Professional Documents
Culture Documents
Bolesti Svinja Izazvane Cirkovirusom
Bolesti Svinja Izazvane Cirkovirusom
Etiologija
Fam. Circoviridae, gen. Circovirus, PCV2 DNA virus. Smatra se da je, kao i PCV-1, izuzetno otporan
(otporan na pH 3, hloroform i temperaturu od 70C u trajanju do 15 minuta).
Epidemiologija
Virus je ubikvitaran, a svinje predstavljaju prirodnog domaina. Oronazalna infekcija je najverovatniji
put infekcije. Nukleinska kiselina ovog virusa se moe otkriti uz pomo PCR-a u svim ekskretima i sekretima kod
obolelih, ali i subkliniki inficiranih.
PMWS je multifaktorijalna bolest svinja. Osim PCV2 za ispoljavanje klinikih simptoma potrebano je
sadejstvo infektivnih i neinfektivnih faktora. Sve to izaziva stres kod svinja u periodu oko zaluenja do 12. nedelje starosti, doprinosi problemu. Loi uslovi, grupisanje svinja poreklom sa razliitih farmi/razliite starosti/
ak iz razliitih legala mogu poveati pojavu sindroma. Vani faktori rizika su kontinuirana proizvodnja i nesprovoenje dobrih biosigurnosnih mera. Prenatrpanost je takoe jako vaan faktor. Svi ovi faktori su vani i za druge uzronike oboljenja svinja. Na kraju, kao kljuni faktori u samoj patogenezi pokazali su se ivi agensi (PRRSv,
PPv, H1N1, Mycoplasma hyopneumoiae) kao i imuni stimaulansi (vakcinalni adjuvansi). Njihova primarna uloga
je pojaavanju replikacije PCV2.
Veoma vana odlika ovog oboljenja je njegov perzistentan karakter neke farme ostaju pogoene 2 ili
vie godina posle (odrava se visoka stopa mortaliteta). Gubitak predstavlja i to to su stopa rasta i konverzija
hrane loi zbog veeg broja slabih svinja u zapatu (gubici se procenjuju na oko 12/grlu koje se proda). Ipak,
treba naglasiti da slika nije tako dramatina na svim pozitivnim farmama. Negde je uoeno poveanje mortaliteta za samo 1-2% i do oporavka je dolo za 3-4 meseca.
Patogeneza
Nisu identifikovane elije u kojima se in vivo virus razmnoava. Velika koliina Ag je otkrivena u Mf i
dendritinim elijama obolelih svinja ali se ini da se tu radi o akumulaciji, a ne o replikaciji virusnih estica.
Ako virus ili neinfektivni faktori aktiviraju imuni sistem svinja koje su ve inficirane sa PCV2, dolazi do
replikacije virusa i poveanja njegovog titra u tkivima i serumu. Ovo pokazuje da su prisustvo PCV2 (infekcija) i
imunostimulacija, verovatno najvaniji mehanizmi u razvoju PMWS. Taan mehanizam kako koinfekcija ili
imunostimulacija pokreu razvoj PMWS nije poznat. Meutim, postoje karakteristine lezije u limfoidnim
tkivima obolelih svinja (limfni vorovi, Pejerove ploe, timus, slezina), postoji veza sa oportunistikim
patogenima, postoje promene i subpopulacijama imunih elija u limfoidnim tkivima (Ly; Mf-histiocitnih i
multinuklearnih elija) i perifernoj krvi. Ovo ukazuje na imunosupresivni status obolelih ivotinja.
Utvrena je poveana sinteza IL-10 u timusu obolelih ivotinja. To se dovodi u vezu sa atrofijom timusa.
Ovo poveanje sinteze se odigrava kasnije tokom infekcije, pa se smatra posledicom, a ne inicijalnim
mehanizmom oboljenja. Smatra se da je nemogunost obolelih svinja da sintetiu interferon, kljuni faktor
imunosupresije i inicijalni faktor potreban za razvoj oboljenja.
Ipak, mehanizmi interakcije PCV2 i imunog sistema nisu sasvim jasni. Postoje istraivanja koja daju
razliite zakljuke. Dalje, postoji samo hipoteza da je PDNS izazvan visokim titrom antitela prema cirkvirusu.
Klinika slika
PMWS (postweaning multisystemic wasting syndrome)
Javlja se u svinja 2-4 meseca starosti. Mobiditet je obino oko 4-30% (nekad
50-60%). Mortalitet je 4-20% (uobiajeno 15-20%). Kliniki simptomi su zaostajanje u
rastu, slabljenje, bleda koa, respiratorni poremeaji, nekad ikterus i dijareja. Poveani
limfni vorovi su znaajna karakteristika ranog toka PMWS.
Mogu se videti i drugi simptomi koji su u vezi sa sekundarnim infekcijama,
ukljuujui Glaserovu bolest, salmonelozu, E. coli infekcije, stafilokone infekcije koe,
enzootsku pneumoniju, bakterijske pneumonije, PRRS i mnoge druge.
Glavne histopatoloke promene u limfoidnim tkivima su uoene u limfnim
vorovima (90% sluajeva) - smanjenje broja Ly i infiltracija histiocita i dinovskih
multicentrinnih elija. vorovi normalne veliine, ili ak njihova atrofija, ee su
prisutni u kasnijim fazama oboljenja. Sline promene postoje u Pejerovim ploama i
limfoidnom tkivu kolona. Kod obolelih svinja esto postoji atrofija timusa.
Plua (u oko 35% sluajeva) mogu biti poveana, nisu kolabirala, gumene su
konzistencije (diseminirano ili difuzno). Postoji intersticijalna pneumonija. U teim
sluajevima postoji peribronhijalna fibroza i fibrozni bronhiolitis. U nekim sluajevima
jetra je poveana/atrofina, granularne povrine to odgovara mikroskopskom nalazu
rairenih citopatogenih promena i inflamacije (limfohistiocitna infiltracija portalnih
prostora). Kod svinja se u kasnijim stadijumima moe razviti ikterus. Kod 55% svinja
postoje promene u bubregu limfohistiocitna infiltracija uz prisustvo dinovskih elija.
Granulomatozni enteritis je jo jedna posledica PCV2 infekcije. Postoji kod
svinja izmeu 6 i 10 nedelja starosti. Dijagnostikuje se na osnovu nalaza dijareje,
granulomatoznog enteritisa i virusne DNA u uzorku.
simptom
poveani vorovi
gubitak TM
dispnoja
bledilo
anoreksija
dijareja
slabost
dermatitis
kaalj
ikterus
febra
%
85
75
70
60
50
50
45
45
40
35
5
Imunitet
Utvreno je da serokonverzija prema PCV2 traje izmeu 14 i 28 dana PI. Neke studije pokazuju da se
kod svinja koje su kliniki obolele serkonverzija odvija kasnije u odnosu na trenutak infekcije.
Titar kolostaralinih At opada, ali dolazi do aktivne serokonverzije. Ona se obino odvija oko 7.-12. nedelje starosti, a ta At se mogu odrati do 28. nedelje starosti. PMWS se obino ne sree kod ivotinja koje su mlae od 4 nedelje, to moe biti u vezi sa pasivno preneenim imunitetom. Ipak, iako je humoralni odgovor na
PCV2 prisutan u starosti od 2-3 meseca, razliit procenat ivotinja u tovu moe biti viremino, to ukazuje na to
da At ne mogu u potpunosti zatiti od infekcije. Ovo se deava i kod odraslih ivotinja, jer one mogu biti inficirane, a da ne pokazuju znake infekcije. Pitanje je da li je to rezultat imuniteta ili prirodne starosne rezistencije.
Nizak titar maternalnih At kod prasadi ne dovodi obavezno do razvoja oboljenja. Kod svinja koje nisu
obolele nakon infekcije utvren je bolji imuni odgovor - bra sinteza specifinih At. S druge strane, kliniki obolela grla nisu postigla serokonverziju. Ovaj lo odgovor na infekciju bez sumnje dovodi do snane proliferacije
virusa. Uz to, ako se doda delovanje konkurentnih infekcija i/ili stresogena, dolazi do razvoja oboljenja.
Dijagnoza
Respiratorna forma PRRS-a i druga oboljenja koja izazivaju slabljenje, moraju biti diferencirana od
PMWS. to se tie PDNS, lista diferencijalnih dijagnoza treba da sadri oboljenja koja dovode do crvenog do
tamnog prebojavanja koe, kao i stanja koja su praena petehijama na bubrezima KKS i Afrika kuga svinja.
Reproduktivna forma PCV2 infekcije se kliniki ne razlikuje od drugih oboljenja koja dovode do abortusa u
kasnom graviditetu i raanja mrtve prasadi. Sindrom izazaiva razliite simptome, pa dijagnoza nije laka. Uz
to,kako dolazi do imunosupersije, javljaju se simptomi drugih oboljenja.
PMWS svinja ili grupa svinja je obolela od PMWS ako postoje:
1. zaostajanje u rastu i slabljenje, esto dispnoja i poveanjem ingvinalnih lim. vorova, nekad sa uticom
2. nalaz srednje do snano ispoljenih karakteristinih histopatolokih promena u limfoidnim tkivima
3. umerene do visoke koliine PCV2 u lezijama limfoidnih ili drugih tkiva
Ovo je definicija oboljenja, meutim, ne treba iskljuiti istovremeno postojanje drugih bolesti. Posmatrani
odvojeno jedan od drugog, ovi kriterijumi nisu dovoljni da se donese dijagnoza PMWS. Dijagnoza oboljenja na
nivou zapata se donosi na osnovu potvrenih individualnih dijagnoza kod odreenog broja svinja, kao i na
osnovu poveanja procenta slabljenja i mortaliteta u odnosu na oekivane i/ili uobiajene nivoe na farmi.
PDNS postoje 2 glavna kriterijuma:
1. prisustvo hemoraginih i nekrotinih lezija na koi, primarno lokalizovanih na zadnjim ekstremitetima i
perinealnoj regiji, i/ili oteenim i bledim bubrezima sa generalizovanim kortikalnim petehijama.
2. prisustvo sistemskog nekrotinog vaskulitisa, kao i nekrotinog i fibrinoznog glomerulonefritisa.
SAMS postoje 3 kriterijuma:
1. abortusi u kasnom graviditetu i raanje mrtve prasadi
2. postojanje obimnog fibroznog i/ili nekrotinog miokarditisa
3. prisustvo velikih koliina PCV2 u miokardijalnim promenama i u drugim fetalnim tkivima
Laboratorijaska dijagnostika
Imunohistohemija je najee upotrebljavani test za dijagnostiku PCVD. Virusni Ag se najee nalazi u
citoplazmi histiocita, multinuklearnih elija i drugih elija Mo-Mf linije. Kod pobaenih plodova, PCV2 se nalazi u
miokardiocitima.
Razvijeno je nekoliko serolokih tehnika za detekciju At. Ipak, njihova upotreba je problematina jer je
PCV2 ubikvitaran, a serokonverzija je slina kod kliniki i subkliniki inficiranih grla.
Prevencija i kontrola
PMWS je multifaktorijalno oboljenje. Pored virusa, za razvoj oboljenja potrebno je postojanje odreenih faktora spoljanje sredine. Uz to, druge virusne i bakerijske infekcije slue kao okidai za PMWS. Zato se
mere kontrole zasnivaju na kontrolisanju ili eliminaciji ovih kofaktora i okidaa. Primena tzv. Madekovog plana
u 20 taaka dovodi do smanjenja efekata oboljenja (smanjenja procenta uginua). Takoe, kontrolom uporednih infekcija u prostorima za smetaj grla nakon zaluenja, smanjuje se uestalost PMWS.
Prevencija se zasniva na sledeim biosigurnosnim principima:
- maksimalna eksterna biosigurnost: kontrola posetilaca, vozila, pristupa ivotinja
- zatvaranje krda ili kupovina stoke samo sa farmi koja je slobodna od klinikih znakova PMWS. Kako ne postoji
specifian test, ne moe se garantovati da je ta farma zaista slobodna od virusa. Meutim, zahteva se da je
nivo biosigurnosti na toj farmi maksimalan.
- Efikasna kontrola ptica i glodara
- Uvoenje principa proizvodnje koji e minimalizovati efekte PMWS-a: all in/all out proizvodnja i dobre biosigurnosne mere izmeu turnusa
- Smanjiti stres kod mladih svinja. Ne treba meati svinje.
Iako se u nekim istraivanjima sugerie da je imuna aktivacija vaan okidajui faktor PMWS-a, ipak ne
moe se iskljuiti vakcinacija grla protiv drugih oboljenja u cilju spreavanja pojavljivanja PMWS. Eventualno
moe da se uvede promena u tajmingu vakcinacije. Postoji PCV2 vakcina koja se za sada ponegde primenjuje.
Treba primeniti odgovarajue mere kojima e se pojaati maternalni imunitet i smanjiti viremija kod
krmaa u vreme praenja jer to umanjuje mortalitet prasadi. Oboljenje se moe delimino kontrolisati
promenom obroka. Kao korisnim pokazala se primena konjugovane linoleinske kiseline i primena vit E i/ili Se.
Postoje izvetaji o uspenoj primeni seruma prikupljenog od svinja na kraju tova (commercial market
age pigs) kod prasadi na sisi ili tek zaluene prasadi (serumska terapija) u cilju smanjenja mortaliteta. Meutim,
treba biti svestan injenice da ovakva procedura predstavlja ozbiljan zdravstveni i biosigurnosni rizik.