmlja.
"Dajte meni da vozim", ree ona posegnuvi za uzdama.
On se okrene prema njoj u nevjerici. "Ovo je faeton, a ne obina
seoska jednoprena kola."
Sophie se suzdri da ga ne zadavi. Nos mu je curio, oi su mu bile
crvene, nije prestajao kaljati, ali je i dalje imao energije ponaati se
poput oholog pauna. "Uvjeravam vas", ree ona polako, "da znam
upravljati dvoprenom koijom."
"A gdje ste to nauili?"
"Kod iste obitelji koja mi je doputala da se kolujem s njihovim
kerima", lagala je Sophie. "Uila sam voziti kad su one uile."
"Oito vas je gospodarica jako voljela", ree on.
"Jest, jako", odvrati Sophie, nastojei se ne smijati. Gospodarica
je bila Araminta, a ona se noktima i zubima borila protiv odluke
njezina oca da Sophie omogui jednako obrazovanje kao Rosamund
i Posy. Sve tri su nauile voziti dvoprenu koiju godinu dana prije
grofove smrti.
111

"Hvala, ja u voziti", otro e Benedict. A zatim je pokvario

dojam jo jednim napadajem kalja.
Sophie posegne za uzdama. "Za ljubav boju..."
"Evo", ree on, dodajui joj uzde i briui si oi. "Uzmite ih. No
ja u vas nadzirati."
"Nisam ni sumnjala", uzvrati ona zajedljivo. Zbog kie su uvjeti
za vonju bili daleko od idealnih, i prolo je mnogo godina otkako je
zadnji put drala uzde u rukama, no inilo joj se da se sasvim dobro
snalazi. Neke se stvari jednostavno ne zaboravljaju, pomislila je.
Zapravo je bilo ugodno raditi neto to je zadnji put radila u
prolom ivotu, u kojem je bila, barem slubeno, grofova tienica.
Tada je nosila lijepu odjeu, jela dobru hranu, usvajala zanimljiva
znanja i...
Sophie uzdahne. Nije to bio savren ivot, ali je svakako bio bolji
od svega to je uslijedilo poslije.
"Neto nije u redu?" upita je Benedict.
"Ne. Zato ste pomislili da neto nije u redu?"
"Uzdahnuli ste."
"uli ste me uz ovako glasno zavijanje vjetra? upita ga u
nevjerici.
"Pratim vas iznimno pozorno. Prebolestan sam" kaljuc, kaljuc
"da bih podnio jo i slijetanje u jarak."
Sophie se odlui suzdrati od komentara.
"Sad skrenite desno", usmjeri je. "Ovaj e nas put dovesti ravno
do moje kolibe."
Ona uini to joj je rekao. "Ima li vaa koliba neko ime?"
"Moja koliba."
"Znala sam", promrmlja ona.
On se osmjehne podrugljivo. Bio je to pravi podvig, pomisli ona,
uzevi u obzir koliko bolesno izgleda. "Ne alim se", ree on.
112

I doista, uskoro su se zaustavili ispred raskone seoske kue pred

kojom je visjela mala, neupadljiva ploa s natpisom MOJA
KOLIBA.
"Prijanji je vlasnik skovao taj naziv", ree Benedict
usmjeravajui je prema konjunici, "no i meni je odgovarao."
Sophie pogleda prema kui koja, dodue, nije bila osobito velika,
ali je bila sve samo ne skromna. "Vi ovo nazivate kolibom?"
"Ne ja, nego prijanji vlasnik", odgovori on. "Trebali biste mu
vidjeti drugu kuu."
Uskoro vie nisu bili na kii i Benedict skoi s koije kako bi
odvezao konje. Nosio je rukavice, koje su bile posve mokre i klizile
su po uzdama, pa ih skine i baci u stranu. Sophie ga je promatrala
dok se bavio konjima. Prsti su mu bili smeurani poput suhih ljiva i
tresli su se od hladnoe. "Dopustite da vam pomognem", ree ona
krenuvi prema njemu.
"Mogu i sam."
"Naravno da moete", pomirljivo e ona, "ali ii e vam bre uz
moju pomo."
On se okrene, vjerojatno u namjeri da je ponovno odbije, a zatim
se presavije od siline kaljanja. Sophie dotri i povede ga do
oblinje klupe. "Molim vas, sjednite", preklinjala ga je. "Ja u ovo
dovriti."
Mislila je da e joj se suprotstaviti, no ovaj put je popustio. "ao
mi je", ree promuklo. "Ja..."
"Nema vam zato biti ao", ree ona, brzo odvezujui konje. Ili,
tonije, to je bre mogla; prsti su joj jo bili obamrli, a dijelovi
koe bili su joj bijeli od preduge izloenosti vlazi.
"Nije ba..." Ponovno se zakaljao, ovaj put jo jae i dublje nego
prije, "...kavalirski od mene."
"Mislim da vam ovaj put mogu oprostiti, nakon to ste me veeras
onako spasili." Sophie mu se pokua veselo osmjehnuti, no iz nekog
113

joj razloga usne zadrhte i ona se neoekivano i neobjanjivo zatekne

na rubu suza. Brzo mu okrene lea, ne elei da joj vidi lice.
No on je oito ipak neto vidio, ili jednostavno osjetio da neto
nije u redu, jer je upita: "Jeste li dobro?"
"Dobro sam!" odgovori ona, ali joj je glas, zastavi joj u grlu,
zvuao neprirodno. Prije nego to se snala, Benedict je bio pokraj
nje, a ona je bila u njegovom zagrljaju.
"U redu je", ree on umirujuim tonom. "Sad ste na sigurnom."
Sophie brizne u pla. Plakala je zbog onoga to joj se moglo
dogoditi te veeri i svega to joj se dogaalo proteklih devet godina.
Plakala je prisjeajui se kako ju je drao u naruju na krabuljnom
plesu i zato to ju je sada ponovno grlio. Plakala je zato to je tako
strano drag. Jer se, iako je oito jako bolestan, i iako je, barem u
njegovim oima, ona bila samo slukinja, i dalje elio brinuti o njoj i
tititi je. Plakala je jer se nije mogla sjetiti kad je zadnji put plakala,
i zato to se osjeala silno usamljenom.
A plakala je i zato to je predugo snivala o njemu, a on je nije
prepoznao. Vjerojatno je tako bilo bolje, no srce ju je svejedno
boljelo zbog toga.
Suze su naposljetku prestale tei, pa se on odmakne, dotakne joj
bradu i upita: "Osjeate li se sada bolje?"
Ona kimne glavom, iznenaena to se stvarno osjeala bolje.
"Odlino. Doivjeli ste traumu, i..." Otrgne se od nje i ponovno se
presavije od kalja.
"Uistinu bismo vas trebali odvesti unutra", ree Sophie, briui
posljednje tragove suza. "Mislim, u kuu."
On kimne. "Utrkujmo se do ulaznih vrata."
Ona razrogai oi od oka. Nije mogla vjerovati da mu je jo
ostalo dovoljno duha za ovakve ale, kad se toliko loe osjeao. Ona
omota ruku torbe oko aka, podigne suknju i potri prema ulazu u
kolibu. Stigavi do stuba, smijala se od iscrpljenosti, bilo joj je
smijeno to bjei od kie kad je ionako mokra do koe.
114

Benedict je, i to je nije nimalo iznenadilo, prvi stigao do maloga

trijema. Bio je dodue bolestan, no noge su mu bile znatno dulje i
snanije od njezinih. Kad je dotrala i stala pokraj njega, on je ve
kucao na vrata.
"Zar nemate klju?" vikne mu Sophie. Vjetar je jo glasno zavijao
pa su im se glasovi jedva uli.
On odmahne glavom. "Nisam planirao dolaziti ovamo."
"Mislite da e vas nadstojnik i njegova ena uope moi uti?"
"Jako se nadam da hoe", promrmlja.
Sophie obrie vodu koja joj je curila u ui i zaviri kroz oblinji
prozor. "Veoma je mrano", rekla mu je. "Mislite li da moda nisu
kod kue?"
"Ne znam gdje bi drugdje mogli biti."
"Ne bi li trebao unutra biti barem netko od sluinadi, jedna
sobarica ili lakaj?"
Benedict odmahne glavom. "Toliko rijetko ovdje boravim da mi
se inilo nepotrebnim zapoljavati kompletno osoblje. Slukinje
dolaze samo preko dana."
Sophie se namrti. "Predlaem da potraimo otvoreni prozor, no
nije ba izgledno da emo ga pronai, budui da pada kia."
"Ne nuno", ree Benedict natmureno. "Znam gdje je sakriven
rezervni klju."
Sophie ga iznenaeno pogleda. "Zato vas je to oneraspoloilo?"
On zakalje nekoliko puta prije no to je odgovorio: "Zato to to
znai da u morati ponovno van na ovo vraje nevrijeme."
Sophie je znala da je Benedict na samom rubu strpljenja. Ve je
dvaput opsovao pred njom, a nije djelovao kao netko tko bi govorio
rune rijei pred enom, pa ak ni pred obinom slukinjom.
"ekajte tu", zapovijedi joj, i prije nego to je stigla odgovoriti,
ve je napustio zaklon koji im je pruao nadsvoeni trijem i nestao u
kii.
115

Nakon nekoliko minuta zaula je okretanje kljua u bravi. Ulazna

se vrata otvore i ona ugleda ispred sebe Benedicta. U ruci je drao
svijeu, a voda se s njega slijevala po cijelome podu. "Ne znam gdje
su gospodin i gospoa Crabtree", ree on glasom promuklim od
jakog kalja, "ali u svakom sluaju nisu ovdje."
Sophie gutne. "Sami smo?"
On kimne. "Potpuno."
Ona se uputi prema stubitu. "Idem pronai dio kue gdje je
smjetena sluinad."
"O, ne, ne idete."
"Ne?"
On odmahne glavom. "Vi, draga djevojko, ne idete nikamo."

116

8. Poglavlje

Navodno se ovih dana na londonskim balovima ne moete ni

okrenuti da ne ujete silne alopojke matrona visokog drutva o
tome koliko je teko pronai kvalitetnu sluinad. Na
prolotjednom privatnom koncertu obitelji Smythe- Smith Vaa je
autorica pomislila da e doi do fizikog okraja izmeu gospoe
Featherington i lady Penwood. Navodno je lady Penwood prije
mjesec dana preotela osobnu sobaricu gospoi Featherington,
obeavi joj bolju plau i besplatnu rabljenu odjeu. (Trebalo bi
naglasiti kako je i gospoa Featherington nesretnoj djevojci
poklanjala rabljenu odjeu svojih keri, no svi koji su ikada
obratili pozornost na njihov stil odijevanja shvatit e zato to
dotina sobarica nije smatrala osobitom prednou.)
Do dodatnog je zapleta, meutim, dolo kad je gore spomenuta
sobarica pobjegla natrag k gospoi Featherington, preklinjui je
da je ponovno zaposli. Lady Penwood navodno od svoje osobne
sobarice oekuje da obavlja i poslove za koje su inae zaduene
sudoperke, obine slukinje i kuharica.
Netko bi trebao toj eni objasniti kako jedna djevojka ne moe
obavljati posao za tri osobe.
Drutveni bilten lady Whistledown,
2. svibnja 1817.

otpalit emo vatru", ree Benedict, "i ugrijati se prije

odlaska na poinak. Nisam vas spasio od Cavendera kako
biste mi sad tu umrli od upale plua."
117

Sophie ga je promatrala kad je opet poeo kaljati, toliko grevito

da se svinuo u struku. "Oprostite, gospodine Bridgertone", nije se
mogla suzdrati, "no mislim da ste od nas dvoje vi u veoj opasnosti
od upale plua."
"Upravo tako", jedva je dolazio do daha, "a uvjeravam vas da se
ne elim razboljeti. Stoga..." Nagne se prema naprijed, ponovno
svladan kaljem.
"Gospodine Bridgertone?" obrati mu se Sophie zabrinuto.
Nagonski je progutao slinu i jedva uspio izgovoriti: "Samo mi
pomozite potpaliti vatru prije no to se onesvijestim od kaljanja."
Sophijino se elo nabora od brige. Razmaci izmeu Benedictovih
napadaja kalja postajali su sve krai, i svaki je zvuao dublje i
glasnije od prethodnog, kao da je dolazio iz samog dna njegovih
plua.
Brzo je potpalila vatru; stekla je dovoljno iskustva kao slukinja
da to uini bez problema, i uskoro su oboje ispruili ruke prema
plamenu, najblie to su se usudili.
"Pretpostavljam da vam ni rezervna odjea nije suha", ree
Benedict, pokazujui glavom prema Sophijinoj promoenoj torbi.
"Sumnjam", odgovori ona alosno. "No nije vano. Stajat u
ovdje dok se ne osuim."
"Ne budite smijeni", prijekorno e on, okrenuvi se kako bi
zagrijao lea. "Siguran sam da vam mogu pronai neku suhu
odjeu."
"Ovdje imate enske odjee?" upita ga sumnjiavo.
"Niste valjda toliko izbirljivi da ne moete jednu veer nositi
hlae i koulju?"
Do tada je Sophie bila tono toliko izbirljiva, no sada joj se to
doista inilo pomalo glupo.
"Valjda nisam", ree ona. Pomisao na suhu odjeu bila je veoma
primamljiva.

118

"Odlino", ustro e on. "Vi biste mogli upaliti pei u dvije

spavae sobe, a ja u nam za to vrijeme potraiti suhu odjeu."
"Ja mogu spavati u sobi za sluinad", brzo uzvrati Sophie. "Ne
morate", ree on naputajui prostoriju i mahnuvi joj da ga slijedi.
"Imam dovoljno spavaih soba, a vi niste slukinja u ovoj kui."
"Ali jesam slukinja", istaknula je trei za njim.
"Uinite kako god elite." Poeo se uspinjati stubama, ali se
morao zaustaviti na pola puta jer ga je opet spopao kaalj. "U dijelu
za sluinad ete pronai sobiak s uskim, tvrdim leajem, a moete
se lijepo raskomotiti i u nekoj od gostinjskih soba, koje su, siguran
sam, sve opremljene pernatim madracima i poplunima od gujeg
paperja."
Sophie je znala kako bi se trebala podsjetiti na svoj poloaj u
drutvu i produiti jo jednim redom stuba prema potkrovlju, ali,
tako joj Boga na nebesima, pernati madrac i poplun zvuali su poput
raja na zemlji. Godinama nije spavala u takvom komforu. "Onda u
pronai najmanju gostinjsku sobu", popustila je. "Najmanju, ovaj,
koju imate."
Jedna strana Benedictovih usta podigla se u ironian jesam-li-tirekao osmijeh. "Izaberite koju god elite. Osim one tamo", pokae
prema drugim vratima s lijeve strane. "To je moja soba."
"Idem smjesta upaliti ondje pe", ree ona. Njemu je toplina
trebala vie nego njoj, a osim toga, silno ju je zanimalo kako izgleda
njegova spavaa soba. Dosta se toga moe otkriti o neijoj osobnosti
prema ureenju spavae sobe. Pod uvjetom, naravno, pomisli ona
namrtivi se, da dotina osoba ima dovoljno sredstava za ureenje
sobe po vlastitom ukusu. Iskreno je sumnjala da bi itko mogao
zakljuiti neto o njoj prema izgledu njezine potkrovne sobice kod
Cavendera - osim da nema ni prebijene pare.
Sophie ostavi svoju torbu u hodniku i pouri se u Benedictovu
spavau sobu. Bila je to lijepa soba; topla, muevna i veoma
ugodna. Iako je Benedict rekao da ne boravi esto u kolibi, u sobi je
bilo puno osobnih predmeta. Na pisaem stolu i po stoliima bile su
posloene minijature, oito njegove brae i sestara, koom
119

ukoriene knjige, pa ak i mala staklena zdjela

ispunjena... Kamenjem?
"Ba neobino", proape Sophie priavi blie zdjeli, svjesna da
se ponaa stravino nepristojno i da zabada nos gdje mu nije mjesto.
"Svaki od njih ima neko znaenje", zaula je duboki glas iza sebe.
"Skupljam ih jo od..." Zastane kako bi se iskaljao. "Od
djetinjstva."
Sophie se zacrveni shvativi da ju je uhvatio kako mu bestidno
njuka po sobi, no znatielja ju je i dalje kopkala pa uzme jedan
kamen. Bio je prljavo ruiaste boje, s neravnom sivom crtom po
sredini. "Na primjer, ovaj?"
"Taj sam pronaao na planinarenju", raznjeeno odgovori
Benedict. "Na dan kad mi je umro otac."
"Joj!" Sophie brzo vrati kamen u zdjelu, kao da je bio uaren.
"Jako mi je ao."
"Bilo je to davno."
"Svejedno mi je ao."
On se tuno nasmijei. "Meni takoer." Zatim se zakalje tako
jako da se morao nasloniti na zid.
"Morate se zagrijati", brzo ree Sophie. "Potpalit u vatru."
Benedict baci hrpu odjee na krevet i jednostavno kae: "Za vas."
"Hvala", odgovori ona, usredotoena na peicu. Bilo je opasno
boraviti nasamo s njime u sobi. Ne zato to je mislila da e se on
nedolino ponaati; bio je preveliki gospodin da bi zaskoio enu
koju jedva poznaje. Ne, opasnost je vrebala iskljuivo iz nje same.
Iskreno, bojala se da e se, bude li provodila previe vremena u
njegovom drutvu, zaljubiti preko uiju.
A kako bi to moglo zavriti?
Samo sa slomljenim srcem. Njezinim srcem.
Nekoliko je minuta uala ispred peice od lijevanog eljeza,
raspirujui plamen sve dok nije bila posve sigurna da se nee
120

ugasiti. "Evo", objavi kad je bila zadovoljna uinjenim. Ustane i,

rasteui se, blago izvije lea, a zatim se okrene. "Ovo bi trebalo
rijeiti... O, Boe!"
Benedict Bridgerton bio je blijed kao krpa.
"Jeste li dobro? upita ga, pojurivi prema
njemu.
"Ne osjeam se najbolje", promumlja nerazgovijetno, naslanjajui
se na rub kreveta. Zvuao je pripito, no Sophie je bila u njegovoj
blizini zadnja dva sata i znala je da nije pio alkohol.
"Morate lei u krevet", posrnula je pod njegovom teinom kad se
odluio nasloniti na nju umjesto na krevet.
Nacerio se. "I vi sa mnom?"
"Sad znam da buncate od vruice."
Podigne ruku kako bi si dotaknuo elo, ali se umjesto toga opali
po nosu i zacvili: "Jao!"
Sophie se nesvjesno trzne kao da je i nju zaboljelo.
Dlan mu konano stigne do ela. "Hmmm, moda jesam malo
vru."
Bila je to strahovito intimna gesta, i vrlo neprilino ponaanje, no
ljudsko je zdravlje bilo u pitanju pa mu Sophie poloi ruku na elo.
Nije bilo prevrue, no svakako nije bilo hladno. "Morate svui ovu
mokru odjeu sa sebe", ree ona. "Smjesta."
Benedict pogleda dolje trepui, kao da je iznenaen to mu je
odjea mokra. "Da", promrmlja zamiljeno. "Da, mislim da bih
trebao." Krenuo je otkopavati koulju, no prsti su mu bili znojni i
obamrli i neprekidno su sklizali sa gumba. Naposljetku on samo
slegne ramenima i ree joj bespomono: "Ne mogu."
"O, joj. ekajte, ja u..." Sophie prui ruke kako bi mu otkopala
gumbe, zatim ih nervozno povue natrag, da bi se na kraju pomirila
sa situacijom i poela ga otkopavati. Prsti su joj brzo i spretno
radili, a ona se trudila odvratiti pogled jer je svaki otkopani gumb
otkrivao novi djeli njegove gole koe. "Jo malo pa gotovo",
mrmljala je. "Samo jo trenutak."121

Nije joj nita odgovorio pa ona podigne pogled. Oi su mu bile

zatvorene, a cijelo mu se tijelo lagano njihalo. Da nije stajao
uspravno, bila bi se zaklela da je spavao.
"Gospodine
Bridgertone!"

Bridgertone?"

njeno

ga

oslovi.

"Gospodine

Benedict naglo trzne glavom. "to? to?"

"Zaspali ste."
Zbunjeno je treptao. "Iz kojeg je razloga to loe?"
"Ne smijete zaspati odjeveni."
On pogleda dolje. "Kako mi se koulja otkopala?"
Sophie zanemari njegovo pitanje i gurne ga prema natrag, dok nije
bio naslonjen na madrac. "Sjednite", zapovijedi mu.
Zacijelo je zvuala dovoljno strogo, jer ju je posluao.
"Imate li togod suho u to bismo vas mogli preodjenuti?" upita
ga.
On svue koulju i baci je na pod poput izguvane krpe. "Nikad ne
spavam odjeven."
Sophie neto stegne u elucu. "E, pa, mislim da biste veeras
trebali, i... to to radite?"
Pogleda je kao da mu je postavila najgluplje pitanje na svijetu.
"Svlaim hlae."
"Niste li mogli barem priekati da se okrenem?"
Bezizraajno je buljio u nju.
Ona je buljila u njega.
On je jo neko vrijeme buljio, pa konano ree: "Dakle?"
"Dakle, to?"
"Zar se neete okrenuti?"
"A joj!" zacvili ona, okrenuvi se kao da joj je netko potpalio
pete.
122

Benedict je umorno odmahivao glavom sjedajui na rub kreveta,

te poeo skidati arape. Neka ga Bog potedi stidljivih gospoica.
Ona je slukinja, pobogu. ak i ako je jo djevica a sudei prema
njezinu ponaanju, slutio je da jest zasigurno je ve vidjela nago
muko tijelo. Slukinje neprekidno ulaze i izlaze iz soba bez
kucanja, donosei runike, posteljinu i ostalo. Nezamislivo je da
nikad nije sluajno naletjela na nekog golog mukarca.
Skinuo je hlae to nije bio ba lagan posao, budui da su bile
jo prilino vlane pa ih je morao doslovno odlijepiti od koe. Kad
je konano bio posve gol, krajikom oka pogleda prema Sophie,
koja mu je bila okrenuta leima. Stajala je ukoeno, s vrsto
stisnutim akama poloenim uz bokove.
Na vlastito iznenaenje, Benedict shvati kako mu je taj prizor
izmamio osmijeh na lice.
Postajao je sve tromiji i tek je iz drugog pokuaja uspio podii
noge na krevet. Uz veliki napor, nagnuo se prema naprijed kako bi
povukao rub pokrivaa i pokrio se njime. Zatim se, posve iscrpljen,
svalio na jastuke i zastenjao.
"Jeste li dobro?" upita ga Sophie.
On pokua odgovoriti: "Jesam", no ispalo je vie kao: "Jhmm."
uo je njezino kretanje po sobi, a kad je uspio skupiti dovoljno
snage da napola podigne jedan kapak, ugledao ju je pokraj kreveta.
Izgledala je zabrinuto.
Iz nekog mu je razloga to ak bilo milo. Prolo je dosta vremena
otkako se neka ena s kojom nije u krvnom srodstvu brinula zbog
njega.
"Dobro sam", mrmljao je, pokuavajui joj uputiti ohrabrujui
osmijeh. No glas mu je zvuao kao da je dolazio iz dugog, uskog
tunela. Povukao se za uho. inilo mu se kako mu usta ispravno
govore; znai da je problem bio u njegovim uima.
"Gospodine Bridgerton? Gospodine Bridgerton?"
Ponovno odkrine jedno oko. "Ite u krevet", proguna. "Osuite
se.
123

"Jeste li sigurni?"
On kimne. Postalo mu je prenaporno govoriti.
"U redu. No ostavit u vrata vae sobe otvorena. Budete li me
zatrebali tijekom noi, slobodno me zovite."
On opet kimne. Ili je barem pokuao kimnuti. Zatim je zaspao.

Sophie je trebalo samo petnaest minuta da se spremi za poinak.

Noena valom adrenalina presvukla se u suhu odjeu i pripalila pe
u svojoj sobi, no im je poloila glavu na jastuk prepustila se stanju
potpune iscrpljenosti, toliko potpune da joj se inilo kako dolazi iz
samih kostiju.
Bio je to dug i naporan dan, pomisli oamueno. Vrlo dug i
naporan dan, poevi s obavljanjem jutarnjih poslova, bjeanjem po
kui od Cavendera i njegovih prijatelja... Kapci joj se polako spuste.
Bio je to iznimno dug i teak dan i...
Sophie se naglo podigne u sjedei poloaj. Srce joj je luaki
tuklo. Vatra u pei je ve bila vrlo slaba, zacijelo je bila zaspala. A
kako je bila toliko umorna, oito ju je neto probudilo. Je li to bio
gospodin Bridgerton? Moda ju je zvao? Nije izgledao najbolje kad
ga je ostavila samog u sobi, no nije djelovao ni kao da je na samrti.
Sophie skoi iz postelje, zgrabi svijeu i potri prema vratima,
uhvativi pasicu Benedictovih prevelikih hlaa kad su joj poele
kliziti niz bokove. U hodniku je zaula zvuk koji ju je
najvjerojatnije probudio.
Bilo je to duboko stenjanje, praeno zvukom bacakanja, praeno
neim to bi se moglo jedino nazvati cviljenjem.
Sophie uleti u Benedictovu sobu, zastavi samo kratko kod pei
kako bi upalila svijeu. Leao je u krevetu, gotovo nadnaravno
nepomino. Sophie mu prie, pogleda prikovanog za njegove grudi.
Znala je da ne moe biti mrtav, no svejedno je odahnula kad je
vidjela da mu se prsni ko podie i sputa.
124

"Gospodine Bridgertone?" proape. "Gospodine Bridgertone?"

Nije bilo odgovora.
Jo mu se vie pribliila, nagnuvi se preko ruba kreveta.
"Gospodine Bridgertone?"
Njegova je ruka naglo zgrabi za rame i ona izgubi ravnoteu te
padne na krevet.
"Gospodine Bridgertone!" ciala je Sophie. "Pustite me!"
No on se poeo bacakati i stenjati, a tijelo mu je isijavalo
strahovitu toplinu, pa Sophie zakljui kako ima jaku groznicu.
Nekako se uspjela osloboditi njegova stiska, a zatim je pala s
kreveta, dok se on nastavio bacakati i prevrtati, mrmljajui bujicu
besmislenih rijei.
Sophie prieka da se malo smiri, pa isprui ruku da ga opipa.
elo mu je gorjelo.
Grizla je donju usnu razmiljajui to joj je initi. Nije imala
iskustva u njegovanju bolesnika s povienom tjelesnom
temperaturom, no inilo joj se loginim da bi ga trebalo ohladiti. S
druge strane, bolesnike su sobe uvijek zatvorene, jako zagrijane,
zaguljive, pa moda...
Benedict se opet poeo bacakati, a zatim iznenada ree: "Poljubi
me."
Sophie ispusti hlae i one padnu na pod. Vrisne od iznenaenja i
brzo se sagne da ih podigne. Desnom rukom vrsto drei pasicu,
ona isprui lijevu ruku kako bi ga potapala po aci, a zatim se
predomisli i ree mu: "To je samo san, gospodine Bridgertone."
"Poljubi me", ponovi on, ne otvarajui oi.
Sophie se nagne blie. ak i pod slabim svjetlom jedne jedine
svijee mogla je vidjeti kako mu se one jabuice brzo pomiu ispod
kapaka. Ba je neobino, pomisli ona, promatrati nekoga dok sanja.
"Do vraga!" on iznenada povie. "Poljubi me!"

125

Sophie odskoi natrag od iznenaenja, odloivi urno svijeu na

noni stoli. "Gospodine Bridgertone, ja..." zapone ona,
namjeravajui mu objasniti zato joj ne pada uope na pamet
poljubiti ga, a onda pomisli Zato ne?
Srce joj je luaki treperilo kad se nadvila nad njega i spustila
jedan jedini, najlaganiji i najnjeniji poljubac na njegove usne.
"Volim te", proaputala je. "Uvijek sam te voljela."
Na Sophijino beskrajno olakanje, on se nije pokrenuo. Nije
eljela da se ujutro prisjea tog trenutka. Ali tada, ba kad je
pomislila kako je ponovno upao u dubok san, njegova se glava
ponovno pone nemirno okretati sjedne strane na drugu, ostavljajui
udubljenje u pernatom jastuku.
"Kamo si otila?" mumljao je hrapavim glasom. "Kamo si otila?"
"Tu sam", odgovori Sophie.
On otvori oi, i nekoliko se sekunda inilo kako je bio posve
lucidan dok je izgovarao "Ne ti." Zatim je preokrenuo oima i glava
mu se opet poela trzati lijevo-desno.
"E, pa, na mene si spao", promrmlja Sophie. "Nemoj nikamo
otii", ree, nervozno se nasmijavi. "Odmah se vraam."
A zatim pobjegne iz sobe, dok joj je srce glasno kucalo od straha i
smjelosti.

Ako je neto Sophie nauila radei kao slukinja, nauila je to da

sva kuanstva funkcioniraju na vie-manje jednak nain. Zato je bez
ikakvih problema odmah pronala posteljinu, da presvue
Benedictovu znojem natopljenu postelju. Ponijela je i vr s hladnom
vodom te nekoliko manjih runika kao obloge za njegovo elo.
Vrativi se u njegovu sobu, vidjela je kako opet mirno lei, no
disanje mu je bilo plitko i ubrzano. Sophie mu ponovno opipa elo.
Nije bila sigurna, ali joj se inilo da je jo toplije.

126

O, Boe. To nije bilo dobro, a ona nije znala nita o njezi

bolesnika s vruicom. Araminta, Rosamund i Posy nisu nikad bile
bolesne, a Cavenderi su takoer bili neuobiajeno dobra zdravlja.
Najblie iskustvu njegovanja bolesnika bilo je pomaganje
nepokretnoj majci gospoe Cavender. No nikad nije skrbila o
nekomu s groznicom.
Namoila je krpu u vru s hladnom vodom, a zatim je ocijedila
dok nije prestalo kapati iz rubova. "Od ovoga bi ti trebalo biti
mrvicu bolje", proape ona, njeno mu polaui oblog na elo.
Zatim doda prilino neodlunim glasom: "Barem se nadam." Nije se
trznuo kad ga je dotakla mokrom krpom. Sophie to protumai kao
dobar znak te pripremi jo jedan oblog. Nije, meutim, imala pojma
kamo bi ga trebala staviti. Prsa se nekako nisu inila kao dobar
izbor, a sasvim sigurno nije kanila dopustiti da mu plahta sklizne
ispod struka, osim ako nesretnik nije bio na samrti (a ak i da jest,
nije znala to bi ona to mogla ondje dolje uiniti da ga oivi). Stoga
ga konano samo malo navlai iza uiju, i malo s obje strane vrata.
"Je li ti sad malo bolje?" upita ga ona, ne oekujui nikakav
odgovor, ali osjeajui kako bi svejedno trebala nastaviti s tim
jednosmjernim razgovorom. "Ja doista ne znam puno o njezi
bolesnika, no mislila sam kako bi ti godilo neto hladno na elu. Da
sam ja bolesna, znam da bi mi to bilo ugodno."
On se nemirno pomakne, mrmljajui neto nerazgovijetno.
"Stvarno?" odgovori Sophie, no pokuaj smijeka joj neslavno
propadne. "Drago mi je da ti godi."
On opet neto promumlja.
"Ne", ree ona, njeno mu hladei uho vlanom krpom, "vie se
slaem s onime to si prvo rekao."
Ponovno se umirio.
"No sa zadovoljstvom u jo malo promisliti o tome", glas joj je
zvuao zabrinuto. "Molim te, nemoj se uvrijediti."
Nije se pomaknuo.

127

Sophie uzdahne. Nakon nekog vremena ovjek se osjeti krajnje

blesavo razgovarajui s osobom koja nije pri svijesti. Makne mu
oblog s ela i dotakne mu kou. Bila je hladno-ljepljiva, ali i dalje
topla. Istodobno hladno-ljepljiva i topla, nikad ne bi rekla da je to
mogue.
Odluila je ne vraati mu zasad oblog na elo, te ga odloi na rub
vra. inilo se kako trenutano ne moe za njega uiniti gotovo
nita, pa Sophie protegne noge i polako krene obilaziti sobu,
besramno prouavajui svaki neprivreni predmet, a takvih je bilo
mnogo.
Prvo se zaustavi kod zbirke minijatura. Na pisaem stolu ih je
bilo devet; Sophie je nagaala da se radi o njegovim roditeljima,
brai i sestrama. Poela je redati brau i sestre prema starosti, a onda
joj padne na pamet kako minijature moda nisu slikane u istom
vremenskom razdoblju, pa je tako moda upravo gledala u portret
njegovog starijeg brata kad mu je bilo petnaest i mlaeg kad mu je
bilo dvadeset godina.
Bila je osupnuta njihovom slinou; svi su imali jednaku
tamnokestenjastu kosu, iroka usta i profinjenu strukturu kostiju
lica. Sophie pogleda blie kako bi mogla usporediti boju oiju, no
zakljui da je to nemogue pod slabom svjetlou svijee, a i inae
je teko razabrati boju oiju na minijaturi.
Pokraj minijatura stajala je zdjela s Benedictovom zbirkom
kamenja. Sophie ih izvadi nekoliko, jedan po jedan, njeno ih
valjajui po dlanu. "Pitam se zato ti toliko znae", proape ona,
vraajui ih oprezno u zdjelu. Njoj je izgledalo kao obino kamenje,
no vjerojatno je Benedictu zanimljivije i jedinstvenije ako ga za
svaki taj kamen veu neka posebna sjeanja.
Pronala je drvenu kutijicu koju nikako nije uspjela otvoriti;
valjda se radilo o jednoj od onih arobnih istonjakih kutija o
kojima je negdje ula. No najvie od svega privukao ju je blok za
risanje naslonjen na rub stola, ispunjen crteima olovkom, ponajvie
pejzaima, no bilo je tu i dosta portreta. Je li to Benedict nacrtao?
Sophie zakilji prema dnu svakog crtea. Sitne su vrljotine svakako
izgledale kao dva slova B.
128

Sophie zastane dah, i neoekivani joj osmijeh obasja lice. Ni u

snu ne bi nikad pomislila da je Benedict umjetnik. U Whistledownu
nije pisalo ni rijei o tome, a to je svakako bila vrsta informacije
kakvu bi traerska kolumnistica trebala otkriti tijekom svih ovih
godina.
Sophie priblii blok svijei i prolista stranice. Najradije bi sjela i
svaki pojedini crte prouavala deset minuta, no inilo joj se
prenametljivim toliko detaljno analizirati njegove slike. Vjerojatno
je samo pokuavala opravdati vlastitu znatielju, no nekako se
osjeala manje krivom dok ih je samo ovla pregledavala.
Bilo je tu raznih pejzaa. Na nekima je bila Moja koliba (ili bi
moda trebala rei Njegova koliba?), a nekoliko ih je prikazivalo
veliku kuu, za koju je Sophie pretpostavila da je ladanjska kua
obitelji Bridgerton. Veina ih je bila bez ikakvih zdanja; samo
zapjenjeni potok, stablo koje se njie na vjetru, ili livada iarana
kapima kie. Sophie je doslovno mogla uti uborenje tog potoka i
um vjetra koji se probija kroz lie toga stabla.
Portreta je bilo znatno manje, no Sophie su oni bili neizmjerno
zanimljiviji. Benedict je oito najee crtao svoju najmlau sestru,
no bilo je tu i nekoliko portreta ene za koju je Sophie zakljuila da
je njegova majka. Najvie joj se, meutim, svidio prikaz nekakve
igre u prirodi; najmanje petero brae i sestara Bridgerton u rukama
dre dugake drvene maljeve, a jedna od djevojaka u prvom planu
iskrivila je lice u nastojanju da nacilja kuglu prema vratnicama.
Bilo je neeg u toj slici to je zamalo natjeralo Sophie na glasan
smijeh. Mogla je osjetiti radosno ozraje toga dana i zbog toga je
oajniki poeljela imati vlastitu obitelj.
Ponovno skrene pogled prema Benedictu, koji je i dalje mirno
spavao u svojoj postelji. Je li svjestan koliko je sretan to je roen u
tako velikoj obitelji, punoj ljubavi?
Uzdahnuvi, Sophie je nastavila listati stranice, sve dok nije stigla
do samog kraja bloka. Posljednji crte bio je drukiji od ostalih,
moda ve i samo zato to se radilo o nonom prizoru; neka ena,
drei skute svoje haljine podignute iznad glenjeva, tri niz...
129

Dragi Boe! Sophie ostane bez daha, kao pogoena munjom. To

je ona!
Prinese crte blie licu. Benedict je svaki detalj njezine haljine te prekrasne, arobne srebrne haljine koja je bila njezina samo tu
jednu no savreno pogodio. Zapamtio je i njezine do lakata duge
rukavice, ak joj je i frizuru nacrtao tono onako kako je izgledala te
veeri. Lice joj je bilo manje prepoznatljivo, no to je bilo
razumljivo, budui da ga nikad nije uspio vidjeti u cijelosti.
Odnosno, nije ga vidio do sada.
Benedict odjednom zastenje. Sophie pogleda prema njemu; opet
se nemirno bacakao u krevetu. Zatvorila je blok s crteima, vratila
ga na mjesto i pourila se k njemu.
"Gospodine Bridgertone?" proapta. Oajniki ga je eljela
zazvati po imenu. O njemu je te duge dvije godine tako razmiljala,
u njezinim je snovima on bio Benedict. Ali to bi bilo neoprostivo
intimno i svakako ne bi bilo u skladu s njezinim poloajem
slukinje.
"Gospodine Bridgertone?" ponovno proapta. "Jeste li dobro?"
On otvori oi i zatrepe.
"Treba li vam togod?"
Nekoliko puta je zatreptao pa Sophie nije bila sigurna je li uo ili
nije. Djelovao je toliko smeteno da nije bila ni sigurna vidi li je
uope. "Gospodine Bridgertone?"
On zakilji. "Sophie", ree promuklim glasom. Grlo mu je bilo
veoma suho i nadraeno. "Sobarica."
Ona kimne. "Tu sam. to trebate?"
"Vode", glas mu je bio hrapav.
"Odmah." Sophie je namakala obloge u vr s vodom, no zakljui
kako sada nije trenutak za sitniavost, pa napuni au koju je
donijela iz kuhinje. "Izvolite", ree pruivi mu au.

130

Prsti su mu drhtali pa nije isputala au dok ju je prinosio svojim

usnama. Popio je nekoliko gutljaja i sruio se natrag na jastuk.
"Hvala", proaptao je.
Sophie mu dotakne elo. Bilo je jo prilino toplo, no on je opet
djelovao prisebno pa je odluila to protumaiti kao znak sputanja
temperature. "Mislim da e vam ujutro biti bolje."
Benedict se nasmije. Nejako, i svakako nezdravo, ali se stvarno
nasmijao. "Sumnjam", kretavo e on.
"Dobro, neete se posve oporaviti", sloi se Sophie, "ali mislim
da ete se osjeati bolje nego sad."
"Svakako bi bilo teko osjeati se gore."
Sophie mu se nasmijei. "Biste li se mogli pomaknuti na rub
kreveta da vam promijenim plahte?"
On kimne glavom i uini kako mu je rekla, sklopivi umorne oi
dok je presvlaila plahte oko njega. "Zgodan trik", prokomentirao je
kad je zavrila.
"Majka gospoe Cavender dolazila je esto u posjet", objasni
Sophie. "Bila je nepokretna pa sam morala nauiti mijenjati plahte
dok je leala u krevetu. Nije osobito teko."
Kimnuo je. "Sad u opet zaspati."
Sophie ga utjeno potape po ramenu. Bilo je to jednostavno jae
od nje. "Ujutro ete se osjeati bolje", proape. "Obeajem."

131

9. Poglavlje

esto se uje kako su lijenici najgori pacijenti, no miljenje je

Vae autorice da su svi mukarci uasni pacijenti. Netko bi
mogao rei i da bi pacijent trebao imati strpljenja, a ope je
poznato da muke pripadnike nae vrste ba i ne resi ta vrlina.
Drutveni bilten lady Whistledown,
2. svibnja 1817.

im se probudila, Sophie je zavritala. Bilo je to prvo

to je uinila tog jutra.

Zaspala je u stolcu s ravnim naslonom pokraj Benedictova

kreveta, nogu ispruenih nimalo draesno i glave nagnute na stranu
u krajnje neugodnom poloaju. Isprva je samo lagano drijemala,
napeto oslukujui uznemirujue zvukove iz smjera bolesnikove
postelje. No nakon otprilike sat vremena blaene tiine, ipak je
podlegla iscrpljenosti i upala u dubok san; jedan od onih iz kojih bi
se ovjek trebao mirno probuditi, sa svjeim, odmornim smijekom
na licu.
Vjerojatno se upravo zbog toga, otvorivi oi i ugledavi dvoje
neznanaca kako zure u nju, toliko preplaila da joj je tek nakon
punih pet minuta srce prestalo bjesomuno tui.
"Tko ste vi?" Rijei su izletjele iz Sophijinih usta prije nego to je
shvatila da su to zacijelo gospodin i gospoa Crabtree; nadstojnik
Moje kolibe i njegova ena.
"Tko ste vi?" upita je mukarac, nimalo neprijateljski.
132

"Sophie Beckett", ree ona gutnuvi. "Ja..." U oajanju pokae

prema Benedictu. "On..."
"Gukni, djevojko!"
"Nemojte je muiti", zau se hrapav glas iz kreveta.
Tri se glave okrenu prema Benedictu. "Budni ste!" uzvikne
Sophie.
"Vie bih volio da nisam", promumlja on. "Grlo mi gori."
"elite li da vam donesem jo vode?" usluno ga upita Sophie.
On odmahne glavom. "aja. Molim vas."
Ona brzo ustane. "Donijet u ga."
"Ja u ga donijeti", odluno ree gospoa Crabtree.
"Trebate li pomo?" upita Sophie bojaljivo. Iz nekog se razloga
uz to dvoje ljudi osjeala kao da joj je deset godina. Oboje su bili
niski i zdepasti, ali su zraili autoritetom.
Gospoa Crabtree odmahne glavom. "Kakva bih ja to domaica
kue bila kad ne bih znala skuhati najobiniji aj?
Sophie proguta slinu. Nije mogla procijeniti je li gospoa
Crabtree zlovoljna ili se ali. "Nije mi bila namjera..."
Gospoa Crabtree je mahnuvi rukom prekine u ispriavanju.
"elite li da i vama donesem alicu aja?"
"Meni ne trebate nita donositi. Ja sam slu..."
"Donesite i njoj alicu", zapovijedi Benedict.
"Ali..."
On je bocne prstom, progunavi: "Tiho budite", a zatim se
okrene prema gospoi Crabtree i uputi joj osmijeh koji bi mogao
otopiti ledenjak. "Molim vas, budite ljubazni pa donesite i gospoici
Beckett alicu aja."
"Svakako, gospodine Bridgertone", odgovori ona, "ali, ako
smijem rei..."
133

"Moi ete rei to god elite nakon to nam donesete aj", obea
joj Benedict.
Ona mu uputi prijekoran pogled. "Imam tota rei."
"Ne sumnjam u to."
Benedict, Sophie i gospodin Crabtree priekali su u tiini da
gospoa Crabtree napusti sobu, a zatim, kad je bio siguran da ga
ena ne moe vie uti, gospodin Crabtree ree: "Sad ste nadrljali,
gospodine Bridgetone!"
Benedict se slabano nasmijei.
Gospodin Crabtree se okrene prema Sophie i objasni: "Kad
gospoa Crabtree ima tota za rei, ona doista ima tota za rei."
"A joj", uzvrati Sophie. Bilo joj je krivo to nije bila malo
rjeitija, no u tom joj trenutku nita nije palo na pamet, osim: "a joj".
"A kad ona ima tota za rei", nastavi gospodin Crabtree, "onda
to kae vrlo energino."
"Sva srea", Benedict e zajedljivo, "da emo biti zauzeti
ispijanjem aja."
Sophiji glasno zakrulji u elucu.
"A ako dobro poznajem gospou Crabtree", nastavi Benedict
uputivi joj vragolast pogled, "dobit emo i obilan doruak."
Gospodin Crabtree kimne. "Ve ga je napravila, gospodine
Bridgertone. Vidjeli smo vae konje u konjunici kad smo se jutros
vratili od svoje keri, pa se gospoa Crabtree smjesta bacila na
pripremu doruka. Ona zna koliko volite jesti jaja."
Benedict se okrene prema Sophie i zavjereniki joj se osmjehne,
"Stvarno volim jesti jaja."
Njoj opet zakrulji u elucu.
"Nismo, meutim, znali da vas je dvoje", ree gospodin Crabtree.
Benedict se pone cerekati, pa se trzne od boli. "Ne mogu zamisliti
da gospoa Crabtree nije pripremila dovoljno hrane za omanju
vojsku."
134

"Pa, nije stigla pripremiti pravi doruak s mesnom pitom i ribom",

ree gospodin Crabtree, "ali mislim da ima slanine, unke, jaja i
prepeenog kruha."
Sophijin eludac sad je ve zavijao. Ona stavi ruku na trbuh,
jedva se suzdravi da ne prosike: "Umukni!"
"Trebali ste nam rei da dolazite", doda gospodin Crabtree, korei
Benedicta prstom. "Ne bismo otili u posjet da smo vas oekivali."
"Bila je to iznenadna odluka", ree Benedict, isteui vrat s jedne
strane na drugu. "Bio sam na nekoj zabavi i odluio otii."
Gospodin Crabtree pokae glavom prema Sophie. "Odakle je ona
dola?"
"Bila je na toj zabavi."
"Nisam bila na zabavi", ispravi ga Sophie. "Sluajno sam se ondje
zatekla."
Gospodin Crabtree sumnjiavo zakilji u nju. "U emu je
razlika?"
"Nisam sudjelovala u zabavi. Bila sam sobarica u toj kui."
"Vi ste slukinja?"
Sophie kimne. "Cijelo vrijeme vam to pokuavam rei."
"Ne izgledate kao slukinja", gospodin Crabtree se okrene prema
Benedictu. "Izgleda li vama kao slukinja?"
Benedict bespomono slegne ramenima. "Nemam pojma kako
ona izgleda."
Sophie ga mrko pogleda. Nije to bila uvreda, no svakako nije bio
ni kompliment.
"Ako je ona slukinja u neijoj kui", uporan je bio gospodin
Crabtree, "to onda radi tu?"
"Smijem li objasniti kad se vrati gospoa Crabtree", upita ga
Benedict, "budui da znam da e ona ponoviti sva vaa pitanja?"
Gospodin Crabtree je gledao u njega nekoliko trenutaka, zatim
135

zatrepe i kimne, pa se ponovno okrene prema Sophie. "Zato ste

ovako odjeveni?"
Sophie spusti pogled i uasnuto shvati kako je posve zaboravila
da nosi muku odjeu, i to toliko iroku da je jedva drala hlae oko
struka. "Moja je odjea bila mokra", objasni ona, "od kie."
Gospodin Crabtree kimne s razumijevanjem. "Sino je doista bilo
veliko nevrijeme. Zato smo ostali prenoiti kod keri. Inae smo se
kanili vratiti kui, znate."
Benedict i Sophie samo kimnu.
"Ona ne stanuje predaleko." nastavi gospodin Crabtree. "Samo na
drugoj strani sela." Pogleda u Benedicta, koji smjesta kimne.
"Rodila je nedavno", doda on. "Curicu."
"estitam", ree Benedict, a Sophie je prema izrazu njegova lica
vidjela da nije bio samo utiv. Bilo mu je iskreno drago.
Sa stubita se zauje glasan zvuk koraka; to se zacijelo vraala
gospoa Crabtree, donosei doruak. "Trebala bih joj pomoi", kae
Sophie skoivi na noge i pojurivi prema vratima.
"Jednom slukinja, uvijek slukinja", mudrovao je gospodin
Crabtree.
Benedictu se uini da se Sophie na to trznula, ali nije bio siguran.
Uskoro je u sobu ula gospoa Crabtree, nosei prekrasan servis
za aj.
"Gdje je Sophie?" upita Benedict.
"Poslala sam je dolje po ostalo", odgovori gospoa Crabtree.
"Trebala bi se svakog trenutka popeti. Draga djevojka", doda bez
okolianja, "ali joj treba remen za te hlae koje ste joj posudili."
Benedict osjeti sumnjivo stezanje u grudima od pomisli na
sobaricu Sophie s hlaama oko glenjeva. S nelagodom gutne,
shvativi kako bi taj osjeaj mogao biti pouda.
Zatim zastenje i uhvati se za grlo, jer mu je neugodno gutanje bilo
jo neugodnije nakon cjelononog jakog kaljanja.
136

"Treba vam jedan od mojih ljekovitih napitaka", ree gospoa

Crabtree.
Benedict je mahnito odmahivao glavom. Kuao je jednom
prilikom njezin ljekoviti napitak: tri sata je od njega povraao.
"Ne prihvaam odbijanje", upozori ga ona.
"Ona to nikada", doda gospodin Crabtree.
"aj e biti dovoljan", brzo uzvrati Benedict, "i siguran sam da u
se udesno oporaviti."
No pozornost gospoe Crabtree ve je odlutala drugamo. "Gdje li
je ta djevojka?" promrmlja ona, uputivi se prema vratima kako bi
pogledala u hodnik. "Sophie! Sophie!"
"Uspijete li je sprijeiti da mi donese svoj napitak", Benedict
panino apne gospodinu Crabtreeju, "dat u vam pet funta."
Gospodin Crabtree se ozari. "Smatrajte to uinjenim!"
"Evo je", objavi gospoa Crabtree. "O, nebesa mu."
"to je, draga?" upita je gospodin Crabtree, hodajui sporo prema
vratima.
"Ne moe istodobno nositi pladanj i drati hlae da joj ne padnu,
jadnica", odgovori ona uz suutno coktanje jezikom. "Neete li joj
pomoi?" upita je Benedict iz kreveta.
"O, da, naravno." Ona urno izae iz sobe.
"Odmah se vraam", dobaci mu gospodin Crabtree preko ramena.
"Ne elim ovo propustiti."
"Dajte toj vrajoj djevojci remen!" mrzovoljno je dobacio
Benedict. Nije mu se inilo potenim da svi gledaju taj prizor u
hodniku dok je on bio osuen na krevet.
A definitivno je bio osuen na krevet. Ve mu se od same pomisli
na ustajanje vrtjelo u glavi. Oito je bio bolesniji no to je sino
mislio. Nije vie imao poriv za kaljanjem svakih nekoliko sekunda,
no u tijelu je osjeao slabost i iscrpljenost. Boljeli su ga miii, a
grlo ga je jako peklo. ak je i u zubima imao udan osjeaj.
137

Maglovito se sjeao kako ga je Sophie njegovala. Stavljala mu je

hladne obloge na elo, bdjela nad njime, pa ak mu i pjevala
uspavanku. No nije joj ni u jednom trenutku vidio lice. Veinu
vremena nije imao snage otvoriti oi, a kad bi mu to i uspjelo, soba
je bila u mraku, a ona uvijek u sjeni, podsjeajui ga na...
Benedictu zastane dah, a srce mu pone munjevito udarati u
grudima, jer mu se odjednom, poput bljeska, jasno vratilo sjeanje
na noanji san.
Sanjao je nju.
Nije to bio novi san, no nije ga pohodio ve mjesecima. A
matarija je bila sve samo ne edna. Benedict nije bio svetac, i kad
je sanjao o eni s krabuljnog plesa, ona na sebi nije imala srebrnu
haljinu.
Nije imala, prisjeao se uz zloesti smijeak, nita na sebi.
Pitao se, meutim, zato ju je nakon toliko mjeseci ba sada
ponovno sanjao. Je li neto u vezi sa Sophie bilo okida za povratak
tog sna? Mislio je nadao se kako je njegov nestanak znaio da ju
je prebolio.
Oito nije.
Sophie nipoto nije izgledala kao ena s kojom je plesao prije
dvije godine. Kosa joj nije bila poput njezine, a i bila je znatno
mravija. ivo je pamtio raskone obline maskirane ene u svome
naruju; u usporedbi s njom, Sophie je bila prava goljavica.
Glasovi su im moda bili donekle slini, no morao je samom sebi
priznati kako su s vremenom njegove uspomene ipak izblijedjele pa
se vie nije mogao sasvim jasno sjetiti glasa svoje tajanstvene dame.
Osim toga, Sophijina dikcija, premda iznimno uglaena za
slukinju, ipak nije bila toliko uglaena kao kod pripadnica najvieg
stalea. Takvu je dikciju imala ona.
Benedict frustrirano puhne kroz nos. Mrzio ju je zvati ona. Od
svih njezinih tajni, ta mu se inila najsurovijom. Nije mu htjela
otkriti ni svoje ime. Dio njega vie bi volio da mu je jednostavno
lagala i lano se predstavila. Barem bi je imao kako zvati u sebi.
138

Mogao bi makar to ime aputati, zurei kroz prozor u no,

pitajui se kamo li je, dovraga, nestala.
Od daljnjeg su ga razmiljanja spasili zvukovi zapinjanja i
posrtanja koji su dolazili iz hodnika. Prvi je u sobu uao gospodin
Crabtree, teturajui zbog teine pladnja natrpanog dorukom.
"Gdje su njih dvije?" sumnjiavo upita Benedict, gledajui prema
vratima.
"Gospoa Crabtree je otila potraiti prikladnu odjeu za Sophie",
odgovori gospodin Crabtree, odlaui pladanj na Benedictov radni
stol. "unka ili slanina?"
"Oboje. Umirem od gladi. A na to je, dovraga, mislila pod
prikladnom odjeom?"
"Na haljinu, gospodine Bridgertone. To je ono to ene nose."
Benedict ga najozbiljnije poeli gaati batrljkom svijee. "Htio
sam rei", pone on tonom za koji je vjerovao da zvui svetaki
strpljivo, "gdje e pronai haljinu?"
Gospodin Crabtree mu prie s tanjurom punim hrane na pladnju s
noicama koji je stavio Benedictu u krilo. "Gospoa Crabtree ima
nekoliko rezervnih haljina. Nije joj mrsko dijeliti."
Benedict se zagrcne zalogajem jaja koji je natrpao u usta.
"Gospoa Crabtree nije ba Sophijine grae."
"Niste ni vi" istakne gospodin Crabtree, "pa je svejedno nosila
vau odjeu."
"Niste li rekli da su joj u hodniku pale hlae?"
"Pa, sad kad odjene haljinu vie se neemo morati brinuti zbog
toga, zar ne? Sumnjam da e joj ramena iskliznuti iz otvora za vrat."
Benedict zakljui kako je za njegovo mentalno zdravlje bolje da
gleda svoja posla, pa se u potpunosti posveti doruku. Prodirao je
ve trei tanjur kad je u sobu nahrupila gospoa Crabtree. "Evo
nas!" obznani ona.

~139~
139

Sophie se uulja za njom, doslovno se utapajui u golemoj haljini

gospoe Crabtree. Osim, naravno, u predjelu glenjeva. Gospoa
Crabtree bila je dobrih dvanaestak centimetara nia od Sophie.
Gospoa Crabtree je bila ozarena. "Ne izgleda li fantastino?"
"O, da", odgovori Benedict. Rubovi usana su mu se trzali. Sophie
blene u njega.
"Imat ete dovoljno mjesta za doruak", ree on zaigrano.
"Posluit e dok njezina odjea ne bude ista", pojasni gospoa
Crabtree. "Barem je dolino." Odgegala se do Benedicta. "Kako
vam se svia doruak, gospodine Bridgertone?"
"Slastan je", odgovori on. "Mjesecima nisam jeo ovako dobro."
Gospoa Crabtree se nagne prema njemu i proape: "Svia mi se
vaa Sophie. Smijemo je zadrati?"
Benedict se zagrcne. Nije znao ime, ali se svejedno zagrcnuo.
"Molim?"
"Gospodin Crabtree i ja nismo vie mladi kao to smo neko bili.
Dobro bi nam ovdje doao jo jedan par ruku."
"Ja, ovaj, pa..." Nakalje se. "Razmislit u o tome."
"Izvrsno." Gospoa Crabtree ode do drugog kraja sobe i zgrabi
Sophie za ruku. "Vi doite sa mnom. Cijelo vam jutro kruli u
elucu. Kad ste posljednji put jeli?"
"Ovaj, negdje tijekom jueranjeg dana, mislim."
"Kada tono?" Gospoa Crabtree bila je uporna.
Benedict prikrije osmijeh ubrusom. Sophie je izgledala
preplavljena osjeajima. Gospoa Crabtree je jednostavno tako
djelovala na ljude.
"Pa, ovaj, zapravo..."
Gospoa Crabtree se podboi. Benedict se naceri. Sophie je sad
stvarno nadrljala.

140

"elite li rei da juer uope niste jeli?" grmila je gospoa

Crabtree. Sophie u oaju pogleda prema Benedictu. On joj uzvrati
ne-mogu-vam-pomoi pogledom. I zapravo je uivao promatrajui
kako se gospoa Crabtree brine o njoj. Mogao se kladiti da se nitko
godinama nije brinuo o toj nesretnoj djevojci.
"Juer sam bila veoma zauzeta", branila se Sophie.
Benedict se namrti. Vjerojatno je bila zauzeta bjeanjem od
Phillipa Cavendera i opora kretena koje je nazivao svojim
prijateljima.
Gospoa Crabtree gurne Sophie u stolac za pisaim stolom.
"Jedite", zapovijedi joj.
Benedict je gledao kako se Sophie baca na doruak. Bilo je
razvidno da se trudi zadrati najbolje manire, no naposljetku je glad
ipak pobijedila pa je nakon samo minute poela doslovno trpati
hranu u usta.
Tek kad je postao svjestan da mu se vilica stegnula vrsto poput
kripca, on shvati kako je ispunjen bijesom. Nije bio posve siguran
na koga je bijesan. No nije mu bilo drago gledati Sophie ovoliko
gladnu.
Povezali su se na neki udan nain, on i ta sobarica. On je spasio
nju, ona je spasila njega. Dodue, sumnjao je da bi ga noanja
groznica ubila; da je bila doista opasna, jo bi se borio s njom. Ali
ona je bdjela nad njime, pomogla da se opusti i vjerojatno mu
ubrzala oporavak.
"Moete li se vi pobrinuti da pojede barem jo jedan puni tanjur?"
gospoa Crabtree zamoli Benedicta. "Ja joj idem pripremiti sobu."
"U dijelu za sluinad", brzo ree Sophie.
"Ne budite smijeni. Dok vas ne zaposlimo, vi ovdje niste
slukinja."
"Ali..."
"Da nisam vie ula ni rije o tome", prekine je gospoa Crabtree.
"Treba li moju pomo, duice?" upita je gospodin Crabtree.
141

Gospoa Crabtree kimne i brani je par zaas napustio sobu.

Sophie napravi kratku pauzu u svome pothvatu konzumiranja
najveih moguih koliina hrane i zapilji se u vrata iza kojih su
Crabtreeovi upravo nestali. Pretpostavila je da je smatraju jednom
od njih, jer da je bila ita drugo osim slukinje, ne bi je nipoto
ostavili nasamo s Benedictom. Mnoge su djevojke izgubile ugled za
znatno manje od toga.
"Juer uope niste jeli, zar ne?" Benedict je tiho upita.
Sophie odmahne glavom.
"Kad sljedei put ugledam Cavendera", reao je, "prebit u ga na
mrtvo ime."
Da je bolja osoba, Sophie bi bila zgroena, no nije mogla
suspregnuti smijeh zamislivi Benedicta kako nastavlja braniti
njezinu ast. Ili Philippa Cavendera s nosom premjetenim na elo.
"Napunite si tanjur jo jednom", ree Benedict. "Barem radi
mene. Budite sigurni da je gospoa Crabtree prebrajala koliko je jaja
i traka slanine bilo na tanjuru prije nego to je otila. Platit u
glavom ne bude li se taj broj smanjio dok se ne vrati."
"Veoma je draga", ree Sophie, posegnuvi za jajima. Prvi joj je
tanjur hrane jedva smirio glad; nije je trebalo dodatno poticati da
jede.
"Najbolja."
Sophie struno podigne kriku unke licom i vilicom za
posluivanje i prebaci je u svoj tanjur. "Kako se osjeate jutros,
gospodine Bridgertone?"
"Vrlo dobro, hvala. Ili, ako ba ne dobro, onda barem vraki bolje
nego to sam se osjeao noas."
"Bila sam jako zabrinuta za vas", ree ona probadajui rub unke
vilicom i odrezavi komad noem.
"Bilo je vrlo ljubazno od vas to ste se brinuli o meni."

142

Ona provae, proguta, i zatim ree:

"Nisam uinila nita
posebno. Svatko bi na mojem mjestu postupio jednako."
"Moda", ree on, "ali ne s takvom ljupkou i dobrim
raspoloenjem."
Sophijina vilica zastane usred zraka. "Hvala", njeno uzvrati.
"Kakav divan kompliment."
"Nisam... ovaj..." On se nakalje.
Sophie ga je znatieljno gledala, ekajui da dovri to god je htio
rei.
"Nije bitno", promumlja on.
Ona razoarano ubaci komadi unke u usta.
"Nisam valjda uinio neto zbog ega bih se trebao ispriati?"
izvali on iznenada.
Sophie ispljune unku u ubrus.
"Ovo u shvatiti kao potvrdan odgovor", promrmlja.
"Ne!" brzo e ona. "Nipoto. Samo ste me iznenadili."
On zakilji. "Ne biste mi lagali o tome, nadam se?"
Sophie je odmahivala glavom, prisjeajui se jednog jedinog,
savrenog poljupca koji je noas spustila na njegove usne. On nije
uinio nita to bi iziskivalo ispriku, ali ona jest.
"Zacrvenjeli ste se", optui je on.
"Ne, nisam."
"Da" , ree on, "jeste."
"Ako i jesam", odgovori ona prkosno, "to je zato to sam se pitala
zato vi mislite da imate ikakvog razloga za ispriku."
"Prilino ste brzi na jeziku za obinu slukinju", ree on.
"Oprostite", hitro se ispria Sophie. Trebala bi zapamtiti gdje joj
je mjesto. No to nije bilo jednostavno uz ovog mukarca, jedinog
143

pripadnika visokog drutva koji se prema njoj ponaao pa makar i

samo na nekoliko sati kao da su ravnopravni.
"To je trebao biti kompliment", ree on. "Preda mnom ne morate
paziti to i kako govorite."
Ona nita ne odgovori.
"Nalazim vas vrlo..." on napravi pauzu, oito
odgovarajuu rije. "Okrepljujuom."

traei

"Oh." Ona odloi vilicu. "Hvala."

"Planirate li togod za ostatak dana?"
Ona pogleda golemu haljinu na sebi i iskrivi lice u grimasu.
"Mislila sam priekati da mi se osui odjea, a onda u se valjda
poeti raspitivati trebaju li u nekoj od oblinjih kua sobaricu."
Benedict je mrko pogleda. "Rekao sam da u vam pronai slubu
kod svoje majke."
"I na tome sam vam uistinu zahvalna", ona brzo uzvrati. "No
radije bih ostala na selu."
On slegne ramenima onako kako to moe samo netko tko se nikad
nije suoio s velikim ivotnim izazovima. "Onda moete raditi u
Aubrey Hallu. U Kentu."
Sophie se ugrize za donju usnu. Nije mu mogla rei kako ne eli
raditi za njegovu majku zato to ne eli viati njega.
Nije mogla zamisliti bolnije muenje od toga.
"Ne trebate se osjeati odgovornim za mene", konano ree.
On joj uputi prilino nadmeni pogled. "Rekao sam vam da u vam
pronai novu slubu."
"Ali..."
"to je u tome problematino?"
"Nita", promrmlja ona. "Ba nita." Oito nije bio dobar trenutak
za prepiranje s Benedictom.
144

"Odlino." Zadovoljno se naslonio na jastuke. "Drago mi je da se

slaete sa mnom."
Sophie ustane. "Trebala bih otii."
"Kojim poslom?"
Osjetila se podosta glupo odgovorivi mu: "Ne znam."
On se naceri. "Onda vam elim dobru zabavu."
aka joj se stisnula oko drke lice za posluivanje.
"Nemojte to uiniti", upozori je on.
"to to?"
"Gaati me licom."
"Ne pada mi na pamet", procijedi ona.
On se glasno nasmije. "O, da, itekako vam je palo na pamet.
Upravo razmiljate o tome. Vi samo ne biste to uinili."
Sophijina je aka toliko vrsto stiskala licu da se tresla.
Benedict se toliko jako smijuljio da mu se tresao krevet.
Sophie je nepomino stajala, ne isputajui licu.
Benedict se nasmijei. "Kanite je ponijeti sa sobom?"
Ne zaboravi gdje ti je mjesto, vritala je Sophie u sebi. Ne
zaboravi gdje ti je mjesto.
"Pitam se o emu razmiljate", zamiljeno je nagaao Benedict,
"kad izgledate tako neodoljivo bijesno. Ne, nemojte mi rei", doda
on. "Siguran sam da ukljuuje moje preuranjeno i bolno umiranje."
Polako i oprezno, Sophie mu okrene lea i odloi licu na stol.
Nije se eljela izlagati nepotrebnom riziku naglim pokretima.
Dovoljan je jedan pogrean pokret i znala je da bi mu lansirala licu
u glavu.
Benedict podigne obrve u odobravanju. "Ovo je bilo izuzetno
zrelo od vas."
"Jeste li ovako draesni prema svima ili samo prema meni?"
145

"O, samo prema vama", naceri se. "Morat u se potruditi da

prihvatite moju ponudu da vam pronaem posao kod svoje majke.
Doista izvlaite najbolje iz mene, gospoice Sophie Beckett."
"Ovo je najbolje?" upita ga ona u oitoj nevjerici.
"Bojim se da jest."
Sophie je samo odmahnula glavom hodajui prema vratima.
Razgovori s Benedictom Bridgertonom stvarno znaju
biti
iscrpljujui.
"O, Sophie!" zazove je on.
Ona se okrene.
Prepredeno se smijeio. "Znao sam da neete baciti licu."
Ono to je uslijedilo zacijelo nije bilo Sophijinom krivnjom. Bila
je, vrsto je vjerovala, trenutano i privremeno zaposjednuta nekom
zlom silom. Jer, ruka koja je podignula batrljak svijee sa stolia
pokraj nje nije nikako mogla biti njezina ruka. Dodue, bila je
privrena za njezino rame, no nije joj uope izgledala poznato dok
je bacala svijeu na drugi kraj sobe.
Ravno prema glavi Benedicta Bridgertona.
Sophie nije htjela ni priekati da vidi je li pogodila svoj cilj. No,
bjeei iz sobe, ula je kad je Benedict prasnuo u smijeh. A onda je
zaula njegovo: "Svaka vam ast, gospoice Beckett!"
U tom trenutku Sophie postane svjesna kako se prvi put nakon
mnogo godina smijei iz iste, nepomuene radosti.

146

10. Poglavlje

Iako je potvrdno odgovorio na pozivnicu (barem tako tvrdi lady

Covington), Benedict Bridgerton nije se pojavio na godinjem
balu kod Covingtona. Izrazi nezadovoljstva mladih ena (i
njihovih mama) mogli su se uti diljem plesne dvorane.
Prema lady Bridgerton (njegovoj majci, ne njegovoj urjakinji),
gospodin Bridgerton je proli tjedan otiao na selo i otad nije od
njega ula ni glasa. Svi vi koji strahujete za zdravlje i dobrobit
gospodina Bridgertona, nemate razloga za zabrinutost; lady
Bridgerton je zvuala vie uzrujano nego zabrinuto. Na
prologodinjem je balu kod Covingtona, naime, ak etiri para
pronalo svoje budue brane partnere, a pretprole godine tri
para.
Ako je i ovogodinji bal bio jednako plodonosan, Benedict
Bridgerton jamano nee biti meu mladoenjama, na
posvemanji oaj svoje majke.
Drutveni bilten lady Whistledown,
5. svibnja 1817.

enedict je ubrzo otkrio kako dugotrajan, spori oporavak

ima svojih prednosti.

Najoitija meu njima bila je koliina i raznolikost

izvrsne hrane iz kuhinje gospoe Crabtree. Uvijek su ga u Mojoj
kolibi dobro hranili, no kad god bi netko bio bolestan, gospoa
Crabtree bi nadmaila samu sebe.
147

Da stvar bude jo bolja, gospodin Crabtree uspio je zamijeniti

"ljekovite" pripravke svoje ene najboljim Benedictovim vinjakom.
Benedict ih je posluno ispijao do posljednje kapi, no zadnji put kad
je pogledao kroz prozor uinilo mu se da su mu grmovi rua
uvenuli, pa je pretpostavio da je onamo gospodin Crabtree izlijevao
zloglasni napitak.
Bila je to nemila rtva, no Benedict ju je bio vie nego spreman
prihvatiti nakon prolog iskustva s eliksirom gospoe Crabtree.
Jo jedna dobra strana izleavanja u krevetu bilo je to to je, prvi
put nakon mnogo godina, mogao uivati u miru i tiini. itao je,
crtao, ih bi jednostavno zamirio i sanjario a sve to bez trunice
krivnje zbog zanemarivanja nekih drugih zadataka ili obveza.
Benedict je vrlo brzo zakljuio da bi volio provesti cijeli ivot u
takvoj dokolici.
No daleko najbolji dio njegova sporog oporavka bila je Sophie.
Ulazila mu je u sobu nekoliko puta na dan; katkad bi mu protresla
jastuke, drugi put bi mu donijela hranu, a ponekad mu je samo
itala. Benedict je stekao dojam da se ona toliko trudi oko njega,
osim iz jednostavne potrebe da se osjeti korisnom, ne bi li mu
svojim djelima iskazala zahvalnost to ju je spasio od Phillipa
Cavendera. Nije mu, meutim, bilo vano zato dolazi k njemu;
jednostavno mu se svialo to je tu.
Isprva je bila tiha i suzdrana, oito se pridravajui uvrijeenog
pravila kako sluge moraju biti nevidljive i neujne. No Benedict joj
to nije doputao, namjerno zapodijevajui razgovor s njom samo da
ne moe otii. Ili bi je zadirkivao i podbadao, sve samo da je uzruja,
jer mu se vie sviala kad je rigala vatru nego kad je bila krotka i
pokorna.
No uglavnom je jednostavno volio biti u istoj prostoriji s njom.
Bilo mu je svejedno razgovara li s njime ili samo sjedi i lista knjigu
dok on gleda kroz prozor. Neto ga je u njezinoj nazonosti inilo
spokojnim.
Glasno ga kucanje prene iz razmiljanja te on eljno pogleda
prema vratima i povie: "Naprijed!"
148

Sophie proviri u sobu. Kovre koje su joj dopirale do ramena

blago se zatresu okrznuvi rub vrata.
"Gospoa Crabtree je pretpostavila da elite malo aja."
"Samo aj? Ili aj i kolae?"
Sophie se nasmijei i otvori vrata gurnuvi ih kukom, nastojei
odrati pladanj u vodoravnom poloaju. "Ovo potonje, za svaki
sluaj."
"Izvrsno. Hoete li mi se pridruiti?"
Ona je, kao i uvijek, oklijevala, a zatim kimne, to bi takoer
uvijek naposljetku uinila. Ve je nauila kako se nema smisla
prepirati s Benedictom jednom kad on neto vrsto odlui.
Benedictu se to poprilino svialo.
"Obrazi su vam opet poprimili zdravu boju", primijetila je
odlaui posluavnik na najblii stol. "I ne izgledate vie onako
umorno. Vjerujem da ete uskoro moi ustati iz postelje."
"O, sigurno hou, uskoro", okoliao je.
"Svakim danom izgledate sve zdravije."
On se razdragano nasmijei. "Doista tako mislite?"
Ona podigne ajnik i zastane prije no to je poela toiti. "Da",
odgovori uz zajedljivi osmijeh. "Inae to ne bih rekla."
Benedict joj je promatrao ruke dok mu je ulijevala aj. Kretala se
uroenom elegancijom i pripremala aj kao da je to oduvijek inila.
Oito je kod velikodunih poslodavaca svoje majke ovladala i
umijeem serviranja poslijepodnevnog aja. Ili je jednostavno
nauila paljivo promatrajui druge dame. Nije mu promakla
njezina pronicljivost.
Dovoljno su puta ponovili taj obred da ga vie nije morala pitati
kakav aj pije. Pruila bi mu alicu s mlijekom, bez eeraa zatim
bi mu na tanjur stavila po nekoliko raznolikih kolaia i pogaica.

149

"Natoite i sebi", ree Benedict zagrizavi u kolai, "i sjednite

pokraj mene."
Ponovno je oklijevala. Znao je da e oklijevati, iako je u sebi ve
odluila da e mu se pridruiti. No on je bio strpljiva osoba pa je
njegovo strpljenje nagraeno njenim uzdahom dok je pruala ruku
kako bi uzela jo jednu alicu s pladnja.
Nakon to je i sebi ulila aj s dvije kocke eera i vrlo malo
mlijeka sjela je na barunom presvuenu stolicu ravnog naslona
pokraj njegova kreveta, promatrajui ga preko ruba alice dok je
ispijala gutljaj aja.
"Ne jedu vam se kolaii?" upita je Benedict.
Ona odmahne glavom. "Pojela sam ih nekoliko im su izvaeni iz
penice."
"Sretnice. Najukusniji su dok su jo topli." Smazao je jo jedan
kolai, stresao mrvice s rukava i posegnuo za sljedeim. "A kako
ste vi proveli dan?"
"Otkako smo se vidjeli prije dva sata?"
Benedict joj pogledom porui da je opazio njezin sarkazam, ali se
odluio suzdrati od komentara.
"Pomagala sam gospoi Crabtree u kuhinji", odgovori Sophie.
"Kuha govei gula za veeru pa me zamolila da ogulim nekoliko
krumpira. Zatim sam posudila knjigu iz vae knjinice i itala je u
vrtu."
"Doista? to ste itali?"
"Roman."
"Je li dobar?"
Ona slegne ramenima. "Blesav, ali romantian. Uivala sam u
njemu."
"eznete li za romansom?"
Munjevito se zacrvenila. "Ne mislite li da je to prilino osobno
pitanje?"
150

Benedict slegne ramenima, namjeravajui uzvratiti nekom

neozbiljnom reenicom poput: "Vrijedilo je pokuati", ali dok joj je
promatrao lice, obraze koji su postali draesno ruiasti, oi koje je
oborila prema svojem krilu, dogodilo se neto veoma neobino.
Shvatio je da je eli.
Da je jako, jako eli.
Nije znao zato ga je ta spoznaja toliko iznenadila. Naravno da je
eli. On je samo mukarac, od krvi i mesa, i teko je provoditi toliko
vremena u drutvu tako vrckave i neodoljive ene poput Sophie, a
da je ne poeli. Uostalom, polovicu ena koje je upoznao je i
poelio, ali ne pretjerano intenzivno, niti neizdrivo.
U ovom trenutku, meutim, s tom enom, postalo je neizdrivo.
Benedict promijeni poloaj. Zatim nabra pokriva u predjelu
svoga krila. Pa opet promijeni poloaj.
"Je li vam krevet neudoban?" upita ga Sophie. "elite li da vam
namjestim jastuke?"
Prvi Benedictov poriv bio je da joj odgovori potvrdno, zgrabi je
dok se naginje nad njime i iskoristi za bludne radnje, kad bi ve
ionako, vrlo prikladno, bili u krevetu.
No slutio je da se Sophie ne bi svidio takav plan, pa umjesto toga
ree: "Nema potrebe", a zatim se trzne shvativi da mu glas zvui
neuobiajeno piskutavo.
Ona se nasmijei gledajui u kolaie na njegovu tanjuru i ree:
"Moda ipak pojedem jo jedan."
Benedict makne ruku kako bi se lake mogla posluiti kolaiem
s tanjura koji se nenadano naao, shvati on sa zakanjenjem, u
njegovu krilu. Prizor njezine ruke koja posee prema njegovim
preponama iako je samo htjela uzeti kolai s tanjura imao je
udan uinak na njega. Tonije, na njegove prepone.
Benedict odjednom dobije viziju dijelova koji se... pomiu ondje
dolje, i on naglo zgrabi tanjur, iz straha da se ne prevrne. "Smijem li
uzeti zadnji..."
151

"Dobro!" zakrijeti on.

Ona brzo uzme paprenjak s tanjura i namrti se. "Izgledate bolje",
ree ona, kratko pomirisavi kolai, "ali ne zvuite dobro. Jo vas
mui grlo?"
Benedict naglo ispije gutljaj aja. "Nimalo. Vjerojatno sam
udahnuo malo praine."
"Aha. Onda popijte jo malo aja. Ne bi vas to trebalo dugo
muiti." Ona odloi alicu s ajem. "elite li da vam itam?"
"Da!" hitro odgovori Benedict, nabirui pokriva oko svoga
struka. Mogla bi pokuati ukloniti strateki poloen tanjur, i to
onda?
"Sigurni ste da vam je dobro?" upita ga ona, vie sumnjiavo
nego zabrinuto.
On se usiljeno nasmijei. "Sasvim dobro."
"U redu", ree ona i ustane. "to elite da vam itam?"
"Ma, bilo to", odgovori on, nehajno odmahnuvi rukom.
"Poeziju?"
"Sjajno." Rekao bi "sjajno" i da je predloila itanje disertacije o
biljnom svijetu u arktikoj tundri.
Sophie odeta do nie u kojoj se nalazila polica s knjigama te
dokono pregleda njezin sadraj. "Byron?" upita ona. "Blake?"
"Blake", odgovori on bez oklijevanja. Jednosatno sluanje
Byronova romantinog baljezganja vjerojatno bi ga dokrajilo.
Ona skine zbirku pjesama s police, vrati se do stolice pokraj
kreveta i sjedne, ukajui pritom skutima svoje nimalo privlane
haljine.
Benedict se namrti. Dotad nije obraao osobitu pozornost na
njezinu haljinu. Bila je stvarno runa. Ne ba poput one koju joj je
posudila gospoa Crabtree, no nipoto nije bila krojena za isticanje
najboljih enskih atributa.
152

Trebao bi joj kupiti novu haljinu. Ona, dakako, nikad ne bi

pristala na to, ali ako bi joj ova koju sada nosi sluajno izgorjela...
"Gospodine Bridgertone?"
Ali kako bi to izveo? Spaliti je moe samo dok nije odjevena u
nju, to ve samo po sebi predstavlja prilian izazov...
"Sluate li me uope?" upita ga Sophie.
"Hmmm?"
"Niste me sluali."
"Oprostite", prizna Benedict. "Ispriavam se, misli su mi odlutale.
Molim vas, nastavite."
Ona pone iznova itati, a on, elei joj pokazati kako je doista
pozorno slua, usredotoi pogled na njezine usne, to se ispostavilo
kao velika pogreka.
Jer, odjednom vie nije vidio nita osim tih usana, i nije mogao
prestati razmiljati o ljubljenju Sophie, i znao je jednostavno je
znao da e, ako jedno od njih dvoje uskoro ne napusti sobu, uiniti
neto zbog ega bi joj se itekako trebao ispriati.
Lagao bi kad bi tvrdio da je ne planira zavesti, no kanio je to
izvesti znatno suptilnije. "A joj meni", izvali bez razmiljanja.
Sophie ga udno pogleda, to joj nije mogao zamjeriti. Zvuao je
kao totalni idiot. Nije se mogao sjetiti kad je zadnji put izgovorio "a
joj meni", ako je to uope ikada rekao. K vragu, zvuao je poput
svoje majke.
"Neto nije u redu?" upita ga Sophie.
"Samo sam se neega sjetio", ree on, ponovno zakljuivi kako
zvui prilino glupo. Ona upitno podigne obrve. "Neto sam
zaboravio", pojasni Benedict.
"Kad se neega sjetimo", ree ona, neizmjerno se zabavljajui, "to
je obino neto to smo bili zaboravili."
On joj uputi mrki pogled. "Treba mi malo privatnosti."
153

Ona smjesta ustane, proaptavi: "Naravno." Benedict suspregne

uzdah. K vragu. Izgledala je povrijeeno. Nije joj htio povrijediti
osjeaje. elio ju je samo udaljiti iz sobe da je ne bi povukao u
krevet. "Radi se o neem osobnom", ree u nadi da e joj to
popraviti raspoloenje, slutei meutim kako samo ispada glup.
"Aaaaaa", znakovito e Sophie. "elite da vam donesem nonu
posudu?"
"Mogu i sam otii do none posude", uzvrati on, zaboravivi da
mu uope nije sila.
Ona kimne i zastane, odlaui knjigu na oblinji stoli. "Ostavit
u vas da obavite to trebate. Kad me budete trebali, samo
pozvonite."
"Neu vas zvati kao da ste sluga", zarei on.
"Ali ja jesam..."
"Za mene niste", prekine je. To je moda malo pregrubo zazvualo, no oduvijek je prezirao mukarce koji su iskoritavali
bespomone slukinje. Povraalo mu se ve od same pomisli da se
moda pretvara u jednog od njih.
"U redu", ree ona krotko poput prave slukinje. Zatim kimne
onako kako kimaju sluge bio je gotovo siguran da to namjerno
ini, samo kako bi ga iivcirala i ode.
im je izala iz sobe, Benedict skoi iz kreveta i pohita prema
prozoru. Dobro je. Nikoga na vidiku. Skinuo je nonu koulju,
navukao hlae, koulju i sako, te ponovno pogledao kroz prozor.
Dobro je. I dalje nema nikoga.
"izme, izme", mrmljao je, pretraujui pogledom sobu. Gdje su
mu, dovraga, izme? Ne dobre izme, nego one za ljapkanje po
blatu... o, evo ih. Zgrabi izme i navue ih na noge.
Natrag do prozora. I dalje nema nikoga na vidiku. Izvrsno.
Benedict prebaci jednu nogu preko prozorske daske, a zatim se
uhvati za dugaku, vrstu granu oblinjeg brijesta. Odatle se, uz
malo trenje, ljuljanja i odravanja ravnotee, vrlo lako spustio sa
stabla.
154

A onda se uputio ravno prema jezeru. Vrlo hladnom jezeru.

Kako bi se okupao u vrlo hladnoj vodi.

"Ako je morao obaviti nudu", mrmljala je Sophie sebi u bradu,

"mogao mi je to jednostavno rei. Kao da nikad nisam donosila
none posude."
Sputala se stubama buno nabijajui nogama, iako nije bila
posve sigurna zato ide u prizemlje (nije se onamo uputila s nekom
odreenom namjerom), jednostavno joj nije palo na pamet nita
pametnije.
Nije razumjela zato mu je toliko teko odnositi se prema njoj kao
prema slukinji to ona i jest. Uporno joj je ponavljao da ne radi za
njega i da mu se ne treba ni na koji nain oduiti za smjetaj u Mojoj
kolibi, istodobno je uvjeravajui kako e joj pronai slubu u
kuanstvu svoje majke.
Kad bi se barem ponaao prema njoj kao prema slukinji, ne bi joj
bilo teko sjetiti se da je ona samo nezakonita ki koja nikamo ne
pripada, a on lan jedne od najbogatijih i najutjecajnijih plemikih
obitelji. Kad god bi joj se obratio kao normalnoj osobi (a iz iskustva
je znala da se veina aristokrata slugama ne obraa kao normalnim
osobama) ona bi se u mislima vratila u no krabuljnog plesa kad je,
samo te jedne savrene veeri, glumila otmjenu, arobnu damu
enu koja je imala pravo sanjati o budunosti s Benedictom
Bridgertonom.
Ponaao se kao da mu se uistinu svia, kao da uiva u njezinu
drutvu. I moda je stvarno bilo tako, ali to je bio najokrutniji
mogui obrat, jer ga je zbog toga samo jo vie voljela, a dio nje se
odvaio na pomisao kako ima pravo sanjati o njemu.
A onda se, neizbjeno, morala prisjetiti da je stvarnost posve
drukija, i to bi je tako strano zaboljelo.
"O, tu ste, gospoice Sophie!"
155

Sophie podigne pogled kojim je odsutno pratila pukotine u

parketima na podu i ugleda gospou Crabtree kako iza nje silazi niz
stube.
"Dobar dan, gospoo Crabtree", pozdravi je Sophie. "Kako
napreduje govei gula?"
"Odlino, odlino", odsutno odgovori gospoa Crabtree. "Nismo
ba imali dovoljno mrkve, ali mislim da e svejedno bili ukusan.
Jeste li vidjeli gospodina Bridgertona?"
Sophie iznenaeno zatrepe na to pitanje. "U njegovoj sobi.
Maloprije."
"E, pa, vie nije ondje."
"Mislim da je morao obaviti nudu."
Gospoa Crabtree se nije ni zacrvenila; sluinad je svakodnevno
vodila takve razgovore o svojim poslodavcima. "Pa, ako je morao
obaviti nudu, nije je obavio, ako me razumijete", ree ona. "Soba
mu mirie kao proljetni dan."
Sophie se namrti. "A on nije ondje?"
"Ni traga, ni glasa."
"Stvarno ne znam kamo je mogao otii."
Gospoa Crabtree podboi ruke o svoje iroke bokove. "Ja u ga
potraiti dolje, a vi pretraite gornji kat. Jedna od nas e ga sigurno
nai."
"Nisam sigurna da je to dobra zamisao, gospoo Crabtree. Ako je
izaao iz sobe, vjerojatno je za to imao dobar razlog. Najvjerojatnije
ne eli da ga traimo."
"Ali, bolestan je", pobuni se gospoa Crabtree.
Sophie razmisli o tome, prisjetivi se kako je izgledao. Lice mu je
imalo zdravu boju i nije djelovao nimalo umorno. "Nisam ba
uvjerena u to, gospoo Crabtree", naposljetku ree. "Mislim da
namjerno zabuava."
156

"Ne budite smijeni", podrugljivo e gospoa Crabtree.

"Gospodin Bridgerton se nikad ne bi tako ponaao."
Sophie slegne ramenima. "Ni ja to ne bih nikad rekla, ali budimo
realni, on vie uope ne izgleda bolesno."
"To je od mojih napitaka", gospoa Crabtree samouvjereno kimne
glavom. "Rekla sam vam da e mu ubrzati oporavak." Sophie je
vidjela kako gospodin Crabtree izlijeva njezine napitke u grmove
rua; a vidjela je i posljedice toga. Prizor nije bio nimalo lijep. Nije
imala pojma kako je uspjela uzvratiti osmijehom i kimanjem.
"E, pa, ja bih ba voljela znati kamo je otiao", nastavi gospoa
Crabtree. "Ne bi jo smio ustajati iz kreveta, i on to dobro zna."
"Sigurna sam da e se brzo vratiti", ree Sophie pomirljivim
tonom. "Trebate li u meuvremenu moju pomo u kuhinji?"
Gospoa Crabtree odmahne glavom. "Ne, ne. Gula se sad jo
samo treba krkati. Osim toga, gospodin Bridgerton me ukorio jer
vam doputam da radite."
"Ali..."
"Bez raspravljanja, molit u", prekine je gospoa Crabtree. "On
je, naravno, u pravu. Vi ste ovdje goa, ne biste trebali ni prstom
maknuti."
"Nisam goa", bunila se Sophie.
"A to ste onda?"
Sophie se malo zamisli. "Nemam pojma", konano ree, "ali
nipoto nisam goa. Goa bi bila... Goa bi bila..." Pokuavala je
srediti svoje misli i osjeaje. "Pretpostavljam da bi se gostom mogao
smatrati pripadnik domainova stalea, ili barem blizu toga. Gost je
netko tko nije nikada morao nikoga dvoriti, ili ribati podove, ili
prazniti none posude. Gost je..."
"Svatko koga gospodar odlui ugostiti u svome domu", opovrgne
je gospoa Crabtree. "U tome je ljepota kad si gospodar kue.
Moe initi to god te volja. A vi biste se trebali prestati
omalovaavati. Ako vas gospodin Bridgerton eli smatrati goom u
157

svome domu, trebali biste prihvatiti njegovu odluku i uivati. Kad

ste posljednji put ivjeli lagodno, a da se niste zauzvrat morali
ubijati od posla?"
"Ne vjerujem da me smatra pravom goom", tiho e Sophie. "U
tom bi sluaju pozvao pratilju da mi zatiti ugled."
"Ja ne bih dopustila nita neprilino u svome domu", gospoa
Crabtree se nakostrijeila.
"Naravno da ne biste", umirivala ju je Sophie. "No kad se radi o
enskom ugledu, privid je jednako bitan kao injenice. A u oima
drutva, domaica kue nije isto to i pratilja, koliko god bila stroga
i visoko moralna."
"Ako je tako", prosvjedovala je gospoa Crabtree, "onda trebate
pratilju, gospoice Sophie."
"Ne budite smijeni. Ne treba mi pratilja jer nisam pripadnica
njegova stalea. Nikoga nije briga ivi li slukinja u istom kuanstvu
s neoenjenim mukarcem. Nitko nee zbog toga imati loe
miljenje o njoj, i svakako nitko nee pomisliti kako su joj zbog toga
upropateni svi izgledi za udaju." Sophie slegne ramenima.
"Jednostavno, tako funkcionira drutvo, a tako oito misli i gospodin
Bridgerton, priznao on to ili ne, jer niti u jednom trenutku nije
spomenuo neprilinost moje nazonosti u njegovu domu."
"E, pa, meni se to ne svia", priopi joj gospoa Crabtree.
"Nimalo mi se ne svia."
Sophie se samo nasmijei, lijepo je od domaice to je zabrinuta
zbog nje. "Mislim da u izai u etnju, ree Sophie, "ako ste sigurni
da ne trebate moju pomo u kuhinji. "I", doda ona smjekajui se
prepredeno, "kad se ve nalazim u ovom neobinom, nejasnom
poloaju. Moda nisam pravi gost, ali ovo je prvi put u mnogo
godina da nisam slukinja i kanim uivati u slobodnom vremenu dok
mogu."
Gospoa Crabtree je srdano potapa po leima. "Uinite tako,
gospoice Sophie. A kad ve izlazite, naberite mi cvijea."

158

Sophie se nasmijei i krene prema vratima. Bio je prekrasan dan,

neuobiajeno topao i sunan za to doba godine, a u zraku se osjeao
miris prvih proljetnih cvjetova. Nije se mogla sjetiti kad je zadnji
put izala u etnju samo kako bi uivala u svjeem zraku.
Benedict je spominjao jezerce nedaleko od kue pa je odluila
poi u tom smjeru. Moda e ak umoiti nogu u vodu, bude li se
osjeala dovoljno odvano.
Podigne pogled prema suncu i nasmijei se. Dan je bio topao, no
voda je poetkom svibnja zacijelo jo ledena. Svejedno, bio bi to
ugodan osjeaj. Sve to podsjea na dokolicu i trenutke spokoja i
samoe mora biti ugodno.
Zastane na trenutak, mrtei se zamiljeno prema obzoru.
Benedict je rekao da se jezerce nalazi juno od Moje kolibe, zar ne?
Juni put je vodio kroz prilino gustu umu, no malo pjeaenja
kroz prirodu je nee ubiti.
Sophie je hodala kroz umu, preskaui korijenje stabala i
razmiui niske grane, bezbrino ih putajui iza sebe da se uz
prasak vrate u svoj poloaj. Sunce se jedva probijalo kroz lisnati
svod iznad njezine glave, pa je dolje, blizu tla, vie izgledalo kao da
je sumrak nego podne.
Ispred sebe spazi istinu i zakljui da se radi o jezeru.
Pribliavajui mu se, vidjela je odsjaj sunca na njegovoj povrini, pa
tiho i zadovoljno uzdahne, sretna to je ila u dobrom smjeru. No
kad mu se jo vie pribliila, zauje zvuk pljeskanja po vodi, te
uasnuto, ali i s radoznalou, shvati da nije sama.
Bila je samo oko tri metra udaljena od ruba jezera, u jasnom
vidokrugu osobe koja se kupala u vodi, pa se brzo sakrije iza
irokog hrasta, prilijepivi se uz deblo. Da je bila pametna, okrenula
bi se i potrala natrag prema kui, no jednostavno nije mogla
suspregnuti znatielju da ne proviri iza stabla i vidi tko je toliko lud
da se kupa u jezeru prije ljeta.
Polako i beumno iskrade se iza stabla, nastojei ostati to je vie
mogue skrivenom.
159

A onda ugleda mukarca.

Golog mukarca.
Golog...
Benedicta?

160

11. Poglavlje

U Londonu i dalje bjesni rat oko slukinja. Lady Penwood

nazvala je gospou Featherington podlom, neodgojenom
kradljivicom pred najmanje tri ugledne gospoe iz visokog
drutva, ukljuujui veoma popularnu udovu vikonticu
Bridgerton!
Gospoa Featherington uzvratila je nazvavi lady Penwood
najobinijom izrabljivaicom radne snage, mislei pritom na
njezino loe ophoenje prema svojoj osobnoj sobarici (ije ime,
vaa je autorica doznala, nije Estelle, kako se isprva tvrdilo, niti
ima ikakve veze s Francuskom. Djevojka se zove Bess i roena je
u Liverpoolu.)
Lady Penwood ljutito je napustila prepirku, a za njom je pola i
njezina ki, gospoica Rosamund Reiling. Druga ki lady
Penwood, Posy (u nezgodnoj haljini zelene boje) ostala je iza
njih, ispriavajui se pogledom, dok se majka nije vratila po nju
i, zgrabivi je za rukav, povukla sa sobom.
Iako vaa autorica ne sastavlja popise uzvanika za razna
drutvena zbivanja, teko je zamisliti da e Penwoodice biti
pozvane na sljedei veernji domjenak kod gospoe
Featherington.
Drutveni bilten lady Whistledown,
7. svibnja 1817.

161

ije bilo pametno od nje to je ostala. Nimalo

pametno. Naprotiv, bilo je to jako, jako glupo. Pa ipak,
nije se pomakla ni centimetar.

Pronala je veliki, glatki kamen, veim dijelom prikriven niskim

bunjem, i sjela na njega, ne skidajui pogled s Benedicta.
Bio je gol. Jo nije mogla doi k sebi od nevjerice.
Dio tijela bio mu je, naravno, pod vodom, koja mu se mrekala
oko grudnog koa. Oko donjeg dijela grudnog koa, pomisli Sophie
uzbueno.
Moda bi, kad bi bila posve iskrena prema sebi, trebala
preformulirati prijanje misli u: Dio tijela bio mu je, naalost, pod
vodom.
Sophie je bila edna kao... hm, kao svaka edna djevojka, ali k
vragu sve, bila je radoznala, a i napola zaljubljena u tog mukarca.
Zar je toliki grijeh nadati se dovoljno snanom naletu vjetra da
stvori omanji plimni val koji bi odnio vodu s njegova tijela nekamo
drugamo? Bilo kamo?
No dobro, takve misli uistinu jesu zloeste. Ona je zloesta, ali
nije je bilo briga.
Cijeli je ivot provela ivei oprezno, birajui uvijek sigurna
rjeenja. Samo je jedne noi u cijelosti odbacila svaki oprez. A ta
no bila je najuzbudljivija, najarobnija, najvelianstvemja,
najprekrasnija no njezina ivota.
Stoga je, umjesto da odustane i pobjegne, odluila ostati ondje i
promatrati prizor ispred sebe. Ionako nije imala to izgubiti. Nije
imala posao, niti izgleda za pronalaenje novog, izuzevi
Benedictovo obeanje da e joj pronai slubu u majinom
kuanstvu (za to je ionako mislila da je veoma loa zamisao).
I zato je sjedila na tom kamenu, nastojei ne pomaknuti nijedan
mii, drei oi irom otvorene.

162

Benedict nikad nije bio praznovjeran, i svakako se nije smatrao

osobom koja posjeduje esto ulo, no jednom ili dvaput u ivotu
osjetio je neobinu navalu svjesnosti, neto poput mistinog
doivljaja koji ga upozorava da e se dogoditi neto veoma bitno.
Prvi put je to osjetio na dan kad mu je umro otac. Nikad to nije
nikomu spomenuo, pa ni starijem bratu Anthonyju, kojega je oeva
smrt najtee pogodila, no tog je poslijepodneva, dok su se Anthony i
on utrkivali poljima Kenta u nekakvoj blesavoj konjskoj utrci,
osjetio udnu obamrlost u udovima, a odmah zatim neobino snano
pulsiranje u glavi. Nije to zapravo bila bol, nego kao da mu je sav
zrak bio isisan iz plua, a ono to je ostalo bio je najintenzivniji
osjeaj strave koji je ikada doivio.
Utrku je, naravno, izgubio; teko je drati uzde kad ti prsti
odbijaju poslunost. A po povratku kui shvatio je da taj osjeaj
strave nije bio neosnovan. Otac mu je ve bio mrtav, sruivi se
nakon uboda pele. Benedict jo ni dan-danas ne moe shvatiti kako
je tako vitalna mukarca poput njegova oca mogao pokositi obian
ubod pele, no drugog objanjenja nije bilo.
Kad mu se drugi put to dogodilo, osjeaj je, meutim, bio posve
drukiji. Bilo je to one noi kad je njegova majka priredila krabuljni
ples, netom prije nego to je ugledao enu u srebrnoj haljini. Ba
kao i proli put, osjeaj je poeo u udovima, no umjesto da osjeti
obamrlost, ovaj je put osjetio udne trnce, kao da se odjednom
probudio nakon dugogodinjeg mjesearenja.
A onda se okrenuo i ugledao nju, i odmah je znao kako je ona
razlog zato je bio ondje te noi; razlog zato je ivio u Engleskoj;
zaboga, ona je bila razlog zato se uope rodio.
Dakako, ona je pobjegla i razuvjerila ga, nestavi bez traga, no
tada je vjerovao u sve to, i da mu je dopustila, dokazao bi i njoj da je
to istina.
Sada, dok je stajao u jezeru, a voda ga je zapljuskivala po trbuhu,
odmah iznad pupka, ponovno ga preplavi neobian osjeaj da je
ivlji nego to je bio samo prije nekoliko trenutaka. Osjeaj je bio
dobar, uzbudljiva navala osjeaja koja oduzima dah.
163

Isto kao proli put. Kad je sreo nju.

Neto e se dogoditi, ili je netko blizu.
ivot e mu se ponovno promijeniti.
A on je bio, shvatio je to uz ironian smijeak, kao od majke
roen. Golotinja nije ba neto to mukarca stavlja u povoljan
poloaj, osim ako se nalazi pod svilenim plahtama s mladom
privlanom enom pokraj sebe.
Ili ispod sebe.
On zagazi malo dublje u vodu, osjeajui pod nonim prstima
gnjecavost mekanog mulja na dnu jezera. Sad mu je voda dopirala
nekoliko centimetara vie. Smrzavao se vraki, ali barem mu je
veina tijela bila prekrivena.
Pogledom pretrai obalu, gledajui gore prema stablima i dolje
prema grmlju. Netko je sigurno bio ondje. Nita drugo nije moglo
objasniti te neobine marce koji su mu se sada proirili po cijelom
tijelu.
A ako mu je tijelo moglo osjeati marce u jezeru koje je bilo
toliko ledeno da se bojao pogledati prema svojim privatnim
dijelovima (jadne su se stvarice stisnule do neprepoznatljivosti, a to
nije bilo neto to bi mukarac elio zamisliti), onda su to stvarno
bili jaki marci.
"Tko je tamo ?" povie Benedict.
Nije bilo odgovora. Nije ga zapravo ni oekivao, no vrijedilo je
pokuati.
On zakilji i ponovno pretrai pogledom obalu, napravivi puni
krug u potrazi za bilo kakvim pokretom. Nije vidio nita osim
njenog gibanja lia na vjetru, no kad je zavrio s pregledavanjem
okoline, nekako je znao.
"Sophie!"
uo je uzdah iznenaenja, praen velikim komeanjem.

164

"Sophie Beckett", povie on, "pobjegnete li sada od mene, kunem

se da u vas slijediti, i neu se zaustavljati kako bih se odjenuo."
Zvukovi koji su dopirali s obale postanu sporiji.
"I hou, sustii u vas", nastavi Benedict, "jer sam jai i bri. A
moda u vas morati i oboriti na zemlju, da budem siguran da mi
neete pobjei."
Zvukovi njezina kretanja prestanu.
"Odlino", proguna. "Pokaite se."
Nije se pokazala.
"Sophie", upozori je on.
Uslijedio je trenutak tiine, praen zvukom sporih, neodlunih
koraka, a zatim ju je ugledao. Stajala je na obali u jednoj od onih
groznih haljina koje je elio baciti u Temzu.
"to radite ovdje?" upita je.
"Izala sam u etnju. to vi radite ovdje?" uzvrati mu ona.
"Navodno ste bolesni. Ovo" mahnula je rukom prema njemu,
odnosno prema jezeru "nipoto ne moe biti dobro za vas."
On prijee preko njezina pitanja i primijeti: "Slijedili ste me?"
"Naravno da nisam", odgovori ona, i on joj ak i povjeruje.
Sumnjao je da bi mogla dovoljno uvjerljivo odglumiti takvu razinu
pravdoljubivosti.
"Nikad vas ne bih pratila na plivanje", nastavi ona. "To bi bilo
nepoudno." A zatim joj se cijelo lice zacrveni, jer su oboje znali
koliko je njezino opravdanje neuvjerljivo. Da je uistinu pazila na
udorednost, bila bi napustila jezerce im je spazila Benedicta, bilo
to sluajno ili namjerno.
Podigao je jednu ruku iz vode, uperio je prema Sophie i vrtnjom
ake u zglobu pokazao joj da se okrene. "Okrenite mi se leima i
ekajte me", zapovijedi joj. "Zaas u se odjenuti."
"Idem smjesta prema kui", predloi ona. "Imat ete vie
privatnosti i..."
165

"Ostat ete", odluno e on.

"Ali..."
On prekrii ruke. "Izgledam li vam kao netko tko je raspoloen za
prepirku?"
Zurila je u njega buntovnim pogledom.
"Pobjegnete li", upozori je on, "sigurno u vas uloviti."
Sophie procijeni udaljenost izmeu njih, a zatim izmeu sebe i
Moje kolibe. Kad bi zastao da se odjene, moda bi mu uspjela
pobjei, ali ako ne zastane...
"Sophie", ree on, "doslovno mogu vidjeti kako vam iz uiju
izlazi para. Prestanite optereivati mozak beskorisnim
matematikim operacijama i posluajte me."
Jedno joj se stopalo trzne. Nije znao je li to bilo od elje da
pobjegne ili se samo htjela okrenuti.
"Sad", zapovijedi on.
Sophie prekrii ruke uz glasni uzdah i gunanje, pa se okrene i
zapilji u rupu u stablu ispred sebe, kao da je to neto najvanije na
svijetu. Vraji ovjek nije bio nimalo tih, a ona se nikako nije mogla
suzdrati od sluanja i pogaanja svakog utavog ili pljuskavog
zvuka iza sebe. Sad izlazi iz vode, sad podie hlae s poda, sad...
Uzaludno je. Njezina mata je stravino prljava, to je neosporna
injenica.
Trebao ju je jednostavno pustiti da se vrati kui. Umjesto toga,
prisilio ju je da ga, krajnje postiena, eka dok se odijeva. inilo joj
se da joj koa gori, i bila je sigurna da joj se lice crveni u osam
razliitih nijansi. Pravi gospodin bi joj dopustio da se izvue iz
neugodne situacije i zatvori u svoju sobu na barem tri dana, u nadi
da e zaboraviti cijeli incident.
No Benedict Bridgerton tog poslijepodneva oito nije htio biti
pravi gospodin, jer kad je Sophie pomakla nogu samo kako bi
ispruila none prste koji su joj utrnuli u cipeli, stvarno! on je iste
sekunde zareao: "Nemojte ni pomiljati na to."
166

"Nisam!" pobuni se ona. "Noga mi je poela trnuti. I pourite se!

Sigurno vam ne treba toliko vremena za odijevanje."
"Mislite?" oteui e on.
"Namjerno odugovlaite, samo da me muite", gunala je.
"Moete se slobodno okrenuti prema meni, kad god elite", ree
on, potiho se zabavljajui. "Uvjeravam vas, nisam traio da mi
okrenete lea zato to sam ja osjetljiv, nego vi."
"Sasvim mi je dobro tu gdje jesam", uzvrati ona.
Nakon, kako se njoj inilo, sat vremena, dok se vjerojatno radilo
o samo tri minute, zauje ga kako joj govori: "Smijete se okrenuti."
Sophie se gotovo bojala to uiniti. Benedict je imao nastrani
smisao za humor i bio bi u stanju narediti joj da se okrene dok jo
nije odjeven.
No odluila mu je vjerovati dodue, morala je priznati, nije ni
imala puno izbora i ipak se okrenula. Na njezino olakanje i, ako
bi bila posve iskrena prema sebi, poprilino razoaranje, Benedict je
bio pristojno odjeven, izuzev nekoliko mokrih mrlja na mjestima
gdje je voda s njegove koe smoila tkaninu.
"Zato mi niste dopustili da otrim kui?" upita ga Sophie.
"Htio sam da budete tu", jednostavno odgovori on.
"Ali zato?" uporno e ona.
Slegnuo je ramenima. "Ne znam. Moda za kaznu, zato to ste me
uhodili."
"Nisam vas..." Sophijino poricanje bilo je mehaniko, no
zaustavila se na pola reenice, budui da ga je uistinu uhodila.
"Pametna cura", proape on.
Ona ga mrko pogleda. Voljela bi da je mogla rei neto iznimno
duhovito i domiljato, no slutila je kako bi sve to bi u tom trenutku
izalo iz njenih usta zvualo upravo suprotno, pa odlui drati jezik
za zubima. Bolje je biti utljiva budala nego brbljava.
167

"Nije pristojno uhoditi svog domaina", ree on, stavivi ruke na

bokove. Nekako mu je uspjelo istodobno izgledati autoritativno i
oputeno.
"Bilo je sluajno", promrmlja ona.
"O, to vam vjerujem", kae on. "No ak i ako me niste
namjeravali uhoditi, i dalje ostaje injenica da ste zgrabili priliku
im vam se ukazala."
"Zamjerate li mi to?"
On se naceri. "Ni najmanje. I ja bih na vaem mjestu uinio isto."
Ona zgroeno zine.
"O, nemojte glumiti uvrijeenost", ree on.
"Ne glumim."
Malo se nagne prema njoj. "Iskreno, veoma sam poaen."
"Bila je to isto akademska znatielja", ispali ona. "Uvjeravam
vas.
Osmijeh mu dobije notu prefriganosti. "Znai, uhodili biste
svakog golog mukarca na kojeg biste naili?"
"Naravno da ne bih!"
"Kao to rekoh", rastegne on, naslonivi se na stablo, "poaen
sam."
"Pa, sad kad smo to raistili", ree Sophie mrknuvi, "mogu se
vratiti u Vau kolibu." Uspjela je napraviti samo dva koraka prije nego to je ispruio
ruku i zgrabio komadi tkanine njezine haljine.
"Ne bih rekao."
Sophie se okrene, umorno uzdahnuvi. "Ve ste me doveli u
nepopravljivo neugodan poloaj. to biste mi jo htjeli uiniti?"
Polako ju je povlaio prema sebi. "To je veoma zanimljivo
pitanje", proaptao je.
168

Sophie se pokua petama ukopati u zemlju, no nije se mogla

nositi s neumoljivim trzajem njegovih ruku. Lagano zatetura, a
zatim se zatekne na samo nekoliko centimetara od njega. Zrak joj se
odjednom uini vru, jako vru, te je imala apsurdan osjeaj da vie
ne zna upravljati vlastitim rukama i nogama. Koa joj je bridjela,
srce joj je ubrzano kucalo, a taj vraji mukarac je samo piljio u nju.
Uope se nije pomicao, nije je povukao tih posljednjih nekoliko
centimetara prema sebi.
Samo je zurio u nju.
"Benedicte?" proape ona, zaboravivi da bi mu se i dalje trebala
obraati s gospodine Bridgertone.
On se nasmijei. Bio je to znalaki smijeak, od kojeg su joj niz
kraljenicu proli marci, sve do nekog drugog podruja njezina
tijela.
"Volim kad me oslovljava mojim osobnim imenom", ree on.
"Nisam namjerno", prizna ona.
On dotakne prstom njezine usne. "Psst", ukori je. "Nemoj mi to
govoriti. Zar ne zna da mukarci to ne ele uti?"
"Nemam ba puno iskustva s mukarcima", ree ona.
"E, to je ve neto to mukarci vole uti."
"Doista?" upita ona sumnjiavo. Znala je da mukarci oekuju da
im budue ene budu nevine, ali Benedict se nee oeniti djevojkom
kao to je ona.
Vrkom prsta joj dotakne obraz. "To je ono to ja elim uti od
tebe."
Sophie osjeti kako joj je zrak njeno pojurio preko usana kad je
udahnula naglo od iznenaenja. Benedict e je poljubiti.
Poljubit e je. Bilo je to neto najdivnije i najstranije to se
moglo dogoditi.
Ali, o, kako je to silno eljela.
169

Znala je da e sutra to zaaliti. Nasmije se nekako prigueno, kao

da se zagrcnula. Koga ona pokuava obmanuti? Zaalit e ve za
deset minuta. No protekle je dvije godine provela prisjeajui se
kakav je to osjeaj biti u njegovu zagrljaju, i nije bila sigurna da e
izdrati ostatak ivota bez barem jo jedne takve uspomene iz koje
bi crpila snagu za dalje.
Prsti su mu lebdjeli preko njezina obraza do sljepoonice, a odatle
su pratili luk njezine obrve, podiui meke dlaice na putu do
korijena nosa. "Tako lijepa", ree on njeno, "kao vila iz djeje
bajke. Katkad mi se ini da nisi stvarna."
Njezin jedini odgovor bilo je ubrzano
disanje. "Mislim da u te poljubiti",
proaptao je. "Misli?"
"Mislim da te moram poljubiti", ree on, izgledajui kao da ni
sam ne moe vjerovati da je to izgovorio. "To je poput disanja.
Nema tu puno izbora."
Benedictov poljubac bio je bolno njean.
Prelazio je svojim usnama preko njezinih, lagano ih trljajui,
ostavljajui je posve bez daha. No osjetila je i neto vie, neto to
ju je omamilo i uinilo bespomonom. Sophie se vrsto primi za
njegova ramena, pitajui se zato je izgubila ravnoteu i zato se
osjea tako udno, a onda joj odjednom sine...
Bilo je ba isto kao onaj prvi put.
Nain na koji joj je milovao usne svojim usnama, tako njeno i
slatko, i kako je zapoeo poljubac laganim kakljanjem, umjesto da
odmah nasilno ue jezikom tono ju je tako ljubio na krabuljnom
plesu. Nakon dvogodinjeg snivanja, Sophie je napokon ponovno
proivljavala najsavreniji trenutak svoga ivota.
"Pa ti plae", ree Benedict, dodirujui joj obraz.
Sophie zatrepe, a zatim podigne ruku da obrie suze kojih uope
nije bila svjesna.
"eli da prestanem?" proape on.
170

Ona odmahne glavom. Ne, nije eljela da prestane. eljela je da

je nastavi ljubiti ba onako kako ju je ljubio na krabuljnom plesu;
njeno cjelivanje koje e se razviti u strastveno sjedinjavanje. A
zatim je eljela da je jo jednom poljubi, jer sada nije bilo sata koji
e otkucati pono, i ona nee morati pobjei.
eljela je takoer da on shvati da je ona ena s krabuljnog plesa. I
istodobno se oajniki molila da je nikad ne prepozna. I bila je tako
prokleto zbunjena, i...
I on je poljubi.
Ovaj put ju je stvarno poljubio, estokim usnama i prodornim
jezikom, i svom strau i udnjom koju bi ena ikada mogla
poeljeti. Zbog njega se osjetila prekrasnom, dragocjenom,
neprocjenjivom. Odnosio se prema njoj kao prema pravoj eni, a ne
kao prema slukinji. Do tog trenutka nije bila ni svjesna koliko joj je
nedostajao taj osjeaj kad se netko prema tebi ponaa kao prema
normalnoj osobi. Bogata gospoda i plemstvo uope ne primjeuju
svoje sluge, ne ele ih uti, a kad su ba prisiljeni komunicirati
njima, nastoje da to bude to krae i to povrnije.
No kad ju je Benedict poljubio, osjetila se kao stvarna osoba.
Kad ju je poljubio, uinio je to cijelim svojim tijelom. Njegove
usne, koje su u toj prisnosti isprva bile njene i smjerne, sada su bile
vatrene i iskale su odgovor. Njegovi dlanovi, toliko iroki i snani
da se inilo kako joj prekrivaju pola lea, drali su je uz njega
vrstinom koja ju je ostavljala bez daha. A njegovo tijelo dragi
Boe, ovo bi trebalo biti zakonom zabranjeno tako tijesno
pritisnuto uz njezino da joj se njegova toplina probijala kroz odjeu i
prila joj duu.
Zbog njega je drhtala. Zbog njega se topila.
Zbog svega to je u njoj pobudio poeljela mu se podati, iako je
sama sebi prisegnula kako to nikada nee uiniti izvan braka.
"O, Sophie", aptao je hrapavim glasom na njenim usnama.
"Nikad se nisam ovako..."

171

Sophie se ukoi, jer je bila gotovo sigurna da je htio rei kako se

nikad prije nije ovako osjeao, i nije znala to misliti o tome. S
jedne je strane uzbudljivo to je ona jedina ena pred kojom je
spreman pasti niice, koja u njemu budi udnju i potrebu. S druge
strane, ve ju je prije ljubio. Nije li i tada osjeao jednako slatko
muenje?
Dragi Boe, zar je ljubomorna na samu sebe?
On se odmakne jedan centimetar. "to nije u redu?"
Kratko je zatresla glavom. "Nita."
Benedict joj dotakne bradu vrcima prstiju i podigne joj lice. "Ne
lai mi, Sophie. U emu je problem?"
"Ja... Samo sam nervozna", promuca ona. "To je sve."
On zakilji, zabrinuto sumnjiav. "Jesi li sigurna?"
"Sasvim sigurna." Izvukla mu se iz zagrljaja i odmakla se
nekoliko koraka od njega, obujmivi rukama grudi. "Zna, inae se
ne ponaam ovako."
Benedict ju je promatrao dok se udaljavala, prouavajui blijedu
liniju njezinih lea. "Znam", obzirno je rekao. "Nisi ti takav tip
djevojke."
Ona se na to kratko nasmije. Iako joj nije vidio lice, mogao je vrlo
dobro zamisliti njegov izraz. "Kako zna?" upita ga.
"To je jasno iz svega to ini."
Nije se okrenula. Nije nita rekla.
A onda mu je, prije nego to je uope postao svjestan to govori,
iz usta izletjelo najudnije pitanje. "Tko si ti, Sophie?" upitao ju je.
"Tko si ti zapravo?"
Jo se nije okrenula, a kad je progovorila, glas joj je bio jedva
ujniji od apata. "Kako to misli?"
"Neto mi je sumnjivo u vezi s tobom", ree on. "Predobro se
izraava za obinu slukinju."
172

Rukama je ivano petljala po naborima svojih skuta, a zatim je

rekla: "Zar je zloin eljeti se lijepo izraavati? U ovoj zemlji ne
moe daleko dogurati govorei poput pripadnika nieg stalea."
"Ne bi se ba reklo", ree on hotimino blagim tonom, "da si
osobito daleko dogurala."
Ruke joj se pretvore u palice. U dvije ravne, krute palice, s
malim, vrsto stisnutim akama na krajevima. A zatim se, dok je
Benedict ekao njezin odgovor, poela udaljavati od njega.
"ekaj!" povie za njom, pa je sustigne u samo tri koraka i uhvati
je za ruku. Povlaio ju je dok se nije bila prisiljena okrenuti. "Nemoj
otii", rekao joj je.
"Nemam obiaj ostati u drutvu onih koji me vrijeaju."
Benedict zamalo ustukne. Znao je da e ga zauvijek proganjati
njezin ranjeni pogled. "Nisam te vrijeao", ree on, "i ti to dobro
zna. Rekao sam istinu. Sophie, ti ne bi trebala biti slukinja. Meni
je to jasno, a trebalo bi biti i tebi."
Ona se nasmije bio je to gorak, krhak smijeh, kakav nikad ne bi
oekivao od nje. "A to vi predlaete da uinim, gospodine
Bridgertone?" upita ga. "Zaposlim se kao guvernanta?"
Benedict pomisli kako je to dobra zamisao, i ba je zinuo da joj to
kae kad ga je prekinula, rekavi: "to mislite, tko bi me zaposlio?"
"Pa..."
"Nitko", odbrusi ona. "Nitko me ne bi zaposlio. Nemam
preporuka, i izgledam premlado."
"I prelijepo", ree on natmureno. Nikad nije osobito razmiljao o
zapoljavanju guvernanti, no znao je kako tu obvezu obino
obavljaju majke. A zdrav mu je razum rekao kako nijedna majka ne
bi htjela dovesti u svoje kuanstvo tako lijepu mladu djevojku.
Dovoljno je bilo da se prisjeti to je Sophie morala trpjeti od Phillipa
Cavendera.
"Mogla bi biti osobna sobarica neke dame", predloi on. "Barem
ne bi morala istiti none posude."
173

"Zaudio bi se", promrmlja ona.

"Druica neke starije dame?"
Ona uzdahne tako tuno i umorno da mu se srce zamalo raspuklo.
"Vrlo je lijepo od vas to mi elite pomoi", ree ona, "no sve sam te
mogunosti ve istraila. Osim toga, vi niste odgovorni za mene."
"Mogao bih biti."
Ona ga pogleda u udu.
U tom trenutku, Benedict je znao da je mora imati. Meu njima je
postojala neka neobina, neobjanjiva povezanost kakvu je samo jo
jednom u ivotu osjetio, s onom tajanstvenom damom na
krabuljnom plesu. No ona je nestala, isparila poput magle, a Sophie
je bila veoma stvarna. Bilo mu je dosta iluzija. elio je nekoga koga
moe vidjeti, nekoga koga moe dodirnuti.
A ona ga je trebala. Moda jo nije toga bila svjesna, ali ga je
doista trebala. Benedict je uzme za ruku i povue prema sebi,
izbacivi je iz ravnotee i obujmivi je vrsto kad se cijelim tijelom
sruila na njega.
"Gospodine Bridgertone!" zaciala je.
"Benedict", ispravi je on. Usne su mu bile na njezinu uhu.
"Pustite me..."
"Reci moje ime", navaljivao je. Bio je strano tvrdoglav kad je
neto elio, i nije mu padalo na pamet pustiti je dok ne uje svoje
ime na njezinim usnama.
A moda ni nakon toga.
"Benedict", napokon je popustila. "Ja..."
"Psst." Uutka je ustima, grickajui kut njezinih usana. Kad se
prepustila njegovu zagrljaju, tako meko i podatno, on se malo
odmakne, dovoljno da joj se moe zagledati u oi. Bile su nemogue
zelene pod poslijepodnevnim suncem, toliko duboke da se poelio
utopiti u njima.
174

"elim da poe sa mnom u London", proape on, ne

razmiljajui uope o svojim rijeima. "Doi ivjeti sa mnom."
Sophie ga iznenaeno pogleda.
"Budi moja", ree nestrpljivo, glasom otealim od elje. "Budi
moja sad. Budi moja zauvijek. Dat u ti to god poeli. Jedino to
elim zauzvrat si ti."

175

12. Poglavlje

Nagaanja u vezi s nestankom Benedicta Bridgertona se

nastavljaju. Prema rijeima Eloise Bridgerton, koja bi to, kao
njegova sestra, trebala najbolje znati, trebao se vratiti u grad jo
prije nekoliko dana.
No Eloise bi prva morala priznati da mukarac njegovih godina i
njegova stasa nema potrebu izvjetavati mlau sestru o svojim
kretanjima.
Drutveni bilten lady Whistledown,
9. svibnja 1817.
eli da ti budem ljubavnica", ree ona bezizraajno. Benedict je
zbunjeno pogleda, ne znajui meutim je li ga zbunila istinitost
njezinih rijei ili se htio pobuniti protiv tako vulgarnog zakljuka.
"elim da bude sa mnom", ustrajno e on.

Bilo je to zapanjujue bolno, pa ipak, ona se zamalo nasmije. "Po

emu je to drukije od toga da ti budem ljubavnica?"
"Sophie..."
"U emu je razlika?" ponovi ona glasom koji je postajao sve
prodorniji.
"Ne znam, Sophie." Zvuao je nestrpljivo. "Zar je to toliko
vano?"
"Meni jest."

176

"U redu", ree on nervozno. "U redu. Budi moja ljubavnica i imat
e ovo."
Sophie jedva stigne uzeti dah prije no to su se njegove usne
obruile na njezine silinom od koje su joj se koljena rastopila.
Taj je poljubac bio drukiji od svih koje su dotad razmijenili,
osoran od poude, protkan nekim udnim bijesom.
Njegova su usta prodirala njezina u iskonskom plesu strasti.
inilo se da su njegovi dlanovi posvuda, na njezinim grudima, oko
njezina struka, ak ispod njezine suknje. Dodirivao ju je i stiskao,
milovao i gladio.
I cijelo ju je vrijeme drao tako vrsto pritisnutu uza se da je
mislila kako e se rastopiti i upiti se u njegovu kou.
"elim te", rekao je hrapavim glasom kad su mu usne pronale
udubinu pri dnu njezina vrata. "elim te odmah. elim te ovdje."
"Benedicte..."
"elim te u svojoj postelji", reao je. "elim te sutra. I elim te
preksutra."
A ona je bila zloesta, i bila je slaba, pa se prepustila aroliji tog
trenutka, izvivi vrat ne bi li olakala pristup njegovim usnama. Bilo
je tako ugodno osjeati ih na svojoj koi, osjeati svaki drhtaj koji
su izazivale i marce koje su joj odailjale po cijelome tijelu, sve do
samog sredita njezina bia. Natjerao ju je da ezne za njime, i za
svime to nije moglo biti njezino, a proklinje ono to je mogla imati.
A onda se odjednom nala na tlu, i on je bio ondje s njom,
djelomino je prekrivajui svojim tijelom. inio joj se tako krupan,
tako moan i, u tom trenutku, tako savreno njen. Vrlo mali dio
Sophijina mozga je jo radio, i ona je znala da bi mu trebala rei ne,
da bi trebala zaustaviti tu ludost, ali, tako joj Bog pomogao, nije
mogla. Ne jo.
Toliko je dugo sanjala o njemu, pokuavajui se prisjetiti mirisa
njegove koe, zvuka njegova glasa. Matanje o njemu mnogih joj je
noi bilo jedina utjeha i jedino drutvo.
177

ivjela je od snova, a ne bi se moglo rei da su joj se mnogi snovi

ostvarili. Nije eljela izgubiti i ovaj san, ne jo.
"Benedicte", proaptala je, dodirujui njegovu svilenu valovitu
kosu i zamiljajui... zamiljajui da je nije upravo zamolio da mu
postane ljubavnicom. Zamiljajui da je neka druga ena. Bilo koja
druga. Bilo koja osim nezakonite keri pokojnoga grofa, koja je
prisiljena uzdravati se sluei drugima.
Njezin ga je apat, izgleda, dodatno ohrabrio, jer mu se dlan, koji
joj je dotad dugo kakljao koljeno, sada poeo uspinjati, stiui
meku kou njezina bedra. Godine tekog fizikog rada uinile su je
mravom, izgubila je poeljne obline, no inilo se da njemu to ne
smeta. Naprotiv, ula je kako mu srce jo jae kuca, a disanje mu se
ubrzava i postaje sve plie i hrapavije.
"Sophie, Sophie, Sophie", stenjao je Benedict, mahnito prelazei
usnama po njezinu licu, sve dok joj konano nije ponovno pronaao
usta. "Trebam te." Vrue je usne utisnuo u njezine. "Osjea li
koliko te trebam?"
"I ja tebe trebam", proape ona. I to je bila istina. Vatra koja je
godinama tinjala u njoj sada se posve rasplamsala. Pogled na
njegovo tijelo ponovno ju je zapalio, a njegov je dodir djelovao na
nju poput ulja, pretvarajui je u pravu buktinju.
Prsti su mu se borili s velikim, runim gumbima na stranjoj
strani njezine haljine. "Spalit u ovo", proguna on, drugim joj
dlanom neumorno milujui njenu kou iza koljena. "Odjenut u te
u svilu i saten." Usta su mu sada bila na njezinu uhu, grickajui unu
resicu, a zatim joj lizne osjetljivu kou na mjestu gdje se uho spaja s
obrazom. "Ili u te ostaviti posve golu."
Sophie se ukoi u njegovu zagrljaju. Uspio je izgovoriti jedino to
ju je moglo podsjetiti zato je zapravo tu, zato je on ljubi. Nije ovo
ljubav, niti bilo koji od onih njenih osjeaja o kojima je godinama
matala, nego ista pouda. On ju je elio uiniti svojom
prilenicom.
A to je njezin otac uinio njezinoj majci.
178

O, Boe, kakvo iskuenje. To je tako nepodnoljivo primamljivo.

Benedict joj nudi lagodan ivot ispunjen uicima, ivot s njime.
Po cijenu njezine due.
Ne, to nije ba u cijelosti tono, niti predstavlja toliki problem.
Ona bi mogla ivjeti kao njegova ljubavnica. Prednosti a kako bi
drukije nazvala ivot s Benedictom nego prednou bi vjerojatno
bilo vie nego nedostataka. No, iako bi za sebe bila spremna donijeti
takvu odluku, riskirajui vlastiti ugled, nikad to ne bi uinila svome
djetetu. A dijete bi sigurno imala. Sve ljubavnice naposljetku ostanu
u drugom stanju.
Zajecavi od muke, ona ga odgurne i oslobodi se njegova stiska,
pa se otkotrlja postrance, a zatim se pridigne na sve etiri,
pokuavajui doi do daha prije nego to ustane.
"Ne mogu ja ovo, Benedict", ree ona, jedva smogavi hrabrost
da ga pogleda.
"Ne razumijem zato", proguna on.
"Ne mogu ti biti ljubavnica."
On ustane. "Iz kojeg razloga?"
Neto joj je kod njega ilo na ivce. Moda bezobrazni ton kojim
joj se obraao, moda njegovo nadmeno dranje. "Zato to ne
elim", odbrusi mu.
On zakilji, ne od nevjerice nego od bijesa. "Maloprije si eljela."
"Nisi fer", ree ona tiho. "Nisam razmiljala."
On ratoborno isturi bradu. "Ni ne bi smjela razmiljati. U tome i
jest stvar."
Ona se zacrveni, zakopavajui si gumbe. Benedict joj je i vie
nego uspjeno iskljuio mozak. Zamalo je odbacila sve svoje zavjete
i svu svoju krepost, samo za jedan greni poljubac. "E, pa, neu ti
biti ljubavnica", ponovi ona. Moda e, bude li to dovoljno puta
ponovila, stei vie samopouzdanja pa on nee moi tako lako
slomiti njezin otpor.
179

"I to e raditi umjesto toga?" prosike on. "Biti slukinja?"

"Bude li nuno."
"Radije e dvoriti druge ljude istiti njihovu srebrninu i
njihove proklete none posude nego ivjeti sa mnom?"
Odgovorila je jednom jedinom rijeju, tiho i iskreno. "Da."
Oi su mu bijesno sijevale. "Ne vjerujem ti. Nitko ne bi donio
takvu odluku."
"Ja jesam."
"Luda si."
Ona ne ree nita.
"Jesi li svjesna ega se odrie?" Benedict nije poputao, maui
uzrujano rukama dok je govorio. Ona shvati da ga je povrijedila.
Povrijeen mu je ponos i zato je sad napada poput ranjena
medvjeda. Sophie kimne, ne gledajui u njega.
"Ja ti mogu dati sve to poeli", ivano e on. "Odjeu, nakit...
K vragu, zaboravi odjeu i nakit, mogu ti pruiti prokleti krov nad
glavom, a to je ve vie od onoga to trenutano ima."
"To je tono", ree ona tiho.
On se nagne prema njoj, fiksirajui je svojim vruim pogledom.
"Mogao bih ti dati sve."
Nekako se uspjela odrati u uspravnom poloaju i suspregnuti
suze. A nekako joj je ak uspjelo i da joj glas ne zadrhti dok je
izgovarala: "Ako stvarno misli da je to sve, onda oito ne razumije
zato te moram odbiti."
Zakoraknula je unatrag, namjeravajui se uputiti prema Njegovoj
kolibi da se spakira, no on oito jo nije bio gotov s njom, jer ju je
zaustavio otro je upitavi: "Kamo ide?"
"Natrag u kolibu", odgovori ona. "Idem spakirati torbu."
"I kamo kani otii s tom torbom?"
Ona zine u udu. Ne oekuje valjda da ostane.
180

"Ima li posao?" upita je on. "Ima li kamo ii?"

"Ne", odgovori ona, "ali..."
On se podboi i zapilji se u nju. "Misli da u te samo tako pustiti
da ode, bez novca i bez ikakvih planova?"
Sophie je bila toliko iznenaena da je poela nekontrolirano
treptati. "P-pa", promuca ona, "nisam mislila..."
"Ne, stvarno nisi mislila", odbrusi on.
Samo je zurila u njega, razrogaenih oiju i otvorenih usta, ne
vjerujui svojim uima.
"Glupao jedna", nije birao rijei. "Zna li koliko ovaj svijet moe
biti opasan za enu ako je sama?"
"Hm, da", uspjela je izgovoriti. "Zapravo, znam."
Ako ju je i uo, nije to niim pokazao, samo joj je nastavio drati
predavanje o "mukarcima koji iskoritavaju situaciju" i
"bespomonim enama" i "sudbinama gorim od smrti". Nije bila
posve sigurna, no uinilo joj se da je ula i neto o "goveoj peenki
i pudingu". Negdje na polovici njegove litanije izgubila je
koncentraciju i prestala pratiti to joj je govorio. Samo je vidjela
kako mu se usne pomiu i ula zvuk njegova glasa, pokuavajui
meutim shvatiti zato mu je toliko stalo do njezine dobrobiti,
uzevi u obzir da ga je maloas odbila po kratkom postupku.
"Slua li ti mene uope?" upita je Benedict.
Sophie nije ni kimnula niti odmahnula glavom. Umjesto toga je
napravila neki udan pokret koji je bio neto izmeu to dvoje.
Benedict opsuje sebi u bradu. "To je to", objavio je. "Ide sa
mnom u London."
To ju je probudilo. "Maloprije sam rekla da ne elim!"
"Ne mora biti moja prokleta ljubavnica", odbrusi on. "Ali te neu
ostaviti da se snalazi sama."
"Sasvim sam se pristojno snalazila prije nego to sam te srela."
181

"Pristojno?" siktao je. "Kod Cavendera? Tebi je to pristojno?"

"Nisi fer!"
"A ti nisi pametna."
Benedict je smatrao kako su njegovi razlozi, premda izneseni
pomalo zapovjednim tonom, sasvim valjani, no Sophie oito nije
mislila tako jer se, na svoje golemo iznenaenje, on odjednom naao
na leima, oboren nevjerojatno brzim desnim kroeom.
"Da me vie nikad nisi nazvao glupaom", prosike ona.
Benedict zatrepe u nastojanju da u vidnom polju ponovno ima
samo jednu Sophie, umjesto dvije u koje je upravo gledao. "Nisam
te..."
"Da, jesi", odgovori ona tihim, ljutitim glasom. Zatim se okrene
na peti, a on je u djeliu sekunde prije no to je uspjela otii shvatio
da je moe zaustaviti samo na jedan nain. S obzirom na trenutano
oamueno stanje, sigurno ne bi uspio dovoljno brzo ustati, pa je
objema rukama epa za gleanj i ona tresne na tlo odmah pokraj
njega.
Nije to bio osobito dentlmenski potez, no nije ba imao puno
izbora, a osim toga, ona je njega prva udarila.
"Ne ide ti nikamo", zarei on.
Sophie polako podigne glavu, ispljune malo zemlje i pogleda ga.
"Ne mogu vjerovati", ree zajedljivo, "da si to uinio."
Benedict joj oslobodi gleanj i pridigne se u sjedei poloaj.
"Vjeruj."
"Ti..."
On podigne dlan. "Nemoj vie nita rei. Preklinjem te."
Ona izbei oi. "Preklinje me?"
"ujem ti glas", obavijesti je on, "a to znai da jo nisi prestala
govoriti."
"Ali..."
182

"A to se preklinjanja tie", ponovno je uinkovito prekine,

"uvjeravam te da se radilo samo o stilskoj figuri."
Ona zine u namjeri da neto kae, no oito se predomislila jer je
brzo zatvorila usta, s izrazom lica nadurene trogodinjakinje.
Benedict kratko izdahne pa joj prui ruku. Sophie je, naime, jo
sjedila na zemlji i nije djelovala pretjerano zadovoljna svojim
poloajem.
S gaenjem je zurila u pruenu joj ruku, zatim ga pogleda u lice
toliko bijesno da se Benedict zapitao jesu li mu moda izrasli
rogovi. I dalje utei, ona odbije prihvatiti njegovu pomo i sama se
uspravi na noge.
"Kako god eli", promrmlja on.
"Lo izbor rijei", odbrusi ona i odmarira prema kui.
Budui da je Benedict ve bio na nogama, nije je vie imao
potrebu onesposobljavati. Umjesto toga je hodao iza nje,
odravajui cijelo vrijeme (i bio je siguran da nju to beskrajno
iritira) razmak od samo dva koraka. Konano, nakon otprilike jedne
minute, ona se okrene i kae: "Molim te, pusti me na miru."
"Bojim se da ne mogu", ree on.
"Ne moe ili ne eli?"
On nakratko promisli o njenom pitanju. "Ne mogu."
Sophie se namrti i nastavi hodati.
"I meni je teko povjerovati u to!" povie Benedict, odravajui
korak s njom.
Ona zastane i okrene se. "To je nemogue."
"To je jae od mene", ree on slegnuvi ramenima. "Jednostavno
se ne mogu prisiliti da te pustim na miru."
"Ne mogu se prisiliti nije isto to i ne mogu."
"Nisam te spasio od Cavendera da bi protratila svoj ivot."
"To nije tvoja odluka."
183

Bila je u pravu to se toga tie, no Benedict je bio uporan.

"Moda", popustljivo e on, "ali ja u je svejedno donijeti umjesto
tebe. Ide sa mnom u London, i ne elim vie raspravljati o tome."
"eli me kazniti", ree ona, "zato to sam te odbila."
"Ne", on odgovori polako, vaui rijei dok ih je izgovarao. "Ne,
ne kanjavam te. Volio bih te kazniti, a trenutano mislim da
itekako zasluuje kaznu, no to nije razlog zato to inim."
"Zato to onda ini?"
"Za tvoje dobro."
"Ovo je tako prepotentno, kako mi soli pamet..."
"Siguran sam da si u pravu", prizna on, "no bez obzira na to, to
se ovog konkretnog sluaja tie, u ovom konkretnom trenutku, ja
znam to je najbolje za tebe, a ti oito ne zna, i stoga... Nemoj me
opet udariti", upozori je.
Sophie pogleda u svoju stisnutu aku koja je ve bila u zamahu i
spremna poletjeti prema njegovu licu, a da ona toga uope nije bila
svjesna. Pretvarala se u udovite. To je bilo jedino objanjenje.
Mislila je da nikad u svom ivotu nee nikoga udariti, a sada je to
zamalo uinila i drugi put u jednom danu.
Oiju prikovanih za svoju aku, polako je olabavila stisak pa
rairila prste u obliku morske zvijezde, i drala ih tako ispruene
dok nije izbrojala do tri. "Kako me kani sprijeiti", upita ga vrlo
tiho, "da odem kamo ja elim?"
"Zar je to uope bitno?" odgovori on protupitanjem i nehajno
slegne ramenima. "Siguran sam da u ve neto smisliti to god to
bilo."
Ona zine u oku. "Hoe rei da e me vezati i..."
"Ja nisam rekao nita slino", prekine je on i uputi joj lascivan
osmijeh. "No ta mi zamisao zvui vrlo primamljivo."
"Odvratan si", odbrusi ona.

184

"A ti zvui kao junakinja nekog loeg romana", uzvrati on. "to
si ono rekla da si jutros itala?"
Sophie osjeti kako joj se miii lica mahnito trzaju, a vilica stie
toliko vrsto da je bila sigurna kako e joj zubi popucati. Nije mogla
shvatiti kako je Benedict uspijevao istodobno biti najdivniji i
najgrozniji mukarac na svijetu. Trenutano joj se inilo kako je
prevladala njegova grozna strana i bila je sigurna bez obzira na
logiku da e joj, ostane li u njegovoj blizini jo samo jednu
sekundu, glava eksplodirati.
"Odlazim!" ree ona vrlo teatralno i, barem joj se tako inilo, vrlo
nepokolebljivo.
No on joj samo uzvrati lukavim smijekom i ree: "A ja te
pratim."
I prokletnik je cijelim putem do kue hodao dva koraka iza nje.

Benedict nije esto imao potrebu ivcirati druge ljude (izuzevi

vlastitu brau i sestre), no Sophie Beckett je oito izvlaila ono
najgore iz njega. Stajao je na vratima njezine sobe dok se pakirala,
leerno naslonjen na dovratak. Ruke su mu bile prekriene u pozi za
koju je nekako znao da e je iivcirati, a desna mu je noga bila
lagano savinuta, vrhom izme ukopana u pod.
"Ne zaboravi haljinu", ree on usluno.
Ona ga mrko pogleda.
"Onu runu", doda on, kao da nije bio dovoljno jasan.
"Obje su rune", odbrusi ona.
Aha, izmamio je reakciju. "Znam."
Nastavila je trpati stvari u torbu.
On zamahne rukom u irokom luku. "Moe slobodno uzeti neki
suvenir."
185

Ona se uspravi, bijesno se podboivi. "Ukljuuje li to i srebrni

servis za aj? Mogla bih godinama ivjeti od novca koji bih dobila
za njega."
"Naravno da smije uzeti servis za aj", odgovori on ljubazno,
"budui da se ionako nee osloboditi moga drutva."
"Neu ti biti ljubavnica", prosike ona. "Rekla sam ti, neu. Ne
mogu."
Iz nekog mu je razloga to njezino "ne mogu" zazvualo vrlo
znakovito. Mozgao je o tome nekoliko trenutaka, dok je ona
skupljala preostale stvari i na koncu zatvorila torbu.
"To je to", proape on.
Ona ga je ignorirala. Samo mu je uputila otar pogled kad je stigla
do vrata.
Znao je da ona eli da joj se makne s puta, kako bi mogla otii
odatle. Nije se ni pomaknuo, osim prstom, kojim je zamiljeno
prelazio preko svoje brade. "Ti si nezakonito dijete", rekao je.
Ona naglo problijedi.
"Jesi", ree vie sebi nego njoj. udno, osjetio je poprilino
olakanje zbog tog otkria. Shvatio je zato ga je odbila; nije to
imalo nikakve veze s njim, nego samo s njom. To je znatno olakalo
situaciju.
"Nije me briga to si nezakonito dijete", ree on, pokuavajui
obuzdati osmijeh. Bio je to ozbiljan trenutak, ali, tako mu Boga,
najradije bi se nacerio od uha do uha, jer ona sada moe poi s njime
u London i postati mu ljubavnicom. Nema vie nikakvih prepreka
i...
"Nita ne razumije", ree ona odmahujui glavom. "Ne radi se o
tome jesam li ja dovoljno vrijedna da ti budem ljubavnica."
"Brinuo bih se za svu djecu koju bismo imali", izjavi on sveano,
odgurnuvi se od dovratka.
Ona se jo vie ukoi, ako je to uope bilo mogue. "A to e biti
s tvojom enom?"
186

"Ja nemam enu."

"Niti e je ikada imati?"
On se ukoi. Kroz glavu mu proe slika dame s krabuljnog plesa.
Zamiljao ju je u raznim situacijama. Katkada je nosila veernju
haljinu, katkada nije imala nita na sebi.
Katkada je bila u vjenanici.
Sophie zakilji i promotri mu lice, a zatim podrugljivo frkne
nosom i protutnji pokraj njega.
On krene za njom. "To nije poteno pitanje, Sophie", ree on,
pratei je u stopu.
Hodala je kroz hodnik ne zastajkujui ak ni kad je stigla do
stubita. "Mislim da je vie nego poteno."
On potri niza stube, stane ispod nje i prekine njezin silazak.
"Jednom u se morati oeniti."
Sophie zastane. Morala je to uiniti; zaprijeio joj je put. "Da,
morat e", ree ona. "Ali ja ne moram biti niija ljubavnica."
"Tko je bio tvoj otac, Sophie?"
"Ne znam", lagala je.
"Tko ti je bila majka?"
"Umrla je nakon to me rodila."
"Nisi li rekla da je bila domaica kue?"
"Oito nisam govorila istinu." Nije je vie bilo briga to je
uhvaena u lai.
"Gdje si odrasla?"
"Nije vano", ree ona, pokuavi se probiti pokraj njega. Jednom
je rukom uhvati za nadlakticu, zadravi je vrsto na mjestu. "Meni
je to jako vano."
"Pusti me!"

187

Njezin krik propara tiinu u hodniku. Bila je dovoljno glasna da

dozove Crabtreeje u pomo. No gospoa Crabtree bila je u selu, a
gospodin Crabree je bio izvan kue i nije ju mogao uti. Nije bilo
nikoga da joj pomogne, bila je ostavljena njemu na milost.
"Ne mogu te pustiti da ode", proape on. "Ti nisi stvorena da
ivot provede u sluenju. To e te ubiti."
"Da me je to trebalo ubiti", uzvrati ona, "ve bih odavno bila
mrtva."
"Ali vie to ne mora raditi", bio je uporan Benedict.
"Da se nisi usudio proglasiti se mojim spasiteljem", ree ona,
tresui se od navale osjeaja. "Ne ini ti ovo zbog brige za mene,
nego zato to ne podnosi neuspjeh."
"Istina", prizna on, "ali i zato to ne elim da bude preputena
sudbini."
"Cijeli sam ivot bila preputena sudbini", proape ona, osjetivi
izdajniko naviranje suza na oi. Tako joj Bog pomogao, nije htjela
plakati pred tim ovjekom. Ne sada, ne dok se osjeala tako
nesigurnom i slabom.
On joj dotakne bradu. "Dopusti mi da budem tvoje sidro."
Sophie zamiri. Dodir mu je bio bolno ugodan. Ne tako mali dio
nje bio je voljan prihvatiti njegovu ponudu i napustiti ivot koji je
dotad bila prisiljena ivjeti, okuati sreu s njime, s tim udesnim,
prekrasnim mukarcem koji je zna tako silno razbjesniti i koji joj je
godinama pohodio snove.
No bol iz njezina djetinjstva bila je jo presvjea. A stigmu
nezakonitosti osjeala je poput iga na dui. Nije eljela to uiniti
jo jednom djetetu.
"Ne mogu", proaptala je. "Voljela bih..."
"to bi voljela?" upita on napasno.
Ona odmahne glavom. Zamalo mu je rekla da bi voljela da moe,
no znala je da to ne bi bilo mudro. Samo bi se uhvatio za njezine
rijei i nastavio je nagovarati. A njoj bi samo bilo jo tee odbiti ga.
188

"Onda mi ne ostavlja drugi izbor", zakljui on turobno.

Pogledi im se sretnu.
"Ili e doi sa mnom u London i..." Podigne dlan da je uutka
kad je pokuala prosvjedovati. "I ja u ti pronai posao u majinu
kuanstvu", doda on zajedljivo.
"Ili?" upita ona natmureno.
"Ili u rei sucu da si me pokrala."
Ona odjednom osjeti okus kiseline u ustima. "Ne bi mi to uinio",
proape.
"Svakako ne elim to uiniti."
"Ali bi uinio."
On kimne. "Da, uinio bih to."
"Objesili bi me", ree ona. "Ili bi me poslali u Australiju."
"Ne ako bih zatraio neto drugo."
"A to bi ti to zatraio?"
Njegove su smee oi bile neobino beivotne i ona odjednom
shvati kako njemu ovaj razgovor pada jednako teko kao njoj.
"Zatraio bih", ree on, "da te puste pod moj nadzor."
"Bilo bi to veoma praktino za tebe."
Njegovi prsti, kojima joj je dotad dodirivao bradu, spuste joj se na
rame. "Samo te pokuavam zatititi od same sebe."
Sophie ode do najblieg prozora i pogleda van, iznenaena to je
nije ni pokuao zaustaviti. "Mogla bih te zamrziti zbog toga, zna",
ree ona.
"Mogu to podnijeti."
Ona kratko kimne. "Dobro, ekat u te u knjinici. eljela bih
otii danas."

189

Benedict je gledao za njom dok je odlazila, nije se ni pomaknuo

dok se vrata knjinice nisu zatvorila iza nje. Znao je da nee
pobjei. Sophie ne bi nikada pogazila svoju rije.
Nije mogao dopustiti da ga i ova ena napusti. Ona mu je
pobjegla velianstvena i tajanstvena "ona", pomisli on gorko se
nasmijeivi jedina ena koja mu je dotakla srce. ena koja mu
nije rekla ni svoje ime. Ali sada je tu bila Sophie, a ona mu je neto
uinila. Neto to nijednom nije osjetio nakon nje. Bio je umoran od
enje za enom koja praktiki ne postoji. Sophie je tu, i Sophie e
biti njegova.
I, pomisli on sa hladnom odlunou, Sophie ga nee napustiti.
"Mogu podnijeti tvoju mrnju", ree on zatvorenim vratima.
"Jednostavno ne mogu podnijeti ivot bez tebe."

190

13. Poglavlje

U jednoj od prethodnih kolumni spomenuto je kako Vaa

autorica predvia brak izmeu gospoice Rosamund Reiling i
gospodina Phillipa Cavendera. Vaa autorica, meutim, sada
moe slobodno ustvrditi kako nema mnogo izgleda da se takvo
to ostvari. Lady Penwood (majka gospoice Reiling) navodno je
izjavila kako nee prihvatiti zeta bez plemike titule, bez obzira
na to to otac gospoice Reiling, premda iz ugledne obitelji, nije
bio pripadnik aristokracije.
Nita manje vana spomena nije, dakako, ni injenica da je
gospodin Cavender poeo pokazivati izrazito zanimanje za
gospoicu Cressidu Cowper.
Drutveni bilten lady Whistledown,
9. svibnja 1817.

ophie je postalo muno im je koija napustila Moju kolibu.

Kad su se zaustavili kako bi prenoili u konaitu u
Oxfordshireu, bilo joj je jako loe. A kad su se pribliili
predgrau Londona... E, tad je ve bila gotovo sigurna da e
povratiti.
Nekako je uspjela zadrati sadraj eluca ondje gdje mu je
mjesto, no kako se koija probijala dalje kroz zamrene londonske
ulice, sve su je vie preplavljivale loe slutnje.
Ne, nisu to bile loe slutnje. Bio je to predosjeaj katastrofe.

191

Bio je svibanj, a to je znailo da je sezona u punom jeku. To je

takoer znailo da je Araminta u gradu. A to je znailo da je
Sophijin povratak u London bio jako, jako loa zamisao.
"Jako loa", promrmlja ona.
Benedict podigne pogled. "Neto si rekla?"
Ona buntovno prekrii ruke. "Rekla sam da si ti jako lo ovjek."
Zasmijuljio se. Znala je da e se zasmijuljiti, ali ju je to svejedno
ivciralo.
Odmaknuo je zavjesu s prozora koije, pogledao vani i rekao:
"Blizu smo."
Rekao je da e je odvesti ravno u rezidenciju svoje majke. Sophie
se sjeala velike kue na trgu Grosvenor kao da je sino bila ondje.
Plesna dvorana bila je golema, s tisuama svijenjaka na zidovima,
u svakomu savrena svijea od pelinjeg voska. Manje su prostorije
bile ureene u neoklasicistikom stilu brae Adams, s ukusno
dekoriranim stropovima i zidovima blijedih, pastelnih boja.
Bila je to Sophijina kua iz snova. Doslovno. U svim svojim
snovima o Benedictu i njihovom imaginarnom zajednikom ivotu
uvijek se zamiljala u toj kui. Znala je da je to blesavo, jer je on
drugoroeni sin koji ne nasljeuje obiteljsku kuu, no svejedno, bila
je to najljepa kua koju je ikada vidjela, a snovi ionako nemaju
veze sa stvarnou. Ako bi se Sophie eljela zamisliti u kraljevskoj
palai Kensington, nitko joj to ne bi mogao zabraniti. Dodue,
palau Kensington vjerojatno nee nikada vidjeti iznutra, pomisli
ona uz ironian osmijeh.
"to ti je smijeno?" upita je Benedict.
Nije ga ni pogledala dok mu je odgovarala: "Smiljam tvoje
ubojstvo."
On se naceri nije to mogla vidjeti jer nije gledala u njega, no bio
je to jedan od onih osmijeha koje je mogla razabrati iz njegova
disanja.

192

ivciralo ju je to je tako osjetljiva na svaku pojedinost u vezi s

njime. Pogotovo zato to je slutila da se i on osjea slino u vezi s
njom.
"Barem zvui zabavno", ree on.
"to to?" upita ona, odvrativi napokon pogled s ruba zavjese, u
koji je, kako joj se inilo, satima zurila.
"Moja smrt", odgovori on. Osmijeh mu je bio vragolasto
iskrivljen. "Ako me ve mora ubiti, onda se pritom barem dobro
zabavi, jer ja sigurno neu."
eljust joj zabezeknuto padne dobrih nekoliko centimetara. "Ti si
lud", ree ona.
"Vjerojatno jesam." Nehajno slegne ramenima pa se smjesti
natrag na sjedalo i podigne noge na klupu nasuprot sebe. "Uostalom,
praktiki sam te kidnapirao. Mislim da je to neto najlue to sam
ikad uinio."
"Mogao bi me sada pustiti", ree ona, iako je znala da on to nee
uiniti.
"Ovdje u Londonu? Ulice su prepune lopova, mogli bi te u
svakom trenutku napasti. Ne misli li da bi to bilo vrlo neodgovorno
od mene?"
"Nita neodgovornije od otmice i dovoenja ovamo protiv moje
volje!"
"Nisam te oteo", ree on, dokono prouavajui svoje nokte.
"Ucijenio sam te. To nije isto."
Koija se zatrese i stane, potedjevi Sophie daljnjeg
prepucavanja. On jo jednom odmakne zavjesu, pa je pusti da padne
natrag na mjesto. "Evo, stigli smo."
Sophie prieka da on prvi izae, a onda se pomakne prema
vratima. Nakratko razmotri mogunost odbijanja pruene joj ruke,
pomislivi kako bi moda mogla izai bez njegove pomoi, no
koija je bila prilino udaljena od zemlje, a ona doista nije eljela
napraviti budalu od sebe tresnuvi u odvodni kanal.
193

Bilo bi lijepo poniziti ga, no ne po cijenu uganutog zgloba.

"Pametna odluka", proape Benedict.
Sophie ga naglo pogleda. Kako je znao o emu razmilja?
"Gotovo uvijek znam o emu razmilja", ree on.
Ona se spotakne.
"Pazi!" vikne Benedict spretno je uhvativi, da ne zavri u
odvodnom kanalu.
Drao ju je samo trenutak dulje nego to je bilo nuno, a zatim je
spusti na plonik. Sophie je htjela neto rei, no zubi su joj bili
prevrsto stisnuti da bi mogla artikulirati rijei.
"Ne ubija li te ironija ove situacije?" upita je Benedict, smijeei
se objeenjaki.
Ona silom otvori usta. "Ne, ali bi mogla ubiti tebe."
Glasno se smijao, gad jedan. "Doi", ree on. "Upoznat u te sa
svojom majkom. Siguran sam da e te negdje zaposliti."
"Moda nema slobodnih mjesta", napomene Sophie.
"Ona me voli. Stvorit e novo radno mjesto."
Sophie se ukopa na mjestu, odbivi se pomaknuti dok jo jednom
ne naglasi: "Neu ti biti ljubavnica."
Izgledao je neobino umiljato odgovarajui: "Da, to si mi ve
rekla."
"Ne, ozbiljno ti govorim, plan ti nee upaliti."
On je bio olienje nedunosti. "Ja imam neki plan?"
"Ma, hajde, molim te", podrugljivo e ona. "Plan ti je da me
izmori svojom upornou, u nadi da u na koncu popustiti."
"Ne bih to nikada uinio."
"Sigurna sam da bi uinio i puno vie od toga", promrmlja ona.
Oito ju je uo, jer se zasmijuljio. Sophie prkosno prekrii ruke,
ne hajui to izgleda vrlo nedostojanstveno u tom poloaju, stojei
194

ondje na ploniku gdje je svatko moe vidjeti. No ionako nitko ne bi

obraao pozornost na nju, slukinju u runoj vunenoj haljini. Valjda
bi trebala vedrije i optimistinije gledati na svoj novi poloaj, ali k
vragu sve, u tom se trenutku ba htjela duriti.
Iskreno, mislila je da to zasluuje. Ako se itko ima pravo duriti i
srditi, to je ona.
"Ako eli, moemo stajati tu na ploniku cijeli dan." Benedictov
glas bio je blago protkan sarkazmom.
Ba mu je htjela uputiti bijesan pogled kad odjednom opazi gdje
stoje. Nisu bili na trgu Grosvenor. Sophie nije bila sigurna gdje se
tono nalaze. U otmjenoj etvrti Mayfair, bez sumnje, no kua
ispred njih nije ona u kojoj je bila na krabuljnom plesu.
"Hm, ovo je kua Bridgerton?" upita ga.
On podigne obrvu. "Kako zna da mi se dom zove kua
Bridgerton?"
"Ti si mi je spominjao." To je, sreom, bila istina. Vie je puta
tijekom njihovih razgovora spomenuo oba svoja doma; kuu
Bridgerton i Aubrey Hall, seosko imanje obitelji Bridgerton.
"Aha", oito je prihvatio njezin odgovor. "Ne, nije. Majka mi se
prije gotovo dvije godine iselila iz kue Bridgerton. Priredila je
ondje jo jedan posljednji bal - bio je to zapravo krabuljni ples a
onda je prepustila rezidenciju mome bratu i njegovoj eni. Uvijek
mu je govorila kako e se iseliti odatle im se on oeni i zasnuje
vlastitu obitelj. Mislim da mu se prvo dijete rodilo samo mjesec
dana nakon to je otila."
"Sin ili ki?" upita ona, iako je znala odgovor. Lady Whistledown
je uvijek prenosila takve vijesti.
"Sin. Edmund. Poetkom ove godine dobili su jo jednoga,
Milesa."
"Blago njima", proape Sophie, iako ju je neto stezalo u
grudima. Ona vjerojatno nikad nee imati djece, i to je jedna od
najtunijih spoznaja do kojih je dola u ivotu. Za to bi trebala imati
mua, a brak je za nju samo isprazna nada. Sophie nije odgajana da
195

bude slukinja, i samim time nije imala gotovo nita zajedniko s

mukarcima koje je svakodnevno susretala. Bile su to, dodue, drage
i asne osobe, no nije ba mogla zamisliti ivot s nekim tko,
primjerice, ne zna itati.
Sophie ne bi predstavljalo problem udati se za nekoga tko nije
osobito visoko na drutvenoj ljestvici, no ak su i pripadnici
srednjeg stalea bili izvan njezina dometa. Nijedan trgovac koji dri
do sebe ne bi se oenio slukinjom.
Benedict joj pokae rukom da ga slijedi i ona to uini, sve dok
nisu stigli do ulaznih stuba. Sophie odmahne glavom.
"Ui u na sporedni ulaz."
On stisne usne. "Ui e na glavni ulaz."
"Ui u kroz ulaz za sluinad", odluno e ona. "Nijedna
ugledna gospoa nee zaposliti slukinju koja ulazi na glavni ulaz."
"Ti si sa mnom", odbrusi on. "I ui e na glavni ulaz."
Morala se nasmijati. "Benedicte, jo si me juer molio da ti
postanem ljubavnicom. Bi li se usudio dovesti svoju ljubavnicu
majci kroz glavni ulaz?"
Time ga je uspjela zbuniti. Sophie se naceri kad mu se od nemoi
lice iskrivilo u grimasu.
Danima se nije osjeala ovako dobro.
"Bi li se", nastavi ona, uglavnom kako bi ga muila, "uope
usudio dovesti svoju ljubavnicu i upoznati je sa svojom majkom?"
"Ti mi nisi ljubavnica", skree on.
"Upravo tako."
On isturi bradu i zagleda joj se duboko u oi, jedva suspreui
bijes. "Ti si prokleta mala sobarica", ree on tiho, "jer si tvrdoglavo
odluila biti ba to. A sobarice, iako su prilino nisko na drutvenoj
ljestvici, imaju odreen ugled. Svakako dovoljan za moju majku."
Sophie zamre osmijeh na usnama. Moda ga je ipak malo previe
izazivala.
196

"Odlino", proguna Benedict kad je postalo jasno da je ona

odustala od prepirke. "Doi sa mnom."
Sophie krene za njime uz stube. Ovo bi ak moglo ispasti dobro
za nju. Benedictova majka sigurno nee htjeti zaposliti slukinju
koja je toliko drska da koristi glavni ulaz. A budui da je odluno
odbila postati Benedictovom uzdravanom ljubavnicom, on e
morati priznati svoj poraz i pustiti je da se vrati na selo.
Benedict otvori ulazna vrata i pridri ih da Sophie moe ui prije
njega. Batler se pojavio u roku od nekoliko sekunda.
"Wickhame", obrati mu se Benedict, "budite ljubazni i
obavijestite moju majku da sam stigao."
"Svakako, gospodine Bridgerton", odgovori Wickham. "I ako
smijem biti toliko slobodan obavijestiti vas, vaa se majka cijeli
protekli tjedan pitala gdje ste."
"Bio bih silno iznenaen da nije."
Wickham kimne prema Sophie s izrazom lica koji je bio
mjeavina znatielje i prezira.
"Da je obavijestim i o dolasku vae goe?"
"Molim vas."
"Smijem li joj prenijeti tko je vaa goa?"
Sophie pogleda u Benedicta s velikim zanimanjem, pitajui se to
e mu rei.
"Njezino ime je gospoica Beckett", odgovori Benedict. "Dola je
ovamo u potrazi za radnim mjestom."
Wickham podigne obrvu. Sophie je bila iznenaena. Nije znala da
batleri smiju pokazivati bilo kakav izraz lica osim ravnodunog.
"Kao sobarica?" zanimalo je Wickhama.
"Kao bilo to", odgovori Benedict glasom koji je ve poeo
odavati prve tragove nestrpljivosti.
"U redu, gospodine Bridgerton", ree Wickham pa se uspe
stubitem i nestane na katu.
197

"Ne bih rekla da smatra kako je to u redu. Naprotiv", Sophie

proape Benedictu u uho, pazei da prikrije osmijeh.
"Wickham nije ovdje glavni."
Sophie ispusti dugi, kako-god-ti-kae izdah. "Sumnjam da bi se
Wickham sloio s tobom."
On je pogleda u nevjerici. "Wickham je batler."
"A ja sam slukinja. Znam sve o batlerima. Vie od tebe, usudila
bih se rei."
Benedict zakilji. "Ti se manje ponaa kao slukinja nego bilo
koja druga ena koju poznajem."
Ona slegne ramenima i okrene se prema slici mrtve prirode na
zidu, pretvarajui se da je prouava. "Vi izvlaite najgore iz mene,
gospodine Bridgertone."
"Benedicte", prosike on. "Ve si me oslovljavala osobnim
imenom. Moe i dalje."
"Tvoja majka samo to se nije spustila niz stubite", podsjeti ga
ona, "a ti uporno eli da me zaposli kao slukinju. Koliko te slugu
oslovljava osobnim imenom?"
Ljutito je pogleda, a ona je znala da on zna da je ona u pravu. "Ja
sam elio neto drugo", zarei on.
"Benedicte!"
Sophie podigne pogled i ugleda sitnu, elegantnu enu kako silazi
niz stube. Kosa joj je bila svjetlija od Benedictove, no po crtama lica
nije bilo teko zakljuiti da se radi o njegovoj majci.
"Majko", ree on i krupnim se koracima uputi prema dnu stubita,
da je ondje doeka. "Tako mi je drago to te vidim."
"Meni bi bilo jo drae", ree ona zajedljivo, "da sam znala gdje
si bio cijeli proli tjedan. Zadnje to sam ula o tebi bilo je da si
otiao na Cavenderovu zabavu, a onda su se svi vratili osim tebe."
"Ja sam prvi napustio zabavu", odgovori Benedict, "ali sam zatim
otiao u Moju kolibu."
198

Njegova majka duboko uzdahne. "Valjda bih trebala prestati

oekivati da me izvjeuje o svakom svom pokretu sad kad ti je
trideset godina."
Benedict joj se osmjehne s odobravanjem.
Ona se okrene prema Sophie. "Ovo je, pretpostavljam, tvoja
gospoica Beckett?"
"Tako je", odgovori Benedict. "Spasila mi je ivot u Mojoj
kolibi."
Sophie pone: "Nisam..."
"Jest", Benedict je glatko prekine. "Razbolio sam se od vonje na
kii i ona me njegovala dok nisam ozdravio."
"Uspjeli biste se oporaviti i bez moje pomoi", ustrajno e
Sophie.
"Ali ne toliko brzo", uzvrati Benedict, i dalje se obraajui svojoj
majci, "niti u toliko ugodnim uvjetima."
"Crebtreejevi nisu bili doma?" upita Violet.
"Kad smo stigli, nisu", odgovori Benedict.
Violet pogleda Sophie tako znatieljno da je Benedict konano
bio prisiljen objasniti: "Gospoica Beckett je bila zaposlena kod
obitelji Cavender, no zbog odreenih okolnosti nije vie mogla
ostati ondje."
"Aha... Razumijem", ree Violet prilino neuvjerljivo.
"Va me sin spasio od iznimno neugodne sudbine", tiho ree
Sophie. "Dugujem mu veliku zahvalnost."
Benedict je pogleda u udu. Sudei prema neprijateljstvu koje je
pokazivala prema njemu, nije oekivao tako pohvalne rijei. No
vjerojatno ih je trebao oekivati; Sophie se strogo dri svojih naela,
nikad ne bi dopustila da je ljutnja omete u iskrenosti.
Ta mu je njezina odlika jedna od najdraih.
"Razumijem", ponovi Violet, ovaj put znatno uvjerljivije.
199

"Nadao sam se da bi joj mogla pronai neko radno mjesto u

svojem kuanstvu", ree Benedict.
"Ali samo ako vam nije prevelik problem", ustro je dodala
Sophie.
"Ne", polako odgovori Violet, promatrajui Sophijino lice sa
znatieljnim izrazom u oima. "Ne, nije mi nikakav problem, ali..."
I Benedict i Sophie se nagnu prema naprijed, napeto iekujui
nastavak reenice.
"Jesmo li se ve sreli?" odjednom upita Violet.
"Ne bih rekla", odgovori Sophie, lagano zamuckujui. Zato lady
Bridgerton misli da je poznaje? Sophie je bila sigurna da se nisu
srele na krabuljnom plesu. "Ne znam gdje smo se mogle upoznati."
"Sigurno ste u pravu", lady Bridgerton odmahne rukom. "Vae mi
je lice nekako poznato. No sigurno sam upoznala nekoga sa slinim
crtama lica. To se esto dogaa."
"Pogotovo meni", ree Benedict s nakrivljenim smijekom.
Lady Bridgerton pogleda svoga sina s neskrivenim oboavanjem.
"Nisam ja kriva to svi moji sinovi i keri izgledaju nevjerojatno
slino."
"Ako nisi ti kriva", upita Benedict, "koga bismo onda trebali
okriviti?"
"Tvoga oca, naravno", samouvjereno e lady Bridgerton. Zatim se
okrene prema Sophie. "Svi su oni gotovo identina kopija mojeg
pokojnog mua."
Iako je znala da bi trebala utjeti, bio je to veoma lijep i ugodan
trenutak, pa Sophie kae: "Ja mislim da ovaj sin nalikuje vama."
"Stvarno to mislite?" upita lady Bridgerton, razdragano pljesnuvi
rukama. "Ba divno. A ja sam se uvijek smatrala samo sredstvom za
raanje lanova obitelji Bridgerton."
"Majko!" povie Benedict.
200

Ona glasno uzdahne. "Govorim li preotvoreno? to sam starija,

sve mi se ee to dogaa."
"Ti uope nisi stara, majko." Ona se nasmijei.
"Benedicte, zato ne ode pozdraviti svoje sestre, a ja u za to
vrijeme porazgovarati s gospoicom Bennett..."
"Beckett", ispravi je on.
"Da, naravno, Beckett", proape ona. "Povest u je gore da se
smjesti."
"Samo me odvedite k domaici kue", ree Sophie. Vrlo je
neuobiajeno da se gospodarica kue brine oko zapoljavanja
slukinje. Dodue, cijela je situacija bila neuobiajena, ve samim
time to je Benedict zamolio svoju majku da zaposli Sophie, no bilo
joj je veoma neobino to je lady Bridgerton pokazala osobno
zanimanje za nju.
"Gospoa Watkins je sigurno zauzeta", ree lady Bridgerton.
"Osim toga, mislim da na gornjem katu trebamo jo jednu osobnu
sobaricu. Imate li iskustva s takvim poslovima?"
Sophie kimne.
"Izvrsno. I mislila sam da biste mogli imati. Izuzetno se lijepo
izraavate."
"Majka mi je bila domaica kue", Sophie ree automatski.
"Radila je za vrlo velikodunu obitelj i..." Panino prekine reenicu,
prekasno se sjetivi kako je Benedictu rekla istinu da joj je majka
umrla na poroaju. Uputi mu nervozan pogled, a on joj uzvrati blago
podrugljivim trzajem brade, utke joj poruivi kako nee otkriti
njezinu la.
"Obitelj za koju je radila bila je veoma velikoduna", nastavi
Sophie, ispustivi dugi uzdah olakanja, "doputali su mi da pratim
vei dio nastave s njihovim kerima."
"Shvaam", ree lady Bridgerton. "To tota objanjava. Teko
mi je zamisliti da ste obavljali teke poslove kao obina slukinja.
Oito ste dovoljno obrazovani za znatno uglednija zanimanja."
201

"Vrlo dobro ita", ree Benedict.

Sophie ga pogleda u udu.
On ne obrati pozornost na nju i nastavi govoriti majci: "esto mi
je itala dok sam se oporavljao od bolesti."
"Znate li i pisati? upita je lady Bridgerton.
Sophie kimne. "Imam veoma uredan rukopis."
"Odlino. Uvijek je korisno imati na raspolaganju jo jedan par
ruku za pisanje pozivnica. A krajem ljeta prireujemo bal. Ove
godine imam dvije keri za udaju", objasni ona Sophie. "Nadam se
da e barem jedna od njih pronai mua prije kraja sezone."
"Sumnjam da se Eloise eli udati", ree Benedict.
"Uuti", strogo e lady Bridgerton.
"Takve se izjave u ovoj kui smatraju svetogrem", Benedict
objasni Sophie.
"Ne sluajte ga", ree lady Bridgerton hodajui prema stubama.
"Doite sa mnom, gospoice Beckett. Koje vam je osobno ime?"
"Sophia. Sophie."
"Doite sa mnom, Sophie. Upoznat u vas sa svojim kerima. I",
doda ona, namrtivi nos u izraz gaenja, "pronai emo vam neku
novu odjeu. Ne mogu dopustiti da mi sobarice nose ovakve
dronjke. Netko bi mogao pomisliti da vas ne plaamo dovoljno."
Iz Sophijina iskustva, pripadnici drutvene elite nisu se zamarali
razmiljanjem jesu li im sluge poteno plaene ili ne. Ganula ju je
velikodunost lady Bridgerton.
"Ti", lady Bridgerton se obrati Benedictu. "ekaj me dolje. Nas
dvoje imamo tota rei jedno drugomu."
"Tresem se od straha", ree on ravnodunim tonom.
"Ne znam tko e mi prvi doi glave, on ili njegov brat",
promumlja lady Bridgerton.
"Koji brat?" upita Sophie.
202

"Bilo koji. Obojica. Sva trojica. Svi su oni bitange."

No ona je oito voljela te bitange. Sophie je to ula u tonu kojim
je o njima govorila i vidjela u pogledu koji joj se zacaklio od radosti
kad je ugledala svoga sina.
Sophie se zbog toga osjeti usamljeno, sjetno i ljubomorno. ivot
joj je mogao biti posve drukiji, samo da joj je majka preivjela
porod. Moda ne bi bile ugledne, gospoa Beckett, ljubavnica, i
Sophie, kopile, no Sophie je bila uvjerena da bi je njezina majka
voljela. A to je vie od onoga to je primila od bilo koje druge
odrasle osobe, ukljuujui i svoga oca.
"Doite, Sophie", ivahno je pozove lady Bridgerton.
Sophie se uspinjala stubama za njom, pitajui se zato se, iako je
samo trebala poeti raditi na novom radnom mjestu, osjea kao da
ulazi u novu obitelj.
Bio je to... ugodan osjeaj.
A Sophie se u svome ivotu ve dugo, dugo nije osjeala ugodno.

203

14. Poglavlje

Rosamund Reiling se kune da je vidjela Benedicta Bridgertona,

koji se oito vratio u London. Vaa je autorica sklona povjerovati
u istinitost toga iskaza; gospoica Reiling je, naime, poznata po
tome to moe spaziti poeljnog neenju izmeu pedeset drugih
lica.
Na svoju veliku alost, gospoica Reiling nikako da uhvati nekog
od njih.
Drutveni bilten lady Whistledown,
12. svibnja 1817.

enedict je jedva napravio dva koraka prema dnevnoj sobi

kad je u hodnik utrala njegova sestra Eloise. Poput svih
Bridgertona i ona je imala gustu kestenjastu kosu i iroki
osmijeh. No, za razliku od Benedicta, ona je imala bistre, duboko
zelene oi, iste nijanse kao i njihov brat Colin.
Ba kao i Sophie, pomisli Benedict.

"Benedicte!" povie Eloise, bacivi mu se oduevljeno oko vrata.

"Gdje si bio? Majka nam je cijeli tjedan zanovijetala pitajui se
kamo si nestao."
"Zanimljivo, kad sam razgovarao s majkom prije niti dvije
minute, zanovijetala je meni o tebi, pitajui se kad e se konano
udati."

204

Eloise napravi grimasu. "Kad upoznam nekoga dovoljno

zanimljivog da mi postane muem, eto kad. Tako bih voljela da se
netko novi doseli u grad. Osjeam se kao da stalno iznova
upoznajem istih stotinjak ljudi."
"Ali ti doista stalno iznova upoznaje istih stotinjak ljudi."
"Upravo tako", ree ona. "U londonskim krugovima nema vie
nikakvih tajni, sve ve o svakomu znam."
"Stvarno?" upita Benedict s dobrom dozom zajedljivosti.
"Moe me slobodno zadirkivati koliko god eli", ree ona
zabivi prst u njega na nain koji bi njezina majka zacijelo
proglasila nedamskim, "ali ja uope ne pretjerujem."
"Niti najmanje?" on se naceri.
Ona ga namrteno pogleda. "Ne, stvarno, gdje si bio proli
tjedan?" Uao je u dnevnu sobu i bacio se na kau. Vjerojatno je
trebao priekati da ona prva sjedne, no radilo se samo o njegovoj
sestri, i nikad nije smatrao nunim potivati pravila ponaanja kad
su bili sami.
"Bio sam na zabavi kod Cavendera", ree on, podigavi noge na
niski stoli. "Bilo je grozno."
"Majka e te ubiti ako te uhvati s nogama na stolu", upozori ga
Eloise i sjedne na stolac nasuprot njemu. "A zato je zabava bila
tako grozna?"
"Zbog drutva." Pogledao je prema svojim nogama i zakljuio da
im je dobro ondje gdje jesu. "Najdosadnija gomila lijenih klipana
koju sam ikada upoznao."
"Ba lijepo to ne bira rijei."
Benedict podigne obrvu na njezin sarkazam. "I stoga ti
zabranjujem da se uda za bilo koga tko je bio na toj zabavi."
"Sigurna sam da mi nee biti teko posluati tu zapovijed."
Prstima je kuckala po naslonima za ruke. Benedict se morao
nasmijeiti; Eloise je oduvijek bila puna nemirne energije.
205

"Ali", ree ona zakiljivi prema njemu, "to ne objanjava gdje si

bio cijeli tjedan."
"Je li ti itko ikada rekao da si preznatieljna?"
"O, to mi stalno govore. Gdje si bio?"
"Uporna, takoer."
"Tako to treba. Gdje si bio?"
"Jesam li ti rekao da razmiljam o ulaganju u tvrtku koja
proizvodi brnjice za ljude?"
Ona baci jastuk na njega. "Stvarno, gdje si bio?"
"Bojim se", ree on, njeno bacivi jastuk natrag prema njoj, "da
odgovor na to pitanje nije ni najmanje zanimljiv. Bio sam u Mojoj
kolibi i oporavljao se od gadne prehlade."
"Mislila sam da si se ve bio oporavio."
On joj uputi pogled koji je bio mjeavina divljenja i negodovanja.
"Otkud ti to zna?"
"Ja sve znam. Trebao si to ve nauiti", naceri se Eloise.
"Prehlade stvarno znaju biti gadne. Znai, vratila ti se?"
On kimne. "Nakon to sam vozio otvorenu koiju po kii."
"Pa, to ba nije bilo pametno od tebe."
"Da mi je znati", zapita se on, ogledavajui se po sobi, kao da se
obraa jo nekomu osim njoj, "zato doputam mlaoj sestri da me
ovako vrijea?"
"Vjerojatno zato to sam neobino dobra u tome." Ona ga utne u
nogu, pokuavajui je sruiti sa stolia. "Sigurna sam da e se majka
pojaviti svakog trenutka."
"Ne, nee", uzvrati on. "Zauzeta je."
"ime?"
On odmahne rukom u smjeru stropa. "Davanju uputa novoj
slukinji."
206

Ona se uspravi u stolici. "Imamo novu slukinju. Zato mi to

nitko nije rekao?"
"O, Boe", rastegne on, "dogodilo se neto, a Eloise ne zna za to."
Ponovno se zavali u stolac i pokua jo jednom sruiti njegovu
nogu sa stola. "Slukinja? Osobna sobarica? Sudoperka?"
"Zato te to zanima?"
"Uvijek je dobro sve znati."
"Osobna sobarica, mislim."
Eloise razmisli pola sekunde o tome. "A kako ti to zna?"
Benedict zakljui kako je bolje da joj kae istinu. Ionako bi do
naveer doznala cijelu priu. "Zato to sam je ja doveo ovamo."
"Sobaricu?
"Ne, majku. Sobaricu, naravno."
"Otkad se ti brine o zapoljavanju sluinadi?"
"Otkako mi je spomenuta mlada dama gotovo spasila ivot
njegujui me dok sam bio bolestan."
Eloise zgranuto zine. "Zar si bio tako strano bolestan?"
Mogao bi joj ba i rei da je bio na samrti. Malo saaljenja i brige
dobro e mu doi sljedei put kad bude zatrebao neto od nje. "Znao
sam se i bolje osjeati", odgovori pitomo. "Kamo ide?" Ve je bila
na nogama. "Idem potraiti majku i upoznati novu sobaricu.
Vjerojatno e biti Francescina i moja nova osobna sobarica, sad kad
je Marie otila."
"Ostale ste bez osobne sobarice?"
Eloise se namrti. "Napustila nas je zbog one odvratne lady
Penwood."
Benedict se morao naceriti njezinu opisu. Vrlo je dobro zapamtio
svoj jedini susret s lady Penwood; njemu je takoer bila odvratna.
"Lady Penwood je dola na zao glas zbog loeg ophoenja sa
svojom sluinadi. Ovo joj je ve trea osobna sobarica ove godine.
207

Gospoi Featherington je ukrala njezinu ispred nosa, no nesretnica

je jedva izdrala dva tjedna."
Benedict je strpljivo sasluao cijelu sestrinu tiradu, udei se da
ga to uope zanima. No, iz nekog udnog razloga, zanimalo ga je.
"Pazi to ti kaem, Marie e se za tjedan dana vratiti preklinjui
nas da je primimo nazad", ree Eloise.
"Ja uvijek pazim to govori", uzvrati joj brat, "ali me uglavnom
nije briga."
Eloise uperi prstom u njega, "Zaalit e to si to rekao."
On odmahne glavom, blago se smjekajui. "Sumnjam."
"Hmm. Idem gore."
"Uivaj."
Ona mu isplazi jezik to jamano nije bilo primjereno ponaanje
za dvadesetjednogodinjakinju i napusti sobu.
Benedict je uspio uivati u samoi samo tri minute, a zatim su se
u hodniku opet zauli koraci koji su mu se pribliavali ritmikim
lupkanjem. Podigavi pogled, ugledao je na vratima svoju majku.
Smjesta je ustao. Odreeni se maniri moda smiju zanemariti
pred sestrom, ali pred majkom nikad.
"Vidjela sam ti noge na stolu", ree Violet prije no to je on
uope stigao zinuti.
"Samo sam latio stol izmama." Ona podigne obrvu pa se smjesti
na stolac na kojem je do maloprije sjedila Eloise. "U redu,
Benedicte", zapone vrlo ozbiljnim glasom, "Tko je ona?"
"Misli, gospoica Beckett?"
Violet strogo kimne.
"Nemam pojma, osim da je radila za obitelj Cavender i da ju je
njihov sin maltretirao."
Violet problijedi. "Je li... O, Boe. Nije je valjda..."
208

"Mislim da nije", smrknuto odgovori Benedict. "Zapravo, siguran

sam da nije. Ali ne zato to se nije dovoljno trudio."
"Jadna djevojka. Sva srea da si se ti zatekao ondje i spasio je."
Benedict shvati da se nerado prisjea onu noi na Cavenderovom
travnjaku. Iako je incident zavrio povoljno, nije mogao potisnuti
razmiljanje o onomu to se moglo dogoditi. to bi bilo da su
Cavender i njegovi prijatelji bili manje pijani i znatno uporniji?
Sophie je mogla biti silovana. Sophie bi sigurno bila silovana. A sad
kad je upoznao Sophie, i poeo osjeati naklonost prema njoj, takve
su ga misli ispunjavale uasom.
"E, pa, ona nije to to tvrdi da jest. U to sam sigurna."
Benedict se uspravi. "Zato to misli?"
"Previe je obrazovana za jednu slukinju. Poslodavci njezine
majke su joj mogli dopustiti da ui neke predmete, ali ba sve?
Sumnjam. Benedicte, ta djevojka zna francuski!"
"Doista?"
"Ne mogu biti posve sigurna", prizna Violet, "no uhvatila sam je
kako gleda u Francescinu knjigu na stolu, koja je napisana na
francuskom."
"Gledanje nije isto to i itanje, majko."
Ona mu uputi osoran pogled. "Kaem ti, promatrala sam joj oi,
pomicale su se kao da ita."
"Ako ti tako kae, sigurno si u pravu."
Violet zakilji. "jeli to bio sarkazam?"
"Inae bih odgovorio potvrdno", ree Benedict uz osmijeh, "no u
ovom sam sluaju mislio sasvim ozbiljno."
"Moda je odbaena ki neke aristokratske obitelji", zamiljeno
e Violet.
"Odbaena?"
"Jer je ostala u drugom stanju", objasni ona.
209

Benedict nije bio naviknut na tako otvorene razgovore sa svojom

majkom. "Ovaj, ne", ree on, sjetivi se Sophijina nepokolebljivog
odbijanja da mu postane ljubavnicom.
A zatim pomisli zato ne? Moda odbija donijeti nezakonito
dijete na svijet upravo zato to ve ima jedno i ne eli ponovno
uiniti istu pogreku.
Benedict odjednom osjeti kiseli okus u ustima. Ako je rodila
dijete, onda je Sophie imala ljubavnika.
"A moda je", nastavi Violet, uivljena u ulogu istraitelja,
"nezakonito dijete nekog plemia."
To je zvualo puno uvjerljivije - i prihvatljivije. "Ne bi li joj otac
ostavio dovoljno sredstava da ne mora raditi kao slukinja?"
"Mnogi mukarci jednostavno ignoriraju svoju nezakonitu djecu",
ree Violet, nabravi usta s gaenjem. "To je ba skandalozno."
"Nije li donoenje kopiladi na svijet ve samo po sebi dovoljno
skandalozno?"
Violet se ozlovolji.
"Osim toga", nastavi Benedict, zavalivi se natrag na kau i
podigavi nogu na koljeno, "ako je Sophie nezakonito dijete plemia
kojemu je bilo dovoljno stalo do nje da je koluje kad je bila dijete,
zato je sada bez prebijenog novia?"
"Hmmm, dobro pitanje." Violet pone tapkati kaiprstom po
obrazu, zatim napui usne, a onda nastavi tapkati. "No budi bez
brige", naposljetku ree, "otkrit u ja tko je ona unutar mjesec
dana."
"Savjetujem ti da se obrati Eloise za pomo", zajedljivo e
Benedict.
Violet zamiljeno kimne: "Dobra zamisao. Ta djevojka bi i
Napoleona natjerala da joj oda svoje tajne."
Benedict ustane. "Moram poi. Umoran sam od puta i jedva
ekam da stignem kui."
210

"Moe se i ovdje odmoriti."

Benedict joj uputi mali osmijeh. Majka je najvie voljela kad su
joj sva njezina djeca u blizini. "Moram se vratiti u svoj stan", ree
on nagnuvi se i poljubivi je u obraz. "Hvala ti to si pronala radno
mjesto za Sophie."
"Gospoicu Beckett, misli?" Violetine se usne blago zakrive.
"Sophie, gospoica Beckett", odgovori Benedict, hinei
ravnodunost. "Kako god je eli zvati."
Odlazei, nije mogao vidjeti kako se iza njegovih lea majine
usne razvlae u iroki osmijeh.

Sophie je znala da se ne bi smjela previe opustiti u kui Bridgerton

jer je planirala otii odatle im bude imala kamo no promatrajui
svoju sobu, koja je zacijelo bila najljepa soba koju je neka slukinja
ikad imala, i sjetivi se dobroudnosti lady Bridgerton, njezina
prijateljskog smijeka...
Jednostavno nije mogla suspregnuti elju da zauvijek ostane
ovdje.
Ali to nije bilo mogue. Znala je to jednako dobro kao to je znala
da joj je ime Sophia Maria Beckett, a ne Sophia Maria
Gunningworth.
Prvi i glavni razlog za odlazak bila je opasnost od sluajnog
susreta s Aramintom, osobito sad kad ju je lady Bridgerton
promakla s poloaja obine slukinje na poloaj osobne sobarice.
Osobna sobarica moe, primjerice, biti pratilja u etnjama izvan
kue. etnjama na mjesta koja moda posjeuje i Araminta sa
svojim kerima.
A Sophie nije sumnjala da bi joj Araminta pretvorila ivot u
pakao. Aramintina mrnja prema njoj nije imala veze sa zdravim
razumom, niti s osjeajima. Kad bi je ugledala negdje u Londonu,
ne bi se zadovoljila jednostavnim ignoriranjem njezina postojanja.
211

Sophie je znala da bi Araminta lagala, varala i krala, samo kako bi

joj zagorala ivot.
Toliko je mrzila Sophie.
No kad bi ba bila posve iskrena prema sebi, Sophie bi morala
priznati da pravi razlog zato treba napustiti London nije Araminta,
nego Benedict.
Kako ga izbjegavati kad ivi u kui njegove majke? Trenutano je
bila bijesna na njega vie nego bijesna, zapravo ali je duboko u
sebi znala da e ta srdba ubrzo ispariti. Kako mu svakodnevno
odolijevati, kad joj ve od samog pogleda na njega koljena klecaju
od udnje? On e joj uskoro uputiti jedan od onih svojih nakoenih,
iskrivljenih smijeaka, a ona e se morati vrsto uhvatiti za neki
komad namjetaja da se ne rastopi i pretvori u bijednu lokvu na
podu.
Zaljubila se u pogrenog mukarca. Nikad ga nee moi imati pod
njezinim uvjetima, a ona je odbila pristati na njegove. Beznadna
ljubav.
Od daljnjih depresivnih misli spasilo ju je ustro kucanje na vrata
njezine sobe. Ona povie: "Da?" pa se vrata otvore i u sobu ue lady
Bridgerton.
Sophie smjesta skoi na noge i nakloni se. "Trebate li togod,
milostiva?" upita je.
"Ne, ne trebam nita", odgovori lady Bridgerton. "Samo sam
dola provjeriti jesi li se smjestila. Mogu li ja togod uiniti za
tebe?"
Sophie zatrepe. Lady Bridgerton je nju pitala treba li njoj
togod? Posve suprotno od uobiajenog odnosa gospodaricaslukinja. "Ovaj, ne, hvala", ree Sophie. "Ali u vam rado donijeti
to god elite."
Lady Bridgerton odmahne rukom. "Nema potrebe. Danas ne
treba nita uiniti za nas. Radije bih da se prvo smjesti, bit e
manje rastresena kad pone raditi."
212

Sophie pogleda prema svojoj nevelikoj torbi. "Nemam puno toga,

zaas u se raspakirati. Voljela bih odmah poeti raditi, uistinu."
"Besmislica. Dan je ve na izmaku, a veeras ionako nismo
planirale nikamo izai. Djevojke i ja smo se tjedan dana snalazile
samo s jednom osobnom sobaricom, mislim da emo preivjeti jo
jednu no."
"Ali..."
Lady Bridgerton se nasmijei. "Bez prigovora, molim. Jo jedan
slobodan dan najmanje je to vam mogu pruiti nakon to ste mome
sinu spasili ivot."
"Nisam uinila nita osobito", ree Sophie. "Bilo bi mu dobro i
bez moje pomoi."
"Ipak, pomogli ste mu kad mu je trebala pomo, i elim vam se
oduiti za to."
"Bilo mi je zadovoljstvo", uzvrati Sophie. "Dugovala sam mu
makar toliko, nakon onoga to je uinio za mene."
A zatim, na Sophijino veliko iznenaenje, lady Bridgerton
produi dalje do pisaeg stola i sjedne za njega.
Pisai stol! Sophie je jo dolazila k sebi od tog iznenaenja. Koja
je sobarica ikad bila blagoslovljena pisaim stolom?
"Reci mi, Sophie", ree lady Bridgerton uz razoruavajui
osmijeh koji ju je smjesta podsjetio na Benedictov leerni
smijeak, "odakle si?"
"Roena sam u Istonoj Angliji", odgovori Sophie, ne vidjevi
razloga za laganje. Bridgertoni su iz Kenta; lady Bridgerton sigurno
ne poznaje dobro Norfolk, gdje je odrasla Sophie. "Nedaleko od
palae Sandringham, ako znate gdje je to."
"Znam", ree lady Bridgerton. "Nisam bila ondje, no ula sam da
se radi o prekrasnom zdanju."
Sophie kimne. "O, da. Naravno, nikad nisam bila unutra, no
izvana izgleda predivno."
213

"Gdje vam je majka radila?"

"U Blackheath Hallu", slae Sophie ni ne trepnuvi; dovoljno su
joj esto postavljali to pitanje. Jo je odavno smislila ime svojeg
izmiljenog doma. "Jeste li uli za njega?"
Lady Bridgerton nabra obrve. "Ne, nije mi poznat."
Sophie joj se ljubazno nasmijei. "Malo ljudi zna za njega."
"Imate li brae i sestara?"
Sophie nije bila naviknuta na poslodavca kojega toliko zanimaju
osobni podaci i njezinu podrijetlu; obino bi je samo pitali za
prijanju slubu i preporuke. "Ne", ree ona. "Jedinica sam."
"Barem ste imali drutvo onih djevojica s kojima ste uili. To
vam je zacijelo bilo lijepo."
"Bilo je zabavno", slae Sophie. Uenje s Rosamund i Posy
zapravo je bilo pravo muenje. Vie je voljela uiti sama s
guvernantom, prije nego to su njih dvije dole u Penwood Park.
"Moram rei da je to bilo veoma velikoduno od poslodavaca
vae majke... oprostite", lady Bridgerton prekine samu sebe,
nabravi obrve, "kako ste ono rekli da su se prezivali?"
"Grenville."
Ona opet nabra elo. "Nisam nikad ula za njih."
"Rijetko dolaze u London."
"Hm, valjda zato", ree lady Bridgerton. "No, kao to rekoh, bilo
je neobino plemenito od njih to su vam dopustili da se kolujete s
njihovim kerima. Koje ste predmete uili?"
Sophie se smrzne, ne znajui je li to ispitivanje nalik policijskom
ili se lady Bridgerton uistinu zanima za nju. Nikad dosad nitko nije
toliko kopao po prolosti koju je izmislila za sebe. "Ovaj, uobiajene
predmete", suzdrano e Sophie. "Matematiku, knjievnost.
Povijest, malo mitologije. Francuski."
"Francuski?" lady Bridgerton upita, djelujui iskreno iznenaeno.
"Ba zanimljivo. Uitelji francuskog su veoma skupi."
214

"Guvernanta je govorila francuski", pojasni Sophie. "Pa nisu

morah platiti vie od uobiajenog."
"Koliko dobro govorite francuski?"
Sophie joj nije htjela otkriti da ga govori savreno. Ili barem
gotovo savreno. U posljednjih je nekoliko godina ispala iz prakse i
izgovor joj je donekle izgubio na tenosti. "Prihvatljivo", odgovori
ona. "Dovoljno dobro da mogu proi kao francuska sobarica, ako to
elite."
"O, ne", ree lady Bridgerton, razdragano se smijui. "Zaboga, ne.
Znam da je sada jako u modi imati francusku sobaricu, no nikad ne
bih od vas traila da obavljate svakodnevne dunosti pazei na
francuski naglasak."
"To je veoma obzirno od vas", ree Sophie, nastojei prikriti
svoju nevjericu. Znala je da je lady Bridgerton draga gospoa; mora
biti draga kad je podigla tako divnu obitelj. Ali ovo je bilo gotovo
preljubazno.
"Ah, nije to... O, zdravo, Eloise. Otkud ti tu?"
Sophie pogleda prema vratima i ondje ugleda djevojku koja je
nedvojbeno bila jedna od sestara Bridgerton. Njezina gusta,
kestenjasta kosa bila je uvijena u elegantnu punu na potiljku, a usta
su joj bila iroka i izraajna, ba poput Benedictovih.
"Benedict mi je rekao da imamo novu sobaricu", ree Eloise.
Lady Bridgerton pokae prema Sophie. "Ovo je Sophie Beckett.
Malo smo proaskale. Mislim da emo se odlino slagati." Eloise
uputi majci udan pogled - barem se tako uinilo Sophie. Moda
Eloise uvijek tako gleda u svoju majku; iskosa, blago sumnjiavo,
blago zbunjeno. No, Sophie je nekako sumnjala u to.
"Brat mi je rekao da ste mu spasili ivot", ree Eloise, skrenuvi
pogled s majke na Sophie.
"Pretjeruje", odgovori Sophie, a usne joj se jedva vidljivo
podignu u osmijeh.
Eloise ju je neobino prodorno prouavala. Sophie je stekla
dojam da Eloise analizira njezin osmijeh, pokuavajui shvatiti je li
215

se izrugivala Benedictu i, ako jest, je li to bilo samo u ali ili je

jednostavno bezobrazna.
Vrijeme kao da je nakratko stalo, a onda se Eloise, na Sophijino
uenje, lukavo nasmijei. "Mislim da je majka u pravu", ree ona.
"Sigurno emo se odlino slagati."
Sophie zakljui da je upravo poloila kljuni ispit.
"Jeste li ve upoznali Francescu i Hyacinth?" upita je Eloise.
Sophie odmahne glavom, a lady Bridgerton ree: "Nisu kod kue.
Francesca je kod Daphne, a Hyacinth kod Featheringtonica. Oito se
pomirila s Felicity, opet su nerazdvojne."
Eloise se zasmijulji. "Jadna Penelope. Sigurno je uivala u miru i
tiini dok im Hyacinth nije dolazila u kuu. Ja mogu iskreno rei da
mi nije nedostajala Felicity."
Lady Bridgerton objasni Sophie: "Moja ki Hyacinth provodi
mnogo vremena kod svoje najbolje prijateljice Felicity
Featherington, a kad nije ondje, onda je Felicity tu kod nas."
Sophie se nasmijei i kimne, pitajui se ponovno zato dijele s
njom takve sitnice. Odnosili su se prema njoj kao prema lanu
obitelji, a to ni lanovi njezine obitelji nisu inili.
Bilo je to veoma neobino.
Neobino i prekrasno.
Neobino, prekrasno i zastraujue.
Jer ne moe potrajati.
No moda bi mogla ostati jo neko vrijeme. Ne dugo. Nekoliko
tjedana moda i mjesec dana. Dok ne sredi svoje poslove i misli.
Dovoljno dugo da se uspije opustiti zamiljajui kako je neto vie
od slukinje.
Znala je da nikad nee moi biti lanom obitelji Bridgerton, no
moda im moe postati prijateljicom.
Odavno nije bila niija prijateljica.
216

"Neto nije u redu, Sophie?" upita je lady Bridgerton. "Oko ti je

zasuzilo."
Sophie odmahne glavom. "Upalo mi je malo praine",
promumljala je, pretvarajui se da je udubljena u raspakiravanje ono
malo stvari iz jo manje torbe. Znala je da joj nitko ne vjeruje, no
nije je bilo briga.
Iako nije imala pojma to e biti s njom od sada pa nadalje, imala
je udan osjeaj da tek sada poinje uistinu ivjeti.

217

15. Poglavlje

Vaa je autorica gotovo sigurna da muki dio njezina itateljstva

nee zanimati nastavak ove kolumne, pa im preporuuje da
slobodno preskoe sljedei dio. to se dama tie, meutim,
dopustite da vas Vaa autorica prva izvijesti kako je u bitku oko
sobarica koju lady Penwood i gospoa Featherington vode cijelu
ovu sezonu, nedavno uvuena i obitelj Bridgerton. Navodno je
osobna sobarica keri lady Bridgerton prebjegla k
Penwoodicama, kao zamjena za sobaricu koja je pobjegla natrag
k Featheringtonicama, nakon to ju je lady Penwood natjerala da
oisti tri stotine pari cipela.
Kad ve spominjemo obitelj Bridgerton, potvrena je vijest o
povratku Benedicta Bridgertona u London. Navodno se za svojeg
boravka na selu razbolio i zbog toga ostao ondje dulje nego to
je planirao. ovjek bi se ponadao nekom zanimljivijem
objanjenju (osobito netko tko, poput Vae autorice, ivi od
zanimljivih pria), no, naalost, istina je takva kakva jest.
Drutveni bilten lady Whistledown,
14. svibnja 1817.

o sutradan ujutro, Sophie je upoznala petero od

sedmero Benedictove brae i sestara. Eloise, Francesca i
Hyacinth jo ive sa svojom majkom, Anthony je sa
svojim mlaim sinom navratio na doruak, a Daphne sada
vojvotkinju od Hastingsa je lady Bridgerton pozvala da joj
pomogne u planiranju posljednjeg bala u sezoni. Jedini Bridgertoni
koje Sophie nije upoznala bili su Gregory, koji je na Etonu, i Colin
218

koji je, prema Anthonyjevim rijeima, Bog zna gdje.

Dodue, ako bi bila posve iskrena, Sophie je ve upoznala Colina
prije dvije godine na krabuljnom plesu. Zapravo joj je laknulo kad
je ula da nije u gradu. Sumnjala je da bi je prepoznao; nije,
uostalom, ni Benedict. No svejedno se bojala da bi je susret s njime
mogao uznemiriti.
Kao da bi to bilo neto novo, pomisli ona snudeno. ini se da je
ovih dana sve uznemiruje.
Na Sophijin veliki izostanak iznenaenja, Benedict se takoer tog
jutra pojavio na doruku kod svoje majke. Sophie bi ga uspjela
posve izbjei da nije tumarao hodnikom ba kad je pokuala klisnuti
u kuhinju, gdje je sva sluinad dorukovala.
"I, kako si provela prvu no u ulici Bruton, na broju pet?" upita je
on uz taj svoj lijeni, muevni smijeak.
"Odlino", odgovori Sophie, pomaknuvi se u stranu kako bi ga
zaobila polukruno.
No kad se ona pomakla na desnu stranu, on zakorakne ulijevo,
zaprijeivi joj prolaz.
"Ba mi je drago da uiva", ree on sladunjavo.
Sophie zakorakne unatrag na svoju desnu stranu. "Uivala sam",
zajedljivo e ona.
Benedict je bio predobroudan da bi se vratio na svoju lijevu
stranu, ali se svejedno nekako uspio okrenuti i nasloniti se na stol
tako da joj se ponovno naao na putu. "Je li te netko poveo u
obilazak kue?" upita je.
"Domaica kue."
"A okunice?"
"Nemate okunicu."
On se nasmijei i njegov je topli smei pogled rastopi. "Imamo
vrt."
219

"Veliine novanice od jedne funte", uzvrati ona.

"Svejedno..."
"Svejedno", prekine ga Sophie, "moram dorukovati."
On se galantno odmakne u stranu. "Do sljedeeg susreta",
proape.
Sophie je imala osjeaj da e se sljedei put dogoditi vrlo skoro.

Trideset minuta poslije, Sophie oprezno izae iz kuhinje, oekujui

da je Benedict zaskoi iza prvog ugla. Hm, moda nije samo
oekivala. Sudei prema akutnim problemima s disanjem, vjerojatno
se i nadala.
No nije ga bilo.
Ona nastavi hodati. Sigurno e svakog trenutka skoiti sa stuba,
postaviti joj zasjedu samom svojom prisutnou.
Benedicta i dalje nije bilo.
Sophie zine, a zatim se ugrize za jezik shvativi da je umalo
zazvala njegovo ime.
"Glupao", promumlja.
"Tko je glupaa?" upita je Benedict. "Ne valjda ti?"
Sophie zamalo odskoi jedan metar. "Odakle si se stvorio?" upita
ga kad je malo dola do daha.
On pokae prema otvorenim vratima. "Odatle", odgovori joj
nevinim glasom.
"Poeo si me zaskakivati i iz ormara!"
"Naravno da nisam." Izgledao je uvrijeeno. "To je stubite."
Sophie virne iza njega. Radilo se o sporednom stubitu. Stubitu za
sluinad. To zacijelo nije bilo mjesto na kojem bi se lan obitelji

220

sluajno zatekao. "Rabi li esto sporedno stubite?" upita ga ona,

prekriivi ruke.
On se nagne prema naprijed, dovoljno da se ona osjeti neugodno
i, iako to nikad ne bi priznala nikome, pa moda ni samoj sebi,
pomalo uzbueno. "Samo kad elim nekoga zaskoiti."
Sophie se pokua probiti pokraj njega. "Moram ii raditi."
"Sad?"
Ona zakrgue zubima. "Da, sad."
"Ali, Hyacinth upravo dorukuje. Ne moe joj namjetati frizuru
dok jede."
"Ja sam i Francescina i Eloisina osobna sobarica."
On slegne ramenima s nevinim osmijehom na usnama. "One
takoer dorukuju. Doista, nema nikakvog posla."
"To samo dokazuje koliko nema pojma o ivotu od vlastitog
rada", ona prasne na njega. "Moram glaati, krpati, latiti..."
"Tjeraju te da lati srebro?"
"Cipele!" gotovo povie ona. "Moram ulatiti cipele."
"Aha." On se ponovno nasloni na zid jednim
prekriivi noge. "Zvui dosadno."

ramenom,

"I jest dosadno", odbrusi ona, nastojei ne obraati pozornost na

suze od kojih su je odjednom poele pei oi. Ona je znala da je
njezin ivot dosadan, no nije bilo ugodno uti to i iz tuih usta.
Jedan kut njegovih usana podigne se u lijeni, zavodljivi osmijeh.
"Zna, tvoj ivot ne mora biti dosadan."
Ona pokua proi pokraj njega. "Drai mi je dosadan ivot."
On teatralno zamahne rukom, pokazavi joj da smije proi. "Ako
tako eli."
"elim." No to nije zazvualo dovoljno uvjerljivo. "Stvarno
elim", naglasi ona. No dobro, nema smisla lagati samoj sebi. Nije
to eljela. Ne sasvim. Ali tako je moralo biti.
221

"Pokuava li uvjeriti samu sebe ili mene?" upita je tiho.

"Pretvarat u se da me nisi to pitao", uzvrati ona. No nije ga
gledala u oi dok je to govorila.
"Onda se radije pouri gore", ree on, pogledavi je ispod oka kad
se nije pomakla. "Sigurno mora ulatiti puno cipela."
Sophie otri gore stubama stubama za sluinad ne okrenuvi
se nijednom.

Sljedei put ju je pronaao u vrtu u komadiu vrta kojem se

nedavno rugala usporedivi (ispravno) njegovu veliinu s
novanicom od jedne funte. Sestre Bridgerton su otile u posjet
sestrama Featherington, a lady Bridgerton je drijemala. Sophie je
izglaala i pripremila njihove sveane oprave za veernji izlazak,
odabrala vrpce za kosu u skladu s veernjim haljinama i ulatila
dovoljno cipela za tjedan dana.
Budui da je obavila sve svoje obveze, Sophie je odluila kratko
predahnuti itajui knjigu u vrtu. Lady Bridgerton joj je rekla da
smije slobodno posuivati knjige iz njezine nevelike zbirke pa je
izabrala nedavno objavljeni roman i smjestila se na stolac od
kovanog eljeza u malenom dvoritu. Jedva je uspjela proitati
jedno poglavlje kad je zaula korake koji su joj se pribliavali iz
kue. Nekako se uspjela prisiliti da ne podigne pogled sve dok na
nju nije pala sjena Kao to je i pretpostavila, bio je to Benedict.
"Ti ivi ovdje?" upita ga Sophie podrugljivo.
"Ne" , odgovori on, smjestivi se na stolcu pokraj njezina, "iako
mi majka uporno govori da se ovdje trebam osjeati kao kod svoje
kue."
Nije vie mogla smisliti nijednu zajedljivu dosjetku pa samo ree.
"Hmmm" i ponovno zabije glavu u knjigu.
On podigne noge na stoli ispred njih. "A to danas itamo?"

222

"To pitanje", ree ona zaklopivi knjigu, ali obiljeivi prstom

stranicu, "podrazumijeva da doista itam, to je nemogue dok
sjedi tu pokraj mene."
"Toliko sam ti neodoljiv, ha?"
Ne, nego mi smeta."
"I to je bolje od dosade", primijeti on.
"Meni se svia moj dosadni ivot."
"Ako voli dosadan ivot, to samo znai da nikad nisi iskusila
ivotna uzbuenja."
Ton njegova glasa bio je nepodnoljivo nadmen. Sophie stisne
knjigu toliko jako da su joj zglobovi ake pobijeljeli. "Budi bez
brige", procijedi ona kroz stisnute zube, "imala sam dovoljno
uzbuenja u svojem ivotu."
"Sa zadovoljstvom bih intenzivnije sudjelovao u
ovom
razgovoru", rastegne on, "no ti, naalost, nisi smatrala za shodno
podijeliti sa mnom nijednu pojedinost iz svojega ivota."
"Bio je to hotimian propust."
Benedict zacoke jezikom u znak neodobravanja. "Kako
neprijateljski od tebe."
Ona izbei oi. "Ti si me oteo..."
"Prisilio", podsjeti je on.
"Ti doista eli da te udarim?"
"Ne bih se bunio", pitomo e on. "Uostalom, sad kad si tu, zar ti
se moja metoda zastraivanja i dalje ini toliko groznom? Svia ti se
moja obitelj, zar ne?"
"Da, ali..."
"I dobro se odnose prema tebi, zar ne?"
"Da, ali..."

223

"U emu je onda problem?" upita je on nadmenim tonom. Sophie

je zamalo planula. Zamalo je skoila na noge, zgrabila ga za ramena
i dobro ga protresla, no u posljednjem trenutku shvati kako je to
upravo ono to on eli. I zato samo frkne nosom i ree: "Ako ne
moe sam shvatiti u emu je problem, onda ti ga nikad neu moi
objasniti."
Benedict se nasmije, vrag ga odnio. "Svaka ast", ree on. "Vrlo
znalako izbjegavanje odgovora."
Ona podigne knjigu i otvori je. "itam."
"Ili barem pokuava itati", proape on.
Sophie okrene stranicu, iako uope nije proitala dva posljednja
odlomka. Zapravo mu je samo htjela dati do znanja kako ne obraa
pozornost na njega, a uostalom, uvijek se mogla vratiti natrag i
proitati ih kasnije, kad Benedict ode.
"Knjiga ti je okrenuta naopako", primijeti on.
Ona iznenaeno ispusti dah i spusti pogled. "Nije!"
On se prepredeno nasmijei. "No svejedno si morala provjeriti da
bi bila sigurna, zar ne?"
Ona ustane i izjavi, "Idem unutra."
On smjesta ustane za njom. "Napustit e ovaj prekrasan proljetni
zrak?"
"Napustit u tebe", uzvrati ona ljutito, iako joj nije promakao
njegov iskaz potovanja. Otmjena gospoda obino ne ustaju pred
slukinjama.
"teta", proape on. "Ja sam se ba dobro zabavljao."
Sophie se zapita koliko bi ga ozlijedila kad bi ga gaala knjigom.
Vjerojatno nedovoljno da joj nadoknadi gubljenje dostojanstva.
Zapanjivalo ju je s kakvom ju je lakoom Benedict uspijevao
raestiti. Voljela ga je beznadno odavno se prestala obmanjivati u
vezi s tim no svejedno bi joj se ve od jedne njegove zajedljive
opaske cijelo tijelo treslo od bijesa.
224

"Zbogom, gospodine Bridgertone."

On joj odmahne. "Vidimo se poslije. Ne sumnjam u to."
Sophie zastane. Nije bila sigurna svia li joj se njegova
ravnoduna reakcija ili ne.
"Mislio sam da eli otii", ree on zabavljajui se.
"I elim" , odluno e ona.
On nagne glavu u stranu, no ne ree nita. Nije ni trebao nita
rei. Blago zadirkujui izraz njegovih oiju bio je dovoljno
razgovijetan.
Ona se okrene i uputi prema vratima koja su vodila u kuu, no
kad je ve bila na pola puta, zauje njegovo glasno, "Tvoja nova
haljina je vrlo privlana."
Sophie zastane i duboko uzdahne. Iako vie nije bila lana
grofova tienica nego obina sobarica, i dalje se pridravala pravila
lijepog ponaanja, pa nije mogla ignorirati kompliment. "Hvala.
Haljina je dar tvoje majke. Mislim da je neko pripadala Francesci."
On se nasloni na ogradu u varljivo nehajnoj pozi. "To je
uobiajeno, zar ne, dijeliti odjeu sa sobaricama?"
Sophie kimne. "Dakako, tek nakon to su iznoene. Nitko ne bi
darovao novu haljinu."
"Shvaam."
Sophie ga pogleda sumnjiavo, pitajui se zato mu je, pobogu,
stalo do stanja njezine haljine.
"Nisi li htjela otii unutra?" ponovno e on.
"to smjera?" upita ga ona.
"Zato misli da neto smjeram?"
Napuivi usne, ona mu odgovori: "Ti ne bi bio ti kad ne bi neto
smjerao."
On se na to nasmijei. "Rekao bih da je to bio kompliment."
225

"Ne nuno."
"Svejedno", ree on blago, "ja sam ga odluio prihvatiti kao
takvog."
Nije znala kako odgovoriti na to pa radije ne ree nita. Ali nije ni
nastavila ii prema vratima. Nije bila sigurna zato, pogotovo nakon
to je tako glasno izrazila elju za samoom. No postupci joj oito
nisu bili usklaeni sa eljama. Duboko u svome srcu, ona je eznula
za tim mukarcem, sanjala o ivotu koji nikad nee moi imati.
Ne bi se trebala toliko srditi na njega. Istina, nije ju smio dovesti
u London protiv njezine volje, no nije mu mogla zamjeriti to joj je
ponudio status ljubavnice. Uinio je jedino to mukarac u njegovu
poloaju moe uiniti. Sophie nije gajila iluzije u vezi sa svojim
mjestom u londonskom drutvu. Ona je bila sobarica. Slukinja.
Jedina razlika izmeu nje i ostale sluinadi bilo je to to je ona kao
dijete okusila lagodan ivot drutvene elite. Odgajana je kao
otmjena mlada dama, premda bez ljubavi, i to je iskustvo oblikovalo
njezine ideale i vrijednosti. A sada je zauvijek zaglavila izmeu dva
svijeta, ne pripadajui u potpunosti nijednom od njih.
"Izgleda vrlo ozbiljno", ree on tiho.
Sophie ga je ula, no nije se mogla otrgnuti svojim mislima.
Benedict joj prie i isprui ruku ne bi li joj dotaknuo bradu, a
onda je povue. Osjetio je neto nedodirljivo u njoj u tom trenutku,
neto neuhvatljivo. "Ne mogu podnijeti kad si tako alosna", ree
on, i sam iznenaen vlastitim rijeima. Nije kanio to rei;
jednostavno mu je izletjelo.
Ona pogleda u njega. "Nisam alosna."
On jedva vidljivo zatrese glavom. "Vidim ti tugu duboko u oima.
Vrlo ih rijetko naputa."
Ruka joj poleti prema licu, kao da moe njome dotaknuti tu tugu,
kao da se radi o neemu vrstom, neemu to se moe ukloniti
trljanjem.
Benedict je primi za ruku i prinese je svojim usnama. "Volio bih
kad bi podijelila svoje tajne sa mnom."
226

"Ja nemam nikakvih..."

"Nemoj mi lagati", prekine je, grublje nego to je namjeravao.
"Nijedna ena koju znam..." Reenicu mu prekine iznenadna vizija
ene s krabuljnog plesa u njegovoj glavi. "Gotovo nijedna ena koju
znam nema vie tajni od tebe", dovri on.
Oi im se susretnu na djeli sekunde, a zatim ona odmakne
pogled. "Nema nita loe u tajnama. Moj je izbor..."
"Sve te tajne izjedaju te iznutra", otro ree Benedict. Nije vie
mogao sluati njezine izgovore, a frustracija mu je ozbiljno
nagrizala strpljenje. "Ima priliku promijeniti svoj ivot, moe
jednostavno posegnuti za sreom, no ti to ne eli uiniti."
"Ne mogu", ree ona, a bol u njezinu glasu ga zamalo obeshrabri.
"Glupost", ree on. "Moe uiniti to god te volja. Samo ne
eli."
"Nemoj mi dodatno nanositi bol", proape ona.
im je to izgovorila, u njemu se neto slomilo. Osjetio je, gotovo
opipljivo, neto poput pucanja koje je oslobodilo navalu krvi,
nahranilo frustraciju i bijes koji je danima tinjao u njemu. "Misli da
mene ne boli?" upita je on. "Misli da me ovo ne boli?"
"Nisam to rekla!"
Benedict je zgrabi za ruku, povue i pritisne uza sebe toliko
vrsto da je mogla osjetiti koliko njegovo tijelo bolno udi za
njezinim. "Izgaram za tobom", ree on dok su mu usne dodirivale
njezino uho. "Svake noi leim u postelji i mislim na tebe, pitajui
se zato si, dovraga, ba kod moje majke, kad bi mogla biti sa
mnom."
"Nisam htjela..."
"Ti nema pojma to eli", prekine je on. Bila je to okrutna
izjava, izgovorena tako s visoka, no nije ga bilo briga. Povrijedila ga
je vie nego to je mogao zamisliti, snagom za koju nije znao da
posjeduje. Izabrala je naporan rad umjesto ivota s njime, i sad je
bio osuen viati je gotovo svaki dan, gledati je i osjeati njezin
227

okus i miris tono onoliko koliko je dovoljno da mu odrava elju

budnom i snanom.
To si je, dakako, sam skrivio. Mogao ju je ostaviti na selu i
potedjeti se ovog nepodnoljivog muenja. Samog je sebe
iznenadio kad ju je nagovorio da poe s njime u London. Bilo je to
neobino, i gotovo da se bojao analizirati to to znai, no bilo mu je
bitno znati da je ona na sigurnom i da je zatiena. Vie nego to ju
je trebao za sebe.
Izgovorila je njegovo ime glasom u kojem se razabirala enja, i
on je znao da nije ravnoduna prema njemu. Moda nije u
potpunosti razumjela to znai eljeti mukarca, no ipak ga je
eljela.
Zarobio joj je usta svojim ustima, istodobno prisegnuvi samome
sebi da e, bude li mu iime dala do znanja da to ne eli, prekinuti
poljubac. Bilo bi to neto najtee to je ikada morao uiniti, ali bi to
svejedno uinio.
Ona mu, meutim, nije rekla ne, nije ga ni odgurnula, niti mu se
pokuala otrgnuti ili izmigoljiti iz zagrljaja. Umjesto toga, doslovno
se upila u njega, uplevi ruke u njegovu kosu dok su joj se usne
razdvajale pod njegovima. Nije znao zato mu je odjednom odluila
dopustiti da je ljubi tovie, ona je ljubila njega no nije mu
padalo na pamet prekidati poljubac kako bi to saznao.
Iskoristio je trenutak, kuajui je, upijajui je, udiui je. Vie nije
bio toliko siguran da e je uspjeti nagovoriti da mu postane
ljubavnicom, i odjednom je postalo neobino vano da ovaj poljubac
ne bude samo obian poljubac. Moda e mu morati potrajati za
cijeli ivot.
Nastavio ju je ljubiti obnovljenom estinom, nastojei ignorirati
uporan glasi u svojoj glavi koji mu je govorio kako je ve jednom
sve ovo proivio. Prije dvije godine plesao je s jednom enom,
ljubio je, i ona mu je rekla da e morati saeti cijeli ivot u jedan
jedini poljubac.

228

Bio je previe samouvjeren; nije joj vjerovao. I zato ju je izgubio,

a s njom je moda izgubio sve. Nakon nje vie nije upoznao nijednu
s kojom bi mogao zamisliti zajedniki ivot.
Sve do Sophie.
Za razliku od ene u srebrnom, njome se nije mogao oeniti, ali,
takoer za razliku od ene u srebrnom, ona je bila tu.
I njoj nee dopustiti da mu pobjegne.
Ona je bila tu, s njime, a on se osjeao kao u raju. Njeni miris
njezine kose, blagi okus soli na njezinoj koi... Ona je, pomisli on,
roena da pronae utoite u njegovu zagrljaju. A on je roen da joj
ga prui.
"Poi sa mnom doma", proape joj u uho.
Ona ne ree nita, no osjetio je kako se ukoila.
"Poi sa mnom doma", ponovi on.
"Ne smijem", dah svakog njenog apta klizio mu je niz kou.
"Da, smije."
Ona odmahne glavom, ali se nije odmakla, pa on iskoristi priliku i
ponovno spusti svoje usne na njezine. Prodro je jezikom unutra,
istraujui toplu upljinu njenih usta, kuajui njezinu samu sr.
Ruka mu pronae Sophijinu nabreklu dojku i on je njeno stisne.
Dah mu je zastao kad je osjetio kako joj se od njegova dodira zatee
tkanina preko ukruenih bradavica. No to mu nije bilo dovoljno.
elio joj je osjetiti kou, ne samo tkaninu haljine.
Meutim, ovo nije bilo mjesto za to. Za Boga miloga, bili su u
vrtu njegove majke. Svakog bi trenutka mogao netko naii. Iskreno,
da je Benedict nije povukao u skriveni kutak pokraj vrata, sigurno bi
ih ve netko ugledao. A zbog neeg takvog Sophie bi mogla ostati
bez posla.
Moda bi je ba trebao izvui na otvoreno, da ih svi vide, jer tada
vie ne bi imala kamo. Ne bi imala drugog izbora nego mu postati
ljubavnicom.
229

A to je, morao se podsjetiti, bilo upravo ono to je on elio. No

shvatio je a, iskreno, bio je nemalo zauen to je u takvom
trenutku imao dovoljno prisebnosti da ita shvati kako je jedan od
razloga zato mu je toliko stalo do nje bila upravo njezina
nevjerojatno vrsta i nepokolebljiva svijest o sebi. Ona je znala tko
je, i na njegovu nesreu, ta osoba nije dolazila iz prikladnih
drutvenih redova.
Kad bi joj tako javno okaljao ast, i to pred osobama kojima se
divila i koje je cijenila, slomio bi joj duh. A to bi bio neoprostiv
zloin.
Polako se odmakne od nje. I dalje ju je elio, i elio je da mu
bude ljubavnica, no nije to htio postii tako da joj okrnji ugled u
kui svoje majke. Jednom kad Sophie odlui doi k njemu a
sigurno hoe uinit e to vlastitom slobodnom voljom.
U meuvremenu, on e joj se udvarati i snubljenjem slamati
njezin otpor. U meuvremenu e...
"Stao si", proape ona, djelujui iznenaeno.
"Ovo nije mjesto za to", uzvrati on. Na trenutak joj lice nije
odavalo nikakvu promjenu. A zatim, kao da joj je netko navukao
zaslon preko lica, na njemu se pojavi izraz uasa. Poeo je u oima,
koje je razrogaila do krajnjih granica, i koje su postale jo zelenije
nego inae, a zatim se spustio na usta. Ona razdvoji usne i zgroeno
dahne.
"Nisam razmiljala", proape Sophie, vie samoj sebi nego
Benedictu.
"Znam." Nasmijeio se. "Znam. Mrzim kad razmilja. To uvijek
zavri loe po mene."
"Ovo se vie nikad ne smije ponoviti."
"Svakako se ne smije ponoviti ovdje."
"Ne, mislila sam..."
"Kvari trenutak."
"Ali..."
230

"Ugodi mi", prekine je. "Pusti me vjerovati da je poslijepodne

zavrilo bez tvoje izjave kako se ovo vie nikada nee ponoviti."
"Ali..."
On joj pritisne prst na usne. "Ne ugaa mi."
"Ali..."
"Ne zasluujem li barem tu jednu matarijicu?"
Konano je dopro do nje. Nasmijeila se.
"Odlino", ree Benedict. "Ovo je ve bolje."
Usne joj zadrhte, a zatim joj se, na divno udo, razvuku u jo iri
osmijeh.
"Izvrsno", proape on. "A sada u otii. Dok budem odlazio, ti
e imati samo jedan zadatak. Ostat e ovdje i nastavit e se
smijeiti, jer mi se srce slama od svakog drugog izraza na tvome
licu."
"Nee mi moi vidjeti lice", primijeti ona.
On joj dotakne bradu. "Znat u."
A zatim, prije no to joj je stigla nestati s lica ta udesna
mjeavina uzbuenja i oboavanja, on ode.

231

16. Poglavlje

Sino je obitelj Featherington priredila skromni domjenak s

veerom, koji je, iako Vaa autorica nije imala ast biti meu
pozvanima, navodno bio vrlo uspjean. Domjenku su nazoila tri
lana obitelji Bridgerton, no, na alost sestara Featherington,
nijedan od njih nije bio mukoga roda. Uvijek prijateljski
nastrojen Nigel Berbrooke bio je takoer ondje, posveujui
osobitu pozornost gospoici Philippi Featherington.
Vaa autorica doznaje da su Benedict i Colin Bridgerton bili
meu pozvanima, ali su se obojica sa aljenjem zahvalila na
pozivu.
Drutveni bilten lady Whistledown,
19. svibnja 1917.

ani su se pretvorili u tjedne, a Sophie je otkrila kako je

sluiti Bridgertone vrlo zahtjevan posao. Kao osobnoj
sobarici neudanih sestara Bridgerton, dani su joj bili
ispunjeni slaganjem frizura, krpanjem i priivanjem, glaanjem
veernjih haljina, latenjem cipela... Nijednom nije stigla izai iz
kue ne raunajui boravke u vrtu.

No dok je takav ivot pod Aramintinom izmom bio turoban i

poniavajui, rad u kuanstvu obitelji Bridgerton bio je ispunjen
smijehom i vedrim licima. Djevojke su se prepirale i zadirkivale, no
nikad zlonamjerno kao Rosamund prema Posy. A kad god su lady
Bridgerton i njezine keri pile poslijepodnevni aj neformalno, na
gornjem katu, pozvale bi i Sophie da im se pridrui. Ona bi obino
232

sa sobom ponijela koaru punu odjee koju je trebalo zakrpati ili bi

priivala gumbe dok su Bridgertonice askale, no bilo je lijepo samo
sjediti ondje i pijuckati izvrstan aj sa svjeim mlijekom i jesti tople
pogaice. A nakon nekoliko dana, Sophie se ak osjetila dovoljno
oputenom da povremeno sudjeluje u razgovoru. To je postao
Sophijin omiljeni dio dana.
Jednoga poslijepodneva, tjedan dana nakon, kako ga je Sophie
nazvala, velikog poljupca, Eloise upita: "to mislite, gdje bi mogao
biti Benedict?"
"Joj!"
etiri bridgertonske glave okrenu se prema Sophie. "Jesi li
dobro?" upita je lady Bridgerton, drei alicu aja na pola puta
izmeu tanjuria i usta.
Sophie iskrivi lice. "Ubola sam se u prst."
"Majka ti je rekla", etrnaestogodinja e Hyacinth, "barem tisuu
puta..."
"Tisuu puta?" Francesca podigne obrve.
"Stotinu puta ti je rekla", ispravi se Hyacinth, uputivi iznervirani
pogled svojoj starijoj sestri, "da ne mora krpati i ivati dok pijemo
aj."
Sophie takoer jedva suspregne osmijeh. "Osjeala bi se jako
lijeno kad ne bih to radila."
"E, pa, ja ne kanim ovdje vesti", izjavi Hyacinth, iako to nitko
nije traio od nje.
"Osjea se lijenom?" upita je Francesca.
"Nimalo", uzvrati Hyacinth.
Francesca se okrene prema Sophie: "Zbog tebe se Hyacinth
osjea lijenom."
"To nije istina!" pobuni se Hyacinth.

233

Lady Bridgerton je pijuckala svoj aj. "Dodue, na tom jednom

vezu ve poprilino dugo radi, Hyacinth. Od veljae, ako me
pamenje dobro slui."
Francesca se obrati Sophie: "Nju uvijek dobro slui pamenje."
Hyacinth se mrtila na Francescu, koja se smjekala iza svoje
alice aja.
Sophie je svoj osmijeh prikrila kaljanjem. Francesca, koja je sa
svojih dvadeset godina bila samo godinu dana mlaa od Eloise,
imala je zajedljiv, lukavi smisao za humor. Jednoga dana Hyacinth
e se moi ravnopravno nositi s njom, no taj dan jo nije stigao.
"Nitko mi nije odgovorio na pitanje", izjavi Eloise, odloivi
svoju alicu na tanjuri. "Gdje je Benedict? Nisam ga sto godina
vidjela."
"Prolo je tjedan dana."
"Jao!" '
"Treba li ti naprstak?" Hyacinth upita Sophie.
"Inae nisam tako nespretna", promrmlja Sophie.
Lady Bridgerton podigne alicu i zadri je prilino dugo pred
ustima.
Sophie zakrgue zubima i strastveno se posveti krpanju.
Benedict se, na njezino iznenaenje, nakon prolotjednog velikog
poljupca nijednom nije pojavio kod svoje majke. Nebrojeno je puta
zatekla samu sebe kako viri kroz prozor i oekuje ga iza svakog
ugla.
No, nije ga bilo.
Sophie nije bila sigurna osjea li zbog toga razoaranje ili
olakanje. Ili oboje. Uzdahnula je. Definitivno oboje.
"Neto si rekla, Sophie?" upita je Eloise.
Sophie odmahne glavom i proape: "Ne", ne podiui pogled sa
svojeg jadnog, izmrcvarenog kaiprsta.
234

"Gdje li je?" Eloise je bila uporna.

"Benedictu je trideset godina", ree lady Bridgerton blagim
glasom. "Nije nas duan obavjetavati o svakoj svojoj aktivnosti."
Eloise glasno frkne. "Kakva promjena od prolog tjedna, majko."
"O emu ti to?"
"Gdje li je Benedict?" Eloise je zadirkivala svoju majku,
oponaajui je prilino vjerno. "Kako se usuuje otii bez ijedne
rijei? Kao da je u zemlju propao."
"To je bilo drukije", uzvrati lady Bridgertom.
"Po emu?" ubaci se Francesca sa svojim lukavim smijekom.
"Rekao je da ide na zabavu onog groznog deka, Cavendera, ali se
nije vratio odatle, doim je ovaj put..."
Lady Bridgerton zastane i napui usne. "Zato vam se uope
moram opravdavati?"
"To se i ja pitam", proape Sophie.
Eloise, koja je sjedila najblie Sophie, se zagrcne ajem.
Francesca klepne Eloise po leima dok se naginjala prema Sophie s
pitanjem: "Neto si rekla, Sophie?"
Sophie odmahne glavom i zabije iglu u haljinu koju je krpala,
potpuno promaivi rub.
Eloise joj uputi sumnjiavi pogled iskosa.
Lady Bridgerton se nakalje. "Pa, ja mislim..." A onda zastane i
nagne glavu u stranu. "ujem li to nekoga u hodniku?"
Sophie se jedva suzdri da ne zastenje, a onda pogleda prema
vratima, oekujui batlera. Kad god bi uao u sobu donosei neke
vijesti, Wickham bi je pogledao s neodobravanjem. Nije mu se
svialo to sobarica pije aj s gospodaricama kue i, iako nikada
nije rijeima izrazio negodovanje pred Bridgertonima, nije se libio
izrazom lica iskazati svoj stav.
No umjesto Wickhama, na vratima se pojavi Benedict.
235

"Benedicte!" povie Eloise, ustavi sa stolca. "Ba smo

razgovarale o tebi."
On pogleda u Sophie. "Jeste li?"
"Ja nisam", promrmlja Sophie.
"Neto si rekla, Sophie?" upita je Hyacinth.
"Joj!"
"Morat u ti oduzeti taj pribor za ivanje", alila se nasmijeena
lady Bridgerton, "ili e do sumraka izgubiti pola litre krvi."
Sophie trzne nogom. "Idem po naprstak."
"Nema naprstak?" upita je Hyacinth. "Ja se nikad ne bih usudila
krpati odjeu bez naprska."
"Jesi li se ikad usudila krpati odjeu?" zloesto se smjekala
Francesca.
Hyacinth je udari nogom, umalo prevrnuvi servis za aj.
"Hyacinth!" prekori je lady Bridgerton.
Sophie je zurila u vrata, oajniki pokuavajui usredotoiti
pogled na bilo to osim na Benedicta. Cijeli se tjedan nadala da e
ga barem nakratko vidjeti, a sad kad je bio tu, samo je eljela
pobjei. Ako bi mu pogledala u lice, pogled bi joj neizbjeno
skliznuo na njegove usne. Ako bi mu gledala u usne, smjesta bi se
sjetila njihova poljupca. A ako bi razmiljala o poljupcu...
"Treba mi naprstak", ponovo ona, naglo ustavi. O nekim
stvarima jednostavno ne bi trebalo razmiljati u javnosti.
"Ve si to rekla", proape Benedict, podigavi obrvu u savreni
i savreno oholi luk.
"Dolje je", promrmlja ona. "U mojoj sobi."
"Ali tvoja soba je gore", ree Hyacinth.
Sophie ju je htjela zadaviti. "To sam i rekla", odbrusi ona.
"Ne", samouvjereno e Hyacinth, "nisi."
236

"Da", ree lady Bridgerton, "rekla je. Ja sam je ula."

Sophie naglo okrene glavu i pogleda u lady Bridgerton. Odmah
joj je bilo jasno da je lagala.
"Moram po naprstak", ree ona valjda po trinaesti put i brzo krene
prema vratima, progutavi knedlu im se pribliila Benedictu.
"Ne bih elio da se ozlijedi", odmakne se u stranu da je propusti.
No kad se Sophie oeala o njega pokuavajui proi kroz vrata, on
se nagne i apne joj u uho: "Kukavice."
Uarenih obraza, Sophie se ve spustila do pola stubita, a onda
se sjeti kako je zapravo namjeravala ii u svoju sobu. K vragu sve,
nije se eljela vratiti gore i ponovno proi pokraj Benedicta. On je
vjerojatno jo stajao na vratima i sigurno bi mu se, vidjevi je kako
prolazi onuda, rubovi usana podigli u jedan od onih njegovih blago
zadirkujuih, ali i blago zavodljivih smijeaka koji joj svaki put
oduzmu dah.
Situacija je bila katastrofalna. Ne dolazi u obzir da ostane ondje.
Kako moe ostati kod lady Bridgerton kad joj od svakog pogleda na
Benedicta koljena zaklecaju? Jednostavno nije dovoljno jaka. On e
je izmoriti, natjerati je da zaboravi sva svoja naela i zavjete. Mora
otii. Nema drugog izbora.
A to je prava teta, jer ona uistinu voli raditi za sestre Bridgerton.
One su se odnosile prema njoj kao prema ljudskom biu, a ne kao
prema potplaenom radnom stroju. Postavljale su joj pitanja i inilo
se da ih zanimaju i njezini odgovori.
Sophie je znala da nije jedna od njih, i nikad to nee biti, no uz
njih je bilo tako lako pretvarati se da jest. A iskreno, sve to je
Sophie ikad uistinu traila od ivota bila je obitelj.
Uz Bridgertone se gotovo mogla pretvarati da je ima.
"Izgubila si se?"
Sophie podigne pogled i na vrhu stubita ugleda Benedicta
nehajno naslonjenog na zid. Zatim spusti pogled, shvativi da jo
stoji na stubama. "Idem van", ree.
237

"Kupiti naprstak?"
"Da", prkosno je odgovorila.
"Ne treba li ti za to novac?"
Mogla mu je lagati i rei kako joj je novac u depu, a mogla je i
biti iskrena, i ispasti jadna budala, to je dodue i bila. Trea je
mogunost bila da se jednostavno sjuri niz stube i pobjegne iz kue.
Bilo bi to kukaviki od nje, ali...
"Moram ii", promrmlja ona i brzo pohita van, smetnuvi posve s
uma da bi trebala izai kroz ulaz za sluinad. Otklizala je kroz
foaje, gurnula teka vrata i odteturala niz stube pred glavnim
ulazom. Kad se nala na ploniku, okrene se prema sjeveru, ne iz
nekog osobitog razloga, nego zato to je nekamo morala otii. A
onda zauje poznati glas.
Grozan, uasan, stravian glas.
Dragi Boe, bila je to Araminta.
Sophijino srce prestane kucati i ona se brzo leima zalijepi za zid.
Araminta je gledala prema ulici i nije mogla opaziti Sophie, osim
kad bi se okrenula.
Kad ovjek ostane bez daha, barem mu je lako biti tih.
Otkud ona ovdje? Kua Penwood udaljena je barem osam
blokova, blie...
A onda se Sophie sjetila neeg to je prole godine proitala u
jednom od rijetkih primjeraka Whistledowna kojeg se uspjela
domoi dok je radila za Cavendere. Novi grof od Penwooda se
napokon odluio smjestiti u svojoj londonskoj rezidenciji. Araminta,
Rosamund i Posy bile su prisiljene potraiti novi smjetaj.
Prvi ulaz do Bridgertona? Sophie nije mogla ni zamisliti straniju
nonu moru.
"Gdje je ta uasna djevojka?" zauje Aramintin glas.

238

Sophie se odmah saali nad dotinom djevojkom. Kao biva

Aramintina "uasna djevojka", znala je da taj poloaj ne donosi
puno prednosti.
"Posy!" zadere se Araminta, a zatim odmarira u koiju koja ju je
ekala ispred kue.
Sophie se ugrize za usnu, osjeajui bol u srcu. U tom je trenutku
tono znala to se dogodilo kad je otila. Araminta je morala
zaposliti novu sobaricu, i sigurno je bila grozna i prema toj
nesretnici, no ipak je nije mogla toliko vrijeati i poniavati kao to
je to inila sa Sophie. Da bi bio toliko okrutan prema nekomu,
mora tu osobu dobro poznavati i duboko je mrziti. Obina slukinja
ne bi mogla posluiti.
A kako je Araminta jednostavno morala nekoga poniavati
jedini trenuci kad se osjeala dobro u vlastitoj koi bili su oni kad bi
nekog drugog natjerala da se osjea loe oito je za svoju novu
rtvu izabrala Posy.
Posy izleti kroz vrata, lica izoblienog od napetosti. Izgledala je
nesretno, i bila je moda jo i deblja nego prije dvije godine.
Araminti se to zacijelo ne svia, turobno pomisli Sophie. Nikad nije
uspjela prihvatiti injenicu da Posy nije vitka, plavokosa i lijepa
poput nje i Rosamund. Da, Sophie joj je bila najvei neprijatelj, ali
Posy je oduvijek bila njezino najvee razoaranje.
Sophie je promatrala Posy koja je zastala na gornjoj stubi i
sagnula se kako bi zavezala svoje niske izmice. Rosamund proviri
iz koije i povie: "Posy!" glasom koji je, prema Sophijinu
miljenju, bio prilino neprivlaan i kretav.
Sophie se brzo povue natrag i okrene glavu na drugu stranu.
Nalazila se tono u Rosamundinu vidokrugu.
"Dolazim!" povie Posy.
"Pouri se!" izdere se Rosamund.
Posy zavee vezice pa pojuri naprijed, no na posljednjoj se stubi
oklizne i samo trenutak kasnije leala je potrbuke na ploniku.
Sophie instinktivno krene prema njoj da joj pomogne, ali se na
239

vrijeme zaustavi i ponovno se stisne uza zid. Posy se nije ozlijedila,

a Sophie nipoto nije eljela da Araminta otkrije da se vratila u
London i da stanuje praktiki u prvoj kui do njezine.
Posy se pridigne s poda, zastane malo da istegne vrat, prvo na
desnu stranu, pa na lijevu, a onda...
A onda ju je ugledala. Sophie je bila sigurna u to. Posy razrogai
oi i lagano zine. A zatim joj se usne napue i ponu oblikovati "S"
kao "Sophie?"
Sophie je mahnito odmahivala glavom.
"Posy!" prolomi se Aramintin bijesni vrisak.
Sophie ponovno odmahne glavom, molei i preklinjui pogledom
Posy da je ne otkrije.
"Stiem, majko!" povie Posy. Kratko kimne prema Sophie, pa se
popne u koiju, koja se zatim, na sreu, otkotrlja u drugom smjeru.
Sophie se leima mlitavo nasloni na zgradu i sklizne na pod, pa
ostane nepomino u tom poloaju cijelu minutu.
A onda se nije pomakla ni sljedeih pet minuta.

Benedict nije htio uvrijediti svoju majku i sestre, no im je Sophie

pobjegla iz dnevnog boravka na gornjem katu, izgubio je zanimanje
za aj i pogaice.
"Ba sam se pitala gdje si", govorila je Eloise.
"Hmm?" on lagano nakrivi glavu u desno, pitajui se koliki dio
ulice moe iz tog kuta vidjeti kroz prozor.
"Rekoh", Eloise je sad ve praktiki vikala, "pitala sam se..."
"Tie malo, Eloise", prekine je lady Bridgerton.
"Ali on me uope ne slua."
"Ako te ne slua", ree lady Bridgerton, "onda mu ni vikanjem
nee uspjeti privui pozornost."
240

"Moda bi gaanje pogaicom upalilo", predloi Hyacinth.

"Hyacinth, da se nisi usud..."
No Hyacinth je ve lansirala pogaicu. Da se Benedict nije u
posljednjem trenutku izmaknuo, odbila bi mu se od glave. On
pogleda prvo u zid, na kojem je sad bila mrlja od pogaice, a zatim
u pod, kamo je sletjela, zaudo, u jednom komadu.
"Mislim da je ovo bio znak da trebam otii", ree on uljudnim
tonom, uputivi vragolasti smijeak svojoj najmlaoj sestri.
Hyacinthina mu je letea pogaica pruila savrenu izliku da
pobjegne odatle i pokua sustii Sophie, kamo god se uputila.
"Ali tek si stigao", primijeti njegova majka.
Benedict je pogleda u nevjerici. Za razliku od njezinih
uobiajenih vapaja "Ali tek si stigao", ovaj nije uope odavao
uvrijeenost zbog njegova odlaska.
A to je znailo da neto smjera.
"Mogu i ostati", ree on, samo da ispita njezinu reakciju.
"O, ne", odgovori ona prinijevi alicu ustima, iako je Benedict
bio gotovo siguran da je prazna. "Neemo te zadravati ako si
zauzet." Benedict se prisili sloiti bezizraajan izraz lica, ili barem
prikriti iznenaenost. Kad je proli put rekao svojoj majci da je
"zauzet", ona mu je odgovorila sa: "Prezauzet za svoju majku?"
Prvo je osjetio nagon da kae: "Ostat u", i parkira stranjicu na
stolac, no ipak je bio dovoljno priseban da shvati kako bi ostanak
radi nadmudrivanja vlastite majke bilo prilino blesav potez,
pogotovo kad je zapravo elio otii. "Idem ja, onda", izgovori on
polako, odmiui se prema vratima.
"Idi", ree ona, tjerajui ga rukom. "Zabavi se."
Benedict odlui napustiti sobu prije no to ga majka uspije jo
vie smesti. Podigne pogaicu s poda i njeno je dobaci Hyacinth,
koja je uhvati uz iroki osmijeh. Zatim kimne majci i sestrama pa
izae na hodnik, a kad je ve bio blizu stuba, zauje svoju majku
kako govori: "Mislila sam da nikad nee otii."
241

udno, doista udno.

Dugim, lakim koracima spustio se niz stubite i izaao kroz glavni
ulaz. Sumnjao je da je Sophie jo blizu kue, no ako je pola u
kupovinu, mogla je krenuti samo u jednom smjeru. Benedict skrene
desno, namjeravajui odetati do oblinjeg niza trgovina, no nakon
samo tri koraka on odjednom spazi Sophie, uurenu uz vanjski zid
kue njegove majke. Izgledala je kao da jedva dolazi do daha.
"Sophie?" Benedict pohita prema njoj. "to se dogodilo? Jesi li
dobro?"
Ugledavi ga, ona se preplaeno trzne, zatim kimne glavom.
Nije joj, naravno, povjerovao, no nije imalo smisla raspravljati se
oko toga. "Trese se", ree on, gledajui joj u ruke. "Reci mi to se
dogodilo. Je li te netko uznemirio?"
"Ne", Sophie odgovori neuobiajeno drhtavim glasom. "Samo
sam... Ja sam, ah..." Pogled joj se zaustavi na stubama pokraj njega.
"Spotaknula sam se silazei niz stube i to me prestravilo." Slabano
se nasmijei. "Sigurno zna o emu govorim. Onaj osjeaj kao da ti
se cijela utroba preokrenula."
Benedict kimne jer je, naravno, znao o emu govori. No to nije
znailo da joj i vjeruje.
"Doi sa mnom", ree on.
Ona ga pogleda, a njemu prepukne srce od onoga to je ugledao u
zelenim dubinama njezinih oiju. "Kamo?" proape ona.
"Bilo kamo, samo da te maknem odavde."
"Ja..."
"Moj dom je samo pet kua dalje."
"Stvarno?" Ona razrogai oi, a zatim proape: "Nitko mi to nije
rekao."
"Obeajem da e tvoja ednost ostati netaknuta", prekine je on. A
zatim doda, jer je to jednostavno bilo jae od njega: "Osim ako ti ne
odlui drukije."
242

Slutio je da bi se pobunila da nije bila toliko oamuena,

meutim, ona mu dopusti da je povede niz ulicu.
"Samo emo sjediti u mojoj dnevnoj sobi", ree on, "dok ti ne
bude bolje."
Ona kimne, i on je povede uz ulazne stube i uvede u svoj dom,
skromnu gradsku rezidenciju nedaleko od kue njegove majke.
Nakon to su se udobno smjestili i nakon to je Benedict zatvorio
vrata kako im nitko od njegovih slugu ne bi smetao, on se okrene
prema njoj, namjeravajui izgovoriti: "A sada mi reci to se doista
dogodilo", no neto ga u posljednjem trenutku natjera da uti.
Mogao joj je postaviti to pitanje, no znao je da mu ne bi odgovorila.
Samo bi opet podigla obrambeni tit, a to ne bi nimalo pomoglo
njegovim planovima.
Umjesto toga on pokua sloiti neutralan izraz lica, a onda je
zapita: "Kako ti se svia raditi za moju obitelj?"
"Vrlo su drage", odgovori ona.
"Drage?" ponovi on poput jeke, znajui da mu lice odaje
nevjericu. "Iritantne, moda. Ili naporne. Ali drage?"
"Ja ba mislim da su drage", nepopustljivo e Sophie.
Benedict se nasmijei. Volio je svoju obitelj i bilo mu je drago
uti da im i Sophie postaje privrena, a onda shvati kako sam sebi
ini medvjeu uslugu. Naime, to se vie Sophie zblii s njegovom
obitelji, to je manje izgledno da e se htjeti osramotiti pred njima
postavi mu ljubavnicom.
K vragu. Oito je proli tjedan pogreno procijenio situaciju. Bio
je previe usredotoen na dovoenje Sophie u London i mislio je da
e je najlake nagovoriti bude li joj ponudio radno mjesto u
kuanstvu svoje majke.
Uz zdravu dozu prisile, dodue.
K vragu. K vragu. K vragu. Zato je nije prisilio na neto to bi je
lake dovelo njemu u zagrljaj?
243

"Trebao bi biti zahvalan to ih ima", ree Sophie, a glas joj vie

nije bio onako slabaan kao ranije tog poslijepodneva. "Ja bih sve
dala..."
No nije dovrila reenicu.
"Sve bi dala za to? upita je Benedict, shvativi iznenaeno da ga
silno zanima njezin odgovor.
Sophie je eznutljivo gledala kroz prozor. "Da imam obitelj poput
tvoje", odgovorila je.
"Ti nema nikoga." To nije bilo pitanje nego izjava.
"Nikad nisam nikoga imala."
"ak ni..." A onda se sjeti kako mu je rekla da joj je majka umrla
na poroaju. "Katkada", ree on, pazei da mu glas zvui blago i
njeno, "nije lako biti Bridgerton."
Ona polako okrene glavu. "Ja ne mogu zamisliti nita ljepe od
toga."
"Ni nema niega ljepeg", uzvrati on, "no to ne znai da je uvijek
jednostavno."
"to eli rei?"
I Benedict odjednom pone izraavati osjeaje koje se nikad nije
usudio podijeliti ni s kime, pa ak ni - ne, ponajmanje - sa svojom
obitelji. "Za veinu ljudi", ree on, "ja sam samo Bridgerton. Ne
Benedict, niti Ben, ak ni dobrostojei i, nadam se, prilino
inteligentni gospodin, nego samo" snudeno se nasmijei "jedan
od brae Bridgerton. Tonije, Broj dva."
Usne joj zatrepere, a onda se razvuku u osmijeh. "Ti si mnogo
vie od toga", ree ona.
"Volio bih vjerovati u to, no drugi ljudi ne misle tako."
"Veina ljudi su budale."
On se nasmije na njezine rijei. Nita nije bilo privlanije od
namrgoene Sophie. "S time se potpuno slaem", ree on.
244

A onda, kad je ve pomislio kako je taj razgovor zavren, ona ga

iznenadi izjavivi: "Ti si posve drukiji od ostalih lanova tvoje
obitelji."
"Kako to misli?" upita on, ne gledajui je u oi. Nije htio otkriti
koliko mu je njezin odgovor bitan.
"Pa, tvoj brat Anthony..." elo joj se zamiljeno naboralo. "Cijeli
njegov ivot odreen je injenicom da je najstariji sin. On oito
osjea znatno veu odgovornost za vau obitelj nego ti."
"ekaj malo..."
"Ne prekidaj me", ree ona i umiri ga poloivi mu dlan na prsa.
"Nisam rekla da ne voli svoju obitelj i da ne bi dao svoj ivot za
bilo koga od njih. No tvoj brat to osjea na drukiji nain. On se
osjea odgovornim, i vjerujem da bi smatrao vlastitim neuspjehom
kad bi bilo tko od njegove brae ili sestara bio nesretan."
"Koliko si puta srela Anthonyja?" promrmlja on.
"Samo jednom." Kutovi usana joj se ukoe kao da je pokuavala
suzbiti osmijeh. "Ali to mi je bilo sasvim dovoljno. A to se tvojeg
mlaeg brata Colina tie... ovaj, njega nisam upoznala, ali sam ula
puno..."
"Od koga?"
"Od svih", odgovori ona. "Da ne spominjem kako u
Whisteldownu, kojeg, priznajem, ve godinama pratim, uvijek neto
pie o njemu."
"Znai da si znala i tko sam ja prije nego to smo se upoznali",
ree Benedict.
Ona kimne. "Ali te nisam poznavala. Ti si puno vie od onoga to
lady Whistledown zna o tebi."
"Reci mi", on poloi svoju ruku preko njezine. "to ti vidi?"
Sophie podigne pogled prema njegovim oima, zagleda se u te
okoladne dubine i u njima spazi neto za to nikad nije ni sanjala
da bi moglo ondje postojati. Siuna iskra ranjivosti i potrebitosti.
245

Imao je potrebu znati to ona misli o njemu, elio je uti da joj je

vaan. Taj mukarac, toliko samouvjeren i siguran u sebe, trebao je
njezino priznanje.
Moda je trebao nju.
Ona savije aku tako da im se dlanovi dodirnu, a zatim pone
kaiprstom druge ruke iscrtavati krunice i spirale po njegovoj
mekanoj konoj rukavici. "Ti nisi..." oklijevala je, vaui rijei, jer
je znala da u ovako emotivno nabijenom trenutku svaka od njih ima
posebnu teinu. "Ti nisi ba onakav kakvim se predstavlja drugima.
Voli da te smatraju vedrim, ironinim i brzim na jeziku, i ti jesi sve
to, ali ispod toga si i puno vie."
"Tebi je stalo", ree ona, svjesna da joj je glas postao hrapav od
osjeaja. "Stalo ti je do tvoje obitelji, pa ak i do mene. Bog zna
zato, jer to ne zasluujem uvijek."
"Uvijek", prekine je Benedict i prinese njezin dlan svojim
usnama, pa ga poljubi s takvim arom da je ostala bez daha.
"Uvijek."
"I... i..." Nije bilo lako nastaviti dok su je njegove oi tako
usredotoeno fiksirale.
"I to?" proaptao je.
"Veina tvoje osobnosti ima veze s tvojom obitelji", rijei su joj
izlijetale iz usta kao da joj se uri. "Taj dio je toan. Nemogue je
odrastati okruen tolikom ljubavi i odanou, a da zbog toga ne
postane boljom osobom. No duboko u tebi, u tvome srcu, u tvojoj
dui, nalazi se ono za to si se rodio. Pravi ti, ne neiji sin, ne neiji
brat. Samo ti."
Benedict ju je napeto promatrao. Zinuo je da neto kae, a onda
shvati kako je ostao bez rijei. U trenucima poput ovoga
jednostavno nema pravih rijei.
"Duboko u tebi", proape ona, "ivi dua umjetnika."
"Ne", ree on, odmahujui glavom.

246

"Da", Sophie je bila uporna. "Vidjela sam tvoje crtee. Sjajan si.
Mislim da nisam ni bila svjesna koliko si sjajan dok ti nisam
upoznala obitelj. Savreno si zabiljeio sutinu svakoga od njih, od
Francescina lukava osmijeha do nestanog dranja Hyacinthinih
ramena."
"Nikad nisam nikomu osim tebe pokazao svoje crtee", prizna on.
Sophie podigne glavu naglim trzajem. "Ti se jamano ali."
On odmahne glavom. "Ne, stvarno nisam."
"Ali to su sjajni crtei. Ti si sjajan. Sigurna sam da bi ih tvoja
majka voljela vidjeti."
"Ne znam zato", objasni on stidljivo, "ali ih nikada nisam htio
nikomu pokazati."
"Meni si ih pokazao", ree ona njeno.
"To mi se nekako", prstima joj dotakne bradu, "inilo ispravnim."
A onda mu zastane srce, jer mu se odjednom sve uini ispravnim.
Volio ju je. Nije znao kako se to dogodilo, samo je znao da je to
istina. Ne samo zato to mu je bila pri ruci. Mnoge su mu ene bile
pri ruci. Sophie je bila drukija. Ona ga je nasmijavala. On je nju
elio nasmijavati. A kad je bio s njom - k vragu, kad je bio s njom,
elio ju je neopisivo silno, no u onih nekoliko trenutaka kad bi uspio
ovladati potrebama svoga tijela...
Bio je zadovoljan.
Osjeaj je bio neobian. Pronaao je enu koja ga je usreivala
samom svojom nazonou. Nije ju morao ak ni vidjeti, niti joj uti
glas, ni osjetiti njezin miris. Bilo mu je dovoljno znati da je ona
ondje.
Ako to nije bila ljubav, onda on nije znao to jest.
Spustio je pogled prema njoj, elei usporiti vrijeme kako bi
zadrao tih nekoliko trenutaka potpunog savrenstva. Pogled joj se
smekao, a boja njezinih oiju kao da se iz sjajne, blistavo
smaragdne pretopila u njenu svijetlozelenu boju mahovine. Usne
247

joj se meko razdvoje, i on je znao da je mora poljubiti. Nije je samo

elio poljubiti, morao je.
Trebao ju je pokraj sebe, ispod sebe, na sebi.
Trebao ju je u sebi, oko sebe, kao dio sebe.
Trebala mu je kao to mu treba zrak.
I, pomisli on u posljednjem razumnom trenutku prije no to mu
usne pronau njezine, trebala mu je upravo sada.

248

17. Poglavlje

Vaa autorica doznala je iz najpouzdanijih izvora da je lady

Penwood pogoena u glavu leteim kolaiem dok je pijuckala
aj u ajani Gunthers.
Iako vaa autorica ne moe sa sigurnou ustvrditi tko je bacio
kolai, sve indicije upuuju na dvije najmlae redovite klijentice
spomenute ustanove, gospoicu Felicity Featherington i
gospoicu Hyacinth Bridgerton.
Drutveni bilten lady Whistledown,
21. svibnja 1817.

ako to nije bio Sophijin prvi poljubac - ve se bila ljubila s

Benedictom nita je, niti jedan djeli svih njegovih prijanjih
poljubaca, nije mogao pripremiti za ovaj koji je upravo
proivljavala. To nije bio poljubac. To je bio raj.
Ljubio ju je silinom koja joj je bila gotovo nepojmljiva, njegove
su usne draile njezine, gladei ih, grickajui, milujui. Raspirivao
je njezin unutarnji plamen, elju da bude voljena i da uzvraa
ljubav. A kad ju je poljubio, tako joj Bog pomogao, nita nije bilo
jae od elje da mu uzvrati poljubac.
Od huke u uima jedva ga je ula kako apue njezino ime. Da,
udjela je za njime. Da, trebala ga je. Kako li je samo mogla biti
toliko naivna i misliti da mu se moe oduprijeti? I tako uobraeno
vjerovati da moe nadvladati strast.

249

"Sophie, Sophie", ponavljao je on bez prestanka, ljubei joj

obraze, vrat, uho. Toliko je puta izgovorio njezino ime da je imala
osjeaj kao da joj se upija u kou.
Osjetila je njegove ruke na gumbima svoje haljine, kako nakon
svakog otkopanog gumba tkanina postaje sve labavija. Upravo je
proivljavala ono na to se sama sebi zavjetovala da nikada nee
uiniti. Pa ipak, kad joj se gornji dio haljine spustio do struka,
besramno otkrivajui golotinju, ona zajeca njegovo ime i izvije lea,
nudei mu se poput zabranjena voa.
Benedictu zastane dah od prizora koji je ugledao. Zamiljao je taj
trenutak nebrojeno puta svake noi dok je budan leao u postelji i
u svim svojim snovima kad bi konano uspio zaspati. Ali ovo
ovakva stvarnost bila je slaa od svakog sna, i neizmjerno
erotinija.
Njegov joj dlan, kojim je dotad milovao toplu kou njezinih lea,
polako klizne preko rebara. "Prelijepa si", proape Benedict,
znajui da su te rijei u najmanju ruku nedovoljne. Nema tih rijei
kojima bi mogao opisati kako se u tom trenutku osjeao. A zatim,
kad su mu drhtavi prsti zavrili svoje putovanje i obuhvatili joj
grudi, on isprekidano zastenje. Nije vie mogao artikulirati rijei.
Potreba za njom bila je toliko snana i toliko iskonska da ga je liila
moi govora. Zaboga, i misliti je jedva mogao.
Nije bio siguran kako mu je ta ena postala toliko vana. inilo
mu se kao da su jo juer bili potpuni stranci, a sad mu je bila
neophodna poput kisika. Pa ipak, to se nije dogodilo preko noi. Bio
je to spori proces u kojem su mu se osjeaji tiho i potajno budili, sve
dok nije shvatio da mu ivot bez nje nema nikakvog smisla.
Dotakne joj bradu i podigne lice kako bi joj se mogao zagledati u
oi. inilo mu se da zrae unutarnjom svjetlou i blistaju od
neprolivenih suza. Njezine su usne takoer drhtale, i on shvati da je
i ona jednako potresena intenzivnou tog trenutka.
Benedict se nagne prema naprijed... polako, polako. elio joj je
pruiti priliku da ga zaustavi. Svisnuo bi od muke kad bi to uinila,
no puno bi gore bilo sluati njezino kajanje nakon svrenog ina.
250

No Sophie ga nije zaustavila, a kad joj se pribliio na svega

nekoliko centimetara, ona zatvori oi i lagano nagne glavu u stranu,
utke mu nudei usne na poljubac.
Nevjerojatno, ali kao da su joj sa svakim sljedeim poljupcem
usne postajale sve slae, a miris sve opojniji. A i njegova je potreba
rasla. Od silne udnje krv mu je kolala ilama poput bujice i on se
jedva suzdravao da ne poloi Sophie na lea i strgne joj svu odjeu
s tijela.
To e uiniti drugi put, pomisli on, tajnovito se nasmijeivi. Ovaj
put - njezin prvi put mora biti strpljiv i njean. Mora uiniti sve
ono o emu mlade djevojke snivaju.
Hm, moda ipak ne. Smijeak mu se razvue u iroki osmijeh.
Polovicu onoga to joj je kanio uiniti zacijelo nije mogla ni
zamisliti, a kamoli sanjati o tome. "emu se smijei?" upita ga ona.
On se malo odmakne i obuhvati joj lice dlanovima. "Kako si znala
da se smijeim?"
"Osjetila sam na svojim usnama."
Stavio joj je prst na usne pa im njime ocrtao rub, a zatim preao
noktom preko oblog dijela. "Ti me ini radosnim", proaptao je.
"Kad me ne izluuje, ispunjava me radou i zato se smijeim "
Usne joj zadrhte, a dah joj je bio vru i vlaan na njegovu prstu.
On joj uhvati ruku pa pone prelaziti njezinim prstom po svojim
usnama, ponovivi ono to je maloprije svojim prstom inio njoj. A
zatim, gledajui kako Sophie irom otvara oi, on uvue njezin prst
u usta, njeno mu usisavi vrh, kakljajui ga zubima i jezikom.
Ona iznenaeno dahne, ispustivi zvuk koji je istodobno bio
draestan i erotian.
Benedict joj poeli postaviti tisuu pitanja Kako se osjea? to
osjea? No previe se bojao da e se Sophie predomisliti prui li joj
priliku da svoje misli pretoi u rijei. Pa joj stoga umjesto pitanja
ponudi jo poljubaca, prekrivi joj ponovno usne svojima, u vruem,
jedva obuzdanom plesu udnje.

251

Sputajui je na kau, on proape njezino ime poput blagoslova.

Gola su joj lea dodirnula presvlaku. "elim te", zastenjao je.
"Nema pojma koliko. Nema pojma."
Jedini odgovor bio je tihi mijaukavi zvuk negdje duboko u
njezinu grlu. Na Benedicta je taj zvuk iz nekog razloga djelovao
poput ulja na vatru. Njegovi je prsti jo vre stisnu, zariju joj se u
kou, a usne mu krenu niz njezin dugi, tanki vrat.
Sputao se sve nie i nie, ostavljajui vrui trag na njenoj koi.
Zaustavio se tek kad je stigao do mekih oblina njezinih grudi. Sad je
bila potpuno ispod njega, a oi su joj se caklile od elje. Bilo je to
neusporedivo bolje od svih njegovih snova.
A njegovi snovi o Sophie bili su sve samo ne nevini.
Posesivno zareavi, uze joj bradavicu u usta. Ona tiho zacvili, i
Benedict nije mogao suspregnuti duboki, zadovoljni smijeh koji je
zvuao poput grmljavine. "Psssst", glas mu je bio treperavi apat,
"samo me pusti da..."
"Ali..."
On joj stavi prst na usta, i moda ih malo pregrubo pritisne, no
postajalo mu je sve tee kontrolirati vlastite pokrete. "Nemoj
razmiljati", aputao je, "samo lezi i opusti se, dopusti mi da te
zadovoljim."
Gledala ga je nepovjerljivo, ali kad je nastavio svoj senzualni
napad ustima na njezinu drugu dojku, oi joj se zamute od
omamljenosti, usne joj se razdvoje, a glava ponovno padne na
jastuk.
"Svia li ti se ovo?" proape on, jezikom joj dodirujui vrak
bradavice.
Sophie nije mogla otvoriti oi, ali je kimnula.
"A ovo?" Jo je malo povukao dolje njezinu haljinu i grickanjem
joj ostavljao trag na koi, sputajui se sve do pupka.

252

Ovaj put Sophie nije mogla ni kimnuti. Dragi Boe, bila je

praktiki gola pred njim, a nije mogla nita drugo uiniti osim
uzdisati i traiti jo.
"Trebam te", dahtala je.
Njegov je odgovor proaptan u meku kou njezina trbuha.
"Znam."
Sophie se izvijala pod Benedictom, uznemirena tom
praiskonskom potrebom za kretanjem. Neto veoma neobino bujalo
je u njoj, neto vrue i treperavo. Osjeala se kao da bubri iznutra,
kao da e svakog trenutka iskoiti iz vlastite koe. Kao da je, nakon
dvadeset i dvije godine ivota, napokon oivjela.
elja da mu dodirne kou bila je nepodnoljiva. Ona zgrabi finu
tkaninu njegove koulje, pone je nabirati i povlaiti sve dok mu je
nije potpuno izvukla iz hlaa. Zatim ga dotakne, prelazei mu
dlanovima preko donjeg dijela lea, iznenaeno uivajui u
treperenju miia pod svojim prstima.
"Ah, Sophie", stenjao je, drhtei dok su mu se njezine ruke
uvlaile pod koulju kako bi mu milovale golu kou.
Njegov je odgovor ohrabri i ona mu nastavi nesputano milovati
torzo, sve do irokih, vrstih, miiavih ramena.
On ponovno zastenje, a zatim opsuje sebi u bradu dok se odmicao
od nje. "Prokleta koulja samo smeta", promrmlja Benedict,
strgnuvi koulju sa sebe i bacivi je na drugi kraj sobe. Sophie se
uspjela samo nakratko diviti njegovim golim prsima, jer je on ubrzo
bio na njoj, i to ovaj put golom koom na golu kou.
Bio je to najvelianstveniji osjeaj koji je mogla zamisliti.
Bio je tako topao i, iako su mu miii bili vrsti i snani, koa mu
je bila zavodljivo mekana. ak je i mirisao divno, topla muevna
mjeavina sandalovine i sapuna.
Sophie mu dotakne prstima kosu dok joj je nosom i ustima mazio
vrat. Bila je gusta i meka i kakljala joj je bradu dok joj je on
kakljao vrat. "O, Benedicte", uzdahnula je. "Ovo je tako savreno.
Ne mogu zamisliti nita bolje."
253

On podigne glavu. Pogled njegovih tamnih oiju bio je poudan

ba kao i njegov osmijeh. "Ja mogu."
Ona osjeti kako joj se usne razdvajaju u uenju i zakljui da
vjerojatno izgleda strano blesavo, leei ondje i zurei u njega
poput neke glupae.
"Samo se strpi", ree on. "Samo se strpi."
"Ali... Oh!" Zaciala je kad joj je strgnuo cipele. Jednom ju je
rukom obuhvatio oko glenja, a zatim joj izazovno krene dlanom uz
nogu.
"Jesi li zamiljala ovo?" upita je, prelazei joj preko pregiba na
stranjoj strani koljena.
Sophie je mahnito odmahivala glavom, nastojei se ne migoljiti.
"Stvarno?" aputao je. "Onda sigurno nisi zamiljala ni ovo." On
joj zaroni jo dublje pod skute i odvee joj podvezice.
"O, Benedicte, ne bi smio..."
"Ali moram." Svlaio joj je arape izluujue sporo. "Stvarno
moram."
irom otvorenih usta, Sophie je razdragano gledala kako ih baca
iza svoje glave. Njezine arape nisu bile najbolje kvalitete, ali su
svejedno bile prilino tanke i lagane, i lebdjele su zrakom poput
pahuljica maslaka, dok naposljetku nisu sletjele; jedna na
svjetiljku, druga na pod.
Zatim, dok se ona jo smijala arapi koja je pijano visjela sa
svjetiljke, on je iznenadi uvukavi ruku jo vie, sve do njezinih
bedara.
"Usudio bih se ustvrditi da te tu nitko nikad nije dirao", lascivno
ree Benedict.
Sophie odmahne glavom.
"Takoer bih se usudio ustvrditi da nisi to nikad ni zamiljala."
Ona ponovno odmahne glavom.
254

"A ako nisi to zamiljala..." On joj stisne bedro, zbog ega ona
zajei i odigne se od kaua izvivi lea. "...onda zacijelo nisi
zamiljala ovo." Izgovarajui to, prstima joj je prelazio preko bedra,
lagano joj grebui kou zaobljenim noktima, sve dok nije stigao do
mekog buna njezine enskosti.
"O, ne", ree ona, vie automatski nego iz nekog konkretnog
razloga. "Ne moe..."
"O, da, mogu. Uvjeravam te da mogu."
"Ali... Ooooooh." Odjednom kao da joj je mozak odletio kroz
prozor, jer vie nije mogla razmiljati ni o emu, ne dok su je
njegovi prsti ovako draili. Dobro, gotovo ni o emu. ini se da je
ipak bila u stanju razmiljati koliko je to greno i koliko silno eli da
joj Benedict nastavi to raditi.
"to mi to radi?" dahne ona, a svaki joj se mii zategne od
osobito izazovnog milovanja njegovih prstiju.
"Sve", uzvrati on, zarobivi joj usne svojima. "to god eli."
"elim... Oh!"
"Ovako, zar ne?" proape joj Benedict uz obraz.
"Ne znam to elim", dahtala je.
"Ja znam." Preao joj je usnama na uho, grickajui joj resicu. "Ja
znam tono to ti eli. Vjeruj mi."
I to je bilo dovoljno da mu se posve preda. Dodue, i inae je bila
ve spremna to uiniti, no kad je rekao, "Vjeruj mi", a ona shvatila
da mu uistinu vjeruje, neto se u njoj promijenilo. Bila je spremna
na ovo. I dalje je smatrala da je to pogreno, ali je bila spremna, i
eljela je to, eljela je konano jednom u svom ivotu uiniti neto
divlje, ludo i potpuno nekarakteristino za nju.
Jednostavno zato to je to eljela.
Kao da joj je proitao misli, Benedict se odmakne nekoliko
centimetra i obujmi joj obraz svojim krupnim dlanom. "Ako eli da
prestanem", ree on glasom promuklim od udnje, "mora mi to
255

sada rei. Ne za deset minuta, niti za jednu minutu. Mora mi rei

sada."
Ganuta to se uope potrudio pitati je, ona podigne ruku i
obuhvati mu obraz, jednako kao to je on drao njezin. No kad je
zinula da neto kae, jedino to je uspjela izgovoriti bilo je, "Molim
te." Oi mu zabljesnu pohotno i u tom trenutku kao da se neto u
njemu prelomilo, i Benedict se momentalno pretvori u drugu osobu.
Nestao je njeni, usporeni ljubavnik. Umjesto njega se pojavio
mukarac obuzet udnjom. Ruke su mu bile svugdje na njenom
tijelu, na nogama, oko struka, dodirivale joj lice. I prije no to se
uspjela snai, Sophie je ostala bez haljine, koja je zavrila na podu
pokraj jedne od njenih arapa. Bila je posve gola i osjeala se vrlo
udno, ali joj se istodobno iz nekog razloga to inilo ispravnim, dok
god su njegove ruke bile na njoj.
Sofa na kojoj su bili bila je uska, ali to Benedicta oito nije omelo
u skidanju izama i hlaa. Spustio se pokraj Sophie dok su izme
letjele preko sobe jer je nije mogao ni na trenutak prestati dodirivati,
ak ni dok se izuvao i svlaio. Dodue, ovako je potrajalo malo
dulje dok nije bio posve nag, no imao je udan osjeaj da e ostati
na mjestu mrtav bude li se odmakao od nje.
I prije je udio, ili barem mislio da udi za nekom enom. Mislio
je da treba ensko tijelo. Ali ovo ovo je bilo vie od toga. Ovo je
bilo duhovno iskustvo. Ova udnja i potreba dolazila je iz njegove
due.
Konano razodjenut, on ponovno legne na nju, zastavi samo na
jedan drhtavi trenutak kako bi upio osjeaj Sophijina tijela ispod
sebe, gole koe na golu kou, od glave do pete. Bio je tvrd kao
kamen, tvri nego ikad, ali se borio protiv vlastitih nagona i nastojao
je usporiti.
Ovo je bio njezin prvi put. elio je da bude savreno.
Ili, ako ne ba savreno, onda barem prokleto dobro.
Uvukao je ruku izmeu njih i dotaknuo je. Bila je spremna vie
nego spremna za njega. Gurnuo je prst u nju, nasmijeivi se
zadovoljno kad joj se cijelo tijelo trznulo i stegnulo oko njega.
256

"Ovo je jako..." Glas joj je bio hrapav, disanje oteano.

"Neobino?" dovri on umjesto nje.
Ona kimne.
On se nasmijei. Polako, poput make. "Naviknut e se", obea
joj. "Planiram te jako naviknuti na ovo."
Sophie zabaci glavu. Ovo je ludilo. Groznica. Neto je raslo
duboko u njezinoj utrobi, vijugajui i pulsirajui, ukruujui je.
Neto to je trebalo osloboenje, neto to ju je epalo i nije je
putalo, a opet, usprkos silnom pritisku, bio je to tako fantastian,
predivan osjeaj, kao da je roena upravo za taj trenutak.
"O, Benedicte", uzdahnula je. "O, ljubavi moja."
On se ukoi samo na djeli sekunde, no dovoljno dugo da ona
shvati da ju je bio uo. Nije, meutim, rekao ni rije, samo ju je
poljubio u vrat, stisnuo joj nogu i smjestio se izmeu njezinih
bedara, gurkajui lagano prema njezinom ulazu.
Ona zine u oku.
"Ne brini se", ree on vedrim glasom, itajui joj misli kao i
obino. "Stat e."
"Ali..."
"Vjeruj mi", proape Benedict na njezinim usnama.
Polako, ona osjeti kako ulazi u nju, rasteui je, prodirui. No nije
mogla rei da se osjea neugodno, ne u cijelosti. Osjeala se...
Osjeala se...
On joj dodirne obraz. "Izgleda ozbiljno."
"Pokuavam procijeniti kako se osjeam", prizna ona.
"Ako si dovoljno prisebna za to, onda oito ne obavljam dobro
svoj posao."
Ona ga zbunjeno pogleda. Promatrao ju je svojim nakrivljenim
smijekom od kojeg joj se svaki put utroba pretvori u kau.
"Prestani toliko razmiljati", proape on.
257

"Ali teko je ne... Oh!" A onda zavrne oima unatrag, a lea joj se
izviju u luk.
Benedict zarije glavu u Sophijin vrat da mu ne vidi na licu koliko
ga njezine reakcije zabavljaju. Procijenio je da e je kretanjem
najlake osujetiti u pretjeranom analiziranju trenutka u kojem bi se
samo trebala prepustiti osjetima i osjeajima.
I zato se nastavio kretati. Neumoljivo se probijao dalje, klizei
unutra i van, sve dok nije stigao do njene prepreke njezina
djevianstva.
On zadrhti. Nikad prije nije bio s djevicom. uo je da je to bolno
za enu, i da mukarac ne moe nita uiniti kako bi sprijeio bol,
no zasigurno e joj biti lake ako bude njean.
Zagleda joj se u lice, bilo je zajapureno. Disanje joj je bilo
ubrzano, a oi su joj se oamueno caklile. Bila je, vie nego oito,
zanesena strau.
Taj prizor dodatno raspiri vatru u njemu. Boe, toliko ju je silno
elio da su ga kosti boljele.
"Ovo e moda boljeti", slae on. Sigurno e boljeti. No imao je
samo dva izbora; rei joj istinu kako bi se pripremila ih je malo
ublaiti da ne bude napeta.
"Nije me briga", dahne ona. "Molim te. Trebam te."
Benedict se nagne kako bi joj jo jednom zarobio usne vruim
poljupcem i istodobno snanim trzajem gurne kukove prema
naprijed. Osjetio je kako se ukoila oko njega kad joj je probio
djeviansku opnu, i on se morao ugristi - da, doslovno je zagrizao u
vlastitu aku da ne svri istog trenutka. Kao da je nezreli
esnaestogodinjak, a ne iskusni mukarac koji je napunio trideset
godina.
Zbog nje. Samo mu je ona to mogla uiniti. Pomislivi to, on
osjeti poniznost.
krguui zubima ne bi li suspregnuo niske porive, Benedict se
pone pomicati u njoj, sporim klizeim pokretima, iako se zapravo
elio prepustiti do kraja.
258

"Sophie, Sophie", mumljao je, ponavljajui njeno ime,

podsjeajui se da je ovaj put sve podreeno njoj i udovoljavanju
njezinih potreba, a ne njegovih.
Bit e to savreno. Mora biti savreno. Bilo mu je silno vano da
ona zavoli taj in. Bilo mu je silno vano da zavoli njega.
Ona se ubrzano pomicala ispod njega, a svako njezino migoljenje
i vrpoljenje raspaljivalo je njegovu mahnitu elju. Radi nje je
nastojao biti krajnje njean, no ona mu je to tako vraki oteavala.
Ruke su joj bile posvuda na njemu na njegovim bokovima, na
njegovim leima, stiskale mu ramena.
"Sophie", ponovno je zastenjao. Nije se vie mogao suzdravati.
Nije bio dovoljno jak. Nije bio dovoljno plemenit. Nije bio...
"Ohhhhhhhhhhhh!"
Grila se ispod njega, tijelo joj se odizalo od kaua izvijajui se
dok je vritala. Prsti su joj se zabili u njegova lea, grebui mu kou
noktima, ali nije ga bilo briga. Znao je samo da je doivjela vrhunac,
i da joj je bilo dobro, i da on, o, dragi Boe, konano moe...
"Ahhhhhhhhhhhhh!"
Eksplodirao je. Jednostavno nema druge rijei kojom bi se moglo
to opisati.
Nije se mogao zaustaviti, nije se mogao prestati tresti, a zatim je
odjednom samo klonuo, krajikom uma svjestan da ju je vjerojatno
zdrobio svojom teinom, no nije mogao pomaknuti niti jedan mii.
Trebao bi joj neto rei, rei joj kako mu je bilo prekrasno. Ali
osjeao se kao da mu je jezik zadebljan, a usnice teke, i povrh
svega, jedva je mogao otvoriti oi. Lijepe e rijei morati priekati.
Bio je samo mukarac, i morao je prvo doi do daha.
"Benedicte?" proape ona.
On na jedvite jade mlitavo odigne ruku s njenog tijela. Bilo je to
jedino to je uspio uiniti kako bi joj dao do znanja da ju je uo.
"Je li uvijek ovako?"
259

On odmahne glavom, nadajui se da e Sophie osjetiti njegov

pokret i shvatiti to je time mislio.
Uzdahnula je i kao da je jo dublje utonula u jastuke. "To sam i
pretpostavljala."
Benedict je poljubi u glavu sa strane, jedini dio koji je mogao
dosegnuti. Ne, nije uvijek ovako. Toliko je puta sanjao o njoj, ali
ovo... Ovo...
Ovo je bilo vie od snova.

Nikad ne bi rekla da je to mogue, no Sophie je, ini se, malo

zadrijemala, iako nije ba mogla disati od Benedictova tijela koje ju
je svom teinom pritiskalo o sofu. Oito je i on zaspao, a ona se
probudila istodobno kad i on. Probudilo ju je iznenadno strujanje
hladnoga zraka izmeu njihovih tijela kad se podigao s nje.
Prekrio ju je dekom prije nego to joj je uope moglo postati
neugodno zbog golotinje. Zacrvenjela se, ali i nasmijeila, jer, teko
da je ita moglo umanjiti njezinu nelagodu. Nije se, dakako, stidjela
svojeg ponaanja. No ena koja izgubi nevinost na sofi mora se
barem malo osjeati neugodno. To je jednostavno tako. Svejedno,
prekrivanje dekom je obzirna gesta. Ne i iznenaujua, dodue.
Benedict je obziran mukarac.
On, meutim, oito nije bio stidljiv poput nje, jer se nije ni
pokuao pokriti skupljajui svoju nemarno razbacanu odjeu po
sobi. Sophie je besramno buljila u njega dok je navlaio hlae.
Stajao je uspravan i ponosan, a osmijeh koji joj je uputio kad je
opazio da ga gleda bio je topao i izravan.
Boe, kako voli tog mukarca.
"Kako si?" upita je on.
"U redu sam", odgovori ona. "Dobro sam." Stidljivo se nasmijei.
"Odlino."
260

On podigne koulju i ugura jednu ruku u rukav. "Poslat u nekoga

po tvoje osobne stvari."
Sophie zatrepe. "Kako to misli?"
"Ne brini se, pobrinut u se da bude diskretan. Znam da ti je
neugodno sad kad poznaje moju obitelj."
Sophie jo vie povue deku na sebe, alei to joj haljina nije na
dohvat ruke, jer se odjednom osjetila uistinu postieno. Uinila je
jedino za to je uvijek govorila da nikad nee uiniti, i sada Benedict
misli da e mu biti ljubavnica. Uostalom, zato ne bi tako mislio?
Bila je to prirodna pretpostavka.
"Molim te, nemoj nikoga slati onamo", ree ona slabanim
glasom.
On je pogleda iznenaeno. "Radije bi ila sama?"
"Radije bih da moje osobne stvari ostanu ondje gdje jesu", ree
ona tiho. Bilo je to puno lake nego izravno rei da mu nee postati
prilenicom.
Ovaj jedan put moe oprostiti. Ovaj jedan put e, tovie, u srcu
uvati. Ali provesti cijeli ivot s mukarcem koji joj nije mu to je
znala da ne moe.
Sophie pogleda u svoj trbuh, molei se da unutra nije zaeto
dijete koje bi se rodilo kao nezakonito.
"to mi to eli rei?" ree on, napeto je promatrajui.
K vragu. Nee joj dopustiti da se tako lako izvue. "elim rei",
pone ona, progutavi golemu knedlu koja joj se odjednom pojavila
u grlu, "da ti ne mogu biti ljubavnica."
"A kako naziva ovo?" upita je napetim glasom, maui rukom
prema njoj.
"Ja to zovem pogrekom u prosudbi", odgovori ona, izbjegavajui
ga pogledati u oi."

261

"Znai, ja sam pogreka?" neprirodno ugodnim tonom ree

Benedict. "Ba zgodno. Mislim da dosad jo nisam bio niija
pogreka."
"Zna da nisam tako mislila."
"Znam li?" Zgrabio je izmu i sjeo na rub naslonjaa da je moe
navui. "Iskreno, draga moja, ja doista vie nemam pojma to ti
misli."
"Nisam trebala ovo uiniti..."
On naglo okrene glavu prema njoj. Oi koji su bijesno sijevale
nisu se slagale s umiljatim smijekom. "Sad sam pak neto to nisi
trebala? Krasno. To je jo bolje od pogreke. Zvui zloestije, zar
ne? Pogreka je samo omaka."
"Nema potrebe za ovakvom zajedljivou."
On nagne glavu u stranu kao da ozbiljno razmatra njezine rijei.
"Misli da sam zajedljiv? A ja sam mislio da sam vrlo prijateljski
raspoloen i pun razumijevanja. Vidi, ne viem, ne dramatiziram..."
"Vikanje i dramatiziranje bi mi bilo drae od ovoga."
On podigne Sophijinu haljinu i baci je na nju, ne ba njeno. "E,
pa, ne moemo uvijek dobiti ono to elimo. Nije li tako, gospoice
Beckett? Ja to svakako mogu potvrditi."
Sophie zgrabi haljinu i povue je sa sobom ispod deke, nadajui
se da e je nekako uspjeti odjenuti bez otkrivanja.
"Svaka ti ast ako uspije to izvesti", s visoka e Benedict.
Ona ga mrko pogleda. "Nisam traila tvoju ispriku."
"Kakvo olakanje. Sumnjam da bih pronaao prave rijei."
"Molim te, ne budi zajedljiv."
Osmijeh mu je bio krajnje podrugljiv. "Nisi ba u poloaju za
postavljanje bilo kakvih zahtjeva."
"Benedicte..."

262

On se prijetei nagne nad nju, s prostakim izrazom lica. "Osim,

dakako, da ti se opet pridruim, to bih rado uinio." Ona ne ree
nita.
"Zna li", pogled mu se malo smeka, "kakav je to osjeaj biti
odbijen? to misli, koliko e me jo puta moi odbiti prije no to
konano odustanem?"
"Ne radi se o tome da ne elim..."
"Ma, prekini ve jednom s tom istroenom isprikom. Postaje mi
naporna. Kad bi stvarno htjela biti sa mnom, onda bi bila sa mnom.
Kad me odbije, onda je to zato to ne eli biti sa mnom."
"Ne razumije", ree ona tiho. "Ti si oduvijek dobivao sve to bi
poelio. Neki od nas nemaju takav luksuz."
"Ba sam blesav. Mislio sam da ti nudim upravo takav luksuz."
"Luksuz da budem tvoja ljubavnica", ogoreno e Sophie.
On prekrii ruke na prsima, izvrne usne i ree: "Ne bi trebala
raditi nita vie od onoga to si ve uinila."
"Ponijelo me", polako izgovori Sophie, trudei se zanemariti
njegovu uvredu. Toliko ipak nije zasluila. Spavala je s njim. Zato
on ne bi pomislio e mu biti ljubavnicom? "Pogrijeila sam", nastavi
ona. "No to ne znai da bih trebala to ponovno uiniti."
"Mogu ti ponuditi bolji ivot", ree on tiho.
Ona odmahne glavom. "Neu ti biti ljubavnica. Neu biti niija
ljubavnica."
Benedict zine u oku, shvativi na to je mislila. "Sophie", ree u
nevjerici, "zna da se ne mogu oeniti tobom."
"Naravno da znam", planula je Sophie. "Jesam slukinja, ali
nisam glupaa."
Benedict se na trenutak pokua zamisliti u njezinoj koi. Znao je
da ona ne eli ivjeti u grijehu, no trebala je ve shvatiti i to da joj
on ne moe pruiti nita drugo. "Tebi bi takoer bilo teko", ree on
263

njeno, "ak i kad bih se oenio tobom. Nikad ne bi bila prihvaena.

Visoko drutvo zna biti okrutno."
Sophie se nasmije glasno, ali upljim smijehom. "Znam", ree
ona. Osmijeh joj je i dalje bio lien vedrine. "Vjeruj mi, znam."
"Zato onda..."
"Uini mi uslugu", prekine ga ona, okrenuvi glavu na drugu
stranu, da ga vie ne mora gledati. "Pronai nekoga i oeni se.
Pronai neku prihvatljivu enu koja e te usreiti. A onda me pusti
na miru."
Njezine su rijei pogodile u icu i Benedict se odjednom sjeti
dame s krabuljnog plesa. Ona je bila dio njegova svijeta, pripadnica
njegova stalea. Ona bi bila prihvatljiva. I shvatio je, dok je stajao
ondje i gledao u Sophie, koja se skutrila na sofi, izbjegavajui
njegov pogled, da je ona bila jedina koju je zamiljao kad god bi
pomislio na svoju budunost sa enom i djecom.
Protekle je dvije godine proveo motrei jednim okom svaka vrata,
oekujui neprekidno da e kroz njih ui njegova dama u srebrnom.
Katkada mu je to bilo smijeno, katkada se ak osjeao glupo, no
nikad je nije uspio izbrisati iz svojih misli.
Ili odagnati taj san onaj u kojem joj je prisegnuo na vjernost, a
zatim su sretno ivjeli zajedno do kraja ivota.
Bilo je neozbiljno za mukarca njegova ugleda preputati se tako
sladunjavim i sentimentalnim matarijama, no bilo je to jae od
njega. Posljedica odrastanja u velikoj obitelji, punoj ljubavi jest da
poeli isto i za sebe.
No od ene s krabuljnog plesa ostala je tek iluzija. Pobogu, ni ime
joj nije znao. A Sophie je tu.
Nije se mogao oeniti njome, no to nije znailo da ne mogu biti
zajedno. Trebali bi biti spremni na kompromise. Dodue, uglavnom
ona, to je morao priznati. Ali mogli bi uspjeti. I sigurno bi bili
sretniji nego da nisu zajedno.
"Sophie", zapone on, "znam da situacija nije idealna..."
264

"Nemoj", prekine ga ona tiho, jedva ujno.

"Kad bi me barem sasluala..."
"Molim te. Nemoj."
"Ali ti me ne..."
"Prestani!" glasnoa njezina glasa opasno se pojaavala.
Toliko je jako stisnula ramena da su joj se podigla gotovo do
razine uiju, no Benedict je svejedno odluno nastavio. Volio ju je.
Trebao ju je. Morao ju je nekako urazumiti. "Sophie, znam da e
pristati ako..."
"Ne elim imati nezakonito dijete!" povie ona naposljetku,
pokuavajui zadrati pokriva omotan oko sebe dok je ustajala.
"Neu to uiniti. Volim te, ali ne toliko. Nikoga toliko ne volim."
Pogled mu se spusti na njezin struk. "Moda je ve prekasno za
to, Sophie."
"Znam", ree ona tiho, "i to me ve izjeda iznutra."
"Da, hoe to od kajanja."
Ona odvrati pogled od njega. "Ne kajem se zbog ovoga to smo
uinili. Voljela bih da mogu. Znam da bih trebala. Ali ne mogu."
Benedict je samo zurio u nju. Htio ju je shvatiti, no jednostavno mu
nije bilo jasno kako moe tako nepokolebljivo odbijati da mu bude
ljubavnica i rodi njegovu djecu i istodobno se ne kajati zbog voenja
ljubavi.
Kako moe rei da ga voli? To je samo pojaalo bol.
"Ako nismo zaeli dijete", tiho e Sophie, "smatrat u se veoma
sretnom. I neu vie izazivati sudbinu."
"Ne, samo e izazivati mene", ree on, mrzei porugu u svome
glasu.
Ona ga je ignorirala, stiui pokriva oko sebe, zurei tupo u
sliku na zidu. "Imat u uspomenu koje u se zauvijek s ljubavlju
sjeati. To je, pretpostavljam, razlog zato se ne kajem zbog
uinjenog."
265

"Uspomena ti nee grijati postelju."

"Nee", tuno se sloila s njim, "ali e mi hraniti snove."
"Ti si kukavica", optui je on. "Kukavica si jer ne eli ostvariti
svoje snove."
Ona se okrene prema njemu. "Ne", glas joj, za divno udo, nije
zadrhtao pred mrkim Benedictovim pogledom. "Ja sam kopile. I
prije nego to mi kae kako ti to nije vano, znaj da meni jest. Meni
i svima ostalima. Svaki me dan neto podsjeti na grenost mojega
roenja."
"Sophie..."
"Kad bih imala dijete", nastavi ona, a glas joj pone pucati, "zna
li koliko bih ga voljela? Vie od vlastita ivota, vie od zraka koji
udiem, vie od iega. Nikad ne bih mogla vlastito dijete povrijediti
onako kako sam ja bila povrijeena. Nikad ga ne bih mogla
podvrgnuti toj patnji."
"Bi li odbacila svoje
dijete?" "Naravno da ne
bih!"
"Onda ono ne bi jednako patilo", ree Benedict, slegnuvi
ramenima. "Jer ga ni ja ne bih odbacio."
"Ne razumije", zvualo je poput jecaja.
Pretvarao se da je nije uo. "Pretpostavljam li ispravno da su tebe
odbacili tvoji roditelji?"
Osmijeh joj je bio usiljen i ironian. "Ne ba. Ispravnije bi bilo
rei da sam bila zanemarena."
"Sophie", Benedict pohita prema njoj i uzme je u naruje, "ti ne
mora ponoviti pogreke svojih roditelja."
"Znam", njeno e ona. Nije se otimala njegovu zagrljaju, ali mu
ga nije ni uzvratila. "I zato ti ne mogu biti ljubavnica. Ne elim
proivjeti ivot svoje majke."
"Ti ne bi..."
266

"Kau da mudra osoba ui na vlastitim pogrekama", Sophie ga

energino prekine u prosvjedovanju. "No istinski mudra osoba ui
na tuim pogrekama." Odmakne se od njega, a zatim ga ponovno
pogleda. "elim misliti da sam ja istinski mudra osoba. Molim te,
nemoj mi to oduzeti."
Pogled joj je bio ispunjen beznadnom, gotovo opipljivom boli.
Doslovno ga je osjetio poput udarca u prsa i on zatetura jedan korak
unatrag.
"elim se odjenuti", ree ona, okrenuvi se od njega. "Mislim da
bi trebao izai iz sobe."
Nekoliko je sekunda zurio u njezina lea, a zatim ree: "Mogao
bih te natjerati da se predomisli. Mogao bih te poljubiti i ti bi..."
"Ne bi to uinio", ree ona, posve nepomina. "Jednostavno nisi
takav."
"Jesam."
"Poljubio bi me, a onda bi mrzio samog sebe. I to vrlo brzo."
Izaao je bez ijedne rijei. Samo je zvuk zatvaranja vrata oznaio
njegov odlazak.
Ostavi sama u sobi, Sophie ispusti pokriva iz drhtavih ruku i
padne na sofu, ostavljajui trajne mrlje od suza na skupocjenoj
tkanini njezine presvlake.

267

18. Poglavlje

Gospoice s udajom na pameti i njihove mame nisu protekla dva

tjedna imale ba veliki izbor. Neenja ove sezone ionako nema
dovoljno, nakon to su se lani oenila dvojica najpoeljnijih u
sezoni 1816., vojvoda od Ashbourna i grof od Macclesfielda.
A da situacija bude jo gora, dva neoenjena brata Bridgerton
(ne raunajui Gregoryja kojemu je tek esnaest godina i teko
da jadne mlade gospoice na branom tritu mogu imati ikakve
koristi od njega) veoma se rijetko pojavljuju na drutvenim
zbivanjima. Colin, kako doznaje vaa autorica, uope nije u
gradu. Najvjerojatnije je otiao u Wales ili kotsku (iako nikomu
nije jasno to radi u Walesu ili kotskoj usred sezone).
Benedictova pria znatno je zagonetnija. On je navodno u
Londonu, ali izbjegava visoko drutvo u korist manje otmjenih
krugova.
Vaa autorica, dodue, ne eli insinuirati kako navedeni
gospodin Bridgerton provodi dane preputajui se razvratnom
ponaanju. Ako je vjerovati izvorima, veinu je vremena u
protekla dva tjedna proveo u svome domu u ulici Bruton.
S obzirom na to da nije bilo glasina o njegovim zdravstvenim
problemima, Vaa autorica pretpostavlja da je konano zakljuio
kako je ova londonska sezona krajnje dosadna i samim tim ne
zasluuje da se na nju troi vrijeme.
Pametan ovjek, uistinu.
Drutveni bilten lady Whistledoum,
9. lipnja 1817.
268

ophie nije puna dva tjedna vidjela Benedicta. Nije bila sigurna
treba li joj zbog toga biti drago ili bi trebala biti iznenaena,
ili razoarana. Nije bila sigurna je li joj drago ili je
iznenaena, ili razoarana.
Ni u to nije ovih dana bila sigurna. Katkada je imala dojam kao
da vie ne poznaje ni samu sebe.
Bila je uvjerena kako je donijela ispravnu odluku odbivi
ponovno Benedictovu ponudu. To joj je govorio um, ali i srce, iako
je eznulo za voljenim mukarcem. Previe je propatila kao
nezakonita ki da bi riskirala mogunost dovoenja jednog djeteta u
istu situaciju. Osobito vlastitog djeteta.
Ne, to nije tono. Riskirala je jednom. I nije se kajala zbog toga.
Uspomena je bila predragocjena. Ali nije htjela ponovno to uiniti.
Meutim, ako je bila toliko sigurna u ispravnost svoje odluke,
zato ju je onda toliko boljelo? Imala je osjeaj kao da joj srce
neprekidno puca. Svaki novi dan donio bi novu napuklinu, a Sophie
je samu sebe uvjeravala kako ne moe biti jo gore, kako je srce ne
moe vie boljeti nego to je sada boli, kako se konano do kraja
raspuklo. Pa ipak je svake noi zaspala u suzama, eznui za
Benedictom.
I svakim se danom sve gore osjeala.
Dodatnu joj je napetost stvaralo to to se bojala izai iz kue.
Posy ju je zasigurno traila, a Sophie je zakljuila kako bi bilo bolje
da je ne pronae.
Nije se bojala da e Posy otkriti Araminti da je Sophie u
Londonu; dovoljno ju je poznavala, Posy ne bi nikada hotimino
prekrila obeanje. A njezino kimanje na Sophijino mahnito
odmahivanje glavom definitivno se moglo smatrati obeanjem.
No koliko je god Posyno srce bilo na mjestu to se dranja
obeanja tie, isto se ne bi moglo rei za njezine usne. Sophie je
lako mogla zamisliti situaciju - mnoge situacije, zapravo - u kojima
bi Posy sluajno izletjelo kako je vidjela Sophie. Velika je prednost
269

bila to to Posy nije znala gdje Sophie stanuje. Moda je mislila kako
se samo onuda etala. Ili da je dola uhoditi Aramintu.
Istini za volju, to bi zvualo puno uvjerljivije od onoga to se
zapravo dogodilo, to jest da je Sophie bila ucijenjena ne bi li
prihvatila posao osobne sobarice u prvoj kui do njihove.
I tako su Sophijini osjeaji ili iz jedne krajnosti u drugu; od
melankolije do ivanosti, od ljubavne boli do neprekidnog
strahovanja.
Uglavnom je uspijevala zadrati te osjeaje za sebe, no bila je
svjesna svoje odsutnosti i utljivosti, a znala je i da su lady
Bridgerton i njezine keri takoer to opazile. Gledale su je
zabrinuto, obraale joj se krajnje obzirno. I uporno se pitale zato
vie ne dolazi na aj.
"Sophie! Tu si, dakle!"
Sophie je urila prema svojoj sobi, gdje ju je ekala omanja hrpa
odjee koju je trebala zakrpati, no lady Bridgerton ju je presrela u
hodniku.
Zaustavila se i prisilila se nasmijeiti, sputajui se u naklon.
"Dobar dan, lady Bridgerton."
"Dobar dan, Sophie. Posvuda sam te traila."
Sophie je tupo zurila u nju. inilo joj se da u posljednje vrijeme
to prilino esto ini. Bilo joj se teko usredotoiti na bilo to.
"Doista?" upita ona.
"Da. Zanimalo me zato te cijeli tjedan nije bilo na aju. Zna da
si uvijek pozvana, kad god ga pijemo neformalno."
Sophie osjeti da su joj se obrazi zaarili. Izbjegavala je
popodnevni aj jer joj je bilo teko boraviti u istoj sobi s tolikim
Bridgertonicama i ne misliti na Benedicta.
Svi Bridgertoni su jako slini, a kad god su zajedno, ponaaju se
onako kako se prava obitelj treba ponaati. Sophie je to podsjealo
na sve to ona nema, na ono to nikad nee imati: vlastitu obitelj.
270

Nekoga koga bi voljela. Nekoga tko bi volio nju. A sve to unutar

granica dolinosti i braka.
Vjerojatno postoje ene koje su spremne okaljati svoju ast radi
strasti i ljubavi. Veliki dio nje elio je da je i ona takva ena. Ali
nije. Ljubav ipak ne pobjeuje sve. Barem to se nje tie.
"Bila sam zauzeta", Sophie konano odgovori lady Bridgerton.
Lady Bridgerton joj se samo nasmijei bio je to blago
ispitivaki osmijeh, nakon kojega je uslijedila tiina koja je prisilila
Sophie da jo togod kae.
"Krpanjem", doda ona.
"Jadna ti. Nisam znala da smo napravile toliko
arapama."

rupa

na

"O, niste!" odgovori Sophie, ugrizavi se za jezik im je to

izgovorila. Zatim nastavi s isprikama. "Krpala sam svoju odjeu",
improvizirala je, i odmah gutnula shvaajui koliko je to glupo
zvualo. Lady Bridgerton je dobro znala da Sophie ne posjeduje
drugu odjeu osim one koju joj je ona darovala, i koja je, suvino je
spomenuti, u savrenom stanju. Osim toga, ne bi bilo u redu kad bi
Sophie tijekom dana, umjesto da bude na raspolaganju djevojkama,
krpala svoju odjeu. Lady Bridgerton je bila velikoduna
poslodavka i vjerojatno joj to ne bi zamjerila, ali to se protivilo
Sophijinim osobnim moralnim naelima. Dobila je posao dobar
posao, iako je ukljuivao svakodnevnu bol njenog slomljenog srca
i ona se ponosila svojim radom.
"Shvaam", ree lady Bridgerton, ne skidajui zagonetni osmijeh
s lica. "Moe, dakako, krpati odjeu i dok pijemo aj."
"O, ne bih to nikad mogla uiniti."
"Ali ja ti kaem da smije."
Tonom glasa dala je Sophie do znanja kako je zapravo htjela rei
da mora to uiniti.
"U redu", promrmlja Sophie i poe za njom u dnevnu sobu na
katu. Sve su djevojke ve bile ondje, na svojim uobiajenim
271

mjestima, zadirkujui jedna drugu, smijeei se i dobacujui se

alama (sreom, ne i pogaicama). Najstarija sestra Bridgerton,
Daphne sada vojvotkinja od Hastingsa takoer je bila ondje, sa
svojom najmlaom keri Caroline u naruju.
"Sophie!" Hyacinth joj se ozareno nasmijei. "Mislila sam da si
bolesna."
"Jutros ste me vidjeli", podsjeti je Sophie, "kad sam vam
ureivala kosu."
"Da, ali si mi djelovala nekako udno."
Sophie nije znala to da joj na to odgovori, budui da se doista
osjeala udno. Nije mogla poricati istinu. Stoga je samo sjela i
kimnula glavom kad ju je Francesca upitala eli li malo aja.
"Penelope Featherington je rekla da e danas navratiti", izvijesti
Eloise svoju majku ba kad je Sophie srknula prvi gutljaj aja.
Sophie nije nikad upoznala Penelope, no lady Whistledown ju je
esto spominjala u svojim kolumnama, a znala je da i su ona i Eloise
najbolje prijateljice.
"Jeste li opazile da nam Benedict ve dugo nije doao u posjet?"
upita Hyacinth.
Sophie se ubode u prst, no sreom uspije suspregnuti bolni jauk.
"Nije bio ni kod Simona i mene", ree Daphne.
"Rekao mi je da e mi pomoi u rjeavanju matematikih
zadataka", proguna Hyacinth, "ali nije odrao rije."
"Sigurna sam da je jednostavno zaboravio", diplomatski e lady
Bridgerton. "Moda si mu trebala poslati poruku."
"Ili mu jednostavno pokucati na vrata", ree Francesca
zakolutavi oima. "Kad ve stanuje praktiki u naem susjedstvu."
"Ja sam neudana djevojka", namrgoeno e Hyacinth. "Ne
smijem posjeivati domove neoenjenih mukaraca."
Sophie se zakalje.
"Tek ti je etrnaest godina", oholo joj spusti Francesca.
272

"Svejedno!"
"Trebala bi zamoliti Simona da ti pomogne", ree Daphne.
"Njemu ionako puno bolje ide matematika nego Benedictu."
"Zna, ona je u pravu", ree Hyacinth gledajui u svoju majku,
nakon to je uputila mrki pogled Francesci. "Prava teta za
Benedicta. Vie mi nije ni od kakve koristi."
Sve su se zasmijuljile, znajui da se ali. Osim Sophie, koja je
imala osjeaj da se vie uope ne zna smijuljiti.
"Ne, ozbiljno", nastavi Hyacinth, "to njemu ide dobro? Simonu
ide bolje matematika, Anthonyju povijest. Colin je, dakako,
duhovitiji i..."
"Umjetnost", Sophie je prekine otrim glasom, pomalo uzrujana
to Benedictova obitelj ne vidi njegovu individualnost i ono u emu
je najbolji.
Hyacinth je pogleda u udu. "Molim?"
"Dobar je umjetnik", ponovi Sophie. "Bolji od svih vas,
pretpostavljam."
To je privuklo pozornost svih Bridgertonica. Iako su ve upoznale
Sophijin uroeni sarkazam, dosad je uvijek bila tiha i nenametljiva, i
svakako nikad nije uputila otru rije nijednoj od njih.
"Nisam imala pojma da Benedict rie", ree Daphne tiho, ali sa
zanimanjem. "Ili moda slika?"
Sophie okrene glavu prema njoj. Od svih Bridgertonica, Daphne
je najslabije poznavala, no bilo je nemogue ne opaziti britku
inteligenciju u njezinim oima. Zanimala ju je bratova skrivena
nadarenost, eljela je saznati zato ona nije znala nita o tome, ali
ponajvie ju je zanimalo zato Sophie jest.
Sophie je sve to uspjela proitati u pogledu mlade vojvotkinje za
manje od jedne sekunde. I, takoer za manje od jedne sekunde, ona
shvati da je pogrijeila. Ako Benedict nije svojoj obitelji spominjao
svoja umjetnika djela, onda nije ni ona trebala nita rei.
273

"On rie", ree ona naposljetku, dovoljno odrjeito da je, barem se

tako nadala, prestanu ispitivati.
I prestale su. Nitko vie nije rekao ni rije, ali je pet pari oiju i
dalje bilo s velikim zanimanjem usredotoeno na nju.
"Olovkom", dodala je gotovo nerazgovjetno.
Pogledom je prelazila s jednog lica na drugo. Eloise je ubrzano
treptala. Lady Bridgerton uope nije treptala.
"Vrlo je dobar", promrmljala je Sophie i istog trenutka proklela
samu sebe to nije u stanju drati jezik za zubima, no ta
bridgertonska utnja ju je jednostavno tjerala na brbljanje.
Konano, nakon najdue utnje koja je ikad ispunila vremenski
raspon od jedne sekunde, lady Bridgerton se nakalje i ree:
"Voljela bih vidjeti neki njegov crte." Prinijela je ubrus ustima,
iako nije popila niti gutljaj aja. "Ako mi ih bude htio pokazati,
naravno."
Sophie ustane. "Mislim da bih trebala otii."
Lady Bridgerton je prostrijeli pogledom. "Molim te", ree ona
elinim glasom s barunastom presvlakom, "ostani."
Sophie opet sjedne.
Eloise naglo ustane. "Mislim da sam ula Penelope."
"Nisi", ree Hyacinth.
"Zato bih lagala?"
"To ne znam, ali..."
Na vratima se pojavi batler i odrecitira: "Gospoica Penelope
Featherington."
"Vidi", Eloise prostrijeli Hyacinth.
"Dolazim li u nezgodan trenutak?" upita Penelope.
"Ne", odgovori Daphne uz blagi, vragolasti smijeak, "samo
neobian."
274

"Aha. Pa, mogu ja i kasnije doi."

"Ne dolazi u obzir", ree lady Bridgerton. "Izvoli, sjedni i popij
malo aja."
Sophie je promatrala mladu enu dok je sjedala na kau pokraj
Francesce. Penelope nije bila profinjena ljepotica, ali je bila vrlo
privlana na neki svoj jednostavan nain. Kosa joj je bila crvenkasto
smea, a obrazi su joj bili djelomino posuti pjegicama. Bila je malo
bljedunjava u licu, no Sophie je pretpostavila da je za to ponajvie
kriva njezina runa uta haljina.
Kad je malo bolje promislila, sjetila se da je u kolumnama lady
Whistledown proitala neto o Penelopinoj groznoj odjei. Prava je
teta to jadnica ne moe nagovoriti majku da joj dopusti nositi
plavu boju.
No dok je Sophie kradomice prouavala Penelope, opazila je da
Penelope vrlo otvoreno prouava nju.
"Znamo li se odnekuda?" odjednom je upita Penelope.
Sophie naglo preplavi neugodan predosjeaj. Ili moda dej vu.
"Ne bih rekla", brzo odgovori.
Penelope nije skidala pogled sa Sophijina lica. "Jeste li sigurni?"
"J-ja stvarno ne znam gdje smo se mogle upoznati."
Penelope kratko uzdahne i odmahne glavom, kao da razmie
pauinu u mislima. "Vjerojatno ste u pravu. Ali neobino ste mi
poznati."
"Sophie je naa nova osobna sobarica", ree Hyacinth, kao da to
sve objanjava. "Obino nam se pridruuje na popodnevnom aju
kad ga pijemo samo u krugu obitelji."
Sophie je gledala u Penelope dok je ova mrmljala svoj odgovor, a
onda joj odjednom sine odakle je zna. Vidjela ju je na krabuljnom
plesu, otprilike deset sekundi prije susreta s Benedictom.
Bilo je to netom nakon to je ula u dvoranu, dok su se mladii
koji su je ubrzo okruili jo probijali prema njoj. Penelope je stajala
275

ondje u nekakvom udnom zelenom kostimu sa smijenim eirom.

Iz nekog razloga nije nosila masku. Sophie se na trenutak zapiljila u
nju, pokuavajui odgonetnuti koga bi trebala predstavljati u tom
kostimu, a onda se jedan od mladia zabio u Penelope, zamalo je
sruivi na pod.
Sophie joj je pruila ruku i pomogla joj da ponovno uspostavi
ravnoteu. Jedva je stigla izgovoriti neto kao "U redu je", kad je
dohrlilo jo nekoliko mladia i razdvojilo ih.
Zatim je stigao Benedict i Sophie vie nikoga nije vidjela osim
njega. Penelope i neoprostivo grubo ponaanje onog mladog
gospodina na krabuljnom plesu - sve je to bilo zaboravljeno istog
trenutka.
A oito je i Penelope potisnula nemili dogaaj duboko u svoju
podsvijest.
"Vjerojatno sam se zabunila", ree Penelope, prihvativi alicu
aja koju joj je pruila Francesca. "Ne radi se ak ni o izgledu, nego
vie o vaem dranju, ako me razumijete."
Sophie zakljui da mora suptilno skrenuti temu pa namjesti svoj
najbolji osmijeh za neobavezno askanje i ree: "Shvatit u to kao
kompliment, budui da pretpostavljam kako su dame s kojima se
inae druite nadasve ljupke i drage."
Meutim, im je zatvorila usta shvatila je da je pretjerala.
Francesca ju je gledala kao da su joj izrasli rogovi, a rubovi usana
lady Bridgerton su se lagano trzali kad joj je rekla: "Dakle, Sophie,
mislim da je ovo bila najdulja reenica koju sam ula od tebe u ova
dva tjedna."
Sophie prinese alicu usnama i promrmlja: "Nije mi bilo dobro."
"Oh!" odjednom uzvikne Hyacinth. "Nadam se da se ne osjea
jako loe. Nadala sam se da e mi veeras pomoi."
"Naravno", ree Sophie, zahvalna na izlici da se okrene od
Penelope, koja ju je promatrala kao da je ljudska zagonetka. "to
trebate?"
"Obeala sam veeras uvati bratie."
276

"Ah, da, tono", lady Bridgerton spusti tanjuri na stol. "Zamalo

sam zaboravila."
Hyacinth kimne. "Moe li mi pomoi? etvero ih je, previe za
mene samu."
"Naravno", odgovori Sophie. "Koliko su stari?"
"Izmeu est i deset godina", na licu lady Bridgerton pojavi se
izraz neodobravanja. "Trebala bi to znati, Hyacinth." Zatim se
okrene prema Sophie i doda: "To su djeca moje najmlae sestre."
Sophie ree Hyacinth: "Pozovite me kad stignu. Volim djecu i
rado u vam pomoi."
"Izvrsno", Hyacinth zadovoljno pljesne rukama. "Veoma su mladi
i ivahni. Iscrpili bi me do kraja."
"Hyacinth", dobaci joj Francesca, "nisi ni ti ba stara i oronula."
"Kad si posljednji put provela dva sata s etvero djece mlae od
deset godina?"
"Prestanite", Sophie se smijala, prvi put nakon dva tjedna.
"Pomoi u vam. Nitko nee biti iscrpljen. Trebali biste i vi doi,
Francesca. Sigurna sam da emo se dobro zabaviti."
"Jeste li..." Penelope je htjela neto rei, ali prekine. "Nije bitno."
Ali kad je Sophie pogledala prema njoj, Penelope je i dalje krajnje
zbunjeno piljila u nju. Zinula je, zatim zatvorila usta, pa opet zinula
i rekla: "Znam vas. Odnekud vas sigurno znam."
"Ja joj vjerujem", ree Eloise zadovoljno se nacerivi. "Penelope
nikad ne zaboravlja lica."
Sophie problijedi.
"Jesi li u redu?" upita je lady Bridgerton, nagnuvi se prema njoj.
"Ne izgleda dobro."
"Mislim da mi je neto loe sjelo na eludac", nepromiljeno e
Sophie, poprativi la hvatanjem rukom za trbuh radi uvjerljivosti.
"Moda je mlijeko pokvareno."
277

"O, Boe", Daphne se zabrinuto namrti i pogleda u svoju

kerkicu. "Dala sam Caroline malo tog mlijeka."
"Meni je imalo sasvim normalan okus", ree Hyacinth.
"Onda mi je nakodilo neto to sam jutros pojela", Sophie nije
eljela zabrinuti Daphne. "U svakom sluaju, mislim da bih trebala
malo lei." Ona ustane i napravi korak prema vratima. "Ako
doputate, lady Bridgerton."
"Naravno", odgovori ona. "Nadam se da e se brzo oporaviti."
"Sigurno hou", ree Sophie sasvim iskreno. Osjeat e se bolje
im izae iz vidnog polja Penelope
Featherington.
"Doi u po tebe im stignu bratii i sestrine", povie za njom
Hyacinth.
Sophie kimne i pouri se kroz vrata, no izlazei iz sobe krajikom
oka uhvati usredotoeni pogled Penelope Featherington i ona
protrne od jeze.

Benedict je dva tjedna bio grozno raspoloen. I, pomisli on dok je

hodao plonikom prema majinoj kui, njegovo e se loe
raspoloenje sada jo samo pogorati. Izbjegavao je odlaziti onamo
jer nije htio vidjeti Sophie; nije elio vidjeti ni svoju majku, koja bi
zasigurno opazila da je loe raspoloen i pokuala otkriti uzrok; nije
elio vidjeti Eloise koja bi zasigurno osjetila majinu zabrinutost i
krenula s ispitivanjem; nije elio vidjeti...
K vragu, nije elio vidjeti nikoga. A s obzirom na to kako se
iskaljivao na svojim slugama (samo verbalno, dodue, iako je
povremeno zamiljao i fiziki) i svima bi ostalima bilo bolje da ga
ne vide.
No, sudbina je htjela drukije. im je zakoraio nogom na prvu
stubu, on zauje svoje ime, okrene se i ugleda oba svoja odrasla
brata kako mu prilaze plonikom.
278

Benedict zastenje. Nitko ga nije poznavao bolje od Anthonyja i

Colina, a sitnica poput slomljena srca teko moe proi neopaena i
nespomenuta.
"Nisam te vidio sto godina", ree Anthony. "Gdje si bio?"
"Posvuda

pomalo",

Benedict

mu

neodreeno

odgovori.
"Uglavnom kod kue." Okrene se prema Colinu. "A gdje si ti bio?"
"U Walesu."
"U Walesu? Zato?"
Colin slegne ramenima. "Jer mi se ilo. Nikad nisam bio ondje."
"Veini ljudi treba jai razlog od toga da se pokupe usred
sezone", ree Benedict.
"Meni ne."
Benedict je zurio u Colina. Anthony je zurio u Benedicta. "No,
dobro", smrknuto e Colin. "Morao sam pobjei. Majka je opet
poela sa svojim dosadnim vrajim priama o enidbi."
"Dosadnim?" Anthony se vragolasto smjekao. "Uvjeravam vas
da prva brana no nije nimalo dosadna."
Benedict se trudio zadrati bezizraajan izraz lica. Nakon to je
vodio ljubav sa Sophie, pronaao je na kauu mrljicu od krvi.
Prekrio ju je jastukom, u nadi da e njegove sluge do trenutka kad je
opaze ve zaboraviti da je imao gou. Nadao se da ga nitko od
njegovog osoblja nije prislukivao i ogovarao, no Sophie mu je
jednom rekla kako sluinad obino zna sve to se dogaa u
kuanstvu, i inilo mu se da je bila u pravu.
No ako se i jest zacrvenio a obrazi su mu doista malo gorjeli
nijedan od njegove brae to nije opazio, jer nisu nita rekli, a ako je
neto u ivotu bilo sigurno kao, primjerice, izlazak sunca na istoku,
bila je to injenica da nijedan Bridgerton nikad ne proputa priliku
zadirkivati i maltretirati drugog Bridgertona.
"Neprekidno je govorila o Penelope Featherington", ree
namrgoeni Colin. "Kaem ti, znam tu djevojku jo otkad smo nosili
279

kratke hlaice. Odnosno, otkad sam ja nosio kratke hlaice. Ona

je valjda nosila..." Colin se jo jae namrti, jer su mu se braa
smijala. "to god djevojice nose."
"Haljinice?" usluno e Anthony.
"Podsuknjice?" nagaao je Benedict.
"Ono to elim rei", energino e Colin, "jest da je znam
oduvijek i uvjeravam vas da nema nikakvih izgleda da se zaljubim u
nju." Anthony pogleda Benedicta i ree: "Za godinu dana e biti
vjenani. Pazi to ti kaem."
Colin prekrii ruke. "Anthony!"
"Moda za dvije godine", ree Benedict. "Jo je mlad."
"Za razliku od tebe", uzvrati mu Colin. "Pitam se zato majka
toliko gnjavi mene kad je tebi trideset i jedna..."
"Trideset", drekne Benedict.
"Svejedno, ovjek bi oekivao da e se najvie na tebe okomiti."
Benedict se namrti. Majka je proteklih nekoliko tjedana uistinu bila
neuobiajeno rezervirana u iznoenju svojih miljenja o nunosti
Benedictove to skorije enidbe. Dodue, Benedict je izbjegavao
majinu kuu kao da je okuena, no ni prije toga mu nije rekla
nijednu rije na tu temu.
Bilo je to krajnje neobino.
"U svakom sluaju", Colin nastavi gunati, "ne kanim se oeniti u
dogledno vrijeme i zasigurno se neu oeniti Penelope
Featherington!"
"Oh!"
Bio je to enski "oh" i Benedict je i prije nego to je podigao
pogled znao da e to biti jedna od najneugodnijih situacija u njegovu
ivotu. Ispunjen strepnjom, on podigne glavu i pogleda prema ulazu.
Ondje je, savreno uokvirena dovratcima otvorenih vrata, stajala
Penelope Featherington, usta razjapljenih od oka i oiju punih boli.

280

I u tom trenutku Benedict shvati ono to je, da nije bio toliko glup
(ili jednostavno glup onako kako su svi mukarci glupi) vjerojatno
ve i prije trebao opaziti: Penelope Featherington bila je zaljubljena
u njegova brata.
Colin se nakalje. "Penelope", zakrijeti on glasom koji je zvuao
kao da se vratio deset godina unatrag, ravno u pubertet. "Ovaj...
drago mi je to te vidim." Gledao je svoju brau oekujui da mu
priskoe u pomo, no nijedan nije htio intervenirati.
Benedict se strese. Bio je to jednostavno jedan od onih trenutaka
koje je nemogue spasiti.
"Nisam znao da si tu", neuvjerljivo e Colin.
"Oito nisi", ree Penelope nedovoljno britko.
Colin tekom mukom proguta slinu. "Dola si posjetiti Eloise?"
Ona kimne. "Bila sam pozvana."
"Znam da jesi!" brzo e on. "Naravno da jesi. Ti si velika
prijateljica nae obitelji."
Tiina. Grozna, neugodna tiina.
"Dakako da ne bi dola nepozvana", mrmljao je Colin. Penelope
ne ree nita. Pokuala se nasmijeiti, no oito joj nije uspjelo. I ba
kad je Benedict pomislio kako bi mogao klisnuti niz ulicu, ona
konano pogleda Colina ravno u oi i kae: "Nikad nisam traila od
tebe da se oeni mnome."
Colinovi obrazi poprimili su najtamniju nijansu crvene boje koju
je Benedict ikad vidio na ljudskom licu. Colin zine, no ne ispusti
nikakav zvuk.
Bio je to prvi, i vrlo vjerojatno jedini put da je Benedictov mlai
brat ostao bez rijei.
"I nikad nisam...", doda Penelope, progutavi grevito slinu kad je
shvatila da zvui uzrujano i shrvano. "Nikad nisam nikomu rekla da
elim postati tvojom enom."
"Penelope", Colin konano uspije progovoriti, "jako mi je ao."
281

"Nema se zato ispriavati", ree ona.

"Ne", uporno e Colin, "imam. Povrijedio sam tvoje osjeaje i...
"Nisi znao da sam tu."
"Ali bez obzira na to..."
"Nee se oeniti mnome", ree ona bezizraajno. "Nema nita
loe u tome. Ni ja se neu udati za tvoga brata Benedicta." Benedict
je nastojao ne gledati u njih, no ovo mu je privuklo pozornost.
"Njegovi osjeaji nee biti povrijeeni ako izjavim da se neu
udati za njega." Okrene se prema Benedictu i pogleda ga svojim
smeim oima: "Nije li tako, gospodine Bridgerton?"
"Naravno", hitro odgovori Benedict.
"Dakle, to smo rijeili", ree ona strogo. "Niiji osjeaji nisu
povrijeeni. A sada me ispriajte, gospodo, trebala bih poi kui."
Benedict, Anthony i Colin se razmaknu poput kaplji crvenog mora
dok je Penelope silazila niz stube.
"Nisi povela sobaricu sa sobom?" upita je Colin.
Ona odmahne glavom. "Stanujem odmah iza ugla."
"Znam, ali..."
"Ja u vas otpratiti", jednostavno ree Anthony.
"Doista nije potrebno, gospodine lorde."
"Uinite mi zadovoljstvo", ree on.
Ona kimne i njih dvoje pou zajedno niz ulicu.
Benedict i Colin su punih trideset sekunda utke gledali za njima
dok su se udaljavali, a onda se Benedict okrene prema svome bratu i
ree: "Ovo si ba sjajno izveo."
"Nisam znao da je ondje!"
"Oito", rastegne Benedict.
"Nemoj. Ve se dovoljno grozno osjeam."
"To i zasluuje."
282

"A ti, kao, nikad nisi nesvjesno povrijedio osjeaje neke ene?"
Colinov ton bio je pretjerano defenzivan i Benedict je znao da mu se
brat sada osjea kao pravi gad.
Benedict je bio poteen odgovora jer se na vrhu stuba pojavila
njihova majka, zaustavivi se na vratima ba kao i Penelope prije
nekoliko minuta.
"Je li ve stigao va brat?" upita ih Violet.
Benedict pokae glavom prema uglu ulice. "Otpratio je gospoicu
Featherington kui."
"Aha. To je ba obzirno od njega. Ja... Kamo ide, Coline?" Colin
zastane nakratko, a onda proguna ne okrenuvi glavu:
"Treba mi pie."
"Malo je prerano za..." Violet zastane usred reenice kad joj je
Benedict dotakne ruku.
"Pusti ga", ree on.
Ona zine ne bi li izrazila svoje negodovanje, a zatim se predomisli
i samo kimne. "Nadala sam se da u uspjeti okupiti cijelu obitelj radi
jedne objave", uzdahnula je, "no pretpostavljam da to moe
priekati. U meuvremenu, hoe li mi se pridruiti na aju?"
Benedict baci pogled na sat u predvorju. "Nije li malo prekasno za
aj?"
"Onda emo preskoiti aj", ree ona slegnuvi ramenima. "Samo
sam traila izliku da porazgovaram s tobom."
Benedict jedva uspije namjestiti slabani smijeak. Nije bio
raspoloen za razgovor s majkom. Iskreno, nije bio raspoloen za
razgovor ni s kime, to bi svi koji su ga u posljednje vrijeme sreli
zasigurno mogli potvrditi.
"Nita ozbiljno", ree Violet. "Za Boga miloga, izgleda kao da
ide na stratite."
Bilo bi vjerojatno nepristojno rei da se osjea upravo tako, pa on
umjesto toga samo sagne glavu i poljubi je u obraz.
283

"Ovo je bilo ugodno iznenaenje", majka ga ozareno pogleda. "A

sada doi sa mnom", doda ona, pokazavi prema donjoj primaoj
sobi. "elim porazgovarati s tobom o nekomu."
"Majko!"
"Samo me sasluaj. Ona je draesna djevojka..."
Stratite, nedvojbeno.

284

19. Poglavlje

Gospoica Posy Reiling (mlaa pastorka pokojnog grofa od

Penwooda) rijetko se spominje u kolumnama Vae autorice
(naalost, ni inae joj pripadnici visokog drutva ne posveuju
osobitu pozornost), no teko je bilo ne zamijetiti njezino neobino
ponaanje u utorak naveer, na privatnom koncertu u kui
njezine majke. Inzistirala je da sjedi pokraj prozora i veinu
koncerta je provela zurei kroz njega, kao da je pogledom traila
neto na ulici... ili moda nekoga?
Drutveni bilten lady Whistledown,
11. lipnja 1817.

etrdeset i pet minuta kasnije Benedict je sjedio

pogrbljen u naslonjau. Pogled mu je bio beivotan i
povremeno bi se natjerao provjeriti jesu li mu usta
zatvorena.
Toliko mu je bio dosadan razgovor s majkom.

Mlada dama o kojoj je htjela porazgovarati s njime na kraju se

pretvorila u sedam mladih dama, a svaka je, jamila mu je njegova
majka, bila bolja od prethodne.
Benedict pomisli da e enuti umom. Upravo ondje, u primaoj
sobi svoje majke, potpuno e enuti umom. Odjednom e iskoiti iz
naslonjaa i u napadaju ludila pasti na pod, lamatajui rukama i
nogama, dok e mu na usta izbijati pjena...
"Slua li me ti uope, Benedicte?"
285

On je pogleda i zatrepe. K vragu. Sad e se morati usredotoiti

na majin popis potencijalnih udavaa. Mogunost gubljenja
zdravog razuma bila mu je neizmjerno privlanija od toga.
"Govorila sam ti o Mary Edgeware." Violet nije ba djelovala
frustrirano, ve vie kao da joj je sve to zabavno.
Benedict se smjesta zabrine. Majci nikada nije bilo zabavno
ganjati djecu pred oltar. "O kojoj Mary?"
"Edge... Ma, zaboravi. Vidim da se ne mogu nadmetati s ime
god ti je um trenutano zaokupiran."
"Majko", iznenadno e Benedict.
Zaintrigirana pogleda, moda ak i malo iznenaena, Violet
nagne glavu u stranu. "Da?"
"Kad si srela oca..."
"Odmah sam se zaljubila", odgovori ona njeno, znajui to ju je
htio pitati.
"Znai, znala si da je on onaj pravi?"
Ona se nasmijei i oi joj se zacakle, a pogled odluta zamiljeno.
"O, ne bih to nikad bila priznala", ree ona. "Barem ne odmah.
Zanosila sam se milju da sam praktina djevojka i uvijek sam se
rugala priama o ljubavi na prvi pogled." Violet zauti na trenutak, i
Benedictu je bilo jasno da vie nije s njime u sobi, nego na onom
balu prije mnogo godina, kad je upoznala njegova oca. Konano,
kad je ve pomislio kako je posve zaboravila na njihov razgovor,
ona ga ponovno pogleda i kae: "Ali sam znala."
"im si ga vidjela?"
"Pa, odmah nakon naeg prvog razgovora, to sigurno." Violet
prihvati rupi koji joj je pruio sin i obrie oi, smijeei se
posramljeno, kao da joj je neugodno zbog suza.
Benedict osjeti knedlu u grlu pa odvrati pogled, ne elei da
majka opazi kako se i njemu plae. Hoe li i za njime netko plakati
deset godina nakon njegove smrti? Bilo je ponizno nazoiti pravoj
286

ljubavi i Benedict odjednom osjeti snanu ljubomoru prema

vlastitim roditeljima.
Pronali su pravu ljubav i bili su dovoljno zreli da je prepoznaju i
duboko cijene. Malo je ljudi imalo takvu sreu.
"Glas mu je bio tako umirujui i topao", nastavi Violet. "Kad je
govorio, imala sam osjeaj kao da sam jedina osoba u prostoriji."
"Sjeam se tog osjeaja", njeno ree Benedict, nasmijeivi se
sjetno. "Pravi je podvig biti u stanju ponaati se tako prema osmero
djece."
Njegova majka proguta suze, a zatim ponovno progovori
ivahnim glasom: "Istina, ali Hyacinth nije nikada upoznao, pa onda
samo prema sedmero."
"Svejedno..."
Ona kimne. "Da, svejedno."
Benedict je potape po ruci. Nije znao zato je to uinio; nije to
planirao. No iz nekog mu se razloga ta gesta uinila ispravnom.
"No dobro", ree ona, stisnuvi mu njeno ruku, a zatim poloi
svoju natrag u krilo. "Jesi li me iz nekog konkretnog razloga pitao to
za svoga oca?"
"Ne", slae on. "Barem ne... Ovaj..."
Ona je strpljivo ekala, blago radoznalog izraza lica pred kojim je
nemogue zatomiti osjeaje u sebi.
"to ako se netko", upita Benedict, jednako iznenaen vlastitim
rijeima kao to je nedvojbeno bila i njegova majka, "zaljubi u
osobu koja je neprikladna za njega?"
"Neprikladna", ponovi ona.
Benedict tekom mukom kimne, poalivi smjesta zbog vlastitih
rijei. Nije trebao nita govoriti majci, pa ipak...
Uzdahnuo je. Njegova je majka uvijek znala sluati i zapravo je
bila, ako se izuzmu njezini dosadni provodadijski nagoni, najbolja
osoba za davanje ljubavnih savjeta od svih koje je poznavao.
287

Kad je progovorila, inilo se da oprezno bira rijei. "to

podrazumijeva pod neprikladnom osobom?"
"Netko..." On prekine reenicu, zastane. "Netko kime se netko
poput mene vjerojatno ne bi trebao oeniti."
"Moda netko izvan naeg drutvenog stalea?"
On pogleda u sliku na zidu. "Netko takav, da."
"Shvaam. Dakle..." Violet malo nabra obrvu, za zatim ree:
"Pretpostavljam da to ovisi o tome koliko je ta osoba daleko od
naeg drutvenog stalea."
"Daleko je."
"Relativno daleko ili prilino daleko?"
Benedict je bio siguran da nijedan mukarac njegovih godina i
njegova ugleda nikad nije vodio ovakav razgovor sa svojom
majkom, ali svejedno odgovori: "Prilino daleko."
"Shvaam. Pa, onda bih morala rei..." Na trenutak zastane,
grickajui donju usnicu, a zatim nastavi. "Morala bih rei", ponovi
ovaj put neto energinije (ali generalno gledano, nimalo energino).
"Morala bih rei", ponovi ona i trei put, "da te jako volim i da u
te u svemu podrati." A onda nakalje. "Ako doista govorimo o
tebi."
Bilo je besmisleno to poricati, pa Benedict samo kimne.
"Meutim", doda Violet, "morala bih te i upozoriti da dobro
razmisli o svojim postupcima. Ljubav je, dakako, najvaniji
imbenik u svakoj vezi, no vanjski utjecaji itekako mogu poremetiti
brani sklad. Oeni li se, recimo, nekime" - ona se ponovno
nakalje - "iz redova sluinadi, postat e rtvom ogovaranja i ljudi
e te poeti izbjegavati, i to u velikoj mjeri. A nekomu poput tebe e
to prilino teko pasti."
"Nekomu poput mene?" upita on, nakostrijeivi se na njezin
izbor rijei.

288

"Nemoj to shvatiti kao uvredu, ali ti i tvoja braa ivite ugodnim

ivotima. Naoiti ste, pametni, ugodne osobnosti. Svi vas vole. I
nema pojma koliko me to ini sretnom." Ona se nasmijei, no bio je
to pomalo sjetan osmijeh. "Nije lako biti nevidljiv u drutvu."
I odjednom Benedict shvati zato ga majka uvijek tjera da plee s
djevojkama poput Penelope Featherington. Djevojkama koje uvijek
stoje na rubovima plesne dvorane i pretvaraju se da ne ele plesati.
Njegova je majka bila poput njih.
Teko je mogao to zamisliti. Otvorena osmijeha i s gomilom
prijatelja, udova vikontica Bridgerton sada je veoma popularna
pripadnica drutvene elite, a ako je vjerovati priama koje je
Benedict uo, njegovog su oca smatrali najboljim ulovom sezone.
"Samo ti moe donijeti tu odluku", nastavi Violet, vrativi
Benedicta u sadanjost, "no bojim se da to nee biti jednostavna
odluka."
Zurio je kroz prozor, a njegova joj je utnja otkrila da se slae s
njom.
"No", doda ona, "ako odlui provesti ivot s osobom koja ne
pripada naem staleu, ja u te, dakako, poduprijeti na sve mogue
naine."
Benedict je naglo pogleda. Malo je ena iz najvieg drutvenog
sloja koje bi svome sinu rekle takvo to.
"Ti si mi sin", ree ona jednostavno. "Dala bih ivot za tebe."
On zine ne bi li togod rekao, i iznenadi se jer nije uspio
proizvesti nikakav zvuk.
"Svakako ti ne bih zabranila da se oeni neprikladnom osobom."
"Hvala ti", ree on. Bilo je to sve to je uspio rei.
Violet uzdahne dovoljno glasno da privue njegovu potpunu
pozornost. Izgledala je umorno i tuno. "Voljela bih da je tvoj otac
ovdje", ree ona.
"Rijetko to govori", tiho prokomentira Benedict.
289

"Stalno eznem za time." Ona nakratko zatvori oi. "Stalno."

A onda mu sve postane jasno. Promatrajui majino lice i
konano otkrivi ne, konano shvativi dubinu ljubavi koju su
njegovi roditelji osjeali jedno prema drugomu, postalo mu je jasno.
Ljubav. On voli Sophie. Nita osim toga ne bi trebalo biti vano.
Mislio je da voli enu s krabuljnog plesa. Mislio je da se eli
oeniti njome. No sad mu je bilo jasno da je to bio samo san,
prolazna matarija o eni koju je jedva poznavao.
Sophie je, meutim...
Sophie je Sophie. I ne treba mu nita vie.

Sophie nije pretjerano vjerovala u sudbinu, no nakon to je provela

sat vremena s Nicholasom, Elizabeth, Johnom i Alice Wenthworth,
mladim roacima klana Bridgerton, ona pomisli kako je moda
postojao razlog zato nikad nije uspjela dobiti posao guvernante.
Bila je iscrpljena.
Ne, ne, pomisli ona na rubu oaja, rije iscrpljenost ne opisuje
dovoljno precizno njezino trenutano stanje. Rije iscrpljenost ni
priblino ne doarava samu granicu ludila do koje ju je dovodila ova
etvorka.
"Ne, ne, ne, to je moja lutka", Elizabeth ree Alice.
"Moja je", uzvrati Alice.
"Nije!"
"Jest!"
"Ja u to rijeiti", ree desetogodinji Nicholas, podboivi se
nadmeno.
Sophie zastenje. Nije joj se inilo osobito pametnim prepustiti
rjeavanje sukoba desetogodinjaku koji misli da je gusar.
290

"Nijedna od vas nee htjeti lutku", ree on, a oi mu opako zabljesnu, "ako joj jednostavno odrubim..."
Sophie hitro uskoi. "Nee joj odrubiti glavu, Nicholase
Wentworthe."
"Ali tako e se prestati..."
"Ne", odluno e Sophie.
On je pogleda, oito procjenjujui koliko je nepokolebljiva u
svojoj odluci, a onda se udalji gunajui.
"Mislim da trebamo novu igru", apne joj Hyacinth.
"Znam da trebamo novu igru", promrmlja Sophie.
"Pusti mog vojnika!" vritao je John. "Pusti ga, pusti ga, pusti
ga!"
"Nikad neu imati djecu", izjavi Hyacinth. "Zapravo, mislim da
se nikad neu udati."
Sophie se suzdri od komentara da e Hyacinth, kad se uda i
postane majka, zasigurno imati cijelu vojsku dojilja i dadilja koje e
joj pomagati u njezi i brizi oko djece.
Hyacinth se trzne kad je John povukao Alice za kosu, a zatim
glasno gutne od nelagode kad je Alice udarila Johna u trbuh.
"Situacija se polako otima nadzoru", ona doapne Sophie.
"Igrajmo se slijepog mia!" Sophie uzvikne iznenada. "to kaete
na to? Hoemo se igrati slijepog mia?"
Alice i John oduevljeno kimnu, a Elizabeth nevoljko pristane
nakon to je pomno razmotrila Sophijin prijedlog.
"to ti kae, Nicholase?" Sophie upita posljednje dijete koje se
nije izjasnilo.
"Moglo bi biti zabavno", odgovori on polako, prestraivi Sophie
vragolastim sjajem u oima.
"Izvrsno", ree ona, nastojei ne zvuati zabrinuto.
291

"Ali ti mora biti slijepi mi", doda Nicholas.

Sophie zine ne bi li se usprotivila, no u tom trenutku preostalo
troje djece pone ushieno skakati i ciati. Sudbinu joj je konano
zapeatila Hyacinth, koja se okrene prema njoj s prepredenim
smijekom i ree: "O, mora."
Sophie je znala da se vie nema smisla buniti pa samo duboko
uzdahne od muke prenaglaeno, na sveope oduevljenje djece
te se okrene da joj Hyacinth zavee rubac preko oiju.
"Vidi li kroz njega?" upita je Nicholas.
"Ne", slae Sophie.
On se okrene prema Hyacinth, namrtivi se. "Ona vidi kroz
rubac."
Kako li je samo znao?
"Dodaj jo jedan", zapovijedi on. "Ovaj je previe proziran."
"Ovo je poniavajue", promrmlja Sophie, ali svejedno lagano
sagne glavu da joj Hyacinth zavee jo jedan rubac.
"Sad je stvarno slijepa!" povie John.
Sophie im uputi kiseli osmijeh.
"U redu", pone Nicholas, koji je oito odluio da je glavni.
"Priekaj deset sekunda da zauzmemo svoja mjesta."
Sophie kimne. Nastojala se ne trzati dok je sluala halabuku
njihovog mahnitog tranja po sobi. "Pazite da ne razbijete togod!"
vikala je, kao da to ita znai uzbuenom estogodinjaku.
"Jeste li spremni?" upita ona.
Odgovora nije bilo. to je znailo da su spremni.
"Gdje ste?" zazove ih ona.
"Tu!" istodobno odgovori pet glasova.

292

Sophie namrti elo usredotoivi se na zvukove. Jedna od

djevojica je sigurno iza kaua. Ona krene sitnim koracima prema
desno.
"Gdje ste?"
"Tu!" Nakon njihovog odgovora je, dakako, uslijedilo cerekanje i
hihotanje.
"Gdje s... JAO!"
Jo huke, cike i smijeha. Sophie je gunala trljajui natuenu
potkoljenicu.
"Gdje ste?" zazove ona ponovno, sa znatno manje poleta. "Tu!"
"Tu!
"TU!"
"TU!"
"TU!"
"Moja si, Alice", promrmlja ona sebi u bradu, izabravi najmlau
i najvjerojatnije najslabiju kariku. "Imam te."

Benedict je zamalo uspio pobjei. Nakon to je njegova majka

napustila dnevnu sobu, iskapio je au konjaka koja mu je itekako
trebala i krenuo prema vratima. Ondje ga je, meutim, doekala
Eloise koja ga je izvijestila da jednostavno ne smije jo otii, jer
majka daje sve od sebe da okupi svu svoju djecu na jednom mjestu,
zato to Daphne ima vanu objavu.
"Opet je trudna?" upita Benedict.
"Glumi iznenaenost. Ne bi trebao to znati."
"Neu ja nita glumiti. Odlazim."
Ona oajniki skoi prema njemu i uspije ga uhvatiti za rukav.
"Ne smije otii."
293

Benedict duboko uzdahne i pokua maknuti njezine prste sa svoje

ruke, no Eloise ga je elinim stiskom drala za koulju. "Sad u
podii jednu nogu", ree on usporenim, monotonim glasom, "i
napraviti korak naprijed. Zatim u podii drugu nogu..."
"Obeao si Hyacinth da e joj pomoi s matematikom", drekne
Eloise. "Nisi joj se javio puna dva tjedna."
"Ne moe pasti matematiku kad ni ne ide u kolu", promrmlja
Benedict.
"Benedict, kako moe rei neto tako grozno!" uzvikne Eloise.
"Ispriavam se", zastenjao je, nadajui se da e ga sestra
potedjeti lekcije.
"To to nama enama nije doputeno kolovanje na mjestima
poput Etona ili Cambridgea ne znai da je nae obrazovanje manje
vano", Eloise je drala predavanje bratu, posve ignorirajui
njegovo tiho: "Znam."
"Osim toga..." nastavi ona svoju tiradu. Benedict se rezignirano
nasloni na zid. "... sigurna sam da je glavni razlog zato nam je
zabranjen pristup onamo to to bismo, kad bismo smjele, nadmaile
mukarce u svim predmetima!"
"Siguran sam da si u pravu", uzdahne on.
"Ne rugaj mi se."
"Vjeruj mi, Eloise, ne pada mi na pamet tebi se rugati."
Ona ga pogleda, nimalo uvjerena u njegovu iskrenost, a zatim
prekrii ruke i ree: "No dobro, ali nemoj iznevjeriti Hyacinth."
"Neu", ree on umorno.
"Mislim da je u djejoj sobi."
Benedict odsutno kimne glavom pa se uputi prema stubitu.
No dok se uspinjao nije mogao vidjeti Eloisin osmijeh kad je
pogledala prema njihovoj majci, koja je virila iz glazbene sobe i
znakovito joj namignula.
294

Djeja soba se nalazila na drugom katu. Benedict je rijetko odlazio

gore; spavae sobe veine njegove brae i sestara bile su na prvom
katu. Jedino su Gregory i Hyacinth jo spavali blizu djeje sobe, a
budui da je Gregory bio na Etonu, a Hyacinth je uglavnom
provodila vrijeme terorizirajui nekoga u nekom drugom dijelu
kue, Benedict jednostavno nije imao razloga zalaziti onamo.
Nije mu promaklo ni da su se na drugom katu, osim djeje sobe,
nalazile i sobe sluinadi viega ranga. Ukljuujui i osobne
sobarice.
Sophie.
Zacijelo sad negdje u nekom kutku kue krpa odjeu svakako
nije u djejoj sobi, to je teren dojilja i dadilja. Osobna sobarica ne bi
imala to raditi u...
"Hehehehehahaha! "
Benedict podigne obrve. To je definitivno bio zvuk djejega
smijeha, no nije zvuao poput smijeha etrnaestogodinje Hyacinth.
Ah, da. Bratii i sestrine Wentworth su kod njih. Majka mu je to
spomenula. Pa, to je svakako dodatni razlog za posjet djejoj sobi.
Nije ih vidio mjesecima, a prilino su simpatina djeca, premda
moda malo preivahna.
Kako se pribliavao vratima, smijeh je postajao sve glasniji, a
povremeno bi se zauo i pokoji cijuk. Veseli zvukovi izmame
Benedictu osmijeh na lice. Stigavi do otvorenih vrata on se okrene,
i tada...
Ugleda nju.
Nju.
Ne Sophie.
Nju.
A opet, to je bila Sophie.
295

Imala je povez preko oiju i smijeila se dok je, ispruenih ruku,

pokuavala uloviti razdraganu djecu. Vidio joj je samo donji dio
lica, i tada mu je bilo jasno.
Na svijetu je postojala samo jo jedna ena kojoj je vidio samo
donju polovicu lica.
Isti osmijeh. Ista vragolasta otra bradica. Sve je bilo isto.
Bila je to ena u srebrnom, dama s krabuljnog plesa.
I odjednom je sve imalo smisla. Samo je dvaput u ivotu osjetio
tako neobjanjivu, gotovo mistinu privlanost prema nekoj eni.
inilo mu se nevjerojatnim da je pronaao ak dvije, kad je duboko
u srcu oduvijek vjerovao kako za njega postoji samo jedna savrena
ena.
Srce je bilo u pravu. Doista je postojala samo jedna.
Mjesecima ju je traio i jo dulje venuo za njom. A ona mu je bila
ravno pred nosom. I nije mu rekla tko je.
Je li joj bilo jasno kakvim ga je mukama podvrgnula? Koliko je
sati proveo leei budan, osjeajui se kao da je iznevjerio damu u
srebrnom enu o kojoj je sanjao i kojom se htio oeniti a sve
zato to je mislio da se zaljubio u slukinju? Dragi Boe, bilo je to
gotovo smijeno. Konano je odluio oprostiti se od dame u
srebrnom i zaprositi Sophie, k vragu i drutvene konvencije.
A njih dvije su zapravo bile jedna te ista ena.
Ui mu ispuni neobian huk, kao da su mu na oba uha
prilijepljene morske koljke. uo je zvidanje, zavijanje, zujanje, a
onda odjednom osjeti reski miris u zraku i sve oko njega malo
poprimi crvenu boju i...
Benedict nije mogao odvojiti pogled od nje.
"Neto nije u redu?" upita Sophie. Sva su djeca utihnula, zurei u
Benedicta razjapljenih usta i razrogaenih oiju.
"Hyacinth", odree on, "hoe li, molim te, izvesti djecu iz sobe?"
"Ali..."
296

"Sad!" zagrmi Benedict.

"Nicholas, Elizabeth, John, Alice, doite sa mnom", zakreti hitro
Hyacinth. "U kuhinji ima kolaia, a znam da..."
No Benedict nije uo ostatak. Hyacinth je uspjela isprazniti sobu
u rekordnom vremenu i glas joj se gubio u hodniku dok je odvodila
djecu.
"Benedicte?" Sophie je petljala prstima po voru rupca na svome
zatiljku. "Benedicte?"
Zatvorio je vrata toliko glasno da je poskoila. "U emu je
problem?" proape ona.
On ne odgovori nita. Samo ju je promatrao dok je pokuavala
strgnuti rubac. Bilo mu je drago to je bespomona. Trenutano se
nije osjeao osobito uljudno ni dobroduno.
"eli li mi togod rei?" upita ga ona. Glas joj je bio normalan,
ali su joj se ruke tresle.
Zatim se umirila. Bila je sasvim nepomina. Zakleo bi se da je
vidio toplinu kako se iri oko njezina tijela. A onda se nakaljala
bio je to prilino neugodan, udan zvuk i nastavila odvezivati
vor. Od tog pokreta joj se zategnula haljina na grudima, no
Benedict nije osjetio ni traak poude.
Bio je to, pomisli on ironino, prvi put da nije poelio tu enu, u
bilo kojem od njezina dva utjelovljenja.
"Moe li mi pomoi s ovime?" zamoli ga ona nesigurnim
glasom.
Benedict se nije ni pomaknuo.
"Benedicte?"
"Zanimljivo je vidjeti te s rupcem oko glave, Sophie", ree on
tiho.
Ona polako spusti ruke.
"Malo podsjea na polumasku, zar ne?"
297

Usne joj se razdvoje. Njezin brzi, tihi uzdah bio je jedini zvuk u
sobi.
Polako i neumoljivo, Benedict krene prema njoj. Koraci su mu
bih dovoljno glasni da Sophie moe uti njegovo prikradanje.
"Godinama nisam bio na krabuljnom plesu", ree on.
Znala je. Vidio joj je to na licu, prema poloaju usana, stisnutih
na rubovima, a opet blago razdvojenima. Znala je da on zna.
Nadao se da je prestravljena.
On napravi jo nekoliko koraka prema njoj, a zatim naglo skrene
desno, oeavi se u prolazu o njezin rukav. "Jesi li mi ikad kanila
rei da smo se ve sreli?"
Usne joj se pomaknu, no nije progovorila.
"Jesi li?" ponovi on jo jednom, obuzdavajui ton svoga glasa.
"Ne", odgovori ona drhtavim glasom.
"Doista?"
utjela je.
"Iz nekog osobitog razloga?"
"Ni-nije mi se inilo
nunim."
Benedict se naglo okrene i drekne: "Nije ti se inilo nunim!
Zaljubio sam se u tebe prije dvije godine, a tebi se nije inilo
nunim rei mi tko si?"
"Smijem li, molim te, skinuti rubac?" proape ona.
"Slobodno ostani slijepa."
"Benedicte, ja..."
"Ba kao to sam ja bio slijep proteklih mjesec dana", nastavi on
srdito. "Hajde da malo i ti vidi kakav je to osjeaj."
"Nisi se zaljubio u mene prije dvije godine", ree ona, snano
poteui prevrsto svezani rubac.
"Otkud ti to moe znati? Ti si298
nestala."

"Morala sam nestati", povie ona. "Nisam imala drugog izbora."

"Uvijek imamo izbor", s visoka e Benedict. "Zovemo ga
slobodnom voljom."
"Lako je tebi tako govoriti", plane ona, mahnito poteui povez.
"Ti ima sve! Ja sam morala... Oh!" Snanim je trzajem nekako
uspjela skinuti oba rupca s oiju i sad su joj labavo visjeli oko vrata.
Sophie je treptala pred naglim napadom svjetlosti. Zatim spazi
izraz Benedictova lica i zatetura unatrag.
Oi su mu plamtjele, izgarale od bijesa i, da, od boli koju je teko
mogla pojmiti. "Drago mi je to te vidim, Sophie", ree on opasno
tihim glasom. "Ako je to uistinu tvoje pravo ime."
Ona kimne.
"Neto mi je palo na pamet", ree on pretjerano nehajno. "Ako si
bila na krabuljnom plesu, onda ba i nisi obina slukinja, zar ne?"
"Nisam imala pozivnicu", ustro odgovori Sophie. "Bila sam
uljez. Varalica. Nisam imala pravo biti ondje."
"Lagala si mi. Cijelo vrijeme si mi lagala."
"Morala sam", proape ona.
"Ma, daj, molim te. Koji razlog moe biti toliko straan da mora
tajiti svoj identitet od mene?"
Sophie glasno gutne. Tu u djejoj sobi obitelji Bridgerton, pred
Benedictovim prijeteim pogledom, nije se mogla tono sjetiti zato
mu je odluila preutjeti da je ona njegova dama s krabuljnog plesa.
Moda se bojala da e htjeti da mu postane ljubavnicom.
to se svejedno dogodilo.
A moda mu nije nita rekla jer je, kad je shvatila kako to nee
biti samo sluajan susret i kako Benedict nee dopustiti da slukinja
Sophie napusti njegov ivot, jednostavno bilo prekasno. Predugo je
tajila istinu i bojala se njegove srdbe.
Dakako, na kraju se upravo to dogodilo.
299

To to joj je njegova reakcija potvrdila da je bila u pravu nije ju,

meutim, osobito utjeilo dok je stajala nasuprot njemu, gledajui u
njegove oi koje su istodobno bile uarene od bijesa i ledene od
prezira.
Moda se prava istina koliko god neugodno zvuala skrivala u
njezinom povrijeenom ponosu. Bila je razoarana jer je nije
prepoznao. Ako je ta no krabuljnog plesa bila jednako arobna za
njega kao to je bila za nju, nije li trebao smjesta znati tko je ona?
Provela je dvije godine sanjajui o njemu. Dvije je godine svake
noi zamiljala njegovo lice. A kad je on ugledao njezino, bilo je to
lice neznanke.
A moda se, samo moda, nije radilo ni o emu od navedenog.
Moda je razlog bio znatno jednostavniji. Moda je samo htjela
zatititi svoje srce. Nije znala zato, ali se kao anonimna slukinja
osjeala mrvicu sigurnije, manje ranjivo. Da je Benedict znao tko je
ona - ili barem da je ona ena s krabuljnog plesa - sigurno bi
navaljivao dok ne bi bila njegova. Neumorno.
O, navaljivao je on i mislei da je obina slukinja. No bilo bi
drukije da je znao pravu istinu. Sophie je bila sigurna u to. Klasna
razlika meu njima ne bi mu se inila toliko velikom i nestalo bi
prepreke koja je bila prilino vana za Sophie. Njezin drutveni
poloaj, odnosno nedostatak toga, sluio joj je poput oklopa oko
srca. Nije mu se smjela previe pribliiti jer, jednostavno, nije
smjela. Mukarac poput Benedicta vikontov sin i vikontov brat
ne moe se ni u kojem sluaju oeniti slukinjom.
Grofova nezakonita ki, meutim e, to je ve sloenija situacija.
Za razliku od slukinje, aristokratsko kopile smije sanjati. No, ba
kao ni slukinjini snovi, snovi nezakonite keri nisu ba lako
ostvarivi. to ih samo ini jo bolnijima. A ona je znala kad god bi
joj istina bila na vrhu jezika, znala je da otkrivanje njezine tajne
moe zavriti samo slomljenim srcem.
Dolo joj je gotovo da se nasmije. Njezino srce teko moe biti u
gorem stanju nego to je sada.

300

"Tragao sam za tobom", ree on, prekinuvi joj misli svojim

tihim, intenzivnim glasom.
Sophie irom otvori oi i navru joj suze. "Stvarno?" proape.
"est prokletih mjeseci", opsuje on. "No ti kao da si nestala s lica
zemlje."
"Nisam imala kamo", ree ona, ne znajui ni sama zato mu to
govori.
"Imala si mene."
Njegove su rijei visjele u zraku, teke i mrane. A onda Sophie,
nastrano gonjena nekakvim zakanjelim napadajem iskrenosti, ree:
"Nisam znala da si me traio. Ali... Ali..." Rijei su joj zastale u grlu
i vrsto je stisnula oi kako bi se obranila od boli.
"Ali to?"
Grevito je gutala suze, a kad je naposljetku ponovno otvorila oi,
nije mu mogla pogledati u lice. "ak i da sam znala da si me traio",
ree ona obgrlivi si rukama tijelo. "Ne bih ti dopustila da me
nae."
"Zar sam ti toliko bio odbojan?"
"Ne!" povie ona, naglo ga pogledavi u oi. Vidjela je patnju u
njima. Dobro ju je skrivao, no ona ga je predobro poznavala. I
vidjela je patnju.
"Ne", ponovi Sophie, trudei se da joj glas zvui smireno. "Nije
se o tomu radilo. To ni u kojem sluaju nije mogao biti razlog."
"to onda?"
"Mi pripadamo razliitim svjetovima, Benedicte. Ve tada sam
znala da za nas nema budunosti. Previe bih patila zanosei se
snovima koji se ne mogu ostvariti. Nisam mogla to uiniti."
"Tko si ti?" iznenada je upita.
Samo je zurila u njega,
nepomina.
301

"Reci mi", drekne on. "Reci mi tko si. Jer, zacijelo nisi prokleta
damska sobarica. U to sam siguran."
"Rekla sam ti tono tko sam", odgovori ona, a zatim, kad joj je
uputio ubojiti pogled, ustro doda: "Manje-vie."
On joj se priblii. "Tko si ti zapravo?"
Ona zakorakne jo jedan korak unatrag. "Sophia Beckett."
"Tko si ti?"
"Slukinja sam od svoje etrnaeste
godine." "A tko si bila prije toga?"
Glas joj se pretvori u apat. "Kopile."
"ije kopile?"
"Zar je to uope vano?"
Benedict zauzme jo ratoborniji stav. "Meni je vano."
Sophie osjeti da se predaje. Nije oekivala od njega da zanemari
svoj roenjem steeni poloaj i oeni se nekime poput nje, ali se
nadala da mu nee biti toliko stalo do nje.
"Tko su bili tvoji roditelji?" navaljivao je Benedict.
"Nitko koga bi mogao poznavati."
"Tko su bili tvoji roditelji?" grmio je.
"Grof od Penwooda", povie ona.
Stajao je posve nepomino, ne pomaknuvi nijedan mii. Nije
ak ni trepnuo.
"Ja sam plemiko kopile", ree ona ustro, istresajui iz sebe
godinama nakupljani bijes i kivnju. "Otac mi je bio grof od
Penwooda, a majka slukinja."
"Da", frknula je vidjevi da je problijedio, "majka mi je bila
sobarica. Ba kao to sam i ja sobarica."
Neko je vrijeme u sobi vladala teka tiina, a zatim Sophie tiho
ree: "Ne elim zavriti poput svoje majke."
302

"A opet, da se ponaala drukije", ree on, "ti ne bi sada bila

ovdje i govorila mi o tome."
"Nije u tome stvar."
Benedictove stisnute ake, koje je drao uz tijelo, ponu se trzati.
"Lagala si mi", ree tiho.
"Nije bilo potrebe da zna istinu."
"Tko si, dovraga, ti da odluuje o tomu?" puknuo je. "Jadan mali
Benedict, ne moe podnijeti istinu. Ne moe sam donositi odluke.
Ne moe..."
Zautio je jer mu se zgadio cmizdravi ton vlastita glasa. Pretvorila
ga je u nekoga koga nije poznavao, nekoga tko mu se nije sviao.
Morao je otii odatle. Morao je...
"Benedicte?" udno ga je gledala. Zabrinuto.
"Moram otii", promrmlja on. "Trenutano ne mogu biti u tvom
drutvu."
"Zato?" upita ga ona i istog trenutka zaali zbog toga, to joj je
on odmah proitao na licu.
"Prebijesan sam", ree on naglaavajui svaki slog. "Ne
prepoznajem samoga sebe. Ja..." Pogleda dolje. Ruke su mu se
tresle.
Pomisli kako je eli ozlijediti. Ne, nije ju htio ozlijediti. Ne bi je
nikad mogao ozlijediti. Pa ipak...
Pa ipak...
Prvi put u ivotu osjetio je da potpuno gubi nadzor nas sobom. I
to ga je uplailo.
"Moram poi", ponovi on i grubo se oee o nju izlazei iz sobe.

303

20. Poglavlje

Kad se ve bavimo tom obitelji, majka gospoice Reiling, grofica

od Penwooda, takoer se u posljednje vrijeme vrlo udno
ponaa. Ako je vjerovati glasinama sluinadi (a, kao to svi
znamo, takve su glasine uvijek najpouzdanije), grofica je sino
imala prilino veliki napadaj bijesa, bacivi
najmanje
sedamnaest cipela na svoje sluge.
Jedan je lakaj pritom zadobio modricu na oku, no, osim njega,
nitko nije bio ozlijeen.
Drutveni bilten lady Whistledown,
11. lipnja 1817.

roku od sat vremena, Sophie je bila spakirana za odlazak.

Nije znala to drugo uiniti. Spopao ju je nemir bolni
nemir i jednostavno nije mogla mirovati. Noge su joj
neprestano bile u pokretu, ruke su joj se tresle, i uhvatila se kako
svakih nekoliko minuta spontano duboko udahne, kao da e je
dodatno unoenje kisika uspjeti smiriti iznutra.
Nije mogla zamisliti svoj ostanak u kui Bridgerton nakon onako
grozne svae s Benedictom. Lady Bridgerton je blagonaklona prema
njoj, to je istina, no Benedict je njezin sin. A krv ipak nije voda,
osobito kad se radi o bridgertonovskoj krvi.
Dok je sjedala na krevet, i dalje guvajui ve potpuno uniteni
rupi, pomislila je koliko je to zapravo tuno. Jer, bez obzira na sva
svoja unutarnja previranja zbog Benedicta, Sophie se svialo ivjeti
304

u kuanstvu obitelji Bridgerton. Nikad prije nije imala ast ivjeti

meu ljudima koji uistinu razumiju znaenje rijei obitelj.
Nedostajat e joj.
Nedostajat e joj Benedict.
Oplakivat e ivot koji nije mogao biti njezin.
I dalje previe nemirna za sjedenje, Sophie ponovno ustane i poe
do prozora. "Proklet bio, tata", ree ona, gledajui prema nebu.
"Evo, nazvala sam te tatom. Nikad mi to nisi dopustio. Nikad nisi
htio biti to." Grevito je uzdahnula, obrisavi nos nadlanicom.
"Nazvala sam te tatom. Kako ti se to svia?"
Nebom se, meutim, nije iznenada prolomio zvuk groma niti su
se pojavili sivi oblaci i naglo prekrili sunce. Njezin otac nikad nee
saznati koliko je bila bijesna jer ju je ostavio bez iega. Jer ju je
ostavio s Aramintom. Vjerojatno ga ne bi bilo ni briga.
Bila je prilino umorna pa se nasloni na okvir prozora, akom
trljajui oi. "Dopustio si mi da okusim drukiji ivot", proape
ona, "a onda si me ostavio samu. Bilo bi mi puno lake da sam
odgajana kao slukinja."
"Ne bih toliko toga eljela. Bilo bi puno lake."
Okrene se i pogleda u svoju jednu jedinu, polupraznu torbu. Nije
eljela ponijeti sa sobom haljine koje su joj darovale lady Bridgerton
i njezine keri, no nije imala drugog izbora jer joj je sva stara odjea
zavrila u smeu. Stoga je odabrala samo dvije haljine, budui da ih
je toliko imala kad je stigla onamo - onu koju je nosila kad je
Benedict otkrio njezin identitet, i jo jednu rezervnu, koju je
spremila u torbu. Ostale je objesila u garderobni ormar, uredno
izglaane.
Sophie uzdahne i na trenutak zatvori oi. Vrijeme je za odlazak.
Nije znala kamo, ali ostati nije mogla.
Sagne se i podigne torbu. Uspjela je utedjeti neto novca. Ne
mnogo, no bude li se zaposlila i tedljivo ivjela, za godinu dana e
imati dovoljno da otputuje u Ameriku. ula je da je ljudima koji
305

nisu ba uglednog podrijetla ondje puno lake i da granice izmeu

stalea nisu toliko vrste kao u Engleskoj.
Provirila je glavom u hodnik, koji je, hvala Bogu, bio prazan.
Znala je da se ponaa kukaviki, no nije se htjela oprostiti od sestara
Bridgerton, jer bi mogla uiniti neto uistinu glupo. Rasplakati se,
na primjer. A onda bi se osjeala jo gore. Prvi put u svome ivotu
imala je priliku provoditi vrijeme s vrnjakinjama koje su se prema
njoj odnosile s potovanjem i naklonou. Neko se nadala da e joj
Rosamund i Posy biti poput sestara, no to se nikad nije dogodilo.
Posy je jo i mogla pokuati, no Araminta joj to nikad ne bi
dopustila, a Posy, koliko god dobroduna bila, nikad nije imala
dovoljno snage suprotstaviti se svojoj majci.
Morala se, meutim, oprostiti od lady Bridgerton. To ipak nije
mogla izbjei. Lady Bridgerton je bila ljubaznija prema njoj nego
to je ikad mogla zamisliti i bilo bi nezahvalno od Sophie kad bi se
iskrala iz kue i nestala poput kakvog zloinca. Uz malo sree, lady
Bridgerton moda jo nije ula za njezinu svau s Benedictom.
Sophie e joj rei da ne moe vie raditi za nju, pozdraviti se i
zauvijek otii.
Bilo je kasno poslijepodne, vrijeme za aj odavno je prolo, pa
Sophie odlui potraiti lady Bridgerton u sobici koju je koristila kao
svoj ured i koja je bila odvojena od njezine spavae sobe. Bio je to
ugodan i topao sobiak s radnim stolom i nekoliko polica za knjige
bilo je to mjesto gdje je lady Bridgerton odgovarala na pisma i
vodila brigu o kunim trokovima.
Vrata su bila odkrinuta. Sophie lagano pokuca. Od pritiska
njezine ake na drvenu povrinu vrata se odmaknu jo nekoliko
centimetara.
"Naprijed!" zau se glas lady Bridgerton.
Sophie gurne vrata do kraja i proviri glavom u sobu. "Ometam li
vas u neemu?" upita tiho.
Lady Bridgerton odloi pero. "Da, ali mi je drago zbog toga.
Nikad nisam uivala u voenju kunog prorauna."
306

"Mogla bih..." Sophie se ugrize za jezik. Zamalo joj je ponudila

da ona preuzme tu obvezu; raunanje joj je uvijek dobro ilo."
"to si htjela rei?" upita je lady Bridgerton gledajui je toplo.
Sophie kratko odmahne glavom. "Nita."
U sobi zavlada tiina, a zatim lady Bridgerton ree uz pomalo
nestani smijeak: "Jesi li mi iz nekog konkretnog razloga pokucala
na vrata?"
Sophie duboko uzdahe kako bi opustila napete ivce (nije uspjela)
i ree: "Da."
Lady Bridgerton je pogleda oekujui objanjenje, no ne ree
nita. "Bojim se da ne mogu vie raditi ovdje", ree Sophie.
Lady Bridgerton poskoi sa stolca. "Ali zato? Zar nisi sretna? Je
li neka od mojih keri bila gruba prema tebi?"
"Ne, ne", Sophie je urno razuvjeri. "Sasvim obrnuto. Vae su
keri predivne u dui kao i izgledom. Nikad nisam... Hou rei,
nikad me nitko nije..."
"Sophie, to se dogodilo?"
Sophie se vrsto primi za okvir vrata, oajniki traei neki
oslonac. Noge su joj bile nestabilne, ba kao i njezino srce. Bila je
na rubu suza, ali zato? Zato to se ovjek kojega voli nikad nee
oeniti njome? Zato to ju je mrzio jer mu je lagala? Zato to joj je
dvaput slomio srce - jednom kad joj je predloio da mu postane
ljubavnicom, i drugi put kad je zbog njega zavoljela i njegovu
obitelj, a onda ju je natjerao da ih napusti? Moda joj nije otvoreno
rekao da ode, no bilo je vie nego razvidno da ne moe ostati.
"Radi se o Benedictu, zar ne?"
Sophie naglo podigne glavu.
Lady Bridgerton se tuno nasmijei. "Meu vama oito postoje
nekakvi osjeaji", ree ona njeno, odgovorivi na pitanje koje je
proitala u Sophijinu pogledu.

307

"Zato mi niste dali otkaz?" proape Sophie. Sumnjala je da je

lady Bridgerton znala koliko su bili intimni, no nijedna dama
njezina poloaju ne eli da joj sin vene za slukinjom.
"Ne znam", odgovori lady Bridgerton, djelujui zbunjenije nego
to je Sophie oekivala. "Vjerojatno sam trebala to uiniti." Ona
slegne ramenima, a pogled joj je odavao neobinu bespomonost.
"Ali si mi draga."
Suze koje je Sophie dotad tekom mukom zadravala poele su
joj tei niz lice, ali je, osim toga, nekako uspjela zadrati nadzor nad
sobom. Nije se tresla, nije ispustila nikakav zvuk. Samo je stajala
ondje posve nepomino i ronila suze.
Kad je lady Bridgerton ponovno progovorila, rijei su joj bile
izuzetno oprezne i odmjerene, kao da ih je iznimno paljivo birala,
oekujui specifian odgovor. "Ti si", ree ona ne skidajui pogled
sa Sophijina lica, "tono onakva ena kakvu bih poeljela za svoga
sina. Ne poznajem te dugo, ali sam upoznala tvoj karakter i tvoje
srce. I voljela bih..."
Sophie se oteo kratki, prigueni jecaj, ali ga je smjesta obuzdala.
"Voljela bih da si drukijeg podrijetla", nastavi lady Bridgerton,
poprativi Sophijin jecaj suutnim trzajem glave i tunim, sporim
treptajem oiju. "To ne znai da ti to zamjeram, ili da te zbog toga
smatram manje vrijednom, no injenica je da to cijelu situaciju ini
vrlo tekom."
"Nemoguom", proape Sophie.
Lady Bridgerton ne ree nita, no Sophie je znala da se u sebi ako ne u cijelosti, onda barem devedeset i osam posto sloila s
njom.
"Je li mogue", upita je lady Bridgerton jo opreznije i
odmjerenije, "da tvoje podrijetlo ipak nije onakvo kakvo se ini?"
Sophie je utjela.
"Dosta mi se toga ne uklapa u tvoju priu, Sophie."
Sophie je znala da bi je trebala upitati na to tono misli, no bilo
joj je prilino jasno o emu lady Bridgerton govori.
308

"Izraava se savrenim knjievnim jezikom", ree lady

Bridgerton. "Znam, rekla si mi da si se kolovala s kerima obitelji
za koju je tvoja majka radila, no to mi objanjenje nije bilo dovoljno
uvjerljivo. Tvoje je obrazovanje moglo zapoeti kad ti je bilo
najmanje est godina, a dotad bi sigurno ve bila usvojila govorne
obrasce."
Sophie razrogai oi. Nikad nije opazila tu rupu u svojoj prii i
zapravo je bila iznenaena da je nitko drugi dosad nije opazio.
Dodue, lady Bridgerton je bila znatno mudrija od veine ljudi
kojima je Sophie odrecitirala svoju izmiljotinu.
"I zna latinski", nastavi lady Bridgerton. "Nemoj ni pokuavati to
porei. ula sam te neki dan kako mrmlja sebi u bradu kad te
Hyacinth iivcirala."
Sophie je piljila u prozor koji se nalazio lijevo od lady
Bridgerton. Nije imala hrabrosti pogledati joj u oi.
"Hvala ti to nisi to porekla", ree lady Bridgerton. A zatim je
ekala da Sophie progovori. Toliko dugo je ekala da je naposljetku
Sophie morala prekinuti tu beskonanu utnju.
"Ja nisam prikladna ena za vaeg sina", bilo je sve to je rekla.
"Shvaam."
"Doista moram otii." Govorila je brzo, da se ne stigne
predomisliti.
Lady Bridgerton kimne. "Ako to uistinu eli, ja te ne mogu
nikako sprijeiti. Kamo planira poi?"
"Imam roake na sjeveru zemlje", slae Sophie.
Bilo je jasno da joj lady Bridgerton nije povjerovala, no svejedno
odgovori: "Putovat e, dakako, nekom od naih koija."
"Ne, to doista nije potrebno."
"Ne misli valjda da u ti dopustiti da me odbije? Smatram se
odgovornom za tebe - barem jo sljedeih nekoliko dana a ne bi
bila dovoljno sigurna bez pratnje. Kada su same, ene su u
dananjem svijetu izloene mnogobrojnim opasnostima."
309

Sophie nije uspjela posve suspregnuti alostan osmijeh. Iako je

njezin ton bio drukiji, lady Bridgerton je gotovo doslovno ponovila
Benedictove rijei od prije nekoliko tjedana. I evo kamo ju je to
dovelo. Ne bi se moglo rei da su lady Bridgerton i ona postale
prisne prijateljice, no dovoljno ju je upoznala i znala je kako se
nema smisla prepirati s njom o tome.
"U redu", popusti Sophie. "Hvala vam." Iz koije se moe iskrcati
bilo gdje, po mogunosti nedaleko od luke u kojoj bi mogla
rezervirati mjesto na brodu za Ameriku, a zatim e odluiti kamo
dalje.
Lady Bridgerton joj se tuno nasmijei. "Pretpostavljam da si ve
spakirala kovege?"
Sophie kimne. Nije joj se uinilo nunim spominjati kako ima
samo torbu. Samo jednu torbu.
"Jesi se ve sa svima pozdravila?"
Sophie odmahne glavom. "Radije ne bih."
Lady Bridgerton ustane i kimne. "Katkada je bolje tako", sloila
se. "Priekaj me u predvorju. Idem javiti da izvedu koiju pred
kuu."
Sophie krene prema vratima, no kad je stigla do njih zastane i
okrene se.
"Lady Bridgerton, ja..."
Oi starije dame zasjaje, kao da oekuje dobre vijesti. Ili ako ne
ba dobre, onda barem drukije. "Da?"
Sophie gutne. "Samo sam vam htjela zahvaliti."
Sjaj u oima lady Bridgerton malo zamre. "Na emu?"
"Zato to ste me primili i prihvatili, i dopustili mi da se pretvaram
kako sam dio vae obitelji."
"Ne budi smije..."
"Niste me morali zvati na aj s vama i vaim kerima", prekine je
Sophie. Ne izgovori li odmah sve to je htjela rei, izdat e je
310

hrabrost. "Veina ena ne bi to uinila. Bilo je lijepo... i novo... i..."

Ponovno gutne. "Svi ete mi nedostajati."
"Ne mora otii", tiho e lady Bridgerton.
Sophie se pokua nasmijeiti, no osmijeh je ispao drhtav i imao je
okus suza. "Da", ree ona, "moram."
Lady Bridgerton ju je dugo gledala svojim svijetloplavim oima
punim suuti, a moda i s trakom spoznaje. "Shvaam", ree ona
tiho.
Sophie je imala neugodan osjeaj da je uistinu shvatila. "Vidimo
se dolje", ree joj lady Bridgerton.
Sophie kimne pa se odmakne u stranu ne bi li udova vikontica
mogla proi pokraj nje. Lady Bridgerton zastane u hodniku,
ugledavi Sophijinu pohabanu torbu. "To je sve to ima?" upita je.
"Sve to posjedujem je unutra."
Lady Bridgerton gutne od nelagode i obrazi joj se blago
zarumene, gotovo kao da se osjeala postieno zbog svoje imunosti
- i Sophijine neimatine.
"Ali ovo..." ree Sophie pokazujui na torbu, "ovo nije bitno. Ono
to vi imate..." Zastane i proguta knedlu s kojom se cijelo vrijeme
borila. "Nisam mislila na ono to posjedujete..."
"Znam na to si mislila, Sophie." Lady Bridgerton obrie oi
prstima. "Hvala ti."
Sophie jedva primjetno slegne ramenima. "Samo sam bila
iskrena.
"Dat u ti togod novca prije no to ode, Sophie", odjednom ree
lady Bridgerton.
Sophie odmahne glavom. "Ne mogu primiti novac od vas. Ve
sam uzela dvije haljine koje ste mi darovali. Nisam ih htjela ponijeti,
ali..."
"U redu je", uvjeravala ju je lady Bridgerton. "to si drugo mogla
uiniti? One u kojima si dola su baene u smee." Ona se nakalje.
"Molim te, dopusti mi da ti dam togod novca." Vidjevi da je
311

Sophie zinula kako bi prosvjedovala, lady Bridgerton doda: "Molim

te. Bolje u se osjeati ako to uinim."
Lady Bridgerton ima mo pogledom natjerati ovjeka da je
poslua, a osim toga, Sophie ja doista trebala novac. Lady
Bridgerton je velikoduna dama; moda e joj dati dovoljno za kartu
treega razreda na prekooceanskom brodu. Sophie zauje samu sebe
kako govori: "Hvala vam", prije nego to je savjest pone toliko pei
da odbije ponudu.
Lady Bridgerton kratko kimne glavom i nestane na dnu hodnika.
Sophie duboko i drhtavo udahne, zatim podigne torbu i polako
krene niz stube. Neko je vrijeme stajala u predvorju, a onda zakljui
da moe ekati i ispred kue. Bio je lijep proljetni dan i ona pomisli
kako bi joj malo sunca na licu moda pomoglo da se osjeti bolje.
Barem malo. Uostalom, vani je manje izgledno da e naletjeti na
neku od sestara Bridgerton. Znala je da e joj nedostajati, ali im
jednostavno nije imala snage rei zbogom.
Jednom rukom i dalje stiui torbu, drugom otvori ulazna vrata i
spusti se stubama pred kuu.
Koija bi se trebala uskoro pojaviti. Za pet, najvie deset minuta,
ili moda...
"Sophie Beckett!"
eludac joj se zgri od uasa. Araminta. Kako je mogla zaboraviti
na nju?
Potpuno paralizirana, gledala je oko sebe i natrag prema stubama,
razmiljajui kojim putem pobjei. Pobjegne li natrag u kuu
Bridgerton, Araminta e saznati gdje je moe nai, a kad bi se dala u
bijeg niz ulicu..."
"Pozornie!" vritala je Araminta. "Trebam pozornika!" Sophie
ispusti torbu i potri.
"Zaustavite je!" derala se Araminta. "Zaustavite kradljivicu!
Zaustavite kradljivicu!"

312

Sophie nastavi bjeati, iako je znala da e zbog toga samo jo vie

djelovati krivom. Trala je gonjena posljednjim atomima snage u
miiima i svakim dahom koji je uspjela uvui u plua. Trala je,
trala, trala...
Sve dok je netko nije zaustavio, udarivi je po leima i oborivi je
na tlo.
"Imam je!" vikao je mukarac. "Ulovio sam vam je!"
Sophie zatrepe i dahne od boli. Bila je oamuena od udarca
glavom o plonik, a mukarac koji ju je uhvatio joj je praktiki
sjedio na trbuhu.
"Napokon si dolijala!" likovala je Araminta hitajui prema njoj.
"Sophie Beckett. Kakva drznica!"
Sophie je mrko zurila u nju. Nije bilo rijei kojima je mogla
izraziti svoju mrnju. Dodue, od silne boli nije ni mogla govoriti.
"Posvuda sam te traila", ree Araminta, zlobno se smijeei.
"Posy mi je rekla da te vidjela."
Sophie zadri oi zatvorene malo dulje od treptaja. O, Posy.
Vjerojatno je nije namjerno odala, no Posyn je jezik oduvijek bio
dui od pameti.
Aramintina noga bila je blizu Sophijine ruke one za iji ju je
gleanj njezin uzniar vrsto drao - a zatim se nakezi i stane nogom
na Sophijinu ruku. "Nisi me smjela pokrasti", ree Araminta, a plave
su joj oi iskrile.
Sophie zastenje. To je bilo jedino to je mogla uiniti.
"Vidi", Araminta se nastavi naslaivati, "sad te mogu strpati u
zatvor. Vjerojatno sam mogla to i ranije uiniti, no sad su injenice
na mojoj strani."
U tom trenutku neki mukarac dotri do Araminte. "Redarstvo na
putu prema ovamo. Zaas e odvesti kradljivicu."
Sophie se ugrize za donju usnu, rastrzana izmeu elje da lady
Bridgerton izae iz kue prije dolaska redarstvenika i elje da
313

potonji to prije stignu. Nije htjela da Bridgertoni nazoe njenoj

sramoti.
elja joj se naposljetku ostvari. Druga elja. Redarstvo je stiglo
za manje od dvije minute, ubacili su je u kola i odveli je u zatvor.
A dok su je odvodili, Sophie je mislila samo na jedno - kako
obitelj Bridgerton nikad nee saznati to joj se dogodilo. No moda
je i bolje tako.

314

21. Poglavlje

Ah, koliko uzbuenja juer na stubama pred ulazom u gradsku

rezidenciju lady Bridgerton u ulici Bruton!
Prvo je Penelope Featherington ondje viena ne s jednim, niti s
dvojicom, nego sa ak TROJICOM brae Bridgerton, to je
svakako dosad nezapameni uspjeh sirote djevojke za koju se
inae teko moe rei da je poznata po svojoj popularnosti. Na
alost (ali vjerojatno ne i na iznenaenje) gospoice
Featherington, na kraju je otila kui u pratnji vikonta
Bridgertona, jedinog oenjenog meu spomenutom trojicom.
Kada bi kakvim udom gospoica Featherington uspjela odvui
nekoga od brae Bridgerton pred oltar, to bi zacijelo oznailo
kraj svijeta kakvog poznajemo, a Vaa bi se autorica, koja
otvoreno priznaje da se u takvom novom svijetu ne bi uope
snalazila, morala smjesta prestati baviti svojim poslom.
Ako Vam tra o gospoici Featherington nije bio dovoljno
zanimljiv, moda e vas zanimati da je samo tri sata kasnije neka
ena uhiena pred gradskom kuom grofice od Penwooda, samo
tri ulaza dalje od kue udove vikontice Bridgerton. Navodno je
dotina ena, za koju Vaa autorica sumnja da je bila zaposlena
kod lady Bridgerton, neko radila za lady Penwood. Lady
Penwood tvrdi da ju je ta neidentificirana ena prije etiri godine
pokrala pa je nesretnica zbog toga odvedena u zatvor.
Vaa autorica nije sigurna kakva je u dananja vremena kazna
za krau, ali pretpostavlja da je za nekoga tko se usudi pokrasti
groficu kazna prilino teka. Uboga e djevojka najvjerojatnije
biti objeena ili u najboljem sluaju otpremljena u Australiju.
315

Nedavna ratovanja oko sobarica (opisana u prolomjesenim

kolumnama) sada se ine prilino nevanima.
Drutveni bilten lady Whistledown,
13. lipnja 1817.

rvo to je Benedict sutradan ujutro poelio bilo je popiti

au dobrog, estokog pia. Ili moda tri ae. Vjerojatno
je bilo skandalozno rano za opijanje, no zaborav koji je
alkohol obeavao djelovao mu je znatno primamljivije od
emocionalnog muenja koje mu je sino priredila Sophie Beckett.

No onda se sjetio da je za to jutro ve dogovorio maevanje s

bratom Colinom. Odjednom mu ubadanje brata zazvui vrlo
privlano, bez obzira na to to Colin nije kriv za Benedictovo loe
raspoloenje. Tomu valjda, pomisli Benedict, turobno se
nasmijeivi dok je navlaio maevalaku opremu, slue braa.
"Imam samo sat vremena", ree Colin stavljajui zatitnu kuglicu
na vrh svoga floreta. "Poslijepodne imam neke obveze."
"Nita zato", odgovori Benedict, simulirajui napad nekoliko puta
ne bi li opustio miie nogu. Dosta je vremena prolo otkako je
posljednji put maevao; bilo je ugodno ponovno drati ma u ruci.
Povue se natrag i nasloni vrak na pod, blago savivi otricu.
"Trebat e mi manje od sat vremena da te pobijedim."
Colin zakoluta oima i navue masku.
Benedict odeta do sredita sobe. "Jesi li spreman?"
"Ne ba", odgovori Colin, krenuvi za njime.
Benedict se baci u napad.
"Rekao sam da nisam spreman!" zaurla Colin izmaknuvi se
naglim skokom.
"Prespor si", otrese se Benedict.
316

Colin opsuje sebi u bradu, zatim doda neto glasnije: "Grom i

pakao", za svaki sluaj. "to te je spopalo?"
"Nita", gotovo zarei Benedict. "Zato pita?"
Colin napravi korak natrag i stane na odgovarajuu udaljenost za
poetak borbe. "O, nemam pojma", odrecitira zajedljivo. "Moda
zato to si mi zamalo odrubio glavu."
"Imam zatitu na vrhu floreta."
"Ali si sjekao njime kao da je sablja", uzvrati Colin.
Benedict mu uputi neugodan osmijeh. "Tako je zabavnije."
"Za moj vrat nije." Colin je prebacivao ma iz jedne ruke u drugu,
savijajui i isteui prste. Zatim zastane i namrti se. "Jesi li siguran
da je to sportski floret?"
Benedict ga mrko pogleda. "Za Boga miloga, Coline, ne bih
nikada koristio pravo oruje."
"Samo provjeravam", promrmlja Colin, dodirujui si lagano vrat.
"Jesi li spreman?"
Benedict kimne i savije koljena.
"Standardna pravila", ree Colin, zauzimajui poetni poloaj za
maevanje. "Nema sjeenja."
Benedict kratko kimne glavom.
"En garde!"
Obojica podignu desnu ruku, savivi je u zglobu tako da im je
dlan okrenut prema gore, prstima vrsto obuhvativi drku maa.
"Je li to nova drka?" iznenada upita Colin, gledajui sa
zanimanjem drku Benedictova floreta.
Benedict opsuje zbog ometanja koncentracije. "Da, nova je",
odree on. "Drae su mi talijanske drke."
Colin se odmakne, posve napustivi maevalaki poloaj, i
zagleda se u svoj floret s jednostavnijom francuskom drkom.
"Smijem je povremeno pozajmiti? Volio bih provjeriti je li..."
317

"Da!" drekne Benedict, jedva se suzdravajui da ga ne napadne

iste sekunde. "Hoe li se konano vratiti u engarde poloaj?" Colin
mu se iskrivljeno naceri i Benedict je jednostavno znao da ga je
samo htio iznervirati pitanjima o drci.
"Kako god eli", proape Colin, zauzevi ponovno poetni
poloaj.
Nekoliko su trenutaka mirno stajali, zatim Colin povie: "Kreni!"
Benedict smjesta krene naprijed, bacivi se u napad, no Colin, koji
je oduvijek bio osobito brz, oprezno uzmakne, uzvrativi strunim
odbijanjem Benedictova napada.
"Danas si stvarno grozno raspoloen", ree Colin krenuvi u
protunapad, umalo pogodivi Benedictovo rame.
Benedict se uspije izmaknuti, podignuvi otricu kako bi blokirao
napad. "Da, imao sam lo..." Ponovno napadne Colina svojim
floretom ravno ispruenim prema naprijed, "...dan."
Colin se glatko izmakne. "Dobar napad", ree on i dotakne si elo
drkom floreta, hinei vojniko salutiranje.
"Umukni i bori se", drekne Benedict.
Colin se zacereka i krene u napad, maui otricom lijevo i desno,
tjerajui Benedicta na povlaenje. "Zasigurno je posrijedi neka
ena", ree on.
Nakon to je uspjeno blokirao Colinov napad, Benedict smjesta
krene u protunapad. "Gledaj svoja vraja posla."
"Dakle, rije je o eni", Colin se zlobno smijuljio.
Benedict se naglo baci u napad, zahvativi vrkom maa
Colinovu kljunu kost. "Moj bod", zagrmi on.
Colin kratko kimne glavom. "Bod za tebe." Vrate se u sredite
sobe. "Jesi li spreman?" upita ga.
Benedict potvrdno kimne.
"Engarde! Kreni!"
318

Ovaj put je Colin prvi krenuo u napad. "Treba li savjet o

enama..." ree on, tjerajui Benedicta na uzmicanje sve dok ga nije
satjerao u kut.
Benedict podigne svoj floret i blokira Colinov napad tako
energino da je njegov mlai brat zateturao unatrag. "Ako budem
trebao savjet u vezi sa enama", odvrati on, "sigurno se neu obratiti
tebi."
"Ranio si me", ree Colin, ponovno uspostavivi ravnoteu.
"Nisam", razvue Benedict. "Zato imamo sigurnosni vrak."
"Svakako imam vie uspjeha kod ena od tebe."
"Doista?" zajedljivo e Benedict pa visoko podigne nos i,
oponaajui Colina, ree: "Zasigurno se neu oeniti Penelope
Featherington!"
Colin se trzne.
"Ti", ree mu Benedict, "ne bi smio nikomu davati savjete."
"Nisam znao da je ondje."
Benedict krene u napad i za dlaku promai Colinovo rame. "To
nije nikakva isprika. Bio si na javnome mjestu, usred bijeloga dana.
ak i da nije bila ondje, netko te mogao uti i tvoja bi prokleta
izjava zavrila u Whistledownu."
Colin se obrani od njegova napada munjevitim protunapadom,
pogodivi s lakoom Benedicta u trbuh. "Moj bod", promumlja.
Benedict potvrdi kimanjem glave.
"Ja sam bio nesmotren", ree Colin dok su hodali natrag prema
sreditu sobe. "Ti si, meutim, glup."
"to ti to, do vraga, znai?"
Colin uzdahne, podignuvi masku. "Uini nam svima uslugu i
oeni se tom djevojkom."
Benedict je samo zurio u njega, a stisak ruke oko drka maa mu
odjednom postane mlitav. Postoji li ikakva mogunost da Colin ne
zna o kome govore?
319

On skine masku, zagleda se u bratove zelene oi i zamalo

zastenje. Colin zna. Benedict nije imao pojma kako je to saznao, ali
je nedvojbeno znao. Vjerojatno ga to ne bi trebalo uditi. Colin je
uvijek sve znao. Zapravo, jedina osoba koja je upuenija u traeve
od njega jest Eloise, a njoj nikad nije trebalo vie od nekoliko sati da
svoju upitnu mudrost podijeli s Colinom.
"Kako zna?" konano ga upita Benedict.
Jedan se kut Colinovih usana podigne u nakrivljeni osmijeh. "Za
Sophie? To je prilino oito."
"Coline, ona je..."
"Sobarica? Pa to onda? to e ti se dogoditi ako se oeni
njome?" upita ga Colin slegnuvi nehajno ramenima. "Ljudi za koje
ti se ivo fuka e te izopiti? Kad bi barem mene izopili neki od
onih s kojima se ionako prisilno druim."
Benedict prezrivo slegne ramenima. "Ve sam i sam zakljuio da
me nije briga za to", ree on.
"U emu je onda problem, dovraga?" zanimalo je Colina.
"Previe je komplicirano."
"Nikad nita nije previe komplicirano. Osim u naim glavama."
Benedict se zamisli nad time, zabivi vrh svoga floreta u pod tako da
se savitljiva otrica izvijala naprijed-nazad, a zatim ga upita, "Sjea
se majina krabuljnog plesa?"
Colin zatrepe na neoekivano pitanje. "Onog prije nekoliko
godina? Netom prije no to se iselila iz kue Bridgerton?"
Benedict kimne. "Da, tog. Sjea se ene u srebrnom koja je bila
sa mnom? Nabasao si na nas u hodniku."
"Naravno. Bio si prilino opinjen nj..." Colin naglo razrogai
oi. "Nemoj mi rei da je to bila Sophie!"
"udesno, zar ne?" proape Benedict, vie nego jasno otkrivajui
intonacijom svoga glasa da se radilo o eufemizmu.
"Ali... Kako..."
320

"Ne znam kako je dospjela onamo, ali ona nije obina sobarica."
"Kako nije?"
"Ma, jest, sobarica je", pojasni Benedict, "ali je istodobno i
nezakonita ki grofa od Penwooda."
"Ne valjda sadanjeg..."
"Ne, onog koji je umro prije dosta godina."
"I ti si sve to znao?"
"Ne", odgovori Benedict kratko i otro, "nisam znao."
"Aha." Colin je grickao donju usnu probavljajui bratovu
reenicu. "Shvaam." Zagleda se u Benedicta. "to kani uiniti?"
Benedictov ma, iji je vrh bio zabijen u pod pa mu se savinuta
otrica njihala amo-tamo, iznenada se ispravi i izleti mu iz ruke.
Bezizraajnim pogledom otpratio je njegovo klizanje podom i ne
okreui glavu rekao: "To je vrlo dobro pitanje."
Jo je bio bijesan na Sophie zbog njezine obmane, no ni on nije
bio do kraja neduan. Nije trebao navaljivati da mu Sophie postane
ljubavnicom. Svakako joj je imao pravo to ponuditi, no ona ga je
takoer imala pravo odbiti. I im ga je prvi put odbila, trebao ju je
pustiti na miru.
Benedict nije bio nezakonito dijete, no ako je njezino iskustvo
bilo toliko bolno da odbije donijeti jo jedno kopile na svijet - e, pa,
onda je trebao potovati njezinu odluku.
Ako je potovao nju, onda je trebao potovati i njezina uvjerenja.
Nije smio biti tako bezobrazan prema njoj, uvjeravajui je kako je
sve mogue, kako je slobodna donijeti koju god odluku njezino srce
eli. Majka je bila u pravu: njegov ivot jest lagodan. Imuan je, ima
obitelj, sretan je... i zapravo mu nita nije nedostino. Jedina
stravina stvar koja mu se dogodila u ivotu bila je iznenadna i
prerana smrt njegova oca, a ak je i tada imao obitelj koja mu je
pomogla prebroditi najtee trenutke. Teko mu je bilo zamisliti
odreene patnje i boli jer ih jednostavno nikad nije doivio.
I, za razliku od Sophie, on nikad nije bio sam.
321

to sad? Ve je zakljuio da je spreman oeniti se njome usprkos

tome to e ga izopiti iz visokog drutva. Nepriznata izvanbrana
ki moda je prihvatljivija brana druica od slukinje, ali jedva.
Pripadnici londonskog visokog drutva e je moda prihvatiti budu
li prisiljeni na to, no nikad nee biti ljubazni prema njoj. Sophie i on
e vjerojatno morati ivjeti tiho i povueno na selu, daleko od
londonske elite koja bi ih gotovo sigurno izbjegavala.
No bila mu je dovoljna jedna sekunda da spozna kako mu je drai
miran i povuen ivot sa Sophie od javnog ivota bez nje.
Je li uope bitno to to je ena s krabuljnog plesa zapravo bila
ona?
Da, lagala mu je u vezi sa svojim identitetom, no on joj je
upoznao duu. Kad su se ljubili, kad su se smijali, ili jednostavno
sjedili i razgovarali tada se nije pretvarala.
ena od ijeg mu je osmijeha srce pjevalo, ena koja ga je
ispunjavala zadovoljstvom ve samo sjedei pokraj njega dok je
crtao to je bila prava Sophie.
I on je voli.
"Izgleda kao da si donio odluku", tiho ree Colin.
Benedict zamiljeno promotri svoga brata. Kad li je samo uspio
razviti tako istananu mo opaanja? I kad je toliko sazrio? Benedict
je uvijek doivljavao Colina kao mladog, armantnog, vedrog i
dobroudnog mangupa koji nije u stanju preuzeti bilo kakav oblik
odgovornosti.
No, promatrajui ga sada, vidio je neto drugo. Ramena su mu
bila neto ira, dranje znatno sigurnije i oputenije. A pogled
mudriji. To je bila najvea promjena na njemu. Ako su oi uistinu
prozori u duu, Colinova je dua narasla dok Benedict nije obraao
pozornost.
"Dugujem joj pokoju ispriku", ree Benedict.
"Siguran sam da e ti oprostiti."
"I ona ih meni duguje nekoliko. Vie od nekoliko."
322

Benedictu je bilo jasno da ga je brat htio pitati: "Zbog ega?" no

umjesto toga i to mu je sluilo na ast - Colin ga samo upita: "Jesi
li joj spreman oprostiti?"
Benedict kimne glavom.
Colin mu oduzme floret iz ruke. "Ja u ti ga spremiti." Benedict je
dugo i prilino tupavo zurio u bratove prste, a onda se naglo trgne i
blebne: "Moram ii."
Colin se jedva suzdri od cerekanja. "To sam i pretpostavljao."
Benedict se zapilji u svoga brata, a zatim ga, osjetivi neizdrivu
potrebu, kratko zagrli: "Znam da ti ovo ne govorim dovoljno esto",
ree on, sam sebi zvuei promuklo, "no doista te volim."
"I ja tebe volim, veliki brate." Colin se jo ire nasmijei svojim
uvijek blago nakoenim osmijehom. "A sada se gubi odavde."
Benedict baci zatitnu masku na brata i napusti sobu.

"Kako to misli, otila je?"

"Na alost, ba tako kako sam rekla", pogled lady Bridgerton bio
je alostan i pun suuti. "Otila je."
Benedict je osjeao sve jai pritisak iza sljepoonica; bilo je
pravo udo da mu glava nije eksplodirala. "I ti si je samo tako
pustila da ode?"
"Mislim da bi bilo protuzakonito prisiliti je da ostane." Benedictu
je dolo da zastenje. Vjerojatno je i nain na koji ju je on prisilio da
doe u London bio protuzakonit, ali je svejedno to uinio.
"Kamo je otila?" zahtijevao je odgovor.
Njegova majka kao da se smanjila u svome stolcu. "Ne znam.
Nagovarala sam je da uzme neku od naih koija, djelomino zato
to sam bila zabrinuta za njezinu sigurnost, ali i zato to me
zanimalo kamo ide."
Benedict lupi akama o majin radni stol. "to se onda zbilo,
pobogu?"
323

"Kao to sam ti pokuala objasniti, nagovarala sam je da uzme

neku od naih koija, no ona to oito nije htjela, jer je nestala prije
nego to sam stigla rei koijau da je pokupi ispred kue."
Benedict opsuje sebi u bradu. Sophie je vjerojatno jo u Londonu,
no London je golemi, prenapueni grad, u kojem je gotovo
nemogue pronai nekoga tko ne eli biti pronaen.
"Pretpostavila sam", oprezno e Violet, "da ste se vas dvoje
posvaali."
Benedict nervozno proe rukom kroz kosu, pa opazi svoj bijeli
rukav. "O, Isuse", promrmlja on. Dojurio je ovamo u maevalakom
odijelu. Pogleda u svoju majku i zakoluta oima. "Nemoj mi samo,
molim te, sada drati predavanje o spominjanju bojeg imena
uzalud, majko."
Njoj se trznu usne. "Nije mi ni palo na pamet."
"Kako da je pronaem?"
Violetin se pogled ponovno uozbilji. "Ne znam, Benedicte. I ja
bih to voljela znati. Sophie mi je uistinu draga."
"Ona je Penwoodova ki", ree Benedict.
Violet se namrti. "Nasluivala sam takvo to. Vanbrana,
pretpostavljam?"
Benedict kimne.
Njegova majka otvori usta kako bi neto rekla, no to joj ne uspije
jer se u tom trenutku vrata njezina ureda naglo otvore i glasno tresnu
u zid. Kroz njih uleti Francesca, koja je oito pretrala cijelu kuu, i
zabije se u majin stol. Zatim dojuri Hyacinth, koja se zabije u
Francescu.
"to se to dogaa?" upita Violet, naglo skoivi na noge.
"Sophie", zadihano e Francesca.
"Znam", ree Violet. "Otila je. Mi..."
"Ne!" prekine je Hyacinth, tresnuvi o stol novinskim listom.
"Pogledajte."
324

Benedict pokua prvi zgrabiti novine koje je smjesta prepoznao

kao najnovije izdanje Whistledowna, ali ga majka preduhitri. "to
pie?" upita on i, ugledavi Violetino blijedo lice, osjeti muninu u
elucu.
Ona mu preda lanak. Munjevito je preletio pasuse o vojvodi od
Ashbournea i grofu od Macclesfielda te onaj o Penelope
Featherington, a zatim dospio do dijela u kojem se oito spominjala
Sophie.
"Zatvor?" vie je dahnuo nego izgovorio.
"Moramo je izvui", ree njegova majka, uspravivi se poput
generala koji se sprema u bitku.
No Benedict je ve bio pred vratima.
"ekaj!" povie Violet i pojuri za njime. "Idem s tobom!"
Benedict stane pred stubama. "Ne, ne ide", zapovijedi joj. "Ne
elim te izlagati..."
"Pobogu, sine", odvrati mu Violet, "ta nisam ba njeni cvijetak.
Osim toga, ja mogu jamiti da je Sophie potena i estita djevojka."
"Idem i ja", ree Hyacinth, zaustavivi se pokraj Francesce, koja
je takoer izala za njima u hodnik na katu.
"Ne!" istodobno poviu Violet i Benedict.
"Ali..."
"Rekla sam ne", strogim glasom ponovi Violet.
Francesca nadureno frkne. "Pretpostavljam da onda ni ja ne
smijem..."
"Nemoj ni dovriti tu reenicu", upozori je Benedict.
"Ionako mi ne bi dopustio."
Benedict se suzdri od komentara i obrati se majci. "Ako eli
poi sa mnom, moramo smjesta krenuti."
Ona kimne. "Ti doi s koijom pred kuu, ja u te ondje ekati."
325

Za deset minuta bili su na putu prema zatvoru.

326

22. Poglavlje

Kakva strka u ulici Bruton! Udova vikontica Bridgerton i njezin

sin, Benedict Bridgerton, vieni su u petak ujutro kako urno
istravaju iz njezine kue. Gospodin Bridgerton je navodno svoju
majku doslovno ubacio u koiju, koja je zatim odjurila
munjevitom brzinom. Francesca i Hyacinth Bridgerton su stajale
na ulaznim vratima, a Vaa je autorica iz pouzdanih izvora
doznala kako je pritom Francesca izgovorila rije koju otmjene
dame nikad ne bi smjele rabiti.
No Bridgertoni nisu jedina obitelj koja je taj dan proivljavala
uzbuenja. Kod Penwoodica se takoer tota dogaalo, a
vrhunac je bila svaa koja se pred njihovim ulaznim stubama
odvijala izmeu grofice i njezine keri, gospoice Posy Reiling.
Budui da nikad nije simpatizirala lady Penwood, Vaa autorica
moe na to samo rei, "Svaka ast, Posy!"
Drutveni bilten lady Whistledown,
16. lipnja 1817.

ilo je hladno. Strano hladno. I uo se grozan zvuk koji je

zacijelo proizvodio neki mali etveronoac. Ili, jo
gore, krupni etveronoac.
Ili, tonije,
krupni
primjerak malog etveronoca. takori.

"O, Boe", zajeca Sophie. Rijetko je uzalud spominjala Njegovo

ime, no ova joj se prigoda uinila dovoljno prikladnom da zapone s
tom praksom. Moda njezine rijei dopru do Njega, pa odlui satrti
327

takore. Da, to bi bilo poeljno. Snanim udarom munje. Golemim.

Biblijskih razmjera. Pogodio bi zemlju i tankim elektrinim
ticalima, koja bi se rairila diljem svijeta, na smrt sprio sve takore.
Bio je to divan san. Gotovo poput onoga u kojem je sanjala da e
ivjeti sretno do kraja ivota kao supruga gospodina Benedicta
Bridgertona.
Brzo udahnuvi, Sophie iznenada osjeti probadajuu bol u srcu.
Od ta dva sna, ovaj s genocidom takora joj se inio lake
ostvarivim.
Sad je sasvim sama. Preputena samoj sebi. Nije znala zato je to
toliko plai. Jer, istini za volju, oduvijek je bila sama. Otkako ju je
baka ostavila na ulaznim stubama ispred Penwood Parka, nikad se
nitko nije zalagao za nju, nikad nitko nije stavio njezine potrebe
ispred ili barem na istu razinu vlastitih potreba.
Zakrulji joj u elucu. To je podsjeti da bi na sve dulji popis svojih
muka trebala dodati i glad.
I e. Nisu joj dali ni kapi vode. Vrlo je ivo i intenzivno poela
matati o aju.
Sophie dugo i sporo izdahne, podsjeajui se da udie kroz usta.
Smrad je bio nepodnoljiv. Dobila je jednostavnu nonu posudu za
obavljanje nude, no dosad je uglavnom trpjela, nastojei se
olakavati to je rjee mogla. Nona je posuda ispranjena prije
nego to su je ubacili u Sophijinu eliju, ali nije bila oiena. Jo je,
naime, bila mokra kad ju je Sophie podigla s poda. Smjesta ju je
ispustila iz ruke, tresui se cijelim tijelom od gaenja.
I sama je, dakako, svojedobno ispraznila mnogobrojne none
posude, no ljudi za koje je radila uglavnom su, tono se kae, dobro
ciljali. I, to je jo bitnije, Sophie je nakon toga uvijek mogla oprati
ruke. Sad ju je, osim hladnoe i gladi, muilo i to to se osjeala
prljavo u vlastitoj koi. Bio je to grozan osjeaj.
"Imate posjet."

328

Zauvi straarev grubi i neprijateljski glas, Sophie naglo ustane.

Je li mogue da je Benedict saznao gdje je? Bi li joj uope doao u
pomo? Je li...
"Vidi, vidi vidi..."
Araminta. Sophie razoarano klone.
"Sophie Beckett", Araminta zacoke jezikom, prinosei rupi
nosu, kao da je Sophie jedini izvor smrada. "Nikad ne bih rekla da
e imati toliko hrabrosti i pojaviti se u Londonu."
Sophie stisne usne u buntovnu crtu. Znala je da je Araminta eli
isprovocirati i nije joj htjela priutiti to zadovoljstvo.
"Bojim se da ti se ne pie dobro", nastavila je, odmahujui
glavom u parodiji suuti. Zatim se nagne prema naprijed i proape:
"Sudac nije ba naklonjen lopovima."
Sophie prekrii ruke i tvrdoglavo se zapilji u zid. Kad bi ak i
samo nakratko pogledala u Aramintu, vjerojatno se ne bi mogla
suzdrati od fizikog napada i, usprkos metalnim ipkama izmeu
njih, nanoenja ozbiljnih ozljeda njezinu licu.
"Kraa kopa s cipela je ve dovoljno teak prekraj", ree
Araminta, kuckajui si kaiprstom po bradi, "no kad sam mu rekla
da si mi ukrala i vjenani prsten, jo vie se raestio."
"Ja nisam..." Sophie stane prije nego to vikne jo togod. Bilo bi
to tono ono to je Araminta eljela.
"Nisi?" odvrati ona, podmuklo se smjekajui. Podigla je ruku u
zrak, maui prstima. "Tvoja rije protiv moje, a ja ga ne vidim na
svojoj ruci."
Sophie otvori usta, no kroz njih ne proe nikakav zvuk. Araminta
je u pravu. Nijedan sudac nee vjerovati njezinoj rijei protiv rijei
grofice od Penwooda.
Araminta je imala zadovoljan, gotovo maji izraz lica. "Mukarac
u prednjoj prostoriji - mislim da se predstavio kao straar kae da
vjerojatno nee zavriti na vjealima, pa se onda ne mora brinuti
zbog toga. Vea je vjerojatnost da e biti nekamo otpremljena."
329

Sophie se zamalo nasmije. Samo dan ranije razmiljala je o

odlasku u Ameriku. Kako sada stvari stoje, zasigurno e napustiti
zemlju, jedino to e joj odredite biti Australija. I bit e u okovima.
"Zatrait u blau kaznu", ree Araminta. "Ne elim da umre,
samo da... ode."
"Uzor kranskog milosra", promumlja Sophie. "Sudac e
zasigurno biti ganut."
Araminta protrlja prstima sljepoonice pa lijenim pokretom
odmakne kosu s lica. "I ja mislim da hoe." Zatim pogleda izravno u
Sophie i nasmijei joj se. Osmijeh je bio umjetan i bezizraajan, i
Sophie iznenada poeli znati...
"Zato me mrzite?" proape.
Araminta je na trenutak samo utjela i zurila u nju, a zatim
proape: "Zato to te volio."
Sophie zanijemi od oka.
Aramintin je pogled djelovao krajnje nestabilno. "Nikad mu to
neu oprostiti."
Sophie je odmahivala glavom u nevjerici. "Nikada me nije volio."
"Odijevao te i hranio." Araminta stisne usnice. "Prisilio me da
ivim s tobom."
"To nije bila ljubav", ree Sophie. "To je bila krivnja. Da me
uistinu volio, ne bi me ostavio s vama. Nije bio glup; morao je znati
koliko me mrzite. Da me volio, ne bi me izostavio iz svoje oporuke.
Da me volio..." Prekinula je zagrcnuvi se od progutanih suza.
Araminta prekrii ruke.
"Da me volio", nastavi Sophie, "onda bi se potrudio razgovarati
sa mnom. Mogao me pitati kako sam provela dan, koji predmet
uim, je li mi godio doruak." Grevito gutajui suze, okrene se od
Araminte. Bilo joj je preteko u tom trenutku gledati u nju. "Nikad
me nije volio", ree tiho. "On nije znao voljeti."
Nakon toga, dvije ene dugo nisu razmijenile nijednu rije, a
onda konano Araminta ree: "Tako me kanjavao."
330

Sophie se opet polako okrene prema njoj.

"Zato to mu nisam rodila nasljednika." Araminti se ponu tresti
ruke. "Mrzio me zbog toga."
Sophie nije znala to rei na to. Nije bila sigurna postoje li uope
prave rijei.
Nakon jo jedne duge utnje, Araminta nastavi: "Isprva sam te
mrzila jer me tvoja prisutnost vrijeala. Nijedna ena ne bi smjela
biti prisiljena primiti muevo kopile pod svoj krov."
Sophie ne ree nita.
"A onda... A onda..."
Na Sophijino veliko iznenaenje, Araminta se malaksalo nasloni
na zid, kao da su joj sjeanja isisala svu snagu.
"A onda se to promijenilo", konano dovri ona. "Kako mu je
uspjelo imati tebe s tamo nekom kurvom, a ja mu nisam mogla
podariti dijete?"
Sophie zakljui kako bi sad bilo besmisleno braniti majku.
"Nisam, zna, mrzila samo tebe kao takvu", proape Araminta.
"Mrzila sam to te moram gledati."
To nije nimalo iznenadilo Sophie.
"Mrzila sam tvoj glas. Mrzila sam injenicu da ima njegove oi.
Mrzila sam te jer si ivjela u mome domu."
"To je bio i moj dom", tiho e Sophie.
"Da", odvrati Araminta. "Znam. Zbog toga sam te takoer
mrzila."
Sophie se naglo okrene, pogledavi Aramintu ravno u od. "Zato
ste doli ovamo?" upita je. "Niste li ve dovoljno uinili? Osigurali
ste moj progon u Australiju."
Araminta slegne ramenima. "Oito nisam mogla odoljeti. Previe
uivam gledajui te u zatvorskoj eliji. Morat u se tri dana prati da
skinem smrad sa sebe, ali se svejedno isplatilo."
331

"Onda me ispriajte, moram ii sjesti u kut i pretvarati se da itam

knjigu", otrese se Sophie. "Niste mi ni u kom sluaju lijep prizor."
Zatim odmarira do tronogog stolca, jedinog komada namjetaja u
eliji, i sjedne na njega, nastojei ne izgledati toliko jadno kao to se
osjeala. Araminta ju je porazila, to je istina, no nije joj slomila duh.
Odbijala je pruiti Araminti uitak da pomisli da ju je slomila.
Sjela je prekrienih ruku, okrenuvi lea ulazu u eliju,
oslukujui zvukove Aramintina odlaska.
No Araminta je ostala.
Konano, nakon desetak minuta besmislenog sjedenja, Sophie
naglo ustane i povie: "Hoete li ve jednom otii?"
Araminta lagano nagne glavu u stranu: "Razmiljam."
Sophie je htjela upitati: "O emu?" ali se bojala odgovora. "Pitam
se kako je u Australiji", zamiljeno e Araminta. "Nisam, dakako,
nikad bila ondje, niti poznajem ikoga tko jest; nitko uljuen ne bi
poelio otii onamo. No ula sam da je stravino vrue. A ti ima
tako svijetli ten. Ta tvoja divna njena koa nee preivjeti izlaganje
jakom suncu. Naime..."
to god da je Araminta kanila rei, bilo je prekinuto (na svu sreu
Sophie se bojala da e je ubiti bude li prisiljena i dalje sluati
njezin govor) bukom koja je dopirala iza ugla.
"Koji vrag..." Araminta napravi nekoliko koraka unatrag i istegne
vrat ne bi li bolje vidjela to se ondje zbiva.
A onda Sophie zauje poznati glas.
"Benedict?" proape ona.
"to si rekla?" grubo je upita Araminta.
No Sophie je ve skoila na noge i pritisnula lice na reetke.
"Rekao sam", grmio je Benedict, "maknite nam se s puta!"
"Benedicte!" povie Sophie. Zaboravila je na to da nije ba
osobito eljela da je Bridgertoni vide u ovako poniavajuim
okolnostima. Zaboravila je da za Benedicta i nju nema budunosti.
332

Trenutano nije mogla misliti ni na to drugo osim na injenicu da je

doao po nju, da je sada tu.
Da joj je glava mogla proi kroz ipke, Sophie bi je zasigurno
progurala kroz njih.
Zatvorom je odzvanjao prilino ruan zvuk udarca mesa u kost, a
zatim jo jedan, mukliji zvuk, najvjerojatnije od pada tijela na pod.
Zvuk treih koraka, a zatim...
"Benedict!"
"Sophie! Moj Boe, jesi li dobro?" Gurnuvi ruke kroz ipke on
joj obuhvati lice. Usne mu pronau njezine; nisu se ljubili strasno,
nego prestravljeno i s olakanjem.
"Gospodine Bridgerton?" zakrijeti Araminta.
Sophie nekako uspije odvojiti pogled od Benedicta i pogledati u
Aramintino okirano lice. U cijelom tom vrtlogu uzbuenja
zaboravila je da Araminta ne zna nita o njezinoj povezanosti s
obitelji Bridgerton.
Bio je to jedan od najsavrenijih ivotnih trenutaka. Moda je to
znailo da je Sophie plitka osoba, moda da nije ispravno posloila
prioritete, ali Sophie je jednostavno uivala u injenici da je
Araminta, kojoj su drutveni poloaj i mo bili sve na svijetu,
vidjela kako je ljubi jedan od najpoeljnijih londonskih neenja.
Dakako, bilo joj je i jako drago to vidi Benedicta.
Benedict se odmakne, nevoljko klizei prstima njeno po
Sophijinu licu dok je izvlaio ruke iz njezine elije. Prekriio je ruke
i uputio Araminti mrki pogled kojim je, Sophie je bila uvjerena,
mogao spriti zemlju.
"Za to je optuujete?" zapovjednim tonom je upita Benedict.
Sophijini osjeaji prema Araminti mogli bi se najblie opisati kao
"krajnja odbojnost", no bez obzira na njih, nikad ne bi tu stariju enu
nazvala glupom. Sada je, meutim, bila sklona promijeniti miljenje
jer je Araminta, umjesto da drui pobjegne pod neki zaklon, kao
333

to bi svaka osoba pri zdravoj pameti uinila pod paljbom, ona se

podboi i drekne: "Za krau!"
U tom trenutku iza ugla dojuri lady Bridgerton. "Ne mogu
vjerovati da bi Sophie uinila takvo to", ree ona, zaustavivi se
pokraj svoga sina. Oi su joj se stisnule dok je promatrala Aramintu,
pa doda prilino osorno: "A vi mi se, lady Penwood, nikad niste
sviali."
Araminta ustukne i uvrijeeno poloi ruku na prsa. "Ovdje se ne
radi o meni", bjesnila je, "nego o toj drskoj djevojci" - (izrekla je to
kratko uputivi prezrivi pogled Sophie) - "koja mi je ukrala vjenani
prsten!"
"Nisam vam ukrala vjenani prsten i vi to dobro znate!" pobuni se
Sophie. "Zadnje to bih eljela imati je va..."
"Ukrala si mi kope s cipela!"
Sophijine se usne stisnu u ratobornu crtu.
"Ha! Vidite!" Araminta se osvrne oko sebe ne bi li se osvjedoila
koliko je ljudi to vidjelo. "Jasno priznanje krivnje."
"Ona je vaa pastorka", odbrusi joj Benedict. "Niste je nikad
smjeli dovesti u situaciju da bude prisiljena..."
Aramintino se lice iskrivi i pocrveni. "Da se niste usudili",
upozori ga ona, "nazivati je mojom pastorkom. Ona mi nije nita.
Nita!"
"Oprostite", ree lady Bridgerton iznimno utivim glasom, "ali
ako vam ona uistinu ne znai nita, to onda radite u ovom prljavom
zatvoru? Zato traite da je objese zbog krae?"
Araminta nije stigla odgovoriti jer je u tom trenutku doao sudac,
a za njime vrlo namrgoeni straar koji je uz to jo imao i upadljivu
modricu na oku.
Budui da ju je taj isti straar pljesnuo po stranjici gurnuvi je u
eliju, Sophie nije mogla suspregnuti osmijeh.
"to se ovdje zbiva?" strogo upita sudac.
334

"Ova ena", ree Benedict, sprijeivi uinkovito svojim glasnim,

dubokim glasom svaki drugi pokuaj odgovora, "optuuje moju
zarunicu za krau."
Zarunicu?
Sophie je jedva uspjela zatvoriti usta, ali se svejedno morala
vrsto primiti za ipke jer su joj noge trenutano otkazale
poslunost.
"Zarunicu?" dahne Araminta.
Sudac se uspravi. "A tko ste vi, gospodine?" upita ga, oito
svjestan da je Benedict vana osoba, iako nije bio siguran tko je
tono on.
Benedict prekrii ruke i predstavi mu se.
Sudac problijedi. "Ovaj, jeste li u kakvom rodu s vikontom?"
"On mi je brat."
"A ona je", sudac proguta slinu pokazujui prema Sophie, "vaa
zarunica?"
Sophie je ekala neki nadnaravni znak koji bi oznaio Benedicta
kao laljivca, no na njezino iznenaenje, nita se nije dogodilo.
"Ne moete se oeniti njome", naglasi Araminta.
Benedict se okrene prema svojoj majci. "Postoji li kakav razlog
zato bih trebao traiti doputenje lady Penwood?"
"Koliko ja znam, ne postoji", odgovori lady Bridgerton.
"Ona je najobinija kurva", prosike Araminta. "Majka joj je
takoer bila kurva, a krv nije vod... ah!"
Prije nego to je uope itko opazio da se pokrenuo, Benedict ju je
ve drao za vrat. "Nemojte me tjerati", upozori je on, "da vas
udarim."
Sudac mu dodirne rame. "Zapravo biste je trebali pustiti."
"Smijem li joj zaepiti usta?"
335

Sudac je djelovao kao da razmatra tu mogunost, no naposljetku

odmahne glavom.
Benedict vrlo nevoljko pusti Aramintu.
"Oenite li se njome", ree ona, trljajui si vrat, "pobrinut u se da
svi doznaju tko je ona zapravo kopile najobinije kurve." Sudac
strogo pogleda Aramintu. "Mislim da moemo i bez takvog
rjenika."
"Vjerujte, inae se ne izraavam tako", odgovori ona, prezrivo
mrknuvi, "no ovakva situacija opravdava teke rijei."
Sophie se morala ugristi za zglob prsta zurei u Benedicta koji je
prijetei savijao i istezao prste. On je oito mislio da takva situacija
opravdava teke ake.
Sudac se nakalje. "Optuujete je za vrlo teak zloin", glasno
gutne. "A ona e se udati za Bridgertona."
"Ja sam grofica od Penwooda", vritala je Araminta. "Grofica!"
Suev je pogled letio od jedne do druge osobe u prostoriji. Kao
grofica, Araminta je prema plemikoj hijerarhiji imala vii rang od
svih nazonih, ali je istodobno ondje bila jedini Penwood protiv
dvoje Bridgertona, od kojih je jedan bio vrlo krupan i oito vrlo
bijesan Bridgerton, koji je ve udario straara u oko.
"Pokrala me je!"
"Ne, vi ste pokrali nju!" zagrmi Benedict.
U prostoriji trenutano zavlada tiina.
"Ukrali ste joj djetinjstvo", ree Benedict, tresui se cijelim
tijelom od bijesa. Malo je toga znao o Sophijinu ivotu, no bilo mu
je jasno da je ova ena zasluna za vei dio patnje i boli koja se
skrivala u zelenim oima. I bio se spreman kladiti da je za ostatak
bio zasluan njezin dragi pokojni tatica.
Benedict se okrene prema sucu i ree: "Moja zarunica je
nezakonita ki pokojnog grofa od Penwooda i zato ju je udova
grofica nepravedno optuila za krau. Radi se o osveti iz mrnje,
kratko i jasno."
336

Sudac skrene pogled s Benedicta na Aramintu, i konano pogleda

Sophie. "Je li to istina?" upita je. "Jeste li doista nepravedno
optueni?"
"Ukrala mi je kope s cipela!" vritala je Araminta. "Kunem se
pokojnim suprugom, ukrala je kope!"
"Za Boga miloga, majko, ja sam uzela kope."
Sophie zine od iznenaenja. "Posy?"
Benedict pogleda u novopridolu nisku, pomalo bucmastu
djevojku koja je oito bila grofiina ki, a zatim opet u Sophie, koja
je bila blijeda poput duha.
"Gubi se odavde", prosike Araminta. "Nema zato biti tu."
"Oito ima", ree sudac okrenuvi se prema Araminti, "ako je
uzela kope s cipela. elite li podnijeti prijavu protiv nje?"
"Ona mi je ki!"
"Strpajte me u eliju zajedno sa Sophie!" teatralno e Posy,
stavivi ruku na prsa radi boljeg dojma. "Ako ete nju prognati zbog
krae, onda morate i mene."
Benedict se nasmijei, prvi put nakon mnogo dana.
Straar izvadi kljueve. "Gospodine?" ree oklijevajui, upitno
pogledavi suca.
"Spremi ih natrag", drekne sudac. "Neemo zatvoriti grofiinu
ker."
"Nemojte ih spremiti", ubaci se lady Bridgerton. "elim da
smjesta oslobodite moju buduu snahu."
Straar bespomono pogleda u suca.
"No, dobro", ree sudac, pokazujui prstom prema Sophie.
"Oslobodi je. Nitko, meutim, ne ide nikamo dok ovo ne
razrijeim."
Usprkos Aramintinu ljutitom prosvjedovanju, straar posluno
pusti Sophie iz elije. Ona smjesta potri prema Benedictu, ali sudac
337

isprui ruku i zaustavi je. "Samo malo", upozori je. "Nema dirljivih
susreta dok ne utvrdim tko treba biti uhien."
"Nitko ne treba biti uhien", zarei Benedict.
"Ona mora otii u Australiju!" povie Araminta, pokazujui
prstom u Sophie.
"Zatvorite mene!" uzdahne Posy, poloivi nadlanicu na elo. "Ja
sam kriva!"
"uti, Posy", proape Sophie. "Vjeruj mi, ne eli biti unutra.
Odvratno je. Ima takora."
Posy se malo odmakne od elije.
"Nitko vas u ovom gradu vie nee nikamo pozvati", ree lady
Bridgerton Araminti.
"Ja sam grofica!" prosike Araminta.
"Ja sam, meutim, popularnija", uzvrati lady Bridgerton, a Sophie
i Benedict zinu u udu, iznenaeni za nju netipinim, zlobnim
tonom glasa.
"Dosta!" povie sudac, a zatim se okrene prema Posy i upita je,
pokazujui prema Araminti: "To je vaa majka?"
Posy kimne.
"Vi ste joj ukrali kope s cipela?"
Posy ponovno kimne. "A vjenani prsten joj uope nije ukraden.
Doma je, u njezinoj kutiji za nakit."
Nitko nije glasno uzdahnuo u udu, jer nitko nije bio osobito
iznenaen.
Araminta svejedno ree: "To nije istina!"
"U drugoj kutiji", pojasni Posy. "Onoj koju dri u treoj ladici s
lijeva."
Araminta problijedi.

338

"ini se da nemate ba osnove za tubu protiv gospoice Beckett,

lady Penwood."
Tresui se od srdbe, Araminta isprui drhtavu ruku i uperi svoj
dugi prst u Sophie. "Ona me pokrala", ree jezivim, dubokim
glasom, a zatim bijesno pogleda u Posy. "Moja ki lae. Ne znam
zato, a jo manje znam to time kani postii, no ona lae." Sophie
osjeti snanu nelagodu u trbuhu. Posy e biti u velikoj nevolji kad se
vrati kui. Nije mogla ni zamisliti to e joj Araminta uiniti za
osvetu zbog ovakvog javnog ponienja. Nije mogla dopustiti da
Posy preuzme krivnju. Morala je...
"Posy nije..." Rijei su joj izletjele iz usta prije nego to je uope
stigla promisliti o njima, no nije uspjela dovriti reenicu jer ju je
Posy udarila laktom u trbuh.
Jako.
"Neto ste rekli?" upita je sudac.
Sophie odmahne glavom, potpuno onesposobljena za govor. Posy
joj je izbila sav zrak iz plua.
Sudac umorno uzdahne i proe prstima kroz svoju prorijeenu
plavu kosu. Pogleda prvo u Posy, pa u Sophie, pa u Aramintu, i na
kraju u Benedicta. Lady Bridgerton kaljucne, prisilivi ga da
pogleda i u nju.
"Ovdje se oito ne radi", kae sudac, djelujui kao da bi bilo gdje
bio radije nego ondje, "samo o ukradenoj kopi za cipele."
"Kopama za cipele", frkne Araminta. "Bile su dvije."
"Nebitno", odbrusi joj sudac. "Vi oito svi mrzite jedni druge, a ja
bih volio znati zato, prije no to bilo koga optuim za krau." Na
trenutak su svi utjeli. A onda svi progovore istodobno.
"Tiina!" zagrmi sudac. "Vi prvi", pokae prstom na Sophie.
"Paaaa..." Sad kad je konano mogla neometano govoriti u svoju
obranu, ona osjeti veliku tremu.
Sudac se znakovito nakalje. Glasno.
339

"On je rekao istinu", brzo progovori Sophie, pokazujui na

Benedicta. "Moj otac je grof od Penwooda, iako me nikad nije
priznao kao svoju ker."
Araminta otvori usta kako bi neto rekla, no sudac je pokosi
mrkim pogledom pa ne kae nita.
"Sedam sam godina ivjela u Penwood Parku prije no to se ona
udala za grofa", nastavi Sophie, pokazujui na Aramintu. "Grof me
predstavljao kao svoju tienicu, no svi su znali istinu." Ona malo
zastane, prisjeajui se oeva lica i pomislivi kako je ne bi trebalo
uditi to ga se ne moe sjetiti nasmijanog. "Jako mu nalikujem",
ree naposljetku.
"Poznavala sam tvoga oca", tiho ree lady Bridgerton. "I tvoju
tetu. Sad mi je jasno zato si mi bila toliko poznata."
Sophie joj uputi osmijeh pun zahvalnosti. Neto u tonu glasa lady
Bridgerton ulijevalo joj je povjerenje, grijalo je iznutra, i ona se
osjeti sigurnije.
"Molim vas, nastavite", ree sudac.
Sophie mu kimne glavom, a zatim doda: "Kad se grof oenio
groficom, ona nije eljela da ja ivim s njima, no grof je inzistirao.
Rijetko sam ga viala i mislim da mu nije bilo osobito stalo do
mene, ali se osjeao odgovornim i nije joj htio dopustiti da me
izbaci iz kue. No kad je umro..."
Sophie zastane i proguta knedlu koja joj se u meuvremenu
stvorila u grlu. Zapravo jo nikad nije nikomu ispripovijedala svoju
priu; sama je sebi zvuala udno izgovarajui te reenice. "Kad je
umro", nastavila je, "u oporuci je naglasio da e novani iznos koji
je ostavio lady Penwood biti utrostruen bude li me uzdravala do
moje dvadesete godine. I ona je to uinila. No moj se poloaj
drastino promijenio. Postala sam slukinja. U stvari, ne prava
slukinja." Sophie se ironino nasmijei. "Slukinja dobiva plau. Ja
sam, dakle, bila neto poput robinje."
Sophie pogleda u Aramintu. Stajala je prekrienih ruku,
podignuta nosa i vrsto stisnutih usana. Sophie se odjednom sjeti da
340

je taj izraz vidjela nebrojeno mnogo puta na njezinu licu. Vie nego
to je mogla zapamtiti. Dovoljno esto da joj uniti duu.
Pa ipak, evo, stoji tu prljava i bez prebijenog novia, ali i dalje
stabilna uma i snana duha.
"Sophie?" upita Benedict, gledajui je zabrinuto. "Je li sve u
redu?" Ona sporo kimne, jer je upravo shvatila da sve jest u redu.
ovjek kojega voli ju je (dodue, ne ba izravno) zaprosio, Araminta
e konano ispatati zbog svojih zlodjela za to e se pobrinuti, ni
manje ni vie, nego obitelj Bridgerton, koja e je sasjei u
komadie, a Posy... To je moda bilo najljepe od svega. Posy, koja
joj je uvijek htjela biti poput sestre, ali nikad nije imala dovoljno
hrabrosti da bude ono to jest, suprotstavila se svojoj majci i tim
inom vjerojatno preokrenula situaciju. Sophie je bila sasvim
sigurna da bi je Posyno svjedoenje, u sluaju da Benedict nije
doao i proglasio je svojom zarunicom, spasilo od izgnanstva a
moda ak i od smaknua. A Sophie je bolje od ikoga znala da e
Posy skupo platiti svoju hrabrost. Araminta je vjerojatno ve
smiljala kako da joj zagori ivot.
Da, sve je doista u redu. Sophie odjednom opazi da je malo
uspravila lea, pa ree.: "Dopustite da dovrim svoju priu. Nakon
grofove smrti, lady Penwood me zadrala kao neplaenu osobnu
sobaricu. Iako sam, realno, obavljala poslove za tri sobarice."
"Nevjerojatno, lady Whistledown je proli mjesec upotrijebila iste
rijei!" uzbueno e Posy. "Ja sam rekla majci da ona..."
"Posy, umukni!" prodere se Araminta.
"Kad sam napunila dvadeset godina", nastavi Sophie, "nije me
izbacila iz kue. Do dana dananjeg ne znam zato."
"Mislim da smo dovoljno uli", ree Araminta.
"Ja mislim da nismo uli ni priblino dovoljno", otro e
Benedict.
Sophie pogledom zatrai suevo odobrenje. Kad joj je kimnuo,
ona nastavi. "Mogu samo zakljuiti da je voljela imati nekoga komu
341

moe zapovijedati. Ili je jednostavno voljela imati neplaenu

sobaricu. Otac mi oporuno nije nita ostavio."
"To nije tono", izvali Posy.
Sophie je pogleda u oku.
"Ostavio ti je novac", ustrajno e Posy.
Sophie osjeti kako joj se donja vilica olabavila. "To nije mogue.
Nisam imala nita. Otac se brinuo za mene do moje dvanaeste
godine, ali nakon toga..."
"Nakon toga", ree Posy odrjeito, "ti je osigurao miraz."
"Miraz?" proape Sophie.
"To nije istina!" vritala je Araminta.
"Jest, istina je", bila je uporna Posy. "Nisi smjela ostavljati
naokolo dokaze koji te mogu inkriminirati, majko. Prole sam
godine proitala kopiju grofove oporuke." Okrene se prema ostalima
u prostoriji i ree: "Bila je u istoj onoj kutiji u koju je spremila
vjenani prsten."
"Ukrala si mi miraz?" Sophijin glas bio je jedva malo glasniji od
apta. Svih ovih godina mislila je da joj otac nije ostavio nita.
Znala je da je nikad nije volio, da ju je samo smatrao svojom
odgovornou, ali ju je svejedno zaboljelo to je osigurao miraze za
Rosamund i Posy koje nisu bile njegove bioloke keri a za nju
nije.
Nikad zapravo nije mislila da ju je namjerno ignorirao; istini za
volju, uglavnom se osjeala... zaboravljenom.
A to joj je bilo jo gore nego da je se otvoreno odrekao. "Ostavio
mi je miraz", ree ona oamueno. A zatim Benedictu: "Imam
miraz."
"Ne zanima me tvoj miraz", odvrati on. "Ne treba mi."
"Mene zanima", ree Sophie. "Mislila sam da me zaboravio. Svih
ovih godina bila sam uvjerena da je sastavljajui oporuku
jednostavno zaboravio na mene. Znala sam da nije mogao ostaviti
342

nasljedstvo svojoj nezakonitoj keri, no uvijek je svima govorio da

sam mu tienica. Nije bilo razloga da se ne pobrine za svoju
tienicu. To je sasvim uobiajena praksa."
Sudac se nakalje pa se okrene prema Araminti: "to se dogodilo
s njezinim mirazom?"
Araminta ne odgovori nita.
Lady Bridgerton se nakalje. "Koliko ja znam, utaja tueg
miraza", ree ona, "nije ba doputena zakonom."
Zatim se nasmijei polako i zadovoljno. "Je li, Araminta?"

343

23. Poglavlje

Navodno je lady Penwood napustila London. Lady Bridgerton

takoer. Zanimljivo...
Drutveni bilten lady Whistledown,
18. lipnja, 1817.

enedict zakljui da nikad nije toliko silno volio svoju majku

kao u tom trenutku. Nastojao je suspregnuti osmijeh, no to
mu je izrazito teko polazilo za rukom dok je promatrao
lady Penwood kako zijeva kao riba na suhom.

Sudac izbei oi. "Ne elite valjda rei da bih trebao uhititi
groficu?"
"Ne, naravno", Violet otkloni tu mogunost. "Vjerojatno bi
ionako bila osloboena. Aristokracija rijetko kad plati za svoje
zloine."
"Ali", doda ona, lagano nagnuvi glavu u stranu, prodorno
gledajui u lady Penwood, "kad biste je doista uhitili, bilo bi joj
iznimno neugodno braniti se od takvih optubi."
"to pokuavate rei?" procijedi lady Penwood kroz vrsto
stisnute zube.
Violet se okrene prema sucu. "Smijem li nakratko porazgovarati
nasamo s lady Penwood?"
"Naravno, moja gospo." Kratko se nakloni pa drekne: "Svi van!"
344

"Ne, ne", prekine ga Violet draesno se nasmijeivi i tutnuvi mu

u dlan neto to je izgledalo poput novanice od jedne funte. "Moja
obitelj smije ostati."
Sudac se lagano zarumeni, a zatim uhvati straara za nadlakticu i
izvue ga iz prostorije.
"Dakle", promrmlja Violet, "gdje smo ono stali?"
Benedict je pucao od ponosa dok je ozareno promatrao majku
kako marira prema lady Penwood, fiksirajui je pogledom.
Nakratko je skrenuo pogled prema Sophie. Objesila je vilicu od
uenja.
"Moj sin e se oeniti Sophie", ree Violet, "a vi ete svima koje
bude zanimalo rei da je ona tienica vaeg pokojnog mua."
"Nikad neu lagati o njoj", ispali lady Penwood.
"U redu. Onda oekujte posjet mojih odvjetnika, koji e smjesta
poeti traiti Sophijin miraz. Uostalom, nakon to se vjenaju,
Benedict e imati pravo raspolagati njime."
Benedict obujmi Sophie jednom rukom oko struka i lagano je
stisne.
"Bude li me tko pitao", odbrusi lady Penwood, "potvrdit u koju
god priu izmislite. No nemojte oekivati od mene da joj
samoinicijativno pomaem."
Violet se pretvarala da razmilja o tome, a zatim ree: "Izvrsno.
Mislim da e to biti sasvim dovoljno." Okrene se prema svome sinu.
"Benedicte?"
On kratko kimne glavom.
Njegova se majka ponovno obrati lady Penwood. "Sophijin se
otac zvao Charles Beckett i bio je daljnji grofov roak, je li tako?"
Lady Penwood je izgledala kao da je progutala pokvarenu koljku,
ali se svejedno sloi kimanjem glave.
Violet ree, namjerno okrenuvi lea grofici: "Vjerojatno e je
neki pripadnici visokog drutva smatrati pomalo neuglednom,
budui da nitko nije uo za njezinu obitelj, no barem e biti
345

uvaena. A nije zanemariva" ponovno se okrene i zabljesne

Aramintu irokim osmijehom - "ni ta njezina veza s Penwoodima."
Araminta ispusti udan zvuk koji je podsjeao na reanje. Benedict
se jedva suzdravao od smijeha.
"Gospodine sue!" povie Violet, a kad se sudac ponovno
pojavio, ona mu se veselo nasmijei i ree: "Mislim da sam obavila
svoje."
On uzdahne od olakanja. "Znai, ne trebam nikoga uhititi?"
"ini se da ne trebate."
Sudac se malaksalo nasloni na zid.
"E, pa, ja odlazim!" glasno izjavi lady Penwood, kao da e ikomu
nedostajati. Okrene se prema svojoj keri i uputi joj bijesni pogled.
"Idemo, Posy."
Benedict je gledao kako Posyno lice postaje blijedo poput krpe.
No prije nego to je stigao intervenirati, Sophie skoi i povie:
"Lady Bridgerton!" ba u trenutku kad je Araminta zareala:
"Smjesta!"
"Da, duo?"
Sophie zgrabi Violet za ruku i povue je dovoljno blizu sebi da
joj moe neto proaptati u uho.
"Ima pravo", ree Violet. Zatim se okrene prema Posy.
"Gospoice Gunningworth?"
"Ja sam, zapravo, gospoica Reiling", ispravi je Posy. "Grof me
nikad nije odluio posvojiti."
"Dakako. Gospoice Reiling, koliko vam je
godina?" "Dvadeset i jedna, milostiva gospoo."
"Pa, svakako ste dovoljno stari da sami donosite odluke. elite li
doi u posjet mome domu?"
"O, da!"

346

"Posy, zabranjujem ti da ide ivjeti s Bridgertonima!" zapovijedi

Araminta.
Violet uope nije obraala pozornost na nju dok je govorila Posy:
"Mislim da u ove sezone rano napustiti London. elite li doi k
nama u Kent, na neogranieni boravak?"
Posy brzo kimne. "Bila bih vam neizmjerno zahvalna."
"Onda smo to rijeili."
"Nismo nita rijeili", drekne Araminta. "Ona je moja ki i..."
"Benedicte", blazirano e lady Bridgerton, "kako se ono zove moj
odvjetnik?"
"Idi!" izdere se Araminta na Posy. "I da mi se vie nikad nisi
pojavila na vratima."
Prvi put tog popodneva Posy je djelovala pomalo uplaeno.
Svakako nije pomoglo kad je njezina majka domarirala do nje i,
unijevi joj se u lice, prosiktala: "Ode li sada s njima, za mene si
mrtva. Razumije li? Mrtva!"
Posy panino pogleda u Violet, koja joj je smjesta prila i uhvatila
je pod ruku.
"U redu je, Posy", njeno ree Violet. "Smije ostati s nama
koliko god eli."
Sophie joj takoer prie i primi je pod drugu ruku. "Sad emo biti
prave sestre", ree ona, pa nagne glavu i poljubi je u obraz.
"O, Sophie", zajeca Posy dok su joj suze tekle u potocima. "Tako
mi je ao! Nikad te nisam branila. Trebala sam neto rei. Trebala
sam neto poduzeti, ali..."
Sophie odmahne glavom. "Bila si mlada. Ja sam bila mlada. A ja
bolje od ikoga znam koliko se teko suprotstaviti njoj." Prezrivo
pogleda u Aramintu.
"Ne obraaj mi se tim tonom", zapjeni se Araminta, podigavi
ruku kao da e je udariti.
347

"No, no, no!" umijea se Violet. "Odvjetnici, lady Penwood. Ne

zaboravite odvjetnike."
Araminta spusti ruku, djelujui kao da bi se svakog trenutka
mogla spontano samozapaliti.
"Benedicte?" glasno e Violet. "Koliko brzo moe stii do ureda
naih odvjetnika?"
Smijui se u sebi, on zamiljeno protrlja bradu prstima. "Nisu
predaleko. Za dvadeset minuta? Trideset ako je gust promet."
Araminta se tresla od bijesa obraajui se Violet. "Uzmite je
onda. Ja sam ionako od nje doivjela samo razoaranja. Samo znajte
da je se neete rijeiti do svoje smrti, jer je nitko nee htjeti za enu.
Morala sam podmiivati mukarce samo da pleu s njom." A onda
se dogodilo neto veoma neobino. Sophie se poela tresti.
Zacrvenjela se u licu, vrsto stisnula zube i ispustila zapanjujui
urlik. I prije nego to ju je itko stigao sprijeiti, ona udari Aramintu
akom u lijevo oko, oborivi stariju enu na pod.
Benedict je mislio da ga nita ne moe vie iznenaditi od majina
maloprijanjeg makijavelistikog poteza.
Pogreno je mislio.
"Ovo", prosike Sophie, "nisam uinila zato to ste mi ukrali
miraz. Ni zbog svih pokuaja izbacivanja iz kue dok mi je otac bio
jo iv. A ni zato to ste me pretvorili u svoju osobnu robinju."
"Ovaj, Sophie", toplo e Benedict, "zbog ega si je onda udarila?"
Sophie nije odvajala pogled od Araminte dok je izgovarala: "Ovo
sam uinila zato to niste voljeli obje keri jednako."
Posy pone ridati.
"Postoji poseban dio u paklu za majke poput vas", ree Sophie
tihim prijeteim glasom.
"Znate to", zakrijeti sudac. "Doista bismo trebali osloboditi ovu
eliju za sljedeeg zatvorenika."

348

"U pravu je", hitro e Violet i stane ispred Sophie prije no to ova
ponovno odlui nasrnuti na Aramintu. Zatim se okrene prema Posy:
"Treba li otii po svoje stvari?"
Posy odmahne glavom.
Violetine oi preplavi tuga pa ona lagano stisne Posynu ruku.
"Zajedno emo stvarati nove uspomene, draga."
Araminta ustane, uputi Posy posljednji zastraujui pogled i
konano napusti prostoriju.
"Napokon", ree Violet podboivi se. "Mislila sam da nikad nee
otii."
Benedict makne ruku sa Sophijina struka apnuvi joj: "Nemoj se
micati", a onda pohita k majci.
"Jesam li ti rekao u posljednje vrijeme", proape joj u uho,
"koliko te volim?"
"Nisi", odgovori ona, veselo se nasmijeivi, "ali ja to ionako
znam."
"Jesam li ti rekao da si najbolja majka na svijetu?"
"Nisi, ali to takoer znam."
"Odlino." Nagne se i poljubi je u obraz. "Hvala ti. Velika je ast
biti tvoj sin."
Njegova majka, koja je cijeli dan nadmono vladala situacijom i
pokazala se kao najpraktinija i najdovitljivija od svih njih, brizne u
pla.
"to si joj rekao?" upita ga Sophie.
"Sve je u redu", ree Violet neprekidno mrcajui. "Sve j" A
onda naglo zagrli Benedicta. "I ja tebe volim!"
Posy pogleda u Sophie i ree: "Divna obitelj."
Sophie pogleda u Posy i ree: "Znam."

349

Sat vremena poslije, Sophie je bila u Benedictovoj dnevnoj sobi.

Sjedila je na sofi na kojoj je prije samo nekoliko tjedana izgubila
nevinost. Lady Bridgerton je smatrala kako nije osobito mudro (niti
dolino) da Sophie boravi sama s Benedictom u njegovu domu, no
on ju je prostrijelio takvim pogledom da je na koncu samo rekla:
"Vrati je kui do sedam."
"to je znailo da imaju jo sat vremena zajedno."
"ao mi je", usklikne Sophie im joj je stranjica dotakla sofu. Iz
nekog razloga nisu progovorili niti rije cijelim putem do doma.
Drali su se za ruke u koiji, i Benedict je prinosio njezine prste
svojim usnama, no nisu uope razgovarali.
Sophie je bila zahvalna na toj tiini. Nije ba bila spremna na
razgovor. U zatvoru je bilo lake, u onolikom meteu i meu toliko
ljudi, no sad kad su ostali sami...
Nije znala to rei.
Osim, valjda, "ao mi je."
"Ne, meni je ao", odvrati Benedict sjedajui pokraj nje i primivi
je za ruke.
"Ne, meni je..." Ona se iznenada nasmijei. "Ovo je jako
blesavo."
"Volim te", ree on.
Usne joj se malo razmaknu.
"elim se oeniti tobom", ree on.
Njoj zastane dah.
"I nije me briga tko su ti roditelji, niti mi je trebala ona pogodba
izmeu moje majke i lady Penwood da te odvedem pred oltar."
Pogleda je zaljubljeno svojim rastapajuim tamnim oima. "Oenio
bih se tobom bez obzira na sve."
Sophie zatrepe. Suze su joj pekle oi, navirui sve jae. Bojala
se da e napraviti budalu od sebe rascmoljivi se pred Benedictom.
Uspjela je izgovoriti njegovo ime, no nakon toga se posve izgubila.
350

Benedict joj stisne ruke. "Znam, neemo moi ivjeti u Londonu,

ali ni ne moramo. Kad sam se zapitao kakav ivot zapravo trebam
ne kakav elim, nego kakav trebam jedino to mi je palo na pamet
bila si ti."
"Ja"
"Ne, dopusti mi da zavrim", ree on hrapavim glasom koji je
odavao da je i on na rubu suza. "Nisam smio zatraiti da mi bude
ljubavnica. To nije bilo u redu od mene."
"Benedicte", njeno e Sophie, "to si drugo mogao uiniti?
Mislio si da sam slukinja. U idealnom svijetu bismo se vjenali, no
ovo nije idealan svijet. Mukarci poput tebe ne ene se..."
"No dobro. Onda nisam pogrijeio uinivi to." Pokua se
nasmijeiti, no osmijeh mu ispadne iskrivljen. "Bio bih lud da te
nisam pitao. Neizdrivo sam te elio i mislim da sam te ve tada
volio i..."
"Benedicte, ne mora..."
"Objanjavati? Da, moram. Nisam te trebao siliti nakon to si me
odbila. To uistinu nije bilo poteno od mene, osobito zato to smo
oboje znali da se od mene oekuje da se jednog dana oenim. Mene
bi ubilo da te moram dijeliti s drugim, kako sam mogao to isto
oekivati od tebe?"
Sophie isprui ruku i obrie mu neto s lica. Isuse, zar su to bile
suze? Nije se mogao sjetiti kad je posljednji put plakao. Moda kad
mu je otac umro? A ni tada nitko nije vidio njegove suze.
"Toliko je mnogo razloga zato te volim", ree on, paljivo i
odmjereno izgovarajui svaku rije. Znao je da ju je ve osvojio i da
mu nee vie pobjei; doista e mu postati enom. No svejedno je
htio da sve bude savreno. Imao je jedinstvenu priliku otvoriti srce
eni svoga ivota; nije htio i to zabrljati.
"Ono to, meutim, najvie volim kod tebe", nastavi on, "jest
injenica da ti poznaje sebe. Zna tko si i to najvie cijeni. Ima
svoja naela, Sophie, i vrsto ih se dri." Primi je za ruku i prinese
je svojim usnama. "To je prava rijetkost."
351

Oi su joj se napunile suzama i on ju je samo elio zagrliti, no

znao je da mora dovriti svoj govor. Toliko se neizgovorenih rijei
nagomilalo u njemu i elio ih je sve izgovoriti.
"Osim toga", nastavi on neto tie, "ti si se potrudila vidjeti mene.
Upoznati me. Mene, Benedicta. Ne gospodina Bridgertona. Ne
Broja dva. Benedicta."
Ona mu dotakne lice. "Ti si najbolja osoba koju poznajem.
Oboavam tvoju obitelj, ali tebe volim."
Stisnuo ju je vrsto uza se. Nije vie mogao izdrati. Morao ju je
osjetiti u svome zagrljaju, uvjeriti se da je ona tu i da e zauvijek tu
ostati. S njime, uz njega, dok ih smrt ne rastavi. Bio je to neobian
osjeaj, no imao je potrebu drati je u zagrljaju... samo to.
elio ju je, dakako. Neprekidno je udio za njom. No jo vie od
toga, htio ju je samo drati u zagrljaju. Osjeati njezin miris, osjeati
nju.
Shvatio je da sama njezina nazonost djeluje utjeno na njega. Ne
moraju uope razgovarati. Ne moraju se ak ni dodirivati (iako u
tom trenutku nije dolazilo u obzir da je pusti). Ukratko, bio je
sretniji a vjerojatno i bolji ovjek kad je ona bila blizu njega.
Zario je lice u njezinu kosu, udiui njezin miris, njuei... Njuei...
On se odmakne. "Bi li se voljela okupati?"
Sophie se smjesta zacrveni. "O, ne", zastenje prigueno u ruku
kojom je prekrila usta. "U zatvoru je bilo tako prljavo, a morala sam
spavati na podu i..."
"Nemoj mi vie nita govoriti", ree on.
"Ali..."
"Molim te." uje li jo togod o tome, morat e nekoga ubiti. Pod
uvjetom da nije bilo trajne tete, nije elio znati pojedinosti.
"Ja mislim", prva naznaka osmijeha poela mu je trzati lijevi kut
usana, "da bi se trebala okupati."
"Dobro." Ona kimne i ustane. "Smjesta u otii k tvojoj majci..."
352

"Ovdje."
"Ovdje?"
Osmijeh mu se proiri i na desni kut usana. "Ovdje."
"Ali rekli smo tvojoj majci..."
"Da e se vratiti kui do devet."
"Mislim da je rekla do sedam."
"Je li? Ba udno, ja sam uo do devet."
"Benedicte..."
Uzme je za ruku i povue je prema vratima. "Sedam jako
podsjea na devet."
"Benedicte..."
"U stvari, jo vie podsjea na jedanaest."
"Benedicte!"
Ostavi je pokraj vrata. "ekaj tu."
"Molim?"
"Ni makac", ree on dotaknuvi joj prstom vrh nosa.
Sophie ga je bespomono gledala kako izlazi u hodnik. Vratio se
nakon dvije minute. "Gdje si bio?" upita ga.
"Naruio sam kupku."
"Ali..."
Pogled mu postane vrlo, vrlo pohotan. "Za dvoje."
Ona gutne.
On se nagne prema njoj. "Sluajno su ve imali zagrijanu vodu."
"Stvarno?"
On kimne. "Trebat e im samo nekoliko minuta da napune kadu."
Ona baci pogled prema ulaznim vratima. "Uskoro e sedam."
"Ali smijem te zadrati do dvanaest."
353

"Benedicte!"
On je privue k sebi. "Znam da eli ostati."
"To uope nisam rekla."
"Nisi ni trebala. Da se uistinu nisi sloila sa mnom, rekla bi neto
vie od, Benedicte!"
Morala se nasmijati; toliko je dobro oponaao njezin glas.
Usne mu se izviju u vragolasti smijeak. "Grijeim li?"
Okrenula je glavu na drugu stranu, no on je znao da joj se usnice
trzaju.
"Tako sam i mislio", proape on. Pokae rukom prema stubama.
"Doi sa mnom."
I ona poe za njim.

Na Sophijino veliko iznenaenje, Benedict je napustio sobu dok se

svlaila za kupanje. Drala je dah skidajui haljinu preko glave. Bio
je u pravu; stvarno je neugodno mirisala.
Sobarica koja joj je pripremila kupku dodala je u nju miriljava
ulja i sapunicu od koje je povrina vode bila prekrivena
mjehuriima.
Skinuvi i zadnji komad odjee, Sophie umoi none prste u
vodu. A zatim uroni u nju cijelim tijelom.
Boanstveno. Nije mogla vjerovati da se posljednji put okupala
prije samo dva dana. Nakon noi provedene u zatvoru osjeala se
kao da se godinu dana nije prala.
Sophie pokua ne razmiljati ni o emu, nego samo uivati u tom
hedonistikom trenutku, no nije se mogla opustiti dok joj je krv
ubrzano kolala venama od iekivanja. Odluivi ostati, znala je da
joj se Benedict kani pridruiti. Mogla ga je odbiti; bez obzira na sva
njegova moljakanja i nagovaranja, odveo bi je k svojoj majci.
354

No odluila je ostati. Negdje izmeu ulaza u dnevni boravak i

podnoja stuba shvatila je da eli ostati. Predug je bio njihov put do
ovoga trenutka i nije se jo bila spremna razdvojiti od Benedicta,
ak ni samo do sutradan ujutro, kad bi zasigurno doao k majci na
doruak.
Uskoro e ui u sobu. A kada doe...
Ona zadrhti. Iako se nalazila u kadi punoj vrue vode, drhtala je.
A onda, dok je uranjala jo dublje u vodu koja joj je dosezala preko
ramena i vrata, zatim i do nosa, zauje zvuk okretanja kvake na
vratima.
Benedict. Bio je odjeven u tamnozeleni kuni ogrta, zavezan
pojasom u struku. Bio je bos, golih nogu sve do koljena.
"Nadam se da nee zamjeriti ako ovo unitim", ree on,
pogledavi u njezinu haljinu.
Ona mu se nasmijei i odmahne glavom. Nije oekivala da e joj
to rei, no znala je da je to uinio kako bi se opustila.
"Poslat u nekoga da ti donese drugu", ree on.
"Hvala." Pomakne se malo u kadi kako bi napravila mjesta za
njega, no Benedict je iznenadi smjestivi se iza nje.
"Nagni se naprijed", proape on.
Ona ga poslua i uzdahne od uitka kad joj je poeo prati lea.
"Godinama sam matao o ovome."
"Godinama?" upita ona, zabavljajui se.
"Aha. esto sam matao o tebi nakon krabuljnog plesa."
Bilo joj je drago to je bila nagnuta naprijed, ela naslonjena na
savijena koljena, jer se zacrvenjela u licu.
"Zaroni glavu da ti mogu oprati kosu", zapovjedio joj je.
Uronila je pod vodu i brzo izronila.
Benedict nasapuna ruke pa joj pone sapunati kosu. "Prije je bila
dulja", primijeti on.
355

"Morala sam je odrezati", ree ona. "Prodala sam je vlasuljaru."

Nije bila sigurna, no uinilo joj se da je Benedict ljutito zareao.
"Bila je puno kraa", dodala je.
"Moe je isprati."
Ponovno je zaronila u kadu, okreui glavu ispod vode, a zatim
izroni da udahne zrak.
Benedict napuni dlanove vodom. "Ima jo sapunice otraga", ree
izlijevajui joj vodu na kosu.
Sophie mu dopusti da ponovi postupak nekoliko puta, a zatim ga
konano upita: "Zar nee ui u kadu?" Bilo je to nevjerojatno
bestidno od nje i bila je svjesna da joj je vjerojatno od stida lice
poprimilo boju maline, no jednostavno ga je morala pitati.
On odmahne glavom. "Planirao sam, ali previe uivam u
ovome."
"Prati me?" upita ga u nevjerici.
Jedan mu se kut usana podigne u blagi osmijeh. "Gotovo sam
sasvim siguran da u jednako uivati i briui te." On posegne za
velikim bijelim runikom. "Ustani."
Sophie je neodluno grickala donju usnu. Bila je ve, dakako, i
vie nego prisna s njime, no nije bila toliko iskusna da bi mogla
ustati gola iz kade bez imalo stida.
Benedict se blago nasmijei ustajui i odmatajui runik.
Rairivi ga ispred nje, on okrene glavu i ree: "Zamotat u te prije
nego to uspijem ita vidjeti."
Sophie duboko udahne i ustane, slutei da taj trenutak na neki
nain oznaava poetak ostatka njezina ivota.
Benedict je njeno umota, briui joj lice rubovima runika.
Obrie joj obraze na kojima joj se zadralo jo nekoliko kapljica, a
zatim nagne glavu i poljubi je u nos. "Drago mi je to si tu."
"Meni takoer."
356

On joj dotakne bradu. Pogled mu se ni na trenutak nije odvajao od

njenih oiju pa je imala osjeaj kao da i njih dodiruje. A onda je
poljubi. Bio je to najmeki i najnjeniji poljubac koji je ikad mogla
zamisliti. Sophie se nije samo osjeala voljenom; osjeala se
oboavanom.
"Trebao bih ekati do ponedjeljka", ree on, "ali ne elim."
"Ni ja ne elim da eka", proape ona.
Ponovno je poljubi, ovaj put znatno urnije. "Tako si lijepa",
proape. "Ti si ostvarenje svih mojih snova."
Usne mu pronau njezin obraz, pa bradu, pa vrat, a od svakog je
njegova njenog ugriza gubila ravnoteu i dah. Bila je sigurna da e
je koljena izdati, da nee moi izdrati njegove slatke napade. I ba
kad je pomislila da e klonuti na pod, on je podigne u naruje i
odnese do postelje.
"U mome srcu", zavjetovao joj se, polaui je na poplune i
jastuke, "ti si moja ena."
Sophie zastane dah.
"Nakon vjenanja naa e veza biti zakonita", ree on ispruivi
se pokraj nje, "blagoslovljena pred Bogom i dravom, ali sada..."
Glas mu je zvuao promuklo kad joj je rekao, naslonivi se na lakat i
zagledavi joj se u oi: "Sad je stvarno."
Sophie mu dotakne lice. "Volim te", proape. "Uvijek sam te
voljela. Mislim da sam te voljela i prije nego to sam te upoznala."
On se nagne kako bi je jo jednom poljubio, no ona ga zaustavi
dahnuvi: "Ne, ekaj."
Zaustavio se na nekoliko centimetra od njezina lica.
"Na krabuljnom plesu", ree ona neuobiajeno drhtavim glasom,
"ak i prije nego to sam te vidjela, ja sam te osjetila. Osjetila sam
neko iekivanje. aroliju. Neto u zraku. A kad sam se okrenula i
ugledala te ondje, izgledao si kao da eka mene, i odmah sam znala
da si ti razlog zato sam morala biti na tom balu." Na obraz joj
padne neto mokro. Jedna jedina suza iz njegova oka.
357

"Ti si razlog mojeg postojanja", nastavi ona njeno. "Zbog tebe

sam dola na ovaj svijet."
On otvori usta, i na trenutak je bila sigurna kako e neto rei, no
samo je uspio ispustiti neki drhtavi, isprekidani zvuk, i ona shvati da
je toliko preplavljen osjeajima da ne moe ni govoriti. Rastopila se.
Benedict je ponovno poljubi, pokuavi joj na taj nain pokazati
ono to nije mogao rijeima izgovoriti. Nije mogao vjerovati da je
moe voljeti vie no to ju je volio samo pet sekunda ranije, ali kad
je rekla... kad mu je rekla...
Srce mu je nabujalo, mislio je da e se rasprsnuti.
Volio ju je. Svijet je odjednom postao vrlo jednostavno mjesto.
Volio ju je, i to je jedino bilo vano.
Njegov ogrta i njezin runik brzo nestanu i njihova se gola tijela
dotaknu. Oboavao ju je rukama i usnama. Htio je da osjeti svu
silinu njegove potrebe za njom, htio je da i ona osjeti jednako
snanu elju.
"Oh, Sophie", stenjao je, ponavljajui njezino ime, jedinu rije
koju je uspio izustiti. "Sophie, Sophie, Sophie."
Ona mu se nasmijei, a on osjeti neobian poriv za smijanjem.
Shvatio je da je sretan. Tako strano sretan.
Bio je to dobar osjeaj.
Namjestio se iznad nje, spreman ui u nju, uiniti je svojom. Bilo
je drukije nego prvi put, kad ih je oboje ponijelo uzbuenje. Ovaj
put su bili svjesni. Izabrali su vie od strasti: on je izabrao nju i ona
je izabrala njega.
"Moja si", ree on. Oi mu se nisu odvajale od njezinih dok je
klizio unutra. "Moja si."
Znatno poslije, dok su leali zagrljeni, iscrpljeni i malaksali, on joj
dodirne usnama uho i ree: "I ja sam tvoj."

358

Nekoliko sati kasnije, Sophie je zijevnula i zatreptala oima

razbuujui se i pitajui se zato se osjea tako toplo i ugodno i...
"Benedicte! " preneraeno dahne. "Koliko je sati?"
Nije joj odgovorio pa ga je zgrabila za rame i grubo protresla.
"Benedicte! Benedicte!"
On se okrene na drugu stranu progunavi: "Spavam."
"Koliko je sati?"
Benedict zabije lice u jastuk. "Nemam blagog pojma."
"Trebala sam biti kod tvoje majke najkasnije u sedam."
"Jedanaest", promumlja on.
"Sedam!"
On otvori jedno oko, izgledajui kao da je u to morao uloiti
veliki napor. "Kad si se odluila okupati ovdje, znala si da se nee
uspjeti vratiti do sedam."
"Znam, ali nisam mislila da u stii iza devet."
Benedict zatrepe nekoliko puta, ogledajui se po sobi. "Ne
vjerujem da e stii..."
No ona je ve spazila sat na kaminu i izgledala je kao da se gui.
"Jesi li dobro?" upita je on.
"Tri su sata ujutro!"
On se nasmijei. "Onda moe i prenoiti ovdje."
"Benedicte!"
"Ne eli valjda buditi poslugu? Siguran sam da svi ve vrsto
spavaju."
"Ali ja..."
"Imaj milosti, eno", izjavi on konano. "Sljedei tjedan se udaje
za mene."
To joj je privuklo pozornost. "Sljedei tjedan?" zaskvii ona. On
pokua djelovati ozbiljno. "Najbolje je brzo to obaviti."
359

"Zato?"
"Zato?" ponovi on kao jeka.
"Da, zato?"
"Pa, ovaj, zbog sprjeavanja glasina i svega toga."
Ona zine i razrogai oi. "Misli li da e lady Whistledown pisati
o meni?"
"Zaboga, nadam se da nee", proguna on.
Ona se snudi.
"No dobro, vjerojatno hoe. Zato to, pobogu, prieljkuje?"
"Godinama itam njezinu kolumnu. Uvijek sam sanjala da u njoj
ugledam svoje ime."
On odmahne glavom u nevjerici. "Ima veoma neobine snove."
"Benedicte!"
"Dobro, da, pretpostavljam da e lady Whistledown napisati
izvjetaj o naem vjenanju, ako ne prije samog obreda, onda barem
ubrzo nakon njega. Vrlo je prepredena."
"Voljela bih znati tko je ona."
"Ti i pola Londona."
"Misli, ja i cijeli London." Ona uzdahne, a zatim ree, ne ba
uvjerljivo: "Doista bih trebala poi. Tvoja majka je zacijelo
zabrinuta zbog mene."
On slegne ramenima. "Zna ona gdje si."
"Imat e loe miljenje o meni."
"Sumnjam. Siguran sam da e ti progledati kroz prste, budui da
emo se vjenati za tri dana."
"Tri dana?" zacvili ona. "Mislila sam da si rekao sljedei tjedan."
"Za tri dana jest sljedei tjedan."

360

Sophie se namrti. "Ah, da. Ima pravo. Znai, u ponedjeljak?"

On kimne, djelujui veoma zadovoljno.
"Zamisli", ree ona. "Bit u u Whistledownu."
Benedict se pridigne, naslonivi se na lakat, i sumnjiavo je
pogleda. "Jesi li tako razdragana zato to se udaje za mene", upita
je zadirkujuim tonom, "ili si samo uzbuena zato to e biti u
Whistledownu? "
Sophie ga nestano udari u rame.
"Zapravo", zamiljeno e on, "ve si jednom bila spomenuta u
Whistledownu."
"Stvarno? Kad?"
"Nakon krabuljnog plesa. Lady Whistledown je napisala kako
sam bio opinjen tajanstvenom damom u srebrnom. I koliko god se
trudila, nije uspjela saznati tko si." On se naceri. "To je vjerojatno
bila jedina tajna u Londonu koju nije uspjela otkriti."
Sophie se smjesta uozbilji i malo se odmakne od njega u krevetu.
"O, Benedicte. Moram... elim... Hou rei..." Zastane i nakratko
okrene glavu u stranu, a zatim ga ponovno pogleda. "Oprosti."
On je poeli povui natrag u svoj zagrljaj, no izgledala je tako
vraki ozbiljno da nije imao izbora nego je sasluati. "Zato?"
"Zato to ti nisam rekla tko sam. Pogrijeila sam ne uinivi to."
Ugrize se za usnu. "Zapravo, nisam ba pogrijeila."
Benedict se malo povue. "Ako nisi pogrijeila, zato se onda
ispriava?"
"Ne znam. Ne mogu objasniti zato sam to uinila, samo..."
Nastavila je grickati usne. Poeo se brinuti da e joj ostati trajna
ozljeda.
Sophie uzdahne. "Nisam ti odmah rekla jer mi se nije uinilo
nunim. Bila sam sigurna da emo otii svatko na svoju stranu im
napustimo posjed Cavendera. No onda si se ti razbolio i morala sam
te njegovati, a ti me nisi prepoznao i..."
361

On joj stavi prst na usne. "Nije vano."

Ona podigne obrve. "Preksino ti je bilo jako vano."
Nije znao zato, jednostavno mu se u tom trenutku nije dalo
ozbiljno raspravljati. "tota se promijenilo od preksino."
"Zar ne eli znati zato ti nisam rekla tko sam?"
Dotakne joj obraze. "Znam tko si."
Grickala je usnu.
"eli li uti najsmjeniji dio?" nastavi on. "Zna li zato mi je
toliko trebalo da shvatim koliko te volim? uvao sam djeli srca za
damu s krabuljnog plesa, neprestano se nadajui da u je jednog
dana pronai."
"O, Benedicte", uzdahne Sophie, ganuta njegovim priznanjem, ali
i alei to ga je toliko povrijedila.
"Odluivi se oeniti tobom, morao sam se odrei svoga sna o
vjenanju s njom", ree on mirno. "Nije li to ironino?"
"Oprosti to sam te povrijedila ne otkrivi ti svoj pravi identitet",
ree ona, ne gledajui ga u oi, "no nisam sigurna da mi je ao to
nisam to uinila. Razumije li to elim rei?"
On ne odgovori nita.
"Mislim da bih opet postupila jednako."
On je i dalje utio. Sophie pone osjeati nelagodu. "Jednostavno
mi se u tom trenutku to uinilo ispravnim", uporno e ona. "inilo
mi se besmislenim otkriti da sam ja ena s krabuljnog plesa."
"Barem bih znao istinu", tiho e on.
"Da, i to bi onda uinio?" Ona sjedne i povue plahtu sve do
pazuha. "Htio bi da ti tajanstvena dama postane ljubavnica, ba kao
to si htio i da ti slukinja postane ljubavnica."
On ne ree nita. Samo je zurio u njezino lice.
"Ono to elim rei", urno nastavi Sophie, "jest da bih ti
vjerojatno rekla istinu da sam tada znala ono to sada znam.
362

Meutim, nisam znala, i bojala sam se da e mi slomiti srce i..."

Nije mogla dovriti reenicu jer se zagrcnula od suza, bjesomuno
pokuavajui otkriti na njegovu licu to osjea. "Molim te, reci
neto."
"Volim te", ree on.
To joj je bilo dovoljno.

363

Epilog

Zabava koju ovu nedjelju prireuje obitelj Bridgerton zacijelo e

postati dogaaj sezone. Cijela e se obitelj okupiti, zajedno sa
stotinjak najbliih prijatelja, povodom proslave roendana udove
vikontice.
Kako nije pristojno spominjati damine godine, Vaa Vam
autorica nee otkriti koji roendan slavi lady Bridgerton.
No budite bez brige, Vaa autorica
zna!
Drutveni bilten lady Whistledown,
30. travnja 1824.

tani! Stani!"

Sophie je vritala od smijeha trei niz stube koje su vodile u

vrt iza kue Bridgerton. Nakon sedam godina braka i troje
djece, Benedict ju je i dalje zabavljao i nasmijavao... i naganjao po
kui kad god bi mu se za to pruila prilika.
"Gdje su djeca?" upita ga kad ju je uhvatio na dnu stubita.
"Francesca ih nadzire."
"A tvoja majka?"
On se naceri. "Pretpostavljam da Francesca i nju nadzire."
"Ovdje svatko moe naletjeti na nas", ree ona ogledajui se oko
sebe.
364

Osmijeh mu postane vragolast. "Moda bismo se trebali povui",

predloi on, povukavi skut njezine zelene barunaste haljine, "na
privatnu terasu."
Te toliko joj poznate rijei zaas je vrate u prolost, na krabuljni
ples prije devet godina. "Privatna terasa, kaete?" upita ga ona, a oi
joj radosno zaigraju. "A kako vi, molim vas lijepo, znate za privatnu
terasu?"
Ovla pree usnama preko njezinih usana. "Imam svoje metode",
proape on.
"A ja", odvrati mu ona, prepredeno se smjekajui, "imam svoje
tajne."
On uzmakne. "Doista? eli li ih podijeliti sa mnom?"
"Nas petero", ree ona kimnuvi, "uskoro emo postati estero."
Pogleda joj u lice, a zatim u trbuh. "Jesi li sigurna?"
"Nita manje nego proli put."
Benedict prinese njezine ruke svojim usnama. "Ovaj put e biti
djevojica."
"To si i proli put rekao."
"Znam, ali..."
"I pretproli."
"Razlog vie da ovaj put izgledi budu na mojoj strani."
Ona odmahne glavom. "Drago mi je da nisi kockar."
On se nasmije na njene rijei. "Nemojmo jo nikomu rei."
"Mislim da nekoliko ljudi ve nasluuje", prizna Sophie. "elim
vidjeti koliko e trebati onoj Whistledownici da dozna", ree
Benedict.
"Ti to ozbiljno?"
"Ta vraja ena je znala za Charlesa, znala je za Alexandra i znala
je za Williama."
365

Sophie se nasmijei, doputajui mu da je odvue u mrak. "Jesi li

svjestan da me lady Whistledown spomenula dvije stotine trideset i
dva puta?
To ga smjesta zaustavi. "Brojala si?"
"Dvije stotine trideset i tri puta ako raunamo izdanje nakon
krabuljnog plesa."
"Ne mogu vjerovati da si brojala."
Ona nehajno slegne ramenima. "Uzbudljivo je itati o sebi."
Benedict pomisli kako je prava gnjavaa itati o sebi, ali joj nije htio
pokvariti zadovoljstvo, pa umjesto toga ree: "Sva srea da o tebi
uvijek lijepo pie, inae bih je morao pronai i prognati je iz
zemlje."
Sophie se morala nasmijati na to. "Ma nemoj mi rei. Ako nitko
iz visokog drutva nije uspio otkriti njezin identitet, kako e ga,
pobogu, ti otkriti?"
On nadmeno podigne jednu obrvu. "Ne zvui mi ba kao ena
koja predano vjeruje u svoga mua."
Pretvarala se da prouava svoju rukavicu. "Ne mora se ni truditi.
Ona je oito jako dobra u svome poslu."
"E, pa, za Violet nee doznati", zarekne se Benedict. "Barem dok
i svi ostali ne doznaju."
"Violet?" njeno upita Sophie.
"Ne misli li kako je vrijeme da moja majka dobije unue koje e
se zvati po njoj?"
Sophie se nasloni na njega, prislonivi obraz uz njegovu istu
lanenu koulju. "Mislim da je Violet lijepo ime", proape ona,
ugnijezdivi se jo dublje u njegov zagrljaj. "Nadam se samo da je
doista djevojica. Jer, ako je djeak, nikad nam to nee oprostiti..."

366

Kasnije te veeri, u gradskoj kui u najboljem dijelu Londona, jedna

je ena uzela pero u ruku i napisala:
Drutveni bilten lady Whistledown,
3. svibnja 1824.
Ah, najdrai itatelju, Vaa je autorica otkrila da e lady
Bridgerton uskoro dobiti jo jednoga unuka, jedanaestog po
redu...
No kad je pokuala napisati jo togod, samo je zatvorila oi i
uzdahnula. Koliko ve dugo ovo radi? Zar je ve prolo jedanaest
godina?
Moda je dolo vrijeme da krene dalje. Dosadilo joj je stalno
pisati o drugima. Trebala bi poeti ivjeti svoj ivot.
A onda je lady Whistledown odloila svoje pero i odetala do
prozora pa se, odmaknuvi sivo-zelene zavjese, zagledala u nonu
tamu.
"Vrijeme je za neto novo", proaptala je. "Vrijeme je da napokon
budem to to jesam."

Svretak
Marta

367